EKONOMIKA OSIGURANJA

					EKONOMIKA OSIGURANJA


Pojam, funkcije i znaĉaj osiguranja


          1. Pojam i definicije osiguranja
          2. Društvena korisnost i znaĉaj osiguranja
          3. Funkcije osiguranja
                 a) Zaštitna funkcija
                 b) Mobilizacijsko - alokacijska funkcija


Pojam , obiljeţja i definicije osiguranja


Pojam osiguranja
      -   Osiguranje je vjekovna teţnja pojedinca da se zaštiti od opasnosti koje mu
          ugroţavaju ţivot i nanose štete na imovini (rušilaĉka snaga prirode
          poplave, potresi, vulkani, orkanski vjetrovi i razorne oluje).
      -   Ĉovjek je spoznao da se udruţivanjem u zajednicu, na naĉelima
          solidarnosti i uzajamnosti, moţe lakše zaštiti i spasiti.
      -   Od samopomoći i “dozivanja upomoć” došlo je do organiziranog
          prikupljanja sredstava unaprijed, ĉiji je napredni oblik doveo do uspostave
          pojma i svrhe OSIGURANJA.


PREMIJA – unaprijed prikupljen novac za štete koje će nastati naknadno. Premije su
troškovi za osiguravajuće društvo. Ona mora biti ekonomski odmjerena i isplativa, i
za društvo i za osiguranika.


Obiljeţja osiguranja
Osiguranje je kompleksan sustav s dva temeljna obiljeţja:
          1. Prijenos rizika od pojedinca na skupinu – zajednicu rizika,
          2. Podjela gubitaka na ujednaĉenoj osnovi na sve ĉlanove skupine.




                                                                                   1
DEFINICIJE OSIGURANJA


Osiguranje je ekonomski institut društvenog i gospodarskog ţivota kojim se zaštićuje
pojedinac, poslovni subjekt i gospodarski razvoj od ekonomski štetnih posljedica
prirodnih sila i nesretnog sluĉaja.
Smisao i svrha zaštite ostvaruje se unaprijed prikupljenim sredstvima koja se koriste
kasnije za nadoknadu materijalnih i nematerijalnih gubitaka ili šteta.
Osiguranje je djelatnost posredstvom koje se na naĉelu uzajmnosti i solidarnosti
pruţa ekonomska zaštita od rizika koji ugroţavaju imovinu i osobe.


DRUŠTVENA KORISNOST I ZNAĈAJ OSIGURANJA
Društvena korisnost osiguranja ogleda se u kontinuiranom unaprijeĊenju zaštite i
efikasnijoj naknadi šteta i isplati osiguranih svota.


Znaĉaj osiguranja proizlazi iz ĉinjenice da svijet do danas nije pronašao bolja rješenja
od onih koja pruţa osiguranje kao sustav (djelatnost). – promptnost u naknadi štete:
efikasnost.


Sektor osiguranja ima vaţnu funkciju u okviru financijskog sustava i predmet je brige
regulatora za stabilnost i efikasnost fina cijskih trţišta.


Povjerenje osiguranika u sustav osiguranja imoplicite je povjerenje u cjelokupni
financijski sustav


Društva za osiguranja upravljaju tuĊom štednjom iz ĉega proizlazi njihova
gospodarska , socijalna i politiĉka odgovornost.


Nema veće isplate štete nego što je šteta. Povjerenje je do te mjere zastupljeno jer bi
propašću više štete imali osiguranici, nego vlasnici.




                                                                                      2
                                FUNKCIJE OSIGURANJA


Funkcije osiguranja su:
     1. Zaštitna funkcija
       1. 1. Neposredna zaštita
       1. 2. Posredna zaštita
     2. Mobilizacijsko –alokativna
     3. Socijalno - politiĉka


1. ZAŠTITNA FUNKCIJA
Temeljna funkcija ĉiju efikasnost moţemo izmjeriti zadovoljstvom onih koji oĉekuju
zaštitu.


1. 1. NEPOSREDNA ZAŠTITA
-   SUSTAV PREVENTIVE (promet, industrija, ekologija)
-   SUSTAV REPRESIJE - poduzimanje mjera za spašavanje ljudi i imovine
-   STIMULACIJA OSIGURANIKA
    1. diferencirane premije,
    2. bonus - malus,
    3. franšize – kvalitativna iskljuĉenje odreĊene vrste rizika - kvantitativna –
       ograniĉenje obveze osiguratelja u % ili apsolutnoj svoti.


1. 2. POSREDNA ZAŠTITA
-   Isplata za nastalu štetu ili osiguranu svotu
-   Omogućava odrţavanja konuinuiteta poslovanja
-   Pretvara potencijalne gubitke u ujednaĉene mjeseĉne troškove – gospodarska
    funkcija




                                                                                3
2. MOBILIZACIJSKO - ALOKACIJSKA FUNKCIJA


-   Društva za osiguranje prikupljaju viškove suficitarnih jedinica nudeći trţištu razne
    oblike osiguranja imovine i osoba.
-   Potiĉu individualnu štednju i brigu pojedinca za budućnost.
-   U ulozi institucionalnih investitora alociraju plasmane gospodarsko deficitarnim
    sektorima.
-   Doprinose razvoju financijskih trţišta poslovnim i vlasniĉkim integracijama s
    drugim institucijama.
-   Zajedniĉki razvijaju financijske proizvode s drugim financijskim institucijama.
-   Pogoduju modernizaciju sustava garancija (vinkulacija polica, otkupna vrijednost).




3. POLITIĈKO – SOCIJALNA FUNKCIJA


Naš sustav zdravstva još uvijek zaostaje za zemljama jer ni minimum zdravstvene
zaštite nije zadovoljeno..?




INSTITUCIONALNA ZASTUPLJENOST


Banke (sa štedionicama – preko 90%)
Trţište VP (kraj 2003.) 4,3 mlrd kn
Mirovinski 4,7 mil (danas preko 8 mil kn)
Osiguranje 5,5% ukupnih financijskih sredstava (imovina 12,7 mil kn)




                                                                                      4
                                RIZIK I NEIZVJESNOST


“PROUĈAVANJE OSIGURANJA BEZ PRETHODNOG IZUĈAVANJA RIZIKA I
NEIZVJESNOSTI         GOTOVO        JE    ISTO     IZUĈAVANJU          MEDICINE     BEZ
PRETHODNOG RAZUMIJEVANJA ANATOMIJE” - Hammond


Neizvjesnost tjera sustav u kaos!


Kad govorimo o riziku govorimo o vjerojatnim dogaĊajima.


Rizik i neizvjesnost nisu isti pojmovi.


Rizik je varijacija mogućih ishoda u danoj situaciji u budućnosti. Što je vjerojatnost
odstupanja od oĉekivanih rezultata(ishoda) veća, izloţenost riziku je znaĉajnija.
Rizik je mjerljiv raznim statistiĉkim i matematiĉkim metodama te se njime moţe
upravljati.
Objektivan rizik - varijacija ishoda koja stvarno postoji u prirodi.
Subjektivan rizik - procjena osobe o nastupanju objektivnog rizika.


Neizvjesnost je dvojba, neznanje osobe da procjeni koji će se mogući ishodi
dogoditi.
Nedostatak znanja izravno povećava stupanj neizvjesnosti i subjektivnosti u
prosudbi. Suprotno tome, informacije i znanje smanjuju neizvjesnost povećavajući
objektivnost stavova i kvalitetu odluĉivanja.
Neizvjesnost se ne moţe mjeriti ekonomskim mjerilima


Kad su svi ishodi jednako vjerojatni za sustav nastupa stanje kaosa. Kaos se mjeri
entropijom što nadilazi okvire izuĉavanja problematike rizika.




                                                                                      5
Rizik, opasnost i hazard


Rizik je vjerojatnost odstupanja od oĉekivanih ishoda i mogućnost nastanka šteta i
gubitaka.


Opasnost je potencijalni uzrok nastanka štete i gubitaka. Tako su, primjerice,
općepoznate opasnosti gubitka imovine ili nastanka šteta: poţari, poplave, potresi,
udari groma, provale itd. *viditi primjer u biljeţnici!!!


Hazard je stanje koje izravno povećava rizik, odnosno, vjerojatnost nastupanja
štetnog dogaĊaja i gubitka. Hazard povećava mogućnost gubitka imovine i ţivota kad
se opasnost dogodi. Srĉani udar je opasnost prijevremene smrti, a pušenje i
prekomjerna konzumacija alkohola hazard kojim se povećavaju rizici i opasnosti.


Hazard je moguće razlikovati kroz tri stupnja:
   1. Fiziĉki hazard - materijalne pretpostavke koje povećavaju rizike i štete. Lako
       zapaljivi materijali i nezaštićene drvene konstrukcije primjer su fiziĉkog
       hazarda kod opasnosti od poţara.
   2. Moralni hazard - povećavanje vjerojatnosti nastanka štete i gubitka uslijed
       nepoštenih i nemoralnih namjera i postupaka osoba osiguranika. Nepoštene
       namjere i postupci u pravilu podrazumijevaju obeštećenja osiguranika iznad
       vrijednosti stvarne štete ili zahtjeve za isplatom šteta koje se nisu dogodile kao
       posljedica nastanka osiguranog dogaĊaja. Takvi su sluĉajevi prijevara
       osiguratelja od strane osiguranika, primjerice, kad osiguranik sklapa ugovor o
       osiguranju nakon što je nastupio dogaĊaj koji je prouzrokovao štetu i gubitak.
   3. Morale hazard – povećavanje gubitaka za osiguratelja zbog razliĉitih stavova
       ili razumijevanja osiguranika ili osoba koje arbitriraju u likvidacijama šteta. Ako
       osiguranik nastoji dokazati da postoji veći intezitet štete od stvarno nastalog
       oštećenja rijeĉ je o “morale hazardu”. Nadalje, primjer morale hazarda dogaĊa
       se ako lijeĉnik koji procjenjuje stupanj invaliditeta oštećenog osiguranika
       utvrĊuje znaĉajniju invalidnost jer smatra da su osiguratelji “financijske
       institucije koje imaju dosta lako zaraĊenog novca”.
Dakle, svaki pokušaj povećavanja uĉestalosti i inteziteta šteta kad je osiguranje već
ugovoreno spada u skupinu morale hazarda.


                                                                                        6
          OBILJEŢJA I POJMOVNO ODREĐENJE RIZIĈNIH DOGAĐAJA


Riziĉni dogaĊaji nastaju kao posljedica riziĉne izloţenosti te pojedincima, fiziĉkim
osobama i gospodarskim subjektima mogu nanijeti gubitke ili štete.


Riziĉnost dogaĊaja koji bi se mogli dogoditi u budućnosti moguće je procijeniti na
temelju distribucije tih dogaĊaja u prošlosti.
Saznanje i spoznaja o izloţenosti raznim vrstama rizika zahtjeva poduzimanje mjera
zaštite od nastupanja riziĉnih dogaĊaja ili uspostavu sustava upravljanja rizicima.
Donošenje odluka u uvjetima riziĉnog okruţenja ovisi o stupnju znanja i
razumijevanja prirode rizika, njihovih uzroka i posljedica.




ZNANJE I INFORMIRANOST U RIZIĈNIM ODLUKAMA


Kvalitetno educiran i informiran menadţer u pravilu je skloniji preuzimanju rizika od
pojedinaca koji zbog neznanja ili neinformiranosti o rizicima strahuju i s nesigurnošću
donose odluke.


Razliĉito će reagirati pojedinac koji s neizvjesnošću prati dvije mogućnosti :
   1. ishod 10 000 kn dobitka ili gubitka i
   2. ishod 10 kn dobitka ili gubitka


*viditi primjer u biljeţnici!!!




                                                                                      7
RIZIĈNI DOGAĐAJI U OSIGURANJU


Za osiguranje je bitno pojmovno i sadrţajno odreĊenje onih riziĉnih dogaĊaja koji kad
se dogode nanose:
   1. gubitke ili oštećenja imovine
   2. financijske gubitke, tjelesne povrede, invalidnost, smrt itd.


Takve posljedice riziĉnih dogaĊaja moguće je osigurati


OSIGURANJE SE NE BAVI TRŢIŠNIM ILI ŠPEKULATIVNIM RIZICIMA JER JE I
DOBITAK MOGUĆI ISHOD, PREMDA JE NEGATIVNA POSLJEDICA TAKVIH
RIZIKA GUBITAK.


KLASIFIKACIJA RIZIKA

                                       RIZICI

FINANCIJSKI
NEFINANCIJSKI OSNOVNI
              POSEBNI STATIĈKI        OSIGURLJIVI                     NEOSIGURLJIVI
                      DINAMIĈKI

                                          ĈISTI
                                                                      ŠPEKULATIVNI
                                                                      POLITIĈKI
               OSOBNI     IMOVINSKI ODGOVORNOST          PROPUST      TEHNOLOŠKI
                                                         DRUGIH




                                                                                      8
METODE KONTROLE RIZIKA
   1. METODE FIZIĈKE KONTROLE
   2. METODE FINANCIJSKE KONTROLE


Metode fiziĉke kontrole obuhvaćaju postupke kojima se izbjegava ili smanjuje
izloţenost rizicima.


Metode financijske kontrole podrazumijevaju poduzimanje aktivnosti s ciljem
osiguranja izvora za pokriće gubitaka ili nadoknadu šteta


SHEMATSKI PRIKAZ KONTROLE RIZIKA




                                             METODE KONTROLE RIZIKA



            METODE FIZIČKE                                                           METODE FINANCIJSKE
              KONTROLE                                                                   KONTROLE




                                                                                                TRANSFERI
                   SMANJENJE                                                              1.NEOSIGURATELJNI
  IZBJEGAVANJE                                     ZADRŽAVANJE RIZIKA:
                   IZLOŽENOSTI RIZIKU:                                                    TRANSFERI RIZIKA
      RIZIKA                                       aktivno (svjesno, planirano)
                   kontrola gubitaka                                                      Ugovori (hedging,leasing,)
                                                   pasivno(nesvjesno, neplanirano)
                   separiranje
                   kombiniranje                                                           2. OSIGURANJE RIZIKA
                   nefinancijski transferi




                                                                                                                       9
METODE FIZIĈKE KONTROLE


     1. IZBJEGAVANJE RIZIKA


Ako fiziĉka osoba ili gospodarski subjekt ne ţeli prihvatiti bilo kakvu izloţenost riziku
pribjegava metodi IZBJEGAVANJA RIZIKA. Menadţere koji se sluţe takvim
metodama karakterizira visok stupanj riziĉne averziĉnosti ili niskog praga riziĉne
tolerancije. Odbojnost prema riziku ponekad ide toliko daleko da se već zapoĉete
djelatnosti gase jer postoji strah od mogućih ogromnih šteta, a osiguravajuće premije
su previsoke.


Primjer: Korporacija koja iznajmljuje apartmane u urbaniziranom naselju moţe
odustati od izgradnje bazena jer je statistiĉki dokazana velika vjerojatnost riziĉnih
dogaĊaja koji uzrokuju nezgode ljudima.


Negativnost metode: Koncepciju izbjegavanja rizika nije moguće dosljedno provoditi
jer se rizici ne mogu izbjeći. Potpuna eliminacija rizika vodi u prestanak obavljanja
djelatnosti i likvidaciju tvrtke što ne moţe biti gospodarki ni socijalno opravdan cilj.




   2. KONTROLA GUBITKA


Svrha ove metode je sprijeĉiti ili reducirati gubitak za gospodarski subjekt istodobno
dopuštajući mu mogućnost razvoja poslovanja uz izlaganje rizicima.


Metoda kontrole gubitka ukljuĉuje :
     1. programe prevencije i
     2. programe redukcije


Programi prevencije gubitaka smanjuju ili eliminiraju vjerojatnosti nastanka gubitaka,
a programi redukcije smanjuju veliĉinu nastanka šteta, odnosno, gubitaka.




                                                                                           10
Primjer: Prevencija ulaganjem u materijale koji nisu zapaljivi povećava se stupanj
zaštite od poţara. Prevencija zdravstvenom zaštitom povećave se radna sposobnost
radnika i smanjuje opasnost šteta nastalih ljudskim, u pravilu nepotrebnim greškama.


Program redukcije gubitka moguće je osvariti na dva naĉina.
   1. minimizacija gubitka što obuhvaća programe smanjenja gubitaka unaprijed ili
       za vrijeme njegovog nastanka. Primjer minimizacije predstavlja instalacija
       raspršivaĉa poţara u prostorijama koje su izloţene riziku poţara.
   2. razne metode i programe spašavanja uništenog materijala. Jedan od takvih
       programa redukcije gubitka moguće je ostavriti u sluĉaju poţara koji je
       djelomice uništio drveni pod jer je instalirani raspršivaĉ vode saĉuvao najveći
       dio parketa. Programom spašavanja oštećenog materijala poplavljen parket će
       se isušiti i reciklirati ĉime se smanjuje nastala šteta i gubitak.


ANALIZA GUBITAKA I HAZARDA                SU POMOĆNI ALATI KOJI OLAKŠAVAJU
KONTROLU GUBITAKA.


Sustavni pristup analizi gubitaka i hazarda nameće uspostavu nekoliko povezanih
faza interne procedure u poduzeću, prije svega potrebu identificiranja karaktera
gubitaka, a potom i utvrĊivanje hazarda koji su mogli uzrokovati te gubitke. Nakon
toga slijedi korak definiranja sustava izvješćivanja i povremenih inspekcija.


U suvremenim uvjetima poslovanja racionalne tvrtke razvijaju sebi prilagodljiv sustav
izvješćivanja, nadzora i inspekcije. Sustav obuhvaća i postojanje standardiziranih
upitnika o nastalim štetama i priruĉnika kojima se precizira odgovornost i ponašanje
svakog pojedinca kod dogaĊaja kojim nastaje šteta i gubitak.


Svi ciljevi analiziranja gubitaka i hazarda svode se na zahtjev uspostave
permanentne i efikasne prevencije za dugoroĉno smanjenja šteta i gubitaka.




                                                                                   11
     3. SEPARIRANJE


To je metoda kojom se izloţenost rizicima smanjuje izdvajanjem ili separiranjem
objekata ili predmeta na više lokacija.


Tako je moguće smanjiti izloţenost rizicima poţara ili kraĊe ako se roba iz jednog
skladišta premjesti na više lokacije i još više skladišta.




     4. KOMBINIRANJE ILI GRUPIRANJE


To je još jedna metoda ili alat smanjenja izloţenosti rizicima i potencijalnim gubicima.
Podrazumijeva poduzimanje mjera povećanja jedinica ili predmeta izloţenih riziku.
Tako se, primjerice, izloţenost riziku proizvedenih artikala moţe smanjiti povećanjem
proizvodnosti budući da je isti rizik raspršen na više jedinica, pa je opterećenje
jedinice pod rizikom manje.


Jednako    tako,   gospodarske      integracije   mogu       znaĉiti   grupiranje   objekata,
diversifikaciju djelatnosti ili proizvodnje što sve skupa smanjuje izloţenost odreĊenim
vrstama rizika.


Poseban naĉin smanjenja riziĉne izloţenosti metodom grupiranja predstavlja
koncepcija dupliranja strojeva ili rezervnih djelova.


Zagovornici ovakve metode zanemaruju troškovnu komponentu dajući prednost
sigurnosti proizvodnje bez prekida uslijed kvarova, što u trţišnim okolnostima
neprekinute opskrbe trţišta moţe znaĉiti izbjegavanje znaĉajnih gubitaka.




                                                                                          12
     5. NEFINANCIJSKI TRANSFERI


MeĊu metodama fiziĉke kontrole rizika ubrajaju se i nefinancijski transferi. Moguća su
dva oblika.
   1. Prijenos imovine ili djelatnosti na druge fiziĉke ili pravne osobe. Takav je
       sluĉaj graĊevinskog poduzeća koje, bojeći se rizika nezgode na radu i
       potencijalnih odšteta, angaţira drugog izvoĊaĉa(podizvoĊaĉa) transferirajući
       vlastitu izloţenost riziku nezgode drugom subjektu.
   2. Transfer rizika na drugu osobu. Rijeĉ je o oslobaĊajućim ugovorima kojima
       se eliminira izloţenost riziku jedne ugovorne strane i prebacuje na drugu.
       Zakupoprimac prenosi na zakupodavca rizik oštećenja imovine(poţar,
       poplava) premda bi ga sam mogao prouzroĉiti. Jednako tako, proizvoĊaĉ
       opreme moţe prebaciti rizik njenog oštećenja na trgovca bez obzira na
       karakter oštećenja.


Treba razlikovati transfer rizika od transfera rizika financiranja.


Pod transferom financiranja rizika prenositelj rizika transferira plaćanje šteta ili
nadoknade gubitaka na preuzimatelja. Primjerice, proizvoĊaĉ opreme moţe
ugovorom na trgovca prebaciti rizik isplate odštetnih zahtjeva za štetna zraĉenja,
premda trgovac nema objektivne odgovornosti. Za razliku od transfera financiranja
rizika gdje postoji odgovornost prema trećim osobama, kod nefinancijskog transfera
postoji samo odnos prenositelja i preuzimatelja rizika. Kljuĉna razlika izmeĊu
nefinancijskog i financijskog transfera rizika je u novĉanom pokriću šteta.
Nefinancijski transfer usmjeren je na promjenu, odnosno, smanjenje izloţenosti
gubitku, a financijski transfer na osiguranje izvora novca za pokriće gubitaka.
MeĊutim, postoji mogućnost da preuzimatelj rizika otkaţe sporazum o pokriću
gubitaka koje mu je nametnuo prenositelj. Time se rizik izloţenosti gubitku
preuzimatelja rizika gasi.




                                                                                   13
METODE FINANCIJSKE KONTROLE RIZIKA


Metode financijske kontrole rizika mogu se grupirati u dvije skupine, skupinu
zadrţavanja rizika i financijskih transfera rizika.




   1. ZADRŢAVANJE RIZIKA


Metodom zadrţavanja rizika ili vlastitog pokrića gospodarski subjekt se izlaţe riziku,
a posljedice štetnih dogaĊaja pokriva iz svojih izvora financiranja. Zadrţavanje rizika
moţe se provoditi svjesno i planirano, ili nesvjesno i neplanirano. Stoga je moguće
razlikovati :
        aktivno zadrţavanje rizika, kada menadţment poduzeća svjestan
           riziĉnog okruţenja planira zadrţavanje jednog dijela rizika oĉekujući da će
           štete biti u granicama podnošljivih gubitaka. Drugi dio rizika ili izloţenosti
           rizicima koja prijeti ozbiljnijim štetama i gubicima transferira se u
           osigurateljnu instituciju uz obvezu plaćanja premije osiguranja.
        pasivno zadrţavanje rizika, kada u gospodarskom subjektu ne postoji
           saznanje ni svijest o postojanju objektivnih rizika i mogućih šteta i gubitaka.
           Ovakva metoda najgori je oblik financijske kontrole rizika jer se nastale
           štete na imovini poduzeća ili narušavanje zdravlja uposlenih moraju
           pokrivati iz redovnih prihoda koji mogu biti nedostatni, a iskazivanje gubitka
           u poslovanju moţe izazvati podozrenje, dvojbe i neodluĉnost vjerovnika
           kod ugovaranja poslova.
       
                                                




                
                                                




                                                                                       14
         
                                         
                                         

PREDNOSTI METODE ZADRŢAVANJA RIZIKA:
    -   Ekonomski interes poduzetnika da kontrolira rizik s ciljem smanjenja
        veliĉine šteta
    -   Jednostavnost kod nadoknaĊivanja šteta iz vlastitih prihoda
    -   Planiranje izvora financiranja za pokriće šteta uz disciplinu uposlenih i
        edukaciju u duhu ĉuvanja imovine poduzeća




                                                                              15
NEDOSTACI METODE ZADRŢAVANJA RIZIKA:
       -   Nemogućnost pokrića rizika ako nastanu štete ozbiljnih razmjera
       -   Zapostavljanje uloge društava za osiguranje koja imaju opće društvenu
           korisnu funkciju
       -   Povećavanje troškova revizije ili interne kontrole zbog procedure
           utvrĊivanja veliĉine šteta
       -   Nemogućnost da se vlastite priĉuve za pokriće potencijalnih šteta priznaju
           kao porezni rashod




   2. TRANSFER RIZIKA


TRANSFERI RIZIKA mogu biti:
   1. NEOSIGURATELJNI, kad se rizik prenosi na drugu osobu koja nije društvo za
       osiguranje i
   2. OSUGARATELJNI, kad se rizik prenosi financijskoj instituciji koja se
       profesionalno bavi poslovima osiguranja.


NEOSIGURATELJNI TRANSFERI RIZIKA mogu se provesti na nekoliko naĉina.
Jedan od vrlo ĉestih sluĉajeva je sklapanje ugovora kojima se rizik oštećenja ili
kvarova prenosi s korisnika na proizvoĊaĉa ili distributera.


Drugi oblici neosigurateljnih transfera mogu biti hedging poslovi ili leasing ugovori.


Zajedniĉko obiljeţje ovih transfera je što su predmet ugovora rizici koji nisu
komercijalno osigurljivi.




                                                                                         16
TRANSFER RIZIKA NA DRUŠTVO ZA OSIGURANJE


Prijenos rizika na specijalizirane financijske institucije koje se profesionalno bave
poslovima osiguranja metoda je koja ima najviše prednosti u odnosu na sve druge
prethodno spomenute.


Društva za osiguranje kroz pokriće rizika pruţaju sljedeće usluge osiguraniku:
        -   jamstvo: da će pridrţavajući se ugovora isplatiti štetu ili osiguranu svotu
            uvijek kad se dogodi osigurani sluĉaj,
        -   stvaranje zajednice rizika: ĉime se omogućava raspodjela nastalih šteta s
            pojedinaĉnih sluĉajeva na sve ĉlanove osigurateljne zajednice. Takva
            solidarnost ĉimbenik je ekonomiĉnosti poslovanja i osiguranika i društava
            za osiguranje.
        -   ulaganje: vremenski razmak izmeĊu prikupljenih premija i isplate šteta
            omogućava da društva za osiguranje stvorene tehniĉke priĉuve ulaţu na
            naĉelima rentabilnosti, sigurnosti i likvidnosti stvarajući dodatne prihode.
            Tako se dugoroĉno mogu smanjiti premije ili troškovi osiguranja što je
            interes svakog pojedinaĉnog osiguranika.
        -   savjetodavni servis: osigurateljno društvo raspolaţe s kadrovima koji se
            kao specijalisti bave rizicima, a to je pretpostavka da se potencijalni i
            postojeći osiguranik savjetuje o modalitetima pokrića rizika uz uzajamne
            pogodnosti.


Nakon što se odluĉio za osigurateljni transfer rizika subjekt, potencijalni osiguranik
mora:
-   Izabrati rizike koje će osigurati
-   Odabrati osiguratelja, odnosno društvo za osiguranje
-   Povremeno revidirati program svojih osiguranja
-   Analizirati odnos s tvrtkom za posredovanje u osiguranju,
-   UsporeĊivati visinu uplaćene premije(troškove) s isplaćenim štetama i korištenjem
    bonusa
-   Decentralizirati sustav informiranja na one segmente organizacije koji su izloţeni
    osiguranim rizicima



                                                                                     17
OBILJEŢJE RIZIKA U OSIGURANJU


Osigurljivi rizici moraju imati odreĊena obiljeţja kako bi ih osiguratelj mogao
osigurati, predvidjeti njihovo pokriće, procijeniti i utvrditi svoju stvarnu obvezu za
isplatu šteta ili osiguranih svota.


Obiljeţja osigurljivog rizika su :
   1. Dostatna brojnost zajednice rizika (jedinica izloţenih riziku)
   2. Homogenost rizika ( jednakost ili sliĉnost po veliĉini i vrsti)
   3. Sluĉajan budući dogaĊaj neovisan od volje osiguranika
   4. Rizik mora imati karakter ponavljanja (ponavljanje omogućuje statistiĉko
       praćenje uĉestalosti i veliĉine itd,)
   5. Rizik mora biti mjerljiv ili odrediv
   6. Rizik mora biti ravnomjerno rasporeĊen u prostoru i vremenu(odstupanje
       kumula)
   7. Premija mora biti ekonomski prihvatljiva
   8. Rizik mora biti u skladu s kodeksom morala i naĉelima zakona
   9. Potencijalne štete s aspekta osiguranika moraju biti financijski znaĉajne




     *viditi u biljeţnici TEORIJU I VRSTE DISTRIBUCIJE VJEROJATNOSTI!!!




                                                                                   18
                             UTVRĐIVANJE VELIĈINE RIZIKA


Oĉekivana obveza osiguratelja – maksimalna šteta.


UtvrĊena veliĉina rizika osnovica je premije osiguranja.


Ĉimbenici veliĉine rizika:
     1. Svota osiguranja
     2. Uĉestalost štete
     3. Intezitet štete
     4. Maksimalno moguća (vjerojatna) šteta
     5. Trajanje osiguranja


Svota osiguranja – vrijednost osiguranog predmeta, odgovornosti ili ţivota –u
pravilu najviša svota do koje osiguratelj pokriva rizik.


Uĉestalost (frekvencija) – broj ponavljanja ostvarivanja rizika = % broja oštećenih
objekata prema ukupnom broju osiguranih objekata.


Intezitet (veliĉine) štete – postotak oštećenja predmeta – raspon od minimalne do
maksimalne.


Najveća moguća šteta MPL (maksimum possible loss) - najveća obveza
osiguratelja kad se materijalizira rizik.


Trajanje osiguranja – rizik je rastuća funkcija vremena ili duljine trajanja osiguranja.




                                                                                      19
             VRSTE OSIGURANJA – KLASIFIKACIJA OSIGURANJA


Kriteriji podjele:
   1. NAĈIN POKRIĆA RIZIKA
          a. Premijsko
          b. Uzajamno
          c. Socijalno
   2. NAĈIN SKLAPANJA UGOVORA
          a. Dobrovoljno
          b. Obvezno
   3. PREDMET OSIGURANJA
          a. Transport, kredit
          b. Imovina u širem smislu,
          c. Osobe
   4. SRODNOST RIZIKA
          a. Grupacija osiguranja imovine (civil, ţivotinje, usjevi, industrija)
          b. Grupacija osiguranja motornih vozila (kasko, auto odgovornost)
          c. Grupacija osiguranja transporta i kredita (kargo, kasko, krediti)
          d. Grupacija osiguranja osoba (nezgoda, ţivot)
   5. SUBJEKT (UGOVARATELJ) OSIGURANJA
          a. Osiguranje pravnih osoba
          b. Osiguranje fiziĉkih osoba
   6. STRUKTURA PREMIJE
          a. Riziko
          b. Mješovita
   7. BILANCIRANJE POSLOVA OSIGURANJA I UTVRĐIVANJE REZULTATA
          a. Ţivotna
          b. Neţivotna




                                                                                   20
                             OBVEZNA OSIGURANJA


To su osiguranja koja se svrstavaju u posebnu grupu jer se sklapaju po zakonu. Na
temelju Zakona o osiguranju, Zakona o zdravstvenom osiguranju, Zakona o prijevozu
opasnih tvari, obvezna osiguranja obuhvaćaju sljedeće vrste:
      -   Osiguranje putnika u javnom prijevozu od posljedica nesretnog sluĉaja,
      -   Osiguranje korisnika, odnosno vlasnika motornih vozila od odgovornosti za
          štete uĉinjene trećim osobama,
      -   Osiguranje vlasnika, odnosno korisnika zrakoplova od odgovornosti za
          štete uĉinjene trećim osobama,
      -   Osiguranje vlasnika, odnosno, korisnika brodica od odgovornosti za štete
          uĉinjene trećim osobama
      -   Osiguranje prijevoza opasnih tereta,
      -   Osiguranje nezgoda na radu i profesionalnih oboljenja (obveza poslodavca
          da zakljuĉi osiguranje kod HZZO)
      -   Druga obvezna osiguranja (osiguranje od odgovornosti javnih biljeţnika,
          revizora itd.)


* JOŠ POGLEDATI U BILJEŠKE U BILJEŢNICI!!
* TABLICE SMRTNOSTI!!!




                                                                                   21
                 POSLOVANJE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE


Temeljna naĉela, obiljeţja i elementi ugovora o osiguranju
          Temeljna naĉela
          Pojam i obiljeţje ugovora o osiguranju
          Vrste ugovora
          Polica osiguranja, list pokrića i ostale isprave
          Klauzule ograniĉenja obveza osiguratelja


TEMELJNA NAĈELA UGOVORA O OSIGURANJU
   1. NAĈELO NAKNADE ŠTETE
   2. NAĈELO OSIGURLJIVOG INTERESA
   3. NAĈELO SUBROGACIJE
   4. NAĈELO DOBRE VJERE




NAĈELO NAKNADE ŠTETE


Naknada iz osiguranja ne moţe biti veća od stvarne štete, niti viša od svote
osiguranja odnosno osigurane svote (osobna osiguranja).


ŠTETA JE STVARNA SVOTA GUBITKA KOJI JE NASTAO OSTVARENJEM
OSIGURANOG RIZIKA, A ODŠTETA JE NAKNADA KOJU OSIGURATELJ
PRIZNAJE NA TEMELJU UGOVORA O OSIGURANJU.




                                                                          22
1. OSIGURANJE NA SVOTU (SVOTNO)


-   FIKSNO - nepovoljno za osiguranika, šteta nerealna
-   KLIZNO - pro rata temporis-zaštita osiguranika



      -
                                       -




               -
                                       -


      -
                                       -


      -
                                       -




      -
                                       -


                                                         23
             -
   -


NADOSIGURANJE - svota osiguranje veća od stvarne (dokaziva namjera= ništavost
ugovora)


PODOSIGURANJE - svota osiguranja niţa od stvarne vrijednosti


NAĈELO PROPORCIJE = odšteta je niţa razmjerno odnosu svote osiguranja i
stvarne vrijednosti


U podosiguranju, odšteta : šteta = svota osiguranja :stvarna vrijednost


          odšteta = šteta x svota osiguranja/ stvarna vrijednost




   2. OSIGURANJE NA STVARNU VRIJEDNOST (NAJVIŠE DO UGOVORENE
          SVOTE)


KAKAV JE UTJECAJ INFLACIJE NA SVOTNA OSIGURANJA ?
Utjecaj inflacije je negativan na sva imovinska osiguranja !(narušen je odnos premija i
odšteta).




   3. NAĈELO OSIGURLJIVOG INTERESA
Naknada štete pripada samo osobi koja je imala interes da se ne dogodi osigurani
sluĉaj.
Svrha naĉela:
   1. sprijeĉiti špekulaciju
   2. smanjiti moralni hazard



                                                                                    24
   3. odrediti pravo na odštetu


   4. NAĈELO SUBROGACIJE


Prava osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu prenose se na osiguratelja u
visini naknade iz osiguranja.


Naĉelo subrogacije odnosi se samo na imovinska osiguranja i stjeĉe se isplatom
odštete.


Svrha:
   1. Da se osiguratelj namiri za isplaćenu štetu
   2. Da se smanji isplata osiguratelja (mogućnost smanjenja premije)
   3. Da se oštećenik namiri do punog iznosa štete


OBILJEŢJA SUBROGACIJE
   1. Iz sredstava regresa najprije se podmiruje ono što je osiguratelj platio
         osiguraniku
   2. Osiguranik mora omogućiti osiguratelju ostvarenje prava na subrogaciju
   3. Osiguratelj moţe odustati od prava subrogacije ako bi troškovi spora bili veći
         od regresa
   4. Osiguratelj nema prava subrogacije prema svojim osiguranicima , jer bi time
         prestala svrha osiguranja




   5. NAĈELO DOBRE VJERE


To je temeljno naĉelo obveznog prava.


Etiĉko pravilo o savjesnom i poštenom postupanju.


Ako jedna od stranaka nije postupila s najvećom dobrom vjerom, druga moţe traţiti
poništenje ugovora.



                                                                                 25
26
POJAM I OBILJEŢJA UGOVORA O OSIGURANJU


    Ugovorom o osiguranju obvezuje se ugovaratelj osiguranja da na naĉelima
         uzajamnosti i solidarnosti uplaćuje odreĊenu svotu osiguratelju, koji se
         obvezuje, ako se dogodi dogaĊaj koji predstavlja osigurani sluĉaj, isplatiti
         osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu odnosno ugovorenu svotu ili uĉiniti
         nešto drugo (ZOO)
    Ugovor o osiguranju je konsenzualan, a pisana forma, po svom pravnom
         djelovanju , nije “dokazana niti bitna” jer ugovor po svojoj biti ostaje
         neformalan
    Za zakljuĉenje je dovoljna obiĉna suglasnost


To je:
    dvostrano obvezni ugovor,
    sukcesivni ugovor (cijelo vrijeme traje obveza plaćanje više šteta)
    aleatoran ugovor = nejednaka primanja i davanja
    ugovor o uzajamnom povjerenju
    uvjetovan ugovor, jer ako osiguranik ne ispuni svoju obvezu, nema pravo na
         odštetu




                                                                                    27
DEFINICIJE UGOVORA O OSIGURANJU


NEKOLIKO SKUPINA TEORIJA:
  1. EKONOMSKO – PRAVNE TEORIJE (teorija potrebe i teorija sigurnosti)
  2. TEHNIĈKO PRAVNE TEORIJE (teorija kompenzacije, teorija tehniĉki
     organiziranog osiguratelja)
  3. PRAVNE TEORIJE (Teorija odštete, teorija prestacije – obveza isplate
     unaprijed utvrĊene štete)
  4. MJEŠOVITA TEORIJA – uvaţava ekonomske, tehniĉke i pravne elemente –
     osiguranje je “operacija u kojoj osiguraniku kao naknada za uplaćenu premiju
     obećaje da će njemu ili trećoj osobi u sluĉaju ostvarenja rizika osiguratelj
     isplatiti naknadu”




VRSTE UGOVORA O OSIGURANJU


  1. POJEDINAĈNI UGOVOR – predmet osiguranja je toĉno oznaĉen - primjer
     utvrĊivanja identiteta u pomorskom osiguranju.


  2. OPĆI UGOVOR – razni tipovi generalnih ugovora o otvorenom pokriću.


  3. UGOVORI PREMA TRAJANJU – kratkotrajni, na neodreĊeno vrijeme, na
     pojedinaĉno putovanje, na izvršenje pojedinog pothvata.




                                                                              28
POLICA OSIGURANJA
  -   TO JE PISMENA ISPRAVA O SKLOPLJENOM OSIGURANJU (ZOO)
  -   Ona je i ugovor o osiguranju ako ju je uz osiguratelja potpisao ugovaratelj
  -   Time ona postaje dokaz i pisana obveza osiguratelja za naknadu štete


SADRŢAJ POLICE OSIGURANJA:
  1. UGOVORNE STRANE
  2. OSIGURANU STVAR, OSOBU,
  3. RIZIK OBUHVAĆEN OSIGURANJEM
  4. TRAJANJE OSIGURANJA
  5. VRIJEME POKRIĆA,
  6. SVOTU OSIGURANJA
  7. PREMIJA ,
  8. DATUM IZDAVANJA I POTPIS UGOVORNIH STRANA




VRSTE POLICA OSIGURANJA


         1. POLICE POMORSKOG OSIGURANJA
                1. kargo, kasko, odgovornost vozara
         2. POLICE NEPOMORSKOG OSIGURANJA
                1. imovinska osiguranja, osiguranja osoba
         3. POJEDINAĈNE - predmet ili osiguranik
         4. OPĆE – veći broj predmeta –skladište, zalihe
         5. KOMBINIRANE – više vrsta osiguranja s razliĉitim rizicima istog
            osiguranika
         6. KOLEKTIVNE ILI GRUPNE – razliĉite vrste osiguranja (rizika) za
            skupine osiguranika po poduzećima, radilištima, djelatnostima itd.
         7. NA IME, DONOSITELJA ILI PO NAREDBI > prijenos = na ime
            cesijom,    po   naredbi   indosmanom       kao   i   mjenica,   donositelji
            ustupanjem, a imaju pravo na naknadu ako dokaţu osigurljiv interes.
            POLICE NA DONOSIOCA NE VRIJEDE U OSIGURANJU ŢIVOTA
         8. PRENOSIVE I NEPRENOSIVE



                                                                                     29
              9. VALUTIRANE      (svota   osiguranja     =   ugovorena      vrijednost)    i
                NEVALUTIRANE
              10. POLICE   NA   ODREĐENO        VRIJEME      TRAJANJA,       ODREĐENO
                PUTOVANJE ITD.
              11. OBRAĈUNSKE FLOTANTNE - zalihe


LIST POKRIĆA
-   To je potvrda o sklopljenom osiguranju, a kojom se moţe privremeno zamijeniti
    polica.
-   U list pokrića unose se bitni dijelovi ugovora o osiguranju.
-   U praksi se izdaje kad nisu poznati svi elementi ugovora, a zahtjeva se potvrda o
    sklopljenom osiguranju. Izdaje se odmah, jer za to nisu potrebne nikakve
    formalnosti.
-   Obiĉno ga potpisuje osiguratelj, ali moţe još i ugovaratelj.




OSTALE ISPRAVE O SKLOPLJENOM OSIGURANJU


POTVRDA O OSIGURANJU - primjer – kod transportnog osiguranja uvoznoga karga
redovito se na prijavi ugovaratelja osiguranja potvrĊuje da je rizik preuzet u pokriće –
jedna potvrda ugovaratelju, a druga i treća osiguravatelju, špediteru ili banci itd.


Za razliku od lista pokrića potvrda vrijedi za cijelo vrijeme trajanja osiguranja.


ZELENA KARTA – izdaje ju osiguratelj po ovlasti huo-a. To je jedini valjani dokaz
koji osiguranik moţe pokazati u inozemstvu za pokriće rizika iz autoodgovornosti -
Arapske zemlje - naranĉasta karta, Juţna Amerika - ţuta karta




                                                                                          30
SKLAPANJE UGOVORA O OSIGURANJU
KAD JE SKLOPLJEN UGOVOR O OSIGURANJU?
-   Kad ugovaratelji potpišu policu osiguranja ili list pokrića
-   prešutno, kad osiguratelj ne odbije u predloţenom ili propisanom roku pismenu
    ponudu za sklapanje ugovora o osiguranju
-   kad je suglasnost postignuta neformalno-usmeno ili telefonski ako je to u
    nedvojbenom interesu osiguranika
-   uplatom premije kad je uvjetima predviĊeno da ugovorni odnos nastaje uplatom
    (osiguranje bez police)


Obveze ugovornih strana
     OSIGURATELJ                             OSIGURANIK


     PRI SKLAPANJU UGOVORA

     Prihvaćanje ponude                      Prijavljivanje ĉinjenica
     Informiranje osiguranika o ugovornim Plaćanje premije
     uvjetima
     U TIJEKU TRAJANJA OSIGURANJA

     Stvaranje rezervi osiguranja            Plaćanje premije osiguranja
     Mjere prevencije i represije            Izvještavanje o promjenama rizika
     Obavljanje radnji u svezi s policom     Mjere prevencije

     KAD NASTUPI OSIGURANI SLUĈAJ

     ISPLATE ŠTETA ILI OSIGURANIH PRIJAVA ŠTETE
     SVOTA                                   REPRESIVNE MJERE
     POKRIĆE                    TROŠKOVA
     SPAŠAVANJA




                                                                                 31
OPĆI I POSEBNI UVJETI UGOVORA O OSIGURANJU


-   uvjetima se definiraju pravila za sve ĉlanove riziĉne zajednice (vrste rizika, prava i
    obveze osiguranika i osiguratelja, likvidacija štete itd)


-   opći uvjeti su zajedniĉki za sva osiguranja u odreĊenoj grupaciji, a posebni
    reguliraju specifiĉnosti pojedine vrste


SADRŢAJ UVJETA O OSIGURANJU
-   predmet osiguranja
-   osigurani rizici
-   odredbe o vrsti premije i naĉinu plaćanja
-   odredbe o naĉinu prijavljivanja štete
-   procedura prijave, procjene i likvidacije štete
-   odredbe o vještaĉenju
-   odredbe o preventivi i represivi
-   odredbe o prestanku osiguranja – u ţivotnim samo osiguranik, a u imovinskim i
    osiguratelj(uz obavjest da odustaje)
-   odredbe o prijenosu prava s osiguranika na drugu osobu
-   odredbe o rješavanju sporova




ŠIRINA I VRSTA POKRIĆA


Širina:
1. navode se svi rizici, a oni koji nisu navedeni nisu niti pokriveni
2. “pokriće svih rizika”-oni koji se iskljuĉuju iz pokrića moraju se navesti


IZUZEĆA IZ POKRIĆA OSIGURATELJA MOGU SE ODNOSITI NA: Rizike, štete,
imovinu i lokaciju.




                                                                                       32
KLAUZULE KOJE OGRANIĈAVAJU OBVEZE OSIGURATELJA
U ugovorima o osiguranju mogu se unijeti razne klauzule kojima se ograniĉava
osigurateljeva obveza. To su:
   1. FRANŠIZA
   2. SAMOPRIDRŢAJ
   3. OSIGURANJE NA PRVI RIZIK
   4. PODOSIGURANJE
   5. OGRANIĈENJA U PRIMJENI PRAVILA PROPORCIJE
   6. KLAUZULA O RASPODJELI POKRIĆA
Ograniĉenja se primjenjuju u trenutku nastanka osiguranog sluĉaja (likvidaciji šteta).




FRANŠIZA


To je sniţenje osigurateljeve naknade izraţeno relativno(u %) kao udio u osiguranoj
svoti , a primjenjuje se osobito u transportnim osiguranjima.


Opravdanost primjene franšize dokazuje se kod nastanka mnogobrojnih bagatelnih
šteta jer se izbjegavaju relativno visoki troškovi likvidacije. (primjer kalo, rastep, lom)


Moţe se ugovoriti kao kvalitativna i kvantitativna




KVALITATIVNA FRANŠIZA


Ovom franšizom osiguratelj se oslobaĊa u cijelosti za pokriće odreĊenih vrsta rizika.


Primjerice, ograniĉenje pokrića u kasku brodova samo za sluĉaj potpunog gubitka.
(“abandon”-osiguranik prepušta brod i teret osiguratelju uz naknadu za potpuni
gubitak)


Kvantitativnom franšizom ograniĉava se pravo osiguranika na dio naknade, a moţe
se ugovoriti u postotku ili u apsolutnoj svoti.



                                                                                          33
VRSTE:
   1. INTEGRALNA FRANŠIZA –ako je šteta niţa od visine ugovorene franšize
      odšteta se ne isplaćuje, ako je viša odšteta se isplaćuje u cijelosti kao da
      franšiza nije ugovorena.
   2. ODBITNA FRANŠIZA –osiguratelj plaća štetu samo ako je ona veća od visine
      ugovorene odbitne franšize, primjerice, ako je ugovorena odbitna franšiza od
      10 % onda osiguratelj uvijek smanjuje odštetu za 10%.
   3. AGREGATNA FRANŠIZA –to je odbitna franšiza kod koje se primjenjuje
      odbitak tako dugo dok visina ukupnih odbitaka ne dosegne ugovoreni iznos
      franšize za tu godinu (primjer: godišnja franšiza = 1000 kn, u sijeĉnju nastane
      šteta od 500 kn -osiguratelj nema obveze, u vejaĉi nastane šteta od 2000 kn –
      osiguratelj će platiti 1500 kn, a ostalo snosi osiguranik)




SAMOPRIDRŢAJ
To je udio osiguranika u šteti, a ugovara se u apsolutnoj svoti ili u postotku. Primjer:
Ako je osigurana svota 100. 000 kn uz franšizu od 10% pa nastane šteta od 5. 000
kn osiguranik neće ostvariti naknadu jer je franšiza veća od visine štete. MeĊutim,
ako je ugovoren samopridrţaj od 10% pa nastane šteta od 5. 000 onda osiguranik
snosi 500 a osiguratelj plaća 4. 500 kn.




OSIGURANJE NA PRVI RIZIK
    PO TOM OSIGURANJU OSIGURATELJ PLAĆA SVE ŠTETE DO SVOTE
      UGOVORENOG LIMITA, A OSIGURANIK SNOSI ŠTETU IZNAD LIMITA
      (Ovakvi ugovori povoljni su za osiguranike koji pretpostavljaju da štete neće
      prijeći limit – provalne kraĊe)




                                                                                     34
PODOSIGURANJE
    To je udio osiguranika u šteti u dijelu u kojem je objekt podosiguran.
      Osiguranik kod nastupanja osiguranog sluĉaja i nastanka štete dobiva
      razmjerno manji dio odštete za onoliko koliko je prijavio manju vrijednost.




     KLAUZULE O RASPODJELI POKRIĆA IZMEĐU VIŠE OSIGURATELJA


   1. Ovom se klauzulom dijeli obveza plaćanja odštete na više osiguratelja, a
      prema njihovom udjelu (premiji) u osiguranju.
   2. Klauzula rapodjele pokrića primjenjuje se kad više osiguratelja sudjeluje u
      pokriću štete.


Vrste klauzula:
   1. Pro - rata klauzula – sudjelovanje u šteti razmjerno visini svote osiguranja
primjer: Osoba osigurava kuću od 200. 000 kn, osiguratelj A 100. 000, B 50. 000, C
50. 000. Šteta od 10. 000 kn bit će rasporeĊena prema sljedećem kljuĉu:


A = 100. 000/200. 000 X10. 000= 5. 000
B = 50. 000/200. 000 X 10. 000 = 2. 500
C = isto kao B
   2. Klauzula o jednakim udjelima u šteti
Po ovoj klauzuli svaki osiguratelj uzima jednake dijelove štete, ali najviše do svote
koju pokriva osiguranjem. Primjerice, osiguratelj A izda policu na 100. 000, osiguratelj
B na 200. 000, a osiguratelj C na 300. 000. Ako šteta iznosi 150. 000 onda svaki
snosi po 50. 000.
MeĊutim, kako se rasporeĊuje nastala šteta od 500. 000 kn?????




                                                                                     35
INSTITUT TREĆE OSOBE U OSIGURANJU


TO SU KLAUZULE KOJIMA SE DOPUŠTA KORIŠTENJE PRAVA IZ OSIGURANJA
OSOBAMA KOJE NISU IZRAVNE STRANE UGOVORA.


To su “treće osobe”


Kod osiguranja ţivota treće osobe su korisnici osiguranja, dok kod ozljeda na radu
gdje su izravne strane poslodavac i osiguratelj,


Treće osobe su radnici


Kod osiguranja kredita za kupnju nekretnine treća osoba je banka koja je uzela
vinkuliranu policu pa je iskoristi ako se dogodi oštećenje objekta uz neplateţ kredita




                                                                                     36
                   OSIGURATELJNO TRŢIŠTE RH I EU I SVIJETA


Pojam i obiljeţja portfelja osiguranja


OSIGURATELJNI PORTFELJ JE SVEUKUPNOST UGOVORA O OSIGURANJU
KOJI SE ISKAZUJU UKUPNOM PREMIJOM PO POJEDINIM VRSTAMA U
ODREĐENOM RAZDOBLJU.


(Portfelj ţivotnih, neţivotnih, imovinskih, auto-odgovornosti itd.)


Portfelj svojom veliĉinom i strukturom odraţava snagu osigurateljne institucije.


Veliki portfelj koji se obnavlja i povećava otvara perspektivu, a “stari” portfelj koji
stagnira ukazuje na vlastito odumiranje i propast društava za osiguranje


* VIDITI PRIMJERE U BILJEŢNICI!!




                        ELEMENTI STABILNOSTI PORTFELJA


Diverzifikacija (struktura)
   1. Mjera prinosa i rizika
   2. Mali i uĉestali rizici spram visoko profitabilnih i riziĉnih
   3. Atomizacija rizika sukladno kapacitetu osiguratelja
   4. Vremenska raspodjela rizika (stvaranje priĉuva u boljim godinama)
   5. Prostorna rasprostranjenost




                                                                                    37
                         STATISTIĈKA OBRADA PORTFELJA


Statistiĉko   praćenje   odreĊenih    veliĉina(varijabli)   portfelja   nameće   se   zbog
neizostavnih postulata statistiĉkih zakonitosti i teoriji vjerojatnosti na kojima se temelji
djelatnost osiguranja imovine i osoba.


Integralni informacijski sustav uz primjenu modernih tehnologija uvjet je za efikasno
upravljanje portfeljom i ukupnim društvom za osiguranje.


Statistiĉke veliĉine koje su od vaţnosti za portfelj neţivotnih osiguranja
    broj osiguranja
    broj osiguranih objekata
    svota osiguranja
    premija
    broj šteta
    broj oštećenih objekata
    svota osiguranja oštećenih objekata
    svota odšteta




                                                                                         38
                     POKAZATELJI TEHNIĈKOG POSLOVANJA


MJERODAVNI TEHNIĈKI REZULTAT
To su ukupne MJERODAVNE premije smanjene za ukupne MJERODAVNE štete
(isto razdoblje).


TEHNIĈKE PREMIJE – PRIJENOSNE PREMIJE ZA IDUĆE RAZDOBLJE
+PRIJENOSNE         PREMIJE    PRETHODNOG       RAZDOBLJA   =   MJERODAVNA
PREMIJA


MJERODAVNE ŠTETE su isplate osigurateljevih obveza koje se odnose na
mjerodavnu premiju.


KVOTA ŠTETA = mjerodavne štete
                    mjerodavne premije


UČEST. ŠTETA = BROJ OŠTEĆENIH OBJEKATA
                    BROJ OSIGURANIH OBJEKATA


PROSJEĈNA POTREBNA              RIZIKO   PREMIJA   =   UĈESTALOST   ŠTETA   x
PROSJEĈNA ŠTETA


INTEZITET ŠTETA =                 SVOTA ŠTETE
                      SVOTA OSIGURANJA OSIG. OBJEKATA




                                                                            39
PRIKUPLJANJE I SORTIRANJE PODATAKA O ŠTETAMA
   1. PO GODINI POĈETKA POLICE OSIGURANJA
   2. PO GODINI NASTANKA ŠTETE


ŠTETE SE PROCJENJUJU JEDNOM GODIŠNJE I ĈINE PRIĈUVE ŠTETA.


Ciljevi procjena:
   1. UsklaĊenje tarifa
   2. UtvrĊivanje poslovnog(financijskog rezultata)




                                                             40
                                    AKTUARISTIKA


Aktuaristika je grana matematike koja prouĉava , obraĊuje i odreĊuje temeljne
elemente u osiguranju i srodnim granama (mirovinsko osiguranje, demografija)


PRIMJENJUJUĆI: matematiĉke metode, teoriju vjerojatnosti i rizika, financijsku
matematiku, stohastiĉke modele, aktuarska matematika utvrĊuje cjenike osiguranja,
tehniĉke priĉuve, izraĉune za reosigurateljevo pokriće , visinu samopridrţaja itd.


U osiguranju se primjenjuje kod :
    utvrĊivanja matematiĉko-statist. osnova radi izravnanja rizika,
    izrade tablica smrtnosti i drugih elemenata ţivotnih osiguranja
    izraĉuna potrebnih priĉuva sigurnosti,
    odreĊivanja samopridrţaja i tablica maksimalnog pokrića
      utvrĊivanja prijenosnih premija i priĉuva šteta
    izraĉuna mjerodavnog tehniĉkog rezultata
    analize rizika po vrstama




ODREĐIVANJE CIJENE OSIGURATELJNIH PROIZVODA


NEŢIVOTNA OSIGURANJA
    Glavni cilj = veliĉina bruto premije
    Sastavnice bruto premije
   1. Riziko premija
   2. Doplatak za sigurnost
   3. Troškovi poslovanja
   4. Zarada osiguratelja


RIZIKO PREMIJA
   1. PREMIJSKA STOPA
   2. SVOTA OSIGURANJA (OSNOVICA ZA PRIMJENU OBRAĈUNA PREMIJE)
*VIDITI PRIMJER U BILJEŢNICI!!!



                                                                                     41
                      OSIGURANJE NEKRETNINA OD RIZIKA POŢARA

            BROJ ŠTETA                                    150
       UKUPNO ISPLAĆENE ŠTETE
             RAZDOBLJA                                  150.000

       VRIJEDNOST OSIGURANIH OBJEKATA                 10.000.000

                        IZRAĈUN

       PROSJEĈNA VELIĈINA ŠTETA                       150.000/150       1000

       PROSJEĈNA UĈESTALOST PO JEDINICI             150 / 10.000.000   0,000015

       PREMIJSKA STOPA =

       PROSJ.UČESTALOST x PROSJEČNA VELIČINA ŠTETE                      0,015

OBJEKT OD 1 MIO. KN TERETIT ĆE SE S PREMIJOM 15. 000 Kn.


Alokacija prihoda (premije) na troškove


Neţivotna osiguranja – primjer
   1. Bruto prihod = premija      =           100
   2. Isplata šteta               =           82
   3. Kolebanje šteta(stdev 2. ) =             3
Ukupno udio riziko premije        =           85
   4. Provizija                   =       5
   5. Plaće +izravni troškovi     =       5
   6. Neizravni troškovi          =       2
   7. Profitna marţa              =       3
UKUPNO                            =       100 %




                                                                                  42
                                LIKVIDACIJA ŠTETA


Likvidacija šteta je postupak utvrĊivanja osigurateljeve obveze, odnosno utvrĊivanja
štete i isplate odštete
   1. likvidacija po procjeni (pogodbi)
   2. po raĉunima popravka (cijenici, potvrde o plaćama itd)




POSTUPAK LIKVIDACIJE


Koraci:
   1. Prijava o nastanku osiguranog sluĉaja
   2. UtvrĊivanja postojanja obveze
   3. Procjenjivanje štete i visine odštete
   4. UtvrĊivanje visine obveze iz osiguranja
   5. Isplata odštete ili naknade
   6. Subrogacija




TEHNIĈKE PRIĈUVE OSIGURATELJA


Sluţe za pokriće osigurateljevih obveza:
   1. Prijenosne premije
   2. Matematiĉka priĉuva o. Ţ.
   3. Priĉuve šteta
   4. Priĉuve za kolebanje šteta
   5. Ostale tehniĉke priĉuve




                                                                                 43
                METEMATIĈKA PRIĈUVA OSIGURANJA ŢIVOTA


Matematiĉka priĉuva je oblik premijske priĉuve svojstven ţivotnim osiguranjima koja
se izraĉunava aktuarsko matematiĉkim metodama.


Tri kljuĉna elementa za izraĉun MPOŢ:
   1. SMRTNOST (DOB I SPOL)
   2. KAMATE
   3. TROŠKOVI


METODE IZRAĈUNA MPOŢ
   1. Prospektivna
   2. Retrospektivna


Prospektivna -       oĉekivana vrijednost budućih rashoda diskontiranih na dan
obraĉuna smanjena za diskontiranu vrijednost budućih prihoda diskontiranih na isti
dan
Retrospektivna - razlika prošlih prihoda i rashoda




Definicija MPOŢ


Po vaţećem Zakonu o osiguranju:
MATEMATIĈKA PRIĈUVA JEDNAKA JE RAZLICI SADAŠNJE VRIJEDNOSTI
BUDUĆIH OBVEZA OSIGURATELJA I SADAŠNJIH VRIJEDNOSTI BUDUĆIH
OBVEZA OSIGURANIKA




                                                                                44
PROSPEKTIVNA MATEMATIĈKA METODA


                                                                                1000 n.j.

                                          Sadašnja vrijednost

                                          budućih koristi




Neto jednokr.

premija                                             MATEMATIČKA PRIČUVA
     385,745




                       Sadašnja vrijednost budućih neto premija



                45                                   65                   100

    45-godišnjak je zaključio doživotno osiguranje. Osigurana svota je 1000 n. j.



Struktura bruto premije OŢ
     BP = NP +1/K +pP +cP , gdje je
     BP = godišnja bruto premija za jednu jedinicu osigurane svote,
     NP = neto premija koja je izraĉunana primjenom tablice smrtnosti, KOLIKA JE
          VJEROJATNOST DA ĆE
         1/K = kalkulativna kamatna stopa u bruto premiji,
     pP = udio akvizicijskih troškova koji se priznaju posrednicima razmjerno bruto
          premiji,
     cP= upravni troškovi koji su razmjerni bruto premiji, odnosno, osiguranoj svoti,
          a plaćaju se za cijelo vrijeme trajanja osiguranja ,




                                                                                            45
IZRAĈUN PREMIJE I OSIGURANE SVOTE
Kolika je vjerojatnost da će 40 godišnji muškarac doţivjeti 60 godina ţivota ?
P= L 60/L40 = Broj ţivih u 60-im / Broj ţivih u 40-im = 73682 /92284 = 0,79842689


Diskontirani broj ţivih osoba = Dx (komutativni brojevi)
Kolika je osigurana svota(S) za 40-godišnjaka ako doţivi 60 godina , a uplati premiju
od 25. 000 Kn
-   X=40, n=20, B= 25. 000
-   B = S x Dx+n/Dx = 25. 000 = S X D60/D40
-   S= 25000 /0,3644 = 68 605,93 kn




ZILLMEROVA METODA – POJAM I SVRHA


Cilmerizacijom se matematiĉka priĉuva smanjuje razmjerno sadašnjoj vrijednosti
neprispjelog dijela premije iz koje će se pokriti posredniĉki troškovi sklapanja
ugovora.


Svrha je prilagodba vrijednosti matematiĉke priĉuve izraĉunu realne visine otkupne
vrijednosti police ţivotnog osiguranja




                                                                                    46
                                    REOSIGURANJE


                                   Pojam, znaĉaj, vrste


REOSIGURANJE JE SUSTAV PRENOŠENJA VIŠKA RIZIKA IZNAD KAPACITETA
OSIGURATELJA NA REOSIGURATELJA.


Višak rizika se javlja zbog velike vrijednosti svote osiguranja ili zbog maksimalno
oĉekivanih šteta (Probably Maksimum Loss) što bi moglo dovesti do insolventnosti
osiguratelja.


Potreba za reosiguranjem nastaje zbog znaĉajne fluktuacije šteta, nehomogenih
rizika, visokih pojedinaĉnih rizika, premalog portfelja itd.


Osiguratelj (cedent) prenosi višak rizika na reosiguranje (cesionar) , a osiguranik ne
zna niti mora znati da je reosiguranje ugovoreno, jer svoja prava ostvaruje izravno od
osiguratelja.


Reosiguranje je osiguranje osiguratelja i ima preteţito meĊunarodni karakter.


Kod ugovaranja reosiguranja najprije treba ODREDITI SAMOPRIDRŢAJ - to je onaj
dio rizika koji se ne prenosi u reosiguranje. OdreĊuje se kao dio osigurane svote ili u
apsolutnoj vrijednosti. (Tablica maksimalnog pokrića)


* VIDITI JOŠ BILJEŠKE U BILJEŢNICI!!!




                                                                                    47
Metode:
    1. FAKULTATIVNO – svaki rizik se posebno ugovora, a cesionar slobodno
         odluĉuje hoće li ili ne prihvatiti rizik i obvezu reosiguranja
    2. OBVEZNO - obligatorno na temelju ugovora o reosiguranju
    3. FAKULTATIVNO – UGOVORNO – cedent moţe pojedini rizik prenijeti
         cesionaru, a ovaj ga mora prihvatiti
    4. PULOVI ZA REOSIGURANJE – raspodjela rizika za svakog ĉlana pula po
         unaprijed utvrĊenom kljuĉu




VRSTE REOSIGURANJA

                                          VRSTE REOSIGURANJA



           PROPORCIONALNO                                                         NEPROPORCIONALNO



KVOTNO                       REOSIGURANJE VIŠKA SVOTA

                                                                       REOSIGURANJE VIŠKA                    REOSIGURANJE
                                                                             ŠTETA                        TEHNIĈKOG REZULTATA



                                                         NA RIZIKO OSNOVI                   PO DOGAĐAJU




PROPOCIONALNO - KVOTNO
-   Najjednostavnije        reosiguranje         kojim      se      reosigurava             odreĊena           proporcija
    preuzetog rizika.
-   Jednaka proporcija primjenjuje se na obraĉun premija i isplatu šteta
-   Jedinstvena primjena na velike i male rizike
-   Nedostatak-ne dovodi do homogeniziranja portfelja niti do izjednaĉavanja šteta,
    jer se u reosiguranje predaje i onaj rizik koji bi mogao snositi cedent kroz
    samopridrţaj




                                                                                                                           48
PROPORCIONALNO - REOSIGURANJE VIŠKA SVOTE
-   POKRIVAJU SE SAMO ONI RIZICI KOJI NADILAZE SAMOPRIDRŢAJ
-   CEDENT       ODLUĈUJE      KOJI    ĆE    DIO    VIŠKA      RIZIKA   PREDATI   U
    REOSIGURANJE
-   Ugovorom se redovito utvrĊuje maksimalna visina ekscedenta (viška) koji će
    preuzeti cesionar
-   Raspodjela rizika se utvrĊuje na temelju svote osiguranja ili na temelju najveće
    vjerojatne štete PML




NEPROPORCIONALNO – REOSIGURANJE VIŠKA ŠTETA
-   REOSIGURANJEM SE POKRIVAJU SVE ŠTETE KOJE PRELAZE ODREĐENU
    VISINU, BEZ OBZIRA JESU LI POJEDINAĈNE ILI SKUPNE
-   Na riziko osnovi - svaku štetu iznad samopridrţaja snosi reosiguratelj, ali do
    najviše ugovorene vrijednosti
-   Na osnovi dogaĊaja – reosiguratelj snosi rizike samo po pojedinom dogaĊaju po
    policama koje su na snazi, bez obzira na datum poĉetka osiguranja. Reosiguratelj
    navodi rizike i definira što se smatra jednim dogaĊajem.
-   Primjer: reosiguranje viška katastrofalnih šteta po dogaĊaju
    1. Samopridrţaj 2 milijuna kuna
    2. Gornja granica (maxima ) 6 milijuna


    Ako nastupi riziĉni dogaĊaj i prouzroĉi štetu od 4 milijuna, 2 mio. će snositi
osiguratelj, a 2 mio. reosiguratelj. Ako je šteta 7 milijuna, osiguratelj snosi 3, a
reosiguratelj 4 milijjuna.




                                                                                  49
REOSIGURANJE TEHNIĈKOG REZULTATA


-   Reosiguratelj preuzima isplatu šteta koji premašuje unaprijed utvrĊen godišnji
    iznos.
-   Svota šteta utvrĊuje se u % od tehniĉke premije kao donja granica.
-   Primjer: ako se ţeli zadrţati kvota šteta do 75% premije, reosiguranje moţe
    sudjelovati u isplati šteta iznad 75% premije u omjeru 90 : 10.
-   Za osiguratelja je ovaj oblik povoljan jer moţe planirati svoje obveze s velikim
    stupnjem pouzdanosti.




PREDMET REOSIGURAVAJUĆE ZAŠTITE


-   vrsta ili vrste osiguranja
-   cijeli portfelj iz vrste ili vrstra osiguranja
-   samo neke opasnosti iz vrsta osiguranja
-   podruĉje pokrića sukladno predmetu reosiguravateljne zaštite:
    o teritorij RH – pokrivene štete nastale samo na podruĉju RH
    o police ispostavljene u RH – pokrivene štete nastale na podruĉju RH i izvan
       podruĉja RH
    o štete nastale samo u inozemstvu ili štete nastale samo u zemlji




                                                                                 50

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Tags:
Stats:
views:288
posted:8/18/2011
language:Croatian
pages:50