I

Document Sample
I Powered By Docstoc
					                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 1.

1. Objasnite kako je čovjek obraĎivao podatke prije pojave pojave elektroničkog
   računala.
   Ispočetka je koristio predmete iz okoline, a prvi djelotvorniji alat je jednostavna . računaljka
   tzv. abakus, kasnije nastaju sloţeniji mehanički strojevi. U 17. stoljeću se razvijaju mehaniči
   strojevi za obradu podataka koji se nazivaju aritmometar i binarni stroj. Primjenom
   električne energije mehanički strojevi se pretvaraju u elektromehaničke strojeve koji
   aktivnosti obavljaju brţe, točnije i preciznije od mehaničkih. U drugoj polovini 19. i prvoj
   polovici 20. stoljeća nastupa “zlatno doba” razvitka elektromehaničkih strojeva, od kojih se
   ističu kartični strojevi koji za obradu podataka upotrebljavaju izbušene kartice. Postupno se
   mehanički strojevi zamjenjuju elektroničkima, tako da se računske operacije obavljaju brţe i
   točnije električnim impulsima. U ovom stupnju razvoja nastaju elektronički ureĎaji za obradu
   podataka, a najistaknutiji su elektronička računala ili kompjutor. Prvo ele. računalo je
   konstriruirano 1944. pod nazivom ENIAC (Electronic Numerating and Integrating
   Automated Computer) koji se primjenjivao prvenstveno u vojne svrhe i značajno je
   pridonjelo završetku II. svjetskog rata. Nakon toga se razvijaju sve savršenije inačice
   ENIACA-a. 1951. model UNIVAC 1 se primjenjuje za svrhe obrade podataka prikupljenih
   popisom stanovništva SAD-a. Ta se godina uzima kao početak ere komercijalizacije ili
   poslovne primjene računala.

2. Kako se zvalo prvo elektroničko računalo i kada je konstruirano?
   Prvo elektroničko računalo je konstriruirano 1944. pod nazivom ENIAC (Electronic
   Numerating and Integrating Automated Computer) koji se primjenjivao prvenstveno u vojne
   svrhe i značajno je pridonjelo završetku II. svjetskog rata.

3. Što je informatika?
   Informatika je znanost o prikupljanju, obradi, pohranjivanju, prenošenju i uporabi
   informacija uz pomoć tehničkih (elektroničkih) ureĎaja.

4. Koje su razlike izmeĎu računalnih znanosti (računarstva) i informatike?
   Računalne znanosti ili računarstvo su znanosti koje se bave problematikom konstrukcije i
   izgradnje računala, smatra se tehničkom disciplinom, dok se informatika smatra
   primijenjenom znanstvenom disciplinom koja se bavi informacijskim tehnologijama koje su
   u funkciji krajnjeg korisnika informacija koje se zahvaćaju, obraĎuju, prenose, pohranjuju i
   pripremaju za oporabu. Informatika se bavi istraţivanjem društvenih utjecaja primjene
   raznovrsnih informacijskih tehnologija, gdje se ona razvija u područjima svih ljudskih
   djelatnosti.




                                             1 od 32
                                               
                                Primjena računala u poslovnoj praksi




5. Koja su osnovna informacijska zanimanja, razmatrana s makrostajališta?
   Informacijska zanimanja u širem smislu (razmatrana s makrostajališta, općeg, društvenog),
   odraţavaju gospodarske djelatnosti kojima se ljudi bave, a čiji su osnovni predmeti bavljenja
   podaci i informacije. Razlikuju se proizvoĎači, obraĎivači, distributeri informacija i djelatnici
   u informacijsko/komunikacijskoj infrastrukturi.
      ProizvoĎači informacija su svi oni kreativni djelatnici koji svojim radom stvaraju
       informacije (znanstvenici, umjetnici, istraţivači trţitša, inovatori) i oni koji postojeće
       informacije oblikuju da budu prilagodljive upotrebi (katalogizatori u knjiţnicama,
       oglašivačke agencije, medijski dizajneri, web dizajneri).
      ObraĎivači informacija su djelatnici koji proizvedene informacije transformiraju u
       oblike potrebne pri kontroli, donošenju odluka i upraljvanju sustavima. Njihova se
       zanimanja odnose na na obavljanje pojedinačnih, konkretnih poslova vezanih uz
       pretvorbu podataka u informacije, radi se o zanimanjima u uţem smislu s mikrostajališta.
      Distributeri     (raspačivači)       informacija  dostavljaju      obraĎene     informacije
       zainteresiranim korisnicima na uporabu. Oni su zasluţni da prava informacija bude na
       pravom mjestu u pravo vrijeme u pravom obliku. Najpoznatiji distributeri informacija su
       novinske agencije, televizijske i radijske kuće, referalni centri, informacijskih servisi,
       internetski direktoriji i pretraţivači.

6. Koja su osnovne skupine informacijskih zanimanja i koja konkretno zanimanja,
   promatrana s mikrostajališta (organizacijskog)?
   Informacijska zanimanja promatrana s mikrostajališta su ona koja se bave pojedinačnim
   poslovima vezanih s obradom podataka u odreĎenim informacijskim sustavima. Razlikuju se
   dvije glavne podskupine a to su razvojni i operativni.
   Razvojni poslovi se obavljaju u fazi pripreme za obradu podataka. Te će poslove izvršavati
   profesionalni informatičari formulirani u razvojni tim, na čelu tog tima je voditelj koji mora
   imati kvalifikacije iz raznih područja rada kao što su menadţment, informatika, računarstvo,
   ekonomija, psihologija i drugo. Članovi tog tima su stručnjaci; sitemski analitič,
   projektant, dizajner sustava, programer.
   Operativni poslovi se odnose na izvršavanje konkretnih zadatak prilikom obrade podataka.
   Obavlja ih operativno informatičko osoblje, sistemski inžinjer, operator sustava,
   administrator baze podataka i pomoćno osoblje, čiji rad usklaĎuje, nadzire i usmjerava
   Voditelj operatvinog tima.

7. Što je “odljev mozgova” i zbog čega se ta pojava smatra proglemom gospodarski i
   informatički nerazvijenih sredina?
   Informacijska su zanimanja danas vrlo konjunkturna i privlačna, što je izraţenije u
   informatički razvijenim sredinama koje kao što su SAD, Zapadna Europa i Japan, udio
   informacijskih djelatnika u ukupnom broju zaposlenih imaju oko 50% i više. Zbog naglog
   porasta popularnosti Interneta i elektroničkog (internetskog) poslovanja u posljednjih pet-šest
   godina, najrazvijenije zemlje ne mogu same zadovoljiti svoje potrebe za stručnjacima iz
   informatike pa izdaju radne dozvole stranim informatičkih stručnjacima tj. “uvoze” stručnu
   radnu snagu iz manje razvijenih sredina u kojima se tada pojavljuje problem odljev mozgova
   ili engl. Brain Drain.
                                              2 od 32
                                               
                                Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 2.

1. Što je upravljački informacijski sustav?
   Upravljački informacijski sustav je sustav za obradu podataka u kojem se obraĎuju
   informacije koje sluţe uglavnom za potrebe odlučivanja i upravljnja odreĎenim procesima
   (npr. fizičkim, kemijskim, proizvodnim, političkim, poslovnim itd.)

2. Što je poslovni upravljački informacijski sustav (PUIS)?
   Poslovni upravljački informacijski sustav je sustav za obradu informacija za potrebe
   upravljanja poslovnim procesima.

3. Što je računarstvo krajnjeg korisnika?
   Računarstvo krajnjeg korisnika je metodologija prema kojoj se razvija PUIS a odnosi se na
   aktivno uključivanje u razvoj poslovnog upravljačkog sustava, uz profesionalne
   informatičare, i onih ljudi za čije se potrebe taj sustav i uspostavlja. To su krajnji korisnici,
   radnici i stručnjaci kojima PUIS sluţi kao sredstvo pomoći pri obavljanju njihovih
   upravljačkih i operativnih poslova. Korisnicima se stavlja na raspolaganje učinkovita i
   komforma sredstva za rad koja će moći razmjerno lako upotrijebiti i njima ostvarivati svoje
   ideje, to su programski alati tzv. software.

4. Koje su osnovne komponenta PUIS-a? Komentirajte ih
      Materijalno-tehnička komponenta (sklopovska), Hardware PUIS-a čine svi strojevi i
       ureĎanji, sredstva namijenjeni obradi (procesiranju) podataka, odnosno informacija.
      Nematerijalna komponenta, Software PUIS-a je ukupnost ljudskog znanja ugraĎenog u
       strojeve, opremu i ureĎaje, koja je predmet obrade ili odreĎuje način obrade podataka u
       sustavu.
      Ljudska komponenta, Lifeware PUIS-a čine svi ljudi koji u bilo kojoj funkciji i s bilo
       kakvom namjerom sudjeluju u radu sustava i koriste se razultatima obrade podataka,
       odnosno informacija.
      Organizacijska komponenta, Orgware PUIS-a čine sve mejre, metode i propisi kojima
       se koordinira rad prethodno navedene četiri komponente, kako bi one tvorile skladnu
       cjelinu.
      Prijenosna (mrežna) komponenta, Netware PUIS-a tvore sredstva i veze za prijenos
       podadatak (informacija) na daljinu, odnosno telekomunikacijska sredstva i veze u
       sustavu.
   Sve komponente PUIS-a aktivno i trajno djeluju jedna jn adrugu kao uzrok i istodobno kao
   posljedica, što se naziva interakcijom ili meĎudjelovanjem.




                                              3 od 32
                                               
                                Primjena računala u poslovnoj praksi




5. Koje su ključne razine ustroja poslovnog menadžmenta? Komentirajte ih detaljnije.
   Poslovanje u menadţmentu se provodi hijerarhijski i postoje tri ključne razine ustroja
   poslovnog menadţmenta koje čine tzv. piramidu ustroja. Ustroj PUIS-a mora biti usklaĎen i
   prilagoĎen strukturi upravljanja, odnosno ustroju poslovnog menadţmenta. Takav ustroj
   počiva na hijerarhiji upravljanja tj. odnosima nadreĎenosti i podreĎenosti pri izvršavanju
   upravljačkih zadataka i odgovornosti.
       Top Management - najviše ili vrhovno vodstvo
       Middle, Executive Management - srednje ili izvršno vodstvo
       Operational Management - niţe ili operativno vodstvo
   Na najvišoj su razini menedţemnta nadzorni i upravni odbor poslovnog subjekta, te direktor
   i, eventualno njegovi savjetnici; na srednjoj su razini izvršni voditelji pojedinih sluţbi, a na
   operativnoj razini voditelji pojedinih sluţbi, a na operativnoj razini voditelji pojedinih odjela
   (pogona, projekta, programa, i sl.)

6. Koje su temeljne razine logičkog ustroja PUIS-a? Komentirajte ih.
   Logički ustoroj PUIS-a je hijerarhijski organiziran i tvore ga tri logičke razine.
     Sustav za potporu strateškom odlučivanju i upravljanju - radi se o sustavu (odnosno
      ključnom dijelu cjelokupnoga - integralnog PUIS-a koji potpomaţe donošenju strateških,
      dugoročnih odluka zamjenjujući pritom vrhunske stručnjake - savjetnike. Sustavu te
      razine je cilj dati odgovore na pitanje Što učiniti?. Najpoznatiji ja je izvedba takvih
      sustava su tzv. ekspertni sustavi engl. Expert System
     Izvršni sustav engl. Executive Information System čini niz izvršnih funkcionalnih
      podsustava, u njima je koncentrirano metodološko znanje o načinima voĎenja
      poslovanja, odnosno upravljnaja pojedinim poslovnim funkcijama i sredstvima
      (resursima). Njihov je cilj, stoga, iznaći odgovore na pitanja tipa Kako nešto učiniti?
     Transakcijski sustav engl. Transactional Systems opsluţuje najniţu razinu
      menadţmenta - operativno vodstvo. Riječ je o sustavima u kojima se, poduzimajući
      odgovarajuće transakcije (aritmetičko/logičke operacije) nad podacima, nastoji
      uspostaviti kontrola nad pojedinačnim pslovnim procesima i aktivnostima, te njima
      upravljati. Osnovna je značajka transakcijskih sustava koncentracija faktografskih
      (činjeničnih) znanja o poslovanju, poslovnim procesima i poslovnim operacijama.
      Ključna pitanja što se postavljaju na ovoj razini PUIS-a jesu ona tipa Pomoću čega nešto
      ostvariti?




                                              4 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




7. Što je životni ciklus PUIS-a? Koje se faze mogu uočiti? Komentirajte ih detaljnije
   Ţivotni ciklus PUIS-a je shvaćanje prema kojemu svaki sustav u nekoj točki vremena
   nastaje, potom se razvija i nakon stanovita vremena nestaje, odnosno biva zamijenjen nekim
   novim, drukčijim sustavom. Ţivotni ciklus PUIS-a ima četiri razvojne faze;
   1. faza inicijalizacije (nastajanja) sustava započinje davanjem poticaja za razvitak novog
   PUIS-a. Takav poticaj daju menedţeri i djelatnici koji se intuitivno osjećaju nedovoljno
   informiranima, dakle nesposobnima za učinkovito upravljanje sustavom i ostvarivanje
   optimalnih rezultata rada. U toj se fazi obavljaju opseţne konzultacije i razgovori, te
   pripreme za izgradnju novog informacijskog sustava. Premda faktički još ne postoji, sustav
   ipak već u toj fazi počinje “ţivjeti”, odnosno nasluţuju se njegovu bufući obrisi.
   2. faza ekspanzije (rasta) sustava dolazi nakon nekog vremena, ulaganjem odgovarajućih
   sredstava, znanja i truda, uočljiv je preteţito količinski (kvantitativni) rast PUIS-a u svim
   njegovim segmentima. Kupuju se strojevi i oprema, pripremaju programi, obrazuju
   djelatnici, razvijaju ogranizacisjke metode te pribavljaju ili razvijaju mreţne komponente
   sustava. Krivulja ţivotnog ciklusa u voj je razi ekspnencijalne prirode i izrazito je strma. To
   dovodi i do nekih problema u funkcioniranju PUIS-a, nedovoljan stupanj kontrole nad radom
   i suboptimalne mogućnosti upravljanja sustavom.
   3. faza konsolidacije (sazrijevanja) sustava, nastaje kada je dosegnut odreĎeni stupanj
   razvitka sustava, odnosno dolazi do točke infleksije (točku prijelaza krivulje iz konveksnog u
   kokavni rast), njegov se daljnji rast svjesno usporava, kako bi se ostvarila odgovarajuća
   kontrola nad njegovim radom i uspostavile ţeljene mogućnosti upravljanja. Naglasak je na
   standardizaciji, usklaĎivanju rada svih komponenata i tzv. finom podešavanju PUIS-a.
   4. faza zrelosti sustava dolazi nakon što sustav zadovolji postavlejne kriterije kvalitete,
   učinkovitosti i djelotvornosti, kada počne davati optimalne rezultate. Nastoji se da ta faza
   ţivotnog ciklusa sustava potraje što duţe, kako bi se što više iskoritila dotadašnja ulaganja u
   njegov razvitak. Od PUIS-a se u toj fazi očekuje ostvarenje ţeljenih koristi.




                                             5 od 32
                                             
                              Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 3.

1. Od kojih se osnovnih vrsta ureĎaja sastoji svako elektroničko računalo?
   1. Središnji (centralnih)
   2. Perifernih
   3. Komunikacijskih

2. Što i čemu služe središnji ili centralni ureĎaji elektroničkog računala?
   Centralni ili središnji ureĎaji elektroničkog računala sluţe obradi podataka u dolovnom
   smislu riječi, tj. poduzimanju aritmetičkih i/ili logičih operacija nad podacima. Gdjekad se
   nazivaju i obradbenim jedinicama. U minimalnoj kofiguraciji računal postoje tri različita
   središnja ureĎaja:
      upravljačka (kontrolna) jedinica
      aritmetičko/logička jedinica
      glavna memorija.

3. Kako je graĎena i koje funkcije obalja upravljačka ili kontrolna jedinica elektroničkog
   računala?
   Upravljačka ili kontrolna jedinica ima zadaću nadzirati rad cjelokupnoga računalnog sustava
   i njime upravljati, popularno se (kolokvijalno) naziva mozgom računala. Radi se o vrlo
   sloţenom ureĎajui koji se uobičajeno sastoji izu nekoliko stotina tisuća elektroničkih
   sklopova. Svaki od tih sklopova iam točno preciziran zadatak i specijaliziran je samo za
   njegovo izvršavanje. No, u funkcionalnom smislu, svi se ti sklopovi svrstavaju u dva bloka:
      blok za dekodiranje (prepoznavanje) vanjskih signala
      blok za generiranje (stvaranje) unutarnjih signala
    Način rada upravljačke jedinice:
       Korisnik šalje odreĎene signale u računalo (tipkovinicom, mišem, glasom) koji
        predstavljaju vanjske signale
       Vanjske signale, koji mogu biti vrlo različiti, prihvaća blok ka njihovo dekodiranje
        (prepoznavanje)
       Nakon što ih je protumačio, blok za dekodiranje prosljeĎuje vansjke signale bloku za
        generiranje unutarnjih signala
       Ovaj ih pretvara u oblik razumljiv ostalim djelovima (ureĎajima) računala tj. unutarnjim
        signalima
      Interni se signali prosljeĎuju nekoj drugoj, na najčešće aritmetičko/logičkoj jedinici
       računala.

4. Što je i čemu služi aritmetičko/logička jedinica elektroničkog računala?
   Aritmetičko/logička jedinica unutarnje signale podvrgava aritmetičkim i logičkim
   operacijama, tj. obraĎuje ih (transformira) u punom smislu riječi. Podaci se zbrajaju,
   oduzimaju, mnoţe ili dijele, te usporeĎuju radi utvrĎivanja sličnosti ili različitosti i/ili
   podrvrgavaju drugim logičkim operacijama. Obrada podataka se obavlja u koracima,
   odnosno ciklusima.


                                            6 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




5. Što je i čemu služi glavna memorija elektroničkog računala?
   Glavna memorija sluţi za pohranjivanje podataka tj. djelomičnih ili meĎurezultata koji su
   nastali prilikom postupne obrade podatak u aritmetičko/logičkoj jedinici. U glavnoj će se
   memoriji računala nalaziti samo neophodni sadrţaji (podaci), tj. samo oni što sudjeluju u
   aktualnoj (tekućoj) obradi.

6. Što su periferni ureĎaji elektroničkog računala, koje su im funkcije i u koje se skupine
   svrstavaju?
   Periferni ureĎaji sluţe za komunikaciju izmeĎu čovjeka i računala. Ta se komunikacija
   odvija u dva smjera: od čovjeka prema stroju, ulaz podataka , i od stroja prema čovjeku, izlaz
   . Periferni ureĎaju sluţe uobavljanju ulaznih i izlaznih operacija s podacima. Razlikuju se tri
   osnovne vrste perifernih ureĎaja: ulazni, izlazni i ulazno/izlazni ureĎaji.

7. Koji su najvažniji ulazni ureĎaji elektroničkog računala?
   Najvaţniji ulazni ureĎaji su tipkovinica i miš, a uz njih su tu još i ureĎaji za unos zvuka,
   odnosno govora i optički čitači.

8. Koji su najvažniji izlazni ureĎaji elektroničkog računala?
   Izlazni ureĎaji sluţe za iskazivanje rezultata obrade, najčešći su zaslon ili ekran, pisači i
   zvučnici.

9. Koji su najvažniji ulazni/izlazni ureĎaji elektroničkog računala?
   Ulazno/izlazni ureĎaji mogu naizmjenično (sukcesivno) ili istodobno (sumultano) obavljati
   promet podataka u računalo i iz računala. Takvi se ureĎaji načešće nazivaju terminalima,
   kada su instalirani izdvojeno ili udaljeno od središnjih jedinica računala. Nazivaju se takoĎer
   i dijaloškim ili konverzacijskim jedinicama (ureĎajima). Postoji još jedan tip ulazno/izlaznih
   ureĎaja - jedinice vanjskih memorija. One omogućavaju dugotrajnije ili trajno pohranjivanje
   podataka u binarnom obliku. Najpoznatije vrste vanjskih memorija su magnetski (tvrdi)
   diskovi engl. Hard disk, dskete engl. Floppy Disc, Disquette, kompaktni diskovi engl.
   Compact Disk, CD, DVD-i engl. Digital Vesatile Disc. Sluţe samo za pohranjivanje
   podataka. Najvaţnije obiljeţje je njihov kapacitet, tj. sposobnost prihvaćanja odreĎene
   količine podataka. Taj se kapacitet iskazuje u bajtitma engl. Byte, kilobajtima-KB (tisuću
   bajta), megabajtima-MB (milijun bajta), gigabajtima-GB (milijardu bajta), terabajtima-TB
   (trilijun bajta) i većih, ali na današnjem stupnju razvoja tehnologije memorije u TB i više još
   nema u redovitoj uporabi.

10. Što su komunikacijski ureĎaji elektroničkog računala i koje su im funkcije?
    Komunikacijski ureĎaji sluţe za razmjenu podataka izmeĎu udaljenih računala i terminala, te
    računala meĎusobno, u mreţama.




                                             7 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




11. Što je modem i kako funkcionira?
    Modem je komunikacijski ureĎaj koji sluţi za prijenos podataka na terminal ili neko drugo
    računalao putem klasične telefonske mreţe. Modem sluţi kao posrednik izmeĎu računalne i
    telefonijske tehnologije. Modem pretvara digitalne električne impulse računala u analogne
    signale koje upotrebljava telefonija. Pretvorba digitalnih u analogne signale naziva se
    modulacijom a obrnuto analogne u digitalne demodulacijom. MOdulacija+DEModulacija.
    Danas se najčešće upotrebljavaju kod priključivanja računala na Internet, a mogu biti
    samostalni, zasebni ureĎaji ili mogu biti ugraĎeni u računalo u obliku tzv. modemske kartice

12. Kako su ergonomski zahtjevi utjecali na graĎu osobnih računala?
    Ergonomski zahtjevi su utjecali na graĎu osobnih računala tako što su se zahtjevala manja,
    lakša i za zdravlje manje opasna računala, pa prema tome utjecalo se na tehnološke
    karakteristike, prihvaćanje od strane korisnika tj. trţišnu proĎu i na isplativost proizvodnje.

13. Koje su posebnosti graĎe osobnih računala? Objasnite ih detaljnije.
      Dolazi do spajanja dvaju prije odvojenih ureĎaja - upravljake (kontrolne) i
       aritmetičko/logičke jedinice u novi sklop - središnji (centralni) procesor, odnosno
       mikroprocesor.
      Glavna memorija se dijeli u dvije specijalizirane glavne memorije - RAM i ROM. RAM
       (Random Access Memory), memorija proizvoljnog pristupua, koristi se za upisivanje
       podatak, za čitanje, brisanje ili mijenjanje već upisanih podataka. Korisnik RAM
       memoriju koristi prema ţelji i ne podlijeţe unaprijed utvrĎenim ograničenjima. ROM
       (Read-Only Memory), memorija samo za čitanje, u nju se unaprijed, već prilikom
       proizvodnje računala upisuju neki podaci koje korisnik ne moţe mijenjati. To su najčešće
       oni temeljni programi bez kojih računalo uopće ne bi moglo raditi.
      Uvode se novi (dodatni), odnosno bitno modificiraju neki već otprije postojeći ureĎaji
       (sklopovi) pomoću kojih se povećava funkcionalnost središnjih jeidnica - registri,
       sabirnice i ulazni/izlazni meĎusklopovi. Registri su memorije malog kapaciteta koje
       omogućavaju brz pristup memoriranim sadrţajima, sluţe kao sredstva pomoći u radu
       središnjeg procesora. Postoje razni registri kao npr. brojila, pomačni registri - sluţe za
       odrţavanja sinonimnih podataka, registri stanja - odraţavaju aktualno stanje nekog
       programa (koliko je aktivan). Sabirnice engl. Bus su vodovi kojima se signali
       (informacije) prenose meĎu različitim središnjim jedinicama osobnih računala.
       Specijalihzirane su za prijenos različitih signala, a njihove osnovne funkcionalne skupine
       čine sabirnice podataka, sabirnice adresa i upravljačke sabirnice. Ulazno/izlazni
       međusklopovi engl. Buffer, ostvaruju vezu izmeĎu središnjih prema perifernim
       jedinicama osobnih računala, reguliraju promet signala (podataka), imaju vrlo ograničene
       memorijske sposobnosti.

14. Koji su osnovni načini uporabe osobnih računala?
      Kao samostalni ureĎaji
      Kao inteligentni terminali većih računala
      Kao čvorovi mreţe
      Kao internetski klijenti
                                             8 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




15. Koje su osnovne značajke uporabe osobnog računala kao samostalnog (samostojećeg)
    ureĎaja?
    Računalo nije priključeno na bilo kakav mreţni sustav, sluţi većinom jednom ili manjem
    baroju korisnika, njegova korisnost ovisi jedino o programima i podacima koje taj ili ti
    korisnici sami unose u njega. Ne smatra se okosnicom sloţenijeg informacijskog sustava.

16. Koje su osnovne značajke uporabe osobnog računala kao inteligentnoga terminala?
    Veća računala mogu podrţavati veći broj terminala, ako su ti terminali osobna računala
    smatraju se tzv. inteligentnim terminalima. Zadatak im je izvršavanje jednostavnijih obrada,
    dok će glavninu obrade tj. najsloţenije poslove obavljati veće računalo. Takva konfiguracija
    sustava čini jednostavniju mreţu računala tzv. zvjezdastu mreţu. Korisnost osobnog računala
    u njoj je kudikamo veća negoli kod njegove samostalne i izolirane uporabe.

17. Koje su osnovne značajke uporabe osobnog računala u lokalnim mrežama?
    Veći broj osobnih računala su povezana u mreţu i funkcioniraju sinkronizirano kako cjeloviti
    sustav. IzgraĎene su za potrebe manjih organizacija, poduzeća, ustanova, odjal ili pogona. U
    nekim izvedbama su ta računala ravnopravna, a danas se češće uspostavi da se jednom ili
    nekoliko njih pridjeli uloga posluţitelja tj. davatelja usluga drugim računalima u mreţi -
    klijentima. Posluţitelj onda najčešće odrţava najveći do podataka, u njima su ugraĎeni
    najvaţniji porogrami i obavljaju najsloţenije i najopseţnije obrade, dok manje vaţne i
    jednostavne obrade obavljaju klijentska računala više-manje samostalno.

18. Koje su osnovne značajke uporabe osobnog računala u funkciji internetskog klijenta?
    Danas su računala često priključuju na globalnu mreţu Internet u ulozi klijenta i tada se
    smatraju internetskim klijentima. Sluţe korisnicima za pretraţivanje Interneta i pronalaţenje
    informacija, za slanje i primjanje elektroničke pošte, davanje i objavljivanje vlastitih
    informacija, i za obavljanje elektroničkog poslovanja kao npr. kupnja na daljinu,
    bezgotovinsko plaćanje, trgovina dionicama, rezervacija smještaja itd.

19. Što je parainformatička tehnologija i kako je nastala?
    Parainformatička tehnologija je nastala u novije doba kao potreba ugradnje mikroprocesora u
    različite proizvode čija prvrenstvena svrha nije obrada podataka.

20. Koja su osnovna područja primjene parainformatičke tehnologije?
      Procesna industrija - proizvodna postrojenja, naftna, kemijska, farmaceutska ind., itd.
      Vojno poslovi - oruţje; obrambeni ureĎaji - radarski, prislušni, promatrački; navigacijska
       oprema, sustavi veza, oprema za čišćenje minskih polja itd.
      Medician - dijagnostički ureĎaji, računalna tomografija (CT), elektromagnetska
       rezonancija (EMR), laboratorijska oprema itd.
      Industrija zabave - kompjutorske igrice, igre na sreću, hobi-program, pomagala “uradi sam”.
      Promet - signalni i regulacijski sustavi u prometu, automatski piloti itd.
      Obrazvanje - didaktička pomagala, simulatori za obuku, trenaţeri za pripremu
       djelatniska u nekim fizičkim zahtjevnim zanimanjima, sustavi za samoobrazovanje itd.
      Nakladništvo i grafička industrija - stolno izdavaštvo i samoizdavaštvo itd.
                                             9 od 32
                                             
                              Primjena računala u poslovnoj praksi




21. Objasnite načine primjene parainformatičke tehnologije u poslovanju.
    Informatička tehnologija čini okosnicu suvremenih PUIS-a. Najkarakterističnije primjene su
    u:
       Bankomati - ureĎaji za izdavanje gotova novca bez fizičkog prisustva ljudi - bankovnog
        sluţbenika. Sastoji se iz dva djela: dio za fizičku manipulaciju novčanicama i dijela za
        obradu podataka o novčanim sredstvima.
       Automatizirani maloprodajni sustavi POS (Point-Of-Sale System) - To su u osnovi
        registarske blagajne s računalnom podrškom, rade kao samostalni ureĎaji ili su povezane
        s nekim udaljenim računalom u funkciji specijaliziranog terminala. Većinom se
        upotrebljavaju u trgovini na malo.
       Automatizirani skladišni sustav AWS (Automated Warehouse System) - Koristi se u
        velikim proizvodnim i trogovačkim organizacijama, zračnim i morskim lukama. U
        konvencionalna prijenosna sredstva (pomične vrpce, konvejeri) ili vozila unutarnjeg
        transporta (kolica, vagoenti, viličari) se ugraĎuje informatička oprema, čime se
        omogućuje njihov rad bez velike ili čak ikakve pomoći ljudi.




                                           10 od 32
                                             
                              Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 4.

1. Što su računalni (kompjutorski) programi?
   Računalni programi su oblici znanja o metodama, odnosno postupcima rješavanja stanovitog
   problema ugraĎeni u elektroničko računalo. Programe stvaraju, razvijaju ljudi, koristeći se
   pritom umjetno stvorenim programskim (računalnim, kompujutorskim) jezicima engl.
   Programming Language. Svaka pojedina rečenica napisana u nekom od takvih jezika naziva
   se programskom instrukcijom (naredbom) engl. Program Instruction. Takvim naredbama
   ili instrukcijama čovjek zadaje računalu stanovite zadatke ili poslove engl. Task, Job
   raščlanjene u niz elementarnih (nedjeljivih) koraka engl. Step. Zamišljeni koraci postupka
   rješavanja problema, odnosno obavljanja nekog zadatka, svrstavaju se u konačni niz koraka
   koji se naziva algoritam engl. Algorithm.

2. Što je algoritam i koja su mu osnovna svojstva?
   Algoritam je konačni niz jednostavnih i nedvosmislenih koraka koji sigurno vodi do rješenja
   nekog problema, odnosno dovršenja nekog posla, ako takvo rješenje ili završetak postoji.
   Odnosno, algoritam je zamišljeni postupak rješavanja rješivog problema. Algoritam treba
   metarijalizirati i dokumentirati, odnosno zabiljeţiti ga u nekom, čovjeku razumljivu, obliku.
   Kao takav, on moţe posluţiti kao podlogga za izradu (razvijanje) programa.

3. Koje su osnovne faze programiranja (razvijanja programa)? Objasnite ih detaljnije.
   Postupak razvijanje programa ili, jednostanvo, programiranje je fazni postupak kojim se
   u računalo ugraĎuje ljudsko metodološko znanje, kako bi ono moglo izvršavati zadatke
   (poslove) što će mu ih, kada program bude dovršen, zadavati čovjek. Faze programiranja:
   1. definiranje problema
   2. stvaranje algoritma
   3. dokumentiranje algoritma
   4. pisanje programa
   5. testiranje programa
   6. dokumentiranje programa
   7. implementiranje programa
   8. uporaba i odrţavanje programa

   Potrebno je definirati problem (utvrditi suštinu i granicu problema). Suština problema se
   utvrĎuje prikupljanjem činjeničnog znanja o problemu i primjenom odgovarajućih logičkih
   metodas hza njegovu sistematizaciju. Nakon toga je neophodno pristupiti utvrĎivanju granica
   problema, odnosno razlučiti njegove bitne od nebitnih elemenata. Nakon definiranja
   problema, valja pristupiti izboru jedne ili više metoda njegova rješavanja. Njihovom
   primjenom, koja iziskuje odgovarajuće metodološko znanje, stvara se algoritam. Nakon
   dobrom i temeljitog promišljanja dizajna (ustroja) algoritma, pristupiti će se njegovu
   dokumentiranju, odnosno biljeţenju na unaprijed dogovoreni i standardizirani način. Bududći
   da je završetkom prethodne faze stvorena odgovarajuća radna dokumenataci, moţe se prijeći
   na pisanje programa. U pripremnom dijelu te faze odabrati će se programski jezik u kojemu
   će program biti napisan.
                                           11 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




   Najveći dio “uobičajenih” problema moţe se riješiti primjenom praktičkki bilo kojeg jezika,
   samo je pitanje kako učinkovito i “elegantno” će se do rješenja doći. Danas je u uporabi
   mnogo različitih programskih jezika, a svakako najpopularniji su C++ i Visual Basic. Valja
   očekivati da će u prvoj inačicama programa postojati stanovite formalne i/ili logičke
   pogreške. Formalne pogreške proizlaze iz kršenja pravila pisanja u okvirima nekog
   programskog jezika, a logičke (engl. bug) iz nedosljedne primjene odabrane metode
   rješavanja problema. Kako bi se pogreške bilo koje vrste otkrile, pristupit će se testiranju
   programa. Po završetku testiranja pristupa se konačnom dokumentiranju programa. Već
   postoječoj algoritamskoj dokumentaciji dodaju se neki novi dijelovi, kao što su rezultati
   testiranja programa, dodatno objašnjenja, komentari, i što je osobito vaţno, upute za
   program, kak obi se trajno pohranile sve činjenice veaţne i od pomoći pri primjeni
   programa u budućnosti. Program je nakon dokumentiranja spreman za uporabu, pa ga se
   unodi, pohranjunje u računalo, koje od tog trenutak nadalje o njemu vodi svaku daljnju brigu.
   Ova se faza zove implementiranje programa. Posljednja faza, uporaba programa znači
   rješavanje problema zbog kojih su se korisnici i odlučili na primjenu računala. Jednom
   razvijeni program davati će dobre razultate sve dok se situacija vezan auzk nkjgovu uporabi
   ne promjeni. DoĎe li u tome smislu do manjih promjena, one se mogu “ugraditi” u programe
   manjim zahvatima (korekcijama, prilagodbama). Tada se govori o održavanju programa.
   MeĎutim, ako su promjene velike i radikalne, nema drugog rješenja negoli pristupiti
   razvijanju potpuno novoga programa.

4. Koje su osnovne funkcionalne skupine računalnih programa?
   Problemi koji se nastoje riješiti pomoću računala mogu nastati na dva mjesta: u okruţenju
   računala, dakle u koristničkoj sferi i unutar samog računala, dakle u sistemskoj sferi. Prema
   mjestu nastanka problema razlikuju se skupine funkcionlanih programa:
      Aplikacijski programi
      Sistemski programi
      Komunikacijski programi

5. Što su aplikacijski programi, čemu služe i kojemu osnovnom uvjetu moraju
   udovoljavati?
   Aplikacijski programi (programi primjene) sluţe korisnicima, za rješvanje problema s kjiam
   se oni susreću u radu, pri čemu im računo slući kao pomćno sredstvo pri obavljaju
   intelekturalni operacija, odnosno izvršavanju umnih zadataka. Aplikacijsi programi bi morali
   biti u što je moguće većoj mjeri neovisni o strojevima i opremi na kojima se razvijaju. Jezici
   niţe razine (ranijih generacija) omogućuju niţi, a oni više razine (novijih generacija) viši
   stupanj neovisnosti o hardwerru.




                                            12 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




6. Objasnite tipologiju aplikacijskih računalnih programa.
   Tipologiju aplikacijskih programa moguće je razraditi s obzirom na tri najvaţnija kriterija:
      Kriterij ustroja programa
          Monolitni programi - Monolitni aplikacijski programi su oni koji su po svome
           ustroju kompaktni, teško ili nikako djeljivi u segmente. Instrukcije takva programa
           čine zatovrenu strukturu u koju je vrlo teško po potrebi intervenirati i mijenjati je.
           Gotovo svaka promjena u programu iziskivati će preprogramiranje ostatka programa,
           što je u mnogim slučajevima gotovo ravno novom programiranju. Zato je odrţavanje
           monolitnih programa komplicirano, naporno, iziskuje velik utrošak vremena i skupo
           je.
          Modularni programi - se strukturiraju i razvijaju tako što se prvo izraĎuju moduli,
           kao razmjerno zatvorene cjeline koje obuhvaćaju i izvršavaju neke sloţenije
           aritmetičko/logičke, obično često upotrebljavane funkcije. Takvi se moduli potom
           povezuju u sloţenije, hijerarhijeske strukture po principu opeka i lego kockica.
           Prednosti;
           - modularni programi se razvijaju lakše i brţe, jer pri programiranju jednog modula
               ne treba voditi brigu o strukturi ostalih modula
           - intervenija u jednom moduli ne zahtjeva intervenciju u ostalima
           - jednom razvijeni modul kopiranjem se moţe ugraĎivati u više programa
           - odrţavanje je jednostavnije i brţe od odrţavanja monolitno ustrojenih programa.

      Kriterij korisnika programa
          Programi za poznatog korisnika - ponekad se nazivaju i vlastitim programima.
           Korisnik sam izraĎuje programe prema vlastitim potrebama ili pak naručjuje njihovu
           izradu od nekog drugoga, ali i opet isključivo prema vlastitim potrebama.
          Programi za nepoznatog korisnika - izraĎuju samostalne (neovisne) softwerske kuće
           nastojeći namjenom programa zadovoljiti što veći broj nepoznatih korisnika, to su
           uglavnom općenamjenski programi. Troškovi programa za poznatog korisnika su
           veći od troškova izrade programa za nepoznatog korisnika jer se radi samo jedan
           unikatni primjerak koji je opterećen svim troškovima, dok se ovi drugi izraĎuju
           serijski u više primjeraka. Pri odlučivanju kod izrade treba se pridraţavati slijedećeg
           empirijskog pravila: Ako neki standardni, na tržištu raspoloživi program može
           zadovoljiti potrebe korisnika, valja ga nabaviti, a ako takvog (takvih) programa
           nema, ne ostaje ništa drgo doli izraditi ga sam ili naručiti njegovu izradu od nekoga
           drugoga.

      Kriterij namjene programa
          Programi za opće poslovne primjene
          Programi za posebne industrijske primjene
          Obrazovni programi
          Programi za zabavu
          Programi za uporabu u kućanstvu



                                            13 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




7. Što su sistemski (sustavski) programi i zbog čega su neophodni u svakom računalu?
   Sistemski (sustavski) računalni programi sluţe za rješavanje problema koji nastaju u sustavu
   pri aktiviranju, izvršavanju i završavanju neke obrade podataka, tj. oslobaĎa se korisnik od
   potrebe da sam rješava probleme pri automatizaciji obrade podataka.

8. Koje podskupine tvore skupinu sistemskih (sustavskih) računalnih programa?
   Budući da se problemi koji se javljaju tijekom rada brojni i raznorodni, programi namijenjeni
   za njihovo rješavanje specijaliziraju se za odreĎene namjene, svrstavaju se u tri temeljne
   skupine:
      operacijski sustav elektroničkoga računala
      programi prevoditelji
      pmooćni sistemski (sustavski) programi

9. Što je operacijski sustav elektroničkog računala i koje su mu funkcije?
   Operacijski sustav čini jezgru sistemskih programa. Osnvona mu je zadaća “pomagati”
   upraljačkoj (kontrolnoj) jedinici pri izvršavanju njezinih zadataka, dakle zadataka upravljanja
   radom cjelokupnog računalnog sustava u svim njegovim segmentima i svim fazama rada.
   Zato se operacijski sustav računala smatra softwerskim komplementom upravljačke jedinice.

10. Koje su osnovne vrste operacijskih sustava ovisno o konfiguraciji računala kojim
    upravljaju i zadacima što ih trebaju izvršavati?
    Ovisno o konfiguraciji (graĎi) računala i o zadacima što ih trebaju izvršavati, govori se o tri
    glavna tipa operacijskih sustava:
       jednoprocesorski jednozadaćni operacijski sustavi engl. Single Processo One Job, SPOJ
        - u uporabi su onda kada postoji jedna aritmetičko/logička jedinica koja u odreĎenom
        trenutku, odnosno intervalu vremena treba obavljati samo jedan posao, tj. aplikacijski
        program. Primjer takvog operacisjkog sustava je sustav MS DOS engl. Microsoft Disk
        Operating System.
       jednoprocesorski višezadaćni operacijski sustavi engl. Single Processor Multiple Job,
        SPMJ - omogućuju da jedna aritmetičko/logička jedinica naizmjenično obraĎuje dijelove
        većeg broja poslova, odnosno aplikacijskih programa. Najvaţnija njihova zadaća je
        izvršavanje i nadzor nad prekidima pri izvršavanju i aktiviranje dijelova nekih drugih
        programa. Takva se funkcija naziva funkcijom sinkronizacije programskih prekida engl.
        Program Interrupt Synchronization Function. Najpopularniji primjer su sustavi
        Microsoftove familije Windows 95, 98, 2000
       višeprocesorski višezadaćni operacijski sustavi engl. Multiple Processor Multiple Job,
        MPMJ - omogućuju istodobno izvršavanje nekoliko poslova (aplikacijskih programa) uz
        pomoć nekoliko aritmetičko/logičkih jedinica. Nazivaju se takoĎer i mrežnim
        operacijskim sustavima. Najpopularniji su UNIX i Windows NT, u razvitku je Linux.

11. Što su programi prevoditelji? Čemu služe*?
    Programi prevoditelji prevode izvorni (npr. engleski program, ljudski jezik) u radni (strojni)
    program.


                                            14 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




12. Kako se odvija proces prevoĎenja izvornog u radni program? Objasnite ga podrobnije.
     1. prihvaćanje izvornog programa,
     2. leksička (semantička) analiza izvornog programa,
     3. sintaktička analiza izvornoga programa,
     4. dijagnostika pogrešaka (testiranje programa),
     5. ako pogrešaka ima ispravljanje pogrešaka ili se preskače odmah na 6.,
     6. konstrukcija radnog programa,
     7. optimizacija radnog programa,
     8. generiranej protokola o prevoĎenju,
     9. eventualne dodatne korekcije programam,
    10. izvoĎenje radnog programa.
    Tijekom procesa prevoĎenja programi prevoditelji obavljaju i stanovte kontrole ispravnosti
    izvornog programa (tzv. semantičku i sintaktičku kontrolu), pronalaze, utvrĎuju i analiziraju
    pogreške ako ih ima, obavještavaju o tome korisnika (programera) te zahtjevaju njihovo
    ispravljanje.

13. Koje su osnovne vrste programa prevoditelja?
    Prvi programi prevoditelji su razvijeni u ranim 50-im godinama i zvali su se asembleri engl.
    Assembler. Kasnije su se razvile dvije vrste programa, prvi su kompilatori engl. Compiler,
    cijeli izvorni program se unese u računalo pa se tek onda prevodi, a drugi su interpreteri
    engl. Interpreter, koji prevode instrukciju po instrukciju izvornog programa odmah nakon
    njihovog unošenja u računalo, ta ako uoče pogrešku, o tome promptno obavještavaju
    programera. Rad s kompilatorima će preferirati iskusniji programeri, koji manje griješe i
    lakše ispravljaju eventualno učinjene pogreške, a manje iskusni programeri koristiti će
    inhterpretere, jer ih oni “vode” kroz proces programiranja i pomoţu u radu.

14. Što su pomoćni (uslužni) programi i čemu služe?
    To su višenamjenski programi koji istodobno obavljaju i neke aplikacisjke i neke sistemske
    funkcije i za koje se ne moţe - ili nema smisla - utvrditi da li spadaju u neku drugu skupinu
    sistemskih programa. Takvi se programi proglašuju pomoćnima engl. Utilitiy, i svrstavaju se
    uk zasebnu kategoriju. Namjene su ih različite ali najviše ih je usmjereno na radu s bazama
    podataka i obavljanju funkcija prijenosa podataka.

15. Koji su razlozi doveli do pojave jezika i programskih alata četvrte generacije?
    Potencijali hardvera - računala tzv. četvrte generacije nadmašuju mogućnsoti postojećih
    programskih jezika, tj. računalni programi ograničavaju faktor kvalitete PUIS-a. Jezici tzv.
    treće generacije (Basic, Pascal ili Ada) ograničavali su produktivnost programera pri izradi
    programa koji bi u takvim uvjetima razvijeni bili teško razumljivi i neuporabivi od strane
    krajnjih korisnika, suviše su skupi i vezani za hardversku platformu. Zato se intenzivno radi
    na razvijanju jezika četvrte generacije (Query By Esamplo QBE), namijenjen postavljanju
    upita računalu na neproceduralan način tj. na način blizak ljudskom jeziku. Njegov razvoj je
    financirala IATA (International Air Transporters Association), pa je bilo zamišljeno da se on
    prvobitno koristi u ziračnom prometu i sustavu rezervacije, ali je shvaćeno da mu mu
    mogućnosti primjene puno veće i razvijeni su brojni alati koji se rade i dalje.
                                            15 od 32
                                               
                                Primjena računala u poslovnoj praksi




16. Koje su glavne skupine suvremenih programskih alata za poslovne primjene?
    Komentirajte ih.
    Svrha takvih alata je omogućiti korisnicima jednostavno stvaranje vlastitih, više ili manje
    sloţenih programskih rješenja prema načelima računarstva krajnjeg korisnika. Stvoreni su
    vrlo kvalitetni alati te vrste namijenjeni preteţito poslovnim primjenama koji se razvijaju i
    danas. Glavne skupine tih alata su:
       alati za rad s bazom podataka - namijenjeni su baratanju podacima pohranjenima u
        računalnoj memoriji u obliku tzv. baza podataka (Microsoft Acess na području manjih
        baza podataka osobnih računala i Oracle za veća računala i veće baze podataka).
       alati za obradu teksta - sluţe za pisanje, ureĎivanje, dotjerivanje i publiciranje tekstova,
        te njihovu razmjenu meĎu ljudima (Word)
       alati za tablične proračune - prikazivanje podataka u obliku tablica i računanje s tako
        strukturiranim podacima. Proračunski listovi ili tablični kalkularoti, Excel.
       alati za grafičke obrade i prezentacije - grafičko oblikovanje, konstrukcija i
        prezentacija - grafički (AutoCAD, Corel Draw, Microsoft PhotoDraw) i prezentacijski
        (PowerPoint) alati.
       alati za upravljanje projektima i poslovnim funkcijama - Alati stvoreni za poslovnim
        projektima, upravljanjem vremenom, financijsko upravljaje, upravljanje ljudima i sl.
        Microsoft Project za upravljanje poslovnim projektima, za upravljanje vremenom i
        vremenski raspored Microsoft Outlook, financijsko upravljanje Microsoft Money 2000.
       generatori aplikacija - su programski alati zasnovani na primjeni makroinstrukcija, tj.
        instrukcija visoke razine, koje mogu čak predstavljati čitave programe. Povezivanjem
        takvih makroinstrukciaj i zadavanjem odgovarajućih parametara korisnici mogu po volji,
        prema vlastitim potrebama i ukusu, jendostavno i brzo stvarati cjelokupne aplikacije
        (programska rješenja) pri rješavanju specifičnih problema.
       internetski alati - poznati internetski preglednici, Microsoft Internet Explorer i Netscape
        Navigator, za pregled elektroničke pošte Outlook Express, za oblikovanje web stranica
        FrontPage 2000.
       alati posebne namjene




                                             16 od 32
                                               
                                Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 5.

1. Zbog čega se javlja potreba za ravijanjem masovnih računalnih memorija?
   Zbog toga što je ţivotni vijek podataka ograničen trajnošću nositelja na kojem su podaci
   pohranjeni, npr. električni impulsi imaju vrlo kratak ţivotni vijek tek djeliće sekunde, papir
   je nešto trajniji nositelj ali je podloţan fizičkim i kemijskim oštećenjima, a podaci pohranjeni
   na njemu nisu ili su razmjerno teško kompjutorski čitljivi. Zato su razvijene masovne
   računalne memorie, tj. nositelji podataka na kojima se podaci pohranjeni u digitalnom
   obliku mogu odrţavati praktički neograničeno dugo i rabiti kad god su potrebni.

2. Koje su osnovne logičke, a koje fizičke jedinice podataka? Objasnite ih podrobnije.

   Logičke ili semantičke (značenjske) jedinice podataka su:
     znak - engl. Character je najmanja logička jedinica podataka. To je svaki pojedinačni
      element (slovo) bilo koja apstraktne abecede (latinica, arapsko pismo, kinesko pismo,
      brojevni sustavi, Morseova abeceda, stenografska abeceda isl. tj. ureĎeni skupovi
      simboličkih elemenata kojima se čovjek koristi za biljeţenje i iskazivanje podataka.
     polje podataka engl. Data Field - nastaje povezivanjem znakova u nizove što za čovjeka
      ima nekog smisla
     segment engl. Data Segment - nastaje povezivanjem srodnih polja podataka po nekoj
      logici. npr. adresa
     slog engl. Data Record - je niz sordnih polja podataka i eventualno segmenata koji
      podrobno i jednoznačno opisuju neki aplikacijski objekt. Aplikacijskim objektom se
      smatra svaki stvarni ili zamišljeni objekt koji moţe biti predmetom obrade npr. ljudi,
      stvari, poslovna dokumentacija, mediji itd. No moţe biti i neko pravo npr. nasljedstvo,
      hipoteka, zarada; stanje npr. bolest, stopa rasta, temperatura; izmišljeni lik: lik iz bajke ili
      filma, poslovni cilj, knjiţevno djelo.
     logička datoteka podataka engl. Logical Data File- je ureĎeni skup istovrsnih slogova
      podataka npr. datoteka kupaca, datoteka proizvoda, datoteka faktura, datoteka vozila itd.

   Fizičke jedinice podataka su:
      bit – najmanja fizička jedinica (engl. BInary digiT-binarna znamenka). Bit znači veličinu
       prosotra u računalnoj memoriji kakvu zauzima ona količina informacija koju nosi jedna
       znamenka binarnog brojevnog sustava.
      bajt – engl. Byte, je nit bitova točno odreĎene (fiksne) duţine. U različitim razvojnim
       fazama i raznim izvedbama elektroničkih računala bajtovi su bili različitih duţina, a
       danas se kao standard prihvaća duţina bajta od osam bitova. Osim binarnih pozicija
       omogućuje pohranjivanje 256 kombinacija binarnih znamenaka, što je ocijenjeno
       dostatnim za supstituciju (binarno izraţavanje ili kodiranje) svih znakova najčešće
       uptrabljavanjih apstraktnih abeceda. Tako se prema točno odreĎenim pravilima, svakomu
       znaku neke apstraktne abecede pridruţuje jedna i samo jedna kombinacija od osam
       binarnih znamenaka. Simbolički elementi apstraktnih abeceda i njihovih binarnih
       zamjena tvore kodnu tablicu.


                                             17 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




       Danas su najčešće u uporabi ASCII (engl. American Standard Code for Information
       Interchange) i EBCDIC (engl. Extenden Binary Coded Decimal Interchange Code)
       kodovi i pripadajuće im tablice. Kako je bajt takoĎer razmjerno mala fizička jedinica
       podataka, kao mejra veličine memorijskog prostora rabe se njezini višekratnici: kilobajt
       (KB), što je točno 1024 (=210), a u praksi se uzima ugrubo (aproksimativno) tisuću (103)
       bajta, zatim megabajt (MB) kao otprilike milijun bajta (106) bajta, te gigabajt (oko
       milijardu ili 109 bajta).
      blok podataka – engl. Data Block je još viša fizička jedinica podataka, čije su dimenzije
       uvjetovane tehničkom izvedbom ureĎaja u kojemu se primjenjuje i uvelike variraju od
       oreĎaja do ureĎaja, npr. blok podataka na fiksnom ("čvrstom") magnetskom disku ne
       znači isto što i blok podataka na magnetskoj vrpci ili CD-u.
      fizička datoteka podataka - engl. Physical Data File, je najviša fizička jedinica podataka.
       Definira se jednako kao i logička datoteka podataka, ali uz obveznu naznaku nositelja
       (medija, vrsta memorije) na kojemu je pohranjena (primjerice: datoteka dobavljača na
       magnetskom disku).

3. Koji su osnovni oblici organiziranja podataka u datotekama?
    Slijedna (sekvencijalna) organizacija podataka
    Tablična organizacija ili struktura liste
    Indeksno – sekvencijalna ogranizacija podataka
    Izravna (direktna) organizacija podataka

4. Koja su osnovna svojstva slijedno (sekvencijalno) organiziranih datoteka podataka?
   U slijednju org. podat. podaci se upisuju (pohranjuju) u memoriju onim redoslijedom kojim
   pristiţu. IzmeĎu njih se ne ostavljan nikakav prazan meĎuprostor, što omogućujue
   maksimalno iskoirštenje rasploţivog kapaciteta memorije ali je pretraţivanje i pronalaţenje
   pohranjenih podataka sporo, što je veliki nedostatak.

5. Koja su osnovna svojstva tablične organizacije (strukture liste) podataka u datoteci)
   Svrstavanje podataka u memoriji u obliku dvodimenzionalne tablice ili liste. Slogovi
   podataka tvore retke, a polja podataka u slobovima stupce tablice (liste). Pretraţivanje se
   ubrzava kada se ono obavlja prema prvom polju u recima tablice, ali je i dalje sporo onda
   kada to treba obavljati prema nekomu drugom polju.

6. Koja su osnovna svojstva indeksno-sekvencijalno organiziranih datoteka podataka?
   podaci su smješteni u memoriji u obliku liste (dovdimenzionalne tablice), ali drugačije
   unutrašnje strukture. Tablica je podijeljena u tri područja: indeksno, glavno i područje
   prekoračenja. U recima sadrţi slobove podataka, ali prvo polje podataka u slogu (prvi stupac
   tablice, odnsono indeksno područje) obvezno je indeks sloga. To je neko odabrano polje
   podatka koje jednoznačno identificira ostatak podataka u retku, odnosno slogu (pr. JMBG ili
   registracija automobila). Pretraţivanje se obavlja samo putem indeksa, što omogućuje
   značajno ubrzanje postpuka, tek kada je traţeni indeks pronaĎen, pristupa se pripadajućem
   ostatku sloga podataka u glavnom području. U podruje prekoračenja upisuju se naknadno
   pristigli slobovi, kako bi se izbjeloo moţda i šesto restrukturiranje tablice.
                                            18 od 32
                                             
                              Primjena računala u poslovnoj praksi




7. Koja su osnovna svojstva izravno (direktno) organiziranih datoteka podataka?
   To je najsavršeniji oblik organizacije datoteke podataka. Slogovi podataka se memoriraju
   raspršeno po magnetskom disku i neovisno jedan o drugome, a mejsto (tzv. Adresa) na
   kojemu će biti pohranjeni utvrĎuje se postupkom koji se naziva proračunom ključa (engl.
   Key Calculus). Tako se, primjerice, iz datuma roĎenja neke osobe ili evidencijskog broja
   nekog osnovnog sredstva, primjenom odgovarajućih aritmetičkih operacija, odnosno
   algoritma nad njim izračunava memorijska adresa na kojoj će se smjestiti slogovi podataka.
   Kod kasnijeg traţenja podataka ponovno se obavlja proračun ključa i podacima se pristupa
   izravno (direkno), bez ikakva slijednog pretraţivanja većeg broja slogova. Ovaj ne način
   najbrţi, i najučinkovitiji pa se i danas najčešće primjenjuje.

8. Koji su najvažniji nedostaci organiziranja podataka u datoteke? Objasnite ih detaljnije.
    Različito – nejednoobrazno – organizirane datoteke često su teško povezive, odnosno
      inkompatibilne su.
    Aplikacijski programi za rad s nejednoobrazno organiziranim datotekama su pretjerano
      sloţeni, a često i nepouzdani.
    Jednaki se podaci memoriraju na više mjesta, odnosno u više datoteka. Ta se (neţeljena)
      pojava naziva redundacijom podataka.
    Nekontrolirana redundancija ima za posljedicu neracionalnu uporabu memorijskih
      kapaciteta.
    U uvjetima nekontrolirane redundancije javalj se problem dosljednog ažuriranja
      podataka, tj. unošenje promjene u podatke na svim mejstima (u svim datotekama) gdje su
      pohranjeni.

9. Što je modeliranje podataka? Što se tim postupkom nastoji postići?
   Modeliranje podataka je postupak izrade jedinstvenog modela padataka i obavlja se tijekom
   procesa razvitka poslovnog upravljačkog informacijskog usstava. Nastoje se razviti takvi
   modeli podatkaa u kojima će se što preciznije odraţavati stvarni logički odnosi meĎuu
   podacima, uzu istodobno uspostavljanje hivhove kontrolirane redundancije., tj pokušavaju
   se stvoriti takvi modeli podataka u kojima će se jedana podatak, ako je ikako moguće,
   pojavljivati samo na jednom mjestu u cjelokupnoj strukturi podataka PUIS-a.

10. Koje su osnovne vrste modela podataka? Čemu služe modeli svake od njih?
     Konceptualni modeli podataka – odraţavaju način na koji korisnici budućega
       informacijskog sustava shvaćaju dogaĎaje u sustavu, pa onda i podatke koji proizlaze iz
       takvih dogaĎaja.
     Logički modeli podataka stvaraju i rabe stručnjaci informatičari (projektanti) kao
       osnovu za oblikovanje i razvitak novog tipa organizacije podataka – baze podataka.
     Fizički modeli podataka predstavljaju način na koji stroj (elektroničko računalo) "vidi"
       podatke pohranjene u njegovoj memoriji kada je baza podatakak uspostavljena.




                                           19 od 32
                                               
                                Primjena računala u poslovnoj praksi




11. Što je baza podataka?
    Baza podataka čini skup datoteka orgniziranih na jednoobrazan (unificiran) način te
    povezanih tako da uključuju minimalnu redundanciju podataka i omogućuju korisnicima
    pristup podacima uz minimalna ograničenja.

12. Koji je danas najčešće upotrebljavan model baze podataka?
    Relacijski model – je modificirani oblik tablične organizacije podatkaa. Takav se model u
    praksi dokazao kao vrlo dobra osnova za izgradnju tzv. relacijske baze podataka

13. Koja su temeljna svojstva relacijske baze podataka?
    Relalacijska baza podataka je skup povezanih datoteka strukturiranih u obliku
    dovdimenzionalnih relacijskih tablica. Relacijska se tablica sastoji od većeg broja redaka –
    relacija – koje, donekle, u pojmovnom smislu odgovaraju "klasičnim" slogovima podataka, te
    od odreĎenoga broja stupaca – atributa – koji odgovaraju poljima podataka u okviru
    pojedinih slogova. Svaka pak tablika odgovara jednoj "klasičnoj" datoteci podataka strukture
    liste.

14. Koje su osnovne tablične (relacijske) operacije? Čemu služi svaka od njih?
     Selekcija – opracijom selekcije izdvajaju se iz relacijske tablice one ralacije koje imaju
       zajedničku vrijednost nekoga odabranog atributa, odnosno samo neki reci tablice i od njih
       se stvara nova relacijska tablica.
     Projekcija – operacijom projekcije eliminiraju se iz relacijske tablice neki postojeći
       atributi, odnosno stupci, koji više iz nekog razloga nisu zanimljivi ili potrabni. Tablica se,
       dakle, reducira (saţima) po stupcima, čime nastaje nova, stupčano reducirana relacijska
       tablica.
     Spajanja ili udruživanja – ovom operacijom spajaju se dvije zasebne relacijske tablice
       preko zajedničkih vrijednosti atributa, čime nastaje nova relacijska tablica.

15. Što je, kako se naziva i kako je ustrojen (strukturiran) standardni model sustava za rad
    s bazom podataka?
    CODASYL (Conference on Data SYstem Languages) model ili CDMBS (Conference Data
    Base Management System). Prikazuje i regulira odnose meĎu svim elementima što tvore
    takav kompleksni sustav. Strukturiran je u četiri razine tako da obuhvaća:
    - korisničku razinu – čine svi ljudi koji imaju bilo kakvu potrebu za interakcijom s bazom
    podataka. U najgrubljim crtama, radi se o krajnjim korisnicima, s jedne strane i
    profesionalnim informatičarima, s druge. Krajnjim korisnicima beze podataka svi produkti
    izmeĎu njih i baze podataka sluţe kao sredstvo za zadovoljavanje informacijskih potreba, a
    profesionalnim informatičarima kao osnovni predemt interesa i stručnog bavljenja.
    - razina jezika – na razini jezika za rad s bazom podataka nalaez se bhrojoni programski alati
    namijenjeni različitim korisnicima i primjereni njihovim specifičnim potrebama. Tako će
    krajnji korisnici upotrebljavati uglavnom upitne jezike pomoću kojih će postavljati stanovita
    pitanja i iz baze podataka dobivati odgovore, zadovoljavajući time svoje informacijske
    potrebe pri izvršavanju nekih svojih zadataka, u osnovi neinformatičke prirode. Programeri i
    njima srodni profili kadrova rabit će izravno programske jezike visoke razine i alate četvrte
                                             20 od 32
                                          
                           Primjena računala u poslovnoj praksi




generacije, pomoću kojih će razvijati aplikacije (aplikacijske programe) za potrebe krajnjih
korisnika. Ti jezini i alati pozivat će, nadalje, jezik za manipulaciju podacima (engl. DML –
Data Manipulation Language), što je jezik blizak strojnome, specijaliziran za baratanje
podacima na način na koji ih "vidi" stroj. Administratori baze podataka brinu se o stanju
podataka u bazi i sličnim problemima, pa će izravno rabiti jezik za definiranje podataka
(engl. DDL – Data Definition Language), što je i opet jezik vrlo blizak strojnome, pogodan
za utvrĎivanje razočitih karakteristika memoriranih podataka i ograničenja s time u svezi. Uz
ove jezike administratori baze podataka uvelike će se koristiti različitim pomoćnim
programima iz biblioteke sistemskih programa.
- sustav za upravljanje bazom podataka – je treća razina CODASYL modela (engl. DBMS -
Data Base Management System), koji na neki način čini jezgru cjelokupnoga sustava za rad s
bazom podataka, i naravno, njegova modela. To je programski proizvod dvojne (dualne)
prirode: dijelom je orijentiran korisnicima, odnosno jezicima i programskim alatima što ih
oni upotrabljavaju, a dijelom samome stroju (računalu) i, pomoću njega, samoj (fizičkoj) bazi
podataka, odnosno podacima u memoriji računala. On posreduje, u oba pravca, pri
obavljanju svih operacija s bazom podataka, tj. njezinim sadrţajem. Zato je on vrlo sloţene
unutarnje strukture i o njegovoj kvaliteti presudno ovisi kvaliteta (vrsnoća) ukupnoga
informacijskoga sustava.
- razina tehničke infrastrukture – nju tvori računalo sa svim njegovim središnjim
jedinicama i vanjskim emmorijama (najčešće diskovima) na kojima je pohranjena baza
podatka.




                                        21 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 6.

1. Što je oranginazcija PUIS-a?
   Organizacija (engl. Orgware) čini skup propisa, pravila, procedura i smjernica za prostorno i
   vremensko usklaĎivanje (koordinaciju i sinkronizaciju) rada strojeva, opreme, programa i
   ljudi u PUIS-u. Organizaciju PUIS-a odreĎuju orgnai upravljanja tvrtke (nadzorni i upravni
   odbor, direktor) na temelju preporuka stručnjaka informatičara. U dobro orniziranim PUIS-
   ima morao bi postojati odgovaraći pravni akt (pravilnik) o njihovoj organizaciji.

2. Što je organizacijska kultura?
   Organizacisjka kultura odraţava način ţivota i rada u poduzeću, te sustav vrijednosti,
   uvjerenja i običaja unutar nekek orgnaizacije koji u interakciji s formalnom sturkturom
   proizvodi norme ponašanja. Ona takoĎer odraţava stavove menadţmenta poslovnog sutava
   prema mogućim napčinima i putovima ostvarivanjima postavljanih ciljeva.

3. Koji su osnovni tipovi oraganizacijske kulture? Objasnite ih podrobnije.
   1. kontrolna organizacijska kultura
      a) dogaĎanja unutar poslovnog sustava su u središtu pozornosit menadţmenta,
      b) struktura menedţmenta je dominantno hijerarhijska,
      c) funkcionalna poslvon aposručja su strogo razgraničena,
      d) u poslovnom sustavu postoji visok stupanj centralizacije funkcija planiranja,
           odlučivanja i kontrole,
      e) menedţment naginje tretiranju informacije kao oruţja za ostvarivanje zacrtanih
           ciljeva,
      f) procesi ostvarivanja odluka precizno su definirani i propisani,
      g) organizacijsku struktur čini razmjerno puno nezavisnih dijelova.
   2. tržištem upravljana organizacijska sturktura
           a) u središtu pozornosti menedţemnta su vanjski procesi, odnosn dogaĎanja u
                okolici poslovnog sustava (trţišna dogaĎanja)
           b) menedţment uključuje razmjerno velik broj samostanih (autonomnih) instanci,
           c) umjesto na unutarnje poslovne funkcije, uočljiva je jaka orijentacija na
                menedţmenta na potrošače, odnosno klijente,
           d) funkcije planiranja, odlučivanja i kontrole ostvaruju se uglavnom
                decentralizirano,
           e) informacija se smatra jednim od poslovnih resursa, doduše specifičnim, ali
                ravnopravnim ostalima,
           f) u prvom je planu svrha, a ne način ostvarivanja poslovnih procesa,
           g) procesi provoĎenja odluka uglavnom se slabo strukturirani (difuzni), što znači da
                se mogu ostvarivati na različite načine,
           h) stupanj osjetljivosti (reagirljivosti) na dogaĎanja u okolici (na trţištu) je visok.
   Jedan obrazac je uvijek prevladavajući, suvremena tendencija ukazuje na to da trţištem
   upravljana org. kultura postupno zamjenjuje kontrolnu organizacijsku kulturu, ali je taj
   proces spor i uvjetovan nekim čimbenicima npr. razvoj meĎunar. odnosa, integracije,
   globalizacija, psihološki čimbenici, politički čimbenici itd.
                                            22 od 32
                                               
                                Primjena računala u poslovnoj praksi




4. Koji su temeljni organizacijski oblici PUIS-a?
    Centralizirana organizacija
    Decentralizirana oraganizacija
    Distribuirana organizacija

5. Koje su najvažnije značajke centraliziran organizacije PUIS-a?
   Pretpostavlja koncentraciju svih obradbenih (procesnih) informatičkih resursa na jednoj
   lokaciji, to znači da postoji jedno središnje (centralno) računalo oko kojega je razmještan
   veći broj perifernih ureĎaja. Sve operacije translormacije podataka, dakle aritmetičko/logičke
   operacije nad podacima obavljat će isključivi središnje računalo, a u njegovim memorijama
   bit će pohranjei svi potrebni podaci. Periferni ureĎaji biti će povezani sa središnjim
   računalom pomoću odgovarajućih komunikacijskih veza, odnosno kanala, putem kojih će se
   podaci unositi iz periferla u računalo, a razultati obrade upućivati iz središnjeg računala
   prema perifernim ureĎajima. U centralizirano organiziranim PUIS-ima nuţna je
   koncentracija svih značajnih resursa, tako da se moţe govoriti o: Koncentraciji strojeva i
   opreme; Koncetraciji softwera (podataka i programa); Koncentraciji isstemswkog osoblja.
   U organizacijskom smislu "srce" takva PUIS-a čini elektronički računski centar            (akr.
   ERC), koji najčešće ima status zasebne orgranizacisjke jedinice pod izravniom kontrolom
   središnjega upravaljačkog tijela poslovnog sustava. U ERC-u je fizički instalizrano središnje
   računalo, u nemu su pak implementirani svi potrebvni sistemski i aplikacijski programi, na
   vanskim su memorijama toga računal pohranjeji svi podaci (datoteka ili baze podataka), a
   razvojno i operativno sistemsko osoblje takoĎer je funkcionalno (a najčešće i fizički)
   smješteno u okvire elektroničkoga računskog centra. Centralizirana organizacija PUIS-a ima
   opravdanja kada su svi upravljački i poslovni proceu u poduzeću centralizirani.

6. Koje su najvažnije značajke decentralizirane organizacije PUIS-a?
   Kada središnje uprvljačko tijelo delegira dio svojih ovlasti i obveza niţim razinama
   upravljanja, dolazi do decentralizacije poslovnog sustava, tada funkcionlana ili lokalna
   upravljačka tijela imaju odreĎeni stupanj samostalnosti (autonomije) u odlučivanju ,nadzoru i
   uprvaljanju poslovanja. Tada dolazi i do decentralizacije PUIS-a radi potrpore ostvarivanju
   zadataka lokalnih upravljačkih tijela, osnovno obiljeţje ima je postojanje više neovisnih
   (samostalnih) računala instaliranih na različitim, moţda i unačajno udaljenim lokacijama.
   Decentralizacije nije dobro rješenje zbog problema usklaĎivanja upravljačkih aktivnosti u
   takvim sustavima, ali i iz ekonomskih razloga, jer su se računalni i osali kapaciteiti olako
   multiplicirali te nedovoljn iskorištavali.

7. Koje su najvažnije značajke distribuirane organizcije PUIS-a?
   nastaje iz decentralizirano oblika, ima najpovoljnije upravljačke, ekonosmke i tehničke
   učinke. Prostorno raštrkana računala se povezuju izravnim komunikacijskim linajama, čime
   se omogućuje izravna – online- razmjena podataka meĎu njima i njihova suradnja pri
   izvršavanju sloţenijih zadataka obrade podataka. Sustav se moţe konfiguratia na način koji
   uvelike sliči centraliziranom rješenju (tzv. zvjezdasto distribuirani su stavi), ali ima i takivh
   koje su različite inčice mreţnih struktura. Najbolje kvalitete i najprivlačnije rješenje ima
   klijentsko-poslužiteljska arhitektura PUIS-a.
                                             23 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




8. Objasnite filozofiju klijentsko-poslužiteljske arhitekture PUIS-a.
   Filozofija klijentsko-posluţiteljske arhitekture PUIS-a (engl. Client/Server Architecture)
   nastojui u punoj mjeri podrţati koirsnika i zadovoljit nejgove informacijske potrebe, dok
   istodobno namjerno zanemaruje (ignorira) unutarnje, organizacijske, tehnološke i ostale
   posebnosti sustava. Bilo koji korisnik zahtijeva od inf. Sustava neku usluge, a inf. Sustav,
   odnosn neki njegov dio, tu mu uslugu mora pruţiti. Korisnik je dakle klijent sustava, a sustav
   je posluţitelj korisnika.

9. Koje su najvažnije prednosti (kvalitete) klijentsko-poslužiteljske arhitekture PUIS-a?
   - povećava se dostupnost informacija pohranjenih fizhički bilo gdje u takvu sloţenom
       sustavu
   - zbog povećane učinkovitosti odlučivanja i kvalitete odluke ubrzavaju se poslovni procesi
   - ubrzanje poslovnih procesa izravno djeluju na sniţenje troškova poslovanja
   - sniţenje troškova poslovanja dovodi do povećanja konkurentske spososbnosti poslovnog
       subjekta.
   Klijentsko-posluţiteljska arhitektura danas je prevladavajući oblik organizacije PUIS-a,
   čemu je pridonijela i pojava Interneta koji funkcionira baš na takav način.




                                            24 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 7.

1. Što su sustavi prostorno ograničene obrade podataka? Koja su im osnovna obilježja?
   To su meĎusobno izravno povezana elektronička računala kako bi ona mogla razmjenjivati i
   dijeliti zajendičke podatke, instaliranje perifernih jedinica i njihovo izravno povezivanje sa
   središnjim računalom. Udaljenost perifernih ureĎaja je ograničena (najčešće do 600 metara).

2. Što su sustavi prostorno neograničene obrade podataka? Koja su im osnovna obilježja?
   Telefonska mreţa se koristi kao infrastruktura za prijenos podataka na duljinu, s time da se
   koristi posredničkim ureĎajem – modemom – koji je pretvarao analogne telefonske signale u
   digitalne kompjuterske, i s obzirom na raširenost telefonke mreţe takva veza moţe biti
   raširena na bilo kojoj lokaciji.

3. Što su mrežni informacijski sustavi i kako su se razvijali?
   Mreţni informacijski sustav je distribuirano organizirani informacijski sustav zasnovan na
   umreţenim računalima. Prvo su se povezala dva, a onda i više prostorno udaljenih računala
   izravnim telekomunikacijskim vezama, odnosno putem telefonske mreţe. Koncem 1960.-ih
   godina je počeo razvitak mreţe ARPANET koja je "zametak" današnje globalne mreţe
   "Internet". Hardverska osnovica tih računala je mreţa računala ili računalna mreţa, s time što
   danas postoje već i beţične mreţe.

4. Što su multimedijske mreže?
   Multimedijske mreţa je nadograĎena računalna mreţa, na analognju telefonsku mreţau
   ugrraĎuje se sve više elemenata digitalne tehnologije što omogućuje priključivanje i drugi
   izvora informacija u obliku zvuka, grafičkih prikaza, videozapisa idr. Na izvorno računalnu
   mreţu priključuju se novisnke agencije, televizijske kompanije, filmske kuće i studiji.
   Uspostavljanje i uporaba bilo kakvog oblika raunalne ili multimedijske mreţe nuţno
   istodobno podrazumijeva distribuirano organiziranje PUIS-a u kakvom se takva mreţa rabi
   kao infrastruktura.

5. Koje se vrste računalnih mreža razlikuju prema kriteriju vlasništva? Navedite njihova
   svojstva i neke konkretne primjere.
    Javne – su javno dobro, što zanči da su u vlasništvu pojeidnih javnih institucija, drţava
      ili, rjeĎe asociajcija nekoliko drţava. U Hrv. Postoji nacionalna računalna mreţa
      CROPAK, te nacionalna akademska računalna mreţa CARNet, a nordijske zemlje imaju
      kolektivno vlasništvo nad zajedničkom multinacionalnom mreţoom NORDPAK. Pristup
      javnim mreţama dopušten je u načelu, svakome, naravno pod odreĎenim uvjetima (npr.
      svim drţavljanima neke zemlje).
    Privatne – vlasništvo su privatnih organizacija, poduzeća ili pojedinaca. Pristupi i
      uporaba mreţnih resursa su im strogo ograničeni ili kontrolirani. Najčešće su razmjervno
      malih prostornih diemnzhija, s amnjim brojem priključenih računaa i ostalih urešaja te s
      ograničenim brojem korisnika, ali postoje i vrlo velike privatne mreţe, s tisućama
      priljučenih ureĎaja i korisnika, npr. mreţe bankraskih i financijskih instituciaj SWIFT i
      svjetska mreţa zračnih prijevoznika SITA.
                                            25 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




6. Kakve su realne (stvarne), a kakve virtalne (prividne) mreže?
    Realne – stvarne – fizički elementi mreţe (vodovi, mreţnmi ureĎaji, priključci, itd.) u
     vlasništvu onoga čija je mreţa.
    Virtualne – prividne – fizičke elemente mreţe se iznajmljuju od nekog drugog a sluţe
     samo za vlastite potrebe, one su i najbrojnije npr. Microsoft-MSN, tom s emreţom mogu
     koristiti svi korisnici Microsoftovih proizvoda (programa)

7. Kako se mreže mogu razvrstati prema kriteriju fizičkog (geografskog) područja koje
   zauzimaju?
    Lokalne
    Rasprostranjene
    Globalne (planetarne) mreţe

8. Što su lokalne računalne mreže i koja su im najvažnija svojstva?
   Grade se na manjem geografskom prostoru koji obično odgovara prostoru na kojemu je
   fizički locirano neko poduzeće, neki dio, odjel ili pogon neke veće organizacije ili, općenito,
   neka razmjerno zatovorena funkcionalna cjelina poslovnog sustava. Lokalne mreţe
   namijenjene su prvenstveno povezivanju računala pomoću kojih djelatnici obavljaju svaki po
   dio nekoga zajedničkog posla.

9. Koje su najznačajnije arhitekture lokalnih računalnih mreža? Objasnite obilježja svake
   od njih.

      Zvjezdasta arhitektura – je zapravno centralizirana organizacija sustava, postoji glavno
       (središnje) računalo i odreĎeni broj računala koji ne mogu meĎusobno komunicirati već
       samo preko središnjeg računala.
       Galavno računalo obavlja sljedeće zadatke:
       o uspostavljanej veza meĎu satelistskim računalima kada je to potrebno
       o upravljanje prometom podataka u cjelokupnom sustavu
       o odrţavanje središnje baze podataka
       o odgovaranje na upite postavljene središnjoj bazi podataka putem satelitskih računala
       Glavne zadaće satelitska računala:
       o obrada podataka za potrebe krajnjih korisnika pomoću lokalnih programa
       o odrţavanje kopija dijelova (replika) središnje baze podataka koje se sada nazivaju
           lokalnim bazama podataka
       o odgovaranje na upite korisnika upućene lokalnoj bazi podataka
       o prosljeĎivanje korisničkikih upita središnjoj bazi podataka, kada je to potrebno, i
           prijam odgovora središnjeg računala
       o uspostavlajnjevezez s ostalim satelitskim računalima u sustavu ako to korisnici
           zahtjevaju, ali obvezno uz posredovaje glavnog računala.




                                            26 od 32
                                           
                            Primjena računala u poslovnoj praksi




   Sabirrnička arhitektura – ista je kao i zvjezdasta, samo što je glavno računalo
    zamjenjeno sabirnicom. Sabirnica je tzv. "intiligentni vod" tj. komunikacijski kanal koji
    je opremeljen nekim dodatnim ureĎajima, odnosn sklopovima koji mu omogućuju
    obavljanje nekih funkcija upravljanja mreţom. Glavni zadatak sabirnice je upravljanje
    prometom podataka meĎu različiitm elmentirma mreţe, odnsono umreţenim računalima,
    brine se o tome da odaslani podaci stignu na traţeno odredište optimalnim putem, da se
    ne "sudaraju", da eventualni utjecaj smetnji p rij prijenosu podataka bude otkriven a
    posljedice otklonjene, da ne doĎe do neovlaštene uporaba podataka bilo gdje na mreţi,
    itd.Sve su to funkcije koje obavlja glavno računalo u zvjezdastoj arhitekturi, ali ono moţe
    obavljati i neke funkcije obrade podataka, što sabirnica ne moţe. Sabirnica samo upravlja
    prometom podataka u mreţi. Takva konfiguraciaj lokalne mreţe potpuno j ekomptibilna s
    konceptom klijentsko-posluţiteljske arhitekture PUIS-a. Klijenti su priključena računala
    (radne stanice) a posluţitelji su programi što radnim stanicama omogućuju pristupi do
    zajedničkih elemenata sustava kao što su pisači, baza podataka isl.

   Prstenasta arhitektura –
    o moguće ju je ostvariti samo onda kada se meĎu elementima (čvorovima) mreţe
        mogu uspostaviti izravne veze koje tvore zatvorenu kruţnu strukturu
    o moguća su dva puta kretanja podataka izmeĎu dva elementa mreţe: onaj u smjeru
        kretanja i onaj protivan smjeru kretanja kazaljke na satu, za stvarni promet podataka
        odabire se samo jedan od njih.
    o pri komuniciranju izmeĎu dva nesusjedna elementa mreţe nuţno mora posredovati
        barem jedan element, a nerijetko i više njih, što otvara pitanje zaštite tajnosti
        prenoĎenih podataka, ako o tome uopće u konkretnom slučaju treba voditi računa.
    o Prednosti prstenaste arh. Su što je onda jednostavna, što traţi razamjerno male
        investicijske troškove i što je upravljanje mreţom razmjerno jednostavno. Za razliku
        od, sabirničke arh. U prstenastoj mreţi ne moţe doći do sudara (kolizije) podataka jer
        se oni uvijek kreću sekvencijalno (u nizu, jedan za drugim) samo s jednim smjerom
    o Nedostatak je što ju je taško instalirati, jer su rijetku slučajevi u kojima us radna
        mjesta, pa onda i radne stanice fizički razmještene tako da ih se moţe "zatvoriti" u
        prsten. Tajnost podataka u prijenosu iziskuje instaliranje nekih dodatnih sklopova,
        odnsono ureĎaja što iziskuje dodatne troškove i komplicira upravljanje mreţom.

   Hibridna arhitektura – nastaje povezivanjem razučitih arhitektura, čime se stvara
    sloţena kofiguracija mreţa koja moţe biti vrlo p recizno prilagĎena stgvarnim p
    rostornim uvjetima (horizontalni i vertikalni raspored radnih prostorija i radnih mjesta,
    konfiguracija terena, smještaj u odnosu prema drugim vrstama instalacija poput
    vodovodnih, naponskih, plinskih itd.) Takav tip je najprisutniji u praksi, ali pogodnosti
    što ih on pruţa "plaćaju" se kompliciranijim funkcijama upravljanja mreţom.




                                         27 od 32
                                             
                              Primjena računala u poslovnoj praksi




10. Što su rasprostranjene računalne mreže? Koje su im najvažnije značajke?
    To su mreţe koje pokrivaju velika geografska područja, povezivanje udaljenih računala,
    regionalne, nacionalne, meĎunarodne računalne mreţe, ali i mreţe velikih kompanija i
    poslovnih asocijacija. Zbog brojnosti korisnika i opreme u tkvim mreţeme, one su gotovo
    bez iznimke hibridne arhitekture pa obično obuhvačćaju niz podmreţa različitih kofiguracija
    i namjena, povezanih meĎusobno i na različite načine. S korisničkog stajališta nevaţno je
    kako se komunikacija u mreţi ostvaruje, vaţno je da se komunikacijska veza moţe ostvariti.
    O arhitekturi mreţe, njezinu radu i kvaliteti usluga pruţanih korisnicima brine se davatelj
    mreţnih usluga to su npr. poštanske i telekomunikacijske kompanije ili agencije kojiam je
    upravo to osnovna djelatnost. Osnovni zadatak davetelja mreţnih usluga je upravljanje
    mreţom, odnosno osiguranje optimalnih uvjeta u kojima korisnici moţe pruţati ponuĎene,
    odnosno s njime ugovorene usluge. Uprvljanje rasprostranjenom računalnom mreţom moţe
    biti centralizirano ili decentralizirano što ovisi o arhitekturi mreţe i organizaciji rada
    davatelaj mreţnih usluga.




                                           28 od 32
                                              
                               Primjena računala u poslovnoj praksi




Poglavlje 8.
1. Objasnite razvitak Interneta. Koje se faze mogu uočiti u tom razvitku?
2. Što su i koji generički, a što su i koji su izvedeni standardni internetski servisi? Kako su
    nastajali?
3. Što je daljinski prijenog datoteka? Objasnite najvaţnije značajke toga standardnoga
    internetskog servisa.
4. Što je elektronička pošta? Objasnite najvaţnije značajke toga standardnoga internetskog
    servisa.
5. Kako izgleda i od kojih se dijelova sastoji adresa u elektroničkoj pošti?
6. Kako funkcionira servis elektroničke pošte?
7. Objasnite najvaţnije konvencije u elektroničkoj pošti.
8. Na koji se način u elektroničkoj pošti uspijeva biti obazrivim prema primatelju poruke?
9. Što je World Wide Web?
10. Što je hipertekst, a što hipermedija?
11. Što je HTML? Koje su vrste HTML ureĎivača?
12. Što je Web preglednik? Kako funkcionira? Koji su danas najvaţniji Web preglednici u
    uporabi?
13. Što podrazumijeva pojam navigacije Web prostorom?
14. Što je URL, a što HTTP?
15. Što su internetski pretraţivački alati? Čemu sluţe? U koje se glavne skupine razvrstavaju?
16. Što su internetski imenici ili direktoriji? Čemu sluţe?
17. Što su pretaţivači informacija u Internetu? Koji su danas načešće primjenjivani pretraţivači?
18. Objasnite kako se postavlja vlastita Web stranica.ţ
19. Što su dostavne liste? Objasnite najvaţnije značajke toga standardnoga internetskog serisa.
20. Što su korisničke diskusijske skupine? Kako funkcioniraju?
21. Što je čavrljanje? Objasnite najvaţnije značajke toga standardnoga internetskog servisa.
22. Što je internetska telefonija? Koje su joj najvaţnije prednosti (kvalitete)?
23. Što su telekonferencije i kako se ostvaruju?
24. Što je mobilna telefonija i kakavj je njezin današnji stupanj razvitka?
25. Kakvi su učinci integracije beţične i internetske tehnologije?
26. Što je to WAP? Koja su mu osnovna obiljeţja?
27. Koji su najvaţnij mobilni ureĎaji za pristup Internetu? Koje su im vaţne funkcionalne
    karakteristike?
28. Što je intranet? Objasnite koncepciju u skladu s kojom se gradi.
29. Što ekstranet? Objasnite koncepciju u skladu s kojom se gradi.

Poglavlje 9.
1. Što je i kako se razvila paradigma prividne (virtualne) stvarnosti?
2. Što je projektna, a što prividna (virtualna) organizacija poslovanja? Usporedite ih.
3. Koje su korisne posljedice uspostavljanja prividne (virutalne) organizacije poslovanja?
4. Što je elektroničko poslovanje?
                                            29 od 32
                                             
                              Primjena računala u poslovnoj praksi




5. Zašto se prakticira elektroničko poslovanje?
6. Kako se ostvaruje elektroničko poslovanje?
7. Gdje se primjenjuje koncept elektorničkog poslovanja?
8. Što je i kako se ostvaruje elektronička prodaja vlastitih proizvoda i usluga?
9. Koja se vrsta dobara moţe prodavati putem Interneta?
10. kako se uspostavlja prodajno Web mjesto?
11. Koja su osnovna obiljeţja elektorničke prodaje vlastitih nematerijalnih dobara?
12. Koja su osnovna obiljeţja elektroničke prodaje vlastitih materijalnih dobara?
13. Koja su osnovna obiljeţja elektroničke prodaje vlastitih usluga?
14. koje se vrste usluga mogu razlikovati?
15. Što je i kako se ostvaruje online kupovanje?
16. Što je i kako se obavlja elektroničko trgovanje?
17. Koji su bitni elementi strategije elektroničkoga marketinga?
18. Što su i kako funkcioniraju elektroničke draţbe (aukcije)?
19. Što su i kako funkcioniraju elektronički oglasnici?
20. Kako se ostvaruje elektroničko trgovanje kapitalom, odnosno online investiranje?
21. Koje su posebnosti elektroničkog trgovanja meĎu tvrtkama?
22. kako se ostvaruje elektroničko plaćanje i naplata?
23. Koje su osnovne pogodnosti ostvarive elektorničkim plaćanjem i naplatom?
24. Koji su navaţniji oblici elektroničkog plaćanja i naplate?
25. Što je digitalni (elektronički) novac, a što su tzv. pametne kartice?
26. Što je Web izdavaštvo, a što elektrničko nakladništvo?

Poglavlje 10.
1. Zbog čega dolazi do zloporabe informatičko/internetske tehnologije?
2. Što je rizik informatičko/internetske tehnologije?
3. Koje su opće mjere minimalizacije sigurnosnih rizhiak u radu s Internetom?
4. kako se ostvaruje zaštita tajnosti podataka pohranjenih na računalnim memorijskim
    medijima?
5. Kako se ostvaruje zaštita tajnosti podataka pri prijenosu na daljinu?
6. Što je “zloćudni kod” i kako se otkriva?
7. Kako se ostvaruje integracija sigurnosnih mjera radi ostvrenja cjelovite zaštite sustava?
8. Što je zaštita privatnosti pojedinca u Internetu?
9. Kako se ostvaruje zaštita od prijevara u poslu?
10. Kako se ostvaruje zaštita od “obasipanja” neţeljenim porukama?
11. Kako se ostvaruje zaštia od elektroničkoga plaćanja karticom?
12. Koje je osnovno sredstvo zaštite inraneta i ekstraneta? Kako ono funkcionira?
13. Što je filtriranje poruka?
14. Što je usmjernik, što pristupnik, što namjenski, a što ovlašteni autorizacisjki posluţitelj?

Poglavlje 11.
1. Što se u Windows okruţenju smatra datotekom?
2. Što se u Windows okruţenju smatra direktorijem?
3. Što je izbornik? Kako se radi s izbornicima?
                                           30 od 32
                                             
                              Primjena računala u poslovnoj praksi




4. Što je Task Manager i koje su mu osnovne funkcije?
5. Što je Explorer? Koje su mu osnovne funkcije?
6. Što je formatiranje diskete i kako se ostvruje?
7. Što je File Manager i čemu sluţi?
8. Kako se kopira, a kak se briše postojeća datoteka? Kako se mijenja ime datoteke?
9. Kako se kreira novi, a kako briše postojeći direktorij?
10. Kako se kopiraju diskete u Windows okruţenju?

Poglavlje 12.
1. Kako je nastao i koja su glavna obiljeţja programskog paketa Office 2000?
2. Koje programe obuhvaća programski paket Office 2000?
3. Čemu sluţi program MapPoint 2001 i koja su mu glavna obiljeţja?
4. Čemu sluţi program PhotoDraw i koja su mu glavna obiljeţja?
5. Čemu sluţi Publisher i koja su mu glavna obiljeţja?
6. Čemu sluţi program Visio 2000 i koja su mu glavna obiljeţja?
7. Čemu sluţi program Microsoft Word 2000 i koja su mu glavna obiljeţja?
8. Čemu sluţi program Excel i koja su mu glavna obiljeţja?
9. Čemu sluţi program PowerPoint i koja su mu glavna obiljeţja?
10. Čemu sluţi program Access i koja su mu glavna obiljeţja?
11. Čemu sluţi program Microsoft Project i koja su mu glavna obiljeţja?

Poglavlje 13.
1. Koji su navaţniji programski alati za rad s Internetom?
2. Čemu sluţi program Microsoft Internet Explorer i koja su mu glavna obiljeţja?
3. Čemu sluţi program Netscape Navigator i koja su mu glavna obiljeţja?
4. Čemu sluţi program Microsoft Outlook Express i koja su mu glavna obiljeţja?
5. Što je HTML?
6. Koji su glavni dijelovi HTML dokumenta?
7. Kako se u HTML dokumentu naglašavaju dijelovi teksta?
8. Kako se HTML-om odreĎuje veličina pisma?
9. Kako se HTML-om odabire boja slvoa i pozadina stranice?
10. Kako se odreĎuje stil HTML dokumenta?
11. Kako se u HTML dokument ubacuju crte (linije)?
12. Obajsnite mogućnosti kreiranja tablica pomoću HTML-a.
13. Kako se u HTML dokument ugraĎuje poveznice za skok?
14. Kako se u HTML dokument ugraĎuju slike?
15. Čemu sluţi program FrontPage 2000 i koja su mu glavna obiljeţja?
16. Objasnite postupak planiranja Web mjesta.
17. Objasnite postupke kreiranja osnovne strukture Web mjesta.
18. Kako se pomoću programa FrontPage 2000 oblikuju Web stranice?
19. Objasnite kako se provjeravaju Web stranice načinjene programom FrontPage 2000.
20. Objasnite posptuak objavljivanja na Webu.

Poglavlje 14.
                                           31 od 32
                                            
                             Primjena računala u poslovnoj praksi




1. Koja su osnovna obiljeţja programa Microsoft Outlook 2000?
2. Objasnite modul elektroničke pošte programa Microsoft Outlook 2000.
3. Što su elektroničke mape u programu Microsoft Outlook 2000 i kako se izraĎuju?
4. Objasnite osnovna obiljeţja modula Adresar programa Microsoft Outlook 2000.
5. Objasnite osnovna obiljeţja modula Kalendar programa Microsoft Outlook 2000.
6. Objasnite osnovna obiljeţja modula Zadaci programa Microsoft Outlook 2000.
7. Objasnite osnovna obiljeţja modula Bilješke programa Microsoft Outlook 2000.
8. Objasnite osnovna obiljeţja modula Dnevnik programa Microsoft Outlook 2000.
9. Objasnite osnovna obiljeţja modula Outlook, danas programa Microsoft Outlook 2000.
10. Objasnite postupke slanja elektroniček pošte primjenom program Microsoft Outlook 2000.
11. Čemu sluţi program Microsoft Money 2000 i koja su mu glavna obljeţja?
12. Objasnite ustroj glavnog izbornika programa Money 2000.
13. Objasnite postupke rada s računimia u programu Money 2000.
14. Objasnite postupke dodavanja novih računa u programu Money 2000.
15. Objasnite postupke obavljnja transakcija po računima u programu Money 2000.
16. Koje se kategorije troškova i prihoda mogu obraĎivati programom Money 2000.
17. Objasnite postupak dodavanja novog računa utroška u programu Money 2000.
18. Objasnite osnovna obiljeţja modula Praćenje poslovanja programa Money 2000.
19. Objasnite osnovna obiljeţja modula Investiranje programa Money 2000.
20. Objasnite osnovna obiljeţja Planer programa Money 2000.
21. Koje su funkcije Centra za pomoć kod odlučivanja u sastavu programa Money 2000?
22. Objasnite postupke pripreme za obračun poreza pomoću programa Money 2000.
23. Objasnite postupke stvaranja pregleda pomoću programa Money 2000.




                                          32 od 32

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Tags:
Stats:
views:66
posted:8/10/2011
language:Croatian
pages:32