Docstoc

Download Poreska uprava REPUBLIKA CRNA GORA UNIJA POSLODAVACA PORESKA UPRAVA

Document Sample
Download Poreska uprava REPUBLIKA CRNA GORA UNIJA POSLODAVACA PORESKA UPRAVA Powered By Docstoc
					REPUBLIKA CRNA GORA      UNIJA POSLODAVACA
  PORESKA UPRAVA             CRNE GORE




       PORESKA PRAKSA
          PITANJA I ODGOVORI
           - vodič za poslodavce-




        PODGORICA, oktobar 2007.
                                SADRŽAJ


POREZ NA DODATU VRIJEDNOST

Pitanja i odgovori iz PDV-a ……………………………………………… od strane 5 - 34

POREZ NA DOHODAK FIZIČKIH LICA

Pitanja i odgovori iz poreza na dohodak fizičkih lica…………………od strane 36 - 53

PORESKA ADMINISTRACIJA

Pitanja i odgovori iz poreske administracije ………………………….. od strane 55 - 61

RAZNO

Pitanja i odgovori ………….…………………………………………….. od strane 63 - 71
                                  P O Š T O V A N I,



       U cilju uspostavljanja što bolje saradnje Poreske uprave sa poreskim
obveznicima, koja bi se ogledala kroz uspostavljanje veće poreske discipline i
obezbjeđivanje poštovanja prava poreskih obveznika u skladu sa poreskim propisima,
Poreska uprava Crne Gore je u saradnji sa Unijom poslodavaca, sa kojom ima
uspostavljen partnerski odnos, izdala krajem godine brošuru «PORESKA PRAKSA –
pitanja i odgovori».

      Navedenim materijalom obuhvaćen je značajan broj pitanja poreskih obveznika
koja su često postavljana pojedinim službama Poreske uprave, i naravno, stručni
odgovori koji su usklađeni sa važećim propisima.

      Brošura je, prema pristiglim ocjenama i komentarima, imala izvanredan prijem
kako poreskih obveznika, tako i službenika Poreske uprave, koji su kroz njen sadržaj
mogli dobiti tačne i precizne odgovore na sva pitanja i dileme iz različitih poreskih
zakona i propisa, a koji su proistekli iz sprovođenja poreskih zakona u praksi poreskih
obveznika.

       Kao što je rečeno u predgovoru tom izdanju, Poreska uprava i Unija poslodavaca
time nijesu završili sa dobrom i nadasve korisnom praksom izdavanja ovakvih
edukativnih materijala, već su dogovorili da ovaj način edukacije postane praksa i
doživi nekoliko izdanja, tako da je sada pred vama drugo izdanje, u kome ćete pronaći
mnogo novih pitanja kroz konkretne primjere iz prakse poreskih obveznika, koji su
potražili pomoć i odgovor od stručnih službi Poreske uprave u proteklom periodu i
integralne odgovore, zasnovane, naravno, na važećim propisima.

       Poreska uprava će i dalje nastaviti da, kroz građenje dobrih odnosa sa poreskim
obveznicima, kao klijent orjentisana institucija, pruža usluge i pomoć, edukuje poreske
obveznike i javnost i sprovodi princip transparentnosti i informisanje poreskih
obveznika, a u cilju postizanja strateškog cilja - dobrovoljnog plaćanja poreza, jer je
funkcionisanje poreskog sistema jedan od bitnih uslova za funkcionisanje svake države i
predstavlja opšti nacionalni interes.

       Nadamo se da će i ovaj materijal doprinijeti zajedničkom cilju i biti od obostrane
koristi za Poresku upravu i Uniju poslodavca, kao i sve poreske obveznike.



       PORESKA UPRAVA                                      UNIJA POSLODAVACA
         DIREKTOR                                              PREDSJEDNIK

       Mirjana Pešalj, dipl.ecc                                 Predrag Mitrović
POREZ NA DODATU VRIJEDNOST

           PDV
1.   D.O.O. je registrovano za obavljanje javnog prevoza putnika isključivo
putem auto-taxi djelatnosti. U dilemi smo da li se izlazni PDV obračunava po
stopi od 17% ili po sniženoj stopi od 7%?

       Činjenica je da Zakon o porezu na dodatu vrijednost (''Službeni list RCG'',
br.65/01 ... 76/05) u članu 24a stav 1 tačka 9 propisuje da se PDV na usluge javnog
prevoza putnika i njihovog ličnog prtljaga obračunava i plaća po sniženoj stopi od
7%. MeĎutim, Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (''Službeni
list RCG'', br.65/02 ... 79/05) u članu 64 bliže odreĎuje da se (citiramo): ''Pod
uslugama javnog prevoza putnika i njihovog prtljaga iz člana 24a tačka 9 Zakona
podrazumijeva prevoz koji je pod jednakim uslovima dostupan svim korisnicima
prevoznih usluga i obavlja se po unaprijed odreĎenim linijama i po unaprijed
odreĎenom redu vožnje i za njega su odreĎeni cijena i opšti uslovi prevoza, u skladu
sa zakonom kojim se ureĎuje putnički saobraćaj''.
       Pošto se taxi prevoz, imajući u vidu navedenu odredbu, ne može tretirati kao
javni prevoz putnika u smislu pomenutih poreskih propisa, jer se ne obavlja po
unaprijed odreĎenim linijama i po unaprijed odreĎenom redu vožnje, ova vrsta usluge
ne oporezuje se PDV-om po sniženoj stopi, već po opštoj stopi od 17%. Sa aspekta
primjene poreskih stopa primarni značaj kod odreĎenja pojma javnog prevoza
putnika imaju poreski propisi.

2. Firmi registrovanoj u Crnoj Gori usluge prevoza robe na relaciji Austrija-
Podgorica izvršila je prevoznička firma iz Hrvatske. Da li je firma iz Crne Gore,
koja je korisnik usluga prevoza, dužna da plati PDV na usluge stranih lica i ako
jeste u koju se kolonu obrasca PR PDV-2 unosi tako obračunati PDV?

       Zakon o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”,br 65/01…76/05) u članu
17 stav 2 tačka 2 propisuje da se mjestom vršenja prometa usluga smatra put ili dio
puta kojim se vrši usluga prevoza. Ako se usluga prevoza ne obavlja samo u Crnoj
Gori,već i u inostranstvu,ovaj zakon se primjenjuje samo na dio usluge prevoza koji
se obavlja u Crnoj Gori.
       U konkretnom slučaju, ako naknada za prevoz od granice Crne Gore do
Podgorice nije uključena u carinsku osnovicu pri carinjenju robe, na naknadu za
domaću dionicu puta postoji obaveza obračunavanja i plaćanja PDV-a po stopi id
17%.Porez obračunava i uplaćuje domaće lice kome je inostrano lice obavilo uslugu
prevoza.Tako obračunati i uplaćeni PDV se unosi u obrazac PR PDV-2 u kolonu 18
(PDV na usluge inostranih lica) kao ulazni PDV.

3. Crnogorska firma na teritoriji Crne Gore vrši određene usluge preduzećima
iz inostranstva i u ispostavljenim fakturama obračunava izlazni PDV. Da li
strane firme imaju pravo na povraćaj PDV-a i ako imaju koja im je
dokumentacija potrebna u te svrhe?

       Uslovi, rokovi, minimalni iznosi, način i postupak povraćaja PDV-a poreskim
obveznicima koji nemaju sjedište u Crnoj Gori propisani su članom 51 Zakona o
porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list RCG”, br.65/01 … 76/05) i članovima 110-
114 Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list RCG”,
br.65/02 … 79/05).
       Prema pomenutim odredbama poreski obveznik koji nema sjedište ili poslovnu
jedinicu u Crnoj Gori ima pravo na povraćaj pretporeza koji mu je zaračunat na
pružene usluge od strane poreskih obveznika iz Crne Gore uz ispunjenje sledećih
uslova:
- da je usluga izvršena stranom licu u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti koju
obavlja u inostranstvu, pod uslovom kada bi se za tu djelatnost, ukoliko bi se
obavljala u Crnoj Gori, ostvarilo pravo na odbitak pretporeza;
- ako u periodu za koje mu je priznato pravo na povraćaj pretporeza ne izvrši
oporezivi promet u Crnoj Gori, osim usluga prilikom uvoza proizvoda ili usluga na
koje PDV mora biti plaćen od strane primaoca usluge (vezano za član 17 stav 3
Zakona).
        Poreski obveznik koji nema sjedište u Crnoj Gori, a koji ima pravo na povraćaj
pretporeza za primljene usluge, zahtjev za povraćaj podnosi nadležnom poreskom
organu. Zahtjev se podnosi na obrascu ZP-PDV-S, koji je odštampan uz pomenuti
pravilnik i čini njegov sastavni dio. Podnosilac zahtjeva na njegovoj poleĎini navodi
račune po kojima traži povraćaj i ta specifikacija treba da sadrži: ime ili naziv
dobavljača, njegov PDV broj, vrstu isporuke, datum isporuke, vrijednost isporuke i
iznos PDV sadržan u toj isporuci.
        Zahtjev za povraćaj PDV može se podnijeti za period koji obuhvata najmanje
šest mjeseci, a najviše jednu godinu, izuzev ako se ne radi o ostatku kalendarske
godine ( npr. za mjesece novembar i decembar). Inače, zahtjev za povraćaj PDV se
podnosi najkasnije u roku od šest mjeseci po isteku kalendarske godine u kojoj je bio
PDV obračunat.
        Podnosilac zahtjeva uz isti mora priložiti originale računa, kao i potvrdu da je
obveznik PDV-a u stranoj državi s tim da ta potvrda ne može biti starija od šest
mjeseci.
Zahtjev za povraćaj PDV može se podnijeti samo za iznose PDV koji su veći od 300
€ izuzev u slučaju kada je period za povraćaj kraći od šest mjeseci, za koji važi
cenzus od 100 €.
        Nakon odobrenog povraćaja PDV, poreski organ je dužan da poništi originale
priloženih računa pečatom sa natpisom “iskorišćeno pravo na povraćaj PDV” i da ih
vrati poreskom obvezniku.
        Ukoliko je u provedenom postupku odobren povraćaj poreski organ donosi
rješenje o povraćaju PDV i predmetni iznos uplaćuje na nerezidentni račun otvoren
kod banke u Crnoj Gori, ovlašćene za poslove s inostranstvom, u roku od 45 dana
od dana prijema zahtjeva za povraćaj.

4. Dom učenika osnovan je od strane Ministarstva prosvjete i nauke, a jedina
djelatnost ove javne ustanove je smještaj i ishrana učenika, a koji dolaze iz
drugih mjesta. Dom se finansira od dotacija ministarstva i participacije
učenika- stanara doma. Pošto Dom učenika pruža usluge smještaja i ishrane
samo učenicima koji stanuju u njemu i ne bavi se prometom drugih roba i
usluga na tržištu, da li je obveznik PDV, odnosno da li treba da se registruje za
PDV?

   Shodno članu 26 stav 1 tačka 5 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list
RCG”, br.65/01…76/05) plaćanja PDV-a su osloboĎene usluge I isporuke proizvoda
ustanova učeničkog I studentskog standarda. Dakle, JU Dom učenika, kao ustanova
učeničkog standarda, nije obveznik PDV-a i nema obavezu da se registruje za PDV
ukoliko pruža samo usluge smještaja I ishrane učenika za vrijeme trajanja njihovog
redovnog školovanja.
5. Da li se promet koji se u maloprodajnom objektu ostvari preko kartica
smatra gotovinskim prometom?

    Vaše pitanje nije u dovoljnoj mjeri jasno formulisano, jer se iz istog ne može
zaključiti da li je u pitanju promet putem poreske identifikacione kartice koju u
maloprodaji koriste diplomatska i konzularna predstavništva i meĎunarodne
organizacije, kao i njihovo osoblje, ili je, pak, u pitanju promet ostvaren preko
kreditnih kartica izdatih od strane banaka, odnosno drugih finansijskih institucija.
MeĎutim, i u jednom i u drugom slučaju takav promet smatra se gotovinskim
prometom, te je maloprodajni objekat u obavezi da isti evidentira preko poreske
registar kase i izda kupcu poreski račun u skladu sa članom 32 stav 8 Zakona o
porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list RCG”, br.65/01 …76/05) i članom 73
Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list RCG”,
br.65/02 … 79/05).

6. Kako se po propisima koji regulišu porez na dodatu vrijednost ostvaruje
pravo poljoprivrednika na paušalnu nadoknadu?


    Zakon o porezu na dodatu vrijednost ( «Sl. list RCG» br. 65/01...76/05), u članu
43. propisuje da poljoprivrednik koji nije obveznik PDV-a, po osnovu isporuke
poljoprivrednih i šumskih proizvoda i usluga licima registrovanim za PDV, ima pravo
na paušalnu nadoknadu ulaznog PDV-a u visini od 5 % otkupne vrijednosti
proizvoda, odnosno usluga.

      Otkupna cijena + paušalna nadoknada = ukupna naknada poljoprivredniku

    Da bi poljoprivrednik ostvario pravo na paušalnu nadoknadu mora imati pismeno
odobrenje izdato od Poreske uprave koja vodi poseban registar tih lica. Inače, to
odobrenje važi od datuma izdavanja do isteka kalendarske godine za koju je izdato.
Bliže uslove i način ostvarivanja ovog prava reguliše Pravilnik o primjeni zakona o
porezu na dodatu vrijednost ( «Sl. list RCG» br. 65/02...79/05), u članovima 128,
129. i 130.
    Shodno navedenim odredbama, uz zahtjev za ostvarivanje prava na paušalnu
nadoknadu, koji se podnosi na obrascu PAN ( sastavni dio pravilnika), poljoprivrednik
treba da podnese i dokaze o kumulativnom ispunjenju sledećih uslova:
1. da poljoprivreda predstavlja njegovu osnovnu djelatnost (dokaz: uvjerenje organa
lokalne samouprave nadležnog za poslove poljoprivrede);
2. da posjeduje ili koristi pod zakup najmanje :
        - 1 hektar za bavljenje ratarstvom;
        - 4 hektara za bavljenje stočarstvom ;
        - 5 hektara za bavljenje šumarstvom.

( dokaz: posjedovni list vlasnika ili sudski ovjeren ugovor o zakupu uz posjedovni list
zakupodavca).
       Poljoprivredni i šumski proizvodi i usluge za koje je moguće ostvariti pravo na
paušalnu nadoknadu navedeni su u prilogu «A» koji je sastavni dio navedenog
pravilnika.
    Pošto otkupljivač – obveznik PDV-a, ima pravo da paušalnu nadoknadu isplaćenu
poljoprivredniku tretira kao ulazni PDV sa pravom odbitka, potrebno je , radi
ostvarivanja tog prava, da u svojoj dokumentaciji posjeduje i kopiju odobrenja
poljoprivredniku na paušalnu nadoknadu.
    Inače, poljoprivrednik primljenu paušalnu nadoknadu zadržava za sebe, kao
izvjestan vid naknade troškova koje je imao prilikom proizvodnje.

7. Firma iz Podgorice fakturiše usluge prevoza robe firmi iz Srbije. Da li
prevoznik ima obavezu da obračuna PDV za uslugu prevoza na teritoriji Crne
Gore?

    Kod usluga prevoza , mjestom obavljene usluge , smatra se put ili dio puta kojim
se vrši usluga prevoza . Ako se usluga prevoza ne obavlja samo u RCG , onda dio
prevoza kroz Crnu Goru podliježe porezu , a dio prevoza kroz inostranstvo ne
oporezuje se . U tom slučaju cijenu usluge prevoza treba podijeliti srazmjerno broju
kilometara , na dio puta koji prolazi kroz Crnu Goru (podliježe PDV) i dio koji prolazi
kroz inostranstvo ( neoporeziv ) . Naprijed navedeno proizilazi      iz člana 17 stav
2 tačka 2 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”, br.65/01 i 76/05 ) i
člana 34 stav 4 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list
RCG” , br.65/02 i 79/05).

8. Ako su u pitanju građevinski radovi na teritoriji Crne Gore, a primalac
usluga je strana firma, da li postoji obaveza obračuna PDV?

    Ako se usluga vrši neposredno u vezi sa nepokretnostima, mjesto vršenja
prometa usluga smatra se mjesto u kome se ta nepokretnost nalazi shodno članu 17
stav 2 tačka 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost. Dakle, kada su u pitanju
graĎevinske usluge na nepokretnostima koje se nalaze na teritoriji Crne Gore a te
usluge pruža domaće lice isto je dužno da obračuna PDV bez obzira da li je primalac
tih usluga domaća ili strana firma. Naravno, da davalac usluga mora biti registrovani
PDV obveznik.

9. Pravno lice, koje je obveznik PDV-a, registrovalo se za obavljanje taxi
službe. Na koji način se evidentira promet po osnovu pruženih usluga taxi
službi?

    Registrovani PDV obveznik koji obavlja usluge taxi prevoza dužan je da
korisnicima svojih usluga kod kojih je naplatu izvršio u gotovini izdaje fiskalni račun iz
poreske kase instalirane u vozilu. Ukoliko se naplata usluga vrši bezgotovinski (
preko žiro-računa) dužni ste da korisniku usluge izdate PDV račun sačinjen u sladu
sa članom 32 Zakona o porezu na dodatu vrijednost. TakoĎe ste u obavezi da ovako
ostvareni promet dnevno evidentirate u knjizi izlaznih računa, s tim što ćete zbirno
unijeti sve gotovinske naplate ostvarene tog dana.

 10. Da li se obačunava i po kojoj stopi PDV na proviziju ostvarenu od prodaje
avionskih karata?

    Članom 25 stav 1 tačka 7 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list
RCG”,br.65/01…76/05 ) propisano je da se na proizvode i usluge koji se koriste u
vezi sa meĎunarodnim vazdušnim saobraćajem PDV plaća po nultoj stopi ( 0 % ).
Prema članu 54 stav 13 Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost
(“Sl.list RCG”, br. 65/02…79/05 ) uslugama u vezi sa meĎunarodnim vazdušnim
saobraćajem smatraju se sve usluge koje su u direktnoj vezi sa opsluživanjem
putnika, vazduhoplova i stvari. Dakle, takvim uslugama se smatra i prodaja avio
karata.


11. Da li imamo pravo odbitka PDV-a obračunatog na zalihama nabavljenim
prije registracije firme?

    Shodno članu 40 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”,
br.65/01…76/05) danom pravosnažnosti registracije, poreski obveznik stiče pravo na
srazmjerni odbitak ulaznog PDV-a za proizvode koje ima na zalihama prije
pravosnažnosti registracije. Srazmjerni odbitak PDV-a na zalihama utvrĎuje poreski
organ na zahtjev obveznika i to na osnovu njegovih knjigovodstvenih podataka. Pod
zalihama u ovom slučaju ne smatra se oprema za obavljanje djelatnosti, kao i
nepokretnosti.
    Način izračunavanja odbitka ulaznog PDV-a na zalihama nabavljenim prije
registracije bliže je opisan u članu 101 stav 2 Pravilnika o primjeni Zakona o porezu
na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”, br.65/02…79/05).
    Inače, poreski obveznik može odbiti ulazni PDV obračunat na proizvode na
zalihama srazmjerno izvršenom prometu, s tim što po tom osnovu nema pravo na
povraćaj poreza, kako je i utvrĎeno u članu 40 stav 2 Zakona o porezu na dodatu
vrijednost.

12. Da li jedinica lokalne samouprave ima pravo da obračunava PDV na
komunalne takse koje propisuje svojom odlukom?

       Shodno članu 13 stav 6 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”,
br.65/01…76/05) državni organi i organizacije, organi jedinice lokalne samouprave i
druga javno pravna tijela u okviru vršenja djelatnosti po osnovu javnih funkcija ne
smatraju se poreskim obveznicima, ako se u vezi tih djelatnosti naplaćuju porezi,
takse, doprinosi i druge dažbine. Dakle, imajući u vidu navedenu odredbu,
zaključujemo da jedinica lokalne samouprave nema pravo da zaračunava PDV na
komunalne takse koje uvodi i naplaćuje u skladu sa Zakonom o lokalnim komunalnim
taksama.

13. Kakav je poresdki tretman poklona stana zaposlenom radi rješavanja
njegovog stambenog pitanja?

    Shodno članu 4 stav 1 tačka 4 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list
RCG”, br.65/01 …76/05) prometom proizvoda smatra se prodaja novoizgraĎenih
objekata i prenos stvarnih prava i udjela na nepokretnostima koji imaocu (vlasniku)
daju svojinsko pravo, odnosno pravo posjeda (državine). Prema članu 9 Pravilnika o
primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”, (br.65/02…79/05)
novoizgraĎenim nepokretnostima smatraju se nepokretnosti (graĎevinski objekti i
njihovi djelovi), koje su izgraĎene, isporučene i plaćene poslije 31. marta 2003.
godine, tj. poslije početka primjene Zakona o PDV-u.
    Ako poreski obveznik proizvode koji su dio njegovih poslovnih sredstava otuĎi
bez naknade ili uz naknadu manju od one koja bi se ostvarila na tržištu, takvo
otuĎenje smatra se prometom proizvoda izvršenim uz naknadu, kako je i propisano
članom 5 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost. Dakle, privredno društvo kao
poklonodavac novoizgraĎenog stana, tj. stana koji je samo izgradilo poslije 31. marta
2003.godine, u obavezi je da na isti obračuna i plati PDV po opštoj stopi od 17%.
Osnovica za obračun PDV-a je nabavna cijena predmetnog stana u koju nije
uključen PDV, odnosno cijena stana u vrijeme i mjesto izvršenog prometa, a što
proizilazi iz člana 20 stav 6 pomenutog Zakona. PDV se obračunava u poreskom
periodu u kome je taj promet, odnosno poklon izvršen.
    Ako nije u pitanju prvi promet te nepokretnosti, tj. za slučaj da je firma prvo kupila
taj stan na svoje ime pa ga nakon toga poklonila zaposlenom, isti ne podliježe
plaćanju poreza na dodatu vrijednost, već poreza na promet nepokretnosti. Prema
članu 4 stav 2 i članu 6 stav 1 Zakona o porezu na promet nepokretnosti (“Sl.liost
RCG”, br.69/03) prometom nepokretnost smatra se svako sticanje vlasništva na
nepokretnosti u Republici Crnoj Gori, a obveznik poreza na promet nepokretnosti je
sticalac nepokretnosti. Stopa poreza na promet nepokretnosti je proporcionalna i
iznosi 2% od poreske osnovice koju čini tržišna vrijednost nepokretnosti u trenutku
njenog sticanja kako je i propisano članom 8 stav 1 i članom 9 pomenutog Zakona.


14. Da li se na usluge održavanja softvera ( pružalac usluge je firma iz
inostranstva, a primalac usluge je firma iz Crne Gore ) plaća PDV ? Ukoliko se
plaća PDV tretira li se kao ulazni ili izlazni PDV i kako se prikazuje u prijavi?

    Shodno članu 17 stav 1 Zakon o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”,
br.65/01…76/05) mjestom izvršenog prometa usluga smatra se mjesto u kojem
poreski obveznik, koji pruža usluge , ima svoje sjedište ili poslovnu jedinicu iz koje
obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište, ako nema sjedište ili
poslovnu jedinicu , ako ovim Zakonom nije drugačije odreĎeno. Izuzetno od stava 1
ovog člana , kod odreĎenih usluga kao što su npr. usluge prenosa, ustupanja i
korišćenja prava intelektualne svojine, elektronske obrade podataka ili usluge
inženjera mjestom izvršenog prometa smatra se mjesto sjedišta primaoca usluge a
što proizilazi iz stava 3 istog člana.
    Dakle, kod navedenih usluga opredjeljujući momenat za utvrĎivanje poreskog
obveznika je mjesto vršenja usluge, te je primalac usluge obveznik obračunavanja
PDV-a. Obveznik koji je primio takvu uslugu obračunava PDV i isti iskazuje na
rednom broju 18 Mjesečne prijave za obračun poreza na dodatu vrijednost u koloni –
izlazni PDV. Ukoliko se radi o nabavkama u poslovne svrhe, onda poreski obveznik
ima pravo na odbitak i isti iznos unosi na istom rednom broju (18) u koloni – ulazni
PDV. Praktično obveznik ne vrši plaćanje obračunatog iznosa, osim u situacijama
kada nema pravo na odbitak, kada se obračunati izlazni PDV plaća na uplatni račun
broj 820-15112-21.

15. Domaća firma pruža građevinske usluge na teritoriji Crne Gore, a primalac
usluga je strana firma. Da li i ko obračunava PDV?

    Ako se usluga vrši neposredno u vezi sa nepokretnostima, mjesto vršenja
prometa usluga smatra se mjesto u kome se ta nepokretnost nalazi shodno članu 17
stav 2 tačka 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost. Dakle, kada su u pitanju
graĎevinske usluge na nepokretnostima koje se nalaze na teritoriji Crne Gore a te
usluge pruža domaće lice isto je dužno da obračuna PDV bez obzira da li je primalac
tih usluga domaća ili strana firma. Naravno, da davalac usluga mora biti registrovani
PDV obveznik.
 16. Pošto smo registrovani za brodoremnontne usluge angažovani smo od
strane firmi iz RCG ili inostranstva koje izvode radove na remontu brodova u
Egiptu i Srbiji. Da li su naše fakture sa PDV?


   Opšte je pravilo da se PDV obračunava i plaća prema mjestu gdje je obavljen
promet proizvoda, odnosno usluga kako je i propisano članom 14 Zakona o
porezu na dodatu vrijednost (Sl.list RCG,br.65/01…76/05). Obzirom da vi
brodoremontne usluge pružate van Crne Gore u ime i za račun drugog lica PDV se
plaća po stopi od 0 % shodno članu 25 stav 1 tačka 5 pomenutog zakona.


17. Kao turistička agencija, između ostalog vršimo i prodaju avio karata
stranih kompanija. Da li se na ove usluge obračunava PDV? Napominjemo da
smo od Poreske uprave još 2003.godine dobili odgovor da se na ove usluge
obračunava PDV pa smo tako postupali sve do sada. Ako po važećim
propisima nijesmo obveznici plaćanja PDV na pomenute usluge kako postupiti
sa obračunatim i plaćenim PDV – om za protekli period?

    Članom 25 stav 1 tačka7 Zakona o porezu na dodatu vrijednost ( Sl.list
RCG,br.65/01…76/05 ) propisano je da se na proizvode i usluge koji se koriste u vezi
sa meĎunarodnim vazdušnim saobraćajem PDV plaća po nultoj stopi ( 0 % ). Prema
članu 54 stav 13 Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl.list
RCG,br. 65/02…79/05 ) uslugama u vezi sa meĎunarodnim vazdušnim saobraćajem
smatraju se sve usluge koje su u direktnoj vezi sa opsluživanjem putnika,
vazduhoplova i stvari.Dakle,takvim uslugama se smatra i prodaja avio karata.
    Odgovor tadašnje Direkcije javnih prihoda br.03/3623/1-03 od 04.04.2003.godine
u vezi obaveze obračuna PDV na ostvarenu proviziju od prodaje avionskih karata u
potpunosti je tačan, jer je sačinjen u skladu sa tada važećim odredbama Zakona o
porezu na dodatu vrijednost (Sl.list RCG,br.65/01). MeĎutim, obaveza obračuna PDV
na tu vrstu usluga ukinuta je Zakonom o izmjenama idopunama Zakona o porezu na
dodatu vrijednost (Sl.list RCG,br.76/05) koji je u primjeni od 01.01.2006.godine.
Dužni ste da platite i onaj PDV koji ste obračunali na proviziju ostvarenu od prodaje
avionskih karata u periodu od 01.01.2006.godine do danas , jer je prema članu 12
stav 1 tačka 4 Zakona o PDV-u poreski dužnik PDV je svako lice, koje na računu ili
drugoj ispravi ( dokumentu ), koji služi kao račun, iskaže PDV koji po ovom zakonu
nije smio iskazati.

 18. Da li kamionski prevoz tereta od strane prevoznika iz Engleske podliježe
dodatnim porezima i drugim opterećenjima (taksama) prilikom prolaska
(tranzita ) kroz Crnu Goru?

    S aspekta poreskih propisa nema bilo kakvih opterećenja prilikom kamionskog
tranzita kroz Crnu Goru. Prema članu 28 stav 1 tačka 2 Zakona o porezu na dodatu
vrijednost (“Sl.list RCG”, br.65/01…76/05) plaćanja PDV-a su osloboĎeni proizvodi
koji se u Crnu Goru unose u okviru tranzitnog carinskog postupka.
    Da li se prilikom tranzita plaćaju carinske tranzitne akes odgovor možete dobiti
od Uprave carina u Podgorici, ul. Oktobarske revolucije br.128 ili putem e-maila
medj.saradnja@mn.yu
19. Da li privredno društvo koje je u maju 2007. godine registrovano za PDV,
kada I počinje sa obavljanjem djelatnosti, može u poreskoj prijavi za maj 2007.
godine obračunati ulazni porez sa faktura koje je platio u aprilu 2007. godine, a
koje se odnose na nabavke robe koja je bila neophodna za početak obavljanja
djelatnosti?

    Shodno članu 40 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”,
br.65/01…76/05) danom pravosnažnosti registracije, poreski obveznik stiče pravo na
srazmjerni odbitak ulaznog PDV-a za proizvode koje ima na zalihama prije
pravosnažnosti registracije. Srazmjerni odbitak PDV-a na zalihama utvrĎuje poreski
organ na zahtjev obveznika i to na osnovu njegovih knjigovodstvenih podataka. Pod
zalihama u ovom slučaju ne smatra se oprema za obavljanje djelatnosti, kao i
nepokretnosti.
    Način izračunavanja odbitka ulaznog PDV-a na zalihama nabavljenim prije
registracije bliže je opisan u članu 101 stav 2 Pravilnika o primjeni Zakona o porezu
na dodatu vrijednost (“Sl.list RCG”, br.65/02…79/05).
    Inače, poreski obveznik može odbiti ulazni PDV obračunat na proizvode na
zalihama srazmjerno izvršenom prometu, s tim što po tom osnovu nema pravo na
povraćaj poreza, kako je i utvrĎeno u članu 40 stav 2 Zakona o porezu na dodatu
vrijednost.

20. Pojasnite primjenu Zakona o PDV u vezi usluga turističkih agencija i to
kako organizatora putovanja tako i turističkih agencija posrednika
(subagenata).

        Imajući u vidu da se shodno odredbama Zakona o turizmu, turističke agencije
razvrstavaju u dvije grupe, odnosno turističke agencije –organizatore putovanja i
turističke agencije posrednike, ukazujemo da su posebna pravila u sistemu PDV-a
predviĎena za turističke agencije – organizatore putovanja.
        Zakonom o porezu na dodatu vrijednost ("Sl. list RCG", br. 65/02 …76/05), u
članu 44 propisano je sljedeće:
        Putnička agencija i organizator putovanja, koja radi u svoje ime, a tom prilikom
koristi proizvode i usluge drugih poreskih obveznika može obračunavati i plaćati PDV
u skladu sa ovim članom.
        Sve usluge koje putnička agencija izvrši u vezi sa putovanjem smatraju se
jednom uslugom putničke agencije putniku.
        PDV se plaća prema sjedištu putničke agencije od iznosa koji predstavlja
razliku izmeĎu cjelokupnog iznosa koji plaća putnik, u koji nije uključen PDV i
stvarnih troškova putničke agencije za nabavke i usluge, koji realizuju drugi poreski
obveznici, ako je neposredni korisnik tih usluga putnik.
        Ako nabavku proizvoda, odnosno usluga koje sa putničkom agencijom
obavljaju drugi poreski obveznici izvrše izvan Crne Gore, PDV se ne plaća po članu
20 stav 5 ovog Zakona. Ukoliko je promet proizvoda i usluga djelimično izvršen u
Crnoj Gori, a djelimično izvan Crne Gore, PDV se ne plaća na dio koji je obavljen
izvan Crne Gore.
        Putnička agencija nema pravo na odbitak PDV koji zaračunavaju drugi poreski
obveznici prilikom prometa proizvoda, odnosno usluga izvršenih neposredno putniku.
Odredbe ovog člana se ne odnose na putničke agencije koje rade kao posrednici i
podnose obračun u skladu sa članom 20 stav 8 tačka 2) ovog zakona.
        Putničke agencije koje rade kao posrednici ne mogu koristiti posebna pravila
za plaćanje PDV-a koja primjenjuju putničke agencije i organizatori putovanja koje
rade u svoje ime. Naime, odredbama člana 20 stav 8 tačka 2 Zakona, propisano je
da se u poresku osnovicu ne uračunavaju iznosi koje poreski obveznik primi od svog
naručioca kao povraćaj za troškove koje je platio u njegovo ime i za njegov račun i
vodi ih u svom knjigovodstvu kao prolazne stavke, pri čemu poreski obveznik mora
obezbijediti dokaze o stvarnom iznosu tih izdataka i ne smije odbiti obračunati PDV
od tih transakcija.
        S obzirom na specifičnosti poslovanja turističkih agencija koje se javljaju kao
posrednici (sub-agenti), smatramo neophodnim da vam ukažemo na pojedine
specifičnosti koje se javljaju prilikom oprezivanja njihovih usluga porezom na dodatu
vrijednost.
        Dakle, za razliku od agencije –organizatora turističkih putovanja koja
organizuje i sprovodi turističko poslovanje i neposredno ga prodaje ili nudi na
prodaju, dakle vrše sopstveni promet, turistička agencija –posrednik je ona agencija
koja prodaje ili nudi na prodaju turističko putovanje organizatoru putovanja, što znači
da istupa u tuĎe ime i tuĎ račun t.j. u ime i za račun organizatora putovanja.
        U ovakvim slučajevima se primjenjuje opšti postupak oprezivanja PDV-om, jer
specijalna pravila, kao što smo naveli, važe samo za agencije-organizatore
putovanja. Pored usluga za koje je propisano poresko osloboĎenje sa pravom na
odbitak prethodnog poreza, kod turističkih agencija posrednika           ( subagenata),
mogu se javiti i usluge posredovanja u meĎunarodnom prevozu lica u vazdušnom i
pomorskom saobraćaju. Kad turistička agencija vrši uslugu posredovanja prilikom
pružanja usluge meĎunarodnog prevoza lica, koju vrši rezidentno preduzeće, na
takvu vrstu usluge se ne plaća porez na dodatu vrijednost.
        Što se tiče usluge posredovanja prilikom pružanja usluge hotelskog smještaja,
ukazujemo na to da je za sve usluge koje su povezane sa nepokretnostima, shodno
članu 17 stav 2 Zakona, mjesto oprezivanja ono mjesto na kojem se nepokretnost
nalazi, ako se radi o prometu usluge koja je neposredno povezana sa tom
nepokretnošću. Znači, ukoliko se usluga hotelskog smještaja pruža u hotelu koji je
van teritorije RCG, takva usluga nije predmet oprezivanja porezom na dodatu
vrijednost. U skladu sa navedenim, i na promet usluga prilikom pružanja usluge
hotelskog smještaja u inostranstvu ne obračunava se porez na dodatu vrijednost.
Naravno, za razliku od prethodnog, i na usluge hotelskog smještaja i na usluge
posredovanja prilikom pružanja usluga hotelskog smještaja na teritoriji Republike
biće obračunat i plaćen porez na dodatu vrijednost.
        Što se tiče osnovice za obračun poreza na dodatu vrijednost kod agencija –
posrednika, osnovica ne sadrži iznose koje obveznik(posrednik) naplaćuje u ime i za
račun drugog(organizatora putovanja), ako taj iznos prenosi licu u čije ime i za čiji je
račun izvršio naplatu. Dakle, turističke agencije – posrednici, PDV obračunavaju na
osnovicu koja se dobija kada se od ukupne naknade koju naplaćuju od putnika,
oduzme iznos koji prenose drugom ( organizatoru putovanja) čiji aranžman prodaju.
Ova razlika predstavlja proviziju posrednika ( subagenta) na koju se ukoliko je
ugovorena u bruto iznosu iznos PDV-a koji se duguje dobija primjernom preračunate
stope. Ukoliko je provizija ugovorena u neto iznosu ( agencija nastupa u svoje ime a
za račun drugog), osnovicu za obračun PDV-a čini ukupna naknada, na koju se PDV
obračunava po propisanoj stopi.
        Na kraju, želimo ponovo da Vam ukažemo da se radi o vrlo specifičnoj i
osjetljivoj oblasti primjene Zakona o porezu na dodatu vrijednost sa mnoštvom
mogućih pretpostavljenih situacija, tako da se sve eventualne nedoumice ipak
najpreciznije mogu riješiti precizno postavljenim pitanjima za svaki pojedinačni slučaj
ili eventualno neposrednim kontaktima sa službenicima za pružanje usluga Poreske
uprave u područnoj jedeinici gdje se nalazi sjedište poreskog obveznika


21. Obračun PDV-a na špediterske usluge. Društvo «XX» vrši otpremu
uvezene robe za poznatog kupca van Crne Gore, odnosno uvezena roba koja
je naslovljena na poznatog kupca iz zemlje otpremanja samo prolazi preko
carine u Baru i otprema se do krajnjeg odredišta, odnosno izvozi. Da bi se roba
izvezla špediter ili podšpediter u svojstvu pravnog lica mora odraditi određene
poslove u skladu sa zakonom. Dalje, navodite da vaše društvo ispostavi
fakturu kupcu u kojoj, pored ostalog, uključi fakturisane troškove od strane
špeditera sa obračunatim PDV-om. Da li se ovaj uvoz i izvoz tretira kao roba u
tranzitu i da li podliježe oporezivanju PDV-om?


    Zakonom o porezu na dodatu vrijednost ("Sl. list RCG", br. 65/01… 04/06), u
članu 29, propisano je da su osloboĎeni od plaćanja PDV proizvodi koji se
privremeno uvoze, pod uslovom da su osloboĎeni od plaćanja carine prema
carinskim propisima.
    Kao posebno osloboĎenja, članom 30 istog Zakona, propisano je da je plaćanja
PDV osloboĎen uvoz proizvoda koji je namijenjen da se:
    a) podnese na uvid carinskom organu i kada je dozvoljeno njihovo privremeno
čuvanje, u skladu sa carinskim propisima;
    b) unese u slobodnu carinsku zonu, odnosno u slobodno carinsko skladište;
    c) za njih započne postupak carinskog skladištenja ili postupak uvoza radi izvoza
po sistemu odlaganja.
    OsloboĎenje iz stava 1 ovog člana se odnosi i na promet usluga povezanih sa
prometom tih proizvoda.
     OsloboĎenje od plaćanja PDV iz ovog člana ostvaruje se pod uslovom da
proizvodi nijesu stavljeni u slobodan promet i da je iznos PDV pri stavljanju u
slobodan promet jednak iznosu koji bi morao biti obračunat, ukoliko bi takav promet
proizvoda bio oporezovan prilikom unošenja u Crnu Goru.
        Dakle, na osnovu izloženog slijedi da je PDV-a osloboĎen uvoz proizvoda za
    koje započne postupak carinskog skladištenja, odnosno postupak uvoza zbog
    izvoza. Poreska obaveza ne nastaje dok su proizvodi u postupku carinskog
    skladištenja, osim u slučaju ako PDV treba obračunati zbog mogućih
    nepravilnosti u skladištenju.
    Prema tome, uslovi za poresko osloboĎenje su propisani članovima 29 i 30
Zakona, te ako se radi o proizvodima za koje se carinski postupak sprovodi na način
definisan u ovim odredbama, onda se olsloboĎenje može primijeniti i na promet
usluga povezanih sa prometom tih proizvoda.
22. Da li, sa aspekta postojanja obaveza obračunavanja PDV-a, «dio imovine»
koji se prenosi sa ili bez naknade treba da zadovolji neke kriterijume ili je to
bilo koji dio imovine koji će sticalac da koristi u svom daljem radu?

        Članom 12 Pravilnika o porezu na dodatu vrijednost je propisano da se:
“Isporukom proizvoda smatra i otuĎenje preduzeća ili dijela preduzeća koji čini
privrednu cjelinu.
        Ako u slučaju iz stava 1 ovog člana sticalac može u cjelosti odbiti obračunati
PDV pri ulazu otuĎenje preduzeća ili dijela preduzeća koje čini privrednu cjelinu, ne
oporezuje se.”
        Prema tome, oporezivim prometom se ne smatra promet kada se vrši prodaja
cjelokupnog privrednog društva ili njegovog dijela koji predstavlja privrednu cjelinu.
Faktički se radi o pripajanju društva ili njegovog dijela drugom privrednom društvu,
jer sticalac imovine kupuje privredno društvo od prethodnih vlasnika i isto će nastaviti
sa radom u okviru novog privrednog društva. Bitna je činjenica da društvo ili dio
društva predstavlja privrednu cjelinu za koju se na dan prometa može utvrditi bilans
stanja i kao takav konsolidovati sa bilansom stanja kupca. Prema tome, prometom iz
člana 7 ovog Zakona ne može se smatrati prodaja bilo kojeg dijela imovine, već se
mora raditi o zaokruženoj privrednoj cjelini kada je u pitanju dio društva, na primjer –
fabrika, pogon, supermarket ili drugi dio koji će nastaviti sa poslovanjem u okviru
novog subjekta.


23. Radi se o poreskom obvezniku koji je paušalno oporezovan, i koji je
ostvario prihod iznad 18.000 €. Kada nastupa njegova obaveza za PDV
registraciju i da li je nakon te registracije u obavezi da vodi knjigovodstvo,
odnosno da li se oporezuje po stvarnom dohotku?

    Zakonom o porezu na dodatu vrijednost ("Sl. list RCG", br. 65/01…04/06), u
članu 55 stav 3 , kao i Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost
("Sl. list RCG", br. 65/02 … 16/06), u članovima 131-134,        propisan je postupak
registracije lica koje po prvi put postaje poreski obveznik, odnosno način i rokovi za
podnošenje prijave za registraciju, kao i datum sticanja svojstva poreskog obveznika.
    Članom 53 istog Zakona, kao i članovima 120-126 Pravilnika, propisano je koje
je podatke poreski obveznik dužan da obezbijedi radi pravilnog i pravovremenog
obračunavanje i plaćanje PDV, odnosno propisana je poslovna evidencija i način
voĎenja iste.
         Rješenje o paušalnom oporezivanju prihoda zasnovano je na pretpostavci
poreskog obveznika da neće ostvariti godišnji prihod iznad 18.000 €, te mu je
utvrĎena godišnja poreska obaveza u paušalnom iznosu. Smatramo relevantnom
činjenicu da je u odreĎenom terminu u toku godine poreski obveznik ostvario prihod
iznad 18.000 € i samim tim ne može biti dalje oporezovan u paušalnom iznosu. Radi
se o činjenici za koju će poreski organ saznati poslije donošenja rješenja o
paušanom oporezivanja, te shodno Zakonu o opštem upravnom postupku, poreski
organ ima pravo da izvrši obnovu postupka i da stavi van snage ranije donijeto
rješenje.
    Napominjemo da poreski obveznik ima obavezu da prijavi prihod iznad 18.000 €,
s obzirom da se stiču uslovi za obaveznu PDV registraciju. Praktično, od registracije
za PDV, obveznik je dužan da vodi poslovne knjige na način propisan poreskim
propisima, te da na kraju godine podnese godišnju poresku prijavu poreza na
dohodak fizičkih lica.

24. Da li postoji obaveza plaćanja PDV-a u situaciji kada se vrši prenos
cjelokupne imovine sa pravnog lica koje je davalac lizinga na drugo pravno lice
koje bi nastavilo da obavlja istu djelatnost?

     Članom 7 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Sl. List RCG”, br. 65/02
…76/05), propisano je da se prometom proizvoda ne smatra prenos cjelokupne ili
dijela imovine sa ili bez naknade ili kao ulog, ukoliko sticatelj imovine, koji je poreski
obveznik ili je izvršenjem prenosa postao poreski obveznik, nastavlja da obavlja tu
djelatnost.
     Članom 8 Pravilnika o primjeni Zakona o PDV-u, propisano je da se na stvarne
uloge uplaćene u postupku uvećanja osnovnog kapitala društva ne obračunava i ne
plaća PDV.
     Iz navedenog proizilazi da se na prenos imovine koji je izvršen u skladu sa
Zakonom o privrednim društvima ne obračunava i ne plaća PDV.
     U smislu Zakona o PDV-u, finasijski lizing predstavlja promet proizvoda koji je
oporeziv shodno članu članu 4 stav 2 tačka 3 ovog Zakona. Članom 37 Pravilnika,
propisano je da kod isporuke proizvoda na osnovu ugovora o lizingu obaveza
obračunavanja PDV-a na cjelokupnu vijednost nastaje u poreskom periodu kome je
proizvod isporučen, odnosno kada je započeo lizing, bez obzira na vrijeme trajanja
lizinga. Dakle, kako ste u svom dopisu naveli da se radi o preuzimanju, pored
imovine i vozila datih na lizing, podrazumijeva se da je PDV već obračunat i plaćen
prilikom isporuke proizvoda.
     Shodno članu 12 Zakona o finansijskom lizingu (Sl. list RCG br. 80/05), davalac
lizinga ima pravo da prenese pravo svojine na predmetu lizinga na treće lice, u kom
slučaju to treće lice, tj. novi vlasnik stupa na mjesto davaoca lizinga i preuzima sva
prava i obaveze iz ugovora o finansijskom lizingu, naravno ukoliko prenos prava
svojine na predmetu lizinga na treće lice nije isključeno ugovorom o lizingu.
     Prilikom prenosa prava svojine na predmetu lizinga na treće lice (novi vlasnik),
davalac lizinga je dužan da bez odlaganja, u pisanoj formi, obavijesti primaoca
lizinga o prenosu prava svojine na treće lice.
     Dakle, ukoliko su ispoštovane odredbe Zakona o PDV-u, Zakona o privrednim
društvima i Zakona o finansijskom lizingu, onda se ne radi o prometu koji podliježe
obračunu i plaćanju PDV-a.
     MeĎutim, s obzirom da sticalac imovine stupa na mjesto prenosioca, što znači da
preuzima sva prava i obaveze prethodnika nastale iz poslovanja, svakako je
neophodno prethodno izvršiti inspekcijski nadzor i utvrditi eventualne poreske
obaveze kod prenosioca i, u konkretnom slučaju, davaoca lizinga.

25. Potrebno nam je objašnjenje u vezi eventualnih poreskih obaveza koje
nastaju organizovanjem muzičkih manifestacija na kojima učestvuju pjevači-
nerezidentna lica. Navodimo da nam pravno lice, XXX, sa sjedištem u Srbiji, u
vezi sa gostovanjem pjevača YYY dostavlja fakture sa obračunatim PDV-om,
po stopi od 18 %.
       U vezi sa navedenim ukazujemo da organizovanje muzičkih manifestacija
podliježe obračunu i uplati različitih poreskih obaveza, a zavisno od toga da li se
ugovaranja samog nastupa i isplata autorskih naknada (autorskih honorara) vrši
direktno izvodjačima ili se, što je najčešći slučaj, kao posrednici pojavljuju agencije
koje nijesu poreski obveznici Crne Gore. Pri tome, primijećeno je da isplatioci
prenose sredstva ovim agencijama bez obustavljanja poreza na prihod fizičkih lica, a
agencije u svom sjedištu vrše isplatu bez obračuna i uplate bilo kakvih obaveza.
Budući da u svom obraćanju navodite da ugovaranja nastupa imenovanog izvodjača
vršite preko posrednika, pravnog lica iz Srbije, te da u tom slučaju ne postoji obaveza
obračuna poreza na dohodak fizičkih lica u Crnoj Gori, ukazujemo da je članom 29.
Zakona o porezu na dobit pravnih lica («Sl.list RCG», br. 65/01...80/04) propisano da
je obveznik poreza na dobit ( vaša turistička organizacija) dužan da obračuna porez
po odbitku po stopi od 15% na isplate po osnovu autorskih naknada nerezidentnom
pravnom licu.
        Kako dalje navodite da vam agencija na fakturi iskazuje porez na dodatu
vrijednost, mišljenja smo da to pitanje treba da razriješite u kontaktu sa predmetnom
agencijom. Naime, s obzirom da se te usluge oporezuju prema mjestu primaoca
usluge, prema crnogorskom Zakonu o porezu na dodatu vrijednost, a mišljenja smo
da isto rješenja postoji i u Republici Srbiji, to znači da se isti plaća u Crnoj Gori.
Ukoliko, pak ne dodje do izmjene fakture, u svakom slučaju postoji obaveza
obračuna i uplate PDV u skladu sa našim Zakonom, pri čemu bi osnovica za
obračun istog bila ukupna naknada koja se plaća, dakle i iznos koji je iskazan na
fakturi po osnovu PDV-a.
        Ovom prilikom ukazujemo i na obavezu evidentiranja gotovinski naplaćenog
prometa proizvoda i usluga po bilo kom osnovu (dakle i od eventualno prodatih
karata, konzumacija i sl.) preko poreskih registar kasa.

 26. Poreski tretman usluga: grafičke pripreme i dizajna – elektronske obrade
podataka za potrebe ekonomske propagande; štampe reklamnog materijala
koji će strana firma koristiti za reklamiranje u RCG, a koje usluge pruža
domaća firma stranoj firmi, kao i usluga reklame stranoj firmi preko bilborda,
panoa i sl. koji se nalaze u RCG, a posredstvom domaće firme.

    Kada je u pitanju pružanje usluga, bitno je opredijeliti poreskog obveznika,
odnosno poreskog dužnika, koji plaća porez na dodatu vrijednost na izvršene usluge.
    Bitan elemenat za utvrĎivanje nastanka poreske obaveze je i mjesto izvršenog
prometa. Članom 17. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list
RCG, broj 65701 … 04/06), propisano je da se mjestom izvršenog prometa usluga
smatra mjesto u kojem poreski obveznik koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili
poslovnu jedinicu iz koje obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište,
ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu. Istim članom su propisani i odreĎeni izuzeci,
tako da se za usluge navedene u stavu 3. mjestom izvršenog prometa smatra
mjesto sjedišta primaoca usluge. U istom stavu se propisuje da ako primalac usluge
ima prebivalište u inostranstvu, mjestom izvršenog prometa se smatra mjesto
njegovog prebivališta.
    Članom 12. stav 1. tačka 3. Zakona o porezu na dodatu vrijednost je propisano
da je poreski dužnik primalac usluge iz člana 17. stav 3. Zakona, osim u slučaju kada
je primalac usluge lice koje nije obveznik PDV-a, u kom slučaju je obveznik davalac
usluge.
    Citirane odredbe ukazuju, da se za sve oporezive usluge koje se pružaju na
teritoriji Republike Crne Gore obračunava i plaća PDV prema sjedištu, odnosno
prebivalištu davaoca usluge, bez obzira koje lice je primalac usluge. Član 17. stav 3.
se odnosi na obavezu obračunavanja PDV-a od strane lica koje primi uslugu, ako je
davalac usluge lice koje ima sjedište, odnosno prebivalište u inostranstvu.
    U vezi sa vašim pitanjem, može se izvesti zaključak, da preduzeće sa sjedištem u
Republici Crnoj Gori, ima obavezu obračunavanja i plaćanja PDV-a na sve usluge
koje izvrši na teritoriji Crne Gore, bez obzira na sjedište odnosno prebivalište
primaoca usluge.
    Navedene oporezive usluge koje su predmet ovog akta, saglasno članu 24a. i
članu 25. Zakona o PDV, ne spadaju u usluge na koje se primjenjuje snižena
odnosno nulta stopa, pa je poreski obveznik saglasno članu 24. Zakona o PDV,
dužan da PDV obračuna i uplati po opštoj stopi od 17% .
    Što se tiče izdavanja računa za izvršene usluge, članom 32. stav 3. Zakona o
PDV propisano je “da u računu koji poreski obveznik izda drugim licima nije potrebno
iskazivati podatke iz stava 1. tačka 3. i 6. ovog Zakona, ali je dužan iskazati prodajnu
vrijednost proizvoda, odnosno usluga sa uključenim PDV i iznos uračunatog PDV”.

27. Kakav poreski tretman imaju usluge koje našem poreskom obvezniku, koji
se bavi prevozom robe u međunarodnom transportu, pružaju razne firme u
inostranstvu, a koje se stranom dobavljaču plaćaju, gotovinski i preko banke
na osnovu primljene fakture?

        Kada je u pitanju pružanje usluga, bitno je opredijeliti poreskog obveznika,
odnosno poreskog dužnika, koji plaća porez na dodatu vrijednost na izvršene usluge.
        Bitan elemenat za utvrĎivanje nastanka poreske obaveze je i mjesto izvršenog
prometa. Članom 17. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list
RCG, broj 65701 … 04/06), propisano je da se mjestom izvršenog prometa usluga
smatra mjesto u kojem poreski obveznik koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili
poslovnu jedinicu iz koje obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište,
ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu. Istim članom u stavu 3., propisani su i
odreĎeni izuzeci, a koji nijesu od uticaja za vaše pitanje.
        Kako su u inostranstvu, strana lica, preduzeću sa sjedištem u Republici Crnoj
Gori izvršila promet usluga (putarine, tunela, carinskog terminala, prevoz brodom,
parking, servisiranje auto guma, ugradnju rezervnih djelova u slučaju kvara auta,
mehaničarskih radionica, ulje, gorivo i dr.), to te usluge saglasno navedenim
propisima, imaju tretman usluga izvršenih van Republike Crne Gore i za njihovo
oporezivanje se ne može primijeni Zakon o porezu na dodatu vrijednost RCG, bez
razlike kako su te usluge plaćene, gotovinom ili na računu preko banke.
        Iz gore navedenog proizilazi, da poreski obveznik koji se bavi prevozom robe
u meĎunarodnom saobraćaju i koristi usluge stranih lica na način kako je gore
opisano, prilikom obračunavanja svoje poreske obaveze ne može koristiti pravo na
odbitak ulaznog PDV koji je platio stranom licu za korišćenje tih usluga u
inostranstvu.
        Pravo na odbitak ulaznog PDV-a, poreski obveznik može koristiti za PDV koji
je platio na računu za gorivo, ali samo ono koje je sipao u Republici Crnoj Gori.

28. Da li privredno društvo koje nije PDV obveznik, do sticanja tog statusa,
ima pravo na odbitak ulaznog PDV za PDV iskazan na fakturama koje dobije od
PDV obveznika?

       Uslovi za odbijanje ulaznog PDV propisani su članom 37. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost ( “Sl. list RCG”, broj 65/01 … 76/05). Stavom 1. toga člana,
predviĎeno je da poreski obveznik može, prilikom obračunavanja svoje poreske
obaveze, odbiti PDV koji je dužan da plati ili je platio prilikom nabavke proizvoda,
odnosno usluga od drugog poreskog obveznika, prilikom uvoza proizvoda I kao
primalac (korisnik) usluge, ako je te proizvode, odnosno usluge upotrijebio (iskoristio)
ili će ih iskoristiti u svrhe obavljanja djelatnosti za koje se plaća PDV.
         Za izvršeni promet proizvoda, odnosno usluga, poreski obveznik je saglasno
čl. 31. stav 1. Zakona o PDV, dužan da izda račun ili drugi dokumenat koji služi kao
račun. U računu koji poreski obveznik izda drugim licima, saglasno čl. 32. stav 3.
istog Zakona, nije potrebno iskazivati podatke iz stava 1. tačka 3. I 6. istog člana, ali
je dužan iskazati prodajnu vrijednost proizvoda, odnosno usluga sa uključenim PDV I
iznos uračunatog PDV.
         Imajući u vidu navedeno, kao I navode iz vašeg dopisa, mišljenja smo da je
poreski obveznik A.D. “XX” u svojstvu izvoĎača radova, na Zakonom propisani način
ispostavio fakture privrednom društvu “YY” D.O.O. Podgorica, a da primalac
faktura, za PDV iskazan na njima, za period do sticanja statusa poreskog obveznika
nema Zakonskog osnova za odbitak ulaznog PDV.
         Za rješavanje spora sa A.D. “XX”, nastalim umanjenjem vaših obaveza prema
tom privrednom društvu, poreski organ nije nadležan, jer su u nadležnosti Poreske
uprave poslovi utvrĎivanja, naplate I kontrola poreza, te izvršavanje Zakona I drugih
propisa. Navedene sporove vezano za meĎusobne obaveze I potraživanja,
navedena društva mogu rješavati sporazumno, ili na Zakonom

29. Da li je u skladu sa članom 17. tačka 3. stav 4. Zakona o PDV, domaća
firma obveznik plaćanja PDV za usluge obuke kadrova koje im pruža i fakturiše
nerezidentno pravno lice, a domaće pravno lice obavlja isključivo djelatnost
oslobođenu od PDV i nije registrovano za PDV, kao i da li je domaća firma,
shodno Uredbi o radnom angažovanju fizičkih lica u obavezi da plaća 2,50€
dnevno za radno angažovanje nerezidenata – konsultanata, iako su oni
angažovani i plaćeni od strane nerezidentne firme sa kojom je domaća firma
potpisala ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji?

       Kada je u pitanju pružanje usluga, bitno je opredijeliti poreskog obveznika,
odnosno poreskog dužnika, koji plaća porez na dodatu vrijednost na izvršene usluge.
       Bitan elemenat za utvrĎivanje nastanka poreske obaveze je i mjesto izvršenog
prometa. Članom 17. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost (“Službeni list
RCG, broj 65701 … 04/06), propisano je da se mjestom izvršenog prometa usluga
smatra mjesto u kojem poreski obveznik koji pruža usluge, ima svoje sjedište ili
poslovnu jedinicu iz koje obavlja usluge ili stalno, odnosno uobičajeno prebivalište,
ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu. Istim članom su propisani i odreĎeni izuzeci,
tako da se za usluge navedene u stavu 2. tačka 3a., mjestom vršenja prometa
usluga smatra mjesto u kome je usluga stvarno izvršena kada se radi o uslugama iz
oblasti kulture, umjetnosti, nauke, obrazovanja, sporta, zabavnih priredbi i slične
usluge, uključujući i usluge organizatora izvršenja tih usluga, a koji su, saglasno
članu 13. tačka 8. ovog Zakona istovremeno i poreski obveznici.
       Usluge obuke kadrova na način opisan u vašem aktu ne mogu imati status
usluga koje su osloboĎene od plaćanja PDV u smislu člana 26. stav 1. tačka 4.
Zakona o PDV i člana 60. Pravilnika o primjeni zakona o PDV, jer su u pitanju usluge
za koje nijesu ispunjeni zakonom propisani uslovi za oslobaĎanje od plaćanja poreza
na dodatu vrijdnost, bez razlike na to što oba lica i ono koje pruža i ono koje prima
navedene usluge se bave osnovnom djelatnošću koja je osloboĎena od plaćanja
PDV i što domaće lice nije registrovano kao PDV obveznik.
       Što se tiče vašeg drugog pitanja, mišljenja smo da domaće pravno lice
direktno ne angažuje nerezidentno fizičko lice, niti se javlja kao posrednik u
zapošljavanju tih lica, već ima ugovoreni poslovni odnos sa nerezidentnim pravnim
licem, te se u ovom slučaju ne mogu primjenjivati odredbe Uredbe o andom
angažovanju nerzidentnih fizičkih lica (“Sl.list RCG”, broj 28/03).

30. Kako postupiti u dijelu prava na odbitak ulaznog PDV na avanse po kojima
nije došlo do isporuke proizvoda ili usluga, a plaćeni avansi se vrate njegovom
uplatiocu?

         Uslovi za odbijanje ulaznog PDV propisani su članom 37. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost ( “Sl. list RCG”, broj 65/01 … 04/06). Stavom 1. toga člana,
predviĎeno je da poreski obveznik može, prilikom obračunavanja svoje poreske
obaveze, odbiti PDV koji je dužan da plati ili je platio prilikom nabavke proizvoda,
odnosno usluga od drugog poreskog obveznika, prilikom uvoza proizvoda i kao
primalac (korisnik) usluge, ako je te proizvode, odnosno usluge upotrijebio (iskoristio)
ili će ih iskoristiti u svrhe obavljanja djelatnosti za koje se plaća PDV.
         Saglasno članu 40. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost
(“Sl. list RCG”, broj 65/02 … 16/06), kod avansa , poreska obaveza nastaje na dan
prijema avansa, nezavisno da li je izvršena isporuka proizvoda ili usluga i
obračunava se primjenom preračunate stope.
         Za izvršeni promet proizvoda, odnosno usluga, poreski obveznik je saglasno
čl. 31. stav 1. Zakona o PDV, dužan da izda račun ili drugi dokumenat koji služi kao
račun. Pod računom za potrebe PDV, saglasno čl. 72. stav 2. Pravilnika o promjeni
zakona o PDV, smatra se svaki dokumenat, bez obzira na to u kakvom obliku i pod
kakvim nazivom je izdat, ako sadrži propisane podatke iz čl. 32. Zakona.
Imajući u vidu navedeno, mišljenja smo, da poreski obveznik, za date avanse,
pretporez može odbiti u poreskom periodu u kojem je avans plaćen, ako je za avans
primalac izdao, a uplatilac primio račun u skladu sa članom 32. Zakona, bez obzira
na to što proizvod nije isporučen, odnosno usluga izvršena.
         Saglasno članu 99. stav 2. Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu
vrijednost, ako po datom avansu ne doĎe do isporuke proizvoda ili usluga, a plaćeni
avans se vrati njegovom uplatiocu, on gubi pravo na odbitak pretporeza, a račun sa
obračunatim PDV treba ispraviti. Ova odredba se primjenjuje nezavisno od toga da li
je avans vraćen ili ne.

31. Da li se oporezuje promjena oblika organizovanja društva iz ortačkog u
društvo sa ograničenom odgovornošću?

       Saglasno članu 11. Pravilnika o primjeni       Zakona o porezu na dodatu
vrijednost (“Sl. list RCG”, broj 65/02 … 79/05),      promjena oblika organizovanja
društva ne podliježe oporezivanju.
       Shodno navedenom, mišljenja smo, da             bez razlike iz kojeg oblika
organizovanja društva se vrši promjena u drugi         oblik organizovanja, saglasno
propisima koji regulišu oblast poreza na dodatu        vrijednost, te promjene oblika
organizovanja ne podliježu oporezivanju.
32. Da li poreski obveznik prilikom podnošenja mjesečne prijave za obračun
PDV, pored podataka o ulaznom i izlaznom PDV-u koji se odnosi na PDV
registrovanu djelatnost izdavanje u zakup poslovnog prostora, može u istoj
prijavi unijeti i podatke (ulazni i izlazni PDV) i za druge djelatnosti za koje je
dužan da obračunava i plaća PDV (aktivnosti izgradnje građevinskih objekata)?

       Za period od kada je fizičko lice (zakupodavac) u sistemu PDV, to fizičko lice
je dužno da drugom poreskom obvezniku (zakupcu) dostavi poreski račun sa
obračunatim PDV-om. Osnovica za obračun PDV je ugovorena zakupnina.
       TakoĎe, sticanjem statusa poreskog obveznika, isti je dužan da obračunava
PDV na osnovu iznosa koje zaračunava na oporezivi promet iz izdatih računa za
isporučene proizvode, odnosno izvršene usluge u poreskom periodu, kao i da
poresku obavezu iskaže u mjesečnoj prijavi za obračun PDV koju podnosi
nadležnom poreskom organu do 15 dana narednog mjeseca po isteku poreskog
perioda.
       U poreskoj prijavi, poreski obveznik obračunava PDV na osnovu iznosa koje
zaračunava na oporezivi promet iz izdatih računa za isporučene proizvode, odnosno
izvršene usluge u poreskom periodu, bez obzira iz koje poslovne djelatnosti je
promet ostvaren, što uključuje i poslovnu djelatnost izgradnje graĎevinskih objekata,
jer za PDV se registruje lice, a ne poslovna djelatnost i svaka registracija obuhvata
sve poslovne djelatnosti registrovanog lica.
       Saglasno članu 55. stav 1. Zakona o porezu na dodatu vrijednost, poreski
obveznik je dužan da obavijesti poreski organ o početku, izmjeni I prestanku
obavljanja djelatnosti za koju je obavezan da obračunava I plaća PDV.

33. Da li postoji obaveza plaćanja PDV u slučaju kada fizičko lice rekonstruiše
svoj objekat koji je sagrađen prije 30-ak godina a u kojem su sagrađeni novi
stanovi koji do tada nijesu postojali i koji se po prvi put uvode u katastar
nepokretnosti, a tu nepokretnost prodaje stranom fizičkom licu, te ako postoji
obaveza plaćanja PDV, ko je poreski obveznik i šta čini poresku osnovicu?

         Zakonom o izgradnji objekata (“Sl. list RCG”, br. 55/00), ureĎeni su odnosi o
izgradnji i rekonstrukciji objekata.
         Saglasno članu 2. stav 1. tačka 6. navedenog Zakona, pojam “rekonstrukcija”
se definiše kao izvoĎenje graĎevinskih i drugih radova na postojećem objektu, kojima
se izmeĎu ostalog vrši nadogradnja, dogradnja, sanacija, zamjena instalacija,
ureĎaja, postrojenja i opreme, utiče na stabilnost i sigurnost objekta, mijenjaju bitni
konstruktivni elementi, ili kojima se mijenja namjena objekta.
         U skladu sa čl. 3. čl. 4. i čl. 13. Zakona o porezu na dodatu vrijednost,
predmet oporezivanja u ovom slučaju je promet novoizgraĎenih nepokretnosti koji
nije osloboĎen od plaćanja PDV, a koji promet proizvoda je izvršen od strane fizičkog
lica. Pretpostavlja se da se radi o prometu koji je za posljednjih 12 mjeseci prelazi
propisani prag oporezivanja, te fizičko lice koje je izvršilo navedeni promet ne može
koristiti pravo iz čl. 42. stav 1. Zakona o PDV, obziorom da je njegov oporezivi
promet veći od 18.000,00€, čime to fizičko lice stiče svojstvo poreskog obveznika.
         Saglasno članu 13. stav 3. Zakona o PDV, poreski obveznik je I lice koje
povremeno obavlja djelatnost koja se odnosi na isporuku novoizgraĎenih
graĎevinskih objekata ili djelova graĎevinskih objekata, a koje saglasno članu 55.
Zakona o PDV I čl. 131. Pravilnika o primjeni zakona o PDV, stiče svojstvo
obveznika PDV sa prvim ispoljenim aktivnostima koje su usmjerene na obavljanje
privredne djelatnosti I koje je dužno poreskom organu podnijeti prijavu za registraciju
najkasnije do 20 dana kalendarskog mjeseca, koji slijedi mjesecu u kojem je izvršilo,
odnosno postoji vjerovatnoća da će izvršiti promet proizvoda, odnosno usluga u visini
koja prelazi iznos iz člana 42. stav 1. Zakona o PDV.
Shodno članu 4. stav 4. Zakona o PDV I čl. 46. stav 11. Pravilnika o primjeni zakona
o porezu na dodatu vrijednost, poresku osnovicu pri isporuci novoizgraĎenih
graĎevinskih objekata ili djelova tih objekata čini vrijednost isporučenih objekata koja
ne sadrži vrijednost zemljišta, ni iznos naknade za komunalno ureĎenje zemljišta,
prema propisima nadležnog organa lokalne samouprave.
       Imajući u vidu navedeno, mišljenja smo, da promet rekonstruisanog poslovnog
prostora ima tretman prometa novoizgraĎenog graĎevinskog objekta koji podliježe
PDV oporezivanju po opštoj stopi od 17%, na osnovicu koju čini vrijednost
isporučenog objekta koja ne sadrži vrijednost zemljišta, ni iznos naknade za
komunalno ureĎenje zemljišta, a obračunava ga lice koje je izvršilo isporuku
predmetnog objekta.


34. Postoji li pravo na odbitak ulaznog PDV-a pri kupovini poslovnog prostora
u poluzavršenom stanju do nivoa grubih građevinskih radova, putem lizinga?

     Prodaja novoizgraĎenih graĎevinskih objekata ili djelova graĎevinskih objekata
namijenjenih prodaji na tržižtu shodno članu 3 i 4 zakona o PDV (Sl.list RCG
br.65/01,76/05...) oporezuje se po stopi od 17%. Naravno, samo registrovani PDV
obveznici imaji pravo na iskazivanje izlaznog PDV-a, odnosno pravo na odbitak
ulaznog PDV-a imaju takoĎe samo registrovani PDV obveznici ukoliko obavljaju
oporezivu djelatnost.
     Poresku osnovicu pri isporuci novoizgraĎenih graĎevinskih objekata ili djelova tih
objekata čini vrijednost isporučenog objekta koji ne sadrži vrijednost zemljišta ni
iznos naknade za komunalno ureĎenje zemljišta, prema propisu nadležnog organa
lokalne samouprave. Članom 46a stav 1 Pravilnika o primjeni PDV-a, (Sl.list RCG
16/06) je propisano da kamate propisane po osnovu prodaje proizvoda na osnovu
ugovora o finansijskom lizingu kojim je predviĎeno da se prenos svojine vrši
najkasnije isplatom zadnje rate, ne ulazi u poresku osnovicu pod uslovom:
     -da se plaćanje kamate vrši poslije isporuke proizvoda-predmeta lizinga;
     -da je kamata posebno naznačena u fakturi ;
     -da iznos kamate ne prelazi iznos uobičajene kamate koja se primjenjuje u
Republici za slične transakcije.
     Kamate iz stava 1 ovog člana koje se plaćaju prije isporuke proizvoda –predmeta
lizinga ulaze u poresku osnovicu.
     Poreski obveznik može prilikom obračunavanja svoje poreske obaveze, odbiti
PDV koji je dužan da plati ili je platio prilikom nabavke proizvoda ako je te proizvode
upotrijebio ili će ih iskoristiti u svrhu obavljalja djelatnosti za koje se plaća PDV.
     Članom 98 Pravilnika o primjeni zakona o PDV (Sl. list RCG br.79/05,16/06) je
regulisano izračunavanje odbitnog dijela predporeza kod prodaje proizvoda putem
finansijskog lizinga, kod kojih je kamata osloboĎena kod plačanja PDV-a.
     Shodno navedenim odreddbama, pravo na odbitak ulaznog PDV-a kod
finansijskog lizinga, ukoliko kamata usled ispunjavanja propisanih uslova ne ulazi u
poresku osnovicu, utvrĎuje se u skladu sa članom 38 Zakona odnosno člana 98
Pravilnika o primjeni zakona o PDV.
35. Da li je hotelijer u obavezi da gostu izda fiskalni raćun za svaku uslugu u
momentu pružanja iste, ili se fiskalni račun može izdati nakon izvršene
kompletne usluge?

    Zakonom o porezu na dodatu vrijednost (¨Sl. List RCG¨br.65/01, ... 76/05) u čl.
31 propisana je obaveza poreskog obveznika da za svaki izvršeni promet proizvoda,
ili usluga kupcu izda račun ili drugi dokument koji služi kao račun. Račun se izdaje u
dva primjerka, od kojih original zadržava kupac, a kopiju zadržava isporučilac
proizvoda, odnosno usluga.
    Poreski obveznik je dužan izdati račun i za svako predplaćanje koje primi prije
izvršenog prometa proizvoda, odnosno usluga, kao i za svaku naknadnu promjenu
poreske osnovice.
    Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost (¨Sl. List RCG¨ br.
65/02, ... 79/05) u čl. 76. st.1 odredjeno je da za primljene avanse, odnosno plaćanja
prije isporuke proizvoda, odnosno usluga, poreski obveznik mora ispostaviti račun, u
skladu sa čl. 32. st.1 Zakona.
    U članu 32 Zakona propisano je koje podatke mora sadržati račun.
    Stav 4 ovog člana propisuje da je poreski obveznik dužan kupcu proizvoda,
odnosno naručiocu usluga izdati račun, bez obzira da li je to kupac, odnosno
naručilac zahtijevao. Kupac proizvoda, odnosno korisnik usluga dužan je račun
zadržati neposredno po odlasku iz poslovnog prostora i pokazati ga na zahtjev
ovlašćenog lica poreskog organa.
    Stavom 8 ovog člana precizirano je da je poreski obveznik koji promet proizvoda,
odnosno usluga naplaćuje u gotovini obavezan taj promet iskazivati preko poreske
registar kase.
    Obaveza obračunavanja PDV-a nastaje u trenutku isporuke proizvoda, odnosno u
trenutku izvršenja usluga. Članom 18 st.2 je propisano da je proizvod isporučen,
odnosno usluga izvršena u trenutku izdavanja računa.
    Pravilnikom o upotrebi poreskih registar kasa i načinu evidentiranja prometa i
usluga preko te kase ( ¨Sl. List RCG¨br. 25/03, 62/04), bliže je uredjen pojam i
upotreba poreske registar kase i način evidentiranja prometa, odnosno usluga koji se
naplaćuju u gotovom preko te kase.
    U čl. 22 Pravilnika precizirano je da poreski obveznici koji isporuku proizvoda i
usluga naplaćuju u gotovom, obavezni su koristiti isključivo poreske registar kase
koje imaju dozvolu za upotrebu od strane Ministarstva finansija, koje su tehnički
ispravne i evidentirane kod nadležnog poreskog organa.
    Poznato nam je da postoje specijalizovani informacioni sistemi za evidenciju i
praćenje poslovanja u hotelijerstvu. Mišljenja smo da takvi sistemi imaju mogućnost
da podrže sistem zakonske regulative u Republici i omoguće praćenje izdavanja
fiskalnih računa gostu u momentu izvršenja usluge. Naime, smatramo da je ne samo
neophodno sa stanovišta Zakona, već je poželjno i sa pozicije korisnika usluge i
zaštite njegovih interesa da se u momentu izvršenja usluge izda fiskalni račun, bez
obzira kada će on biti naplaćen, i da li će ga on prihvatiti ili ne u tom momentu. Na
ovaj način gost ima evidenciju o uslugama koje je koristio za vrijeme boravka u
hotelu, a hotelijer može sublimirati sve izdate račune i naplatu izvršiti u momentu
napuštanja hotela od strane gosta.
36. U slučaju kada firma koja se bavi prevozom putnika u drumskom
saobraćaju, planira da u toku turističke sezone vrši i organizuje turističke ture,
koja je pravilna primjena poreske stope?

    Zakonom o porezu na dodatu vrijednost ("Sl. list RCG", br. 65/01…76/05), u
članu 24a, stav 1 tačka 9, propisano je da se PDV obračunava i plaća po sniženoj
stopi od 7% od prometa usluga javnog prevoza putnika i njihovog ličnog prtljaga.
    Članom 64 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vrijednost («Sl.list
RCG», br. 65/02...79/05), propisano je da se pod uslugama javnog prevoza putnika i
njihovog prtljaga iz člana 24a tačka 9) Zakona podrazumijeva prevoz koji je pod
jednakim uslovima dostupan svim korisnicima prevoznih usluga i obavlja se po
unaprijed odreĎenim linijima i po unaprijed odreĎenom redu vožnje i za njega su
odreĎeni cijena i opšti uslovi prevoza, a u skladu sa zakonom kojim se ureĎuje
putnički saobraćaj.
    Javni prevoz putnika i tereta u drumskom saobraćaju prema odredbi člana 11
Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju ("Sl. list RCG", br. 45/05) mogu obavljati
domaća pravna i fizička lica koja su registrovana za obavljanje djelatnosti javnog
prevoza putnika ili tereta u drumskom saobraćaju i imaju licencu za javni prevoz
putnika ili tereta.
    Članom 23 Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju propisano je da se javni
prevoz putnika u drumskom saobraćaju obavlja kao linijski prevoz, slobodni prevoz i
kao posebni oblik prevoza.
    Slobodni prevoz putnika u smislu odredbi člana 57 stav 1 navedenog Zakona je
prevoz unaprijed odreĎene grupe putnika, bez usputnog ulaska i izlaska putnika, za
koji se relacija, cijena prevoza i drugi uslovi utvrĎuju ugovorom izmeĎu prevoznika i
korisnika prevoza.
    Prevoz iz stava 1 ovog člana može se obavljati kao povremeni i naizmjenični.
    Dakle, ukoliko firma obavlja usluge prevoza (turističko putovanje) pod uslovima i
na način propisan navedenim zakonskim odredbama, takva usluga se oporezuje po
stopi od 7%.

37. Koji je poreski aspekt novčanih sredstava koje uplati strana firma po
osnovu ispostavljene fakture za obavljene usluge stvaranja uslova za rad u
slobodnoj carinskoj zoni, kada na osnovu ugovora o poslovno-tehničkoj
saradnji rezidentno pravno lice obavlja poslove pripreme, gradnje i stvaranja
uslova za rad u slobodnoj zoni u cjelini? Da li je domaća firma u skladu sa čl.18
Zakona o slobodnim zonama oslobođena plaćanja carine i PDV-a?

    Kako samo pitanje nije dovoljno jasno definisano, odnosno nije razjašnjen
status strane firme koja vrši uplatu rezidentnom pravnom licu za obavljanje
navedenih poslova u zahtjevu (da li je u pitanju korisnik zone ili skladišta), to vam ne
možemo ni dati konkretan odgovor, već samo uputiti na osnovne zakonske odredbe
kojima se reguliše navedena oblast.
    Članom 30 Zakona o porezu na dodatu vrijednost («Službeni list RCG», broj
65/01....76/05) je propisano da je PDV-a osloboĎen uvoz proizvoda koji je namijenjen
da se unese u slobodnu carinsku zonu, odnosno u slobodno carinsko skladište. Istim
članom je predviĎeno da se osloboĎenje odnosi i na promet usluga povezanih sa
prometom tih proizvoda. OsloboĎenje od plaćanja PDV-a ostvaruje se pod uslovom
da proizvodi nijesu stavljeni u slobodan promet i da je iznos PDV pri stavljanju u
slobodan promet jednak iznosu koji bi morao biti obračunat, ukoliko bi takav promet
proizvoda bio oporezovan prilikom unošenja u Crnu Goru.
    Zakonom o slobodnim zonama («Službeni list RCG», broj 42/04) u članu 4 navodi
se da je korisnik zone i skladišta domaće ili strano pravno i fizičko lice koje na
njenom području obavlja privrednu djelatnost.
    Zonom ili skladištem upravlja subjekt odreĎen aktom o njenom osnivanju
(operater). Operater zaključuje ugovor sa korisnikom i isti dostavlja Upravi carina.
    Članom 18 Zakona propisano je da se za robu unesenu u slobodnu zonu i
skladište upotrijebljenu ili potrošenu u skladu sa Zakonom o slobodnim zonama, ne
plaćaju carina, carinske dažbine i porez na dodatu vrijednost.
    Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se bez obzira na vrstu uvezene robe i
njenu namjenu u zoni ili skladištu, uključujući i robu koju operater i korisnik uvoze
radi izgradnje i održavanja objekta, infrastrukture i opreme u zoni ili skladištu i uopšte
stvaranja uslova za rad i razvoj zone i skladišta.
    Odredbe člana 19 ovog zakona obavezuju korisnika da omogući sprovoĎenje
mjera carinskog nadzora i vodi propisanu evidenciju o robi koja ulazi u zonu ili
skladište i izlazi iz zone ili skladišta.
    Usluge koje pružaju domaća lica na izgradnji objekta, infrastrukture i opreme i
stvaranja uslova za rad i razvoj zone i skladišta, mogu biti osloboĎene PDV u slučaju
kada su direktno povezane sa prometom proizvoda u slobodnoj zoni, pod uslovom
da lice koje vrši isporuku usluga posjeduje i dokaz da je izvršen promet proizvoda u
slobodnoj zoni.


38. Opštinska javna ustanova pruža usluge fizičkim I pravnim licima uz
određenu naknadu. Da li je ustanova obavezna da se registruje za PDV ako ima
godišnji promet iznad 18 000 € ?


       Članom 3 stav 1 Zakona o porezu na dodatu vrijednost (Sl. list RCG
br.65/01…76/05), propisano je da je predmet oporezivanja PDV promet proizvoda i
promet usluga koje poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti vrši uz
naknadu.
     Usluge u smislu člana 8 navedenog Zakona predstavljaju obavljanje, napuštanje
odnosno dopuštanje svake radnje u okviru obavljanja djelatnosti. Stavom 2 tačka 2
istog člana propisano je da se prometom usluga smatra i promet usluga na osnovu
propisa državnog organa, odnosno organa lokalne samouprave.
        Članom 13 stav 7 navedenog Zakona propisano je da su državni organi i
organizacije i organi jedinice lokalne samouprave i druga javno pravna tijela poreski
obveznici, ukoliko vrše promet proizvoda, odnosno usluga koji je prema ovom
zakonu oporeziv kod drugih poreskih obveznika.
     Shodno naprijed navedenom, a imajući u vidu činjenicu, da pružate usluge
fizičkim i pravnim licima po osnovu izrade studija, elaborata i informacija, hemijskih i
biološlkih analiza kvaliteta vode i vazduha, koje nijesu utvrĎene kao isključiva
nadležnost Zavoda, odnosno da pružanje navedenih usluga mogu vršiti i druga lica,
te da po tom osnovu ostvarujete prihod, smatramo da se radi o uslugama koje su
oporezive i da ste u smislu člana 55 navedenog Zakona dužni da izvršite registrciju
za PDV.
39. Postoji li obaveza obračunavanja PDV-a na usluge menadžmenta u
pomorstvu koje se vrše korisnicima koji imaju sjedište van Crne Gore?

    Odredbama člana 3 Zakona o porezu na dodatu vrijednost ("Sl. list RCG", br.
65/01… 76/05, 04/06), propisano je da je predmet oporezivanja PDV-om promet
proizvoda i promet usluga koji poreski obveznik u okviru obavljanja svoje djelatnosti
vrši uz naknadu.
    Osnovno načelo kod odreĎivanja mjesta oporezivanja usluga je da se PDV plaća
prema mjestu obavljene usluge. Mjestom izvršenog prometa usluga, shodno članu
17 stav 1 Zakona, smatra se mjesto u kojem poreski obveznik, koji pruža oporezive
usluge, ima svoje sjedište ili poslovnu jedinicu iz kojeg obavlja usluge ili stalno,
odnosno uobičajeno prebivalište, ako nema sjedište ili poslovnu jedinicu.
    Članom 17 stav 3 Zakona o porezu na dodatu vrijednost je propisano da se za
odreĎene usluge mjestom izvršenog prometa smatra sjedište, odnosno prebivalište
primaoca usluge, meĎu kojima su i usluge posredovanja u zapošljavanju radne
snage.
    Dakle, na osnovu izloženog slijedi da ukoliko vaša firma čije je sjedište u Crnoj
Gori pruža usluge posredovanja u zapošljavanju korisnicima, odnosno licima koja
imaju sjedište van Crne Gore, nemate obavezu obračunavanja i plaćanja PDV-a,
jer bi ta pravna lica trebala obračunati i platiti porez u toj zemlji.Za nastanak
obaveze obračunavanja PDV-a, kod usluga iz člana 17 stav 3, bitno je utvrditi
stvarnog primaoca usluge i njegovo sjedište, odnosno prebivalište.


40. Firma osnovana i registrovana u Crnoj Gori obavlja usluge posredovanja
između dvije inostrane firme koje su članice Evropske unije. Jedna od te dvije
ino firme je prodavac robe, a druga ino firma je kupac robe. Faktura za
kupljenu robu od ino kupca stiže domaćoj firmi- posredniku koja tu robu plaća
ino dobavljaču. Napominjemo da roba ne ulazi na teritoriju Crne Gore, već
direktno ide od dobavljača kupcu. Da li se faktura za usluge posredovanja koju
ispostavlja domaća firma ino firmi tretira kao izvozna, to jest kojom poreskom
stopom se oporezuje?

    Članom 813 Zakona o obligacionim odnosima (“Službeni list SRJ”, broj
29/78…31/93), a koji je još uvijek na snazi u Republici Crnoj Gori, je propisano da
’’ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji naći i dovesti u vezu
sa nalogodavcem lice koje bi s njim pregovaralo o zaključenju odreĎenog ugovora, a
nalogodavac se obavezuje da mu isplati odreĎenu naknadu, ako taj ugovor bude
zaključen''. Imajući u vidu navedenu odredbu, a polazeći od činjenica koje navodite u
pitanju, postavlja se pitanje da li domaća firma uopšte ima status posrednika u
prometu roba izmeĎu dva inostrana lica. Zbog nejasnoća koje su sadržane u pitanju,
u ovom odgovoru ćemo za inostrane firme uslovno koristiti termin ino prodavac i ino
kupac (kako ih vi tretirate u vašem aktu), a za domaću firmu posrednik. U pitanju
navodite da su inostrane firme članice Evropske unije (pretpostavljamo da su im
sjedišta u zemljama članicama EU), što ukazuje da se promet vrši izmeĎu zemalja u
okviru slobodnog evropskog tržišta, bez obračunavanja PDV-a od strane carinskog
organa strane zemlje u koju ulazi roba. U svakom slučaju robu od zemlje A do zemlje
B mora pratiti faktura, ali iz pitanja nije jasno ko je izadavalac fakture kupcu, odnosno
licu iz zemlje B u koju dospijeva roba. U pitanju navodite da faktura za kupljenu robu
(faktura prodavca) od ino kupca stiže domaćoj firmi-posredniku koja tu robu plaća ino
dobavljaču. Posrednik takvu fakturu, koju je dobio od kupca u svojoj evidenciji knjiži
kao svoju obavezu prema prodavcu-ino prodavcu. Posrednik vrši fakturisanje robe
ino kupcu i od njega naplaćuje robu, a kasnije i plaća obaveze prema ino prodavcu.
Sve se ovo radi na način što roba ne dospijeva na teritoriju Crne Gore, već direktno
ide od dobavljača kupcu.
    Naprijed navedene činjenice ukazuju da domaća firma u ovom slučaju ne može
imati status posrednika u prometu, odnosno da ne obavlja samo poslove dovoĎenja
u vezu prodavca i kupca i za koje ostvaruje naknadu, već se na istu vrši prenos
prava raspolaganja robom i u svojoj evidenciji iskazuje i nabavku i prodaju robe, kao i
vrši naplatu vrijednosti robe od kupca i plaćanje prodavcu.
    Ovakav promet se smatra oporezivim shodno članu 4, stav 1 Zakona o porezu na
dodatu vrijednost (“Službeni list RCG”, broj 65/01…76/05), a u kojem je propisano da
“promet proizvoda predstavlja prenos prava raspolaganja pokretnim, odnosno
nepokretnim stvarima, ako ovim zakonom nije drukčije odreĎeno”.
    Polazeći od činjenice da faktura od ino dobavljača stiže domaćem licu i da isto
ima obavezu za plaćanje robe iz fakture, može se zaključiti da domaće lice ima
apsolutno pravo raspolaganja robom, bez obzira što ista dospijeva na teritoriju Crne
Gore.
    Domaće lice u ovom slučaju je nabavilo robu i istu prodalo licu čije je sjedište na
teritoriji druge zemlje, te izlaznu fakturu ne može pratiti dokumentacija o izvozu robe
iz Crne Gore, u kom slučaju bi se primijenila nulta stopa, te je isto dužno da primijeni
odgovarajuću opštu ili sniženu poresku stopu.
    Napominjemo da nam i poslije svega nije jasno u čemu je interes ino prodavca i
kupca za uvoĎenjem posrednika sa sjedištem u Crnoj Gori preko kojeg će se vršiti
fakturisanje i plaćanje, ali su i od naše strane i od strane poreskih administracija
drugih zemalja ovakve transakcije ocijenjene kao visoko rizične, to jest da iza njih
uvijek postoji mogućnost namjere za skrivanjem prihoda.

41. Zaključen je ugovor o sufinansiranju izgradnje objekta između tri pravna
lica, obveznika PDV-a (građevinska dozvola glasi na sva tri pravna lica). Njim
su definisana ulaganja u izgradnju i srazmjeran odnos vlasništva nad
stambenim jedinicama. Jedno pravno lice kao ulog unosi komunalno
opremljeno zemljište, drugo novčana sredstva a treće, građevinska firma, gradi
objekat. Molim za tumačenje o oporezivanju kod sva tri pravna lica kao i o
odbitku pretporeza.

   U vezi sa postavljenim pitanjem možemo odgovoriti da nije moguće dati precizno
upustvo na bazi uopštenih i šturih činjenica koje su prezentirane u pitanju. Prije
svega navodimo da nijedan zakonski propis ne sadrži naziv, koji navodite, odnosno
ugovor o sufinansiranju izgradnje objekta. Zakonom o obligacionim odnosima
(«Službeni list SFRJ, br. 29/78...31/93) su propisane samo odredbe ugovora o
graĎenju i to članom 630 do člana 647 i isti propis je još uvijek važeći i u Republici
Crnoj Gori.

   Ugovorom koji navodite u isti status se dovode i finansijeri i izvoĎač radova, tako
da po vama svi imaju status investitora. Prema članu 2 Zakona o izgradnji objekata
(«Službeni list RCG, br. 55/00) "investitor" je lice za čije potrebe se gradi objekat,
odnosno koje finansira izgradnju objekta i na čije ime se izdaje graĎevinska dozvola.
TakoĎe navodite da je graĎevinska dozvola izdata na sva tri lica, meĎutim članom 34
Zakona o izgradnji objekata je propisano da je bitan dokument za izdavanje
graĎevinske dozvole dokaz o pravu svojine, odnosno drugom pravu na
graĎevinskom zemljištu radi izgradnje ili dokaz o pravu svojine, odnosno drugom
pravu na objektu radi rekonstrukcije objekta.

    Ukazujemo na zakonske odredbe iz razloga što izmeĎu ovih lica mora apsolutno
biti zastupljena procedura fakturisanja, a samim tim i obračunavanje PDV-a. Lice
koje izvodi graĎevinske radove je dužno da izvrši fakturisanje izvedenih radova i da
obračuna PDV, te takvu obavezu ne može izbjeći zaključivanjem ugovora o
sufinansiranju izgradnje, ili sličnog ugovora.

   Prema tome preporučujemo vam da sagledate i utvrdite obligacione odnose koji
će nastati izmeĎu potpisnika ovog ugovora, da obezbijedite pravilno fakturisanje
svake transakcije i na taj način će biti obezbijeĎeno tačno obračunavnje PDV-a.




.
POREZ NA DOHODAK
   FIZIČKIH LICA
1. Koji je osnov za obračun naknade zarade za vrijeme trajanja bolovanja? Po
kojim stopama i na čiji teret se obračunavaju porezi i doprinosi?


    Osnov za obračun naknade zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad je
prosjek zarade koju je zaposleni ostvario u poslednja tri mjeseca koja prethode
mjesecu u kome je nastupila privremena spriječenost za rad, s tim da taj iznos
naknade ne može biti manji od 70% osnova za naknadu, a ni veći od zarade koja
služi kao osnov za obračun i uplatu doprinosa za obavezno zdrastveno osiguranje.
Ukoliko privremena spriječenost za rad traje duže od mjesec dana, osnov za
naknadu za svaki naredni mjesec neprekidne spriječenosti za rad usklaĎuje se sa
porastom zarada kod privrednog društva u kome je zaposleni u radnom odnosu,
ostvarenim u poslednjem mjesecu koji prethodi mjesecu za koji se isplaćuje
naknada. Dakle, prilikom utvrĎivanja osnova za obračun naknade zarade
primjenjujete prosjek bruto zarada iz prethodna tri mjeseca. Koji ćete procenat od
tromjesečnog prosjeka uzeti kao osnov za obračun naknade zarade, s tim da isti ne
može biti niži od 70%, utvrĎujete vašim internim aktom.
    Za vrijeme privremene spriječenosti za rad na osnov za obračun naknade zarade,
utvrĎen na opisani način, na teret poslodavca obračunavaju se:
- doprinos za PIO po stopi od 21,6%;
- doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 6%; i
- doprinos za osiguranje od nezaposlenosti po stopi od 0,5%,
a na teret zaposlenog obračunava se samo doprinos za zdravstveno osiguranje po
stopi od 7,5%, kao i porez na dohodak po stopi od 15%, s tim što neoporezivi dio
(lični odbitak) na mjesečnom nivou iznosi 70€.
    Naknada zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad prouzrokovane
povredom na radu i profesionalnom bolešću, izolovanja zbog kliconoštva, zbog
davanja krvi, tkiva i organa, za vrijeme održavanja trudnoće, kao i za slijepa i
hendikepirana lica, obezbjeĎuje se u visini od 100% od osnova za naknadu.
    Naknadu zarade za prvih 60 dana privremene spriječenosti za rad obezbjeĎuje
poslodavac iz svojih sredstava, a nakon toga naknadu obezbjeĎuje RF za
zdravstveno osiguranje. MeĎutim, za vrijeme održavanja trudnoće naknada zarade
obezbjeĎuje se od prvog dana iz sredstava Fonda.



   2. Postoji li obaveza obračuna prireza na porez na prihod od kapitala?


   Prirez porezu na dohodak plaća se i na obračunati porez na prihode od kapitala
shodno članu 7 stav 2 Zakona o finansiranju lokalne samouprave (''Službeni list
RCG'', br.42/03 i 44/03). Obračunati prirez pada na teret sredstava isplatioca.



3. Koja je formula za preračun neto naknade u bruto naknadu članu borda
direktora?

   Formula za preračun neto naknade člana borda direktora ili upravnog odbora u
bruto naknadu, glasi:
                                        Neto-10,50
                                  Bruto=----------------
                                            0,73


Ova formula važi za rezidente kojima je neto naknada za članstvo u bordu direktora
70 ili više eura.

4. Pravi li se razlika prilikom oporezivanja kamate (oročena sredstva, sredstva
po viđenju i dr.)? Da li su iste poreske stope za rezidentna i nerezidentna
fizička lica?

       Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica (“Sl.list RCG”, br.65/01...78/06) ne
pravi razliku po vrstama kamata prilikom oporezivanja prihoda od kapitala. Dakle,
prilikom isplate bilo kojeg oblika kamate obračunava se porez na dohodak.
Shodno članu 50 pomenutog Zakona isplatilac kamate dužan je da obračuna,
obustavi i uplati porez na prihod od kapitala istovremeno sa isplatom prihoda. Porez
se za rezidente obračunava po stopi od 15%, dok se u slučaju isplate kamate
nerezidentu porez obračunava po stopi od 5%.

5. Kolika je naknada za korišćenje privatnog vozila u službene svrhe? Do kog
iznosa je ta naknada oslobođena oporezivanja? Kojom dokumentacijom se
pravdaju ti troškovi?

    Shodno članu 26 Opšteg kolektivnog ugovora (“Sl.list RCG”, br.01/04)
poslodavac zaposlenom nadoknaĎuje povećane troškove koji su u funkciji izvršenja
poslova, ako to nije na drugi način obezbijeĎeno.IzmeĎu ostalog, to je i naknada
troškova u visini 25% cijene litra benzina po preĎenom kilometru ukoliko zaposleni,
uz saglasnost poslodavca , koristi privatni automobil u službene svrhe.
    Do iznosa navedenog u prethodnom stavu ne plaća se porez na dohodak, a što
proizilazi iz člana 5a stav 1 tačka 4 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica (“Sl.list
RCG”, br.65/01…78/06).
    Za korišćenje privatnog vozila u službene svrhe neophodno je postojanje odluke
organa upravljanja.Inače,vlasnik vozila u obavezi je da vodi evidenciju o preĎenoj
kilometraži koju uz račune za gorivo prilaže računovodstvenoj službi.

6.    Da li članovi ortačkog društva, nakon plaćanja poreza na dohodak, mogu
da podignu preostalu dobit društva bez dodatnog oporezivanja?

      Fizička lica,osnivači ortačkog društva, nakon plaćenog poreza na dohodak po
godišnjoj prijavi imaju pravo da podignu iskazanu dobit, srazmjerno svom
osnivačkom ulogu, bez bilo kakvog dodatnog oporezivanja.

7. Koje sve prijave treba dostaviti Poreskoj upravi i fondovima ukoliko član
odbora direktora nije osiguran po drugom osnovu? Po kojim stopama se
obračunavaju porez i doprinosi za PIO i zdravstvo?

       Ukoliko član odbora direktora nije već evidentiran kao poreski obveznik u
registru područnog poreskog organa potrebno je da tom organu dostavi popunjenu
prijavu za registraciju fizičkog lica (obrazac PR-2). U tom slučaju popunjavaju se
samo kolone 1, 2 i 3. Pomenuti obrazac se može besplatno dobiti u područnom
poreskom organu.
         Što se tiče penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno je da poslodavac
dostavi područnom odjeljenju RF PIO prijavu na osiguranje (obrazac M-1). TakoĎe, u
slučaju kada član odbora direktora nije osiguran po drugom osnovu, poslodavac je
dužan da područnom organu RF za zdravstveno osiguranje dostavi prijavu za to lice
( obrazac MZ-1).
         Za sve isplate naknade članu odbora direktora poslodavac (isplatilac ) je
dužan da područnom poreskom organu i samom članu odbora dostavlja mjesečne
izvještaje IPPO-1 i to do 10-tog u mjesecu za prethodni mjesec i godišnje izvještaje
IPPO-2 do 31 januara tekuće godine za prethodnu godinu.
         Porez na dohodak se obračunava i obustavlja iz bruto naknade člana odbora
direktora po stopi od 15% shodno članu 30 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica
(“Sl.list RCG”, br.65/01…78/06).
         Doprinos za PIO se obračunava na teret poslodavca po stopi od 9,6% i na
teret člana odbora direktora po stopi od 12% , kako je i poropisano članom 166 stav
1      tačka 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl.list RCG”,
br.54/03…79/04).
          Doprinos za zdravstveno osiguranje se obračunava na teret poslodavca po
stopi od 6% a na teret člana odbora direktora po stopi od 7,5% shodno članu 66
stav1 tačka 1 Zakona o zdravstvenom osiguranju (“Sl.list RCG”, br. 39/04).


8. Kada će Poreska uprava početi da ovjerava prijave M-4?


       Poreska uprava sada ovjerava obrasce M-4 samo kada su u pitanju zaposleni
koji odlaze u penziju ili su proglašeni za tehnološki višak. Što se tiče ostalih
kategorija zaposlenih bićemo u mogućnosti da vršimo prijem i ovjeru obrazaca M-4
tek nakon izrade i stavljanja u funkciju sistema objedinjene registracije i izvještavanja
o obračunu i naplati poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Rok za
izradu ovog projekta, uz odgovarajući softwer, je 31.12.2007. godine, te će tek nakon
toga, odnosno početkom 2008. godine, Poreska uprava biti u mogućnosti da po
utvrĎenoj proceduri ovjerava obrasce M-4 za sve zaposlene.


9. Da li se i kako oporezuju novčane naknade koje NVO dodjeljuje fizičkim
licima za postignute rezultate na sportskim turnirima?


        Prihod koji ostvari fizičko lice po osnovu nagrade koja mu je dodijeljena za
ostvareni uspjeh na sportskom turniru tretira se, shodno članu 16 stav 1 Zakona o
porezu na dohodak fizičkih lica (“Sl.list RCG”, br.65/01…78/06), kao prihod od
samostalne djelatnosti koja nije osnovna djelatnost poreskog obveznika, a
povremeno se obavlja radi ostvarivanja prihoda.
        Kada je isplatilac nagrade pravno lice ili preduzetnik isti preuzima ulogu
poreskog posrednika, tj. obračunava, obustavlja i uplaćuje porez na dohodak fizičkog
lica. Porez se obračunava po stopi od 15% na osnovicu koju čini bruto iznos nagrade
umanjen za 40% po osnovu standardnih rashoda, što je u skladu sa članom 20 stav
2 i članom 30 pomenutog Zakona.
       Formula za preračun neto naknade u bruto naknadu glasi:

                                              Neto
                               Bruto =   -----------------
                                              0,91

       Na teret isplatioca obračunava se prirez na porez po stopi utvrĎenoj odlukom
jedinice lokalne samouprave.


10. Kolika je najviša osnovica za plaćanje doprinosa za PIO u 2007. godini?
Može li poslodavac podnijeti zahtjev za obustavu plaćanja doprinosa i utiče li
to na neto zaradu?

       Odlukom o usklaĎivanju najviše osnovice za plaćanje doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje od 01.01.2007. godine (“Sl.list RCG”, br.08/07) propisano je da
najviša osnovica za plaćanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za 2007.
godinu iznosi 20 885,41€.
       Pravilnik o načinu i postupku povraćaja više plaćenog doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje (“Sl.list RCG”, br.24/05) omogućava da poslodavac može
podnijeti zahtjev za obustavu plaćanja doprinosa (Obrazac 2) za one osiguranike za
koje je obračunao i uplatio doprinos za PIO na osnovicu koja je dostigla iznos najviše
godišnje osnovice .
       Pošto se obustavlja plaćanje doprinosa za PIO iz i na zaradu zaposlenog to
neminovno proizvodi i povećenje neto zarade zaposlenog.


11. Međunarodna organizacija akreditovana u Crnoj Gori namjerava da zaposli
određeni broj državljana Crne Gore. Potrebno je da nas informišete da li porez
na dohodak obračunava zaposleni i na koji način ili to radi poslodavac?
Takođe je potrebno da nas uputite kako da izvršimo registraciju I dobijemo
PIB?

    Državljani Crne Gore zaposleni u diplomatskom ili konzularnom predstavništvu
strane države, u meĎunarodnoj organizaciji i u organizaciji ili kancelariji koja na
teritoriji Crne Gore uživa diplomatski imunitet dužni su da uplate porez i doprinose
kod ličnih primanja u roku od 5 dana od dana njihovog prijema, shodno članu 7 stav
4 Uputstva o načinu obračunavanja i plaćanja poreza i doprinosa iz i na lična
primanja po osnovu zaposlenja (“Sl.list RCG”, br.81/06).
    Prema članu 8 pomenutog Uputstva lice koje ostvaruje zaradu obavezno je da
sastavlja mjesečni izvještaj (obrazac OPD1) o obračunatim ličnim primanjima porezu
i doprinosima. Ovaj izvještaj sačinjava se u dva primjerka i prije isplate ličnih
primanja dostavlja se na ovjeru područnom poreskom organu .
Registracija kod Poreske uprave se vrši na osnovu podnešene prijave za registraciju
pravnih lica (obrazac PR-1) u nadležnoj jedinici Poreske uprave (prema sjedištu
meĎunarodne organizacije). Uz prijavu se prilaže potvrda o registraciji kod
Ministarstva inostranih poslova RCG, izvod iz registra jedinica razvrstavanja
(Statistika), potvrda o otvaranju žiro-računa kod poslovne banke u Crnoj Gori (ukoliko
ga ima) i ovlašćenje za lice koje je odgovorno za zastupanje kod Poreske uprave. Na
osnovu tako podnešene prijave i prateće dokumentacije nadležna jedinica Poreske
uprave će izdati rješenje o registraciji (PIB).


12. Firma je izvršila isplatu dividende umanjujući je na ime poreza za 15%, isto
kao i fizičkim licima, pozivajući se na član 29 Zakona o porezu na dobit pravnih
lica. Mišljenja smo da je ovaj porez pravnim licima, primaocima dividende,
trebalo obračunati po stopi od 9% kao porez na dobit. Da li smo u pravu?

     U konkretnom slučaju isplatilac dividende je postupio ispravno, pošto član 29
Zakona o porezu na dobit pravnih lica (“Sl.list RCG”, br.65/01 i 80/04) propisuje da je
obveznik poreza na dobit dužan da obračuna i uplati porez po odbitku po stopi od
15% na isplate izvršene po osnovu dividende i udjela u dobiti u pravnom licu. Pri
tome navedena odredba ne pravi razliku vezano za to da li se isplata dividende vrši
fizičkom ili pravnom licu. Dakle, u pitanju je utvrĎivanje poreza po odbitku na
pojedinačni izvor prihoda primaoca, a ne poreza na dobit koji se utvrĎuje i
obračunava na godišnjem nivou po stopi od 9% podnošenjem poreske prijave
(obrazac PD).


13. Koliko ugovora o djelu može da zaključi jedna osoba ( sa koliko firmi
istovremeno) i da li se ugovoreni posao može obavljati u kući izvršioca ako
dozvoljava vrsta posla? Koje su obaveze fizičkog, a koje pravnog lica?

        Zakon o obligacionim odnosima (“Sl.list SFRJ” br. 29/78…31/93) ne odreĎuje
broj pravnih lica sa kojima jedno te isto fizičko lice može istovremeno zaključiti
ugovore o djelu, kao ni mjesto izvršenja ugovorenog djela. Prema članu 600
pomenutog Zakona ugovorom o djelu poslenik (izvoĎač radova) obavezuje se da
obavi odreĎeni posao, kao što je izrada ili opravka neke stvari ili izvršenje nekog
fizičkog ili intelektualnog rada i slično, a naručilac se obavezuje da mu za to plati
naknadu.
        Naručilac posla je s poreskog aspekta dužan da prilikom isplate naknade
obračuna, obustavi i uplati na odgovarajući račun porez na dohodak i doprinos za
penzijsko i invalidsko osiguranje.
        Porez na dohodak se obračunava po stopi od 15% na osnovicu koju čini
ugovorena bruto naknada umanjena za 40% na ime standardnih rashoda, a što
proizilazi iz člana 20 stav 2 i člana 48 stav 5 Zakona o porezu na dohodak fizičkih
lica (“Sl.list RCG”, br.65/01…78/06).
        Obaveza obračunavanja doprinosa za PIO proizilazi iz člana 168 stav 1
Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl.list RCG”, br.54/03…14/07).
Pomenuti doprinos obračunava se po stopi od 21,6% na istu osnovicu na koju se
obračunava i porez, kako je i propisano članom 159 i članom 166 stav 1 tačka 2
naznačenog Zakona.
Isplatilac na teret svojih sredstava obračunava i prirez na porez po stopi koju svojom
odlukom propisuje jedinica lokalne samouprvae.
        Naručilac posla, odnosno isplatilac, dužan je da poreskom obvezniku
(izvršiocu posla) i područnom poreskom organu, nakon izvršene isplate naknade,
dostavi izvještaj IPPO-1 i to do 10-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec. Istim
subjektima dostavlja i godišnji izvještaj IPPO-2 do 31 januara tekuće godine za
prethodnu godinu.
14. Da li se rad preko studentskih i učeničkih zadruga može tretirati kao
povremeni i privremeni poslovi? Koje su obaveze poslodavca i izvršioca
prilikom isplate naknada članovima zadruga?

        Do usvajanja Zakona o radu ( Sl. list RCG br. 43/03) ovakva vrsta radnog
angažmana tretirana je kao povremeni i privremeni poslovi , te su prihodi koje su
ostvarivala fizička lica po tom osnovu oporezovani zavisno od visine mjesečnog
primanja po stopama iz člana 10. Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica ( Sl. list
RCG br. 65/01), odnosno po stopi iz člana 46. stav 4. istog Zakona. Na teret
poslodavca obračunavao se i uplaćivao doprinos za PIO ( po stopi od 2 % ) i
doprinos za zdravstvo ( po stopi od 1%), što je proizilazilo iz članova 14,34 i 42.
Zakona o doprinosima za socijalno osiguranje ( Sl. list RCG br. 23/93...45/98).
        Zakon o radu u članu 141. odreĎuje da « Poslodavac može, za obavljanje
odreĎenih poslova koji ne zahtijevaju posebno znanje i stručnost , a po svojoj prirodi
su takvi da ne traju duže od 90 radnih dana u kalendarskoj godini (privremeni i
povremeni poslovi), sa odreĎenim licem koje se nalazi na evidenciji Zavoda za
zapošljavanje da zaključi poseban ugovor o radu », s tim što u članu 144. utvrĎuje i
obavezu poslodavca da ova lica prijavi na obavezno socijalno osiguranje i vrši
obračun doprinosa kao i za ostale zaposlene.
        Dakle, sa učenicima i studentima nije moguće zaključiti ovakav ugovor, jer
studenti, a pogotovo učenici nijesu lica sa evidencije Zavoda za zapošljavanje.
Zakon o radu ne ostavlja ni neku drugu mogućnost za radno angažovanje ovih lica.
Iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, kao predlagača ovog Zakona, pruženo nam
je objašnjenje da se na ovaj način želio suziti prostor za razne finansijske
malverzacije koje su se vršile preko ovih zadruga. Ta argumentacija je prihvatljiva, ali
se na ovaj način ne sprečava njihov rad. Činjenica je da studentske i učeničke
zadruge još uvijek postoje, registruju se kod Privrednog suda, rade i ostvaruju prihod
i one i lica koja angažuju. Njihovo funkcionisanje se zasniva na Zakonu o zadrugama
(«Sl. list SRJ» br. 41/96 i 12/98), koji izmeĎu ostalih oblika zadrugarstva definiše i
omladinske, studentske i učeničke zadruge ( član 3. stav 7 i 8.).
        Dakle, nesporno je da studentske i druge zadruge imaju pravni osnov za svoje
postojanje i djelovanje. A da li one posluju u skladu sa pozitivnim propisima, to je već
stvar kontrole nadležnih inspekcijski organa.
        No, da se vratimo na obaveze zadruga u vezi obračuna javnih prihoda
prilikom isplate naknada svojim članovima za izvršeni rad. Ne preostaje nam ništa
drugo nego da ovako ostvarenu zaradu tretiramo kao prihod ostvaren po osnovu
rada upodobljenog sa radnim odnosom. Prilikom isplate naknade svojim članovima
poslodavac ( zadruga) obračunava, obustavlja i uplaćuje porez na dohodak fizičkih
lica po stopi od 15%. Osnovica za obračun je ostvarena bruto naknada. Dakle,
poreski obveznik je član studentske zadruge jer ovaj porez pada na njegov teret, dok
je sama zadruga poreski dužnik, pošto je ona u obavezi da taj porez obračuna,
obustavi i uplati na odgovarajući račun.
        Doprinos za PIO se ne obračunava od 01. januara 2004 godine od kada je u
primjeni Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju ( Sl. list RCG br. 54/03), jer isti
ne sadrži takvu obavezu kada su u pitanju studentske i učeničke zadruge. Nije
moguće u tom dijelu primijeniti ni Zakon o doprinosima za socijalno osiguranje, jer su
ukinute sve njegove odredbe koje se odnose na penzijsko i invalidsko osiguranje,
shodno čanu 221. stav 1. tačka 4. Zakona o PIO.
        Od 17.06.2004. godine ne obračunava se ni doprinos za zdravstveno
osiguranje, tj. od datuma početka primjene Zakona o zdravstvenom osiguranju
(«Sl.list RCG», br.39/04), jer su članom 116, takoĎe, kao i kod penzijskog osiguranja,
ukinute sve odredbe Zakona o doprinosima za socijalno osiguranje koje su se
odnosile na zravstveno osiguranje ( obveznici, osnovice i stope).
        Još jedina obaveza poslodavca je da na teret svojih sredstava obraćuna i
uplati prirez na obračunati porez. TakoĎe je u obavezi da poreskom obvezniku i
područnom poreskom organu dostavlja izvještaje IPPO-1 i IPPO-2 u propisanim
rokovima.


15. Postoji li tipski obrazac ugovora o poklonu i šta je potrebno od
dokumentacije za oslobođenje od plaćanja poreza na promet kod prvog
naslednog reda (u pitanju je prenos vlasnoštva auta sa oca na sina)?


        Na postoji tipski obrazac ugovora o poklonu već ste u obavezi da isti sačinite i
ovjerite u sudu. Uz ovjeren ugovor o poklonu u obavezi ste da dostavite kopiju
saobraćajne dozvole i kada je u pitanju prvi nasledni red popunite zahtjev za
osloboĎenje. Obrazac zahtjeva možete dobiti na šalteru područne jedinice Poreske
uprave.


16. Potrebno nam je objašnjenje obračuna poreza kod zakupa nepokretnosti
kada su i zakupodavac i zakupac fizička lica.


       Shodno članu 12 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica (“Sl.list RCG”,
br.65/01...78/06)porez na dohodak plaća se i na prihode ostvarene od imovine i
imovinskih prava kojima se smatraju prihodi od izdavanja u zakup pokretne i
nepokretne imovine. Kod neposrednog ostvarivanja prihoda od imovine i imovinskih
prava, tj. kada su i zakupodavac i zakupac fizička lica, porez na dohodak obračunava
i plaća zakupodavac prilikom podnošenja godišnje poreske prijave, a što proizilazi iz
člana 49a stav 2 pomenutog Zakona. Godišnja poreska prijava podnosi se
područnom poreskom organu do kraja aprila tekuće godine za prethodnu godinu.
       Osnovicu za obračun poreza čini oporezivi dohodak koji predstavlja razliku
izmeĎu ugovorene bruto zakupnine i rashoda (troškova) za održavanje nepokretnosti
koji moraju biti dokumentovani. Ukoliko se rashodi ne dokumentuju priznaju se
standardni rashodi u visini 40% ostvarenih prihoda od imovine i imovinskih prava
(član 35 Zakona). Inače, porez na dohodak obračunava se po stopi od 15%.
       Pošto u ugovoru o zakupu treba navesti naknadu (zakupninu) u bruto iznosu,
upućujemo Vas na formulu za preračun neto naknade u bruto naknadu.




                                             Neto
                                Bruto =   -----------------
                                             0,91
17. Na osnovu sudski ovjerenog ugovora dobila sam novčani poklon od
trećeg lica bez ikakve protivusluge. Da li sam poreski obveznik po ovom
osnovu?

       Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica (“Sl.list RCG”, br.65/01…78/06) u
članu 5 stav 1 tačka 6 propisuje da se dohotkom ne smatraju prihodi fizičkih lica
ostvareni po osnovu poklona. Dakle, novčani poklon, kada su poklonodavac i
poklonoprimac fizička lica, ne podliježe oporezivanju prema pomenutom Zakonu.


18. Da li ortačka društva (osnivači fizička lica) koja su poslovnu godinu
završila pozitivno tj. iskazala dobit, imaju pravo da nakon plaćenog poreza po
godišnjoj prijavi podignu iskazanu dobit bez dodatnog oporezivanja?

      Fizička lica,osnivači ortačkog društva,nakon plaćenog poreza na dohodak po
godišnjoj prijavi imaju pravo da podignu iskazanu dobit, srazmjerno svom
osnivačkom ulogu, bez bilo kakvog dodatnog oporezivanja.

19.   Da li se za svakodnevno korišćenje sopstvenog auta u službene svrhe
moraju ispisivati nalozi za službeno putovanje i do kojeg iznosa je mjesečno
neoporeziva naknada ovih troškova? Da li je radnik u obavezi da prilaže račune
za gorivo?

         Shodno članu 26 Opšteg kolektivnog ugovora (“Sl.list RCG”, br.01/04)
poslodavac zaposlenom nadoknaĎuje povećane troškove koji su u funkciji izvršenja
poslova, ako to nije na drugi način obezbijeĎeno.IzmeĎu ostalog, to je i naknada
troškova u visini 25% cijene litra benzina po preĎenom kilometru ukoliko zaposleni,
uz saglasnost poslodavca , koristi privatni automobil u službene svrhe.
         Do iznosa navedenog u prethodnom stavu ne plaća se porez na dohodak, a
što proizilazi iz člana 5a stav 1 tačka 4 Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica
(“Sl.list RCG”, br.65/01…78/06).
         Za korišćenje privatnog vozila u službene svrhe neophodno je postojanje
odluke organa upravljanja.Inače,vlasnik vozila u obavezi je da vodi evidenciju o
preĎenoj kilometraži koju uz račune za gorivo prilaže računovodstvenoj službi.

20.   Da li predstavlja zaradu iznos više plaćenog doprinosa za PIO, iznad
propisanog godišnjeg maksimuma, a čiji se povraćaj vrši na osnovu rjšenja
Poreske uprave? Predmetno tumačenje nam je potrebno radi utvrđivanja
prosječne zarade.

       Zarada, kao primarni oblik ličnog primanja po osnovu zaposlenja, iskazuje se
u bruto iznosu, koji obuhvata neto lično primanje, poreze i doprinose koje plaća
osiguranik (zaposleni) što je i utvrĎeno članom 2 Uputstva o načinu obračunavanja i
plaćanja poreza i doprinosa iz i na lična primanja po osnovu zaposlenja (“Sl.list
RCG”, br. 81/06). Dakle, do neto zarade dolazi se tako što se bruto zarada
zaposlenog umanji za pripadajući porez i doprinose obračunate po propisanim
stopama.
       Prema članu 164 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (“Sl.list RCG”,
54/03...79/04 ) aktom RF PIO svake godine se, prema kretanju prosječne zarade u
Republici u prethodnoj godini, vrši usklaĎivanje najviše godišnje osnovice za
plaćanje doprinosa za PIO. Shodno članu 3 Pravilnika o načinu i postupku povraćaja
više plaćenog doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje (“Sl.list RCG”, br.
24/05), osiguraniku, odnosno obvezniku koji je u toku godine obračunao i uplatio
doprinos na osnovicu koja je dostigla iznos najviše godišnje osnovice za kalendarsku
godinu utvrĎene u skladu sa Zakonom, vrši se povraćaj više uplaćenog doprinosa.
Radi što potpunijeg objašnjenja navodimo da se u navedenom slučaju vrši povraćaj
doprinosa obračunatog i uplaćenog i na teret zaposlenog (osiguranika) i na teret
isplatioca (poslodavca).
        Imajući u vidu navedeno da se nedvosmisleno zaključiti da povraćaj
zaposlenom (osiguraniku) više plaćenog doprinosa za PIO neminovno proizvodi
uvećanje njegove neto zarade u prethodnoj godini.



20. Kakav je poreski tretman otpremnine koja se isplaćuje radniku koji je
proglašen tehnološkim viškom, na kom se obrascu dostavlja izvještaj o takvim
primanjima i na koji se uplatni račun uplaćuje porez obračunat po tom
osnovu?

    Prema članu 65 Zakona o radu ( « Sl. list RCG «, br. 43/03 i 25/06 ) zaradu čini
iznos koji je zaposleni ostvario za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu,
uvećana zarada, naknada zarade i druga primanja utvrĎena kolektivnim ugovorom, a
koja su isplaćena u većem iznosu od iznosa propisanog Opštim kolektivnim
ugovorom . Ovako utvrĎena zarada predstavlja osnovicu za obračun poreza (na teret
zaposlenog) i doprinosa za socijalno osiguranje (na teret zaposlenog i na teret
poslodavca).
         Odredbom člana 115 stav 1 Zakona o radu propisano je da je poslodavac koji,
u skladu sa Programom uvoĎenja tehnoloških, ekonomskih i restrukturalnih
promjena, smanjuje broj zaposlenih, u periodu od godinu dana, dužan da donese
program ostvarivanja prava zaposlenih za čijim je radom prestala potreba.
         Shodno članu 117 Zakona o radu zaposlenom koji je proglašen tehnološkom
viškom, a nije mu obezbijeĎeno nijedno od prava predviĎenih programom iz člana
116 stav 1 ovog zakona poslodavac je dužan da isplati otpremninu najmanje u visini
šest prosječnih zarada u Republici.
         Zakonom o porezu na dohodak fizičkih lica ("Sl. list RCG", br. 65/01…78/06,
04/07), u članu 5a stav 2 tačka 8 propisano je da se na ovaj vid ličnog primanja ne
plaća porez do najnižeg iznosa utvrĎenog Zakonom o radu. Kako se vidi iz
prethodnog stava, to je iznos od 6 prosječnih bruto zarada u Crnoj Gori. Ukoliko je
isplaćena otpremnina iznad navedenog iznosa poslodavac je dužan da na razliku
obračuna i uplati porez na dohodak po stopi od 15 % (za 2007. i 2008. godinu).
          Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica
("Sl. list RCG" 78/06), u članu 29 propisano je da se izuzetno od gore navedene
odredbe, za 2007. i 2008. godinu, na isplaćene otpremnine zbog proglašenja
tehnološkim viškom do visine 24 prosječne zarade u Republici ne plaća porez na
dohodak fizičkih lica.
    U cilju otklanjanja eventualnih nedoumica u vezi postojanja eventualne obaveze
obračuna doprinosa prilikom isplate otpremnine zaposlenima koji su proglašeni za
tehnološki višak, navodimo da je Poreska uprava je pisanim putem tražila izjašnjenje
od Ministarstva rada i socijalnog staranja, kao resornog organa. U dostavljenom
Mišljenju br. 0101-2671 od 12. 04. 2005. godine Ministarstvo rada i socijalnog
staranja navodi «da se otpremnina po osnovu proglašenja zaposlenog tehnološkim
viškom ne smatra zaradom, odnosno naknadom zarade u smislu Zakona o radu i
kolektivnog ugovora, te ne postoji obaveza obračuna i uplate doprinosa za penzijsko
i invalidsko osiguranje prilikom njene isplate». Dakle, na isplaćene otpremnine
zaposlenima, koji su u skladu sa Zakonom proglašeni za tehnološki višak, uopšte se
ne obračunavaju doprinosi za obavezno socijalno osiguranje. Pri ovakvom rješenju
nije od uticaja visina isplaćene otpremnine.
        U praksi je sve više slučajeva da se i kod sporazumnog odnosno svojevoljnog
raskida radnog odnosa isplaćuju odreĎene naknade koje poslodavci tretiraju kao
otpremnine. Pošto kod sporazumnog raskida radnog odnosa nema zakonskog
osnova za ostvarivanje otpremnine u naprijed iznijetom smislu, to ista u cjelosti
podliježe plaćanju poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje.
    Izvještaj o isplatama dostavlja se na obrascu OPD 1 za mjesec u kom je izvršena,
s obzirom da se radi o primanjima proisteklim iz radnog odnosa, a kako navedene
isplate imaju karakter ličnih primanja, porez obračunat po tom osnovu uplaćuje se na
uplatni račun poreza iz ličnih primanja zaposlenih.

21.   Potrebno nam je mišljenje u vezi oporezivanja usluga obuke kadrova
koju pruža nerezidentno pravno lice, ustupajući svoje zaposlene rezidentnom
pravnom licu po osnovu ugovora o poslovno tehničkoj saradnji.

     Postupak radnog angažovanja nerezidentnih lica u Crnoj Gori je propisan
Uredbom o radnom angažovanju nerezidentnih fizičkih lica ("Sl. list RCG", br. 28/03).
Navedenom Uredbom je propisana obaveza njihovog prijavljivanja Zavodu za
zapošljavanje i plaćanje takse za radno angažovanje od strane poslodavca. Vrsta
usluge koju navodite u pitanju nije uobičajena, te postupak zapošljavanja
nerezidentnih lica je potrebno uskladiti sa navedenom Uredbom. Iz vašeg pitanja se
može zaključiti da postoji mogućnost, odnosno želja nekog lica da izbjegne plaćanje
takse za radno angažovanje nerezidentnih lica ili drugih vrsta poreza. Logično je da
ukoliko nerezidentno lice ima zaposlene za kojima postoji potreba u Crnoj Gori
izvršava uslugu korisniku - rezidentnom licu u Crnoj Gori i istu fakturiše prema
vrijednosti izvršene usluge, a ne prema zaradama svojih zaposlenih. Ukoliko neko
obavlja djelatnost na teritoriji Crne Gore, a pri tom nema poslovnu jedinicu ili
poreskog zastupnika, onda obaveza plaćanja PDV-a prelazi na primaoca usluge.
Radno angažovanje nerezidentnih lica je uslovljeno i ispunjavanjem drugih zakonskih
obaveza (prijava boravišta i sl.), te ste dužni da u pogledu donošenja poslovnih
odluka vodite računa o ispunjenosti i drugih uslova u pogledu boravka nerezidentnih
lica na teritoriji Crne Gore.
     Prema tome, ovdje ima nadležnosti i drugih državnih organa, te vam Poreska
uprava ne može dati potpune instrukcije u pogledu donošenja poslovnih odluka.
Bitna je činjenica da je usluga od strane nerezidenta stvarno izvršena, te se
dokument o fakturisanju može smatrati dovoljnim kada postoje i dokazi da je usluga
stvarno izvršena. Ukoliko nerezidentno lice ustupa svoje zaposlene rezidentnom licu
i ista lica rade po nalozima i instrukcijama rezidentnog lica, onda se ne može govoriti
o vršenju usluge od strane nerezidentnog lica. Praktično bi nereziddentno lice samo
fakturisalo njihove zarade i pri tom bi se izbjeglo plaćanje takse za radno
angažovanje. Pretpostavljamo da ste saglasni da kada strano lice vrši uslugu
rezidentnom licu u Crnoj Gori, onda rezidentno lice može imati usticaj na kvalitet
usluge, ali da ne može imati nikakav uticaj na radno angažovanje zaposlenih kod
nerezidentnog lica, niti prema istima ispostavljati posebne zahtjeve ili davati
instrukcije za rad.
    Ukoliko se od strane nerezidentnog lica može lakše obezbijediti radna snaga za
rezidentno lice, onda se nerezident može pojaviti kao posrednik u zapošljavanju, i pri
tom platiti PDV na usluge posredovanja, a rezident bi bio dužan da plati sve poreske
obaveze prilikom isplate zarade tim licima, tj. porez na lična primanja, prirez porezu I
taksu za radno angažovanje.


22. Koliki je bruto limit do kog se obračunavaju doprinosi za PIO i da li se po
dostizanju tog limita prestaje sa obračunom i uplatom ili se nastavlja pa se na
kraju godine traži povraćaj više plaćenog doprinosa PIO?

        Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju (Sl. list RCG
br.54/03...29/05), u članu 164, propisana je najviša godišnja           osnovica za
obračunavanje i plaćanje doprinosa, koja za 2004. godinu iznosi 15.000 €.
    Istim članom Zakona je propisano da se od 01.01.2005. godine ova osnovica
usklaĎuje godišnje prema kretanju prosječne zarade u Republici u prethodnoj
kalendarskoj godini u odnosu na kalendarsku godinu koja joj prethodi.
    Akt o usklaĎivanju najviše osnovice donosi Fond PIO.
    Odlukom o usklaĎivanju najviše osnovice za plaćanje doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje od 1. januara 2007. godine (Sl.list RCG br.08/07 od
09.02.2007. godine), utvrĎena je najviša osnovica za plaćanje doprinosa za 2007.
godinu, usklaĎena prema ovoj odluci, u iznosu od 20.885,41 €.
    Pravilnikom o načinu i postupku povraćaja više plaćenog doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje (Sl. list RCG br.24/05), u članu 5, propisano je da osiguranik,
odnosno obveznik doprinosa koji je u toku godine obračunao i uplatio doprinos na
osnovicu koja je dostigla iznos najviše godišnje osnovice za kalendarsku godinu
utvrĎene u skladu sa Zakonom, može da podnese zahtjev za obustavu plaćanja
doprinosa u toku tekuće godine.
    Zahtjev se podnosi Poreskoj upravi, odnosno njenoj organizacionoj jedinici čija se
nadležnost utvrĎuje prema sjedištu poslodavca (član 4 stav 2 Pravilnika), a na
obrascu koji je sastavni dio Pravilnika.
    Uz Zahtjev se podnosi potvrda (izvještaj) poslodavca, odnosno drugog isplatioca,
o visini osnovice i obračunatim i plaćenim doprinosima (član 6 Pravilnika), za sve
zaposlene čija isplaćena lična primanja dostižu propisanu najvišu osnovicu.
    Na osnovu podataka iz potvrde, odnosno izvještaja, Poreska uprava, ukoliko su
za to ispunjeni uslovi, donosi rješenje kojim se utvrĎuje pravo na obustavu plaćanja
doprinosa.
    Dakle, na osnovu izloženog, pravo na obustavu obračuna i plaćanja doprinosa je
nesporno, ali poslodavac ne može samoinicijativno prestati sa obračunavanjem, već
će to pravo ostvariti u redovnoj proceduri i po dobijanju rješenja Poreske uprave
kojim se to pravo potvrĎuje.


  23. Da li se obračunava porez, doprinos za PIO i prirez - na naknade koje se
isplaćuju članovima komisije Uprave za nekretnine RCG?

    Shodno odredbama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl.list RCG»,
br.65/01 ...78/06), ličnim primanjima se smatraju prihodi koje poreski obveznik ostvari
od zaposlenja, kao i prihodi ostvareni po drugom osnovu koji su u skladu sa
pomenutim Zakonom upodobljeni sa radnim odnosom.
    Članom 14 ovog Zakona bliže je definisan pojam ličnih primanja, te budući da se
naknade članovima navedene Komisije ne mogu svrstati pod dohodak, odnosno
primanja na koja se ne plaća poreza na dohodak, iste podliježu obavezi
obarčunavanja i plaćanja poreza.
        Članom 46 istog Zakona propisano je da porez na lična primanja
obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, odnosno isplatilac tih primanja prema
propisima koji važe na dan isplate.
Na teret isplatioca obračunava se i prirez po stopama koje su utvrĎene
odgovarajućim odlukama jedinica lokalne samouprave, a osnovica za obračun
prireza je obračunati porez na dohodak.
    Zakonom o penzijsko i invalidskom osiguranju («Sl.list RCG», br.54/03...29/05),
koji je u primjeni od 1.januara 2004. godine, u članu 168 propisano je da ukoliko
osiguranici ostvaruju prihode po više osnova iz člana 10 i 11 ovog Zakona plaćaju
doprinose na sve prihode.

24. Potrebno mi je tumačenje primjene čl. 50 Zakona o porezu na dohodak
fizičkih lica a u vezi sa visinom stope po kojoj se obračunava porez na prihod
od kapitala.


   Zakon o porezu na dohodak fizičkih lica (¨Sl. Listr RCG¨br.65/01, ...04/07) u čl.12
propisuje da se porez na dohodak plaća na prihode iz svih izvora, osim onih koji su
izuzeti ovim zakonom. U stavu dva ovog člana kao jedan od prihoda u tač. 4
označen je prihod od kapitala.
   Zakon u čl. 50 st.2 propisuje da se se porez na prihode od kapitala obračunava
po stopi od 9%, pri čemu se ne uzimaju u obzir lični odbici iz čl.8 ovog zakona.
   Medjutim, Zakon o izmjenama i dopunama zakona od 21. decembra 2006.
godine u čl. 30 propisuje da se porez na dohodak za 2007. i 2008. godinu
obračunava po stopi od 15%, a za 2009.godinu po stopi od 12%.
Obračun poreza na dohodak po stopi od 9% primjenjivaće se od 01.01. 2010.
godine.
   Dakle, poslovna banka kod koje Vaš klijent ima oročenu štednju ispravno
obračunava porez na kamatu po stopi od 15%.


25. Da li lica koja registruju samostalnu djelatnost imaju pravo na korišćenje
nekih poreskih olakšica i oslobođenja za prvu godinu obavljanja djelatnosti?

    U članu 32 i članu 32a Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl.list RCG»,
br. 65/01...78/06) propisane su poreske olakšice za poreske obveznike koji ostvaruju
prihod od samostalne djelatnosti.
    Navedenim zakonskim propisima odreĎeno je da se poreskom obvezniku koji
izvrši ulaganja u osnovna sredstva za sopstvenu djelatnost obračunati porez
umanjuje u visini od 50% izvršenih ulaganja, s tim što to umanjenje ne može biti veće
od 70% ukupne poreske obaveze za isti poreski period.
    Osnovnim sredstvima iz stava 1 člana 32 smatraju se osnovna sredstva iz člana
23 stav 2 navedenog zakona, izuzev osnovnih sredstava razvrstanih u prvu
amortizacionu grupu i putničkih automobila, osim specijalnih putničkih automobila za
obuku vozača i putničkih utomobila za obavljanje taksi i renta-kar usluga.
    Ako poreski obveznik proda, odnosno otuĎi osnovno sredstvo iz stava 2 ovog
člana prije isteka roka od tri godine nakon godine u kojoj je iskoristio poresku
olakšicu dužan je za iznos iskorišćene poreske olakšice uvećati poresku osnovicu i
to u godini prodaje, odnosno otuĎenja sredstva.
       U članu 32a propisano je da se poreskom obvezniku, koji u poslovnoj godini
na neodreĎeno vrijeme i najmanje dvije godine, zaposli nove radnike poreska
osnovica umanjuje za iznos isplaćenih bruto zarada tim zaposlenim, uvećanih za
pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje koje plaća poslodavac.
    Pravo na poresku olakšicu iz stava 1 ovog člana poreski obveznik može koristiti
godinu dana od dana zaposlenja novog radnika.
    Ako poreski obveznik raskine ugovor o radu sa licem iz stava 1 ovog člana ( osim
na zahtjev tog lica) prije isteka dvije godine od dana zaposlenja dužan je za iznos
iskorišćene poreske olakšice uvećati poresku osnovicu i to u godini raskida ugovora
o radu.
    Poreska olakšica iz stava 1 ovog člana priznaje se ukupno najviše do visine
poreske osnovice.

1.    Da li fizičko lice koje je prije 11 mjeseci naslijedilo zemljište, prilikom
prodaje istog pravnom ili fizičkom licu, ima obavezu da popunjava obrazac
GPP FL- dodatak C-kapitalni dobici i gubici?

   Kapitalni dobitak kao prihod fizičkog lica ostvaren prodajom nepokretnosti,
saglasno odredbama Zakona o porezu na dohodak fizičkih lica («Sl.list RCG», br.
65/01...78/06), nije oporeziv, te samim tim fizičko lice koje ostvari dobit po
navedenom osnovu, nije poreski obveznik i nije u obavezi da plati tu vrstu poreza.
   Kako navodite u svom zahtjevu, da je u pitanju prodaja zemljišta, upućujemo na
Zakon o porezu na promet nepokretnosti («Sl.list RCG», br. 69/03), po kome je
predmet oporezivanja promet nepokretnosti, a nepokretnostima u smislu ovog
Zakona, smatraju se zemljišta i graĎevinski objekti.
   Shodno članu 6 Zakona o porezu na promet nepokretnosti, obveznik poreza na
promet nepokretnosti je sticatelj nepokretnosti i on je saglasno članu 14. istog
Zakona, dužan da nastanak poreske obaveze prijavi poreskom organu na području
na kojem se nalazi nepokretnost, u roku od 15 dana od dana njenog nastanka.
Poreski obveznik uz prijavu o nastanku poreske obaveze podnosi ugovor, odnosno
drugu ispravu o obavljenom prometu.
   Stopa poreza na promet nepokretnosti je proporcionalna i iznosi 2% od poreske
osnovice.
   Poreski obveznik utvrĎeni iznos poreza na promet nepokretnosti plaća u roku od
15 dana od dana dostavljanja rješenja o utvrĎivanju poreske obaveze.

27. XX banka je oslobođena plaćanja doprinosa, shodno članu 5 Pravilnika o
načinu i postupku povraćaja više plaćenog doprinosa za penzijsko i invalidsko
osiguranje. Da li je Banka u obavezi da obustavljeni doprinos na teret
zaposlenog isplati istom, iako je ugovorom precizirana isplata otpremnine u
neto iznosu?

     Pretpostavljamo da isplatu otpremnine vršite licima čija je bruto zarada,
odnosno osnovica za obračun doprinosa penzijsko invalidsko osiguranje iznad
najviše godišnje osnovice za kalendarsku godinu utvrĎene u skladu sa Zakonom o
penzijskom i invalidskom osiguranju.
       S obzirom da ste od Poreske uprave dobili saglasnost da do kraja
kalendarske godine ne vršite dalje obustavljanje doprinosa za penzijsko i invalidsko
osiguranje za ta lica, nemate obavezu ni za njegovo plaćanje, s tim što obračunati
doprinos na teret zaposlenog pripada osiguraniku, a doprinos na teret poslodavca
pripada isplatiocu.
       Postavlja se pitanje kome pripada obračunati doprinos, ako je isplata
otpremnine ugovorena u neto iznosu. U ovom slučaju se radi o primanjima na koja
se plaćaju porezi i doprinosi, te je osnovica za obračun bruto iznos u kojem je
sadržan i doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje, a koji neće biti uplaćen na
odgovarajući uplatni račun doprinosa.
       Poreska uprava nije nadležna da razrješava pitanja koja ste ugovorili sa licima
kojima vršite isplatu otpremnine. Moguće je da ova lica ugovorom prihvate isplatu
neto iznosa, a da iznos obračunatog doprinosa ustupe isplatiocu, ili da se predvidi
bilo koja druga volja ugovornih strana. Sa našeg aspekta je bitno da je pravilno
utvrĎena osnovica za obračun poreza i doprinosa, te ovaj Organ nije nadležan da
daje upustva u pogledu vaših meĎusobnih prava i obaveza.

28.   Kako se vrši preračunavanje neto zarade u bruto zaradu prilikom
ugovaranja zarade, u situaciji kada je zaposleni započeo radni odnos? Koju
formulu treba primijeniti?

       Visina ugovorene bruto zarade je u direktnoj vezi sa ostvarivanjem prava iz
radnog odnosa, te prilikom ugovaranja treba imati u vidu odredbe Zakona o radu i
Opšteg kolektivnog ugovora, te samim tim Poreska uprava nije organ koji može
davati tumačenja u odnosu na visinu ugovorene zarade.
       MeĎutim, ako imamo u vidu činjenicu da je minimalna cijena rada utvrĎena u
neto iznosu, te da je ista za odreĎene stepene stručne spreme takoĎe utvrĎena u
neto iznosu, jasno je da poslodavac mora voditi računa i o iznosu minimalnih zarada
koje je dužan da isplati zaposlenima.
       Za Poresku upravu je bitna visina poreske osnovice, odnosno lično primanje
koje sadrži i poreze i doprinose (bruto primanje), ali ako kod ugovaranja zarade želite
da utvrdite kojem neto iznosu odgovara odreĎeni bruto iznos onda možete primijeniti
formulu Bruto=(Neto-10,50):0,65.
       Ova formula je izvedena pod pretpostavkom da se svakom zaposlenom
priznaje pravo na neoporezivi iznos zarade od 70 € mjesečno, ali u svakom slučaju
preporučujemo da zarade ugovarate u bruto iznosu vodeći računa da se
zaposlenima obezbijedi minimum prava iz Opšteg kolektivnog ugovora.

29.   Kakav je poreski tretman kupovine povlašćenih akcija od strane
zaposlenih kao i tretman povlašćenog dijela prodaje na kredit od strane
akcionarskog društva? Napominjemo da se zaposlenima odobrava popust i
kupovina uz dvanaestomjesečni beskamatni kredit, te i sticanje bonus akcije
nakon poslednjeg ulaganja.

       Prije svega ukazujemo na član 60 stav 9 Zakona o privrednim društvima
(“Službeni list RCG”, br. 06/02) kojim se propisuje da privredno društvo pri tom, ne
smije finansirati treća lica (avansi,krediti, obezbjeĎenje kredita i sl.) radi kupovine
njegovih akcija, osim u slučaju povlašćene prodaje akcija zaposlenima u društvu.
        Zakon precizno ne propisuje povlašćenu prodaju akcija zaposlenima, te
smatramo da je za davanje instrukcija u vezi sa postupkom prodaje nadležna
Komisija za hartije od vrijednosti.
        Iz vašeg akta se stiče utisak da prodaju akcija vrši XX i to licima koja su
zaposlena u drugom pravnom licu (YY), čiji je XX vlasnik, a koje nije organizovano
kao akcionarsko društvo, nego društvo sa ograničenom odgovornošću.
        Ponovo ukazujemo da Poreska uprava nije organ koji je nadležan da daje
ocjenu zakonitosti takvog postupka prodaje, ali se može zaključiti da se prodaja pod
povlašćenim uslovima može vršiti samo zaposlenima kod akcionarskog društva koje
prodaje akcije. Radi se o prodavcu akcija, čije je sjedište u drugoj državi, a koje
prodaje fizičkim licima, državljanima Crne Gore, te Vas upućujemo na nadležni organ
u pogledu razjašnjenja pojedinih pitanja.
    Sa poreskog aspekta se može zaključiti da bi lica koja stiču akcije na ovaj način
imala odreĎene poreske obaveze, odnosno da se radi o sticanju prihoda koji su
oporezivi shodno članu 4, stav 1, a u vezi sa članom 14, stav 4 Zakona o porezu na
dohodak fizičkih lica (“Službeni list RCG”, br. 65/01…78/06).
    U ovom slučaju je oporeziv popust, visina kamate koje je osloboĎen sticalac
akcije i vrijednost bonus akcije. Poreska obaveza se ne bi obračunavala na iznos koji
bi zaposleni uplatio XX na ime akcija.
    Pošto je XX inostrano lice, isti ne bi imao obavezu da vrši obračun i plaćanje
porezu po odbitku, već bi sami sticatelji akcija imali obavezu da putem podnošenja
Godišnje poreske prijave utvrde i plate poreske obaveze.
PORESKA ADMINISTRACIJA
1. U kojim slučajevima se predaje obrazac IPPO-1 i predaje li se mjesečno ili
za cijelu godinu?

       Pravilnik o obliku i sadržini izvještaja o plaćanju poreza po odbitku (“Službeni
list RCG”, br. 31/02 i 67/02) u članu 2 i 3 propisuje da se izvještaj IPPO-1 podnosi za
sve pojedinačne isplate kod kojih se utvrĎuje porez po odbitku, osim poreza na lična
primanja (zarada). Pomenuti izvještaj se podnosi na mjesečnom nivou i to do 10-tog
u mjesecu za prethodni mjesec, a pojedinačni godišnji izvještaj IPPO-2 se podnosi
do 31. januara tekuće godine za prethodnu godinu. Inače IPPO-1 i IPPO-2
dostavljaju se, u navedenim rokovima, poreskom obvezniku (primaocu prihoda) i
područnom poreskom organu.


2. Pravno lice je pored svoje djelatnosti (trgovina na malo) nabavilo i
registrovalo na firmu kamion nosivosti do 8t za obavljanje poslova transporta
za druga pravna i fizička lica. Da li je potrebno ovu novu djelatnost registrovati
kod Poreske uprave?

                      Promjena tačke 8 (šifra djelatnosti) u prijavi za registraciju
pravnog lica (obrazac PR-1) prijavljuje se područnom poreskom organu samo u
slučaju promjene pretežne djelatnosti. Dakle, ukoliko ste odlučili da vam kamionski
transport bude pretežna djelatnost jedino ste u tom slučaju dužni da izmijenite
obrazac PR-1 s tim da poreskom organu dostavite dokumenta izdata od Privrednog
suda i Monstata kojima se potvrĎuje da je kod tih organa izvršena promjena
pretežne djelatnosti.
    Napominjemo da se u obrascu Prilog 1, koji pominjete u vašem dopisu, unose
samo objekti registrovani u okviru pravnog lica.


3. Da li NVO koja nikada nije otvorila žiro-račun niti se registrovala kao poreski
obveznik može biti predmet inspekcijske kontrole Poreske uprave?

        Shodno članu 6 stav 1 tačke 1 i 5 Zakona o poreskoj administraciji (Sl.list
RCG,br.80/04) poreski organ u ostvarivanju svojih nadležnosti ima ovlašćenja da
obavlja inspekcijski nadzor, preduzima mjere naplate i zahtijeva od poreskih
obveznika i drugih pravnih lica da podnesu dokumentaciju i pruže druge informacije
neophodne za utvrĎivanje poreske obaveze.
        Pošto se članovima 73-91 pomenutog zakona, kojima se reguliše inspekcijski
nadzor, ne zabranjuje kontrola poslovanja bilo kog pravnog lica, bez obzira da li je
izvršilo poresku registraciju, odnosno otvorilo žiro račun, a što je inače bilo obavezno
da uradi, ne vidimo razlog za uskraćenje prava poreskom organu da u skladu sa
svojim nadležnostima izvrši inspekcijski nadzor kod nevladinog udruženja
registrovanog shodno Zakonu o nevladinim organizacijama.
4. Što je potrebno za registraciju poreskog obveznika koji je otpočeo sa
obavljanjem djelatnosti u objektima koji još uvijek nemaju upotrebnu dozvolu,
odnosno nijesu registrovani kao poslovni prostor?

         U vezi sa vašim aktom ukazujemo da je postupak registracije poreskih
obveznika propisan Zakonom o poreskoj administraciji ("Sl. list RCG", br. 65/01,
80/04, 29/05), poglavlje V, te citiramo odredbe člana 28 ovog Zakona:
(1) Poreski organ vodi registar poreskih obveznika.
(2) Poreski registar je skup podataka o poreskom obvezniku koji se sastoji od
registarskih uložaka i zbirke isprava. Registarski uložak se sastoji iz registarskih
listova u koje se upisuju svi podaci koji se registruju. Zbirka isprava je hronološko
voĎenje isprava i akata na osnovu kojih je izvršen upis u registarski uložak.
(3) Uz prijavu za registraciju lica iz člana 27 stav 2 ovog zakona podnose:
     1) dokaz o identifikaciji (akt o registraciji pravnog lica ili preduzetnika, lična karta,
pasoš, vozačka dozvola);
     2) uvjerenje o kućnoj zajednici;
     3) posjedovni list;
     4) dokaz o zaposlenju.
         Prema tome, navedenim odredbama je jasno propisana potrebna
dokumentacija za upis u registar poreskih obveznika, a osnovni akt je upis u
odgovarajući registar nadležnog državnog organa.
         U ovom slučaju se radi o renoviranju i dogradnji postojećih XXX u kojima se
vjerovatno obavlja djelatnost, a za iste nije izvršena poreska registracija, niti vlasnici
posjeduju PIB. S obzirom da se u objektima obavlja djelatnost i ostvaruju prihodi,
postoji obaveza da se izvrši poreska registracija, bez obzira na činjenicu da za ove
objekte nijesu obezbijeĎena rješenja o ispunjavanju minimalno-tehničkih uslova za
rad.

5. Da li se prilikom izdavanja odgovarajuće isprave o izmirenim porezima,
doprinosima, taksama i drugim novčanim davanjima, u toj ispravi obuhvataju i
obaveze za doprinose za PIO i zdravstveno osiguranje?

       Zakonom o poreskoj administraciji (“Sl. list RCG”, broj 65/01 … 29/05),
ureĎena su prava i obaveze poreskog organa i poreskih obveznika u postupku
utvrĎivanja, naplate i kontrole poreza i drugih dažbina.
       Porezi i druge dažbine, saglasno članu 4. stav 1. tačka 2. istog Zakona imaju
značenje poreza, doprinosa, taksi, naknada i drugih novčanih davanja utvrĎenih
Zakonom.
       Članom 7. istog Zakona propisana su ovlašćenja Poreskog organa. IzmeĎu
ostalog, stav 1. tačka 1., tačka 2. i tačka 29., propisuju da Poreski organ, u
ostvarivanju nadležnosti utvrĎenih Zakonom ima ovlašćenja da obavlja inspekcijski
nadzor, preduzima mjere naplate, druge radnje i aktivnosti za koje je nadležan po
ovom ili drugim zakonima, rješava o pravima poreskih obveznika, kao i da vrši i
druge poslove utvrĎene Zakonom i drugim propisom.
    Zakonom o objedinjenoj registraciji i sistemu izvještavanja o obračunu i naplati
poreza i doprinosa ( “Sl list RCG”, broj 29/05), ureĎeno je uspostavljanje i voĎenje
Centralnog registra obveznika poreza na dohodak fizičkih lica, obveznika doprinosa
za obavezno socijalno osiguranje, osiguranika obaveznog socijalnog osiguranja i
sistema izvještavanja i zaštite podataka Centralnog registra. U članu 3., propisano je
da poslove utvrĎene ovim Zakonom vrši posebna jedinica Poreske uprave.
       Istim Zakonom, u članu 12. propisan je način uplate poreza i doprinosa, tako
da se uplata poreza i doprinosa iskazanih u jedinstvenom obrascu vrši na
evidencioni račun koji se vodi kod Poreske uprave, a ta sredstva sa računa, nakon
njihove identifikacije, dnevno usmjerava na centralni račun Državnog trezora.
    Članom 9. navedenog Zakona, propisano je da podatke iz Centralnog registra
mogu koristiti osiguranici, na koje se ti podaci odnose, a Poreska uprava je dužna da
izda odgovarajuću ispravu o tim podacima, danom podnošenja zahtjeva.
       Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, mišljenja smo da je Poreska
uprava kao jedino nadležan državni organ zadužen za utvrĎivanje, naplatu i kontrolu
poreza i drugih dažbina, dužna da prilikom izdavanja odgovarajuće isprave o
izmirenim porezima, doprinosima, taksama i drugim novčanim davanjima, u istu
unese i utvrĎene dospjele obaveze za doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje
i doprinose za zdravstveno osiguranje.

6. Da li je poreski organ u obavezi da prihvati izmijenjene poreske prijave koje
se podnose nakon roka propisanog Zakonom o poreskoj administraciji.


    Članom 36 stav 5 Zakona o poreskoj administraciji (Sl. List RCG¨ br. 80/04),
propisano je da se poreska prijava podnosi za svaku vrstu poreza posebno, na
način i u rokovima propisanim poreskim zakonima.
    Poreski obveznik koji otkrije da poreska prijava, koju je podnio, sadrži grešku ili
propust ima pravo da podnese izmijenjenu poresku prijavu u kojoj je ta greška ili
propust ispravljen.
    Izmijenjena poreska prijava podnijeta u roku od deset dana od dana isteka roka
za njeno podnošenje smatra se blagovremeno podnijetom (čl.38 st.1 i 2 Zakona o
poreskoj administraciji).
    Poreski organ će prihvatiti izmijenjenu poresku prijavu dostavljenu i po isteku
roka koji je propisan zakonom, s tim što će protiv podnosioca, zavisno od vrste
prijave, pokrenuti prekršajni postupak zbog neblagovremenog podnošenja u skladu
sa poreskim zakonima.
RAZNO
1. Pod kojim uslovima i do kog iznosa su oslobođena od plaćanja poreza na
promet lica koja kupuju stan u svrhu rješavanja stambenog pitanja? Koju je
dokumentaciju potrebno podnijeti da bi se ostvarilo poresko oslobođenje?

      Zakon o porezu na promet nepokretnosti (Sl.list RCG,br.69/03) u čl.10 stav 1
tačka 4 propisuje da porez na promet nepokretnosti ne plaćaju lica koja kupuju
stambenu zgradu ili stan, radi rješavanja stambenih potreba, pod uslovom da nemaju
stambenu zgradu ili stan u svojini, a najviše do 20 m2 po članu domaćinstva Ova
odredba se odnosi na drugi i svaki sljedeći promet graĎevinskih objekata.
      Prometom nepokretnosti, u smislu pomenutog zakona, ne smatra se sticanje
novoizgraĎenih graĎevinskih objekata koji se oporezuju prema Zakonu o porezu na
dodatu vrijednost, tj. po stopi od 17%. Dakle, kod prve prodaje novoizgraĎenih
objekata (izgraĎeni,isporučeni i plaćeni poslije 31.03.2003.god.) plaća se PDV pri
čemu nije od uticaja činjenica da li kupac ima ili nema riješeno stambeno pitanje.
      Bliže informacije o potrebnoj dokumentaciji kojom se dokazuje da ispunjavate
uslove za eventualno osloboĎenje od plaćanja poreza na promet nepokretnosti
možete dobiti u područnom poreskom organu na čijoj se teritoriji nalazi predmetna
nepokretnost.

2.    Pojasnite šta je porez na potrošnju, koje su stope i gdje se evidentira?

            Porez na potrošnju može uvesti svojom odlukom jedinica lokalne
samouprave, kao jedan od sopstvenih izvora finansiranja. Shodno članu 12 Zakona o
finansiranju lokalne samouprave (“Sl.list RCG”, br.42/03 i 44/03) porez na potrošnju
plaća se na potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića (osim kafe i čaja).
       Obveznik poreza na potrošnju je pravno ili fizičko lice koje pruža ugostiteljske
usluge. Osnovicu za obračun ovog poreza čini prodajna cijena pića koja se prodaju u
ugostiteljskom objektu, u koju nije uključen porez na dodatu vrijednost. Stopu poreza
na potrošnju svojim aktom propisuje jedinica lokalne samouprave i ista ne može biti
veće od 3% od osnovice na koju se plaća porez na potrošnju. Izuzetno, ova stopa za
glavni grad i prijestonicu može iznositi do 5%. Obračunati porez na potrošnju
iskazuje se u evidencijama propisanim za obračun poreza na dodatu vrijednost.
Osnovica , stope i evidencija propisani su članovima 14, 15 i 16 pomenutog Zakona.


3. Da li poreski organ ima pravo kontrole poslovanja nevladinog udruženja ,
registrovanog kod Ministarstva pravde u skladu sa Zakonom o nevladinim
organizacijama, koje nije izvršilo poresku registraciju ( nema PIB) i nije otvorilo
žiro-račun?

        Shodno članu 6 stav 1 tačke 1 i 5 Zakona o poreskoj administraciji (“Sl.list”
RCG,br.80/04 ) poreski organ u ostvarivanju svojih nadležnosti ima ovlašćenja da
obavlja inspekcijski nadzor, preduzima mjere naplate i zahtijeva od poreskih
obveznika i drugih pravnih lica da podnesu dokumentaciju i pruže druge informacije
neophodne za utvrĎivanje poreske obaveze.
        Pošto se članovima 73-91 pomenutog zakona, kojima se reguliše inspekcijski
nadzor, ne zabranjuje kontrola poslovanja bilo kog pravnog lica, bez obzira da li je
izvršilo poresku registraciju, odnosno otvorilo žiro račun, a što je inače bilo obavezno
da uradi, ne vidimo razlog za uskraćenje prava poreskom organu da u skladu sa
svojim nadležnostima izvrši inspekcijski nadzor kod nevladinog             udruženja
registrovanog shodno Zakonu o nevladinim organizacijama.


4.    Da li članovi ortačkog društva, nakon plaćanja poreza na dohodak, mogu
da podignu preostalu dobit društva bez dodatnog oporezivanja?

      Fizička lica,osnivači ortačkog društva,nakon plaćenog poreza na dohodak po
godišnjoj prijavi imaju pravo da podignu iskazanu dobit, srazmjerno svom
osnivačkom ulogu, bez bilo kakvog dodatnog oporezivanja.


5.    Da li stranci mogu sticati nepokretnosti u Crnoj Gori i pod kojim
uslovima?

         Prometom nepokretnosti u smislu Zakona o porezu na promet nepokretnosti
(“Sl.list RCG”, br.69/03) smatra se svako sticanje vlasništva na nepokretnosti u
Republici Crnoj Gori. Prema članu 6 pomenutog Zakona obveznik poreza na promet
nepokretnosti je sticalac nepokretnosti. Domaća i strana pravna i fizička lica
izjednačena su u pogledu plaćanja poreza na promet nepokretnosti, ako
meĎunarodnim ugovorom nije drukčije odreĎeno, kako je i utvrĎeno članom 3
Zakona o porezu na promet nepokretnosti. Opšte je pravilo da sporazum o
otklanjanju dvostrukog oporezivanja ima pretežnu važnost u odnosu na odredbe
domicilnih poreskih zakona.
    Bliže informacije o tome da li je RCG zaključila ugovore o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja, vezano za promet nepokretnosti, sa odreĎenim državama
možete dobiti u Ministarstvu inostranih poslova. TakoĎe, u pomenutom Ministarstvu,
kao i u Upravi za nekretnine možete dobiti podatak da li strana pravna i fizička lica,
mogu uopšte sticati nepokretnosti u Crnoj Gori na bazi reciprociteta utvrĎenog
meĎunarodnim ugovorom.


6. Koja je dokumentacija potrebna za osnivanje privrednog društva-DOO?

   Da bi DOO otopčelo sa obavljanjem djelatnosti u skladu sa važećim propisima
potrebno je da prethodno osnivač obezbijedi sljedeća dokumenta:
- akt o registraciji u CRPS ( izdaje Privredni sud );
- izvod iz registra jedinica razvrstavanja ( izdaje Monstat );
- rješenje o poreskoj registraciji ( izdaje područni poreski organ);
- potvrda o žiro-računu ( izdaje nosilac platnog prometa); i
- rješenje o registraciji poslovnih prostora ( izdaje nadležni organ jedinice lokalne
samouprave).

7. Nevladina organizacija koja se bavi humanitarnim poslovima dobila je na
poklon od Američke humanitarne organizacije “IRD” putničko vozilo za prevoz
djece sa posebnim potrebama. U Poreskoj upravi nam je rečeno da smo
obavezni platiti porez po stopi od 5% od procijenjene vrijednosti vozila. Da li je
moguće da ovaj promet bude podveden pod član 6 tačka 7 Zakona o porezu na
upotrebu putničkih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica
kojim je propisano da se porez ne plaća na vozila specijalno prilagođena i
opremljena za upotrebu hendikepiranih lica?

    U slučaju, koji bliže objašnjavate u vašem dopisu, valja imati u vidu postojanje
razlike izmeĎu Zakona o porezu na promet upotrebljavanih motornih vozila,plovnih
objekata, vazduhoplova i letilica (“Sl.list RCG”, br.55/03) i Zakona o porezu na
upotrebu putničkih motornih vozila, plovnih objekata, vazduhoplova i letilica (“Sl.list
RCG”, br.28/04 i 37/04).
    Prema prvopomenutom Zakonu poreski obveznik poreza na promet je sticalac
upotrebljavanih putničkih i ostalih motornih vozila. Pomenuti porez plaća se po stopi
od 5% obračunatoj na tržišnu vrijednost vozila. Zakon je u članu 6 propisao samo
jedan slučaj poreskog osloboĎenja i to za poklonoprimca koji je u odnosu prema
poklonodavcu u prvom naslednom redu, odnosno naslednika koji je u odnosu prema
ostaviocu u prvom naslednom redu.
    Prema drugom navedenom Zakonu porez na upotrebu putničkih motornih vozila
plaća se godišnje prema radnoj zapremini motora. U članu 4 ovog propisa navedeni
su nominalni iznosi poreza s tim što se isti umanjuju 5% za svaku navršenu godinu
starosti vozila, s tim što ukupno umanjenje ne može da preĎe 70% ukupno propisane
visine poreza. Činjenica je da se porez na upotrebu motornih vozila ne plaća na
vozila specijalno prilagoĎena i opremljena za upotrebu hendikepiranih lica (član 6
tačka 7). Dakle, ovom odredbom je propisano da se za takva vozila ne plaća godišnji
porez na upotrebu, a ne porez na promet upotrebljavanih motornih vozila. Inače,
kontrolu obračunavanja poreza na upotrebu motornih vozila vrši ministarstvo
nadležno za unutrašnje poslove.
    Što se tiče Poreske uprave, ista nije u mogućnosti da vas oslobodi plaćanja
poreza na promet, kao ni poreza na upotrebu motornih vozila, jer joj to ne
dozvoljavaju važeći propisi.


8. Da li nerezidentnu firmu u postupku kod Poreske uprave zastupa izvršni
direktor ili generalni direktor matične firme?



    Strano društvo koje obavlja privrednu djelatnost preko svog dijela društva na
teritoriji Republike (Crne Gore) dužno je da shodno članu 80 stav 2 Zakona o
privrednim društvima («Sl.list RCG»,br. 06/02) svoje poslovanje usaglasi sa
odgovarajućim odredbama ovog Zakona i drugih zakona u Republici. IzmeĎu ostalog
u stavu 3 navedenog člana strana društva dužna su da u roku od 30 dana od dana
osnivanja društva, dostave CRPS-a i podatke vezano za:
- imena i adrese lica koja su ovlašćena da zastupaju društvo sa trećim licima;
- imena lica ovlašćena da ta lica zastupaju društvo, pojedinačno ili kolektivno i
- imena i adrese jednog ili više lica sa prebivalištem u Republici ovlašćenih za
zastupanje društva u pravnom postupku.
    Dakle, lice koje prema važećim propisima može zastupati društvo pred Poreskom
upravom je izvršni direktor dijela stranog društva koje na teritoriji Crne Gore ima
prebivalište. S obzirom da generalni direktor matične firme nema prebivalište na
teritoriji Crne Gore isti ne može da zastupa društvo u pravnom postupku pred trećim
licima.
9. Privredno društvo je za člana odbora direktora izabralo lice koje nije
osigurano po drugom osnovu. Interesuje nas kako postupiti u ovom slučaju, te
koje smo prijave u obavezi podnijeti, kako bi to lice imalo regilisan status
osiguranika po osnovu članstva u odboru direktora?

    Ukoliko član odbora direktora nije već evidentiran kao poreski obveznik u registru
područnog poreskog organa potrebno je da tom organu dostavi popunjenu prijavu za
registraciju fizičkog lica (obrazac PR-2). U tom slučaju popunjavaju se samo kolone
1, 2 i 3. Pomenuti obrazac se može besplatno dobiti u područnom poreskom organu.
    Što se tiče penzijskog i invalidskog osiguranja potrebno je da poslodavac dostavi
područnom odjeljenju RF PIO prijavu na osiguranje (obrazac M-1). TakoĎe, u slučaju
kada član odbora direktora nije osiguran po drugom osnovu, poslodavac je dužan da
područnom organu RF za zdravstveno osiguranje dostavi prijavu za to lice (obrazac
MZ-1).


10.    Kakav je tretman prilikom oporezivanja prometa nekretnina u našoj
zemlji koje su kupljene od strane pravnog ili fizičkog lica iz Turske, Rusije i
Irske u smislu reciprociteta ako postoji takav sporazum zaključen između Crne
Gore I navedenih zemalja?


    Prometom nepokretnosti u smislu Zakona o porezu na promet nepokretnosti
(“Sl.list RCG”, br.69/03) smatra se svako sticanje vlasništva na nepokretnosti u
Republici Crnoj Gori. Prema članu 6 pomenutog Zakona obveznik poreza na promet
nepokretnosti je sticalac nepokretnosti. Domaća i strana pravna i fizička lica
izjednačena su u pogledu plaćanja poreza na promet nepokretnosti, ako
meĎunarodnim ugovorom nije drukčije odreĎeno, kako je i utvrĎeno članom 3
Zakona o porezu na promet nepokretnosti. Opšte je pravilo da sporazum o
otklanjanju dvostrukog oporezivanja ima pretežnu važnost u odnosu na odredbe
domicilnih poreskih zakona.
    Bliže informacije o tome da li je RCG zaključila ugovore o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja, vezano za promet nepokretnosti, sa državama koje
navodite u Vašem dopisu, možete dobiti u Ministarstvu inostranih poslova. TakoĎe, u
pomenutom Ministarstvu, kao i u Upravi za nekretnine možete dobiti podatak da li
pravna i fizička lica, iz država koje pominjete, mogu uopšte sticati nepokretnosti u
Crnoj Gori na bazi reciprociteta utvrĎenog meĎunarodnim ugovorom.


11.   Koji je to porez na potrošnju, na koju se potrošnju odnosi, kolika je
stopa I koje su obaveze pravnog lica?

   Porez na potrošnju može uvesti svojom odlukom jedinica lokalne samouprave,
kao jedan od sopstvenih izvora finansiranja. Shodno članu 12 Zakona o finansiranju
lokalne samouprave (“Sl.list RCG”, br.42/03 i 44/03) porez na potrošnju plaća se na
potrošnju alkoholnih i bezalkoholnih pića ( osim kafe i čaja).
    Obveznik poreza na potrošnju je pravno ili fizičko lice koje pruža ugostiteljske
usluge. Osnovicu za obračun ovog poreza čini prodajna cijena pića koja se prodaju u
ugostiteljskom objektu, u koju nije uključen porez na dodatu vrijednost. Stopu poreza
na potrošnju svojim aktom propisuje jedinica lokalne samouprave i ista ne može biti
veće od 3% od osnovice na koju se plaća porez na potrošnju. Izuzetno, ova stopa za
glavni grad i prijestolnicu može iznositi do 5%. Obračunati porez na potrošnju
iskazuje se u evidencijama propisanim za obračun poreza na dodatu vrijednost.
Osnovica , stope i evidencija propisani su članovima 14, 15 i 16 pomenutog Zakona.




12. Što je potrebno za registraciju dijela stranog društva i kakav je njegov
poreski tretman?

        Zakonom o privrednim društvima («Sl. list RCG», broj 06/02), u članu 80.,
propisano je da strano društvo koje je osnovano i registrovano izvan Republike Crne
Gore, može preko svog dijela društva obavljati privrednu djelatnost na toj teritoriji, s
tim što je dužno da svoje poslovanje usaglasi sa odgovarajućim odredbama ovog
Zakona i drugih Zakona u Republici Crnoj Gori.
        Strana društva koja osnivaju djelove svojih društava u Republici Crnoj Gori
dužna su da, u roku od 30 dana od dana osnivanja dijela društva, dostave CRPS-a
sljedeće podatke za registraciju:
- adresu sjedišta dijela stranog društva u Republici;
- djelatnost;
- naziv i pravni oblik stranog društva i naziv dijela društva, ako je drugačiji od naziva
društva;
- ovjerenu kopiju statuta stranog društva;
- kopiju potvrde o registraciji stranog društva ili odgovarajući, na propisani način,
ovjereni dokument kojim se potvrĎuje pravno valjana registracija društva u matičnoj
državi;
- imena i adrese lica koja su ovlašćena da zastupaju društvo u odnosima sa trećim
licima;
a) kao organ društva utvrĎen zakonom ili kao članovi takvog organa;
b) kao stalni predstavnici društva za poslovanje dijela društva, kao i ovlašćenja da ta
lica zastupaju društvo, pojedinačno ili kolektivno;
- imena i adrese jednog ili više lica sa prebivalištem u Republici ovlašćenih da
zastupaju društvo u pravnim postupcima;
- posljednji bilans stanja i bilans uspjeha ili slične finansijske dokumente propisane
zakonom zemlje u kojoj je društvo registrovano.
    Zakon o poreskoj administraciji (“Sl. list RCG”,broj 65/01 … 29/05) definiše
poreskog obveznika kao lice koje u skladu sa poreskim i drugim zakonima podliježe
obavezi plaćanja poreza. Lice prema istom Zakonu je: pravno lice, dio pravnog lica,
organizacija, preduzetnik i fizičko lice koje je dužno da postupa u skladu sa poreskim
zakonima Republike Crne Gore, bez razlike na način i oblik organizovanja.

    Prava i obaveze poreskih obveznika propisani su u poglavlju IV Zakona o
poreskoj administraciji.
    U smislu poreskih zakona Republike Crne Gore, predmetno preduzeće kao dio
stranog društva, ima status poreskog obveznika koje je dužno da obračunava i plaća
poreze saglasno tim zakonima kao i svi poreski obveznici u Republici.
13. Da li je moguće sprovesti cesiju u slučaju da je pravno lice cesus (lice koje
duguje cedentu) registrovano na teritoriji Crne Gore, a cedent i cesionar su
pravna lica iz inostranstva?

     Pitanje ustupanja potraživanja (cesija) je regulisano Zakonom o obligacionim
odnosima gdje se u članu 436 stav 1 predviĎa mogućnost da povjerilac može sa
ugovorom zaključenim sa trećim prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog
čiji je prenos zabranjen Zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca ili koje se po
svojoj prirodi protivi prenošenju na drugoga.Ove odredbe se odnose na dužničko
povjerilačke odnose u unutrašnjem prometu a kako vas interesuje sprovoĎenje cesije
u meĎunarodnom platnom prometu upućujemo vas na Centralnu banku Crne Gore u
čijoj je nadležnosti regulisanje platnog prometa sa inostranstvom.
     Napominjemo da je za validnost ustupanja potraživanja neophodno prezentirati
vjerodostojnu dokumentaciju (fakturu ino-dobavljača, carinska dekleracija ...) koja se
odnosi na dužničko-povjerilački odnos.

14.   Da li postoje zakonske prepreke da vaša firma koja ima poslovni ugovor
sa preduzećem ¨XXX ¨ DOO za prodaju i fiskalizaciju poreskih registar kasa,
sklopi ugovor sa još jednom firmom iz Crne Gore, koja je registrovana i ima
ovlašćenje za prodaju fiskalnih kasa i štampača.

    Članom 14. Pravilnika o upotrebi poreske registar kase i načinu evidentiranja
prometa proizvoda, odnosno usluga preko te kase ( ¨Sl. List RCG¨, br. 25/03, 62/04),
predvidjeno je da pravna lica koja se bave prometom poreskih registar kasa dužna
su da prije njihovog stavljanja u promet, pribave potvrdu o ispunjenju tehničkih
karakteristika poreskih registar kasa. Ovu potvrdu izdaje Ministarstvo finansija.
        U članu 16. pomenutog Pravilnika propisano je da se potvrda o tehničkoj
ispravnosti, koja dozvoljava uvodjenje kase u promet, izdaje na period od tri godine.
Nakon toga perioda potvrda može biti izdata na još tri godine, poslije ponovnog
podnošenja zahtjeva.
        Dakle, za dobijanje navedene saglasnosti potrebno je da se obratite
Ministarstvu finansija sa valjanim dokazima o ispunjavanju uslova za prodaju
fiskalnih kasa i fiskalnih štampača.

15.   Potrebno nam je vaše mišljenje vezano za upotrebu rezervne poreske
registar kase.


        Pravilnik o upotrebi poreskih registar kasa i evidentiranju prometa proizvoda i
usluga preko te kase (¨Sl. list RCG¨ br. 25/03, 62/04) u čl. 22 propisuje da su poreski
obveznici koji isporuku proizvoda i usluga naplaćuju u gotovom, obavezni koristiti
isključivo poreske registar kase koje imaju dozvolu za upotrebu od strane
Ministarstva finansija, koje su tehnički ispravne i evidentirane kod nadležnog
poreskog organa.
        Stav dva ovog člana propisuje da je poreski obveznik u slučaju kvara
poreske kase ili njenog uništenja dužan istu zamijeniti rezervnom kasom, a ukoliko
to ne učini ne može nastaviti sa obavljanjem djelatnosti.
        Poreski obveznik je dužan da u slučaju zamjene osnovne kase rezervnom
i obratno, o istom obavijesti nadležni poreski organ u roku od 24 sata od momenta
izvršene zamjene.
        U slučaaju da je prestanak rada poreske registar kase uzrokovan nestankom
električne energije koja napaja tu kasu, a uzrok je objektivne prirode, poreski
obvveznik ima pravo da koristi poreske račune prethodno ovjerene od strane
nadležnog poreskog organa. Ove račune poreski obveznik mora unijeti u promet
kase najkasnije narednog dana od dana uspostavljanja napajanja električnom
energijom.
        Sa stanovišta Poreske uprave bitno je da u svakom maloprodajnom objektu
imate poresku registar kasu, koja u skladu sa čl. 26 mora biti prijavljena kod ovog
organa; da preko te kase obavezno evidentirate promet proizvoda i usluga i da
ispoštujete odredbe čl.22 u pogledu zamjene osnovne rezervnom kasom.

16.  Da li je potrebno izdavati fiskalne blokove ako je PDV već iskazan na
autobuskoj karti ?

        Zakonom o porezu na dodatu vrijednost («Sl.list RCG», br. 65/01...76/05), u
članu 31 i 32, propisana je obaveza poreskog obveznika da za izvršeni promet
proizvoda, odnosno usluga izda kupcu račun, a ukoliko promet proizvoda, odnosno
usluga naplaćuje u gotovini obavezan je taj promet iskazivati preko poreske registar
kase.
     TakoĎe, članom 73 Pravilnika o primjeni zakona o porezu na dodatu vriednost
(«Sl.list RCG»; 65/02...79/05) propisana je obaveza iskazivanja prometa preko
poreske registar kase, s tim da poreski obveznici za svaku isporuku obavezno izdaju
račun. Računi za gotovinski promet iz stava 1 ovog člana, odsječci kasene trake i sl.
moraju sadržati najmanje podatke navedene u stavu 2 ovog člana.
     Pravilnikom o upotrebi poreske registar kase i načinu evidentiranja prometa
proizvoda, odnosno usluga preko te kase («Sl.list RCG», br. 25/03, 62/04), bliže je
ureĎen pojam i upotreba poreske registar kase i način evidentiranja prometa
proizvoda, odnosno usluga koji se naplaćuju u gotovom preko te kase.
     U članu 3 Pravilnika navedeni su neophodni elementi koje poreska kasa mora da
sadrži: fiskalni modul sa fiskalnom memorijom, štampač blokova i ekran (monitor).
Fiskalna memorija mora biti ugraĎena u dio poreske registar kase koji je nedostupan
korisniku ( osigurana plombom).
        Prodaja karata u putničkom saobraćaju uglavnom se vrši licima koja nijesu
registrovana za PDV i promet se naplaćuje u gotovini. Prodaja karata na autobuskoj
stanici se evidentira preko poreske registar kase, te se putniku uz voznu kartu izdaje
i fiskalni račun. Na ovaj način se obezbjeĎuju podaci o izvršenom prometu i iskazuje
iznos PDV-a.
        Dakle, shodno navedenim zakonskim propisima slijedi da je uz izdavanje
autobuske karte obavezno i izdavanje računa kupcima, te ukazujemo da postoje
mogućnosti da se na poresku registar kasu može povezati dodatna oprema
(računar, bar kod skenera, vaga, terminal za plaćanje pomoću kreditne kartice i sl.),
koristeći softversku aplikaciju koja ne dozvoljava promjene podataka u fiskalnoj
memoriji i isključivo preko postojećeg interfejsa te kase, o čemu se možete
informisati kod ovlašćenih distributera.
17. Koje su procedure kod odjave poreske registar kase nakon završetaka
turističke sezone kao i kod izdavanja objekta u zakup

        Članom 5 Uredbe o upotrebi i tehničkim karakteristikama poreskih registar
kasa (Sl. list RCG br.15/01), propisano je da poreski obveznik             o mjestu
instaliranja poreske kase obavještava nadležni poreski organ i ovlašćeni servis.
         Članom 6 propisano je da se poreska kasa ne može staviti u upotrebu prije
njenog plombiranja i dobijanja evidencionog broja. Evidencioni broj poreske kase
odreĎuje nadležni poreski organ.
Članom 9 iste Uredbe propisano je da u slučaju prestanka obavljanja djelatnosti,
korisnik poreske kase, radi uzimanja podataka iz fiskalne memorije, u roku od tri
dana od dana prestanka obavljanja djelatnosti obavještava nadležni poreski organ i
ovlašćeni servis.     Fiskalnu memoriju iz poreske kase uzima ovlašćeni servis u
prisustvu poreskog obveznika i nadležnog poreskog organa. Fiskalnu memoriju iz
stava 2 ovog člana ovlašćeni servis čuva tri mjeseca, a nakon tog roka fizički je
uništava u prisustvu komisije koju formira nadležni poreski organ.
        Shodno navedenom, kod izdavanja objekta u zakup dužni ste postupiti u
skladu sa članom 9 navedene Uredbe iz razloga što prestajete sa obavljanjem
djelatnosti, i nakon sprovedene procedure možete otuĎiti registar kasu.
        MeĎutim, ukoliko se objekat zatvara nakon završetka turističke sezone sa
namjerom nastavka obavljanja djelatnosti u sljedećoj turističkoj sezoni, potrebno je o
istom pisnim putem obavijestiti poreski organ, u konkretnom slučaju Područnu
jedinicu Poreske uprave.




18.       Kako dioničarsko društvo koje želi da isplati osnivaču udio u dobiti
obračunava poreske obaveze, kao i koja je dokumentacija potrebna da bi se
izvršila isplata ?

        Društvo sa ograničenom odgovornošću i akcionarsko društvo su društva
fizičkih ili pravnih lica koja se osnivaju u cilju obavljanja privredne djelatnosti radi
ostvarivanja dobiti.
        Na ostvarenu oporezivu dobit, utvrdjenu uskladjivanjem dobiti poreskog
obveznika iskazane u bilansu uspjeha, na način predvidjen Zakonom o porezu na
dobit pravnih lica, poreski obveznik je saglasno čl. 28 i 40. tog zakona dužan da
obračuna i uplati porez na dobit, kao i da nadležnom poreskom organu podnese
odgovarajuću poresku prijavu.
        Nakon plaćenog poreza na dobit raspodjelu dobiti akcionarsko društvo i
društvo sa ograničenom odgovornošću vrše u skladu sa članom 61, 62 i 63 Zakona o
privrednim društvima, i to srazmjerno nominalnoj vrijednosti akcija, odnosno,
srazmjerno udjelima.
        Dio dobiti poslovne godine, društva lica i društva kapitala rasporedjuju za
isplatu vlasnicima preduzeća, u ovom slučaju akcionarima i vlasnicima udjela u
društvu sa ograničenom odgovornošću, saglasno svom osnivačkom aktu.
Odluku o raspodjeli dobiti i podizanju dijela dobiti vlasnik društva lica ili društva
kapitala donosi poslije izrade i nadležnoj instituciji predaje godišnjeg obračuna.
Akcionari, odnosno članovi društva sa ograničenom odgovornošću mogu biti pravna i
fizička lica i od toga zavisi po kom zakonu se vrši oporezivanje rasporedjene dobiti –
za pravna lica po Zakonu o porzu na dobit pravnih lica, a za fizička lica po Zakonu o
porezu na dohodak fizičkih lica.
       Ako su primaoci dividende pravna lica, za njih je dividenda izvor dobiti.
Oporezivanje dividende u ovom slučaju vrši se prema čl.29 Zakona o porezu na dobit
pravnih lica, kao porez po odbitku po stopi od 15% , na osnovicu koju čini bruto
dividenda.
       Kada su akcionari, odnosno članovi društvaa sa ograničenom odgovornošću
fizička lica koja raspodjelom nerasporedjene dobiti dobijaju dividendu, obračun i
plaćanje poreza na prihode od kapitala vrši se saglasno čl.50 Zakona o porezu na
dohodak fizičkih lica. Prema toj odredbi, isplatioc prihoda od kapitala dužan je da
obračuna, obustavi i uplati porez, istovremeno sa isplatom prihoda, a koji
obračunava po stopi od 15% , pri čemu se ne uzimaju u obzir lični odbici iz čl. 8 istog
zakona.

				
DOCUMENT INFO