Docstoc

Strategijsko Planiranje U Zdravstvu

Document Sample
Strategijsko Planiranje U Zdravstvu Powered By Docstoc
					         STRATEGIJSKO PLANIRANJE U SOCIJALNOJ POLITICI




Ciljevi nastave na kolegiju:

   1. Razumijevanje procesa sačinjavanja         socijalne politike – pripreme

      socijalnih programa, donošenja odluka i provoĎenja socijalnih programa;

   2. Studenti će biti u prilici steći osnovna znanja i vještine potrebne za izradu

      socijalnih programa i projekata.



Nastava se na kolegiju odvija kroz predavanja kojima studenti daju

odgovarajući doprinos.

Ispit se polaţe pismeno i usmeno, a studenti trebaju napraviti seminarski rad po

zadanoj3 shemi i predati ga nastavniku dan prije ispita.

Tijekom nastave organizirat će se kolokviji po Bolonjskom procesu.




                                                                                 1
STRUKTURA PREDAVANJA

Definicije i pojmovi
Pristupi problemu planiranja
Tipovi sustava
Socijalno planiranje i njegova legitimnost
Strategije legitimacije socijalnog planiranja
Vrijednosti i socijalno planiranje



Definicija potreba/ Analiza potreba/ Procjena potreba



Idealni koncept nacionalne socijalne politike / svrha i sadrţaj/



Evaluacija socijalnih projekata
Tipovi evaluacija
Kriteriji evaluacije socijalnih projekata



Socijalni indikatori



Strateško planiranje
Vizija i misija socijalnih programa
SWOT analiza
Akcija upravljanja
Logički okvir
Upute za pisanje seminara za ispit



                                                                   2
 I. TEORIJE PLANIRANJA

POTREBE PLANIRANJA PROMJENE

Planiranjem ţelimo nešto promijeniti, dakle suština planiranja je promjena, treba

prepoznati promjenu (npr. kod nezaposlenosti, ta promjena moţe biti na bolje ili

na gore), treba analizirati promjenu; prepoznati širi društveni kontekst; provesti

analizu konteksta u okvir kojeg planiramo te sačiniti pouzdan plan za promjenu.

                   POTREBA PLANIRANJA PROMJENA

PREPOZNATI PROMJENU                    -          ANALIZIRATI PROMJENU




PREPOZNATI KONTEKST             - ANALIZIRATI KONTEKST




PLAN ZA PROMJENU



Planiranje je proces ostvarivanja ciljeva i izbora odgovarajućih načina za

postizanje ciljeva prije poduzimanja akcije.

Riječ strategija dolazi iz grč. i doslovno znači "voĎenje vojske"

(stratos=vojska, agein=voditi, strategos=vojskovoĎa). Vremenom je izgubljeno




                                                                                3
to prvobitno značenje, i koristi se da bi se označilo postupanje usmjereno ka

ostvarivanju odreĎenog cilja nakon duţeg planiranja.

Pojmovi strategija i taktika su usko povezani. Oba označavaju ispravno

korištenje odreĎenih sredstava u vremenu i prostoru, pri čemu se (vrlo

pojednostavljeno rečeno) strategija odnosi na cilj, a taktika na način kako

ostvariti postavljeni cilj.

Danas se izraz "strategija" koristi u više različitih vrsta ljudskih djelatnosti.


Strategijsko planiranje je postupak identificiranja dugoročnih ciljeva i

usmjeravanja oganizacije u smjeru ispunjenja postavljenih ciljeva.




         UPRAVLJANJE SLOŢENIM ZAHTJEVIMA PROMJENA

-VIZIJA - VJEŠTINE -             POTICAJI -        RESURSI - PLAN AKCIJE =

PROMJENA

-VIZIJA - VJEŠTINE - POTICAJI - RESURSI                           = ZBUNJENOST

-VIZIJA      -       VJEŠTINE   -   POTICAJI -                  -PLAN AKCIJE =

TJESKOBA

-VIZIJA          -   VJEŠTINE       -           -RESURSI- PLAN AKCIJE               =

POSTUPNA PROMJENA

-VIZIJA          -       -    POTICAJI -         RESURSI -         PLAN AKCIJE=

FRUSTRACIJA



                                                                                    4
-      - VJEŠTINE         -   POTICAJI        -   RESURSI       - PLAN AKCIJE=

KRIVI POČETAK

Zahtjevi za promjenama u socijalnoj politici, promjene projekata, programa

redovito su sloţenog karaktera. Upravljanje takvim zahtjevima podrazumijeva

da tim ima viziju promjene. Bez vizije tim koji provodi projekt je zbunjen.

Ako nemamo potrebne resurse kako bi ostvarili viziju nalazimo se u tjeskobnoj

situaciji.

Ako nemamo poticaja koji obično dolaze iz okoline bit ćemo suočeni s

postupnom promjenom.

Za uspjeh projekta vaţni su odgovarajuće vještine. Bez odgovarajućih vještina u

našim dobrim nakanama bit ćemo suočeni s frustracijama.

Projekt bez jasne i izvedive vizije zapravo se nalazi u situaciji krivog početka.

PLANIRANJE je i osobna stvar:

       1. Primjena novih ideja zahtjeva osobno planiranje za promjenu. Dakle,

             radom na novom projektu promijenit će se i neke stvari u našem

             ţivotu. Ako ćemo narednih šest mjeseci raditi na nekom projektu,

             putovati radi tog posla to će zahtijevati osobno planiranje u našem

             ţivotu.

       2. Treba planirati za sebe prije nego što ćemo planirati promjene u

             društvu (moramo se pripremiti, informirati, osposobiti, steći nova

             znanja i vještine, suočiti se s novom obvezom, vremenom i trudom

             koji treba uloţiti, moramo sagledati iskustva drugih zemalja).

                                                                                    5
TIPOVI OSOBNIH PROMJENA

Da bismo promijenili okolinu, prije trebamo poraditi na sebi.

Tipovi osobnih promjena: glave, ruke i srca

GLAVA: spoznaje – znanje – razumijevanje

         Trebamo steći nova znanja (Koliko znamo o problemu kojim ćemo

           se baviti? Koliko znamo o socijalnom stanovanju? Koliko znamo o

           pruţanju usluga starima u kući? Koliko znamo o socijalnoj

           integraciji?)

         Razumijevanje novih činjenica i procesa. (Što je priroda tih procesa?

           Gdje mogu dobiti informacije o tome? Imam li potrebna znanja o

           tom problemu? Treba li mi pomoć drugih?)

SRCE: osjećaji – vrijednosti

     osjećaji za rad na novim socijalnim problemima,

     vrijednosti koje ćemo u tom smislu zagovarati.

 (Moramo biti emocionalno blizu stvarima kojima ćemo se baviti, posvećeni

problemu. To takoĎer podrazumijeva osjećaj poslovne odgovornosti i

obvezanosti poslom.)

RUKE: psihomotorika – tijelo/duša – vještine

    Rad na projektu zahtijeva tjelesnu pripremu, dobu kondiciju, zdravlje

    U radu na nekom problemu (projektu) potrebno je steći nove vještine,

      potrebno je konzultirati druge ljude. Ovdje su vrlo bitne vještine

      komunikacije – kako zasluţiti paţnju drugih za prezentaciju naših ideja.
                                                                                 6
PRISTUPI PROBLEMU PLANIRANJA:

         1. REAKTIVAN-ciljevi se odnose na ponovno uspostavljanje

             prošlosti uz negiranje tehnoloških promjena. Time se smanjuje rizik

             djelovanja za budućnost.

         2. NEAKTIVAN-ciljevi su sačuvati sadašnjost. Ne podrazumijeva

             promjenu, nastoji se odrţati sadašnja situacija.

         U Hrvatskoj je u zadnjih 10 godina puno takvih pristupa problemu

         planiranja (nema ozbiljnih nakana za promjenom, npr. mnogo se

         govori o reformi Sveučilišta, ali stvari ostaju manje-više iste).

         3. PREAKTIVAN-budućnost se nastoji ubrzati, odluke se donose na

             prečac (npr. uoči izbora, kako bi se zadobila paţnja javnosti,

             politički bodovi). To je često karakteristika mladih stručnjaka.

             Visoko postavljeni ciljevi teško se ostvaruju u kratkom vremenu, a

             socijalni se problemi sporo rješavaju.

         4. INTERAKTIVAN             PRISTUP      -   kreiranje   budućnosti,   što

             podrazumijeva aktivan i realističan odnos prema socijalnim

             problemima kojima se bavimo.

U okviru ovog kolegija određene teorijske postavke i zahtjeve koji se javljaju u
strateškom planiranju ilustriramo s idejama o radu na dva projekta:
1. pružanje usluga starim ljudima;
2. socijalne integracije srednjoškolaca koji ispadaju iz obrazovanja.
Ovi se projekti bave važnim socijalnim problemima u našem društvu.



                                                                                   7
INTERAKTIVNO PLANIRANJE PODRAZUMIJEVA:

   A. Participaciju (sudjelovanje)

   U pripremi projekta pruţanja usluga starima trebaju sudjelovati: pruţatelji

pomoći, primatelji pomoći, te predstavnici drugih relevantnih dionika.

      Dionici (stakeholders) su odreĎeni kao svaka osoba, skupina ili

organizacija koja moţe postaviti zahtjev odreĎenoj organizaciji u smislu resursa,

pozornosti ili rezultata projekta kojeg provodi (odnosno moţe utjecati na

donošenje odluka).

      Primjer dionika neprofitnih organizacija uključuje potrošače, korisnike

programa; financijere, zaposlene, članove upravnog odbora, volontere, druge

neprofitne organizacije koje pruţaju slične socijalne usluge, banke koje prate

ove organizacije i dobavljače.

      Ključna činjenica za uspjeh javnih i neprofitnih organizacija je

zadovoljstvo i podrška dionika.



Različiti su stupnjevi participacije:

      1) Prethodna razina - informiranje, oni koji čuju informacije mogu

         sudjelovati – informacije u novinama o pruţanju usluga starima.

      2) Informiranje- naročito dionika zbog uspostavljanja savezništva i

         informiranja javnosti, tribina za moguće korisnike program pruţanja

         usluga starima.



                                                                                 8
 3) Konzultacije - sa aktivnim stručnjacima, dionicima koji imaju

    odreĎena iskustva i vještine u ovom području.

 4) Zajedničko odlučivanje – dionici donose zajedničku odluku o

    pokretanju projekta, prihvaćaju sve relevantne činjenice, prihvaćanje

    ovih činjenica podrazumijeva odreĎena znanja.

 5) Sveobuhvatno sudjelovanje – svim dionicima dostupne su sve

    informacije i poţeljno je njihovo sudjelovanje u svim aktivnostima.

 Grafikon 1. Stubište participacije (sudjelovanja)




 Prethodna razina    Informacije     Konzul. Zajed. odlučiv. Sveob. savje.



B. Princip kontinuiteta – kontinuirana aktivnost, gradimo na onom što

   smo zatekli i nadograĎujemo dalje na onom što je napravljeno. Projekti

   bez kontinuiteta redovito zapadaju u krizu. Kontinuitet podrazumijeva i

   uvaţavanje iskustva drugih, primjerice u pruţanju usluga starima. U

   našoj tradiciji i kulturi ne uvaţava se ovo načelo.

C. sveobuhvatnost –program koji je odrţiv, koji moţe doprinijeti

   cjelokupnom socijalnom i ekonomskom razvoju, obuhvaća relevantne

   dionike i sve činjenice koje su korisne za projekt.




                                                                             9
Temeljna pretpostavka na kojoj se zasniva ideja planiranja je

mogućnost kontrole promjene. Samo ako djelotvorno kontroliramo

promjene u socijalnom procesu moţemo P L A N I R A T I.



 Mogućnost promjene / planiranja ovisi o vaţnim varijablama – one utječu

   na te promjene i daju bolje rezultate.

 Te promjene (poslovi) imaju smisla dok imaju kontinuitet. Na temelju

   ranijih rezultata, znanja i iskustava nastavljamo s poslom i imamo izglede

   da postignemo bolje rezultate. To podrazumijeva dugoročan rad i rad u

   suradnji s drugima. Tako se stvaraju izgledi da društvo bude uspješnije u

   razvoju. Razvoj podrazumijeva dijeljenje znanja, iskustva i vještine.

 Što su društva razvijenija i što je viša razina povjerenja u njima, ona će

   počinjati iz više točke, odnosno sluţit će se saznanjima onih koji su prije

   njih radili na tom projektu, a što su društva nerazvijenija, dogaĎat će se

   obrnuta situacija; ako krećemo od nule, nemamo potencijala da se

   razvijemo. /Razina socijalnog kapitala vaţna je za poticajnost promjena./

   Razvoj podrazumijeva da smo naučili neke vještine, stekli znanja, znamo

   kako se socijalni problem ponašaju, dakle što s niţe razine počinjemo,

   manje su nam mogućnosti za razvoj. To predstavlja velik problem, npr.

   problem kontinuiteta hrvatskog socijalnog i gospodarskog razvoja, u

   cijelosti i u pojedinim područjima.


                                                                                10
TIPOVI SUSTAVA

Ideja planiranja često se veţe uz odreĎene postavke i različita profesionalna

iskustva koja su povezana s obrazovanjem ili praksama u okviru različitih

sustava.

MEHANIČKI SUSTAVI –njima se upravlja izvana, nema mogućnosti

restrukturacije (reaktivan). To je često mehanički pristup razumijevanju

funkcioniranja društva kojeg nameću političari koji imaju obrazovanje vezano

uz tehničke znanosti. Drţi se da će aktivnošću na jednoj strani socijalnog

problema izazvati poţeljan učinak projekta. Tu se postavlja pitanje da li je npr.

dovoljno donijeti neki zakon da bi se dogodila promjena. Stručnjaci

mehanicističkog sustava smatraju da je to moguće, ali oni su zapravo ograničeni

nekim dometima koji bi se mogli postići.

ORGANSKI SUSTAVI – podrazumijeva rast i reprodukcija, kontrolu out-puta,

kontrolu rasta i reprodukcije. Mogućnost samokontrole s ograničenom

mogućnosti restrukturacije. To je biološki pristup razumijevanja stvari, moguće

je dobiti neke odgovore, jer funkcionira na razini biologije (pr. biologizam, ako

nešto damo, za uzvrat dobivamo odreĎenu reakciju). Danas su u svijetu česti

pristupi društvu i društvenim problemima koji računaju s ovakvim pristupom.

Ovdje se često ističe načelo homeostaze – dijelovi organizma meĎusobno su

povezani i jedni druge uvjetuju. Dakle, postoji načelo autoregulacije sustava koji

tendira prema dinamičkoj ravnoteţi. Analogija s društvom, ako imamo



                                                                                11
nerazvijen sustav obrazovanja ne moţemo očekivati ne moţemo očekivati

prosperitetan gospodarski i socijalni razvoj.

-Smatra se da je razvoj društva moguć uz uspostavljanje odreĎenih institucija u

koje će graĎani imati povjerenja. Izgradnja institucija ovisi o nama graĎanima, o

našoj aktivnosti. To je homeostatički proces i tako društvo funkcionira.

SOCIJALNI SUSTAV – moţe se restrukturirati uz odreĎena ograničenja

povezana s razvijenošću društva. Razvijenija društva lakše uvode socijalne

inovacije i postiţu bolje rezultate u zahtjevnijim socijalnim projektima. Projekt

pruţanja socijalnih usluga starima u kući bit će lakše primijeniti u Austriji nego

u Hrvatskoj. Cjelina je odreĎena preko dijelova sustava i obrnuto. Socijalni

sustavi mogu učiti, to su pametni sustavi. Dakle, društvo uči iz prethodnih

iskustva socijalnih projekata kojim se rješavaju neki socijalni problemi. Drţava

je socijalni sustav čiji članovi dijele zajedničku kulturu, vrijednosti i stavove.



Kako društvo može učiti?

Neko društvo moţe npr. slijediti pozitivne primjere i sugestije drugih socijalnih

sustava, drugih drţava. Npr. problem nezaposlenosti moţe se pokušati riješiti

otvaranjem malih poduzeća, poticanjem malih poduzetnika kao što su to učinile

neke druge drţave. No, to je problem u ekonomskom kontekstu, u socijalnom

kontekstu to bi npr., ukidanje socijalne pomoći i davanje poticaja poduzetnicima

kako bi zaposlili one koji su nezaposleni i stoga siromašni. Učiti od drugih

moţemo i na taj način, meĎutim u primjeni postoje brojna ograničenja. Društvo

                                                                                     12
uči tako da njegovi pripadnici usvoje odreĎene nove vrijednosti. Trebaju

postojati mjere socijalne politike koje će omogućiti da odreĎene stvari postanu

dio našeg stila ţivota i ponašanja.

Kako se piše takav plan i program, npr. da socijalni sustavi uče? Kako sustavi

uče? Svi trebamo učiti, svaki pojedinac i potrebna je suradnja. TakoĎer trebamo

paziti što usporeĎujemo s čim, moţemo usporeĎivati jedino područja koja su

meĎusobno slična. Primjerice, moţemo se usporeĎivati sa zemljama koje su

pripadale Austro-Ugarskoj, ali ne i sa recimo Irskom s kojom nemamo gotovo

ništa zajedničko.

Dakle, potrebno je provest neku mjeru socijalne politike i ljudi iz promjene

takve mjere uče.

   - npr. smatra se da bi vaţna mjera stambene politike trebala biti povezana s

      porezom na dohodak. Primjerice, drţavi plaćamo 500 kn poreza. Ako se

      zaduţimo za stambeni kredit plaćamo 1500 kn (glavnica) + 500 kn

      (kamate). Ako se zaduţimo za stambeni kredit drţava će nam dati

      odbitak, odnosno kamate na stambene kredite moći ćemo staviti u

      osnovicu poreza na dohodak.

      Npr. kod problema ovisnosti svi će reći da se zna tko je odgovoran za

dilanje droge i slično. Probleme čak i policija zna, ali nitko ništa ne poduzima.

Tu je očito potrebno načiniti plan za rješenje problema. Moţemo preuzeti neki

plan ili projekt za suzbijanje droge, ovisnosti, ali najčešće se ništa ne mijenja i

broj ovisnika se i dalje povećava.

                                                                                13
Postavlja se pitanje kako postići da društvo uči?

Npr. u Zadru gdje je stopa ovisnika u porastu, pod pritiskom graĎana (roditelja

ugroţene mladeţi) policija je intervenirala i uhitila odgovorne. Dakle, oni koji

su najugroţeniji trebaju pokrenuti rješavanje problema; ako se nas nešto tiče mi

se sami trebamo pokrenuti, učiti... Zapadne zemlje smatraju da visoke

tehnologije rješavanja socijalnih problema ne daju rezultate već samo niske

tehnologije, odnosno one koje uključuju graĎane.

Postoje odreĎena ograničenja u učenju te je potrebno u okviru društva razviti

neke dugoročne strateške ciljeve, a ne da se oni mijenjaju npr. promjenom vlasti.

                            -meĎusobna povezanost-




                                                                              14
SOCIJALNI RAZVOJ                                EKONOMSKI RAZVOJ

Razvoj                                          Rast

Socijalna politika                              Ekonomska politika

Socijalno planiranje                            Ekonomsko planiranje

Kvaliteta ţivljenja                             Ţivotni standard

Pokazatelji društvenog razvoja                  Pokazatelji ekonomskog razvoja

1.očekivano trajanje ţivota                     1. broj automobila na 1.000 stanovnika

2.stopa smrtnosti novoroĎenčadi                 2.broj TV-a na 1000 stanovnika i sl.

3. stopa nezaposlenosti                         3. broj strojeva za pranje posuĎa

4.udio   umirovljenika      u      ukupnom 4. broj mikrovalnih pećnica

stanovništvu

5.stopa nepismenosti

(-iskazuju     se    relativnim     (promili,
postoci),a           ne           apsolutnim
vrijednostima)




Socijalni (društveni) razvoj je proces u kojem ljudi povećavaju svoje

sposobnosti i ţelje (aspiracije) da podmire svoje vlastite potrebe. To stavlja

pred nacionalne vlade zadatak, vizije- planiranja poţeljnog, budućeg

nacionalnog razvoja.




                                                                                       15
Socijalni razvoj i ekonomski rast ne moraju ići paralelno u nekoj od zemalja. Za

kvalitetan socijalni razvoj presudni su procesi demokratizacije.

PLANIRANJE – se općenito opisano kao vjeţba koja se sastoji od

definiranih specifičnih ciljeva i postavljanja načina postizanja tih ciljeva u

odreĎenom      vremenskom      okviru.    Planiranje    nije   samo    tehnička,

administrativna vjeţba. Ono je prije svega način primjene dinamike

grupnog procesa koji dozvoljava dionicima da iskaţu svoje stavove i načela

postupanja.



Planiranje uključuje:

    procjene ( npr. procjenu potreba za pruţanjem usluga u kući starima),

      pregovaranja (s različitim dionicima i izmeĎu njih),

    upravljanja sukobima,

    arbitriranje (o realnim i nerealnim ciljevima, o potrebnim sredstvima),

    ali iznad svega planiranje uključuje izbore prioriteta i donošenje odluka.




SOCIJALNO PLANIRANJE –proces pripreme donošenja niza odluka za

postupanje u budućnosti. Odluke se donose u području podmirivanja

socijalnih potreba u socijalnom razvoju, dakle u socijalnoj politici. Dakle,




                                                                                  16
nadleţnom tijelu vlasti, npr. poglavarstvo grada, pripremamo projekt o

pruţanju usluga starima u kući, o gradnji socijalnih stanova i slično.




 SOCIJALNO PLANIRANJE I NJEGOVA LEGITIMNOST

   1. Planiranje mora imati legitimitet koji opravdava njegovu intervenciju-

      socijalni problem- odluke – rješenje socijalnog problema (program).

   2. Cilj planiranja je ponuditi rješenje vaţnih socijalnih problema tj.

      nastojimo predloţiti aktivnosti kako bi se javili pozitivni trendovi u

      društvu.

   3. Planerske organizacije rade u javnom interesu.

  -Ako uzmemo za primjer urbanističko planiranje, moţemo ga podijeliti na

  industrijsko i stambeno. Zakon lokalne zajednice je urbanistički plan. Ono je

  vaţno čak i za socijalne radnike. U Hrvatskoj je jako slabo zastupljeno. Jedno

  od planiranja jest problem širenja naselja. U to spada primjerice, rad na

  ulicama, skladnost naselja, postojanje trgovina, škola, zelenila i sl. Uloga

  socijalnog radnika bila bi da ispita potrebe graĎana, da se njima bavi, posebno

  nekim marginalnim skupinama.




  Radi opravdanja svoje intervencije, socijalni planeri trebaju izvore

autoriteta, a to su:


                                                                                 17
   1. autoritet ekspertize ( stručnosti )- projekt opravdavamo autoritetom

   stručnosti

 - socijalni planeri imaju nalog vlasti da im pomognu kako bi se izbjegle

neracionalnosti

- socijalni planeri su depolitizirani stručnjaci (jer takvi rade u općem interesu)

Dakle, ako imamo krug relevantnih stručnjaka kao suradnika ili savjetnika mi

imamo potreban autoritet za prireĎivanje programa pruţanja usluga starima.

    2. autoritet birokracije ( Weber )

- racionalna organizacija društva

- planeri su « činovnici» stalno prisutni u procesu socijalnog razvoja dok se

političari mijenjaju izborima.

- djelokrug i kompetencije javne birokracije, informacije

    3. autoritet potrošača ( korisnika usluga)

 - kako prepoznati potrošača i njihove potrebe, kako u tom smislu koncipirati

   programe. Mi još uvijek imamo problem da korisnike socijalnih programa

   prepoznamo kao potrošače. Tek ako konzultiramo potrošače, ako s njima

suraĎujemo naš projekt u tom smislu ima potreban autoritet.

 - advokatsko planiranje- zagovaračko planiranje je planiranje koje zagovara

 interese odreĎene skupine, potrošača ili drugih dionika.

 (kako bismo napravili dobar plan, npr. za poboljšanje studentskog standarda,

 trebamo konzultirati same studente, istraţiti njihove potrebe.)



                                                                                     18
 Sve to moţemo promatrati uz 2 trţišne kategorije a to su socijalna potraţnja

 (iziskuje odreĎenu količinu novca) i socijalna ponuda (količina novca

 namijenjena za odreĎene programe)

     4. autoritet profesionalnih vrijednosti

 - pojam vrijednosti, etičnost ciljeva i sredstava koji se upotrebljavaju za

njihovo ostvarivanje. Profesionalni standardi i profesionalne vrijednosti ključno

su jamstvo za razvoj kvalitetnih socijalnih programa. (npr. da budemo otvoreni

za suradnju s onima koji imaju interesa za neki projekt)

-Stručnjaci imaju različite profesionalne vrijednosti. Kao što i sve profesionalne

skupine imaju svoj kodeks. OECD potiče donošenje kodeksa u okviru

poslovnog svijeta poduzetnika (prema uposlenicima, potrošačima…). Njegova

je bit da se obuhvati lojalnu konkurenciju, samog radnika (vezano za

otpremnine, različita prava i sl.), zaštitu na radu, odrednice redovitog

uplaćivanja u zdravstveno osiguranje, poţeljni stavovi prema okolišu, razni

poticaji, donacije…

      -U nekim zemljama nepoštivanje kodeksa ima sankcije, no to su većinom

moralne sankcije. Hrvatska nema velike dosege što se tiče većih intervencija,

unatoč javnom interesu.

      -U socijalnom radu nalazimo diskreciono pravo koje se takoĎer temelji na

odreĎenim profesionalnim vrijednostima, gdje ista prava vrijede za svakoga.

      -Zanimljivost je da je 2000. godina najrelativnijeg rasta invalidske

mirovine. Što se dogodilo i tko donosi odluke o tome? Da li se moţemo osloniti

                                                                               19
na takve ljude s takvim profesionalnim vrijednostima i da li se uopće moţe

smatrati autoritetom?

Ono što se javlja pri neimanju kriterija koji se temelje na profesionalnoj

vrijednosti (koje se trebaju univerzalno primjenjivati) jest zloupotreba odreĎenih

socijalnih prava. Zlouporaba se ne dogaĎa u razvijenom svijetu, jer se zna da bi

nakon toga slijedio progon (i zatvor).

      -Ako sumiramo navedeno – moţemo reći da su u pripremi plana potrebne

naše vrijednosti, koje naravno uključuje i naša znanja, sposobnosti i vještine, no

nadalje potrebna nam je pomoć ekspertize, autoritet birokracije koji su stalni u

tom odreĎenom području, potrošača jer je potrebno istraţiti njihove potrebe te u

svakom koraku koristiti se profesionalnim vrijednostima.




                                                                                   20
STRATEGIJE LEGITIMACIJE SOCIJALNOG PLANIRANJA

   Socijalno planiranje treba izvjesnu legitimaciju, opravdanje, pred dionicima i

cjelokupnom javnošću. U tom smislu potrebno je imati na umu pitanja na koja bi

trebali imati odgovore unaprijed.

   1. Kako opravdati planiranu promjenu u socijalnom projektu?

   2. Kako provesti takvu promjenu, odnosno, kako primijeniti planirane

      aktivnosti?



Odgovori:

1. Konsenzus elita –(suglasnost upućene elite kako bismo mi mogli naš

program ostvariti odnosno provesti)

svako planiranje u socijalnoj politici traţi suglasnost predstavnika svih koji

imaju ključnu ulogu u institucijama, drţavnim fondovima, političkim strankama,

sindikatima, stručnim i znanstvenim krugovima, civilnom društvu ...

Zašto suglasnost?! Nuţnost je da pridobijemo odreĎene ljude jer bez toga

nemamo izgleda za ostvarenje programa, jer oni to sve mogu srušiti. Ti potrebni

stručnjaci, ujedno se nazivaju i dionici (bilo da imaju izravan ili neizravan

interes). Konzultirati ih moramo jer imaju udjela u tome (inače ne bi prihvatili

nešto u čemu ne vide i svoju korist). Osim toga, nema dobrog plana bez

konzultacija i potvrde da ono što radimo je dobro.

     Planiranje kompromis



                                                                                   21
Potrebno ga je naći s obzirom na dionike. Potrebno je uvaţiti stavove drugih,

korigirati svoja znanja, informacije i u tom slučaju dionici će podrţati naš plan.

A kao što E. Pusić kaţe, ţivot u društvu koliko to pokazuje povijest, odreĎuju 2

bitne i komplementarne činjenice: nuţnost kooperacije i neizbjeţnost konflikta.

       Planiranje reformi

Planiranje je uvijek reforma. Kad donosimo plan, on uvijek šire djeluje. No

postoji ograničenost od strane zakonodavstva i samim predlaganjem promjene

strukture činimo novu reformu. (Za sve takve promjene, rokovi su kratki).



2. Moć znanja- ponuditi promjenu kao racionalnu i koherentnu aktivnost

     - kako riješiti neki socijalni problem? Teorija i realnost naspram zahtjeva

      dnevne politike.

      - tko postavlja ciljeve socijalnih projekata, ljudi iz politike ili oni koji

          imaju potrebna znanja (Redovito postavljaju ciljeve naručitelji

          programa. Ono što mi moţemo jest dati sugestiju kako bi bilo da se cilj

          ostvari.)



3.      Moć graĎana/korisnika- kako ih pridobiti na suradnju i sudjelovanje u

 provedbi socijalnih projekata?

(Jako je teško dobiti bilo kakvu reakciju graĎana dok se njih neki program ne

tiče, odnosno dok nisu ugroţeni njihovi interesi, no sigurno bi se pobunili kada



                                                                                     22
bi u programu bilo da se drţavni stanovi, u kojima oni ţive prodaju. Vaţno je da

se graĎani na koje se odreĎeni program odnosi, unaprijed obavijeste.)

U slučajevima legitimacije socijalnih projekata javlja se i niz važnih dilema i

problema koje trebamo imati na umu:

      1. nedostatak znanja i informacija o problemu za kojeg hoćemo napraviti

prijedlog projekta i ponuditi ga nadleţnima da ga usvoje kao dio svojih

aktivnosti.

        2. nedostatak inicijativa i institucija za rješavanje vaţnih socijalnih

problema. Često je problem tko će stvar pokrenuti, ukazati javnosti da se tu radi

o problemu. K tome, ako nemamo institucija – organizacija koje se bave nekim

socijalnim problemima to oteţava naš rad.

       3. problem replikabilnosti znanja i ponovne izgradnje institucija vaţan je

problem u relativno nerazvijenijim društvima kao što je naše. Dakle, znanja i

vještine stečene u jednom projektu teško se prenose u drugi. Teško je

«preslikati» rad nekih institucija koje se bave socijalnim problemima u

razvijenim zemljama u Hrvatsku.

(Ako se ne mogu iste mjere primijeniti u npr. dva grada, tada imamo veliki

problem, jer se ta svako novo istraţivanje, ponovno mora sve prikupljati)




                                                                                  23
VRIJEDNOSTI I SOCIJALNO PLANIRANJE

    Vrijednosti su uvjerenje da je nešto dobro i poţeljno. Vrijednosti nude

      općenite smjernice za naše ponašanje.

    Vrijednosti odreĎuju što je vaţno, dostojno truda i vrijedno zalaganja.

      Vrijednosti nisu univerzalne, one se mijenjaju, ovise o vremenu i o

      pojedinim društvima.

    Vrijednosti se mogu provjeravati u javnosti njihovim istraţivanjem,

      anketom.

    Norma u društvu je odraz vrednota i specifičan vodič za akciju, koji

      definira prihvatljivo i prikladno ponašanje u odreĎenim situacijama.

    Ako članovi društva ne bi dijelili norme i vrijednosti oni ne bi mogli

      suraĎivati. Pretpostavka ostvarivanja stabilnog društva     je da njegovi

      članovi dijele norme i vrednote.

      Ovisno o različitim sustavima vrijednosti koje prevladavaju u nekom

društvu imat ćemo i različite socijalne programe, odnosno, različite tipove

socijalnih drţava. Opseg programa pruţanja usluga starima u nekoj zemlji i udio

drţavnih troškova u tim programima uvelike je odreĎen dominantnim sustavima

vrijednosti.

      Ovdje navodima tri sustava vrijednosti koji uvelike odreĎuju i tipove

socijalnih politika, odnosno, socijalnih drţava.




                                                                              24
1. Liberalizam:

- naglašava pojedinca, privatno vlasništvo i trţište

- svaki pojedinac najbolji je sudac svoje dobrobiti

- socijalna dobrobit ovisi o dobrobiti pojedinca

- socijalna dobrobit se povećava samo ako se nečija dobrobit povećava dok se

drugo ne smanjuje

- svatko sudjeluje na trţištu kako bi unaprijedio svoju dobrobit

- drţava minimalno štiti graĎane od rizika



2. Socijalizam (socijalna demokracija):

- naglašava društvene skupine, drţavno vlasništvo, planiranje i drţavnu

redistribuciju vaţnih nacionalnih dobara

- dobrobit svakog pojedinca ovisi o potrebama koje on nije u stanju podmiriti

-dobrobit u društvu ovisi o društvenoj solidarnosti

- društvena dobrobit nije isto što i dobrobit pojedinca

- drţava je odgovorna da zaštiti pojedince i podmiri njihove potrebe

- drţava je odgovorna za dobrobit u društvu, osobito nadziranjem

uspostavljenog sustava solidarnosti i suradnje



3. Fabijevski sustav vrijednosti:

      Elita sa kraja 19. st. iz Velike Britanije. Ime su dobili po rimskom vladaru

marku Fabiju Kunktatoru. Raspravljali su o liberalizmu i predlagali drugačija

                                                                                25
rješenja, koja su bila u sustavu vrijednosti izmeĎu dviju krajnosti odnosno

liberalnog sustava i socio-demokratskog.)

- naglašava neprofitne, posredničke organizacije, javne usluge, deprivilegirane

skupine na trţištu

- trţište proizvodi sloţene strukturalne nejednakosti u društvu koje osobito

pogaĎaju pripadnike radničke klase

- drţava je jedina sposobna usklaĎivati proturječnosti kapitalističkog trţišta

- drţava moţe značajnije reducirati nejednakosti uzimajući neke «biznise» u

svoje ruke i upravljajući njima preko neprofitnih organizacija

- drţava treba raditi na preraspodjeli zarade kako bi reducirala nepovoljni

poloţaj radničke klase i izjednačila ţivotne šanse različitih skupina

- najbolji način da se osigura ovakav učinak drţave je uključivanje organizacija

radničke klase u partije, institucije i elite




                                                                                  26
II. IDEALNI KONCEPT NACIONALNE SOCIJALNE POLITIKE

1. SVRHA PROCESA SAČINJAVANJA NACIONALNE SOCIJALNE

POLITIKE

   Proces sačinjavanja nacionalne /lokalne/ socijalne politike uključuje veoma

širok krug dionika i sam proces proizvodi neke učinke čije značenje ima veoma

veliku ulogu za socijalni razvoj općenito. Reklo bi se da su to usputni proizvodi

ovog procesa koji postaju neodvojivi od samog programa socijalne politike.

   Ovaj proces, izmeĎu ostalog, ima i ove svrhe:

   1) Stimulacija nacionalne svijesti i razumijevanje socijalnih problema,

      jačanje javnog mijenjanja koje će biti sklonije davanju prioriteta u

      socijalnom razvoju.

   2) Mobilizacija političke podrške na svim razinama često je presudna za

      uspjeh projekta.

   3) Aktualizacija socijalnih problema kao prioriteta nacionalnog razvoja koji

      nisu trošak već i korist, odnosno socijalna investicija za koje se trebaju

      naći potrebni resursi.

   4) Ojačati mogućnosti za dobivanje moguće inozemne pomoći u razvojnim

      programima stranih i meĎunarodnih agencija.

   5) Definiranje osnovnih strategija u socijalnoj politici moţe u ovom slučaju

      računati i s in-putima zainteresiranih dionika.

   6) Osigurati jasnu osnovu za socijalne programe i projekte



                                                                                   27
   7) Dati zajednički okvir za odlučivanje svim potencijalnim dionicima u

      sklopu program socijalne politike.

   8) Osigurati osnovu za nadzor i evaluaciju predloţenih programa i projekata.

   9) Osigurati osnovu za kontinuiranu evaluaciju socijalne politike u

      višegodišnjem razdoblju.




2. SADRŢAJ «IDEALNOG» KONCEPTA NACIONALNE /lokalne-

regionalne/ SOCIJALNE POLITIKE

              1. Relevantne informacije i analize

  Navesti informacije o socijalnoj situaciji te ranija iskustva u socijalnom

    sektoru.

Potrebno je pokazati što se sve nalazi kao problem pred nama i imati na umu da

te informacije budu sveobuhvatne. Pod ranijim iskustvom se podrazumijeva

uviĎaj što se s tim problem prije dogaĎalo i kakve su se mjere upotrijebile za

rješavanje problema i što se njima dobilo.

Primjerice,    ako   socijalnim    programom      nastojimo    riješiti   problem

nezaposlenosti, potrebno je utvrditi njegovu stopu (putem sluţbenih

informacija). Postavlja se pitanje kako ju smanjiti kada 2/3 nezaposlenih ne ţeli




                                                                                 28
ili ne moţe raditi (smatra se da postoji 1/3 nezaposlenih koji traţe posao, 1/3

nezaposlenih koji ga ne traţe i 1/3 nezapošljivih ljudi)



  Koliko je to moguće kvantificirati socijalne probleme i socijalne

    procese. Osnovni statistički podaci relevantni za razumijevanje (i

    predviĎanje) socijalne ponude i potraţnje.

Hrvatska nema tradiciju dobrog informacija o samoj potraţnji. Ako uzmemo

najvaţnije probleme u Hrvatskoj koji se mogu kvantificirati onda bi to bili:

nezaposlenost, umirovljenici, socijalna skrb, zdravstvo, stambeni problem.

Vaţnost kvantificiranja nalazi se u predviĎanju trenda za neki socijalni problem.

Primjerice, koliko je broj starih ljudi i kolike su im imovine. Koliko sugraĎana

prima socijalnu pomoć? Kolika je potraţnja za socijalnim stanovima?



  Analiza dinamike socijalnog razvoja. Koji su trendovi dominantni?

Potrebno je trendove gledati za razdoblje od minimalno 10 godina.

Primjerice, kakva je dinamika u dobnoj strukturi, koje su rizične skupine

dominirale u posljednjih 10 godina, što se dogaĎa s dugoročno nezaposlenim

ljudima. Umirovljenici pokazuju trend rasta u zadnjih 10 godina pa je analiza

dinamike i više nego potrebna: koliki je udio starijih ljudi smješten u domove

umirovljenika, koliko ih ima u Hrvatskoj, kakav je njihov udio u populaciji i sl.

Svrha ovih pitanja je da točno utvrdimo trend. Na osnovi trenda imamo


                                                                               29
prognozu.    Ako je, po sadašnjim procjenama odnos umirovljenik i radnika

1:1,36 pitanje se postavlja što će biti za narednih 10 godina? Što je s onima koji

rade a ne primaju plaće? Što je s onima koji rade a ne uplaćuju doprinose?

Visina mirovina ovisi o visini doprinosa. Spomenimo onda da 400 000

zaposlenih prima plaću od oko 2.100 kuna. U analizi dinamike starijih osoba kao

vaţno ističe se dob za odlazak u mirovinu kao i pitanje radnog staţa. Činjenica

je da u Hrvatskoj od ukupnog broja radno sposobnih ljudi (od 15 do 65 godine)

radi 40% (a u razvijenim zemljama 70%).



  Pregled ranijih iskustava - realistično preispitati ciljeve ranijih

    projekata, njihova postignuća i promašaje.

U pregledu ranijih iskustava nalazimo razne reforme. Mirovinska reforma iz

1997. je postavila odgovarajuću dob za odlazak u mirovinu (za ţene 60 a za

muškarce 65 godina) a ako preispitamo postignuća i promašaju uvidjeti ćemo da

ljudi ţive dosta duţe. TakoĎer, kada je došla reforma o zapošljavanju, u prvi

plan su došli borci domovinskog rata za koje je drţava davala velike subvencije

mada su oni u većini ostali u onoj 1/3 nezapošljivih. Cilj znamo zbog kojeg je

drţava donijela tu reformu, ali činjenica da su i dalje nezaposleni govori o

postignućima te reforme. Svrha pregleda ranijih iskustava je da uvidimo

prijašnje pogreške te da na njima učimo, kao i da prihvatimo pozitivna iskustva i

nastavimo s pozitivnim promjenama.



                                                                               30
  Kakva su iskustva i trendovi u zemljama slične razine razvoja? Što se

    moţe od njih naučiti?

  Vaţna su pitanja usporeĎivanja ali usporeĎivanje nema velikih rezultata ako

  Hrvatsku usporeĎujemo sa zemljama drugog stupnja razvoja (Njemačka,

  Irska) već sa zemljama slične razine razvoja kao MaĎarska, Poljska, Češka,

  Slovenija. Ono što se od njih moţe naučiti jesu njihovi dosadašnji projekti i

  rezultati projekata koji se u tim zemljama primjenjuju (npr. kako oni ureĎuju

  mirovine).




  Identifikacija kritičnih, uskih grla i prepreka u socijalnom razvoju i u

    programima socijalne politike.

Na osnovi prethodno navedenog trebamo moći identificirati i definirati ključne

probleme.

Primjerice, ako nam je prioritetan problem pruţanje usluga starim ljudima ,

trebamo ga znati definirati i sagledati u našem specifičnom kontekstu i s

obzirom na uzroke: Da li je ključni problem što vlada ne daje dovoljno novca?

Da li društvo vodi premalu brigu o skrbi za stare? Male mirovine su posljedica a

problem je nezaposlenost (nema doprinosa koji bi osigurali svakome dostojnu

mirovinu)   Vaţno je da moţemo statistički potkrijepiti podatke i imati u vidu

što se dogaĎa u drugim zemljama. Ne moţe se definirati jedan problem kroz

jedan aspekt. Na primjer ako poveţemo problem umirovljenika odnosno starih


                                                                                  31
ljudi i zdravstvo, postavljaju se mnogobrojna pitanja o ključnom problemu u

zdravstvu, da li je to zbog loše plaćenih liječnika, zbog zastarjele tehnike, zbog

neinvestiranja ili je problem u onima koji se liječe (u smislu prosvjećivanja i

prevencije).

Bitan je timski rad relevantnih stručnjaka. Potrebno je prepoznati prepreke na

koje ćemo naići u postupku rješavanja problema imajući u vidu cilj.



   Objediniti informacije na nacionalnoj razini, ali ih takoĎer razdvojiti

     gdje je to vaţno (regionalno, urbane skupine, ruralne skupine, posebne

     skupine populacije).

Problem stari ljudi i problem siromaštva karakterističan je problem za ruralna

područja, ali siromaštvo je i regionalni problem (npr. Slavonije, brdskih

područja) posebno u područjima pogoĎenim ratom. Problem integracije

srednjoškolaca koji „ispadaju“ iz obrazovnog sustava je regionalne razine čemu

je uzrok različita razvijenost. Okolina ne reagira na problem svagdje jednako.




 Makroekonomske relacije socijalnog prema drugim sektorima

  nacionalnog razvoja.

 Najbolja relacija je kroz bruto društveni proizvod.

Zbog činjenice da su socijalni troškovi u RH visoki, nemamo stranih ulaganja i

malo tko se odlučuje na investiranje. Cijena rada kod nas je visoka a inozemni


                                                                                 32
kapital traţi jeftniju radnu snagu. Donošenje socijalnih programa je usko vezano

s politikom (npr. davanje veće mirovine prije izbora a kao posljedica dolazi

smanjenje plaće drţavnih sluţbenika).




2. Identifikacija problema i prepreka



  Treba biti zasnovana na informacijama i analizama iz prethodnog koraka

    (1).

  Identifikacija treba biti jasna, jednostavna i realistična.

  Prepreke trebaju biti specificirane na dvije razine: nacionalno ekonomske /

    institucionalne prepreke i posebno prepreke u socijalnom sektoru.



  Potrebno je sagledati kako se program u socijalnom sektoru odrţava na

  ekonomski sektor. Ako bismo gledali studentski standard, najprije moramo

  vidjeti kretanje trenda: kolike su cijene prehrane, studentskog smještaja,

  visina stipendije i njen broj korisnika. Treba vidjeti koje prepreke sprečavaju

  dotok većeg broja studenta, što poduzeti da bi povećali kvalitetu studiranja

  itd. Sve to moţemo usporediti s drugim zemljama (ali istog stupnja razvoja) i

  potraţiti probleme i prepreke. Kako bi se dogovorili o preprekama i

  problemima, potrebni su dokumentirani argumenti.




                                                                                 33
3. Postavljanje ciljeva

  Ciljevi trebaju biti jasni, ograničeni po broju, realistični i odnositi se na

    probleme i prepreke (ograničenja) identificirane u koraku (2).

  Ciljevi mogu biti postavljeni po hijerarhiji, opći ciljevi moraju biti

    nadopunjeni sa više specifičnim ciljevima.

  Ciljevi trebaju biti postavljeni u obliku koji dozvoljava jasni slijed i progres

    prilikom primjene politike i njene evaluacije.

  Ciljevi trebaju prekriti glavna područja socijalne politike, npr. socijalni

    problemi: siromaštvo, socijalnu isključenost, nezaposlenost, beskućništvo,

    poloţaj ranjivih skupina, poloţaj starih ljudi, regionalnu rasprostranjenost

    ovih problema, prioritetne ciljane grupe u populaciji, odgovarajuću ulogu

    javnog, neprofitnog i privatnog sektora, institucionalizaciju, ulogu

    "samopomoći", različite subvencije i beneficije, itd.



4. Ustanovljavanje strategija

  Izbor osnovnih strategija i strategijskih instrumenata mora biti napravljen

    jasno.

  Strategije trebaju biti dane više specifično u odnosu na postavljene ciljeve u

    koraku (3).




                                                                                34
  Strategije trebaju biti specifične i dati jasni naputak za oblikovanje

    programa i projekata.

  Strategije trebaju dati naputak kako će se što napraviti.

  Strategije trebaju pokriti iste razine i probleme prikazane u koraku (3).

-studenti koju stanuju privatno imaju daleko nepovoljniji poloţaj od onih koji su

na smještaju u studentskim domovima, najčešće studenti koji su na privatnom

smještaju nisu prijavljeni a ne mogu dobiti subvencije ako nemaju dokaz

odnosno ako ne donesu potvrdu iz MUP-a da tu borave



5. Smjernice za primjenu



  Smjernice za primjenu trebaju biti postavljene jasno.

  Institucionalna i organizacijska procedura treba biti naznačena, posebno

    kada se govori o sljedećim koracima u oblikovanju programa i projekata.

    Treba uspostaviti mehanizam evaluacije.




                                                                               35
Socijalna politika, socijalni program, socijalni projekt

POLITIKA                 PROGRAM                    PROJEKT

Osnova političke         Odluka političko-stručnog Odluke stručnog karaktera

odluke                   karaktera

(sustav socijalne skrbi) (na razini vlade)

Odnosi se na             Regionalna, nacionalna     Regionalna, lokalna razina

nacionalnu razinu        razina

Razdoblje od pet         Razdoblje od jedne         Razdoblje nije odreĎeno

godina                   godine                     (u pravilu nije duţe od

                                                    jedne godine)




                                                                              36
Sadrţaj- što nalazimo u tim dokumentima?



Sadrţaj                       Sadrţaj                Sadrţaj

Jasno istaknuti problemi i    Operacionalna          primje

pitanja                       politika               na




POLITIKA                          PROGRAMI                PROJEKTI

Ciljevi                           Kvantifikacije          Ugovori za projekte

Strategije                        Prioriteti              Rad na konkretnim

                                                          problemima

Odnos prema drugim                Trošak/korist           Resursi za promjene

politikama

Organizacije uključene u          Institucije/smjer za    Projekt/povratna

provoĎenje politike               projekte                informacija




Projekti i programi tijekom primjene se evaluiraju i imaju povratni utjecaj na

socijalnu politiku.




                                                                                 37
                         Što pisanje čini učinkovitim?



   Jasni ciljevi
    Najvaţnije je imati jasne ciljeve u pisanju. Svrha u pisanju, cijelog dokumenta i
    svakog poglavlja, mora biti jasna. Ako nema jasnoće čitatelji dokumenta neće moći
    poduzeti očekivanu akciju.


   Dobra organizacija
    Dobro organizirano pisanje počinje sa zaključkom ili akcijom koju treba poduzeti.
    Dokumenti su redovito postavljeni po redu prvenstva. Dijelovi dokumenta trebaju
    započeti sa zaključkom: podacima, a objašnjenje dolazi poslije glavnog zaključka.


   Jasnoća, kratkoća i saţetost
    Pisanje treba biti saţeto. Količina informacija ne treba biti prevelika, treba izbjegavati
    nepotrebne detalje i pozadinu koliko je to moguće. Rečenice trebaju biti kratke
    (prosjek 15 riječi), kako ne bi izazivale napor čitača.


   Odgovarajući jezik
    Odgovarajući jezik znači odabir riječi primjerenih čitateljstvu, izbjegavajući
    nepotrebnu terminologiju, koristeći jednostavne, moderne i kratke riječi kod god je to
    moguće.


   Moderan stil
    Stil je nešto osobno. To je kako iskazuješ svoje ideje. Vaš stil treba biti uvjerljiv i
    interesantan.


   Gramatički ispravno pisanje
    Uspješan izvještaj ili prijedlog projekta ne ovise o gramatičkoj ispravnosti teksta, on
    ovisi o idejama i sposobnosti uvjeravanja drugih. Pored toga, gramatička ispravnost je
    vaţna radi dobrog utiska.




                                                                                           38
III. DEFINICIJA, ANALIZA I IDENTIFIKACIJA POTREBA

1. IDENTIFIKACIJA POTREBA - definicija:

-podrazumijeva četiri vaţna koraka:

                  prepoznavanje potreba uključuje vrijednosti (naši stavovi,

                    vrijednosno obojiti naš izbor, kako gledamo na problem.)

                  opis ciljane populacije (potreban broj indikatora i

                    informacija o ciljanoj populaciji)

                  analiza potreba, procjena potreba, evaluacija potreba (dakle,

                    ovdje se radi o tri dodatna postupka)

                  prijedlog rješenja problema, na kraju se očekuje da

                    predloţimo rješenje za problem.



POTREBE su vrijednosni sudovi da neka skupina ima problem koji se moţe

riješiti.

2. ANLIZA POTREBA:

Analiza potreba uključuje procjenu (identifikaciju) i evaluaciju potreba u

procesu pripreme donošenja odluka. Potrebe su vrijednosni sudovi da neka

grupa ima problem koji se moţe riješiti.



Teorije potreba:

    Psihološka



                                                                                39
-Naglašava da postoji nekakav manjak u odnosno na nešto, nama upravljaju naše

nepodmirene potrebe koje mogu utjecati na naše funkcioniranje.Ako nemamo

podmirene odreĎene potrebe, nećemo moći pripadati našoj profesionalnoj

skupini na adekvatan način, nećemo moći funkcionirati kao dio odreĎene

društvene zajednice (primjerice, stambeni problem)

Sociološka

Naglašena dimenzija društveno posredovanih aspekata.

   Ekonomska

-Polazi od toga da prilikom trošenja novca, pojavljuju se prioriteti koji potrebe

hijerarhiziraju po vaţnosti.

Iza svih potreba postoji potreba potraţnje. Mi se bavimo socijalnom

potraţnjom koja je bliska ekonomskoj.




PROCJENA (IDENTIFIKACIJA) POTREBA

Procjena(identifikacija) potreba je sustavna analiza tipa, ozbiljnosti i obuhvata

uočenog problema.

Procjena potreba je razlika izmeĎu veličine potreba kod neke populacije i

količine usluga koji su namijenjene za njihovo podmirivanje.



1. prepoznavanje problema

                                                                                    40
   a) problem nesklada (očekivanja = rezultati)

-Uzmimo za primjer rješavanje stambenih problema, za očekivati je da će

graĎani imati odreĎena očekivanja, a susrest ćemo se i s mogućim problemima

(da nemamo zemljište ili da nemamo dovoljno razvijenu infrastrukturu) . Nije

moguće odgovoriti na sva očekivanja graĎana (zbog nedostatka vremena, novca,

nerazvijene socijalne infrastrukture, odnosno nerazvijenih institucija koje bi to

provele...).



   b) rizik slabih rezultata

Samom činjenicom da se bavimo socijalnim problemima jasno je da se bavimo

neizvjesnim i rizičnim poslom.

Uzmimo za primjer projekt suzbijanja ovisnosti u gradu Zagrebu. Ako ţelimo

smanjiti broj ovisnika o teškim drogama kojih je po sluţbenim podacima npr.

7000 na 5500. Tu se izlaţemo riziku slabih rezultata. Ne moţemo sa sigurnošću

tvrditi da ćemo zaustaviti negativan trend porasta broja ovisnika, upravo zbog

rizika slabih rezultata na kojeg lako moţemo naići. U socijalnom projektu se

očekuju učinci koji će biti mjerljivi i vidljivi i koji će, u konačnici, posluţiti kao

argument da se nastavi ulagati u takve socijalne projekte. Načelo slabih rezultata

nuţno je prisutno s obzirom na prirodu problema kojim se bavimo (primjerice ne

znamo niti da li je broj od 7000 teških ovisnika točan). Postavlja se opravdano

pitanje kako opravdati troškove, u slučaju da statistički pokazatelji pokaţu da

problem nismo riješili odnosno da nismo uspjeli provesti zacrtani i obećani cilj?

                                                                                    41
      c) održivost problema

U svakom društvu postoje neki socijalni fenomeni / problemi koji su odrţivi i

koje ciljanim akcijama nije moguće iskorijeniti. Ipak, treba ih mjeriti, pratiti,

raditi na njima i pokušati ih umanjiti. Ne smijemo smetnuti s uma da ćemo

uvijek biti suočeni s rizikom slabijih rezultata. Kada se dijele neka dobra u

okviru socijalnih programa teško je napraviti dobar i pouzdan mehanizam

distribucije, pravičnost raspodjele.




2. Tipologija socijalnih potreba

Kod distribucije socijalnih dobara treba znati kakav je kvantitet i kvalitet tih

dobara kako bismo na zadovoljavajući način mogli podmiriti odreĎene potrebe.

Primjerice, ako pruţamo pomoć starijim graĎanima trebamo znati od čega će se

sastojati taj paket usluga. Naime, vaţno je standardizirati odreĎene usluge,

odrediti standard pojedinih «paketa usluga».

                                                                                    42
Moguće je odrediti:

          1. normativne potrebe

Znati koliki je prag stambenog prostora, odnosno koliko je m2 po glavi

stanovnika potrebno da bi čovjek mogao funkcionirati naormalno. Takvu normu

odreĎuju stručnjaci. Drugi primjer normativne potrebe je, npr. odrediti kolika je

dnevna količina kalorija nuţna organizmu da bi mogao uobičajeno funkcionirati,

ukoliko se bavimo socijalnim problemom gladi ili odreĎivanja košarice

potrošnje.

          2. komparativne potrebe

U svom radu djelujemo na način da se usporeĎujemo, kompariramo sa drugim

zemljama, proučavamo kako se one nose s odreĎenim problemima s kojima se i

mi susrećemo i koje nastojimo riješiti. Komparativne socijalne potrebe su

potrebe koje se prepoznaju i kompariraju u odnosu na našu okolinu, no pri tome

trebamo uvijek znati i drţati se naših specifičnih prioriteta (znati rangirati

potrebe i probleme, npr. je li vaţnije sredstva (novac i vrijeme) uloţiti u

rješavanje problema pasa lutalica ili je vaţnije poraditi na problemu socijalne

integracije srednjoškolaca koji „ispadaju“ iz obrazovnog sustava).

          3. osjećene potrebe

Ljudi potrebe osjećaju, ali ih i hijerarhiziraju po odreĎenim kriterijima, po

vaţnosti od bazičnih kojima osiguravamo egzistenciju, tek potom na red dolaze

tzv. socijalne potrebe.

          4. izražene potrebe

                                                                                  43
Ako u domaćinstvu ljudi nemaju za hranu tu će potrebu oni i izraziti i ona će im

biti prioritet u odnosu na neke druge potrebe koje takoĎer osjećaju , npr. skučeni

ţivotni prostor, nedovoljno odjeće za ukućane i slično.

      Normativne i komparativne potrebe odreĎuju stručnjaci, dok osjećene i

izraţene potrebe odreĎuju «ciljane» skupine, odnosno ljudi koji su u potrebi.

Ovu podjelu potreba je načinio Jonathan Bradshow.




   4. identifikacija rješenja – predlaganje rješenja za socijalni problem

   O čemu treba voditi računa prilikom predlaganja rješenja socijalnog

   problema?

   a) analiza cijena (vrijeme, osoblje, oprema, mater. tro.)

   Treba prikazati rezultate i opravdati uloţena sredstva odnosno troškove

   b) utjecaj- djelovanje rješenja, kako ga mjeriti?



                                                                                44
Treba odrediti outpute, učinke kako bismo mogli provesti evaluaciju. Zapitati se

što znači učinak? Što smo time postigli?

   c) izvedivost- primjenjivost rješenja

Veliki je problem pitanje da li je neko rješenje primjenjivo u našem specifičnom

društvenom kontekstu. Ne moţemo i ne smijemo kopirati tuĎa rješenja.

Primjerice, za rješavanje problema socijalnog stanovanja u nekim zemljama se

ne raspisuje natječaj (kao što je to slučaj u našoj zemlji), jer one već imaju

evidenciju o ljudima koji imaju potrebu za socijalnim stanovima. Ovakvo

rješenje je na nas neprimjenjivo, barem za sada, s obzirom da još nemamo

dovoljno razvijenu i «uhodanu» socijalnu infrastrukturu.



Procjena potreba moţe se javiti na različitim razinama:

1. Individualne/grupne potrebe

            hrana                                   orijentacija prema korisniku

            stanovanje

            socijalne sluţbe

      -Kad predlaţemo rješenje moramo biti orijentirati na korisnike. U

podmirenju socijalnih potreba nerijetko se javljaju zloporabe. Primjerice, s

obzirom na vrijednosne sudove «ljevice» i «desnice» o potrebi ishrane. Da li

korisniku dati novac ili bon za hranu?

      Smatra se da će ljevica preferirati davanje bona za hranu i na taj način

osigurali da ljudi podmire svoje osnovne socijalne potrebe i da se spriječi
                                                                                    45
zloporaba. A desnica će dati novac i to po mogućnosti što manje novca jer ih

zanima kapital, a o korisniku ovisi gdje će i kako potrošiti taj novac, da li za

hranu ili nešto drugo.



2. Organizacijske potrebe

            tehnička pomoć                         funkcioniranje organizacije

            razvoj organizacije

            obučavanje

      U Hrvatskoj je prilično zapostavljeno dodatno educiranje stručnog kadra,

jer da bi nekome pruţili pomoć, osim sredstava, potrebni su nam i educirani

ljudi za taj posao.

3. Potrebe zajednice

            razvoj susjedstva                      orijentacija na zajednicu

            koordinacija usluga

            financiranje

U Hrvatskoj se pojavljuje problem potrebe zajednice. Primjerice, problem

        siromaštva je velik problem u ruralnim izoliranim zajednicama.Za starije

        ljude u takvim područjima ne moţe se naći optimum ljudi kojima «ima

        smisla» donositi hranu (već se radije postavlja pitanje dislociranja).



4. Socijetalne potrebe


                                                                                  46
 identifikacija socijalnih problema   šira osnova društva

 demografski indikatori

 analiza socijalne politike




                                                             47
IV. EVALUACIJE SOCIJALNIH PROJEKATA

Eva1uacija je proces procjene nečega, promatranje aktivnosti (programa i1i

projekta) analizirajući ih, nastoje se otkriti pos1ijedice provoĎenja projekata i

programa, pitajući se zašto se to odvija na takav način. Eva1uacija je u osnovi

informacija ili informacijski sustav.

Svrha eva1uacije je osigurati informacije upotreb1jive za p1aniranje i

uprav1janje procesima.

                         Kakva je korist od evaluacija???

    vidjeti postiţemo li postavljene ciljeve, ako ne, ciljevi se trebaju

      preoblikovati

    evaluacijom se uči- stječu se znanja i vještine kako se povode dobri

      projekti

    prikupljaju se relevantne informacije za ponovnu provedbu projekta na

      drugom mjestu

                      Tri univerzalna evaluacijska pitanja

Tri razine pitanja:

         1. Jesmo li napravili što smo rekli da smo trebali napraviti?

             /Interna valjanost/

         2. Jesmo li napravili ikakvu razliku?

             /Procjena utjecaja/

         3. Jesu li ove stvari napravljeno dobro?

             /Vanjska valjanost-relevantnost (vaţnost)/
                                                                                    48
Kod evaluacije socijalnih projekata javljaju se poteškoće:

   1. neslaganje oko očekivanih rezultata- kako oni trebaju izgledati, pogotovo

      u onim područjima gdje su rezultati teško opipljivi (vidljivi)

   2. neslaganje oko mjerenja rezultata i učinaka;

   3. nedovoljno znanje o elementima koji su dio projekta - ne

      znamo ništa odreĎeno

Tipovi evaluacija – s obzirom na vrijeme provoĎenja:

   1. Ex-ante evaluacije na osnovi pretpostavki i ranijih

      znanja;

   2. Ex-post:

      a) u tijeku (monitoring);

      b) poslije - procjena utjecaja nekog projekta.




Kriteriji za evaluaciju socijalnih projekata

1. efikasnost (učinkovitost):

   a) produktivnost,

   b) fleksibilnost,

   a) mogućnost upravljanja projektom,

   b) socijalni standardi.

2. pravičnost:

                                                                             49
  a) da li projekt obuhvaća najpotrebitije skupine,

  b) prostorna pristupačnost,

  c) participacija.

3. kompatibilnost:

  a) da li odgovara potrebama društvenih skupina,

  b) usporedivost s drugim projektima.

4. mogućnost ponavljanja projekta:

  a) koje informacije moţemo koristiti u drugim projektima



                             Planiranje evaluacije

   Definiranje cilja evaluacije- što evaluiramo i zašto?

     Evaluiramo li učinkovitost, djelotvornost, pravičnost procesa ili ishoda,

     Kako će evaluacija pomoći u daljnjem učenju?

   Ustanoviti što će se mjeriti i kako?

     Hoćemo li mjeriti samo kvantitet (brojeve) ili/i kvalitet (percepcije,

     vrijednosti).

   Ustanoviti kad će biti provoĎena i tko će ju provoditi?

     Trebamo ustanovi raspored te identificirati osobu/organizaciju odgovorne

     za različite stadije/vrste aktivnosti u projektu



                            ProvoĎenje evaluacije


                                                                                 50
    Prikupljanje informacija

Evaluacija zahtjeva mjerenje promjena kroz vremensko razdoblje. Ključno je

ustanoviti polaznu točku (baseline) za odabrana mjerenja i indikatore.

    Analiza

Analiza podrazumijeva interpretaciju i procjenu promjene u odnosu na polaznu
točku (baseline). Primjer koji slijedi moţe pomoći u našoj analizi. U pisanju
zaključaka iz analize vaţno je uzeti u razmatranje što se je u projektu pojavilo
kao rezultat same aktivnosti grupe, njezina inercija. Dodana vrijednost je
sveukupni utjecaj, manje inercija. K tome, nepredviĎene koristi trebaju biti
prepoznate i opisane. Treba voditi računa o bilo kakvoj promjeni konteksta ili
izmijenjenim ciljevima. Preporuke trebaju biti sačinjene kako bi pomogle u
oblikovanju našeg budućeg rada.



Primjer jednostavne evaluacije

         CILJ             MJERA /            POLAZNA           PROMJENA
                        INDIKATOR             TOČKA
      Promicati      Broj uključenih u           0                  2
     uključenost      upravni odbor
       mladih
                      Broj mladih koji          17                  38
                        sudjeluju u
                       aktivnostima
                         zajednice
                          Vidljiva           Osjećaj         Povećan osjećaj
                        očekivanja          otuĎenosti        uključenosti

                                           Pesimističan           Manje
                                              izgled            pesimizma




                                                                               51
Evaluacija je alat za učenje i upravljanje: procjena onoga što se dogodilo

kako bi se poboljšao budući rad. Mjerenje, analiziranje i interpretacija

promjena pomaţu nam odrediti u kojoj su mjeri ciljevi postignuti i je li

polazna pretpostavka o tome što se trebalo dogoditi bila dobra; te

prosuĎuje a učinkovitosti, djelotvornosti, utjecaju i odrţivosti rada na

projektu.



V. SOCIJALNI INDIKATORI

Socijalni indikatori (pokazatelji) su skupine statističkih mjera koje opisuju vaţne

aspekte socijalnih situacija, podrazumijevajući povijesne trendove i razvoj.



Gdje nalazimo socijalne indikatore?

Kakva je korist od socijalnih indikatora?

Što, na primjer, znači indikator povećanih stopa razvoda brakova?

    Socijalni indikatori imaju mnogo oblika

    Oni opisuju populaciju, dob, spol...

    Opisuju socijalne troškove

    Pokazuju mjere socijalne skrbi

Navedite pet socijalnih indikatora koji opisuju socijalne prilike u Hrvatskoj?

   1. očekivano trajanje života (apsolutne brojke)

   2. stopa smrtnosti novorođenčadi (relativne brojke)

   3. stopa nepismenosti (rel.)
                                                                                 52
   4. udio stanovništva ispod linije siromaštva (rel.)

   5. stopa nezaposlenosti (rel.)



VI. STRATEŠKO (STRATEGIJSKO) PLANIRANJE

      Strateško je planiranje disciplinirani napor proizvodnje temeljnih odluka i

akcija koje oblikuju i vode neku organizaciju, ono što ona radi i kako radi.

      Brojne su definicije strateškog planiranja.

      Strateško planiranje je proces kojim vodeći članovi organizacije

zamišljaju njenu budućnost te razvijaju potrebne procedure i operacije kako bi

se ta budućnost postigla.

      Kako bi pruţilo najbolje rezultate strateško planiranje zahtjeva široko i

učinkovito prikupljanje informacija, razvoj i objašnjenje strateških alternativa te

naglasak budućih implikacija sadašnjih odluka.

      Strateško planiranje moţe pomoći te omogućiti komunikaciju i

sudjelovanje, prilagoditi suprotstavljene interese i vrednote, ojačati mudro i

razumno analitičko donošenje odluka te promaknuti uspješnu primjenu.



STRATEŠKI PLAN – obuhvaća dugoročno planiranje i postavljanje

dugoročnih ciljeva.

OPERATIVNI PLAN – podrazumijeva razraĎene planove i akcije koje treba

provesti u djelovanje u kraćem vremenskom razdoblju.

Četiri ključna pitanja u strateškom planiranju:
                                                                                53
   1) tko smo mi? – kao skupina koja radi neki socijalni projekt, kao

       organizacija

   2) gdje smo mi? – gdje ţivimo, gdje smo u odnosu na problem

   3) gdje želimo biti? Što ţelimo napraviti s problemom kojim se bavimo?

   4) Kako ćemo tamo doći? Kako ćemo to postići?

Odgovori:

1) mi smo tim, skupina, organizacija koja se dobro razumije u neke probleme (

npr. problemi soc. skrbi), dovoljno smo kompetentni i imamo dovoljno znanja i

informacija.

- postavlja se pitanje koliko smo mi zapravo eksperti i stoga je nuţno da

definiramo svoju ulogu.

2) analiza postojećih okvira / pokazatelja koji bi nama i drugima pokazali npr.

standard studentskog poloţaja.

- trebamo prepoznati ključne dionike i način njihovog gledanja na promjene koje

treba ostvariti.

3) što ţelimo postići u svezi problema. Npr: što veći broj starih ljudi uključiti u

program pomoći.

4) vaţan je soc. marketing ( širi krug nekih mjera, pod strategija ) koje će nam

pomoći da doĎemo gdje mislimo da trebamo. Način na koji ćemo predstaviti

program da bude prihvatljiv i provediv.

                          UPRAVLJANJE



                                                                                   54
OPERACIJSKO UPRAVLJANJE                           STRATEŠKO

1) preţivljavanje dan za danom             1) dugoročni razlozi- ne
                                           zabrinjavamo se onim što se dešava
                                           dan za danom.

2) odrţavanje stvari da idu onako
kako idu                                   2) istraţivanja novih ideja, sadrţaja
                                           kako bismo mogli unaprijediti stvar.

3) bavljenje zadanom promjenom             3) upravljanje promjenom

4) upotreba procedura i sustava            4) naglasak na evaluaciji,
                                           usmjeravanju i viziji

5) odlučivanje na osnovu zadanih pravila   5) odlučivanje na osnovu izbora za
                                           budućnost



*odlučivanje na osnovu izbora za budućnost* podrazumijeva da je izbor za

budućnost naš način postupanja na koji ţelimo nešto postići. Postupamo u svom

osobnom okviru, a ne prema propisanim pravilima. Tu treba voditi računa i o

tome kako će se svi oni koji će izravno ili neizravno sudjelovati u našem

projektu (dionici) ponašati. Dionici u socijalnom procesu, socijalnom razvoju

trebaju se ponašati na odreĎeni način i ako se ponašaju tako da su smi odgovorni

za sebe i svoje zbrinjavanje, a ne drţava onda je moguće planirati promjene.

Vaţno je reći da treba pristupiti svim dionicima, vidjeti tko su oni, kako ih

potaknuti te zajedno s njima nešto učiniti – to je novi koncept promjena (a ne




                                                                              55
mišljenje da se promjenom zakona moţe mijenjati društvo). Tu se javlja pojam

socijalni marketing –kako nekome odreĎeni sustav ˝prodati˝.

To su planovi za budućnost!

Strateški okvir razvoja 2007-2013



SWOT – ANALIZA

    bitne su četiri varijable

1) jakosti ( strengths) – što je uopće dobro u našoj organizaciji, stvari koje

 našoj organizaciji daju prednost kad ţelimo napraviti neku vaţnu promjenu.

2) slabosti ( weaknesses) – što u našoj organizaciji nije dobro, stvari koje se

 mogu prepoznati kao manjkavosti. Ako znamo manjkavosti moţemo bolje

 planirati

3) povoljnosti ( opportunities) – dogaĎaji ili trendovi koji idu na ruku našoj

 organizaciji, izgledi da se poduzme akcija. Što bi bilo pogodnost za naš projekt

 ( akciju).

4) prijetnje ( threats) – dogaĎaji ili trendovi koji su nepovoljni za našu

 organizaciju.



    postoji bitna razlika izmeĎu ovih varijabli:

a) prve dvije su vaţne za sam projekt – organizaciju

b) druge dvije su vaţne za okolinu.

Što dobijemo SWOT analizom ???

         4. ????

                                                                                  56
         5. ????



SAŢETAK AKCIJA UPRAVLJANJA

SWOT ANALIZA I AKCIJA UPRAVLJANJA

CILJ je doći do bitnih pitanja i problema koji se nalaze pred našom

organizacijom/ projektom.

JAKOSTI :

   1) financije – sustavi, pribavljanje novaca

   2) ljudski resursi , obučavanje

   3) fizički resursi – zgrade, oprema

   4) marketing (socijalni)

   5) upravljačka struktura

   6) ključni problem za razvoj novi usluga

SLABOSTI:

   1) financije – sustavi, pribavljanje novaca

   2) ljudski resursi , obučavanje

   3) fizički resursi – zgrade, oprema

   4) marketing (socijalni)

   5) upravljačka struktura

   6) ključni problem za razvoj novi usluga

POVOLJNOSTI

      1) financije – sustavi, pribavljanje novaca

      2) ljudski resursi , obučavanje

                                                                      57
      3) fizički resursi – zgrade, oprema

      4) marketing (socijalni)

      5) upravljačka struktura

      6) ključni problem za razvoj novi usluga

PRIJETNJE

   1) financije – sustavi, pribavljanje novaca

   2) ljudski resursi , obučavanje

   3) fizički resursi – zgrade, oprema

   4) marketing (socijalni)

   5) upravljačka struktura

   6) ključni problem za razvoj novi usluga



SWOT ANALIZOM proizvodimo relevantne informacije koje će nam pomoći

razumjeti koje su dobre strane naše organizacije u kombinaciji sa dobrim

stranama naše okoline da bismo mogli napraviti prioritete kojima će se baviti

naš projekt.



SWOT ANALIZA

SMISAO – da se zajedno s onima kojima radimo projekt u dijalogu dogovorimo

što su prednosti a što nedostatci projekta.

CILJ – je kontrolirati nedostatke, suzbiti moguće negativne utjecaje i ojačati

pozitivne strane.




                                                                                 58
Npr. SWOT analiza: projekt pruţanja usluga starim osobama preko neprofitnih

organizacija.

      Jakosti – interes vlasnika( oni koji pruţaju usluge) i korisnika ( oni koji

                iskazuju potraţnju za smještaj u socijalnih ustanove)

            - financijske mogućnosti korisnika i jedinica lokalne samouprave

            - plateţno sposobna potraţnja

            - otvaranje novih radnih mjesta

            - socijalna stabilnost

      Slabosti - destimulativan porezni sustav

                - nemogućnost dobivanja povoljnih kredita

                - prevelika drţavna kontrola

      Povoljnosti - postojanje povoljnog zakonskog okvira

                   - potraţnja za ovakvim uslugama

                  - naklonjenost javnosti razvoju usluga za stare

     Prijetnje - nepovjerenje prema privatnim inicijativama

                  - nedostatak inicijative i suradnje na lokalnoj razini

                  - nepostojanje procjene potreba za ovakvim uslugama

                  - razvoj ovih usluga nije prioritet programa socijalne politike

                    - nedostatak poticajnih sredstava za osnivanje ovakvih

                    organizacija

                   - nedostatak iskustva i vještina u području poduzetništva

                      ovog tipa




                                                                                    59
                                  Analiza dionika


      Dionici (stakeholders) su odreĎeni kao svaka osoba, skupina ili
organizacija koja može postaviti zahtjev odreĎenoj organizaciji u smislu
resursa, pozornosti ili rezultata projekta kojeg provodi, odnosno
sudjelovati u odlučivanju.
      Primjer dionika neprofitnih organizacija uključuje potrošače,
korisnike programa; financijere, zaposlene, članove upravnog odbora,
volontere, druge neprofitne organizacije koje pružaju slične socijalne
usluge, banke koje prate ove organizacije i dobavljače.
      Ključna činjenica za uspjeh javnih i neprofitnih organizacija je
zadovoljstvo dionika.
      Analiza dionika je način kako donositelji odluka u organizacijama i
timovi koji planiraju razvoj organizacije urone sebe u političku okolinu
koja okružuje organizaciju. Jedino ako se razumiju interesi i potrebe
dionika moguće je poduzeti odgovarajuću akciju.
      Analiza dionika može nam pomoći razumjeti da li organizacija treba
drugačiju misiju ili možda drugačije strategije za različite dionike.


DIONICI u projektu:

          korisnici ( stari ljudi) – do njih dolazimo preko udruga

            umirovljenika,….

          lokalna vlast – jedinice lokalne ili regionalne uprave

          profesionalne skupine, ???

          sponzori / donatori, ???

          drţava/ resorno ministarstvo

          neprofitne organizacije

                                                                        60
           crkve

           mediji

          



Prikaz SWOT-analize na konkretnim socijalnim problemima:

                               SOCIJALNA                   PROBLEM

                              INTEGRACIJA               STANOVANJA

                                 MLADIH              UMIROVLJENIKA

JAKOSTI                  - bavimo se relevantnim   - važan problem u

                         soc. problemom            društvu

                         - imamo aktivni pristup   - veliki interes (privatni i

                         soc. problemima           korisnika)

                         - to je rastući soc.      - kao dugoročnija

                         problem pa daje težinu    aktivnost treba imati

                         našem poslu               ekonomsku osnovu, a to

                                                   znači otvaranje novih

                                                   radnih mjesta

                                                   - dodatno zapošljavanje

                                                   znači veće financijske

                                                   mogućnosti (a korisnici,

                                                   jedinice lok. samouprave

                                                   imaju interes za razvoj



                                                                             61
                                          takvih usluga)

                                          - konkretnost projekta –

                                          lakša cost-benefit

                                          analiza, veća uvjerljivost

SLABOSTI      - nemamo iskustva           - problem financiranja

              - ne znamo kako bi          početnih troškova

              reagirali nadležni za       - trebamo tražiti dozvolu

              takve probleme              od vlasti (problem s

              - ne znamo bi li nam        kontrolom, inzistiranje

              nametnuli kontrolu          na formalnosti,

              - ne znamo kako bi          dokumentaciji)

              odgovorili sami korisnici

POVOLJNOSTI   - postoje drugi programi    - starenje stanovništva

              koji se bave mladim         (sve veći broj starih ljudi

              ljudima te doprinose        u društvu

              tome da se poduzme          - mali kapacitet usluga

              akcije, rješavanje          koje se sada pružaju

              problema                    (praznina)

              - povoljna klima u          - povoljan zakonski okvir

              zajednici, društvu          (novi ZOSS, uključivanje

                                          velikog broja organiz.

                                          koje se bave s.s.)

                                          - slaba uloga obitelji, a

                                                                      62
                                                        država nema mogućnosti

                                                        - korisnike možemo

                                                        prepoznati (procjena

                                                        situacije – ljudi koji bi

                                                        platili, nekretninama)

                                                        imovinom, za pristojan

                                                        život u starosti – da li bi

                                                        uložili imovinu)




VIZIJA SOCIJALNIH PROGRAMA

-Kako će društvo izgledati u budućnosti?

-Opis kako će se vanjski svijet promijeniti u budućnosti kao rezultat rada naše

organizacije ili našeg projekta

-opis naše organizacije(projekta) “ideal-tipski” prema programima i djelokrugu

rada, fiananciranju, upravljanja, predviĎenim rezultatima, sposobnosti da se

postigne svrha organizacije projekta



POSLANJE (MISIJA) SOCIJALNIH PROGRAMA

- koje su to radnje koje mi poduzimamo kako bi mi došli tamo gdje ţelimo biti u

budućnosti

-iskaz koji govori o biti organizacije (projekta) i planovima




                                                                                    63
-Izjava o poslanju (misiji) treba biti kratka, premda ju moţe slijediti niz kraćih

informacija o specifičnoj filozofiji ili o sveukupnom djelovanju organizacije /

projekta.

   Poslanje (misija) sadrži ključne elemente:

    ime organizacije / projekta

    svrhu

    korisnike

    način rada

    rezultate

    sustav vrijednosti

  I.1. VIZIJA I POSLANJE (MISIJA) AKTIVNE STAMBENE POLITIKE
  GRADA ZAGREBA

I.1.1. Vizija

   Pristojno stanovanje ključni je čimbenik ţivotnog standarda i kvalitete ţivota,
a isto tako vaţan pokretač gospodarskog i socijalnog razvoja.



I.1.2. Poslanje (misija)

   Aktivna stambena politika Grada okrenuta prema različitim stambenim
potrebama kućanstava podupirući različite stambene programe ključni je
čimbenik razvoja Grada.

I.1.3. Opći cilj

   Uz suradnju s širim krugom dionika stambenu politiku i rast standarda
stanovanja učiniti prioritetom razvoja Grada.

I.1.4. Pod ciljevi

                                                                                     64
   1. Svim graĎanima i kućanstvima, ovisno o njihovim materijalnim
      mogućnostima, omogućiti pristojno stanovanje.

   2. Aktivnu stambenu politiku voditi na načelima učinkovitosti, socijalnog
      uključivanja i društvene pravednosti.

   3. Izgraditi javnost o odgovornosti graĎana za vlastito stambeno zbrinjavanje
      i time odrediti kao prioritet stambenu potrošnju za svako kućanstvo.

   4. Okupiti sve relevantne dionike u procesu stambene gradnje te izgraditi
      institucionalnu infrastrukturu za provoĎenje aktivne stambene politike.

   5. Povećati obim stambene gradnje.

   6. Sniziti cijene stanova i učiniti ih priuštivim širim društvenim slojevima.

   7. Socijalno ugroţenima pomoći u korištenju stana.

   8. Gradnjom socijalnih stanova socijalno ugroţenima pomoći u dolasku do
      stana.

   9. Ostvarivanjem programa gradnje javnih najamnih stanova podmiriti
      specifične potrebe na trţištu.

   10. Subvencioniranjem kamata na stambene kredite pomoći u različitim
      programima stanovanja u vlasništvu graĎana, uvaţavajući njihovu
      potraţnju i njihove izbore o načinu dolaska do krova nad glavom.

   11. Ostvarenu dobit od prodaje stanova za trţište usmjeriti u gradnju
      socijalnih stanova.

   12. Ponuditi inovacije u stambenom zbrinjavanju starijih.

   13. Ostvariti partnerstvo s investitorima i poduzetnicima koji se bave
      stambenom gradnjom.

I.1.5. Zadaci

   1. Voditi    aktivnu     stambenu   politiku   s   transparentnom   ulogom       i
      odgovornošću Grada.

   2. Sačiniti operativni plan osnivanja i rada Stambenog fonda Grada Zagreba.
                                                                                   65
   3. Napraviti jedinstvenu i pouzdanu evidenciju nekretnina u vlasništvu
      Grada: stanova, poslovnih prostora i zemljišta.

   4. Izmijeniti i dopuniti odluke glede subvencioniranja najamnina i troškova
      stanovanja.

   5. Starima, vlasnicima stanova ponuditi ugovore o doţivotnoj renti.

   6. Donijeti operativni plan gradnje socijalnih stanova kao i kupnje korištenih
      stanova za ovu svrhu.

   7. Donijeti odluku o gradnji javnih najamnih stanova s operativnim planom.

   8. Provesti zakonsku odredbu o uvoĎenju poreza na neizgraĎeno
      graĎevinsko zemljište.

   9. U skladu s procijenjenim stambenim potrebama Grad treba uloţiti znatna
      sredstva u kupnju zemljišta.

   10. Provesti anketu radi procjene stambenih potreba.

   11. Potaknuti primjenu poreznih propisa glede naplate poreza na imovinu na
      stanove i kuće u kojima vlasnici nemaju prebivalište.

   12. Jednom godišnje raspraviti u Gradskoj skupštini o problemima stanovanja
      i o ostvarivanju ovog programa.

   13. Osnovati Odbor za stambenu politiku pri Gradskoj skupštini.

   14. Sustavno informirati javnost o provedbi programa putem web stranice i
      pruţanjem dnevnih informacija telefonom, te savjetovališta za stambeno
      zbrinjavanje graĎana.


Zašto je iskaz o POSLANJU (MISIJI) važan?

Iskaz o poslanju (misiji) je vaţan interno i za ljude izvan skupine ili organizacije

koji su ključni za njen uspjeh i zbog toga treba:

    osigurati jedinstvenost i konzistentnost svrhe,


                                                                                  66
    dati usmjerenje osiguravajući reference za sve glavne odluke uključujući

         strateško i operaciono planiranje,

    osigurati zajedničku viziju,

    jačati identitet skupine / organizacije, razumijevanje i pomoć, jasno

         komunicirajući.

    usmjeravati evaluaciju programa, prioriteta i zaposlenika.

Kako se razvija iskaz o poslanju (misiji)?

Razvija se normalno kroz vremensko razdoblje koje predstavljaju ključni lideri

skupina ili organizacija. Proces pisanja iskaza o misiji uključuje dijalog, analizu

i suglasnost u odgovoru na slijedeća temeljna pitanja:

   1) koje ključne rezultate skupina ţeli postići sa svojim uslugama,

   2) kako organizacija ţeli postići svoje ciljeve, koje su njene usluge,

   3) kome organizacija sluţi, tko su korisnici,

   4) koje zemljopisno područje organizacija / skupina pokriva,

   5) kako se organizacija financira,

   6) koje su bitne vrijednosti organizacije / skupine.



Proces strateškog planiranja ima 6 ključnih faza:

   I.       Pojašnjenje svrhe i misije organizacije,

   II.      Prikupljanje informacija,

            -unutrašnje informacije ( Gdje smo mi? Što radi za nas?)

            -vanjske informacije ( Kako će izgledati naša budućnost? Što se

            dogaĎa oko nas?),

                                                                                 67
   III.      Identifikacija ključnih pretpostavki, strateških izbora i usmjerenja,

   IV.       Razvoj i planiranje dostiţne strategije,

   V.        Biti siguran da se plan moţe postići i da je moguće podmiriti njegove

             troškove,

   VI.       Dokazivanje da je organizacija sposobna provesti plan.



          Strateško je planiranje disciplinirani napor proizvodnje temeljnih
odluka i akcija koje oblikuju i vode neku organizaciju, ono što ona radi i
kako radi.
          Kako bi pružilo najbolje rezultate strateško planiranje zahtjeva
široko i učinkovito prikupljanje informacija, razvoj i objašnjenje strateških
alternativa te naglasak budućih implikacija sadašnjih odluka.
          Strateško planiranje može pomoći te omogućiti komunikaciju i
sudjelovanje, prilagoditi suprotstavljene interese i vrednote, ojačati
mudro i razumno analitičko donošenje odluka te promaknuti uspješnu
primjenu.
          Strateško planiranje može proizvesti brojne različite koristi za
pojedinu organizaciju :
                   1. Promicanje strateškog mišljenja i akcija
                   2. Poboljšanje procesa donošenja odluka
                   3. Povećati odgovornost organizacija i poboljšati njihove
                         učinke /povezano s 1. i 2.
                   4. Timski rad i ekspertize pomažu zaposlenima u
                         organizaciji
          Ne postoje jamstva da će organizacija imati sve ove koristi u okviru
jednog strateškog plana.
          Strateško je planiranje niz koncepata, procedura i alata sačinjenih
kako bi pomogli liderima, menedžerima i planerima da misle i djeluju
strateški.
                                                                                     68
      Strateško planiranje može pomoći organizacijsko usmjeravanje na
donošenje učinkovitih odluka i akcija kao bi organizacija ispunjavajući
svoju misiju, ostvarila svoj mandat i zadovoljila ključne dionike.



O STRATEGIJI
Stratégos, grč. znači strateg, vojskovođa, a dolazi od riječi stratos što znači
vojska i agein što znači voditi. Strategija s općim značenjem pretpostavlja
snalaženje u zadanim uvjetima i pronalazak najboljih rješenja, a u modernoj
interpretaciji to je skup znanja, ciljeva i ideja o tome kako voditi određenu
djelatnost (politiku, gospodarstvo i dr.) na najučinkovitiji i najmanje rizičan
način. Ne bismo pogriješili ni ako bismo rekli da je strategija prikaz trenutačne
gospodarske, socijalne i političke pozicije, prepoznavanje prilika za njihovo
poboljšanje te prikaz ciljeva i načina kako da se učini pomak do nove, bolje
pozicije.



STRATEŠKO PLANIRANJE opisuje interakciju organizacije s okolinom i

unutrašnjim promjenama kako bi organizacija postigla svoju svrhu.



Strateški menadţment ……..

                  Tri sastavna dijela strateškog plana

    Strateška analiza gdje menadţer hoće razumjeti strateške mogućnosti

      (opcije) organizacije;

    Strateški izbor bavi se izborom izmeĎu mogućih usmjeravanja akcije;

    Primjena strategija što znači stavljanje izabrane akcije u pogon.




                                                                              69
  Sadržaj strateškog plana pružanja usluga starima
1. SWOT analiza: sačiniti pregled ključnih jakosti, slabosti,
   povoljnosti i prijetnji
2. Vizija- kako će naš projekt izgledati u naredne 3-4 godine
3. Poslanje (misija)- što ćemo i kako raditi kako bi ostvarili misiju
4. Vrijednosti koje njeguje naša ustanova- kako se odnosimo prema
   poslu- korisnicima usluga, dobavljačima i drugim dionicima,
   lokalnoj zajednici,….
5. Ciljevi našeg projekta, navesti opći cilj sa specifičnim pod
   ciljevima
6. Ključne strategije- postaviti strategije tako da izgraĎujemo jakosti,
   rješavamo prijetnje, koristimo povoljnosti, a izbjegavamo slabosti.
   Strategije glede financiranja, upravljanja, rasta…
7. Buduća SWOT analiza- obaviti analizu temeljem predloţene vizije,
   misije, ciljeva, strategija
8. Pregled plana – revidirati plan kako bi svi njegovi elementi bili:
   realistični, specifični, praktični, konzistentni i meĎusobno
   podupirući.
9. Glavni ciljevi- navesti glavne ciljeve
10. Strateški akcijski programi- temeljem predloţenih strategija navesti
   do šest glavnih akcijskih programa prema redoslijedu vaţnosti. Za
   svakoga navesti: resurse, ciljeve, vremenski okvir, završetak,
   proračun, ciljeve koji će se postići.




                                                                        70
              Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva

Misija Nacionalne zaklade je promicanje i razvoj civilnoga društva u
Republici Hrvatskoj.

Vizija Nacionalne zaklade je ostvarivanje aktivnoga građanstva u razvoju
modernoga društva koje teži: uspostavljanju društvene pravednosti,
jednakih prilika za sve građane, snošljivosti, participativnoj demokraciji,
boljim uvjetima i kvaliteti života te širenju prostora javnosti.

Ciljevi koje Nacionalna zaklada želi postići svojim djelovanjem su:

• poticanje aktivnoga građanstva, uključenosti i sudjelovanja u razvoju
zajednice

• izgradnja kapaciteta civilnoga društva

• razvoj međusektorske suradnje i suradnje između organizacija civilnoga
društva

• povećanje javnog utjecaja i javnosti djelovanja organizacija civilnoga
društva

• razvoj socijalnoga poduzetništva i zapošljavanja u neprofitnom sektoru

• povećanje utjecaja civilnoga društva u procesima donošenja javne
politike.

Vrijednosti na kojima počiva vizija Nacionalne zaklade i njenih ciljeva
su: poštivanje ljudskih prava, javnost djelovanja, odgovornost svih
(su)dionika razvoja zajednice, suradnja i dijalog svih (su)dionika razvoja
zajednice, informiranost, tolerancija i uvažavanje raznolikosti te
nenasilje.

http://zaklada.civilnodrustvo.hr/index.php?p=o_zakladi&s=31




                                                                         71
Strategijski ciljevi ovog Nacionalnog programa djelovanja za mlade su:

   unaprijediti zakonodavstvo koje se odnosi na potrebe i probleme mladih;
 definirati zadatke pojedinih resora, nadleţnih tijela drţavne uprave i javnih
    ustanova u ispunjenju meĎunarodnih, ustavnih i zakonskih obveza
    Republike Hrvatske u vezi s mladima;
 poboljšati kvalitetu ţivota svih graĎana, a posebice mladih, uvaţavajući
    njihove interese, a prema europskim standardima i modelima dobre prakse;
 uključiti što veći broj mladih u procese odlučivanja, posebice o potrebama i
    problemima mladih;
 pomladiti upravljačke strukture društva;
 mobilizirati sve potencijale u društvu, posebice mlade i najkreativnije
    članove zajednice za stvaranje novih materijalnih i duhovnih vrijednosti, za
    otvoreni i samoodrţivi razvoj, aktivnu ulogu u procesu europskih integracija
    i razvitka demokratskoga društva i pravne drţave;
 stvaranjem uvjeta za afirmaciju mladih u Hrvatskoj, smanjiti njihovo
    iseljavanje i poticati povratak i integraciju iseljenika u hrvatsko društvo;
 izgraditi konstruktivan i partnerski odnos s nevladinim udrugama mladih i za
    mlade te jedinicama lokalne samouprave u postizanju ciljeva za dobrobit
    mladih.
http://www.dijete.hr/?nav=37&child=documents&nav=13
Udruga MI


 Udruga je osnovana kao rezultat timskog razvoja skupine domaćih
 djelatnika angažiranih u psihosocijalnom projektu namijenjenom
 prognanicima i izbjeglicama meĎunarodne humanitarne organizacije
 International Rescue Committee (IRC). Osnivači udruge su
 profesionalci humanističkih usmjerenja s dugogodišnjim iskustvom u
 području socijalne skrbi. Prve projektne aktivnosti udruga je samostalno
 realizirala 1997. godine, godinu dana nakon osnivanja. Ime "Mi"
 označava zajedništvo i povezanost meĎu ljudima, što uključuje
 pojedinca i sve njegove veze.
 Vizija "Mi" nastoji pridonijeti društvu blagostanja u kojem se podržava
 osobni razvoj i briga za druge ljude.
 Misija Podržati osobni i društveni razvoj kroz stručni psihosocijalni rad
 a na temeljima vrijednosti dobročinstva i čovjekoljublja.
 Pravni status Udruga "Mi" je nevladina neprofitna organizacija sa
 sjedištem u Splitu. Osnovali su 1996. godine stručnjaci s iskustvom u
 socijalnom radu i psihologiji. Registrirana je kod Ureda za opću upravu
 Županije Splitsko-Dalmatinske.
 Organizacijska struktura Prema statutu udrugu vode Upravni odbor,
 Savjet (sastavljen od vanjskih članova) i Skupština.
http://www.udruga-mi.hr/info.php



                                                                             72
PRORAČUN PROJEKTA

                                                                    UKUPNI  OSIGURANI IZNOSI IZ DRUGIH            TRAŢENI
                                                                   PRORAČUN         IZVORA                         UDIO
                                                                   PROJEKTA
   IME STAVKE/KONTA
                                                                               IZNOS           OD KOGA
   I. IZRAVNI TROŠKOVI (voditelj-ica projekta, voditelj-ica aktivnosti na projektu, publikacije, najam prostora za aktivnosti,
   tiskani materijal, kampanje, okrugli stolovi, edukacija itd.)
a) Voditeljica projekta
   (broj mjeseci x mjesečni iznos)
b) Suradnik na projektu
   (broj mjeseci x mjesečni iznos)
c) Treneri (iznos honorara x broj trening dana)
d) Potrošni materijal za radionice
e) Dvorana za radionice, tribine, seminare
f) Kava i sokovi
g) Priprema materijala
h) Pretplata na časopise
i) Kupnja stručnih knjiga
                                            Ukupno
   II. NEIZRAVNI TROŠKOVI (udio u ukupnom iznosu)
a) Najam ureda
    (broj mjeseci x mjesečni iznos x %)
b) Režije (broj mjeseci x mjesečni iznos x %)
c) Telefonski troškovi
    (broj mjeseci x mjesečni iznos x %)
d) Poštanski troškovi
    (broj mjeseci x mjesečni iznos)
e) Uredski materijal (broj mjeseci x mjesečni iznos)
f) Usluge knjigovodstvenog servisa
    (broj mjeseci x mjesečni iznos x %)
g) Bankovni troškovi
    (broj mjeseci x mjesečni iznos x %)
h) Članarine u različitim udrugama
i) Kotizacije za konferencije i seminare
                             Ukupno troškovi ureda
    III. TROŠKOVI PUTOVANJA
    Putni troškovi
a) Prijevoz – troškovi benzina ili kilometraže, putnih
    karata
b) Dnevnice (broj dana x iznos dnevnice)
c) Hotel (broj noćenja x cijena hotelskog smještaja)
d) Studijski boravci u inozemstvu
                         Ukupno troškovi putovanja
    IV. MATERIJALNI TROŠKOVI
 a) Dva PC-a, cijene
 b) Dva pisača, cijene
 c) LCD projector, cijena
                        Ukupno materijalni troškovi
    UKUPNO I+II+III+IV




                                                                                                                   73
UPUTE ZA IZRADU PRIJEDLOGA PROJEKTA IZ KOLEGIJA

                    “Strategijsko planiranje u socijalnoj politici”




   Upute se odnose na izradu prijedloga projekta – dijela ispita u okviru
   kolegija “Strategijsko planiranje u socijalnoj politici” akademska godina
                                    2009./2010.
      Za prijedlog projekta studenti trebaju obraditi jedan hipotetički socijalni
problem koristeći se predavanjima. Socijalni karakter odabranog problema treba
biti neupitan. Izrada projekta treba slijediti zadanu shemu postupaka.
      Prijedlog projekta dostavlja se jedan dan prije ispita u Vijećnicu/ pretinac
nastavnika.

Struktura rada:
          1. Naslov projekta /dovoljno jasan i sadrţajan/
          2. Socijalni problem-socijalna potreba definirana imajući u vidu
              korake u definiciji potreba
    prepoznavanje potreba uključuje vrijednosti (naši stavovi, vrijednosno
      obojiti naš izbor, kako gledamo na problem.)
    opis ciljane populacije (potreban broj indikatora i informacija o ciljanoj
      populaciji)
    analiza potreba, procjena potreba, evaluacija potreba (dakle, ovdje se radi
      o tri dodatna postupka)
    prijedlog rješenja problema, na kraju se očekuje da predloţimo rješenje za
      problem.
3. SWOT analiza predloţenog rješenja
4. Trajanje projekta, osoblje i sredstva potrebna za ostvarivanje projekta
5. Proračun projekta
6. Logički okvir projekta
Projekt treba obraditi u okviru 5-6, a najviše 8 kartica teksta, prored 1,5.


                                                                                  74
Logički okvir

 Ključni
 Problemi




 Svrha
 projekta



 Cilj
 projekta




 Rezultati
 projekta




 Aktivnosti
 u projektu




                Upravljanje projektom



                                        75

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Tags:
Stats:
views:70
posted:8/19/2011
language:Serbian
pages:75
Description: Strategijsko Planiranje U Zdravstvu document sample