Docstoc

Untitled - OpenBook

Document Sample
Untitled - OpenBook Powered By Docstoc
					OSMAN A. SOKOLOVIĆ:




JEDAN RIJEDAK ARAPSKI
RUKOPIS O ZANATIMA.
     (PREŠTAMPANO IZ "NOVOG BEHARA")




        Islamska Dionička Štamparija, Sarajevo.
    Jedan rijedak arapski rukopis o
                zanatima.
      U knjižnici Gazi Husrevbegova vakufa, koja je
smještena uz zapadnu stranu Begove džamije u Sa­
rajevu, nalazi se jedna rijetka knjiga na arapskom je­
ziku, pisana godine 878 po Hidžretu. Pisac joj je
Muhamed bin Muhamed bin Abdul-Vehhab. Na naslov­
noj strani nalazi se bilješka datirana prije 275 godi­
na, (godine 1074 po Hidžretu). Ovu je bilješku napisao
u Carigradu neki Mesud bin Ibrahim. Iz ove bilješke
proizlazi — da je njezin pisac vidio jedan prim­
jerak ove veoma interesantne knjige napisane godi­
ne 641 po Hidžretu. Prema tome orginal iz koga je
prepisana ova knjiga, koja se sada nalazi u Gazi
Husrev begovoj knjižnici, star je oko 700 godina. Na­
slov knjizi je "Nihajet-ur-rutbe fi talab-il hisbe" a
pisao ju je Abdulah sin Nasrov sin Abdulahov sin
Muhameda Eš-Šizeri Eš-Šafi. Obzirom da je ova knji­
ga makar i kao prepis stara preko 450 godina*)
(a original, koji vjerovatno i sada negdje na Orijen-
tu postoji, star je kojih 7 stoljeća), mi ćemo se
ovim retcima s njome ukratko pozabaviti, jer je u
istinu jedno rijetko djelo, koje tretira pitanje zanat­
stva u doba Abasovića odnosno njihove dekadanse.

      *) Godine po Hidžretu računaju se prema mjesečevoj go­
dini koja je za deset dana kraća od sunčane godine po kojoj
se računaju godine po rođenju Isa a. s.
4

Pisac njezin živio je naime u doba zadnjega halife
iz spomenute dinastije, za vremena Mustasem-bilaha
tridesetsedmog, koga su Tatari pogubili u Bagdadu god.
1258., nakon što su mu na izdajnički način zauzeli prije-
stonicu, totalno je poharali poklavši i pobivši go­
tovo svo njegovo građanstvo. Tradicija priča da je
tom poharom toliko knjiga pobacano u Tigris, da je ri­
jeka zacrnila od murećefa i da se moglo preći s jedne o­
bale na drugu, gazeći po knjigama, upravo kao po mostu,
što znači, da je tada udaren jedan od smrtnih udaraca
Islamskoj knjizi, jer nema sumje da je u Bagdadu, kao
sjedištu halife i hilafeta, bilo skoncentrisano sve što
je najbolje, najvrednije pa i najređe od književnih djela
koje je do tada muslimanski svijet napisao i sabrao.
Poslije ovog krvavog slučaja, hilafetsko zvanje ostalo
je pune tri godine upražnjeno dok ga nije ponovno
ustanovio prvi halifa iz istog plemena i dinastije,
Ovaj Egidatski hilafet trajao je sve do Sultana
Selima II., koji ga preuze od zadnjega halife El
Mutevekkil-al-laha, preuzevši tom prilikom Sandžaki­
Šerif, Hrkai-Šerif i ostala hilafetska znamenja i pre­
nese ih u Carigrad, gdje se valjda i dan danas na­
laze. Kako je gore rečeno, ova knjiga tretira za­
natstvo, te mi je to dalo povoda, da se za nju zain­
teresujem. Da bi je mogao lakše proučiti, zamo­
lio sam jednog prijatelja, da mi je prepiše, a po mo­
gućnosti i prevede, pošto nijesam potpuno upućen u
arapski jezik. Prepis je već gotov, a i prevod je počet,
pa će mi biti lakše proučavanje njezinog sadržaja. Iz
dosada učinjenog, možemo razabrati štošta, što do
sada nijesmo znali iz zanatskog i ostalog privrednog
života tadanjeg muslimanskog svijeta, pa će nam ovo
                                                          5

djelo bez sumnje pružiti interesantnih podataka i iz
ondašnjeg kulturnog života. Prije nego pređem na
detalje, moram ovdje izraziti blagodarnost kako Va­
kifu ovoga rijetkoga kitaba, sjetiti ga se rahmetom a
također i pisca joj Abdulaha Ešizerije-Ešafije, na­
dalje i prepisivača Muhameda Abdul-Vehha a ta­
kođer i pisca zabilješke Mesuda Ibrahimova, koji
nam je ovom svojom dragocjenom bilješkom označio
izvor, odnosno original ove knjige.
       Svi gore spomenuti ovim djelima dali su nam
prilike da se ma koliko toliko upoznamo privrednim
i kulturnim stanjem naše braće po vjeri, u cvatu is­
lamske kulture i, budući se ova knjiga našla u našoj
sredini, nije isključeno da se kadija, u slučaju kad se
je poteglo koje pitanje zanatske naravi, poslužio o­
vom knjigom kao putokazom. Pisac ove knjige Eš
šizerija Eš-šafija navodeći svrhu pisanja ove knjige,
veli, da ju je napisao za one, koji su htjeli da budu
muhtesibi t. j. državni tržni nadzornici a pisao ju je
"nadajući se nagradi Onoga koji nagrađuje na sud­
njemu danu". Obzirom da je potrebno da se ova
knjiga detaljnije prouči, mi ćemo se na nju za sada osvr­
nuti općenito, ostavivši boljoj prilici, da je svestrano ob­
radimo i eventualno damo prevesti, kojemu od dobrih po­
znavaoca arapskog jezika, a ujedno i stručnjaku u priv­
rednim pitanjima, budući je prevod skopčan sa veli­
kim poteškoćama, jer nekih riječi nema u današnjim
arapskim leksikonima kamusima, biće, da su bile lokal­
ne ili ih je vrijeme malo po malo izbrisalo iz arap­
skoga govora, pa i riječnika. Knjiga sadržaje četrde­
set poglavlja; prvo je o Muhtesibima i o uslovima
za to zvanje, drugo poglavlje tretira pitanja ulica.
6

puteva i čaršije, treće o poznavanju vaga i utega
četvrto: o mjerilima i baždarenju, peto do tridesetrećeg,
raspravlja o pojedinim zanatima zatim telalima, lov­
cima, tridesetreće poglavlje tretira pitanje veterinara,
tridesetčetvrto poglavlje o trgovanju robljem, ćrideset-
peto: o banjama, tridesetšesto: o ranarima i onima
koji liječe uzimanjem krvi, tridesetsedmo: ljekarima i
vračarima, tridesetosmo poglavlje tretira pitanje uz­
gajatelja odnosno učitelja mladeži, tridesetdeveto,
poglavlje posvećeno je o zimmi (nemuslimanima) dok
 četrdeseto kao završno poglavlje, raspravlja de­
taljno o državnom tržnom nadzorništvu. Mi ćemo se
za sada osvrnuti samo na prvih pet-šest poglavlja.
      Poglavlje prvo: Muhtesibi. To su policijski uprav­
nici odnosno državno-tržni nadzornici koji vrše nad­
zor i upavu nad tržištem, saobraćajem, napokon
nad mjerama i utezima svih vrsta, uopće na sve­
mu, što se odnosi na privredni saobraćaj u jedno­
me mjestu. Muhtesib će se služiti štapom, sluga­
ma i pomoćnicima, obilaziti će redovito po ulica­
ma malim i velikim u svako doba, a naročito,
dok svijet počiva. On će se ispomagati izvidni­
cima koji će mu donositi vijesti, izvješćavati ga o
stanju tržišta. Muhtesib mora biti čedan od svijet­
skoga imetka, ne smije primati darova nikakvih i
mora se držati zapovjedi našega Muhameda a. s.
koji je rakao "neka bude proklet i onaj koji daje mito
kao i onaj koji ga uzima". Muhtesib mora biti prav­
nik (fakih) i mora poznavati šerijatske odredbe i pro­
pise, govor mu se ne smije protiviti sa radom, mora
da bude blage ćudi, meka govora i vesela lica. Po­
našanje mora da mu je dostojanstveno, bilo kad što
                                                      7

naređuje ili zabranjuje, jer su ova svojstva potrebna
da se privuku ljudi a i da se lakše dođe do cilja. U
svome saobraćaju sa svijetom, treba da je vrlo blag
jer se blagošću više uspijeva nego bi se to silom
postiglo. Muhtesib nadalje treba da polagano i oprez­
no postupa i da kazne ne izvršuje naprečac. Za prvu
pogrešku koja se kod nekog pojavi, ne treba odre­
đivati kaznu, a niti nekoga pozivati na odgovornost
za rijetki prekršaj, pošto je po nauci Islama nepo­
grešivost moguća jedino kod svetaca, Božijih posla­
nika. Pomoćnici i sluge Muhtesibove moraju da se
pridržavaju istih dužnosti kao i on, i ako on počne
na njih sumnjati, ukloniti će ih iz službe.
      Drugo poglavlje govori o ulicama: One moraju
biti visoke i široke, "kako su to Rumi (Bizantinci)
davno opisali". Sa strana ulica treba da budu ploč­
nici (efrizi), po kojima će svijet moći hodati. Trgov­
ci i zanatlije ne smiju izbacivati svojih izloga i ćepe­
naka preko pločnika, jer je to nepravo i stješnjava
prolaz putnika. Muhtesib treba da za svaki zanat o
dredi posebnu ulicu jer je to u njihovom interesu a i
zgodnije. Dućani, u kojima se loži vatra kao gvozdari,
moraju biti udaljeni od dućana mirodijara (attara) i
manufakturista (bezzara) radi toga, jer nema sličnosti
među tim radnjama a štetu mogu da prouzrokuju.
Budući da Muhtesib ne može obuhvatiti odnosno po­
znavati poslovanje svih zanata, odrediće za svaki
pojedini zanat po jednog vještaka stručnjaka (arifa),
od boljega svijeta, koji dobro poznaje odnosne zanate
i podvale i smicalice zanatlija. Muhtesib ne smije o­
dređivati maksimalnih cijena (saari-malu) trgovcima,
niti ih siliti da prodaju svoju robu uz određene ci­
8

jene, budući ne odgovara duhu nauke Islama, jer je
Muhamed a. s. rekao kad su mu njegovi drugovi
(ashabi) priopćili da određuju cijenu: "Samo je Bog
onaj koji oduzima i proširuje tegobe i određuje ci­
jene i ja se nadam da pred Njega izađem a da niko
od mene ne traži svoje pravo radi nasilja koje sam
mu učinio lično ili materijalno". Ovo je potpuno i ra­
zumljivo kad se zna da su muslimani dužni držati sa
uviđavnosti, umjerenosti (insafa) prema onom Hadi­
su; el insafu nisf-ud-din (Insaf je polovina vjere).
       Zelenaštvo je strogo zabranjeno i kad Muhtesib
vidi da se neko bavi s time i to da kupi kad je jef­
tino i čeka da proda kad poskupi, on će ovakog čo­
vjeka prisiliti da svoju robu rasproda u općem inte­
resu, budući je zelenaštvo strogo vjerski zabranjeno
(haram) a dužnost je svakoga da zabranjuje i spriječi
 vršenje harama i Muhamed a. s. je rekao: nafaku će
 dobiti svako koji pošteno zarađuje a lihvar je pro­
 klet. Nije dozvoljeno dočekivati karavane i robu pred
 gradom, naime tako da neki čovjek izađe pred grad,
 sačeka trgovce s robom, i kad oni stignu počne im
 pričati da je cijena nihovj robi niska u svrhu da
 je od njih jeftino kupi. Muhamed a. s. je zabranio
 ovaj način kupoprodaje dočekivanjem karavane pa
 ako i Muhtesib ovariše na ovakovog čovjeka, zapri­
 ječiti će mu rad, pošto ga ukori. Muhtesib će one­
 mogućiti ulaženje tovara s drvima, sa sijenom i vodom
 te zeleni jer, prijeti opasnost za odijela prolaznika.
 Zapovjediće im da rastovare konje, odnosno živo­
 tinje, jer ako one s tovarom stoje čine štetu narodu
 a i same se pate, a budući je Muhamed a. s. zabra­
 nio mučenje životinja i Muhtesib će trebati da to za­
                                                      9

brani. Muhtesib će morati zapriječiti iznošenju zidova
na javne puteve, mora paziti na čistoću puteva od
zemlje i ostalog jer to šteti svijetu, a Muhamed a. s.
je rekao da je to šteta a štetu valja uklanjati. Oluci
moraju biti ukopani u zemlju, u zid uzidan, kako
ne bi štetilo prolaznike. Ako koji kanal bude izveden
na javni put, od Čega im štete i dosade svijetu, na­
rediće Muhtesib vlasniku, da ga ljeti zatvori i svede
u rupu, u kući u kojoj će se sakupljati nečist. Muh­
tesib će zapovijediti čaršijama, da čiste ulice od
blata i nečistoće. Nije dozvoljeno sjedati muškarcima
na puteve kuda ženske prolaze, naročito ako nema
potrebe i ako tko učini, izabrati će ga Muhtesib a
pogotovo, ako to učini stranac i stankinja, naime ako
se razgovaraju na osamljenom mjestu, jer to je na­
 ročito za njih zabranjeno.
      Treće poglavlje tretira pitanje vaga i utega: Pi­
sac veli da je poznavanje mjera i utega neophodno
potrebno, pošto su oni temelj trgovačkom poslovanju
i po njima se regulišu kupoprodajni predmeti. Muh­
tesibu je stoga potrebno, da se tačno upozna sa mje­
rama i utezima, inače ne bi činio onako kako to še-
rijat propisuje. Svaki narod ima svoje posebne mjere
i utege koje se razlikuju od drugih, bilo u veličini
ili objamu, to naročito vrijedi za Sirce. U ovome
članu pisac spominje razne kantareve i litre kao ha-
lebsku, šamsku, homusku, dok drame poznaje šamske,
šizerske, halebske, hamamske, Elmuhare(?), a kod
kejlova (mjere za tekućinu) poznaje još onu iz Gurare(?)
      Četvrto poglavlje namijenio je pisac vagama i
kutijama: Predviđa dužnost oprašivanje vaga, propi­
suje način mjerenja uopće, a kod mjerenja zlata upo-
10

zoruje na mogućnost, da prodavaoc puhne u sud u
kome se zlato nalazi, da time nešto dobije na težini.
      O ovom pitanju ima još nekih finesa, nu mi
ćemo za sada od toga odustati dok se stvar detalj­
nije ne prouči i ne prevede. Dobro je napomenuti od­
redbu, prema kojoj je zabranjeno upotrebljavati utege
od kamena, jer se oni otkrnu, ali ako potreba iziskuje da
se baš upotrebe kameni utezi, primjerce radi siro­
maštva, Muhtesib će narediti da se ovakovi kameni
utezi, ušiju u kožu i obaždare odnosno žigošu. U jed­
nome dućanu ne smije biti više utega jedne te iste
vrste, s razloga da se ukloni sumnja da među njima
nema i takovih koji nijesu u ispravnom stanju. Za­
branjeno je također izradba i upotreba utega od trećina
oke ili litre, budući su slični sa onima pola litre i
oke. Muhtesib je naročito dužan da nadzire i ispituje
krive utege i to nenadno kad to privrednici ne opa­
žaju, jer ih ima i takovih, koje čine razne malverza­
cije sa utezima.

      Pošto smo u glavnom prešli preko odredaba
opće naravi, potrebno je da se dotaknemo makar
kojeg člana koji raspravlja o zanatima. Radi toga
ćemo primjera radi dotaći se ovdje jednoga, naime
onoga člana, koji tretira pitanja jednog od najvažnijih
zanata, pekarskog. Pekari moraju dignuti krovove
svojih dućana, otvoriti vrata i postaviti na krovu
široki dimnjak, iz koga će moći da izlazi dim, kako
ne bi škodio susjedima. Pekari ne smiju ložiti
ni slame ni četena (lana), jer je to škodljivo prsima,
a kada se vatra razgori, zatvoriće peć iznutra da se
razgrije, zatim će metnuti hljeb da ga peku.
                                                     11

      Muhtesib će popisati u knjigu (tefter) kako imena
pekara tako i mjesta (položaj) njihovih radnja, pošto
je potrebno da se to znade. On će im narediti, da
čiste posude za vodu, da peru kako načve tako i sve
 što dolazi sa tijestom u doticaj a tako i ono na čemu
se nosi hljeb. Pekarima je zabranjeno da miješaju
hljeb nogama, koljenima i laktovima, jer se time hljeb
omalovažava, nadalje jer često puta padne nešto u ti­
jesto bilo kao znoj ispod pazuha, iz tijela i drugo što
slično. Bez zastirača (bošče) ne smije se kuhati a i
bez podrezanih rukava. Lice treba da je povezano
kad se hljeb kuha, jer se može ponekad kihnuti ili
pak govoreći može pokadkad pasti nešto u tijesto
kao pljuvačka i slično. Pekar će uzeti pregaču da ne
bi znoj pao na tijesto, obrijaće ruke do laktova, da
ne bi šta palo i ostalo u tijesfu. Ako pekar kuha u
dani treba neko da mu rastjeruje muhe oko njega.
Sve ovo treba da radi, razumije se, pošto je nekoliko,
puta prosijao brašno na često sito.
      Muhtesib treba, da nadzire sve što pekari mije­
šaju u hljeb primjerice: haleban(?), besar(?), materija
koja daje hljebu ružičastu boju. Ima pekara koji mi­
ješaju grašah (nohut) i parinčeno brašno, čime se o-
težava hljeb, naime hljeb postane teži. Ima ih naime
i takovih, koji miješaju haškar(?), nadalje ječmeno
mlivo ili pak mijese tijesto sa mekinjama i onda o-
vako tijesto presvuku sa čistim tijestom od prosija
mliva. Sv. ove varke, mogu se prepoznati na hljebu
a i kad se hljeb razlomi. Muhtesib će zabraniti pe­
 karima, da u hljeb meću boraka (boraks?) i natrona,
jer natron prouzrokuje žeđanja i otvara stolicu, a
prouzrokuje i majasil (berasir) (vrst bolesti,). I borak
12

je također štetan ali ipak daje vanjštinu hljebu, u­
ljepšava mu izgled. Hljeb se ne smije peći dok tije­
sto dobro neuskisne, jer je hljeb od neukisnuta tijesta
težak na vazi a i stomak ga teško podnosi. To isto
vrijedi za slučaj kad se metne mala količina soli
Stoga će Muhtesib to sve zabraniti pekarima, jer na
ovaj način oni čine da hljeb postane težak. Pekari su
dužni da pospu po hljebu lijepa i uredna sjemena
primjerice: bijeli kimel, šunis(?), ševnis(?) elijanson.
samsam (susam) i t. d. Pekari ne smiju vaditi hljeba
iz peči sve dotle dok se potpuno ne ispeče a da pri
tome ne izgori. Najbolje je da Muhtesib odredi koliko
pojedini pekar ima dnevno odnosno preko noći da
ispeče hljeba kako grad ne bi njime oskudijevao, ali na
to ih ne može niko prisiliti, ako oni sami nijesu
zato da tako rade. U vezi s ovim šestim poglavljem
je i sedmo poglavlje.
       Prema odredbama u ovom poglavlju. Muhtesib
će narediti pekarima da urede svoje dimnjake i da
čiste samu peć, pekar će posuti po peći luga, da
štogod drugo ne prione za hljeb. Ostavljajući drugoj
prilici, da rečemo o ostalim zanatima i uredbama o
trgovini kao i o ostalim zanimanjima, mi ćemo da
završimo ovaj članak, sa jednim malim dodatkom.
      O zanatima i zanatlijskim izrađevinama i uopće o
umjetnim zanatima muslimanskih naroda, nema u na­
šoj književnosti specijalnih knjiga kao što to već imaju
Nijemci, Francuzi, Rusi, Holandezi, Englezi i drugi
kulturni narodi i ako bi mi, jer je većina naših za­
nata a i esnafske organizacije istočno-muslimanskog
porijekla, trebali da to imamo. Tek ovdje ondje, nađe
se u našima beletrističkim listovima, kalendarima i
                                                      13

slično po koja bilješka nu detaljnije štogod nema do­
sada ništa napisano. Gosp. Hamdija KreŠevljaković u
svojoj studiji izašloj u zagrebačkoj reviji "Narodna
starina" pod naslovom "Sarajevska čaršija, njeni es­
nafi i obrti za Osmanlijske uprave", dotakao je i o­
bradio iedan dio tog zanimljivog predmeta nu samo
u koliko se odnosi na Sarajevo. Nažalost nema toga
mnogo pisano ni u arapskom, perzijskom i turskom
jeziku i ako nam je svima poznato da su na isl. ori­
jentu: Turskoj, Perziji, Arabiji, Indiji, Egiptu, nadalje
u Španiji nekada ti obrti bili jako razvijeni i da nji­
hovim ostacima danas se divi cio kulturni svijet. Pa
i kod nas u Bosni i Hercegovini svi dosadanji tako
zvani stari zanati, nose sve karaktaristike orijenta i
može se reći da je zanatstvo Bosne i Hercegovine
prenešeno sa istoka i njemu duguje ono što sada ima
makar to bilo i u vrlo skromnome stanju. O zanat­
skim i umjetnim izrađevinama i danas ima kod nas
toliko orijentalnog, da je nedavno neki engleski put­
nik, prolazeći kroz naše krajeve uskliknuo: Bosna je
orijentalnija i od pravog Orijenta, naime sada refor­
mirane Turske. Bosna je uistinu i danas takova u
mnogo čemu, i ako nažalost nikada nije u za-
natlijskim, umjetnim i kućnim izrađevinama dostigla
ono što je nekada islamski Orijent posjedovao. Di-
votne džamije, mesdžidi, medrese, javna kupatila, ba­
zari, imareta, ćuprije, vodovodi, turbeta i druge luk­
suzne palate iskićene su valjanim i spretnim rukama
zanačija — umjetnika, što nam najbolje dokazuje os­
taci velikih djela zanatske radinosti u Kordovi, Gra-
nadi, Sevili, Segogi, Toledu u Španiji sa remek dje­
lom arapsko-muslimanske umjetnosti Alhambrom za­
14

tim poznate građevine diljem arapskih zemalja: Samu
(Damasku) Haj Bagdadu; Kairu, Tunisu i t. d.
zatim znamenite građevine islamsko-perzijske umjet­
nosti u Tibrisu, Isfahamu, Sultaniji Mešhedu i drugdje,
napokon islamsko-tursk-selđučka umjetnost u Hivi
Buhari, Semerkandu, Delhiju, Agri i drugim brojnim
mjestima, nezaboravivši spomenuti pri tome ostatke
građevina u Siciliji i drugdje gdje su brojne izrađe­
vine u kamenu, mramoru, gvožđu, keramici, bakru
plemenitim i ostalim neplemenitim kovinama dotjeri­
vale formu i ukus svih tih izrađevina, koji služahu
tadanjim potrebama ne samo muslimanskog kultur­
nog istoka nego se mnogo štošta spremaše na dvo­
rove evropskih vladara i na tržišta Mletaka, Genove,
i ostalih varoši Sredozemnog mora, odakle se dalje
prenašahu ovu rijetke i umjetne zanatske izrađevine
da u njima uživa srednja, sjeverna i zapadna Evropa.
Učinili bi krivo ako se ovdje ne bi sjetili i čarobnih
ruku pisaca i prepisivače (Kaligrafa) te i slikara na­
pokon i orijentalne muslimanske žene, čijim divnim
rukotvorinama u tkivu, vezovima, pletivu i dan da­
nas nalaze Evopejci odraz pjesničke duše prerađen i
svrstan u tim njihovim divotnim rukotvorinama.

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Tags:
Stats:
views:15
posted:5/15/2011
language:Croatian
pages:15