Docstoc

Dermatolo ka propedeutika cervicitis

Document Sample
Dermatolo ka propedeutika cervicitis Powered By Docstoc
					                                           Dermatološka propedeutika
                                                     -1-

                      Dermatološka propedeutika

KOŢA: površine 1,5-1,8 m2 u muškaraca i oko 1,2 m2 u ţena- najveći organ;
mase 18% mase tijela, a nejdeblja na tabanima= 4mm;boja koţe ovisi o
prokrvljenosti i prisutnosti melanina;

1.Razvitak koţe- koţa se razvija iz dvaju zametnih listića, iz ektoderma i mezoderma. Iz
ektoderma: epidermis, adneksi koţe, ţivci i osjetna tjelešca, a iz mezoderma: korij (dermis),
potkoţno masno tkivo, krvne i lifne ţile i ţivci. Koţa se razvija iz jednog sloja stanica: bazalne
membrane i tankog sloja mezenhima, da bi se krajem prvog trimestra uočio stratificirani
epidermis i dezmosomi. Stvaraju se i nekeratinizirajuće st. (melanociti, Langerhansove i
Merkelove), fibroblasti stvaraju kolagen, a vide se i zameci adneksa. DoĎe li do poremećaja
razvoja u ovom razdoblju ( npr. virusna infekcija s infarktoom posteljice) dogodit će se aplasia
cutis congenita i sindactilia. Zbog poremećaja razvitka dišnog i probavnog sustava u istom
razdoblju: fistule (brannhijalne ->labijalna i nazalna/liječenje kirurško). U drugom trimestru
epidermis oroţnjava, ploče nokta i ţlijezde su razvijene, razlikujemo papilarni i retikularni sloj
dermisa, a razvijena su i elastična vlakna. U trećem trimestru koţa je razvijena sa svim
strukturama i sazrijeva. Roţnati/kornealni sloj je zadebljan i razvijeno je masno tkivo u subcutisu.

GRAĐA KOŢE: 1. epidermis 2. dermis 3. subcutis (potkoţno masno tkivo=tela subcutanea)
1. epidermis: stratum basale je temeljni sloj od 1 reda stanica koje se dalje dijele, stratum
spinosum ili nazubljeni sloj koji se sastoji od 4-8 redova poligonalnih stanica povezanih
dezmosomima, stratum granulosum ili zrnati sloj koji se sastoji od 1-2 reda pločastih stanica
koje u citoplazmi sadrţe keratohijalin. Keratohijalin je meĎuproizvod sinteze keratina. Sva 3 sloja
(BSG) sadrţe karakteristična vlakna->tonofibrile, koji se meĎusobno isprepliću i vidljiva su
elektronskim mikroskopom, stratum lucidum ili svijetli sloj, prisutan samo na tabanima i
dlanovima, moţda i ne postoji i stratum corneum ili roţnati sloj, sastoji se od oroţalih stanica
(keratin) koje nemaju jezgru. Taj sloj se u obliku ljuštenja (desquamatio insensibilis) neprestano
troši. Svi slojevi sadrţe keratinocite koji sudjeluju u stvaranju roţevine. Epidermis osim
keratinocita sadrţi i nekeratinizirajuće dendritske stanice : Langerhansove, Merkelove i melanocite
i odgovoran je za celularnu staničnu imunološku reakciju.
2. dermis: sastoji se od vlakna, meĎustanične tvari, stanica, krvih i limfnih ţila, ţivaca, osjetnih
tjelešaca i adneksa koţe. Histološki se u dermisu razlikuju stratum papillare ili površinski sloj i
stratum reticulare ili dublji sloj. Stalne stanice dermisa su: fibroblasti, makrofagi i mastociti
(metakromatske stanice), a meĎustaničnu tvar čini vlaknasti dio: kolagenska i elastična vlakna i
amorfni dio:glikozaminoglikani i glikoproteini.
ADNEKSA: folikuli dlake-> vanjska i unutarnja ovojnica (=epitel) i papila u koju je usaĎena dlaka.
Glandulae sebaceae ili ţlijezde lojnice =>rasporeĎene su oko folikula, ispraţnjavaju se u folikul.
Jedino se u perianalnoj regiji, na prepuciju&glansu penisa, prijelazu stidnice u koţu stidnih usana i
na bradavici mliječne ţlijezde otvaraju direkt na koţu. Glandula sudoriferae ili ţlijezde znojnice
nalaze se duboko u dermisu poput kluipka i prazne se na površinu koţe. Glandulae sudoriferae
maiores ili mirisne ţlijezde su tubularne ţlijezde koje izlučuju sekret karakterističan za pojedinu
regiju (pazuh, glans, velike usne...); Pili ili dlake nalaze se preteţno na kapiliciju. Razvoj dlake
teče krooz anagenu, katagenu i telogenu fazu i traje različito dugo. Unguines ili nokti sastoje se
od matriksa, leţišta nokta, nokatne ploče a okruţuje ga cuticula-koţni nabor. U dermisu se zbiva
humoralna imunološka reakciija. Epidermodermalna granica posebnim se bojenjem i pod
svjetlosnim mikroskopom vidi kao nabor debljine 50-100 nm, a elektronsko-mikroskopski
odgovara bazalnoj membrani u kojoj se razlikuju lamina lucida i lamina densa, svijetli i tamni dio.
BM poludezmosomima je vezana za bazalni sloj epidermisa, a ukotvljenim vlakancima (anchoring
fibrils) vezana je uz dermis.
                                          Dermatološka propedeutika
                                                    -2-
FUNKCIJE BM: 1. potpora stanicama epitela, endotela i parenhima; 2. povezivanje epitela ili
endotela s podlogom; 3. filtracijska barijera za makromolekule; 4. sprečavanje dehidracije
organizma i gubitka elektolita; 5. zaštita koţe od prodora mikroorganizama. U koţi se nalaze 2
mreţe krvnih ţila: plexus papillaris/površinski i plexus cutaneus(na granici demisa i subcutisa. Tu
se nalaze i autonomna i senzorna ţivčana vlakna kao i Krauseova (hladnoća) i Vater-
Paccinijeva (taktilni osjet, vibracija) osjetna tjelešca.

SUBCUTIS: potkoţno masno tkivo s pripadajućim krvnim ţilama i ţivcima, a odijeljeno septama
koje su od dermisa usmjerene prema fasciama i kostima.

DERMATOZE: bolesti koţe

FUNKCIJA KOŢE: 1. mehanička zaštita 2. od dehidracije 3. od sunčevog svjetla 3. od patogenih
mikroorganizama 5. termoregulaciijska uloga 6. sekrecijska funkcija 7. osjetne funkcije 8.
imunološka funkcija;
-neprimjetan gubitak vode= perspiratio insensibilis, to nije znojenje i znojenje= perspiratio
sensibilis ili transpiratio / sadrţi 99%vode;
-modul elastičnosti u dojenačko doba je 2,9 a u staračko 8,1;
-prosječna ukupna količina lipida na čelu odraslih u mg/cm2 /3 sata u muškaraca je: suha koţa
<0,80; normalna 1,30+-0,50; za masnu >1,80; za ţene: suha<0,70; normalna 1,20+-0,50;
masna >1,70;
-prosječno primanje vode u organizam je 2,4 L na dan (izgled koţe ovisi o količini vode),
- u staračkoj koţi ima dosta vode ali atrofiir aepidermalni sloj, zakazuju elastična i kolagenska
vlakna...oroţnjeli sloj štiti od gubitka vode difuzijom! (npr. kod opeklina, kad taj sloj nestane
=>gubi se 3-5L vode na dan!!!);

->TIPOVI KOŢE: normalna, masna, suha i mješovita;

->OPIS PROMJENA NA KOŢI=DERMATOLOŠKI STATUS; (broj, veličina, oblik, boja, razgraničenje,
konzistencija, lokalizacija i raspored=>monomorfna ili polimorfna slika; ako se na odreĎenom
arealu skupi veći broj promjena od kojih se neke spoje=>ţarište);
HIPERKERATOZA= proširenje normalno strukturiranog roţnatog sloja; PARAKERATOZA=
nepravilno oroţnjavanje gdje u roţnatom sloju postoje stanice s jezgrama; ATROFIJA
EPIDERMISA=njegovo stanjenje; AKANTOZA= prooširenje epidermisa jer se povećava broj
slojeva epidermalnih stanica; DISKERATOOZA= pojava roţnatih stanica u spinoznom sloju
(diskeratosis benigna, no najčešće kod spinocelularnoog karcinoma=diskeratosis maligna).
VASKULITIS: proliferacija endotela krvnih ţila, proţetost fibrinom i upalnim stanicama u samoj
stijenci krvne ţile kao i u okolici. Ponekad nalazimo i nespecifično granulacijsko tkivo, a rjeĎe
specifično; i u potkoţju se moţe naći upalnih stanica, a moţe doći i do zamjene masnog tkiva
vezivnim;

DERMATOLOŠKA DIJAGNOZA: mora biti etiološka iako to ponekad nije moguće pa se postavlja
morfološka ili deskriptivna,
-1. anamneza 2. opći status 3. dermatološki status 4. laboratorijske pretrage;

- DERMATOLOŠKI STATUS: broj, oblik, veličin, boja, ograničenje prema podlozi, konzistancija,
lokalizacija i raspored promjena. DA li su eflorescencije SOLITARNE ili MULTIPLE. OBLIK: okrugao,
ovalan, poligonalan, nepravilan; VELIČINA: usporeĎuje se s poznatim pojmovima, u mm ili cm;
OGRANIČENJE: moţe biti oštro (akutne upalne dermatoze, psorijaza) ili neoštro ograničene od
okolne koţe(npr. krooničan oblik kontaktnog dermatitisa); KONZISTENCIJA: mekana ili tvrda;
palpacijom utvrĎujemo da li je promjena bolna na pritisak, da li je pomična ilis rasla s podlogom;
RASPORED: grupirane, diseminirane ili konfluirajućće. Promjene mogu biti i anularne,
                                            Dermatološka propedeutika
                                                      -3-
serpiginozne, circinarne (poput krugova) i nepravilne – korimbiformne sa središnjom velikom i oko
nje malenim eflorescenicijama. Ţarište je skup eflorescencija izmeĎu kojih nema zdrave koţe.
Ţarište moţe biti pojedinačno ili multiplo i moţe konfluirati sve do potpune zahvaćenosti
koţe=eritrodermija.
2. Poremećaji embrionalnog razvitka koţe-
             - Aplasia cutis congenita – nedostatak koţe na odreĎenom djelu kod kojeg je
                 epidermis
                 uvijek, a dermis(ako postoji nedostaju adneksa i elastična vlakna) katkad
                 odsutan. Moţe samostalno zacijeliti. Dobro ograničeno. Liječi se kirurški.
             - Syndroma pseudo-ainhum- kod rane rupture amniona slobodni rubovi dovode do
                 stezanja udova  kompresija ili amputacija. Liječenjkirurški ukoliko konstrikcija
             remeti
                 vaskularnu i limfnu drenaţu.
             - Pachydermoperiostosis- hipertrofija koţe i kosti udova. Primarna je nasljedna, a
                 sekundarna potaknuta nekom teţom bolesti (upala pluća) ili tumorom (
                 adenokarcinom bronha ili tumorom probavnog trakta). D.D. treba isključiti
                 akromegaliju te poremećaje štitne ţlijezde. Liječenje: kirurška korekcija nastalih
                 deformiteta, te liječenje osnovne bolestinakon čega dolazi do regresije promjena
                 na kostima.
             - Cutis verticis gyrata- hipertrofija koţe s pojavom nabora na zatiljnom dijelu.
                 Vezano uz
                 teţu mentalnu retardaciju ako je bolest primarna. Ako je sekundarna onda je
                 vezana uz neku drugu bolest (AML, akromegalija,...). Liječenje se sasatoji od
                 kirurške korekcije i liječenja infekcija koje tu mmogu nastati.

3. GraĎa koţe- epidermis – stratum basale ( jedan bazalni sloj stanica), stratum spinosum ( 4-8
         slojeva stanica), stratum granulosum ( 1-2 sloja st. sa zrncima keratohijalina u
         citoplazmi), stratum lucidum (samo na dlanovima i tabanima) i stratum corneum (
         oroţene st bez jezgara, a troši se ljuštenjem. Dermis čine kolagena, elsatična i
         retikularna vlakna, meĎust. tvar, krvne i limfne ţile, osjetna tjelešca i adneksa i stanice (
         makrofazi, fibroblasti, limfociti). Sastoji se od površnijeg stratum papillare i stratum
         reticulare. Epidermodermalnu granicu čini bazalna membrana (lamina lucida i lamina
         densa) koja je poludezmosomima vezana uz bazalni sloj epidermisa,a sidrenim
         vlakancima uz dermis.

4. Funkcija koţe – zaštitna: mehanička, dehidracija, sunce, mikroorganizmi, termoregulacija,
         sekrecija, osjet, imunološka. Normalna, masna, suha i mješana koţa.




5. Fizikalno dijagnostički postupci u dermatologiji i venerologiji –
               vitropresija- pregledavanje koţe kroz prozirni objekt uz pritisak (odreĎivanje
                  ishemije)-> npr. kod lupozne tuberkuloze promjena će promijeniti boju iz crvene
                  u smeĎu nakon vitropresije;
               pokus sondom – odreĎivanje osjetljivosti i konzistencije promjene; upadanje
                  sondom npr. kod nekrotično tkivo znak je lupozne tuberkuloze,
               struganje – drvenim štapićem, skalpelom, kiretom ili raspartorijem;
               dermografizam- prelaskom tupim predmetom po koţi javlja se eritem ili
                  urtikarijska pruga (crveni dermografizam) i rjeĎe bijela pruga (bijeli
                  dermografizam);
                                           Dermatološka propedeutika
                                                     -4-
              fenomen Nikolskog – ispituje se kod buloznih dermatoza. Nakon trljanja ili
               gnječenja prividno nepromijenjene koţe nastaje mjehur (npr. kod Lylleove
               bolesti).
              Köbnerov fenomen – nadraţivanje pokreće promjenu ( grebanje će u
               psorijatičara izazvati eritematoskvamozno linearno ţarište).
              Auspitzov fenomen – odstranjivanjem ljusaka gornjih djelova oštrim
               predmetom dolazi do točkastog krvarenja,

6. Sustav eflorescencija u koţi-općenito- broj (slitarna, multipla), oblik, veličina, boja,
ograničavanje,
         konzistencija (meka, tvrda), lokalizacija, raspored ( grupirano, diseminirano), ţarišta (
         monomorfna, polimorfna; eritrodermija  cijela koţa zahvaćena).


10. Dijagnostičke metode u DV – svaka metoda ima svoje indikacijsko područje, znači da ju je
korisno primijenjivati ako sumnjamo na nešto odreĎeno; mora se pridrţavati istog načina
očitavnaja, usporedbe sa zdravim ljudima te da svaki test ima svoj domet; testovi in vivo na
bolesniciima i testovi in vitro na biološkom materijalu;
->in vivo-kutani:
-epikutano (patch) testiranje- za dokazivanje kasne, celularne preosjetljivosti. Za dijagnozu
kontaktnog alergijskog dermatitisa. Za testiranje se primijenjuju alergeni u netoksičnoj
koncentraciji, najčešće 2% u vazelinu, vodi ili nekom drugom otapalu. Netoksične doze se
očitavaju nakon 48,72 ili 96 h.
-atopijski epikutani test (APT)- kod atopijskog dermatitisa i drugih alergoza. Na zdravoj koţi
nakon 48-72 h i usporeĎuje se s testom ubodom (prick) i vrijednsotima specifičnih IgE. –
intradermalno- za dokazivanje alergijske preosjetljivosti ranog tipa. – test ubodom (prick)- kapljica
alergena i onda se kroz kap upikne koţa. –test skarifikacijom (scratch)- kod medikamentoznih
alergodermija, te onih izazvanim konzervansima i aditivima. –konjuktivni test- u dokazivanju
medikamentoznih alergija.
      - in vitro- svetlosnomikroskopska patohistološka analiza- tumori, bulozni dermatitisi,
                   autoimune.
        -elektronska mikroskopija- epidermolize i virusne bolesti.
        -citološke metode- bris, skarifikacija ili punkcija; kod bulznih dermatoza, virusne, limfomi i
        karcinomi. –test blastiče transformacije limfocita- za dokazivanje kasne preosjetljivosti na
        medikamente, te kontaktne alergene. Mjeri se broj specifično transformiranih limfocita
        nakon stimulacije lijekom u limfoblaste (ako je promjena veća od 3% od kontrolnog
        razmaza).
        -odreĎivanje ukupnih IgE- za procjenu humoralnih alergijskih zbivanja. –odreĎivanje
        specifičnih IgE-. –Direktna imunoflorescencija koţe- za dokazivanje pemfigusa, buloznog
        pemfigoida i drugih autoimunih buloznih dermatoza, sistemskog i diskoidnog lupusa
        eritematozusa, alergijskog vaskulitisa. Doakzujemo depozite depozite Ig i komplementa. –
        indirektna imunoflorescencija- za odreĎivanje karakterističnih protutjela u krvnom serumu
        bolesnika oboljelih od pemfigusa, buloznog pemfigoida, herpetiformnog
        dermatitisa,...Moţe se odrediti i titar protutjela.

11. Lokalno liječenje dermatoza- liječenje ovisi o lokalizaciji, trajanju promjene i akutno stanje
dermatoze. Na vlaţne vlaţno (oblozi, kupke), a na suho suho (masti, kreme, paste).
          -Oblozi (fomenta)- hladni propusni- protuupalno, pa se daju pri akutnim upalama koţe
jer djeluju vazokonstriktivno. Hlade koţu i odvode sekret. Mjenjaju se čim se ohlade. –
Nepropusni- potiču sazrijevanje procesa jer izazivaju lokalnu hiperemiju. –Polupropusni – za
čišćenje koţe
          -kupke- za veće površine. Mogu se dodati antiseptička sredstva.
                                            Dermatološka propedeutika
                                                      -5-
           -podloge- to su indiferentne supstancije u koje se mogu inkorporirati lijekovi.
Jednostavne podloge (tekućine, prašci i podloge za masti) i sloţene (tekući posipi(1+2), paste
(2+3) i emulzije(1+3)).
           -otopine (solutiones)- otopine aktivnih tvari u vodi, etanolu i drugim organskim
otapalima. Brzo se suše
           -posipi (pulveres medicinales)- danas rijetko
           -masti (unguenta) – dobro prijanjaju uz koţu,a li priječe isparavanje vlage i sekreta te
hlaĎenje koţe, zbog čega su kontraindicirane kod jačih upalnih reakcija. Kod kroničnih dermatoza
s odebljalom koţom i kod dermatoza s naslagama hiperkeratotičnih i parakeratotičnih ljusaka.
           -tekući posipi (pastae aquosae)- suspenzije mineralnih čestica u tekućoj podlozi (voda i
glicerol)
           -paste- mješavina praška i masti. Kod svih subakutnih promjena koţe, jer priječe
stvaranje mjehurića i krasta. Djeluju indiferentno.
           -emulzije- disperzije 2 ili više tekućina koje se ne mješaju pa se dodaje emulgator.
           -kreme- polučvrsti, emulgirani dvofazni sustavi. Masne (V/U) i isperive (U/V).
           -gelovi-
           -medicinski sapuni-
  -antiflogistička i adstringtivna sredstva- hladni oblozi raznih čajeva ili fiziološke otopine.
  -keratolitici- kalijev sapun i 3-10%-tna salicilna kiselina. Za omekšavanje roţevine.
  -keratoplastici- do 2%-tna salicilna k. Za cijeljenje erozija il ragada.
  -dezinfekcijska i antibakterijska sredstva- kalij-permanganat, hidrogen-peroksid
  -antipruritična sredstva- ublaţuju svrbeţ. Alkoholne otopine mentola s dodtakom anestetika ili
kortikosteroida
  -kaustična sredstva- za odstranjivanje bradavica. 10%-tna trikloroctena kis.
   -sredstva za poticanje garnulacije i epitelizacije- adstringentna  na granulaciju, a
keratoplastici  na epitelizaciju. Riblje ulje (30%), srebrni nitrat (1%)
  -citostatici- 20%-tna alkoholna otopina podofilina kod akuminiranih kondiloma,te 5% 5-
fluorouracil kod prekanceroznih dermatoza i manjih bazocelularnih karcinoma.
  -antibiotici-
  -kortikosteroidi- brzo dijeluju i smiruju upalu. Prekomjerna dlakavost, atrofija koţe, strije.
  -antimikotici- Amphotericin B, Nistatin za kvasce (Candida alb.).
  -antiparazitici- svrab, ušljivost. Benzilbenzoat.
  -antivirusni- interferon i aciklovir.
  -protektivi od UV zraka- to su sintetički pripravci.
  -sredstva za depigmentaciju- derivati hidrokinona
  -fizikalna terapija- krioterapija, UV terapija.

12. Opće (sistemsko) liječenje dermatoza-
          -antihistaminici- kod arterijskih dermatoza. Difenilhidramin (Dimidril), klorpiramin
(Synopen), loratadin (Claritine)
          -antibiotici- ovisi o nalazu antibiograma
          -antimalarici- preparati s kinolonskim prstenom. Mehanizam djelovanja nije objašnjen.
Kod kroničnog diskoidnog i sistemskog eritematodesa te fotodermatoza.
          -citostatici- tumori (najviše limfomi). U kombinaciji s kortikosteroidima. Ciklofosfamid,
cisplatin
          -sulfonamidi
          -retinoidi- derivati A-vitaminske kiseline. Kod poremećaja keratinizacije. Kontraindicirani
kod trudnoće i ţena u reproduktivnoj dobi. Isotretionin i acitretin.

13. Liječenje retinoidima u dermatologija- prirodni i sintetski derivati vitamina A. U liječenju nekih
dermatoza i neoplazija otpornih na prethodne terapijske pokušaje. Imaju veliku teratogenost i
kronično oštećenje kostiju. Koriste se lokalno i sistemsko.
                                            Dermatološka propedeutika
                                                      -6-

14. Retinoidi za lokalnu primjenu- tretionin- za blage i umjerene oblike akni. Smanjuje stanične
adhezije u izvodnom kanalu lojnica, čime olabavljuje komedon te time sprečava bolest na samom
početku. Gel tazaroten koji se primjenjuje kod psoriasis in placibus.

15. Retinoidi za sistemsku primjenu- Izotretionin- kod teţih oblika nodularno cističnih akni, akni
fulminans, G- folikulitisa, teţe pustulozne rozacee, rinofime,... Ima protuupalni efekt te inhibira
produkciju sebuma i smanjuje lobul sebacealnih ţlijezda, kod poremečaja keratinizacije i kod lihen
planusa. Uzima se jednom dnevno uz hranu oko 0.5mg/kg/dan u16 tjedana. Ne smije se
kombinirati s vitaminom A i UVA ili UVB terapijom.
          -Acitretin- kod teških poremečaja keratinizacije (eritrodermatska i lokalizirana ili
generalizirana pustulozna psorijaza). 25-30 mg/dan. Moţe s UVA ili UVB. Ne s vitaminom A.

16. Utjecaj retinoida na neoplastične bolesti koţe- djeluju na fazu promocije i progresije. Djeluju i
na diferencijaciju i proliferaciju epitelnih stanica

17. Akutne i kronične nuspojave terapije retinoidima- akutne- mukokutane- suhoća koţe i svrbeţ i
eritem. Čest je dermatitis lica kod lokalne primjene na licu. Moţe doći do eritrodermije,
fotosenzitivnosti, difuznog gubitka kose, tanki i lomljivi nokti, suhe sluznice. –sistemske- oči
(suhoća, iritacija, bol i rijetko noćna sljepoća), jetra (akutno oštećenje koje je reverzibilno nakon
prekida terapije), metabolizam lipida (hiperlipidemija), mišični sustav (nakon višegodišnjeg
uzimanja javlja se povišeni tonus mišića), CNS (povišeni intrakranijalni tlak), teratogenost
(kontracepcija mjesec dana prije uporabe i 2 godine nakon).
         -kronične- skeletni sustav. Hiperostoza, periostalno zadebljanje i kalcifikacija spinalnih
ligamenata.

18. Fizikalna terapija u dermatologiji
           -krioterapija- tekućim dušikom na –178°C na štapiću omotanim vatom do 50 sek.
Vulgarne i plane veruke, aktiničke i seborejičke keratoze, kondilomi, manji hemangiomi, keloidi.
           -dermoabrazija- skidanje slojeva koţe u svrhu otklanjanja različitih tvorbi s koţe. Koriste
se brusilice (dijamantne). Do epidermodermalne granice pa se stavlja gaza s antibiotikom. Kod
manjih tetovaţa, brazgotina (nakon akni), rinofima, višebrojni sitni benigni tumori.
           -elektroliza- hipertrihoza(trajna epilacija), teleangiektazije. Katoda u tvorbi,a anoda u
ruci. 0.5-2 mA.
           -iontoforeza- struja male jakosti i dve pločaste elektrode. Za unošenje u koţu sredstava
topljivih u vodi. Kod hiperhidroze u predjelu stopala.
           -elektrokoagulacija- izmjenična struja visoke frekvencije. Uzrokuje hemostazu. Sve vrste
bradavica, fibromi, hemangiomi,...
           -termokauterizacija- jedna elektroda, visoka frekvencijai napon, a mala jakost. Veruke,
fibromi i manji angiomi.
           -UVB terapija(fototerapija)- cijelo tijelo ili djelovi. Počinje se sa 0,05 J/cm2 . 5x tjedno
kroz 3-4 tj. Kod psorijaze, atopijskog dermatitisa, lihen ruber, obično u kombinaciji s
kortikosteroidnim mastima ili retinoidima. Kontraindicirana u bolesnika s fotodermatozama, kod
sindroma displastičnog nevusa, bolesnika liječenih od nevusa, xeroderma pigmentosum. Potrebno
odrediti minimalnu eritemsku dozu.
           -PUVA terapija (fotokemoterapija)- psoralen i UVA. Psoraleni se veţu za DNA stanice i
usporavaju proliferaciju. Uz peroralnu primjenu 8-metoksipsoralena pacijent se nakon 2 h izlaţe
UVA. Potrebno odrediti minimalnu fototoksičnu dozu. 4x tjedno u 3-4 tj. Prmjenjuje se 0.5 J/cm2 .
U slučaju pojave eritema terapija se prekida do nestanka eritema. Pacijent je jače osjetljiv još 24
h. Kod psorijaze koja zahvaća više od 30% površine. rani stadiji limfoma koţe, atopijski
dermatitis, vitiligo. Kontraindikacije su teţe bolesti jetre i bubrega, imunosupresija, trudnoća i
                                            Dermatološka propedeutika
                                                      -7-
dojenje, preboljeli melanom. Kod balnefotkemoterapija 8-MOP se u koţu unosu kupkom, pa je
zbog veče doze potrebno korigirati.
         -ionizirajuće zračenje- mekane rengenske zrake (10-50 kV s 4-6 mA na udaljenosti 10-30
cm). Za bazocelularn 50-60 Gy, a spinocelularni 65-70 Gy.

19. Dermatološka kirurgija – ekscizije- česta je biopsija pri čemu količina mora biti dovoljna, a
pacijent ne smije biti nagrĎen. Excisio in toto (kirurško odstranjenje u cijelosti) se često koristi
kod tumora. Šavovi se vade nakon 4-12 dana. –Reţnjevi- kod većih defekata mogu se primjeniti
transplantati. Elektrokirurgija- elektroda u isto vrijeme reţe i koagučira. Laser- argonski
(koagulacija, vaskularne promjene (teleangiektazije, angiofibrom) do 1 mm dubine), neodymium
Yag laser (do 5 mm) i Laser sa CO2 (rezanje; virusni papilomi i tetovaţa). Kriokirurgija-
hemangiomi, dermatofibromi, limfangiomi. Ekskohleacija- oštrom ţlicom se izreţe

20. Antibiotici u općoj primjeni – amoksicilin (+klavulinska kis.), azitromicin, ampicilin, klindamicin

21. Antibiotici u lokalnoj primjeni – klindamicin, gentamicin, kloramfenikol

22. Kortikosteroidi u općoj primjeni – deksametazon, metilprednizolon, prednizolon

23. Antihistaminici – loratadin, difenhidramin

24. Antimikotici – amfotericin, flukonazol, ketokonazol, nistatin

25. Kortikosteroidi u lokalnoj primjeni – metilprednizolon, betametazon dipropionat (beloderm); sa
keratolitikom: betametazon dipropionat + salicilna kis. (belosalic); sa antibiotikom: betametazon
dipropionat + gentamicin ili neomicin(Locacorten N); sa anestetikom i antiseptikom

26. Antiparazitarni – metronidazol, mebendazol

27. Antivirusni – aciklovir, interferon

28. Citostatici- fluorouracil

29. Zaštitna sredstva od UV zraka- 1. oktilmetoksicinamat, titan-dioksid, cink-oksid

             CISTE
          1) cystis epidermalis
          2) cystis trichilemmalis
          3) milium
          4) steatocystoma multiplex, pilonidalni sinusi i ciste, preaurikularne ciste i sinusi,
          epidermalne ciste skrotuma, dermoidne ciste;

          PIGMENTNI NEVUSI=MADEŢI
          -> melanociti i nevociti;
          -> sinteza melanina;
          -> ABCD-pravilo;
          1) MELANOCITNI NEVUSI:
          a) EPIDERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
          macula cafe au lait, naevus spilus, melanosis naeviformis, lentigo simplex et
          lentiginosis, lentigo senilis, ephelides
          b) DERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
                             Dermatološka propedeutika
                                       -8-
naevus coeruleus(obični pavi madeţ i celularni plavi madeţ), macula mongolica,
naevus fuscocaeruleus ophtalmomaxillaris, naevus fuscocaeruleus deltoacromialis
3) NAEVOCELULARNI NEVUSI
naevus naevocellularis pigmentosus (naevus pigmentosus papilomatosus, naevus
pigmentosus papilomatosus et pilosus; 3 tipa naevusa-intradermalni/
intraepidermalni/ kombinirani);
posebni oblici: naevus dysplasticus, halo naevus (Sutton), melanosis
neurocutanea, naevus pigmentosus giganteus, melanoma juvenile(Allen-Spitz),
ballon cell's naevus;
4)ORGANOIDNI

PARANEOPLASTIĈKE DERMATOZE
1) OBLIGATNO PARANEOPLASTIČKE
a) Acanthosis nigricans maligna
b) Acrokeratosis paraneoplastica
c) Erythema gyratum repens
d) Hypertrichosis lanuginosa acquisita
e) Glukagonoma sindrom
2)FAKULTATIVNO PARANEOPLASTIĈKE DERMATOZE

PREKANCEROZE
1) KERATOZE (keratosis actinica, arsenska, katranska, RTG)
2) CHEILITIS PRAECANCEROSA
3) CORNU CUTANEUM
4) LEUKOPLAKIA
5) KERATOACANTHOMA
6) XERODERMA PIGMENTOSUM




KLASIFIKACIJA TUMORA KOŢE

1)BENIGNI EPIDERMALNI TUMORI
a) KERATOSIS SEBORRHOICA
b) STUCCOKERATHOSIS
c) CLEAR CELL ACANTHOMA
2)TUMORI ADNEKSA KOŢE
a) SYRINGOMA
b) CYLINDROMA
c) TRICHOEPITHELIOMA
d) PILOMATRICOMA

3)MALIGNI EPIDERMALNI TUMORI
a)INTRAEPIDERMALNI
Mb. Bowen
Erythrodysplasia Queyret
b) INVAZIVNI KARCINOMI KOŢE
                      Dermatološka propedeutika
                                -9-
a)spinocelularni
b)bazocelularni

4)TUMORI MELANOCITA
a)LENTIGO MALIGNA
b)MELANOMA MALIGNA

5) TUMORI MEZODERMALNOG PODRIJETLA
A)TUMORI VEZIVNOG TKIVA-BENIGNI
a)keloid
b)fybroma
c)histiocytoma
d)synovioma
e)fibrosis nodularis nasi
B) TUMORI VEZIVNOG TKIVA-MALIGNI
a)DERMATOFIBROSARCOMA PROTUBERANS
b)HISTIOCYTOMA FIBROSA MALIGNUM

C)VASKULARNI TUMORI-BENIGNI
a)hemangioma capillaare
b)hemangioma cavernosum
c) hemangioma senile
d)venous lake
e)naevus flammeus
f)angiokaeratoma
g)granuloma pyogenicum
h)lymphoangioma
D)VASKULARNI TUMORI-MALIGNI
sarcoma Kaposi


6)LIMFORETIKULARNI TUMORI

A)BENIGNI
Pseudolymphoma

B) MALIGNI
T-stanični limfomi
B-stanični limfomi

7) METASTATSKI KARCINOMI KOŢE

BENIGNI TUMORI EPIDERMISA
1)KERATOSIS SEBORRHOICA
2)STUCCOKERATOSIS
3)CLEAR CELL ACANTHOMA

TUMORI ADNEKSA KOŢE
                            Dermatološka propedeutika
                                     - 10 -
1)   trichoepitelioma
2)   pilomatricoma
3)   cylindroma
4)   syringoma

BENIGNI TUMORI VEZIVNOG TKIVA
a) keloid
b) fibroma
c) histiocitoma
d) synovioma
e) fibrosis nodularis nasi

BENIGNI TUMORI MIŠIĆNOG, ŢIVĈANOG, MASNOG i HRSKAVIĈNOG
TKIVA
1)leiomymoma2)lipoma3)neurofibroma4) Mb. von Recklinghausen 5)
chondrodermatitis nodularis chronica helicis

MALIGNI INTRAEPIDERMALNI TUMORI KOŢE
Mb. Bowen
Mb. Queyrat
Mb. Paget

MALIGNI INVAZIVNI
spinaliom
basaliom




BENIGNI VASKULARNI
haemangioma capillare, cavernosum, senile
lymphangioma
angiokerathoma
venous lake
naevus flammeus
granuloma pyogenicum
glomus tumor

MALIGNI VASKULARNI TUMORI
dermatofibrosarcoma protuberans
hystiocytoma fibrosum maligna
sarcoma Kaposi


HISTIOCITARNE BOLESTI KOŢE
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 11 -
-> nastaju umnoţavanjem ili infiltracijom histiocita. Podrijetlo histiocita su matične
stanice koštane krvi, a razlikujemo 2 tipa histiocita: monociti-makrofagi(pjenušave
ksantomske ili gigantske tipa Touton) i Langerhansove dendritičke stanice epidermisa.
One stoje u epidemisu, prezentiraju strani antigen na svojoj membrani i idu u lokalne
limfne čvorove tuţiti ga T-limfocitima.
LANGERHANSKOVE: S100, CD1a + Birbeckove granule;
MAKROFAGI: CD68
->uzroci histiocitoza mogu biti različiti, no najčešće: primarne idiopatske ili sekundarne
uzrokovane malignomima, metaboličkim promjenama, reakcijom na strano tijelo;
-> lokalizirane/sistemske i benigne/maligne;
     TIP 1-> histiocitoza Lengerhansovih, tu pripada i kongenitalna samoizlječiva
        retikulohistiocitoza(Hashimoto-Pritzker)
     TIP 2 -> histiocitoza onih koje nemaju obiljeţja Langerhansovih
     TIP 3-> maligne bolesti histiocita: ak. monocitna leuk., maligna histiocitoza,
        hist. limf;

KONGENITALNA SAMOIZLJEČIVA HISTIOCITOZA
Mb. Hashimoto-Pritzker
-> dijete se raĎa sa solitarnom ili više njih papula ili nodusa. Erodiraju na površini i
eritematozne su.     Spontana regresija ili alternacija u LCH. Praćenje bolesnika,
imunokemijski nalaz je isti ako u LCH, samo s nešto manje Birbackovih granula.

LANGERHANS CELL HISTIOCYTOSIS (LCH) ILI HISTIOCITOZA X
-> Mb. Hand-Schuller-Christian(kronični karakter u ranom djetinjstvu bez puno koţnih
promjena, hepatospleno, limfadeno i zahvaćenost pluća. Česte koštane lezije na lubanji,
ispadanje zubi znak zahvaćenosti mandibule i maksile, moţe i diabetes insipidus), Mb.
Abt-Letterer-Siwe( u prvoj godini ţivota, akutni tijek+ zahvaćenost visceralnih organa,
visoka temp., generalizirana limfadenopatija i anemija, RTG pluća poput mramora,
erupcija ţućkasto-smeĎih papula po tijelu koje mogu nekrotizirati i uzrokovati
hemoragije, predilekcijska mjesta su vlasište, uška, lice) i eozinofilni granulom (u mlaĎoj
dobi, u kostima, prosijavanje na RTG, benigne promjene, moţe i u hipofizealnoj regeiji
pa uzrokuju diabetes insipidus) = reaktivno proliferativni proces uz akumulaciju
histiocita, uz limfocite, granulocite i eozinofile;
1. nalaz Birbackovih granula elektroncem ili imunohistokemijski CD1;
2. svjetlosna mikroskopija pokazuje pozitivno bojenje na S100, ATP-azu, alfa-S-
manozidazi i peanut lecitin;
-> smatra se da je to reaktivan proces, ne maligno umnoţavanje;
LIJEČENJE: intralezionalno i lokalno kortići, fototerapija ako diseminirano i sistemski
kortići i citostatici;

XANTHOGRANULOMA JUVENILE, X. NECROBIOTICUM, RETICULOHISTIOCYTOMA,
RETCLOHISTICYTIOSIS    DISSEMINATA,      XANTHELASMA PALPEBRARUM,
VERRUCIFORMIS, PAPULOSUM, DISSEMINATUM, CORPORIS,

MASTOCITOZE
...skupine bolesti koje obiljeţava veće nakupljanje mastocita u koţi i potkoţnom tkivu, a
rijetko mogu biti zahvaćeni drugi organi tipa RES-a, kosti i sl. Mastocite usmjerava
ekspresija odreĎenih dijelova adhezijskih molekula na površini mastocita. Patogeneza
mastocitoza je posljedica povećanog stvaranja i oslobaĎanja medijatora iz mastocita. To
su rijetke bolesti.
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 12 -
-klinička slika je obiljeţena oslobaĎanjem prevelikih količina mastocitnih medijatora, pa
se javlja: svrbeţ, crvenilo, urtike, abdominalni bolovi, kolike, proljev, bolovi u kostima,
glavobolja, depresija i slično.
KUTANE MASTOCITOZE
a) lokalizirane: MASTOCYTOMA =lok. nakupina mast. u dermisu, očituje se kao
ţućkasto-smećkasti plak ili papula površine poput narančine kore. Bilo gdje na koţi.
Darierov znak (na trljenje se javlja klasična urtikarijska reakcija). Svrbeţ i flushing=zbog
iznenadnog oslobaĎanja histamina.
b) diseminirane: MASTOCYTOMA DISSEMINATUM(svuda po koţi, nisu zahvaćeni
unutarnji organi), URTICARIA PIGMENTOSA(najčešći oblik bolesti u djece i odraslih); već
pri porodu se javljaju male makule, Darierov znak; svrbeţ, hipotenzija, proljev:
morfološke inačice su urticaria pigmentosa haemorrhagica i urticaria pigmentosa bullosa;
URTICARIA PIGMENTOSA ADULTORUM-u odrasloj dobi se pojavljuje= gusto
rasporeĎene crveno-smeĎe makule i teleangiektazije, Darier moţe biti negativan;
c) difuzne: MASTOCYTOSIS DIFFUSA=zahvaćene vel. pov. koţe uz svrbeţ,
ERYTHRODERMIA MASTOCYTICA;
SISTEMSKE MASTOCITOZE
MALIGNA MASTOCITOZA


BOLESTI PROUZROĈENE HIV-om

->normalni CD4:CD8 omjer jest 2:1, u inficiranih HIV-om CD4 znatno padaju pa tako
i taj omjer; prvo pada subpopulacija CD4 -> CD29+;
-> poliklonsko aktiviranje B limfocita kao kompenzacijski odgovor-> zato
hipergamaglobulinemija (IgG, IgA, IgD);
-> ...spada u Retroviridae, Lentiviridae; jedan RNA lanac + reverzna transkriptaza koja
je odgovorna za prepisivanje u DNA;
->CRC 1993 i Walter-Reed klasifikacija;
-> kako se smanjuje broj CD4, tako se povećava rizik od infekcije: korelacija s brojem
CD4=> >500/mm3; 200-500 mm3 i <200mm3 = odreĎivanje broja limfocita postaje
klinički standard;
-> od HIV+ do SIDA medijan je 10 godina;

AKUTNA HIV INFEKCIJA =3-6 tjedana (kao gripa ili mononukleoza); kada se broj
limfocta spusti <500/mm3, dolazi do oportunističkih infekcija i očitovanja simptoma
bolesti;

KOŢNE MANIFESTACIJE HIV INFEKCIJE
   o inkubacija 3-6 tjedana -> moţe se pojaviti eritemetoznomakulozan ili
      papulozan egzantem sličan rubeoli, povećanje limfnih čvorova u nuhalnom
      području i vatu;
   o asimptomatski stadij 8-12 tjedana -> serologija postaje pozitivna, stadij s
      obzirom na koţu je asimptomatski, ali moţe doći do egzarcebacije vulgarnih akni,
      pojačanog opadanja kose, svrbeţi koţe ili intertriginozne kandidijaze;
   o simptomatski stadij -> egzarcebacije psorijaze, seborejičnog dermatitisa,
      HSV, HZ, fotosenzitivnosti i medikamentnih egzantema;
      kasni stadij ->
         a) zarazne koţne bolesti -> stafilokok, streptokok (KS buloznog impetiga,
             ektime, folikulitisa, furunkula...rifampicin 600 mg per os/dan),
             Mycobacterium tuberculosis, avium kompleks, Treponema pallidum(veće
             doze penicilina!), Pseudomonas spp./ Candida spp.(orofaringealna,
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 13 -
              ezofagitična, flukonazol per os); Pityrosporum orbiculare et ovale (P.
              foliculitis->folikularno smještene papule i pustule na presternalnoj regiji i
              nadlakticama, čest u HIV poz.->per os flukonazol i itrokonazol u trajanju
              od 2 tjedna),Cryptococcus neoformans(brojne papule koje podsjećaju na
              Mollluscum        contagiosum=koţna        manifestacija     kriptokokoze/loša
              prognoza), Histoplasma capsulatum/ HSV 1 i 2 (perianalane herpetičke
              ulceracije-> Aciklovir per os 5X400mg/dan dok ne nastupi epitelizacija i
              višemjesečna profilaksa 3X400 mg/dan per os. Ganciklovir ili foskarnet u
              slučaju rezistencije na aciklovir), VZ, EB (OHL-leukoplakija sluznice
              jezika=hiperplastične i verukozne naslage na jeziku bijele ili sivkaste boje;
              smatra se znakom progresije HIV-a), HPV(interferon i retinoidi, brojne
              bradavice po licu rezistentne na uobičajeno liječenje su znakovite) , Pox
              viridae (Mulluscum contagiosum s umbiliciranim bradavicama u velikoj
              količini, ekstragenitalno/lice, vrat/ indikacija su za anti-HIV test)/ Scabies
              norvegica;dermatofiti=Trichophyton mentagrophytes i Trychophyiton
              rubrum=>simetr. zahvaćenost ekstremiteta, šake, noktiju ili stopala);


           b) neoplazme -> Kaposi(vaskularna neoplazma obiljeţena pojavom
              eritematoznih, lividnih i smeĎih papula, plakova i nodula->HHV 8),
              Hodgkin i ne-Hodgkin, Mycosis fungoides (epidermotropni T-stanični
              limfom); Spinocelularni (grla maternice i anusa, povezanost s HPV);

           c) eritematoskvamozne bolesti -> Psoriasis vulgaris (učestalost nije veća u
               ostale populacije koliko je opseţna egzarcebacija=trojna antivirusnma
               terapija + retinoidi, ciklosporin i fototerapija dobar odgovor);
           d) ostale koţne bolesti -> seborejički dermatitis (promjene nisu ograničene
               samo na lice i vlasište, već i presternalna regija, genitalije, inguinum,
               aksile, otporniji je na terapiju) , medikamentni egzantem (u 50-60%
               na sulfonamid+trimetorpim koji se profilaktiĉki upotrebljava za
               histoplazmozu), ihtioziformne dermatoze, bolesti kose i noktiju (ţute
               diskoloracija noktiju), malnutricijska dermatoze (pelagra, anteropatski
               akrodermatitis), Porphyria cutanea tarda, bacilarna angiomatoza(KS
               crvenih papula koje uzrokuju razne bartonele-> doksiciklin);
LIJEČENJE: nukleozidni analog (Zidovudin), nenukleozidni analog (Delavirdin) i inhibitori
proteaze (Ritonavir ili Indinavir);

PIODERMIJE
->     ...bakterijske    koţne    infekcije   najčešće    uzrokovane     stafilokokom  i
streptokokom=piogene bakterije; Escerichia coli i Pseudomonas spp. takodjer se mogu
manifestirati gnojenjem;
-> PRIMARNE i SEKUNDARNE (piodermizacija ili impetiginizacija postojeće
dermatoze);
FIZIOLOŠKA FLORA: Staphylococcus epidermidis, Propionibacterium, Corynebacterium te
Gram(-)-Acinetobacter; gustoća im je izmedju 102 i 106 /cm2, najbrojnije su u
intertriginoznim predjelima i na seborejički promijenjenoj koţi->ne uzrokuju bolest;
PROLAZNA FLORA: nema je inače i uzrokuje infekcije-> Staphylococcus aureus; beta-
hemolitički Streptococcus A, E. coli T-fagotip->sluznica nosa, usta i analnog dijela su
ţarišta za širenje infekcije;
-> ako umre konkurencija, koţa je vlaţna, loša higijena, primjena kortikosteroida,
antibiotika i sl->pogoduje infekcijama;
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 14 -




1) EPIDERMALNE PIODERMIJE 2) PIODERMIJE FOLIKULA 3) PIODERMIJE
ZNOJNICA
      EPIDERMALNE PIODERMIJE
->IMPETIGO CONTAGIOSA
sinonimi: i.c. staphylogenes et streptogenes, streptodermia,staphylodermia;to je
piodermija površinskog sloja koţe, najčešća u dječjoj dobi, loša higijena i topla klima
uvjetuju nastanak bolesti; Staphylococcus aureus grupe II fagotip 71(bulozni tip) ili
beta-hemolitički Streptococcus grupe A, rjeĎe C (sitnovezikularni tip) zajedno ili
odvojeno, su uzročnici impetiga; izvor inf. je majka, nos; KLINIČKA SLIKA: gnojni mjehur
koji puca->erozija->krasta-> cijeli; predilekcijska mjesta su usta, nos (anus?) ; nakon
cijeljenja oţiljaka nema jer se cijeljenje odvija iznad epidermo-dermoidne granice;
mjehuri mogu perzistirati do 3 dana (pogotovo bule) sanacija je 2-3 tjedna; kao
komplikacija se moţe pojaviti impetigo-nefritis oko 3 tjedna post impetigo; DG:
KS&ANAM, potvrdjuje se LAB NALAZIMA->bris bule; DIF DG: HSV, bulozna hereditarna
epidermoliza; LIJEČENJE: bule se uklone uljem ili 3% salicilnom kiselinom i zatim
antibiotska mast: mupirocin , gentamicin, bivacin, polimiksin 2-3 puta na dan 5-7 dana;
sist. ter. kloksaciklinom, cefalosporrinom ili azitromicinm u slučaju nefritisa ili
imunodeficiijencije;


->STAPHYLODERMIA BULLOSA NEONATORUM ET LACTENTIUM
sinonim: pemphigus neonaonatorum ; S. aureus; u novorodjenčadi tijekom 1. tjedna
ţivota; KS: bule koje naglo pucaju i nastaju opseţne erozije, svuda locirane, najmanje na
dlanovima i stopalima; DIF DG: novorodjenački sifilis, no kod njega su zahvaćeni najviše
dlanovi i stopala; DG: bakt. pretraga; LIJEČENJE: sistemsko prema antibiogramu;

->DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM
sinonimi: Mb. Ritter von Rittershain ili SSSS(Staphylococcal Scalded Skin Sy); Toxic
Shock Sy; KS: opseţno ljuštenje velikih površina, zahvaćena novoroĎ. i dojenčad do 3
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 15 -
mjeseca, opće loše stanje; ETIOPATOGENEZA: S. aureus se moţe proširiti iz ţarišta u
oku, nosu, ţdrijelu, vagini KS: počinje perioralnim eritemom, širi se niz vrat, velike
površine se počinju ljuštiti uz erozije; Nikolski pozitivan; nalikuju opeklinama 2. stupnja,
vis. T, dehidracij, šok; LAB NALAZI: bakt. dokaz stafilokoka, povišena razina
ASTA(antistafilolizinska protutijela) DG: KS & lab. nalazi; DIF DG: neonatalni bulozni
impetigo i Mb. Lyell LIJEČENJE: hospitalizacija, rehidracija, sistemska AB terapija (kloksa,
fluoksaciklin, azitro, cefalo). Lokalno antiseptičke kupke.

->ANGULUS INFECTIOSUS ORIS (STREPTOGENES)
sinonimi: perleche ili ţvale; beta-hem. S. grupe A KS: u uglovima usana eritem, erozija i
bolna fisura DIF DG: angulus infectiosus oris uzrokovan Candidom ili HSV LIJEČENJE:
lokalno antibiotski i ne oblizivati usne;
      FOLIKULARNE PIODERMIJE:
->infekcije folikula dlake uzrokovane S. aureus. moţe i Gram (-) folikulitis. Proces iz ušća
folikula (ostiumfoliculitis) moţe preći u dublje dijelove dlake (foliculitis) i okolno tkivo
(furunculus et carbunculus);
-> FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA-> proširena stafilokokna upala; nastajanju
pogoduju smanjena prirodna otpornost organizma, diabetes mellitus, znojenje,
zavoji...KS: sitne folikularne pustule okruţene eritematoznim rubom. U središtu se vidi
dlaka. Lice, glutealna regija, potkoljenice (bikini-zona?!?!); DG: KS ili bakt. bris pa nalaz
DIF DG: da nije Candida ili Pityrospoum ovale perhaps? LIJEČENJE: otvaranje pustula i
antiseptički oblozi kao i lokalna primjena antibiotika, u diseminiranijim slučajevima= per
os kloksa, azitro ili cefalosporini;
FOLLICULITIS SIMPLEX BARBAE-> sinonim: sycosis barbae non parasitaria (nekaj
smokvastog); upala folikula brade u odr. muškaraca uzr. S. aureus; KS: ...gnojni i gusto
poredani perifolikularni infiltrati, zbog dubine procesa dlake mogu i mjestimice ispasti;
DIF DG: duboka trihofitoza brade; LIEJČENJE: nema brijanja, antiseptički oblozi i
čišćenje, antibiotska mast+kortikosteroid (npr. gentamicin i betametazon=Belogent),
brijanje nakon par dana brijaćim aparatom, sugerira se epilacija!

-> PSEUDOFOLLICULITIS BARBAE (pilli recurvati) ->slobodni kraj brade izazove
upalu!
-> GRAM—NEGATIVNI FOLLICULITIS: brojne papulopustule na licu s udruţenim
seborejičkim dermatitisom (Klebsiella, E. Coli, Proteus) ; napraviti bris i antibiogram da
se vidi koja je beštija; sist. i lok. terapija prema antibiogramu, moţe i izotretioninska
terapija Roaccutane 0,5-2,0 mg/kg, 12-20 tjedana da bi se izliječio u osnovi s. dermatitis
ili akne) ;
-> FOLLICULITIS DECALVANS CAPILLITII-> kroničan, rijedak, posljedična alopecija i
atrofija koţe;
-> FOLLICULITIS SCLEROSANS NUCHAE -> acne keloidales nuchae->folikultis nuhalnog
dijela s posljedičnom pojavom keloidnih oţiljaka i ponekad cikatricijalne alopecije
(muškarci srednje i starije dobi koji nose tvrde okovratnike?!)
PERIFOLLICULITIS CAPITIS ABSCEDENS ET SUFFODIENS-> rijetka, kronična i
progresivna bolest koja se manifestira multiplim perifolikularnim gnojnim ţarištima koja
konfluiraju, fistuliraju; na kraju cikatricijalna alopecija. Javlja se u muškaraca s izraţenim
znakovima seboreje,

FURUNCULUS
-> gnojna upala folikula i perifolikularnog dijela dlake; često pojavljivanje furunkula je
furunkuloza; S. aureus; moţe zboog diabetes mellitusa, imunodef. stanja, loši hig.
uvjeta; KS: crvenilo i otok koţe koja je bolna i odiţe se, u sredini je nekrotični čep, a
gnojni se sadrţaj kroz fistulu prazni i smanjuje bol; cijeli oţiljkasto jer je proces smješten
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 16 -
ispod epidermo-dermoidne granice; lokaliziran bilo gdje na koţi, ne tabani i dlanovi jer
tamo nema folikula, opasno ako na gornjoj usni ili nosu->infekcija kavernoznog sinusa,
septička tromboza->meningitis/encephalitis DG: KS i bakt. pretraga LIJEČENJE: ubodna
incizija + lokalno antiseptik i AB mast; ako na faci onda i sistemska AB terapija (drenaţa
venske krvi putem kavernoznog sinusa!);

CARBUNCULUS
->stafilokoknu upalu folikula i perifolikulrnog tkiva, većeg je opsega nego furunkul i ima
karakteristike flegmonozno-nekrotične reakcije potkoţnog tkiva= aglomerirani furunkuli
uz afekciju subcutisa; KS: eritematozno lividni infiltrati s mnogo nekrotičnih čepova,
posebno na šiji muškarca ; reg. limfadenitis + opće loše stanje i povišenu T; DG: na
temelju KS i bakt. pretraga; LIJEČENJE: kao kod furunkula uz moguću kiruršku
intervenciju;

      PIODERMIJA ZNOJNICA -> HIDRADENITIS SUPPURATIVA
-> kronična, nekrotizirajuća upala ţlijezda znojnica; moţe biti dio kliničke slike ACNE
CONGLOBATA                (acne        conglobata+hidraddenitis         suppurativa+sinus
pilonidalis+perifolliculitis capitis ); S. aureus, Gram (-) + Streptococcus mileri;
prekomjerno znojenje i adipozitet uvjetuju; KS: bolest počinje furunkuloidnim bolnim
infiltratima iznad kojih je koţa eritematozna i lividna te sve manje pomična prema čvoru.
Promjene omekšaju nakon nekoliko dana, nekrotiziraju i kroz fistule se
isprazne=oţiljci;DG: na temelju KS, moţe pov. sedimentaacija, leukocitoza, sideropen.
anemija; DIF. DG: furunkuloza, kolikvativna TBC, aktinomikoza i koţne manifestacije
Crohnove bolesti; LIJEČENJE: sloţeno, recidivi česti, sist. primjena ant. prema
antibiogramu, per os izotretionati moţe (Roaccutane); lokalno antiseptični oblozi i
pojačane higijenske mjere; kirurška terapija često potrebna!

BAKTERIJSKE BOLESTI KOŢE POSEBNIH OBLIKA
    ERYSIPELAS-> crveni vjetar, vrbanac, ak. bolest limf. prostora koţe
      uzrokovana beta-hem. S. grupe A. Moţe i prijatelj Staphylococcus;
      PATOGENEZA: plitka erozija ili rana na koţi moţe biti mjesto zločina
      (interdigitalna mikoza, trofički i hipostazički ulkusi); inkubacija od nekoliko sati do
      par dana; KS: difuzni eritem, edem, bol, tresavica; eritem se u obliku oštro
      ograničenih jezičaca širi periferno, a edem zbog limfne staze moţe biti jako
      izraţen (elephantiasis nostras) ; u 80 % lokalizirana na donjim ekstremitetima;
      moţe se pojaviti i u obliku E. vesiculosum, bullosum, gangraenosum i
      phlegmonae; T je do 40° C, u slučaju recidivirajućeg erizipela simptomi su blaţi,
      ali mogu izazvati elefantijazu; LAB NALAZI: pov. SE, leukocitoza, pov. seg. gran.,
      pov. AST; beta-hem S. u ţdrijelu moţe biti indikativan; DG: anamneza & KS &
      LN; DIF. DG: tromboflebitis, akutni kontaktni alergijski dermatitis, facijalni HZ,
      erizipeloid; LIJEČENJE: prokain-penicilin i.m 2,4 milijuna i.j. kroz 10 dana ili
      ovisno o KS. Ako preosjetljivost, onda doksiciklin 2x 100 mg /dan kroz 2 tjedna,
      lokalno antiseptički oblozi; u slučaju recidivirajućeg erizipela, profilaktički se daje
      1,2 milijuna i.j. benzatin-penicilina svaka 3 tjedna, 3-6 mjeseci;

    ECHTYMA -> akutna bakt. bolest...nekrotiĉne ulceracije->kroz oštećena
     mjesta uzr. ulazi, smanjenje imunosti takoĎer pogoduje; KS: nekroza i pojava
     okruglih ulceracija 1-2 cm u promjeru; beta-hem S grupe A; promjene
     epiteliziraju oţiljkom s hiperpigmentiranim rubom; DIF. DG: echtyma
     gangraenosum uzrokovana Pseudomonasom, echtyma induratum Bazin,
     ulceracije u drugom stadiju sifilisa-danas rijetko; LIJEČENJE: odstraniti krastu i
                              Dermatološka propedeutika
                                       - 17 -
   lokalni antiseptik, AB i epitelizirajuće masti; u slučaju opseţnih ulceracija i
   imunodef. pacijenata potrebna je sist. terapija;

 PHLEGMONE-> difuzna gnojna upala koţe, potkoţja koja tendira na fascije i
  mišiće; S. aureus ili bet-hem. S; najčešće nastaje nakon trauma, tromboflebitisa,
  opseţnih ulkusa, nestručnih pobačaja, danas je rjeĎa; KS: koţa je napeta, sjajna,
  lividna i VRLO bolna; moţe nastati i sepsa! DG: KS i BAKT pretraga; LIJEČENJE:
  kirurška ekscizija često potrebna, sistemska primjena kloksa, fluoksa i cefalo, te
  korigirati prema antibiogramu. Ako se počne prekasno s liječenjem, dijagnoza
  quoad sanatiam i quod vitam moţe biti nepovoljna;

 ERYTHRASMA->              dermatoza     intertriginoznih   regija      uzrokovana     s
    Corynebacterium minutissimum-> zbog vlage, nedovoljne prozračenosti
    odjeće; KS: homogena, crvenkasto-smeĎa ţarišta, glatke površine i prekrivena
    sitnim pitirijaziformnim ljuskama, najčešća lokalizacija je u ingvinalnoj regiji; C.
    minutisssimum proizvodi porfirin
-> fluoresciraju u koraljno crvenu pod UV (Woodova lampetina); DIF DG: iingvinalna
dermatomikoza, pitirijasis versicolor, intertrigiinozni dermatitis i inverzna psorijaaza;
LIJEČENJE: lokalno imidazol /klotrimazol i mikonazol (Rojazol) ili mupirocinom 2 x
dnevno kroz 2 tjedna; u rezistentnim slučajevima eritromicin 1.0-1,5 g /dan 5—7
dana; smećkasta hiperpigmentacija moţe ostati dugo nakon izlječenja;

KRONIĈNE PIODERMIJE:
 PYODERMIA VEGETANS-> vegetirajuća piodermija je kronična dermatoza
  uzrokovana bet-hem S. A; S. aureus, Gram- ili miješanom florom pa nastaje
  papilomatozno-ulcerativni proces; KS: najčešće se razvije iz banalne piodermije
  koja ne reagira na uobičajenu lokalnu terapiju; nastaju lividno-crvenkaste
  infiltracije promjera i do 15 cm, s vegetacijama i gnojnim sekretom na površini-
  >kruste-> zacjeljuju nepravilnim atrofičnim cikatriksima->lezije su najčešće
  solitarne, na ekstremitetima, traju mjesecima pa i godinama DIF DG: tbc koţe,
  duboku mikozu, pioderma gangrenosum; LIJEČENJE: sist. antibiot. prema nalazu
  antibiograma, antiseptički oblozi, kupke u KMNO4 ili srebro-nitratu, kruste i
  granulacije se moraju kirurški odstraniti, lokalno AB kreme, nikako MASTI;
  estetskom kirurgijom zakrpati defekt ako ostane, što je moguće;

 PYODERMIA ULCEROSA SERPINGINOSA-> ne razlikuje se puno od
  prethodne, rjeĎa je i zahvaća muškarce, starije i kahektične bolesnike,
  imunodeficijentne KS: promjene se pojavljuju na trupu,u obliku pustula, šire se
  periferno->pustule->kruste->cijele centralno; bolest dugo traje i kronična je DIF
  DG: tuberoserpinginozni sifilid, lupus vulgaris i pyodermia gangraenosum;

 PYODERMIA CHANCRIFORMIS-> S. aureus; sliči primarnom afektu sifilisa,
  lokalizirana na donjoj usni, genitalno, glutealno, obrazima, očnim
  kapcima,=čvrste konzistencije, ulcerirana centralno, prekrivena krustom.
  Povećanje limfonodula. DIF DG: ulcus durum, ulcus molle i anthrax LIJEČENJE:
  sist. AB prema antibiogramu, antiseptični oblozi i lokalne kreme;

 ACNE NECROTICA-> papulo-nekrotičke promjene na vlasištu i licu             s
  tendencijom cijeljenja varioliformnim oţiljcima; A. epidermidis i Propioni
  bacterium acnes; KS: zahvaća seborejička područja koţe-> vlasište, rub prema
  čelu, lice, prsa, leĎa; tipične papulo-nekrootičke promjene s centralnom
  nekrozom veličine 2-3 mmm, eritematozni rub, moguća folikularna upala;kruste
                              Dermatološka propedeutika
                                       - 18 -
   ţućkaste-smeĊe; nazivaju se još i acne varioliformis zato što jer demarkacijom
   nekrotičke naslage ostaje varioliformni oţiljak; LIJEČENJE: tetraciklin ili
   eritromicin sistemski, lokalno eritromicin i klindamicin;

LAJMSKA BOLEST/BORELIOZA
Mb. Lyme -> prenose je krpelji->u crijevima ima spirohetu Borelia burgerdorfi
-> prirodni joj je spremnik mali glodoavac, voluharica, jeţ, jelen, ptica, a od domaćih
ţivotinja pas, ovca, govedo;
->krpalji roda Ixodes su najznačajniji; Ixodes ricinus!
->kada nimfa krpelja ugrize koţu radi hranjenja->erithema (chronicum) migrans; u
SAD pokrajini Lyme zabiljeţeno oboljevanje djece od artritisa-> Lymeov artritis
-> nimfa zaraţenog krpelja ugrize radi krvi (5., 6., 7. mjesec), simptomi već
nakon 48 sati; veći krpelji funkcioniraju u jesen, veći su i lakše se odstrane tako da
se nimfe smatraju znakovitijim prenosiocima;
-> sistemska bolest koja zahvaća koţu, zglobove, srce, CNS;
1)lokalizirani stadij 2) diseminirani stadij 3) perzistentni stadij
LABORATORIJSKA DIJAGNOSTIKA: uzgoj Borelije na Barbour-Stoenner-Kelly
(BSK) mediju i potom mikroskopiranje u tamnom polju; moţe i monoklonska Pt,
mikroskop. pregled tkiva, PCR; neizravna serologija: IIF & ELISA(cijela Borelia je
suspenzija->flagelin;), Western blot;
RANA INFEKCIJA
1. stadije=lokalizirana infekcija/EM- erythema migrans -> makrofagi koţe
stvaraju IL-1 kao odgovor na lipopolisaharide membrane Bb-> nastaje papula ili
makula koja se centrifugalno širi u obliku crveno-ljubičastog obruča, moţe imati
nekrotično središte, a najčešće na preponama, aksilama i glutealnoj regiji; ako
perzistira duţe od 4 tjedna, onda je chronicum (ECM); HISTOLOŠKI: limfocitoza T
stanica i brojne Langerhansove perivaskularno; bolesnici mogu imati i malaksalost,
tresavice, temperaturu itd, a i pozitivne znakove meningizma (uzr. vjerojatno
spirohetijom); DIF DG: erythema annulare centrifugum LIJEČENJE: tetraciklini,
penicilin, moţe i cefalo i azitro, a u klinaca makrolidi;
2. stadije=diseminirana infekcija-> krvna i lmfna diseminacije Bb nakon
inokulacije, moţe trajati od 2.-4. mjeseca, a prevadavaju senzorni i neurološki
simptomi-> meningitis, neuritis, encefalopatija -> pareza uni- ili bi-
facialisa je ĉesto jedini simptom; moguće su i kardijalne i koţne
manifestacije u tom razdoblju;
Lymphocytoma cutis (Borrelia lymphocytoma)->rijedak, ali tipičan
pseudolimfom B-stanica; manifestira se KS kao crvenkasti, mekani čvorić najčešće na
glavi, u djece na uškama, glutealno ili licu; moţe i diseminirano; jaki
limfoproliferacijski odgovor na antigene Bb; HISTOLOŠKI: perivaskularni infiltrati T i
B limfocita, plazma-, fibrocita i proliferacija endotela krvnih ţila; DIF DG: diskoidni
eritemtodes, sarkoidoza, leishmanija, lupozna TBC, eozinofilni facijalni granulom;
LIJEČENJE: penicilin 2-3 tjedna i tetraciklin; kod perzistentnih LCB moguća kirurška
intervencija i zračenje mekim zrakama;

KASNA INFEKCIJA
3.stadij/perzistirajuća infekcija:
-> mjesecima ili godinama nakon početne infekcije, javlja se infekcija organa; mono-
, oligo- artritisi najčešće koljena; CNS moţe biti takoĎer zahvaćen;

ACRODERMATITIS CHRONICA ATROFICANS (ACA)
-> javlja se 6 mjeseci do 8 godina nakon infekcije; upalni(akrocijanoza dif.dg. i
atrofični stadij/cirkumskriptna sklerodermija i lichen sclerossus et etrophicus dif.dg.:
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 19 -
    upalni stadij se manifestira ljubičastim i crvenim flekama na ekstenzornim stranama
    podlaktice sa limfocitnim, plazma-, histiocitnim infiltratom subepidermno, a onda na
    red dolazi atrofični stadij= koţa je tanka, prosijava poput cig. papira i vide se tetive i
    ţile; LIJEČENJE: dugotrajna terapija penicilinom, tetraciklinom i cefalosporinima u
    visokoj dozi;

   SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA MORPHEA (SC)
-moguća manifestacija LB; podsjećaju na atrofični stadij ACA-> u serumu naĎena IgG na
LB


MORBUS REITER.
Definicija : karakterizirana trijasom simptoma (uretritis, konjuktivitis, artritis). Obolijevaju mlaĊi
muškarci
Patogeneza : nepoznata. Postoji povezanost sa HLA B27
Kliniĉka slika : uretritis sa gnojnim iscjetkom, bolovima pri mokrenju i visokom temperaturom, a moţe se
           pojaviti i pijelonefritis. Konjuktivitis se javlja obostrano kod 50% bolesnika, moţe se razviti i
           keratitis. Artritis sliĉan reumatoidnom. Na koţi se mogu javiti psorijaziformne promjene koje
           se ne mogu razlikovati od pustulozne psorijaze.
Dijagnoza : kliniĉka slika,
Terapija : simptomatska, tetraciklini (2 g/dan kroz 14 dana), antiflogistici, kortikosteroidi, retinoidi

TRICHOMONIASIS.
Definicija : infekcija UG trakta koju uzrokuje Trichomonas vaginalis.
Patogeneza : bakterijska flora, promijenjeni pH vaginalnog sekreta ili uro trakta uzrokuju patogenost
           trihomonasa.
Kliniĉka slika : inkubacija traje 4 dana do 3 tjedna. Kod ţena se javlja pjenušavi iscjedak ţute boje i
           sladunjava mirisa. Kod muškaraca se oĉituje kao uretritis sa seroznim iscjetkom, a moţe proći i
           bez simptoma
Dijagnoza : nalaz trihomonasa u nativnom preparatu iz sekreta uretre ili sedimenta urina
Terapija : metronidazol 3 X 250 mg/dan, 6 dana

GRANULOMA VENEREUM.
Definicija : dovanosis. Kroniĉna granulomatozna infekcija genitalnog podruĉja
Patogeneza : Calymmatobacterium granulomatosis. Iskljuĉivo u tropima se pojavljuje.
Kliniĉka slika : inkubacija 8-12 tjedana, na mjestu primarnog afekta javljaju se 1 ili više pustula koje
           egzulceriraju, šire se periferno i sjedinjuju. Dno je prekriveno granulacijskim tkivom. Širenje
           traje tjednima i mjesecima. Lokalizirana je na genitalijama, a moţe se prenijeti
           autoinokulacijom na bedra, trbuh i dr.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, dokaz uzroĉnika u ekscizatu oboljelog tkiva (Donanova tjelešca u
           mononuklearima).
Diferencijalna dijagnoza : condilomata lata, karcinom
Terapija : tetraciklini 4 X 500 mg/dan 10-20 dana. ili sulfonamidi ili gentamicin im.

LYMPHOGRANULOMA INGUINALE.
Definicija : spolna bolest koju uzrokuje Chlamydia trachomatis.
Patogeneza : Chlamydia trachomatis. Uglavnom se javlja u tropima.
Kliniĉka slika : inkubacija najmanje 14 dana. zatim se javlja primarna lezija (papula koja prelazi u
           vezikulu koja ulcerira. Lokalizacija je vanjski genital) , regionalni limfadenitis (glavni simptom
           bolesti, javlja se 2-4 tjedna nakon primarne lezije. Limfni ĉvorovi se povećavaju, sraštavaju, a
           sadrţaj im se prazni putem fistule. Proces se smiruje nakon 8-12 tjedana i stvaraju se fibrozni
           oţiljci) i kasne komplikacije bolesti (poĉinje 5-10 i više godina nakon infekcije, lokaliziran je na
           sluznici genitala i rektuma. Javljaju se strikture rektuma, uretre, limfe, ulceracije i fistule)
Dijagnoza : anamneza (boravak u tropima), kliniĉka slika, citološki dokaz uzroĉnika u razmazu gnoja,
           dokaz RVK koji je pozitivan 2-4 tjedna nakon infekcije (direktna imunoflorescenicija)
Diferencijalna dijagnoza : ulcus molle, tuberkulozni limfadenitis, aktinomikoza
Terapija : tetraciklini 2-3 g/dan 14 dana ; doksiciklin 2X100 mg/dan 3 tjedna ; sulfometoksazol 400 mg i
           trimetoprim 80 mg 3X2 tablete/dan 3 tjedna. Kod trećeg stadija se provodi kirurška terapija.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 20 -

ULCUS MOLLE.
Definicija : spolna bolest uzrokovana Haemophylus ducrey.
Patogeneza : Haemophylus ducrey. Ţene mogu biti samo nosioci bolesti bez simtpoma. Prisutna u
           tropima.
Kliniĉka slika : inkubacija 2-4 dana. Na mjestu ulaska nastaje papula koja prelazi u pustulu koja erodira.
           Erozija prodire u dubinu i širinu. Rubovi nastalog ulkusa su podrovani, dno je neravno
           prekriveno gnojem, oko ulkusa je prisutan eritem s upalom. Ulkus je mekan i bolan na dodir.
           Moće biti u obliku ulcus molle elevatum (granulacijsko tkivo na dnu ulkusa se izdiţe iznad
           rubova), folliculare (u sredini prisutna dlaka), serpiginosum (rub u obliku zmijolikih vijuga se
           širi u okolinu), gangrenosum (duboko razaranje tkiva, krvarenje, mutilacija).
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, dokaz uzroĉnika u razmazu gnoja (poput jata riba)
Diferencijalna dijagnoza : primarni afekt kod sifilisa, herpes genitalis, granuloma inguinale
Terapija : tetraciklini 4 X 500 mg/dan 10-14 dana ; eritromicin isto ; sulfometoksazol 800 mg/dan 10-14
           dana; trimetoprim 160 mg/dan 10-14 dana

GONORRHOEA.
Definicija : spolna zarazna bolest uzrokovana Neisseria gonorrhoeae.
Patogeneza : Neisseria gonorrhoeae. Gonokok. Prenosi se spolnim putem. Napada cilindirĉni epitel pa
           se moţe indirektno javiti kod djevojĉica. Ţene imaju ploĉasti, pa je infekcija moguća jednio
           spolnim putem.
Kliniĉka slika : MUŠKARCI : akutni ureteritis. Inkubacija 2-3 dana, prisutan sluzavi gusti ţuti iscjedak
           (gnoj). Otvor uretre je eritematozan i edematozan. Nakon 6-7 tjedana prelazi u kroniĉni oblik
           sa blaţim znakovima, negnojan iscjedak koji postupno nestaje, prisutni su stalni podraţaji na
           mokrenje, mokraća moţe biti krvava pri kraju mokrenja (terminalna hematurija), povišena
           temperatura, bolovi u podruĉju peritoneuma. Moţe doći do komplikacija u obliku prostatitisa i
           epididimitisa.

      ŢENE : inkubacija 2-4 dana, akutno se javlja uretritis i cervicitis, prisutan gnojni iscjedak ţute boje,
           bol i peĉenje pri mokrenju, eritem malih usana, moguće erozije i ulceracije. Kod cervicitisa se
           javlja upala i edem cerviksa, mogu nastati i ulceracije i erozije. Akutni znakovi nestaju kad
           bolest prijeĊe u kroniĉni stadij (gonokok ostaje ugnjeţden u mukozi cerviksa). Od komplikacija
           mogući sterilitet i ekstrauterina trudnoća. Vulvovaginitis gonorrhoica infantum se javlja kod
           djevojĉica, a do zaraze dolazi neposredno (pranjem neĉistom spuţvom i sl.)
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, dokaz u mikroskopskom preparatu, serološki testovi (nepouzdani,
           RVK)
Terapija : penicilin 2,4 x 106 IJ/dan od 2 (akutni uretritis), 5 (kroniĉni uretritis), 7 (cervicitis) do 10 dana
           (komplikacije).




TUMORI.
MORBUS BOWEN.
Definicija : carcinoma in situ kod kojeg postoji mogućnost prelaska u Ca.Bowen.
Kliniĉka slika : plak veliĉine do 10 cm, oštro ograniĉen od okoline, nekad prisutne psorijaziformne ljuske
           atipiĉne stanice
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, lupozna tuberkuloza, bazaliom.
Terapija : kirurška ekscizija, Rtg

CARCINOMA BASOCELLULARE.
Definicija : semimaligni tumor karakteriziran infiltrativnim rastom bez metastaza
Patogeneza : nastanak potiĉu sunĉevo svjetlo (posebice UVB – 290-320nm), mehaniĉki, toplinski i
           kemijski podraţaji.
Kliniĉka slika : papulozna promjena sa proširenim subepidermalnim kapilarama, u središtu se stvara
           ulceracija koja je obrubljena uzdignutim rubom (ulcus rodens). Neki oblicvi pokazuju razliĉite
           stupnjeve pigmentacije, pa ih je moguće zamijeniti s nevusima. Mogu biti lokalno inflitrativni,
           ali sporo napreduju (mjesecima i godinama). Postoji nekoliko kliniĉkih oblika : basalioma
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 21 -
           solidum (nodulare, najĉešći), basalioma ulcerosum (erozija s krvarenjem i krustama; ulcus
           rodens), basalioma planum cicatricans (njepravilan oblik, atrofiĉno oţiljkasto središte)
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : nevus, spinocelularni Ca., seboroiĉna veruka, fibrom
Terapija : kirurška ekscizija in toto

CARCINOMA SPINOCELLULARE.
Definicija : maligni tumor epitela ili adneksa. Sliĉe stanicama spinoznog sloja.
Patogeneza : isto kao bazocelularni
Kliniĉka slika : postoji egzofitĉni i endofitiĉni oblik :
                           Egzofitiĉni – nodus ili plak boje mesa ili koţe, u središtu prisutna ulceracija s
                                        induriranim rubom
                           Endofitiĉni – plitka ulceracija sa progresijom u dubinu
Metastazira u prvo u regionalne limfne ĉvorove, a kasnije se javljaju i udaljene metastaze
Sve ostalo isto kao gore.



POREMEĆAJI EMBRIONALNOG RAZVITKA KOŢE.

APLASIA CUTIS CONGENITA.
Definicija : Lokalizirani nedostatak koţe i njenih adneksa, prisutan već kod roĊenja. Promjena vrlo
rijetka.
Patogeneza : teratogeni faktori, intrauterine infekcije, infarkti placente, nasljedni faktori.
Kliniĉka slika : mogu biti zahvaćeni svi dijelovi koţe, te dublja tkiva (fascije, mišići, kosti). Postoji 9
skupina koje su podijeljenje s obzirom na poremećaje koji se javljaju uz aplaziju koţe (npr.srĉane mane,
rascjep nepca i usne, anomalije udova, poremećaji razvitka, psihomotorna retardacija i sl.)
Terapija : kirurški zahvat, ovisi o stupnju oštećenja.

Ostali poremećaji : PSEUDO-AINHUM SINDROM, CUTIS VERTICIS GYRATA,
                PACHYDERMOPERIOSTOSIS, PTERYGUM, BRANHIJALNE
                FISTULE I CISTE.


BOLESTI UZROKOVANE VIRUSIMA
VERRUCAE.
Definicija : Bradavice. Uzrokovane virusima epitelijalne hiperplazije sa sposobnošću regresije.
Patogeneza : uzroĉnik je HPV (humani papiloma virus). Prenosi se sa ĉovjek na ĉovjeka ili
autoinokulacijom.
Kliniĉka slika : dijele se na :
               V. vulgares : obiĉne bradavice, tvrde hiperkeratiĉne papule do 1 cm, razvijaju se na šakama,
                              dorzumu prstiju, ispod nokta (bolne).
               V. planae juveniles : jedva iznad razine koţe, na licu, dorzumu šaka.
               V. plantares : na mjestima s debelim roţnatim slojem, oko njih se javlja obruĉ
                              hiperkeratiĉne koţe.
               V.filiformes : konĉaste bradavice, na vratu, licuvjeĊama, usni, nosu.
               Condylomata acuminata : šiljaste bradavice, u anogenitalnom podruĉju i na sluznici usne
                              šupljine (rijetko), na peteljci su i imaju neravnu površinu (karfiol).
               Epidermodysplasia verruciformis : verrucosis generalisata. Rijetka je, pojavljuje se i
                              obiteljski. To su ravne papule oko 5mm, javljaju se na šakama, podlakticama,
                              vratu, trupu, tabanima, dlanovima. Ne pojavljuju se na sluznicama.
Dijagnoza : na temelju kliniĉke slike.
Diferencijalna dijagnoza: verukozni nevus, tyloma, clavus, spinocelularni Ca, moluska, pemhygus
(kondilomi u ingvinalnoj regiji).
Terapija : krioterapija, ekscizija kirurškim metodama, destrukcija kemijskim metodama.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 22 -
MOLLUSCUM CONTAGIOSUM.
Definicija : papule voštanog izgleda (lihenoidne papule)
Patogeneza : izaziva ga virus iz skupine DNA-pox-virusa. Javlja se u djece, i kod imunodeficijntnih
             osoba. djece, i kod imunodeficijntnih osoba.
Kliniĉka slika : inkubacija traje nekoliko dana, zatim se pojavljuju papule udubljene u središtu. Grupirane
             su ili razasute. Promjene lokalizirane na njeţnoj koţi (lice, vrat, vjeĊe, axila, perigenitalno)
Dijagnoza : kliniĉka slika; pritiskom na iglom oštećenu promjenu izlazi sirasta masa.
Diferencijalna dijagnoza : milia, verrucae.
Terapija : ekscizija ili kod manjih promjena odstraniti iglom.




PARAVACCINIA.
Definicija : virusna bolest koja se prenosi sa zaraţenih ţivotinja na ĉovjeka. Profesionalna bolest kod
             veterinara, mesara, stoĉara, muzara i sl.
Patogeneza : izaziva ga virus paravaccinae, prenosi se sa ţivotinje na ĉovjeka, kontaktom.
Kliniĉka slika : inkubacija traje 8 do 12 dana, zatim se javljaju papule, okruţene eritematoznim obruĉom.
             S vremenom se papule povećavaju. Zahvaćene su najĉešće šake.
Dijagnoza : iz anamneze, kliniĉka slika, lokalizacija.
Diferencijalna dijagnoza : ţuljevi, kravlje boginje, ecthyma contagiosum
Terapija : prolazi tijekom 6 do 10 tjedana bez terapije, za ubrzanje prolaska daje se interferonska mast, a
             u sluĉaju sekundarnih egzantema daju se antihistaminici, antiflogistici i kortikosterioidi
             lokalno (mast).
HERPES SIMPLEX.
Definicija : virusna infekcija koju uzrokuje virus herpesa simplexa tip 1(lice) ili tip 2 (perigenitalno).
             Uzrokuje promjene na koţi sluznicama i u CNS-u.
Patogeneza : tip 1 se prenosi oralnim putem i dodirom, a tip 2 spolnim putem ili s majke na dijete.
Kliniĉka slika : inkubacija traje 4 do 7 dana. Nakon toga se na koţi pojavljuju vezikule (praćenje
             bockanjem peckanje i svrbeţom), koje nakon 1-2 dana prerastu u pustule. Pustule ulceriraju i
             stvara se krusta koja zaraste bez rezidua. Lokalizacija je oko usne i nosa, a nekad i u podruĉju
             oka. Mogu se javiti i komplikacije kao : gingivostomatitis herpetica, vulvovaginitis
             herpetica, eczema herpeticatum (infekcija već postojećih promjena koţe. Najĉešće kod djece.
             Djeca su febrilna, dehidrirana, cijanotiĉna, u šoku)
Dijagnoza : kliniĉka slika, citološki nalaza, elektronska mikroskopija.
Diferencijalna dijagnoza : eczema herpeticatum, zoster, variĉela.
Terapija : Acyclovir, interferon u obliku masti. Kod eczema herpeticatum antibiotici, rehidracija,
             antipiretici, gama-globulin.


HERPES ZOSTER.
Definicija : bolest odraslih koja se pojavljuje u obliku mjehurića na 1 ili više dermatoma koji odgovaraju
             odreĊenom ţivcu, uz regionalno povećane limfne ĉvorove.
Patogeneza : uzrokuje ga virus varicella zoster, javlja se u dobi 60-70 godina, ĉešće kod
             imunoinsuficijencije. Nastaje reaktivacijom virusa koji se dobija u djetinjstvu (varicella –
             vodene kozice)
Kliniĉka slika : prije izbijanja poĉinje prodromalni stadij (visoka temperatura, bolovi, parestezija,
             peĉenje), zatim se javlja crvenilo, vezikule, papule, kruste. Pojavljuje se jednostrano, a
             moguće je i dvostrano (rijetko – zoster duplex).
Dijagnoza : kliniĉka slika
Diferencijalna dijagnoza : herpes simplex, varicella.
Terapija : Acyclovir, lokalno oblozi, tekući puder, sistemski B-komplex vitamini (B1, B6, B12), za
             spreĉavanje superinfekcije antibiotici, fotokemoterapija.


EXANTHEMA SUBITUM.
Definicija : akutna virusna djeĉja bolest s visokom temperaturom koja naglo pada i nakon nje izbija
             makulopapulozni osip.
Patogeneza : uzroĉnik je HV-6 (herpes virus 6)
                                       Dermatološka propedeutika
                                                - 23 -
Kliniĉka slika : inkubacija traje od 5-15 dana. Nakon nje zapoĉinje prodromalni stadij s visokom
             temperaturom koja naglo poraste, moţe biti praćena konvulzijama. Nakon 3 dana temperatura
             pada i izbija makulopapulozni osip po trupu i vratu, a kasnije zahvaća udove i lice. Podruĉje
             obraza, nosa i oko oĉiju ostaje slobodno. Osip traje 1-2 dana i ne svrbi.
Dijagnoza : kliniĉka slika, krvni nalaz s leukopenijom i limfocitozom, anti HV-6 antitijela se mogu
             dokazati imunofluorescencijom.
Diferencijalna dijagnoza : sve bolesti s visokom temperaturom i konvulzijama.
Terapija : simptomatska. U sluĉaju komplikacija Acyklovir. Javlja se trajni imunitet.

AIDS – TREBA NAPRAVITI.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 24 -
BAKTERIJSKE GNOJNE INFEKCIJE (PIODERMIJE).

Normalna flora koţe je Staphylococcus epidermidis, Acinetobacter, Corynebacterium.

Prolaznu floru (izazivaju bolesti) ĉine Staphylococcus aureus, beta-hemolitiĉki streptokok

grupa A, E.coli.

Piodermije se dijele na epidermalne piodermije, folikularne piodermije i piodermije ţlijezda znojnica.

Epidermalne piodermije.

IMPETIGO CONTAGIOSA.
Definicija : piodermija površinskog sloja koţe koja se brzo širi.
Patogeneza : Staphylococcus aureus, -hemolitiĉki streptokok grupe A ili C (rijetko). Postoje 2 tipa ;
             vezikulozni (izaziva ga streptokok) i bulozni (izaziva ga stafilokok).
Kliniĉka slika : vezikula (bula) koja puca, erozija, krusta, cijeljenje. Vezikulozni tip je smješten na licu
                (usta, nos), a bulozni uglavnom lice, a moţe i bilo gdje na tijelu, te na sluznici usne šupljine.
                Bolest cijeli bez oţiljaka jer se promjena odvija iznad epidermodermalne granice. Kao
                komplikacije moţe se pojaviti impetigo-nefritis. Bule se mogu javiti i na tabanima i šakama
                gdje duţe zaostaju zbog debelog roţnatog sloja pa nastaje BULLA REPENS
                (staphylogenes) ili BULLA RODENS (streptogenes).
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološki nalaz (bris bule ili vezikule), antistreptolizinski titar krvii urina
                (proteinurija).
Diferencijalna dijagnoza : herpes simplex, bulozna hereditarna epidermoliza.
Terapija : lokalna – antibiotske masti (mupirocin, gentamicin, bivacin, bacitracin, tetraciklini), a
                sistemska se daje jedino kod impetigo-nefritisa. Ne daju se penicilin, sulfnoamidi i
                streptomicin zbog moguće preosjetljivosti.

PEMHIGUS NEONATORUM.
Definicija :
Patogeneza : S.aureus. Javlja se u prvom tjednu ţivota.
Kliniĉka slika : bolest zapoĉinje naglim izbijanjem mjehura koji pucaju i nastaju opseţne erozije svuda
               osim na tabanima i dlanovima. Moţe prijeći u generalizirani eksfolijativni dermatitis.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološka pretraga (bris bule)
Diferencijalna dijagnoza : neonatalni sifilis.
Terapija : lokalna kao u impetiga, a sistemska prema antibiogramu.

DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM.
Definicija : Mb.Ritter. Bolest novoroĊenĉadi karakterizirana ljuštenjem velikih površina koţe i
               poremećajem općeg stanja.
Patogeneeza : izaziva ga S.aureus, javlja se kod djece do 3 mjeseca ţivota. Uzroĉnik se širi iz ţarišta u
               oku, ţdrijelu, nosu, uhu ili iz vaginalne sluznice.
Kliniĉka slika : zapoĉinje eritemom oko ustiju, širi se na vrat, trup i udove. Nakon toga se javljaju veliki
               mjehuri koji pucaju i stvaraju erozije koje nalikuju opeklinama 2.stupnja. Zbog velike
               površine oštećene koţe javlja se dehidracija, hipovolemija i šok.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološki nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : neonatalni bulozni impetigo, toksiĉna epidermalna dermoliza (Mb. Lyell)
Terapija : penicilinaza rezistentni antibiotici (koksacilin, cefalsporin), rehidracija, nadoknada elektrolita,
               antibiotske i epitelizirajuće masti.

ANGULUS INFECTIOSUS ORIS.
Definicija : ţvale
Patogeneza : streptokok. Javlja se kod djece ili starijih s loše adaptiranom zubnom protezom
Kliniĉka slika : eritem, erozija i bolne fisure na uglovima usana. Rijetko se vide kraste, nema gnojenja.
Dijagnoza : kliniĉka slika
Diferencijalna dijagnoza : kandida, herpes simplex, hipovitaminoza B2
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 25 -
Terapija : lokalna antibiotska (mast).
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 26 -
Folikularne piodermije.

Bakterijske infekcije folikula dlake, uzrokovane S.aureusom. Nekad uzroĉnici mogu biti

i gram-negativne bakterije.


OSTIOFOLIKULITIS.
Definicija : stafilokokna upala površinskog dijela folikula dlake
Patogeneza : stafilokokus aureus ju uzrokuje, ĉešća je kod muškaraca nakon puberteta.
Kliniĉka slika : razvijaju se pustule u folikulu. Okruţene su eritematoznim rubom. Dlaka je gotovo
                uvijek prisutna. Najviše su zahvaćeni lice, potkoljenica i glutealna regija. Nema svrbeţa,
                cijeli bez rezidua.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : folikulitis simplex, folikulitis uzrokovan kandidom, acne oleinica,
                palmoplantarni sifilid (?)
Terapija : antiseptiĉni oblozi, antiobiotske masti. Sistemska terapija prema antibiogramu.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 27 -




FOLICULITIS SIMPLEX BARBAE.
Definicija : bakterijska upala folikula brade uzrokovana stafilokom.
Patogeneza : S.aureus
Kliniĉka slika : poĉinje kao ostiofolikulitis na gornjoj usni, ali se brijanjem prenosi na druge dijelove
               brade. Infekcija se nalazi duboko u folikulu, dlaka moţe otpasti, prisutan svrbeţ.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : duboka trihofitoza brade
Terapija : zabrana brijanja, antiseptiĉki oblozi, antibiotska i kortikosteroidna mast u kombinaciji.
               Sistemski po potrebi antibiotska terapija prema antibiogramu.


FOLICULITIS SCLEROTISANS NUCHAE.
Definicija : fibrozni folikulitis vrata i zatiljka s pojavom keloidnih oţiljaka i alopecije.
Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureus
Kliniĉka slika : na vratu se stvaraju folikularno smještene papule uz prisutno ispadanje dlaka i stvaranje
                 keloidnih oţiljaka. Prisutan je svrbeţ.
Dijagnoza : kliniĉka slika
Diferencijalna dijagnoza :
Terapija : ĉesto neuspješna, mogu se primjenjivati antiseptiĉk i antibiotske masti lokalno u kombinaciji s
                 kortikosteriodima. Kirurška terapija.


FURUNCULUS ET FURUNCULOSIS.
Definicija : furunkul je gnojna upala folikula i perifolikularnog tkiva dlake, a furunkuloza je ĉesta pojava
                furunkula.
Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureus.
Kliniĉka slika : poĉinje kao folikulitis, a kasnije se infekcija proširi na okolno tkivo i stvara se
                eritematozn rub s edemom. Promjena je bolna. Kasnije središte upale nekrotizira i stvara
                se gnojni ĉep. Promjena moţe biti lokalizirana bilo gdje na koţi osim na tabanima i
                dlanovima. U sluĉaju lokalizacije na gornjoj usni, nosu i licu moţe doći do širenja upale
                venskim putem u sinus cavernosus što rezultira meningitisom ili encefalitisom. Infekcija je
                ispod epidermodermalne granice i cijeli oţiljkom.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : hidradenitis, duboka trihofitoza brade.
Terapija : lokalno antibiotske i antiseptiĉke masti, sistemski u sliuĉaju komplikacija penicilinaza-
                rezistentni antibiotici (kloksacilin, eritromicin).
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 28 -
CARBUNCULUS.
Definicija : stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva sa jakom flegmononekrotiĉnom reakcijom
                potkoţnog ili dubljeg tkiva. To je aglomeracija furunkula uz afekciju subkutisa.
Patogeneza : stafilokokus aureus.
Kliniĉka slika : na vratu se vide eritematozni infiltrati s nekrotiĉnim ĉepovima. Ĉest je regionalni
                limfadenitis. Javlja se visoka temperatura i umor, a kao komplikacija moţe nastati sepsa.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza:
Terapija : lokalno antiseptiĉki i antibiotski oblozi, a peroralno antibiotici prema antibiogramu. Ĉesto je
                potrebna kirurška terapija.


CHORDEOLUM.
Stafilokokna infekcija na rubu vjeĊe (ch.externum) ili tarzalnih Meibomovih ţlijezda

(ch.internum). Javlja se upala folikula i perifolikularnog tkiva trepavice uz edem vjeĊe i

bol zbog pritiska na okolno tkivo. Gnoj se spontano isprazni. Terapijski se primjenjuju

topli oblozi, antibiotske masti, a dolazi u obzir i kirurška incizija.




Piodermije znojnica.

HIDRADENITIS SUPPURATIVA.
Definicija : kroniĉna nekrotizirajuća upala znojnica. Moţe biti sastavni dio kliniĉke slike acne tetrada koja
           se javlja kod muškaraca, a sastoji se od : hidradenitis suppurativa, acne conglobata, sinus
           pilonidalis i perifoliculitis capitis.
Patogeneza : streptococcus mileri. Infekcija se širi uz distalnog dijela izvodnog kanala znojnice prema
           tkivu.
Kliniĉka slika : bolest poĉinje kao furunkulozni infiltrati oko kojih se stvara sve veći eritematozni obruĉ.
           Nakon nekoliko dana promjena nekrotizira i isprazni se, što rezultira stvaranjem uvuĉenog
           oţiljka.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološki nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : furunkuloza, kolikvativna tuberkuloza, aktinomikoza, koţna manifestacija
           kronove bolesti.
Terapija : lokalno antiseptiĉki i antibiotski oblozi, a sistemski antibiotici peroralno prema antibiogramu.
           Dolazi u obzir i peroralna primjena izotretinoina (Roaccutane), te kirurška terapija.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 29 -
BAKTERIJSKE BOLESTI KOŢE POSEBNOG IZGLEDA I TIJEKA.


ERYSIPELAS.
Definicija : akutna bolest limfnih prostora
Patogeneza : -hemolitiĉki streptokok grupe A, rijetko i stafilokok. Uzroĉnik ulazi u organizam kroz
           ozlijeĊenu koţu (interdigitalne dermatomikoze, trofiĉki i hipostatski ulkusi)
Kliniĉka slika : inkubacija traje nekoliko sati do 2 dana. javlja se difuzni eritem s edemom (moţe doći i
           do elefantijaze), bolnošću, a dolazi i do povišenja temperature do 40 oC. Na zahvaćenom
           podruĉju se mogu pojaviti i mjehuri, nekroza i flegmona (E.vesiculosum, E.bullosum,
           E.gangrenosum, E.flegmonosum).
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, labos (povišena SE, leukocitoza, povišeni granulirani L, povišena
           razina AST-antistreptolizinski test)
Diferencijalna dijagnoza : tromboflebitis, akutni kontaktni alergijski dermatitis, herpes zoster,
Terapija : penicilin im. (eritromicin – kod preosjetljivosti), lokalno antiseptiĉki oblozi.


ECTHYMA.
Definicija : akutna bakterijska upala koţe karakterizirana pojavom ulceracija.
Patogeneza : -hemolitiĉki streptokok grupe A. Uzroĉnik ulazi na mjestu ozljede koţe (hipostaziĉki
           ulkusi, ozljede potkoljenice – ratari, vojnici).
Kliniĉka slika : bolest poĉinje kao vezikula na potoljenici, a kasnije se širi u dublje slojeve i stvara
           ulceracije. Kod bolesnika se javlja bol, ţarenje, svrbeţ, te regionalni limfadenitis i limfangitis.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : ecthyma gangrenosum uzrokovana pseudomonasom, erythema induratum
           Bazin, ulceracije kod 2.stupnja sifilisa.
Terapija : lokalno antiseptkiĉke, antibiotske i epitelizirajuće masti, sistemska po potrebi (komplikacije,
           imunodeficijencija) antibiotici prema antibiogramu.


PHLEGMONE.
Definicija : difuzna gnojna upala koţe i potkoţnog tkiva, moţe zahvatiti i fasciju i mišić, a rijetko i kost.
Patogeneza : staphylococcus aureus, -hemolitiĉki streptokok grupe A. Nastaje kao posljedica prodora
           piogenih bakterija nakon oštećenja koţe (traume, ulkusi, tromboflebitis, nestruĉni pobaĉaji,
           nesterilne injekcije)
Kliniĉka slika : koţa je napeta, sjajna, edematozna, bolna, proces zahvaća dublje
         slojeve (fascija, mišić), moguć nastanak sepse. Prisutni povišena
         temperatura i limfangitis.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza :
Terapija : kiruška incizija, sistemska terapija (penicilinaza rezistentni antibiotici –
          kloksacilin, cefalosporin).



ERYTHRASMA.
Definicija : dermatoza intertriginoznih regija
Patogeneza : corynebacterium minutissimum, ĉešće su zahvaćeni muškarci, bakterija
        se zadrţava i raste na mjestima pojaĉane vlage, znojenja, a pridonosi i
        nedovoljno prozraĉna odjeća.
                               Dermatološka propedeutika
                                        - 30 -
Kliniĉka slika : najĉešće zahvaćena ingvinalna regija, vide se crvenosmeĊa ţarišta
         prekrivena sitnim psorijaziformnim ljuskama. Submamarna i aksilarna
         regja su rjeĊe zahvaćene.
Dijagnoza : kliniĉka slika, kad se promjena obasja UV svjetlom  = 320-400 nm,
        fluorescerira koraljnocrveno, bakteriološka pretraga.
Diferencijalna dijagnoza : ingvinalna dermatomikoza, intertriginozni dermatitis,
         pytiriasis versicolor, inverzna psorijaza
Terapija : lokalno imidazol (klotrimazol, mikonazol) antibiotske masti (mupirocin)
          2Xdnevno najmanje 14 dana. kod rezistentnih sluĉajeva eritromicin per os.
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 31 -
ACTINOMYCOSIS.
Definicija : kroniĉna upalna granulomatozna bolest.
Patogeneza : anaerob Actinomyces israelii. Pripada uobiĉajenoj flori ĉovjeka i
        nalazi se u ustima, ţdrijelu i kolonu. Da doĊe do manifestacije bolesti
        uzroĉnik mora prodrijeti u tkivo.
Kliniĉka slika : manifestira se u 3 oblika :
        1.) Cervikofacijalna aktinomikoza – najĉešći oblik, najĉešće zahvaćena
            mandibula, gornji dio vrata. Koţa je plavocrvena, tvrda, a kasnije se
            pojave fistule sa seroznim ili gnojnim sadrţajem
        2.) Torakalna aktinomikoza – zahvaća plućni parenhim, promjene nastaju
            i na koţi kao tvrdi potkoţni infiltrati sa pojavom fistula. Moguća
            pojava temperature i opće slabosti.
        3.) Abdominalna aktinomikoza – uzroĉnik prodire u crijevo, nastaju
            tumorske mase u abdomenu i apsces u podruĉju m.psoasa. Moguća
            pojava temperature i opće slabosti.
Dijagnoza : kliniĉka slika, bioptiĉki ili aspiracijski materijal
Diferencijalna dijagnoza : kolikvativna tuberkuloza, sifilis, sporotrihoza, tumori,
limfomi
Terapija : incizije, drenaţa, penicilin G (kod preosjetljivosti tetraciklini ili
eritromicin).




Bakterijske bolesti iz skupina zoonoza.


ERYSIPELOID.
Definicija : akutna zarazna koţna bolest
Patogeneza : Erysipelothrix insidiosa. Uzroĉnik erizipela kod domaćih ţivotinja i
          morskih riba, profesionalna bolest, ugoţeni su mesari, ribari, domaćice.
          Bakterija ulazi u oštećenu koţu iz mesa ţivotinja.
Kliniĉka slika : inkubacija traje 2-7 dana. Zahvaćeni su šake i prsti. Na mjestu
         infekcije pojavljuje se ţarenje, svrbeţ, dobro ograniĉeni eritem. Moţe se
         pojaviti i otok i bolnost malih zglobova šake. Za oko 2 tjedna spontano
         regredira. Komplikacije ukljuĉuju sepsu i endokarditis.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, bakteriološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : erizipel, erythema chronicum migrans
Terapija : penicilin, (kod preosjetljivosti – tetraciklini, eritromicin), lokalno
          antiseptiĉne, antibiotske i antiflogistiĉke kreme i oblozi.



ANTHRAX.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 32 -
Definicija : akutna zarazna bolest koţe, pluća i inestinalnog trakta.
Patogeneza : Bacillus anthracis. Bolest ţivotinja koje se zaraze putem hrane (spore
        mogu preţivjeti dugo u tlu). Ĉovjek se zarazi preko inficiranog
        ţivotinjskog mesa, vune, dlake (profesionalna bolest – mesari, veterinari,
        stoĉari). Moguća upotreba kao biološko oruţje. U organizam ulazi preko
        oštećene koţe, odnosno inhalacijom ili ingestijom spora.
Kliniĉka slika : koţni oblik – inkubacija 1-5 dana, zahvaćena mjesta su šaka, vrat,
         lice. Na mjestu infekcije se javlja crna hemoragiĉno-nekrotiĉna pustula s
         eritematoznim rubom koja puca i stvara se krusta. Nakon toga u
         zahvaćenom podruĉju nastaje edem i eritem. Cijeli oţiljkom. Mogu se
         javiti i vrućica i limfadenopatija. Komplikacija – sepsa.
Dijagnoza – anamneza, kliniĉka slika, bakteriološka pretraga.
Diferencijalna dijagnoza : furunkul, karbunkul, vaccina inoculata (reakcija koţe
         nakon cijepljenja)
Terapija : Penicilin G im. 7 dana (kod preosjetljivosti – tetraciklini), lokalno NE
          DAVATI vlaţne obloge, NE incizija zbog moguće propagacije i sepse.
          Cjepivo pruţa djelomiĉnu zaštitu za riziĉne skupine.



TULARAEMIA.
Definicija : zeĉja kuga, zarazna bolest koja se prenosi sa glodavaca na ĉovjeka.
Patogeneza : Francisella tularensis. Uzroĉnik ulazi u organizam preko oštećene
        koţe, sluznice, probavnog ili respiratornog trakta. Zaraza je moguća i
        preko insekata.
Kliniĉka slika : postoje 4 oblika bolesti s obzirom na mjesto ulaska u organizam :
         ulceroglandularni, okulogladnularni, tifoidni i pulmonalni. Inkubacija
         traje 1-10 dana, a promjene koţe se sastoje od ulceracije na mjestu ulaska
         uzroĉnika, sa regionalnim limfadenitisom i limfangitisom. Oko ulceracije
         se nalaze eritem i eventualno edem
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, bakteriološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : furunkul, sporotrihoza, pustula maligna (antraks)
Terapija : streptomicin, gentamicin (slabije djeluje)
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 33 -
INFEKTIVNE GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŢE.


TUBERCULOSIS CUTIS.
Definicija : skup razliĉitih manifestacija na koţi koja se moţe javiti samostalno ili uz
         afekciju unutrašnjih organa (pluća, bubrezi), a uzrokuje ju Mycobacterium
         tuberculosis.
Patogeneza : Mycobacterium tuberculosis. Infekcija moţe uslijediti egzogeno (od
        zaraţenog ĉovjeka ili goveda) ili endogeno (ĉešće; iz nekog ţarišta u
        organizmu, najĉešće pluća)
Dijagnoza : laboratorijska dijagnostika :
       1.) mikroskopski - 4-6 tjedana, u sputumu bojanjem po Ziehl-Nielsenu u
            kulturi po Loewensteinu
       2.) U histološkom nalazu – granulom koji se sastoji od epiteloidnih stanica,
            orijaških Langhansovih stanica, limfocita i sa kazeoznom nekroznom u
            središtu.
       3.) Imunološki – tuberkulinski test (reakcija preosjetljivosti tim IV po
            Coombsu i Gellu; kao antigen se koristi PPD) intradermalno.
Terapija : 2 ili 3 antituberkulotika u vremenu od 3 – 12 mjeseci ili dulje (izonijazid +
          B6 + rifampicin + etambutol)


Klasifikacija tuberkuloze koţe : ANERGIJSKA (pozitivno (tuberculosis cutis
primaria) i negativno (tuberculosis cutis miliaris) anergijska skupina) i
ALERGIJSKO-HIPERERGIJSKA (tuberculosis luposa, tuberculosis verrucosa,
tuberculosis kolikvativa i tuberkulidi).


TUBERCULOSIS CUTIS PRIMARIA. (pozitivno anergijska skupina)
Definicija : promjene koţe uzrokovane bacilom tuberkuloze u koţu osoba koje
         prethodno nisu bile s njim u kontaktu.
Patogeneza : egzogena infekcija, direktno dodirom, korištenjem zajedniĉkih
        predmeta, ljubljenjem i sl. Kod infekcije sluznice usne šupljine, ţdrijela i
        grkljana uzrok je najĉešće zaraţeno kravlje mlijeko.
Kliniĉka slika : inkubacija 3-4 tjedna, zatim se javljaju eritematoznolividne papule,
         nakon nekoliko dana razvija se nekroza i ulceracija koja cijeli oţiljkom.
         Prisutan je regionalni limfadenitis. Najĉešće zahvaćeni lice i ruke.
Diferencijalna dijagnoza : primarni sifilis, neke piodermije, tularemija
Terapija : ĉesto nije potrebna tuberkulostatska terapija (zbog specifiĉne
          imunizacije), primjenjuju se antiseptiĉki oblozi i izoniazid posip.


TUBERCULOSIS MILIARIS CUTIS. (negativno anergijska skupina).
Definicija : rijedak oblik, nastao hematogenom diseminacijom iz tuberkuloznog
         ţarišta zbog oslabljene celularne imunosti nosioca.
Patogeneza : endogeno širenje
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 34 -
Kliniĉka slika : na koţi se vide crvenosmeĊe ili crvenoplave egzulcerirane i bolne
         makulopapule. Najĉešće se nalazi oko tjelesnih otvora.
Diferencijalna dijagnoza : afte, karcinom, tercijarni sifilis (vrlo rijetko)


TUBERCULOSIS LUPOSA. (alergijsko-hiperergijska skupina).
Definicija : najĉešći oblik tuberkuloze koţe, ĉešći u ţena, kroniĉna je.
Patogeneza : moţe se pojaviti samo na koţi, a moguća je i afekcija unutrašnjih
        organa (pluća i bubrezi). Infekcija moţe biti egzogena i endogena.
Kliniĉka slika : javlja se lupom (crvenosmeĊi nodus), poĉetna promjena progredira i
         moţe nastati makulozni, papulozni, tumorozni, verukozni, ulcerozni i sl.
         tip. Najĉešća lokalizacija je lice, sluznica nosa, usta, suzna ţlijezda. Moţe
         doći do mutilacija i deformacija i moţe se javiti spinocelularni karcinom u
         lupoznom oţiljku.
Dijagnoza : anamneza, histološka analiza, dokaz u kulturi, tuberkulinski test,
        dermatološki status
Diferencijalna dijagnoza : diskoidni eritematodes, sarkoidoza, bazocelularni
         karcinom, sifilis (rijetko)
Terapija : antituberkulozna polikemoterapija


TUBERCULOSIS COLLIQUATIVA (alergijsko-hiperergijska skupina).
Definicija : nastao je širenjem infekcije u koţi iz limfnih ĉvorova, zglobova, kostiju i
         sl. Egzogena infekcija je rjeĊa
Kliniĉka slika : eritematoznolividni infiltrat koji nekrotizira i prazni se putem fistula.
         Zacjeljuje hipertrofiĉnim oţiljkom, ali se promjene ponovo javljaju, tako
         da bolest moţe trajati godinama. Najĉešća lokalizacija je vrat, aksile,
         prepone, supraklavikularna regija, anogenitalna regija.
Diferencijalna dijagnoza : svi fistulirajući procesi (limfogranulom venerum,
         aktinomikoza, sporotrihoza, sifilis)
Terapija : polikemoterapija, kirurški zahvat.
TUBERCULOSIS VERRUCOSA (alergijsko-hiperergijska skupina).
Definicija : egzogena infekcija karakterizirana pojavom verukoidnih tvorbi na
         mjestu inokulacije. Ĉesto moţe biti profesionalna (patolozi, mesari)
Kliniĉka slika : najĉešće zahvaćeni prsti šake ili stopala. Poĉinje pojavom
         lividnoeritematoznim infiltratom koji prerasta u verukoidnu tvorbu koja
         cijeli atrofiĉnim oţiljkom.
Diferencijalna dijagnoza : lupoozna tuberkuloza, vegetativna piodermija,
         spinocelularni karcinom, blastomikoza.
Terapija : polikemoterapija, lokalna primjena kortikosteroida, ponekad
          radioterapija i kirurški zahvat.


TUBERKULIDI. (alergijsko-hiperergijska skupina).
                               Dermatološka propedeutika
                                        - 35 -
Bolest koja nastaje kao alergijska reakcija koţe na raspadnute djelove uzroĉnika iz
nekog primarnog ţarišta u tijelu. Tu spadaju erythem induratum, tuberculosis cutis
papulonecrotica i tuberculosis cutis lichenoides.
ERYTHEMA INDURATUM : indurativni infiltrati na potkoljenici koje ĉesto
     egzulceriraju. Bolest je kroniĉna. Diferencijalno dijagnostiĉki solazi u
     obzir eritema nodozum i sifilistiĉka guma (rijetko). Terapija u smislu
     polikemoterapije i sredstava za poboljšanje cirkulacije.
TUBERCULOSIS CUTIS PAPULONECROTICA : pojavljuju se na ektenzornim
     stranama udova nekrotizirajuće papule koje cijele varioliformnim
     oţiljkom. Histološki se vidi nekroza i granulomi tuberkuloidne strukture.
     Diferencijalnodijagnostiĉki dolaze u obzir alergijski vaskulitis, lihenoidna
     pitirijaza, acne necrotica, papulozni sifilid. Uz polikemoterapiju se daju
     kortikosteroidi (lokalno i sistemski).
TUBERCULOSIS CUTIS LICHENOIDES : simetriĉna distribucija lihenoidnih
     papula na trupu. Promjene nestaju spontano, pa terapija nije potrebna, a
     u sluĉaju komplikacija daju se lokalno kortikosteroidi.




LEPRA.
Definicija : kroniĉna infektivna bolest koju uzrokuje Mycobacterium leprae.
Patogeneza i kliniĉka slika : Mycobacterium leprae. u tropskom i suptropskom
        podruĉju zaraţeno 10-15 milijuna ljudi. Izvor zaraze je ĉovjek. Prijenos
        nije u potpunosti poznat. Smatra se da bi do prijenosa zaraze došlo osoba
        mora biti u bliskom kontaktu sa zaraţenom osobom dugo vremensko
        razdoblje (godine). Uzroĉnik ulazi kroz koţu, sluznicu respiratornog
        trakta, periferne ţivce (Schwannove stanice). Kultura uzroĉnika nije
        uspjela. Mogu biti zahvaćeni i unutršnji organi. Histoploški postoje 4 tipa
        lepre :
          1.) Lepra lepromatosa – ispod tankog sloja epidermisa nalazi se gust
               infiltrat koji se proteţe u subkutis. Destruira adnekse koţe. Glavne
               stanice lu lepra stanice (makrofazi s mycobacterium u sebi). U
               kasnijoj fazi oštećeni su i ţivci. Na koţi se vide makule ili nodusi
               (lepromi). Lepromi na nosu, ĉelu, ušima i obrvama daju izgled
               «lavljeg lica», javlja se alopecija vlasišta i lateralnih djelova obrva,
               anestezija i anhidroza zahvaćenog podruĉja. Najĉešće je zahvaćeno
               lice, a rjeĊe sluznica nosa, larinksa ili oka. Mogu e javiti i mjehuri,
               nekroza i mutilacija (nos najĉšeće).
          2.) Lepra turberculoides – u dermisu se nalazi tuberkuloidni
               (granulomski) infiltrat koji sadrţi epiteloidne stanice (makrofazi
               koji su fagocitirali i razgradili mikobakterije). Oštećeni su i ţivci.
               Na koţi se javljaju crvene makule i sitne papule, uglavnom iznad
               zahvaćenog ţivca.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 36 -
           3.) Lepra indeterminata – nespecifiĉni kroniĉni infiltrat koji sadrţi
                uglavnom limfocite, plazma stanice, neutrofile, eozinofile i nešto
                makrofaga. Moţe se diferencirati u lepromatoznu ili tuberkuloidnu
                lepru. Promjene su asimetriĉne. Oštećenje ţivca.
           4.) Border-line lepra – dimorfna lepra – kombinacija prva dva oblika.
Dijagnoza : primjenjuju se testovi :
       1.) histaminski test (nakon id.primjena histamina javlja se urtika bez
           eritema)
       2.) test znojenje (pilokarpin)
       3.) dokaz u citološkom razmazu
       4.) histološka pretraga lezije
       5.) biopsija ţivca
       6.) neurološka pretraga
       7.) klasiĉne reakcije na sifilis su pozitivne u oko 20-30 % bolesnika, a
           treponemske reakcije su neg.
Diferencijalna dijagnoza : granulomatozne bolesti (posebice sarkoidoza)
Terapija : diaminodifenilsulfon, rifampicin, klofazimin, plastiĉnorekonstrukktivni
zahvati, fizikalna terapija.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 37 -
INFEKCIJE KOŢE UZROKOVANE PROTOZOIMA.


LEISHMANIASIS CUTIS.
       Leishmaniasis je infekcijska bolest uzrokovana Leishmaniom. Postoje 3
       oblika : visceralni (Leshmania donovani), koţni (Leishmania tropica) i
       juţnoameriĉki ili koţnosluzniĉki (Leismania brasiliensis).
Definicija : Leishmaniasis cutis je noduloulcerativna infektivna bolest.
Patogeneza : Leishmania tropica. Ulazi u koţu ubodom komarca. Na mjestu uboda
     nastaje upalna reakcija. Moguća je diseminacija limfom i krvlju s pojavom
     sekundarnih lezija na koţi.
Kliniĉka slika : inkubacija traje 2-3 tjedna, ali moţe trajati i do 18 mjeseci. Nakon
     inkubacije na ubodnom mjestu nastaje lividnocrvena papula, koja nakon
     nekoliko mjeseci naraste u nodus. Nakon 3-4 mjeseca nodus ulcerira. Nakon
     nekoliko mjeseci do 1 godine promjena spontano zaraste. Najviše zahvaćeni
     lice, vrat, podlaktice i potkoljenice.
Dijagnoza : anamneza (ubod komarca), kliniĉka slika, histološka (u dermisu
     histiociti, plazma stanice, limfociti, eozinofili; paraziti u lezijama starim 5-7
     mjeseci) i citološka analiza..
Diferencijalna dijagnoza : folikulitis, furunkul, sarkoidoza, lupozna tbc, lepra,
     keratoakantom, tumori, pseudolimfom, sifilidi, sporotrihoza.
Terapija : antimonove soli intralizionalno, intramuskularno i intravenski;
     antimalarici per os.




BOLESTI KOŢE UZROKOVANE GLJIVAMA (DERMATOMIKOZE).


Dermatomikoza se mogu podijeliti na dermatofitoze, dermatomikoze uzrokovane
kvascima i dermatomikoze uzrokovane plijesnima.


DERMATOFITOZE
Definicija : dermatomikoze uzrokovane dermatofitima. Invadiraju roţnati sloj koţe,
     noktiju i dlaka, te razgraĊuju keratin. Dijele se na trihofitoze (Trychophyton),
     mikrosporoze (Mycrosporum) i epidermofitoze (Epidermophyton).
Patogeneza : Oštećena i vlaţna koţa pogoduju invaziji. Ĉesta su lokalizacija i mjesta
     koja se meĊusobno taru.
Kliniĉka slika : promjena glatke koţe, noktiju i vlasišta.
Dijagnoza : nativni mikroskopski preparat i kultura, fluorescentna (Woodova)
     svjetiljka, patohistološka analiza, trihofitonski test (intradermalna primjena
     antigena).
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 38 -
Terapija : antimikotici lokalno (klotrimazol, mikonazol, ekonazol, terbinafin),
     sistemski per os u sluĉaju mikoze vlasišta i onihomikoze daje se grizeofulvin,
     ketokonazol (imidazol), moţe se primjeniti i KmnO4. Lijeĉenje je dugotrajno
     (prosjeĉno 2-4 tjedna).


TRICHOPHYTOSIS.
Definicija : dermatofitoza
Patogeneza : Trichophyton. Izaziva mikoze stopala, noktiju, koţe, vlasišta, favusa.
Kliniĉka slika : ovisi o anatomskoj lokalizaciji, pa se dijele na :
       1.) Trichophytosis superficialis cutis glabrae : trihofitoza gole koţe. Javljaju se
                eritematozna ţarišta u obliku pravilnog kruga s uzdignutim i
                ljuskavim rubom i središnjom regresijom. Na rubu mogu biti
                prisutne vezikule. Prisutan je svrbeţ.
                    Diferencijalna dijagnoza : granuloma anulare, ekcematoidni
                dermatitis, neurodermitis, anularna psorijaza, pitirijazis rozea.
                Svrbeţ, ljuske i središnja regresija upućuju na gljiviĉnu etiologiju.
       2.) Trichophytosis pedis et manus (interdigitalis) : najuĉestaliji oblik mikoze,
                javlja se eritem, maceracija, deskvamacija i erozija interdigitalnih
                prostora praćena svrbeţom i pojavom vezikula. Moţe doći do
                bakterijske superinfekcije i edema i bolnosti. Osim interdigitalnog
                postoji i skvamozno hiperkeratotiĉki oblik sa suhom i zadebljalom
                koţom, ragadama i ljuskama.
                    Diferencijalna dijagnoza : intertriginozni dermatitis, piodermije,
                psorijaza, kontaktni dermatitis i dishidroza.
       3.) Trichopytosis superficialis capilitii : u vlasištu se nalaze pojedinaĉna ili
                mnogobrojna ţarišta prekrivena ljuskama i sivom peruti. Moţedoći
                do pojave pustula. Sliĉne promjene se mogu javiti i na bradi.
                Diferencijalna dijagnoza : tinea amiantacea, seborojiĉki dermatitis,
                psorijaza, pedikuloza
       4.) Trichophytosis profunda capilitii : folikularno smještene pustule koje
                dovode do stvaranja apscesa sa gnojnim i hemoragiĉnim sadrţajem.
                Stvaraju se kruste. Moţe doći do regionalnog limfadenitisa i
                povišene temperature. Promjene cijele za 4-6 tjedana oţiljcima.
                Diferencijalna dijagnoza : neke piodermije vlasišta ili brade.
       5.) Onychomycosis trichophytica : promjene noktiju uzrokovane gljivama.
                Ĉesto udruţena s interdigitalnom mikozom stopala i šake. Poĉinje
                na slobodnom rubu i lateralnim dijelovima nokta pojavom bijelih ili
                ţutih promjena koje se postupno šire prema bazi nokta. Ĉesto
                nastaju subungvalne hiperkeratoze koje dovode do odebljanja nokta
                i odizanja nokatne ploĉe i konaĉnog mrvljenja i destrukcije nokta.
                    Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, kandida, onihodistrofija,
                kontaktni dermatitis, pachyonychia, lichel ruber planus.



FAVUS.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 39 -
Definicija : bolest vlasišta i gole koţe uzrokovana Trichophyton schoenleinii.
Patogeneza : Trichophyton schoenleinii. Prenosi se direktnim kontaktom ili posredno
(ĉešalj).
Kliniĉka slika : uglavnom zahvaća vlasištem, ali se moţe pojaviti i na goloj koţi,
     karakterisitĉna promjena je skutulum (struktura 2-3mm, poput plitke zdjele,
     ţućkaste boje s uleknutim središtem i dlakom) i sastoji se od hifa, spora i
     oroţnjelih stanica. Kosa gubi sjaj, sivkaste boje, a vlasi NISU SLOMLJENE.
     Nakon odreĊenog vremena skutulum ulcerira i kosa trajno ispada zbog
     atrofiĉnog oţiljkastog cijeljenja. Kroniĉnog je tijeka.
Dijagnoza : na temelju anamneze, tetrade simptoma (skutulum, neslomljena
     dekolorirana kosa, oţiljak, kroniĉni tijek), mikološke obrade. Fluorescira
     zeleno.
Diferencijalna dijagnoza : ostale mikoze vlasišta (slomljena kosa), SLE, lichen ruber
     planus.



TRIHOFITIDI.
Definicija : alergijska reakcija organizma na gljiviĉnu infekciju.
Patogeneza : «id reactio», dolazi do alergijske reakcije koţe na razgradne produkte
     gljiva. Ţarište gljiviĉne infekcije mora biti izvan tih promjena, promjene
     moraju biti bez uzroĉnika i promjene moraju reagirati sukladno regresiji
     gljiviĉnog ţarišta.
Kliniĉka slika : javljaju se papule, makule i nekroze. Postoje 2 tipa : lihenoidni
     (poput simetriĉnog egzantem trupa) i dizidroziformni (vezikule i erozije na
     dlanovima). Moţe se pojaviti i u papulourtikarijalnom i vezikuloznom obliku.
Dijagnoza :
Diferencijalna dijagnoza : dishidroza, lichen ruber planus, medikamentozni
     egzantem.



MICROSPOROSIS.
Definicija : infekcija koţe i vlasišta uzrokovana gljivom roda Microsporum.
Patogeneza : izvor infekcije je maĉka i rijeĊe pas.
Kliniĉka slika : bolest zahvaća vlasište ili golu koţu. U vlasištu se javljaju okrugla
     ţarišta prekrivena pitirijaziformnim ljuskama sa slomljenom dekoloriranom
     kosom. Na goloj koţi se javljaju okrugla ţarišta sa eritematoznim i
     skvamoznim rubom, te središnjom regresijom. Najĉešće su zahvaćeni ruke,
     vrat i trup.
Dijagnoza : anamneza, dokaz u preparatu i kulturi, fluorescira ţuto-zeleno.
Diferencijalna dijagnoza : trihofitoza, psorijaza, seborojiĉki dermatitis.
                              Dermatološka propedeutika
                                       - 40 -


EPIDERMOPHYTOSIS.
Definicija : bolest koţe uzrokovana gljivom Epidermophytom floccosum.
Patogeneza :
Kliniĉka slika : najĉešće zahvaćene prepone, interdigitalna regija, aksile i
     submamarna regija. Nikad ne zahvaća vlasište. Zahvaćeno podruje je
     eritematozno, skvamozno i oštro ograniĉeno, s uzdignutim giriranim rubom i
     središnjom regresijom. Na rubu se mogu javiti papule i vezikule.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 41 -
DERMATOMIKOZE UZROKOVANE KVASCIMA I GLJIVIĈNE SAPROFITIJE.


CANDIDOSIS.
Definicija : akutna ili kroniĉna, površinska ili dubinska mikoza uzrokovana
     kandidom. Kandida se fiziološki nalazi u ljudskom organizmu. Celularna
     imunost vaţnija od humoralne.
Patogeneza : Candida albicans. Naseljavanje kandide potpomaţu imunodeficijencija,
     povrijeĊena i vlaţna koţa, oštećena sluznica.
Kliniĉka slika : promjene na koţi, sluznici i unutrašnjim organima. Postoji 6
     kliniĉkih oblika :
     a)    Candidosis intertriginosa : zahvaćena podruĉja su aksile, submamarna
          regija, ingvinalna regija, interdigitalna regija. Javlja se eritem s
          ragadama i rubnom deskvamacijom, a izvan ruba prisutne satelitske
          pustule i papule. Prisutan svrbeţ. Diferencijalna dijagnoza : dermatitis,
          psorijaza.
     b)    Candidosis oralis : akutna pseudomembranozna upala usne šupljine
          uzrokovana kandidom. Bijele membranozne naslage na sluznici jezika
          koje se šire na bukalnu sluznicu i meko i tvrdo nepce (rijetko na ţdrijelo i
          jednjak). U kutovima usana stvaraju se bolne fisure. Diferencijalna
          dijagnoza: leukoplakija, lichen ruber planus, sekundarni sifilis.
     c)    Candidosis genitalis : upala vanjskog spolovila uzrokovana kandidom.
          Spolno prenosiva bolest. Ĉesto ishodište je debelo crijevo. Postoje :
                          i. Vulvovaginitis candidamycetica : bijeloţuti iscjedak,
                             eritem vulve i vagine praćeno svrbeţom i peĉenjem.
                             Diferencijalno dijagnostiĉki dolaze u obzir gonoreja
                             (ţuti iscjedak) i trihomonijaza (bijeli iscjedak)
                         ii. Balanoposthitis candidamycetica : upala glansa penisa i
                             prepucija, javlja se eritem i erozije glansa, bijele naslage
                             i edem prepucija praćen svrbeţom i peĉenjem.
                             Diferencijalno dijagnostiĉki dolaze u obzir balanitis
                             simplex, psorijaza, erythroplasia Queyrat, balanitis
                             erosiva circinata.
     d)    Paronychia et onychomycosis candidamycetica : upala nokta i okolnog
          tkiva uzrokovana kandidom. Vlaţenje, trauma nokta i šake pridonosi
          nastanku mikoze (profesionalna bolest u osoba u prehrambenoj
          industriji). Pseudomonas aureginosa moţe djelovatikopatogeno. Javlja se
          eritem, edem, a iz upaljenog tkiva se moţe istisnuti gnoj u kojem se moţe
          dokazazi uzroĉnik. Moguće trofiĉke promjene nokta (zadebljanje,
          mrvljenje). Diferencijalna dijagnoza : paronihija bakterijske etiologije,
          onihodistrofija, dermatofiti.
     e)    Candidosis neonatorum : promjene na koţi u regiji pelena uzrokovane
          kandidom. Ishodište procesa je najvjerojatnije intestinalna kandidoza.
          Javlja se eritem i erozija koţe uz lameloznu deskvamaciju i rubno
          lokalizirane pustule i papule. Moţe se proširiti i na unutrašnju stranu
          bedara, trbuh. Diferencijalna dijagnoza : dermatitis, sporijaza,
          seborojiĉki dermatitis.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 42 -
      f) Kandidamikidi : alergijska reakcija koţe na cirkulirajuće antigene kandide
            («id reactio») iz mikotiĉnog ţarišta. Moguća stimulacija urtikarije,
            anularnog eritema ili palmoplantarne pustuloze.
Od posebnih oblika kandidoze najznaĉajniji su mukokutana, granulomatozna i
sistemska kandidoza.


Dijagnoza : jednako za sve dermatomikoze. Dokaz u mikroskopskom preparatu,
     kulturi, biokemijskim metodama.
Terapija : klotrimazol, mikonazol, nistatin (djeluje iskljuĉivo na kvasce), Gentianae
     violet (0,1%), odrţavanje koţe suhom. Sistemska terapija ukljuĉuje
     ketokonazol, flukonazol, itrakonazol, terbinafin. Nistatin drageje se koriste za
     lijeĉenje kandidoze probavnog trakta (ne apsorbiraju se).



PITYRIASIS VERSICOLOR.
Definicija : gljiviĉna saprofitija površinskog sloje epidermisa uzrokovana kvascem
     Pityrosporum orbiculare.
Patogeneza : bolest je ĉešća u tropskim krajevima, uzroĉnik zahvaća vlasište, gornje
     dijelove trupa, a razvoju pridonose i toplina, vlaga i pojaĉano luĉenje loja.
Kliniĉka slika : najviše su zahvaćeni vlasište, vrat, prsni koš. Javljaju se
     svjetlocrvena, a kasnije ţuta ili smeĊa makulozna ţarišta sa glatkom ili
     ljuskavom površinom. Ljeti su promjene svjetlije, a zim tamnije (versicolor)
Dijagnoza : kliniĉka slika, dokaz uzroĉnika u nativnom mikroskopskom preparatu,
     fluorescira ţuto.
Diferencijalna dijagnoza : vitiligo, pityriasis rosea, eritrazma, seborojiĉki dermatitis,
     sifilis.
Terapija : klotrimazol, mikonazol, salicilni alkohol (3,5%), antimikotik u obliku
     šampona za vlasište (ketokonazol). Sistemski u sluĉaju komplikacija per os
     ketokonazol.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 43 -
BOLESTI KOŢE UZROKOVANE BORELIJAMA (LYME BORRELIOSIS).
Lyme borreliosis je multisistemska bolest uzrokovana spirohetom Borrelia
burgdorferi koju prenose krpelji. Postoje 3 stadija bolesti :
   1) Prvi stadij : 3-30 dana nakon uboda krpelja se javljaju promjene na koţi
            (erythema chronica migrans, lymphadenosis), simptomi u CNS, bolovi u
            mišićim i kostima, rijeĊe se pojavljuju slabost, temperatura, muĉnina,
            abdominalni bolovi. Nakon nekoliko tjedana promjene spontano
            regrediraju.
   2) Drugi stadij : nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon infekcije, javljaju
            se simptomi u CNS-u (meningitis, encefalitis), bolovi mišića i kostiju i
            mioperikarditis.
   3) Treći stadi : nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije, javlja se
            acrodermatitis chronica athrophicans, artritis 1 ili više velikh zglobova i
            encefalomijelitis.
Bolest se moţe prenositi intrauterino.
Dijagnoza : dokaz uzroĉnika u tkivu (kultura), identifikacija IgG i IgM specifiĉnih
    antitijela (ELISA, indirektna imunofluorescencija – IIF)


ERYTHEMA CHRONICUM MIGRANS.
Definicija : kroniĉni, šireći eritem u obliku prstena, uzrokovan Boreliom
   burgdorferi.
Patogeneza : Borrelia burgdorferi. Pojavljuje se u vlaţnim i šumovitim podruĉjima,
       glavni je vektor krpelj. Spiroheta ulazi u koţu ubodom zaraţenog krpelja.
Kliniĉka slika : na mjestu uboda se stvara papula, nakon nekoliko dana do nekoliko
       mjeseci pojavlju se eritematozni, edematozni plak s crvenim eleviranim
       rubom. Javlja se centralna regresija i periferno širenje eritema u obliku
       prstena. Prisutan regionalni limfadenitis, glavobolja, temperatura i bolovi u
       zglobovima.
Dijagnoza : dokaz IgM i IgG specifiĉnih antitijela, anamneza o ubodu, kliniĉka slika
Diferencijalna anamneza : erythema annulare centrifugum
Terapija : penicilin, tetraciklini najmanje 10 dana



ACRODERMATITIS CHRONICA ATROPHICANS.
Definicija : kroniĉna upalna bolest s atrofijom koţe na akralnim dijelovima
       ekstremiteta. Pojavljuje se kao kasna manifestacija infekcije uzrokovane
       Borreliom burgdorferi.
Patogeneza : poĉinje 6 mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije. 3 stadij Lyme
       borreliosis.
Kliniĉka slika : promjene na ekstenzornim stranama gornjih i donjih udova, posebice
       šake, laktovi, stopala i koljena. Prvo dolazi do edematozne upale nakon koje
       slijedi atrofija koţe u kojoj se vide fibrozni ĉvorići u koje se odlaţe kalcij, te
       pojava sklerotiĉnih areala. Prisutan regionalni limfadenitis, mogući
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 44 -
       poremećaji vezani uz koštanu srţ (proliferacija plazma stanica, limfocita ili
       eozinofila), neurološki simptomi (atrofija muskulature, parestezije)
Dijagnoza : kliniĉka slika, laboratorijske pretrage za dokaz Borrelije, histološki
       nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : ozebline, akrocijanoza, cirkumpskriptna sklerodermija.
Terapija : penicilin, tetraciklini, ceflosporini u visokim dozama.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 45 -
PARAZITARNE BOLESTI KOŢE.
PEDICULOSIS CORPORIS.
Definicija : ušljivost trupa uzrokovana infestacijom koţe ušima Pediculus humanus
       v.corporis. To je bijela ili prtena uš.
Patogeneza : Pediculus humanus. Javlja se u lošim socijalnim i ekonomskim
       prilikama i u uvjetima niskog higijenskog standarda. Ţenka na unutrašnjim
       šavovima odjeće odlaţe jaja (gnjide). Na koţu ĉovjeka dolazi samo radi
       prehrane. Moţe prenositi Rickettsiu prowazeki (pjegavi tifus), Rickettsiu
       quintanu (rovovska groznica) i Borreliu recurrentis (povratna groznica).
       Prilikom uboda uš ispušta slinu a koţne promjene su reakcija naubod i
       antigene uši.
Kliniĉka slika : svrbeţ, eritem, papule, vezikule, urtike, ovisno o snzibilitetu zaraţene
       osobe. Moguća superinfekcija bakterijama.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, nalaz uzroĉnika u odjeći
Diferencijalna dijagnoza : svrab, reakcija na ubod kukca.
Terapija : dezinsekcija odjeće i posteljine


PEDICULOSIS CAPITIS.
Definicija : ušljivost glave i vlasišta nastala infestacijom sivom uši Pediculus
       humanus v.capitis. najĉešće se javlja u školskoj dobi.
Patogeneza : niski higijenski standard i socijalni i ekonomski uvjeti. Ţenka odlaţe
       jaja (gnjide) u vlasištu i za 15 dana se razvije nova uš
Kliniĉka slika : svrbeţ, papule, vezikule, urtike, ekskorijacije (zbog grebanja i
       ĉešanja). Moguća sekundarna bakterijska infekcija s lokalnim
       limfadenitisom.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, nalaz uši ili gnjida u vlasištu
Diferencijalna dijagnoza : piodermija, seborojiĉki dermatitis, psorijaza
Terapija : Lindan u obliku šampona ili gela (1 dnevno, 2 dana za redom). Treba
       ponoviti 2 puta tjedno u razdoblju od 3 tjedna jer lijek ne djeluje na jaja.


PEDICULOSIS PUBIS.
Definicija : spolno prenosiva bolest izazvana stidnim ušima.
Patogeneza : Phtirius pubis, stidna uš. Zahvaća pubiĉnu regiju, aksilu, obrve,
       trepavice.
Kliniĉka slika : svrbeţ, na mjestu uboda se pojavljuju plavkaste mrlje (maculae
       coeruleae) zbog djelovanja sekreta uši na hemoglobin.
Dijagnoza : anamneza, nalaz uši.
Diferencijalna dijagnoza : svrab, piodermije
Terapija : Lindan 2 dana za redom i ponoviti nakon 3-4 dana. Bijeli ţivin precipitat.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 46 -
LARVA MIGRANS.
Definicija : promjene koţe koje nastaju putovanjem larvi razliĉitih parazita kroz
       koţu
Patogeneza : najĉešća u tropskom podruĉju. Najĉešći su uzroĉnici larve parazita iz
       roda Ankylostoma, Necator americanus i Gnathostoma spinigerum. Larva
       ulazi u koţu, putuje kroz nju i nakon nekog vremena ugiba, što ovisi o vrsti
       larve i imunom stanju zaraţenog.
Kliniĉka slika : najĉešće su zahvaćeni stopalo, potkoljenica i šaka. Na mjestu ulaska
       nastaje eritem i papula, dok larva putuje na koţi se vidi crta, javlja se svrbeţ,
       moguća bakterijska infekcija. Od komplikacija su mogući zahvaćanje pluća
       sa pneumonitisom, hepatosplenomegalija.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, labos (povišeni eozinofili, IgE, ELISA)
Diferencijalna dijagnoza : pidermije, limfangitis
Terapija : krioterapija, tiabendazol.


SCABIES.
Definicija : zarazna bolest uzrokovana grinjama, prenosi se izravnim kontatkom,
       preko zajedniĉkih predmeta (rublje, posteljina i sl.)
Patogeneza : ţenka kopa kanaliće u koţi gdje odlaţe jaja i nakon toga ugiba. Iz jaja
       nakon 2-3 tjedna nastaje odrasla grinja.
Kliniĉka slika : svrbeţ, moguća limfadenopatija zbog imunog odgovora.
Dijagnoza : anamneza, noćni svrbeţ, mikroskopski dokaz uzroĉnika.
Terapija : benzil benzoat, lindan, krotamiton, za djecu sumpor u vazelinu.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 47 -
MEDIKAMENTOZNE ERUPCIJE.


EXANTHEMA MEDICAMETOSUM.
Definicija : manifestacije koje se pojavljuju na koţi i vidljivim sluznicama kao
       posljedica alergijske reakcije na lijek koji je unešen u organizam.
Patogeneza : lijekovi su uglavnom hapteni, a potpuni antigeni postaju nako što se
       veţu s bjelanĉevinama osobe. Reakcija se nikad ne javlja pri prvom
       uzimanju lijeka, a vrijeme senzibilizacije organizma na lijek je oko 2 tjedna.
       Lijekovi koji najĉešće uzrokuju koţne reakcije su : analgetici, antipiretici,
       sulfonamidi, kini i kinidin, klor, jod, fenotiazin, barbiturati, penicilin,
       vakcine i serumi, lokalni anestetici (prokain, tetrakain, benzokain).
Kliniĉka slika : promjene su uvijek simetriĉno rasporeĊene (hematogena
       diseminacija), dijele se na makulozne, urtikarijske, nodozne promjene,
       lihenoidni osipi, eritema exudativum multiforme, eritodermija, akne,
       toksiĉna epidermalna nekroliza. Moguća pojava anafilaktiĉkog šoka. Od
       općih simptoma prisutni su svrbeţ, temperatura, glavobolja, vrtoglavica,
       muĉnina, slabost, leukopenija, trombocitopenija, hemolitiĉka anemija,
       bronhitis, albuminurija, otok zglobova i sl. Ĉesto se moţe pojaviti samo 1
       morfa u obliku dobro ograniĉenog eritema (exanthema medicamentosum
       fixum).
Dijagnoza : test blastiĉke transormacije limfocita (TTL), radioalergosorbent test
       (RAST)-za odreĊivanje IgE, anamneza, kliniĉka slika.
Diferencijalna dijagnoza : dermatoze, sifilis
Terapija : prestanak primjene lijeka, antihistaminici



NECROLYSIS EPIDERMALIS TOXICA.
Definicija : Syndroma Lyell. Burna eritematobulozna erupcija uzrokovana
       lijekovima, u 30-40% sluĉajeva završava letalno.
Patogeneza : nakon primjene sulfonamida, pirazolona, barbiturata i drugih lijekova.
Kliniĉka slika : temperatura, somnolencija, eritem i bule na koţi trupa i ekstenzornih
       strana udova, ljuštenje epidermisa (nekroza), edem u subepidermisu.
Dijagnoza : kliniĉka slika, anamneza, sedimentacija ubrzana, leukocitoza +
       limfopenija,  i  globulini povišeni.
Diferencijalna dijagnoza : stafilokokni eksfolijativni dermatitis (djeca), erithema
       eksudativum multiforme (odrasli)
Terapija : nadoknada tekućine, odrţavanje funkcije bubrega (kortikosteroidima),
       antibiotici širokog spektra iskljuĉivši pencilin.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 48 -
URTIKARIJSKA SKUPINA BOLESTI.


URTICARIA.
Definicija : monomorfna dermatoza karakterizirana pojavom urtika.
Patogeneza : dijele se na alergijsku i nealergijsku skupinu (kontaktna, fizikalna
       neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove, urtikarija s vaskulitisom).
Kliniĉka slika : pojava urtika koja brzo nastaje i brzo nestaje (20 min), ali se opet
       brzo pojavljuje na drugom mjestu. Prisutan je svrbeţ koji se ublaţuje
       pritiskom i gnjeĉenjem, a ne grebanjem (nema ekskoracija). Moţe doći i do
       edema glotisa i larinksa, proljeva, astme, edema zglobova, temperature.



URTICARIA E CONTACTU.
Uzrokuju je toksini biljaka, morskih ţivotinja, kukaca, lijekovi, kozmetika,
prehrambeni proizvodi i dr.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, epikutani testovi
Terapija : lokalno kortikosteroidi, antihistaminici, sistemski – kortikosteroidi (po
potrebi).
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 49 -
URTICARIA ALLERGICA.
Definicija :
Patogeneza : najĉešći etiološki ĉimbenici akutnih urtikarija su : lijekovi, krv, plazma,
       hormoni, inhalacijski antigeni (prašina), alimentarni antigeni (jaja, riba, sir)
       i dr. Kod 50% kroniĉnih i intermitentnih urtikarija uzrok nije poznat, a
       ostali imaju sliĉne uzroke kao i akutna uz dodatne poremećaje probavnog
       trakta, psihogene ĉimbenike i sl.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, alergološki testovi (test utrljavanja u koţu,
       Prick test, scratch test, intradermalni test) , histološke pretrage,
       radioimunosorbent test (RIST- obiljeţavanje IgE radiojodom), Prausnitz-
       Kuestnerova reakcija (nesenzibiliziranoj osobi se injicira sterilni serum
       senzibiliziranog bolesnika na 2-3 mjesta. Nakon 48 sati injicira se specifiĉni
       antigen i u pozitinom sluĉaju se pojavljuje urtika na mjestu injiciranja.)
Diferencijalna dijagnoza : erithema exudativum multiforme
Terapija : akutne – eliminacija antigena, primjena antihistaminika, kortikosteroida.
       Kroniĉne – uklanjanje antigena (ako je moguće), primjena antihistaminika,
       smanjanje eksudacije primjenom Ca, kortikosteroidi. Najĉešće – antibiotik
       (tatraciklin) + nistatin + rekolonizacija crijevne flore (Omniflor) +
       antihistaminik + dijeta.



FIZIKALNE URTIKARIJE I NEIMUNOLOŠKI UVJETOVANE URTIKARIJE NA
      LIJEKOVE.
Urtikarije uzrokovane fizikalnim podraţajima (mehaniĉka urtikarija, urtikarija na
pritisak, hladnoću, toplinu) i neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove
(antibiotici, anestetici, kontrasti), na UV zrake, Rtg zrake i sl.
Treba iskljuĉiti imunološki uvjetovane urtikarije.


ANGIOOEDEMA.
Definicija : akutni edem koţe ili sluznica uzrokovan ranom humoralnom reakcijom
preosjetljivosti (tip I.)
Patogeneza : najĉešće je uzrokuju antigeni iz hrane, lijekovi i inhalacijski antigeni.
Kliniĉka slika : nagla pojava edema na vjeĊama, usnama, zglobovima, larinsku,
       farinsku i jeziku, te genitalnoj regiji.
Dijagnoza : kliniĉka slika
Terapija : kao kod akutne urtikarije


URTICARIA-VASCULITIS.
Definicija : pojava promjena sliĉnih urtikama kod kojih se histološkom pretragom
       moţe dokazati slika leukocitoklastiĉnog vaskulitisa. Ĉešće se pojavljuje kod
       ţena.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 50 -
Patogeneza : autoimuna reakcija (III.oblik imune reakcije)
Kliniĉka slika : ĉesto joj prethodi višegodišnja urtikarija, javljaju se morfe sliĉne
       urtikama koje perzistiraju više od 24 sata, abdominalni bolovi, edem
       zglobova i rijetko glomerulonefritis.
Dijagnoza : labos (leukocitoklastiĉni vaskulitis, ubrzana sedimentacija, leukocitoza,
       eozinofilija), kliniĉka slika
Terapija : nezadovoljavajuća, primjena prednizolona i azatioprina, ĉesti recidivi,
       dugotrajna bolest.


ANGIOOEDEMA HEREDITARUM.
Definicija : lokalizirani edem koţe i sluznice GI, UG i respiratornog trakta
       uzrokovan nasljednim nedostatkom inhibitora C1 esteraze što dovodo do
       poremeţaja sustava komplementa
Kliniĉka slika : najĉešće zahvaćeni lice i udovi, javljaju se abdominalni bolovi, edem
       larinksa i asfiksija.
Terapija : adrenalin i svjeţa plazma koja sadrţi C1-inhibitor ili injekcije C1-inh.




ANAFILAKTIĈKI ŠOK.
Reakcija preosjetljivosti koja je prešla u teški oblik i uzrokovala šok uz
gušenje i hipovolemiju. Izazivaju ga IgE koji se veţu za mastocite / bazofile i
trombocite.
Kliniĉka slika : bolesnik je blijed, znojan, bolovi u trbuhu, proljev, urtikarija,
       svrbeţ, teško disanje, lupanje srca, pad tlaka, tahikardija, koma, smrt.
Terapija : adrenalin – aminofilin – antihistaminici – kortikosteroidi –
       PONOVITI PO POTREBI  ILI
        Esmarchov zavoj proksimalno od mjesta injekcijom unesenog
       antigena – adrenalin u mjesto uboda – kisik – glukoza+noradrenalin u
       sluĉaju hipotenzije.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 51 -
KONTAKTNI DERMATITIS I BOLESTI S NAZIVOM EKCEMA.


Ekcem (egzem) je bolest epidermisa koji je nastao kao posljedica alergijske
senzibilizacije, a manifestira se oštećenjem epidermisa.


DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA ACUTA.
Definicija : upalna reakcija koţe uzrokovana kontaktom s vanjskim toksiĉnim
       ĉimbenicima. U mehanizmu oštećenja epidermisa NEMA nikakvih
       imunoloških mehanizama.
Patogeneza : kemijske tvari, fototoksiĉne tvari, fizikalni utjecaji.
Kliniĉka slika : promjene su lokalizirane na mjestima na kojima je bio kontakt i
       oštro su ograniĉene. S obzirom na duţinu izloţenosti štetnom utjecaju
       postoji nekoliko stadija : eritematozni, vezikulozni, erozivni (madidirajući –
       jaka eksudacija). Nakon toga zapoĉinju stadiji reparacije : krustozni,
       skvamozni (keratinizacija – javlja se ljuštenje).
Dijagnoza : kliniĉka slika, anamneza
Diferencijalna dijagnoza : alergijski dermatitis
Terapija : ĉišćenje koţe, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda,
       kortikosteroidi i antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).


DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA CHRONICA.
Definicija : posljedica ponavljanih utjecaja na koţu kemijski neškodljivih ili slabo
       škodljivih tvari
Patogeneza : sva sredstva koja mogu dugotrajnim djelovanjem na koţu uzrokovati
       oštećenje koţe (ĉak i voda).
Kliniĉka slika : najizloţenija mjesta (šake i prsti). Koţa je suha, eritematozna,
       lagano upalno infiltrirana, javlja seljuštenje koţe, ragade i bolne fisure
Dijagnoza : kliniĉka slika i anamneza
Terapija : uklanjanje štetnih utjecaja, primjena krema i masti. NE
       KORTIKOSTEROIDI ako nije indicirano.



DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA ACUTA.
Definicija : promjene na koţi koje nastaju nakon kontakta s alergenom na koji je
       oprganizam prethodno senzibiliziran.
Patogeneza : staniĉni tip preosjetljivosti (IV.). alergen prodire kroz koţu i dolazi u
       kontakt sa senzibiliziran T-limfocitima koji poĉinju oslobaĊati limfokine
       (MIF – faktor inhibicije makrofaga). Nastupa reakcija preosjetljivosti –
       muljaš do besvijesti
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 52 -
Kliniĉka slika : postoji nekoliko stadija, kao u nealergijskog kontaktnog dermatitisa :
       eritematozna (NEOŠTRO ograniĉeni eritem), vezikulozni, madidirajući
       (pucanje vezikula), krustozni, skvamozni. Jako izraţen svrbeţ.
Testiranje : Epikutani ili Patch test – na oĉišćena leĊa se stavi filter papir sa 1-2 kapi
                 alergena. Preko toga se stavi celofan i leukoplast, a reakcija se
                 oĉitava nakon 24-48 sati
           Test transformacije limfocita – limfociti ispitanika se nakon dodatka
                 alergena mogu transformirati u limfoblaste koji imaju povećanu
                 sposobnost diobe
           Test inhibicije makrofaga – dodatkom alergena limfociti poĉinju luĉiti
                 MIF.
Dijagnoza : ananmneza, kliniĉka slika, testovi.
Terapija : ĉišćenje koţe, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda,
       kortikosteroidi i antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).



DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA CHRONICA.
Definicija : promjene koţe kroniĉnog tijeka koje su rezultat alergijske senzibilizacije.
Patogeneza : bolest nastaje kao posljedica kasne preosjetljivosti (IV.tip). Moţe se
       odmah javiti kroniĉna dermatoza ili moţe prvo nastupiti akutni kontaktni
       alergijski dermatitis.
Kliniĉka slika : koţa je suha, infiltrirana s lihenoidnim papulama (lichenificatio).
       Ĉešće se nalaze na šakama dojci i anogenitalnoj regiji. Moţe se pojaviti i na
       sluznici usne šupljine kao alergijski stomatitis (proteza, zubna pasta),
       konjuktivitis (sredstva za njegu leća), balanitis, vulvitis i sl.
Dijagnoza : kliniĉka slika, anamneza, testovi
Terapija : isto kao gore
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 53 -
ATOPIJSKE BOLESTI KOŢE.
Promjene na koţi uzrokovane alergijskim reakcijama. Tu spadaju neurodermitis
(adultorum et lactentium), alergijski rinitis, spastiĉki bronhitis i mukozni kolitis.
Mehanizama nastanka nije u potpunosti poznat, a najĉešći alergeni su prašina,
perje, dlaka ţivotinja, pelud, jaja, mlijeko i sl. Na koţi izbijaju neoštro ograniĉeni
eritemi s laganom upalnom infiltracijom; rijeĊe se pojavljuju vezikule. U
kroniĉnom stadiju koţa je suha i lagano infiltrirana s lihenoidnim papulama. U
terapiji se primjenjuju antihistaminici, rijeĊe kortikosteroidi, dijeta, uklanjanje
alergena.




OŠTEĆENJA KOŢE FIZIKALNIM I KEMIJSKIM UTJECAJIMA.


CALLUS.
Definicija : ţulj
Kliniĉka slika : vodeni mjehur koji se osuši, a epidermis poĉne zadebljavati. Moţe
       doći do pucanja epidermisa i stvaranja ragada i fisura što otvara put
       superinfekcijama.
Dijagnoza : kliniĉka slika
Terapija : keratolitici.


CLAVUS.
Definicija : kurje oko. Hiperkeratotiĉna tvorba ĉiji je tvrdi vršak u obliku trna
       usmjeren prema derimsu. To je oblik kalusa koji nastaje zbog stalnog
       mehaniĉkog pritiska na meko tkivo ispod kojeg se nalazi tvrda podloga. Na
       pritisak je bolan.
Dijagnoza : kliniĉka slika. MORA postojati središnji keratotiĉni ĉep za dijagnozu
       klavusa.
Diferencijalna dijagnoza : plantarne veruke
Terapija : keratolitici (salicilna mast), elektro koagulacija, ekskohleacija


DECUBITUS.
Definicija : ishemiĉka nekroza koja nastaje zbog stalnog pritiska na koţu i dublja
       tkiva.
Kliniĉka slika : na mjestu stalnog pritiska nastaju oštro ograniĉeni edematozni crveni
       areali koji upoĉetku nisu bolni. Areali prelaze u nekrotiĉna egzulcerirana
       podruĉja koja se sekundarno inficiraju.
Terapija : ĉesto neuspješna, dugotrajno lijeĉenje, epitelizacijske i granulacijske
       masti, antibiotici, potrebna ĉesta promjena poloţaja bolesnika. Moguća
       rekonstrukcija plastiĉnom kirurgijom.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 54 -


CONGELATIO – smrzotina ; PERNIONES – ozebline


RADIODERMATITIS ACUTA.
Definicija : oštećenja koţe uzrokovana ionizirajućim zraĉenjem jednokratno dozom
       od preko 7 Gy, ili manjim dozama više puta.
Kliniĉka slika : na koţi nastaju promjene koje se sliĉe opeklinama. Dijele se na 3
       stupnja
               1.) Prvi stupanj – eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju, prisutna
                   alopecija
               2.) Drugi stupanj – boja koţe je grimizno crvena, s erozijama, moţe se
                   javiti atrofija, hiperpigmentacije i teleangiektazije, trajan gubitak
                   dlake, ţlijezda lojnica i znojnica
               3.) Treći stupanj – duboka nekroza s ulceracijama koje vrlo sporo
                   zacijeljuju
Terapija : kortikosteroidne masti, epitelizacijska i granulacijska sredstva.


RADIODERMATITIS CHRONICA.
Definicija : javlja se 2 ili više godina nakon zraĉenja. Ukupna primljena doza iznosi
       12 do 15 Gy.
Kliniĉka slika : javlja se rigidna atrofija, poremećaji pigmentacije, teleangiektazije,
       degeneracija vezivnog tkiva u epidermisu, nekroze, ulkusi. Moguć razvoj
       karcinoma.
Terapija : epitelizacijska i granulacijska sredstva, kortikosteroidi, ekscizija, kirurška
       rekonstrukcija.


FOTODERMATITISI – TREBA
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 55 -
ERITEMATOZNE DERMATOZE.


ERYTHEMA EXSUDATIVUM MULTIFORME.
Definicija : Stevens-Johnsonov sindrom. Akutna dermatoza karakterizirana
       pojavom posebne eflorescencije «erythema exsudativum». Moţe se pojaviti u
       lakšeim i teţem obliku.
Patogeneza : najznaĉajniji etiološki ĉimbenici su virusi, bakterije, lijekovi, tumori
       unutrašnjih organa, limfomi, koji izazivaju alergijskohiperergijske reakcije.
       U oko 50% bolesnika prisutni su idiopatski oblici bolesti.
Kliniĉka slika : naglo izbijanje simetriĉnih promjena na koţi. Promjene su
       svjetlocrvene boje, sa lividnim ili hemoragniĉnim središtem. Najĉešće su
       zahvaćeni dlanovi, tabani, rjeĊe trup. U središtu se mogu pojaviti vezikule.
       Lakši oblik se pojavljuje u proljeće ili jesen, a teţi nako infekcije
       uzrokovanih herpes simplexom ili nakon uzimanja nekih lijekova. U teţem
       obliku ĉešće se javljaju vezikule, a mogu biti prisutne i bule, zahvaćene su i
       usne, usta, oko i sl.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološki nalaz
Diferencijalna dijagnoza : bulzne dermatoze, stomatitisi, vaskulitis
Terapija : nikotinamid, folna kiselina, kortikosteroidi, antibiotici prema potrebi.


ERYTHEMA NODOSUM.
Definicija : aktuna pojava bolnih nodusa na ekstenzornim stranama potkoljenica
Patogeneza : upalna dermatoza koja zahvaća duboki dio koţe i potkoţno masno
       tkivo. IV.reakcija preosjetljivosti.
Kliniĉka slika : temperatura, crveni areali na potkoljenicama s nodusima.
Dijagnoza : ubrzana sedimentacija, 40-50% bolesnika im povišeni AST, kliniĉka
       slika
Terapija : odstranjenje provocirajućih ĉimbenika, salicilati i NSAIL sistemski,
       lokalno kortikosteroidi. Bolest sama regredira nakon 6 tjedana.


PITYRIASIS ROSEA.
Definicija : akutna bolest karakterizirana pojavom eritemoskvamoznih morfi njviše
       po trupu.
Patogeneza : nepoznata. Promjene ĉeste na osobama koje ţive u malim kolektivima
       (škola, vrtić, obitelj), osoba je 2-3 tjedna prije pojave obukla neki novi
       predmet. Moguć IV.oblik reakcije preosjetljivosti.
Kliniĉka slika : javlja se elevirani eliptiĉni eritem. Unutrašnji dio se prašinasto
       (pitirijazno) ljuštiti, dok se rubni dio ne ljušti. Tako nastaje promjena koja
       se naziva «primarna ogrlica». Nakon 1-2 tjedna se javlja generalizirani osip
       koji se ne javlje na podlakticama i potkoljenicama.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka obrada
                               Dermatološka propedeutika
                                        - 56 -
Diferencijalna dijagnoza : dermatomikoze, medikamentozni osip, sifilis.
Terapija : tekući puder s 20% Ca-glukonata, izbjegavanje kupanja i tuširanja i
       upotreba sapuna. Za 4-6 tjedana bolest nestaje.
                                    Dermatološka propedeutika
                                             - 57 -
ERITEMATOSKVAMOZNE I PAPULOZNE DERMATOZE.


PSORIASIS VULGARIS.
Definicija : koţna bolest karakterizirana pojavom eritemtoznih dobro ograniĉenih
       ţarišta prekrivenih srebrno-bijelim ljuskama.
Patogeneza : etiologija je nepoznata, ali u 60-70% bolesnika netko u obitelji ima
       psorijazu (naslijeĊe ?). od egzogenih ĉimbenika koji mogu sudjelovati u
       nastanku psorijaze su kemijski, virusni i fizikalni ĉimbenici, a od endogenih
       medikamenti, infektivne bolesti.
Kliniĉka slika : eritematozna tvorba u razini koţe, razliĉite veliĉine koja se uzdigne
       iznad razine koţe, a na površini se pojave srebrno-bijele ljuske. To je
       doţivotna bolest, praćena je remisijama i egzacerbacijama, zimi ĉesto dolazi
       do pogoršanja. Na temelju tijeka bolesti psorijaza se moţe podijeliti na :
       eruptivno-egzantemski oblik, kroniĉno-stacionarni oblik, eksudativnu
       psorijazu (ţućkaste ljuske).
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološki nalaz
Diferencijalna dijagnoza : seborojiĉki dermatitis, ekcematoidni numularni dermatitis,
       pitirijazis rubra pilaris, papuloskvamozni sifilis.


PSORIASIS ARTHROPATHICA.
Definicija : bolest karakterizirana zajedniĉkom pojavom psorijaze i oštećenja
       zglobova. Ĉesto je povezana sa HLA-BW-27.
Kliniĉka slika : postoje 3 tipa :
               1.) Primarno poliartralgiĉni tip – nema promjena koţe
               2.) Distalni tip – zapoĉinje na zglobovima prstiju nogu i ruku
               3.) Spondylitis ankylopoetica – moţe se pojaviti i s drugim oblicima
                   psorijaze
Terapija : timski rad dermatologa, reumatologa i radiologa



PSORIASIS PUSTULOSA.
Definicija : bolest koţe karakterizirana pojavom eksudativnih psorijatiĉkih ţarišta
       sa pustulama.
Kliniĉka slika : Moţe se pojaviti bilo gdje na tijelu (P.P.generalisata), samo na
       dlanovima i tabanima (P.P. palmaris et plantaris), samo na prstima ruku i
       nogu (acrodermatitis continua suppurativa) . pustule pucaju i nastaju
       erozije. Kod genrealizirane P.P. moţe doći do povišenja temperature i opće
       slabosti.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : bakterijske i kandidozne infekcije.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 58 -


PSORRIASIS ERYTHRODERMICA.
Definicija : prijelaz psorijaze u eritrodermiju.
Patogeneza : nastaje spontano ili jatrogeno (intenzivna lokalna terapija, reakcija
       nakon terapije svjetlom)
Kliniĉka slika : ĉitava koţa je infiltrirana, eritematozna, topla, posuta sitnim
       ljuskama. Postoji i raktivna limfadenopatija. Prisutan je jaki svrbeţ i
       zategnuta koţa. Zbog pojaĉane nevidljive perspiracije postoji opasnost od
       hipovolemije.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika, histološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : sekundarne eritrodermije


TERAPIJA PSORIJAZE : odstranjivanje ljuski (keratolitiĉka sredstva – salicilna
     kiselina), uklanjanje upalnog infiltrata (reducensi – katranski preparati ili
     kortikosteroidi), fototerapija (PUVA, SUP, helioterapija,
     heliobalneoterapija), retinoidi per os, citostatici.
Postoji vjerojatnost od 30% da će dijete imati psorijazu ako je ima 1 roditelj, a ako
       je imaju oba 60%.



PITYRIASIS RUBRA PILARIS.
Definicija : dermatoza sa pojavom upalnog, slabo ljuskavog eritema i folikularne
       keratoze.
Patogeneza : nepoznata, moţda nasljeĊivanje.
Kliniĉka slika : zapoĉinje pojavom ljusaka na vlasištu, ljuskavih eritema na licu. Na
       zahvaćenim podruĉjima javljaju se folikularne keratotiĉke papule. Dlake ne
       ispadaju. Dlanovi i tabano su ţućkaste boje.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka analiza (hiperkeratoza, upalni infiltrat
       subepidermalno)
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, eritrodermija,
Terapija : vitamin A, retinoid, citostatik


PRESKOĈIO SAM PARAPSORIJAZU – 177, 178 str.
ERITRODERMIJE.
Definicija : stanje kod kojeg je cijela koţa crvena i upalno infiltrirana, te prekrivena
       lameloznim ili pitirijaziformnim (prašinastim) ljuskama.
Patogeneza : mogu se podijeliti na primarne (bolest zapoĉinje generalizirano u smislu
       eritrodermije) i sekundarne (kad neka neeritrodermijska bolest poprimi
       karakter eritrodermije). Mogu biti akutne (lijekovi, kontaktna alergija) i
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 59 -
       kroniĉne (sekundarne su, a ishodišne bolesti su psoriasis vulgaris, pityriasis
       rubra pilaris, lichen ruber planus, limfomi koţe)
Kliniĉka slika : Dolazi do vazodilatacije uzrokovane upalom, povećanog gubitka
       topline, poremećaja termoregulacije, povećanja nevidljive perspiracije i
       gubitka vode (cirkulacijski i bubreţni poremećaji); ljušti se koţa i pojaĉano
       se gube proteini.
Dijagnoza : kliniĉka slika, anamneza, histološka pretraga koţe (moţe se naći
       ishodišna dermatoza).
Terapija : lijeĉenje osnovne bolesti, PUVA terapija, kortikosteroidne masti,
       rentgensko zraĉenje ĉitavog tijela.



LICHEN RUBER PLANUS.
Definicija : subakutna ili kroniĉna papulozna dermatoiza karakterizirana svrbeţom,
       a osim koţe je zahvaćena i sluznica usne šupljine.
Patogeneza: nepoznata. Moguć virus, stres i sl.
Kliniĉka slika : na koţi nastaje lihenoidna papula koja se povećava i stapa s drugim
       papulama. Boja je u poĉetku crvenolividna, a kasnije smeĊa. Na površini
       papula se vide bijele pruge (Wickhamove strije). Imaju i karakteristiĉan
       voštani sjaj (lihenoidni). Promjena moţe biti lokalizirana (zahvaćene
       pregibne strane udova, vrat, gluteus, trup) ili generalizirana. Postoji jaki
       svrbeţ. Atipije mogu biti verrucosus, folicularis, pemphigoides, erosivus,
       atrophicus, palmaris et plantaris i sl.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, papulozni sifilid, medkamentozni osip, kod
       promjena u ustima leukoplakija.
Terapija : lokalno kortikosteroidi, sistemski prednizolon, kod jakog svrbeţa
       antihistaminik, kod sluzniĉkih promjena retinoidi (Tigason) ili 13-cis-
       retinoiĉna kiselina (Roaccutan).




VEZIKULOZNE, BULOZNE I PUSTULOZNE DERMATOZE.
Skupina hereditarnih buloznih epidermoliza.
Postoje 3 tipa : epidermolysis bullosa heriditaria simplex, epidermolysis bullosa
heriditaria letalis i epidermolysis bullosa heriditaria dystrophica.


EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA SIMPLEX.
Definicija : autosomalno dominantna nasljedna epidermoliza, javlja se uglavnom
       kod djece muškog spola
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 60 -
Patogeneza : bilo koji oblik mehaniĉkog pritiska dovodi do aktivacije proteolitiĉkih
       enzima u stanicama epidermisa, citolize i nastajnja bule.
Kliniĉka slika : ,promjene se javljaju tijekom 1.godine ţivota, a manifestiraju se
       bulama na mjestima koja su najviše izloţena mehaniĉkom pritisku (laktovi,
       koljena, dlanovi, tabani, pete). Moguća je pojava bula u ustima (hranjenje).
       Cijeli bez oţiljaka.
Dijagnoza : kliniĉka slika
Terapija : antimalarici, kortikosteroidi,sredstva za epitelizaciju, antibiotske i
       antiseptiĉne masti.



EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA LETALIS.
Definicija : autosomno recesivna nasljedna epidermoliza.
Patogeneza : rijedak oblik, postoji smanjeni broj hemodezmosoma što uzrokuje
       raslojavanje epidermalnog spoja i stvaranja bule pri mehaniĉkom podraţaju.
Kliniĉka slika : bule ispunjene bistrom ili hemoragiĉnom tekućinom, smještene na
       bilo kojem dijelu izloţenom mehaniĉkim podraţajima. Mogu biti zahvaćene
       sluznice usta, traheje i bronha, a nekad se javlja i distrofija noktiju i atrofija
       skeleta.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološa i elektronskomikroskopska analiza.
Terapija : samo spreĉavanje superinfekcije bakterijamam ili kandidom.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 61 -
EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA DYSTROPHICA.
Definicija : autosomno recesivna nasljedna dermoliza karakterizirana distrofiĉkim
       promjenama koţe.
Patogeneza : aplazija vlakanaca koje priĉvršćuju bazalnu membranu uz dermis
       (sidrasta vlakanca) i javlja se subepidermalni mjehur.
Kliniĉka slika : mjehuri se javljaju duţ ĉitavog tijela i po sluznicama (usta,
       konjuktiva, larinks) brzo nakon roĊenja nakon djelovanja mehaniĉkih
       podraţaja. Sadrţaj mjehura je bistar ili hemoragiĉan. Nakon nekog
       vremena mjehur puca i javljaju se erozije koje cijele atrofiĉnim oţiljkom. Na
       oţiljcima se pojavljuju bjelkaste ciste (milium). Nokti su distrofiĉni, kosa
       tanka i javljas e atrofiĉna alopecija. Ĉeste su hiperpigmentacije koţe,
       hiperhidroza i akrocijanoza.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka i elektronskomikroskopska analiza.
Terapija : vitamin E, fenitoin, epitelizacijska sredstva i sprjeĉavanje sekundarne
       infekcije, kirurški zahvati.




SKUPINA PEMFIGUSA.
PEMPHIGUS VULGARIS.
Definicija : akutna ili kroniĉna recidivirajuća bulozna dermatoza koja bez lijeĉenja
       završava letalno.
Patogeneza : nepoznata, moţda autoimuni proces ili virus. Postoje antiepitelna
       antitijela koja uništavaju dezmosome i dovode do akantolize. Promjene
       mogu pokrenuti razni ĉimbenici kao što su lijekovi, UV i Rtg zrake i sl.
Kliniĉka slika : prve promjene pojavljuju se iznenada bilo gdje na koţi. Bule pucaju
       i nastaju erozije koje zacijeljuju bez oţiljaka. Promjene mogu zahvatiti i
       usnu šupljinu. Uvijek se moţe izazvati fenomen Nikolskog (odljuštenje
       epidermisa nakon pritiska na koţu u blizini mjehura i povlaĉenja prstom).
Dijagnoza : kliniĉka slika, imunološka, histološka, citološka analiza.
Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, herpetiformni dermatitis, steĉena
       epidermoliza, bulozne medikamentozne erupcije.
Terapija : kortikosteroidi (prednizolon), imunosupresivi (azatioprin), soli zlata im.,
       ciklosporin, lokalno (sredstva za epitalizaciju, antibiotiske, antimikotske,
       antiseptiĉke masti).


PEMPHIGUS VEGETANS.
Definicija : oblik pemfigusa kod kojeg se u dnu erozije pojavljuje vegetatio (bujanje)
Kliniĉka slika : javlja se samo kod pemphigus vulgaris, postoje 2 tipa : tip Neumann
       (vegetacije se javljaju u intertriginoznim mjestima – kutovi usana, axila,
       ingvum, perianalno) i tip Hallopeau (javljaju se vegetacije u intertriginoznim
       mjestima, ali im prethode pustule sa gnojnim sadrţajem).
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 62 -
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : vegetirajaća pidermija, kondilomata lata.
Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi, kirurško ili Rtg uklanjanje vegetacija.



PEMPHIGUS FOLIACEUS.
Definicija : oblik pemfigusa sa izaţenom pojavom bula s opseţnim vlaţnim ljuskama.
Kliniĉka slika : zahvaćeni su lice, vlasište, prsti, leĊa. Bule pucaju i stvaraju se
       erozije koje se prekrivaju krustama. Moguć je prijelaz u eritrodermiju.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološki i labos nalazi.
Diferencijalna dijagnoza : seborojiĉki dermatitis
Terapija : kortikosteroidi.



PEMPHIGUS ERYTHEMATOSUS.
Definicija : varijanta pemfigusa folijaceusa kombinirana s postojanjem lupusa
       eritematodusa.
Kliniĉka slika : na seborojiĉkim mjestima (vlasište, lice, leĊa) pojavljuje se eritem
       prekriven ţućkastim ljuskama, prisutne su erozije. Promjene se pojavljuju
       nakon ekspozicije na sunĉevom svjetlu ili primjene nekih lijekova.
Dijagnoza : histološka, citološka i imunološka analiza, kliniĉka slika. Prisutna su
       ANA (antinuklearna antitijela kojih kod pefigus foliaceus nema!!!!).
       pozitivan je i «lupus band test»
Terapija : kortikosteroidi (prednizolon), antimalarici zbog lupusa, fotoprotekcija
       koţe.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 63 -
SKUPINA PEMFIGOIDA.
Dermatoze koje sliĉe pemfigusu sa prisutnim subepidermalnim mjehurima, bez
akantolize, s antitijelima protiv bazalne membrane.


PEMPHIGOID BULLOSUS.
Definicija : kroniĉna bulozan dermatoza sliĉna pemfigusu. Javlja se kod starijih
       osoba.
Patogeneza : nepoznata, moţda autoimuna bolest (postoje antitijela protiv bazalne
       membrane). Moţe se pojaviti i kao paraneoplastiĉni sy., kod tumora (ĉesto
       kod Ca.prostate).
Kliniĉka slika : promjene se javljaju iznenada u obliku mjehura koji su ispunjeni
       bistrom ili hemoragiĉnom tekućinom. Mjehuri brzo pucaju i nastaju erozije.
       Najĉešće su zahvaćeni vrat, axila, ingvum, trbuh. Postoji fenomen Nikolskog
       (kad se pritisne i povuĉe koţa uz rub mjehura odljušti se sloj epidermisa).
       Mogu se javiti erozije u ustima.
Dijagoza : kliniĉka slika, histološka, elektronskomikroskopska i imunološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis herpetiformis, pemfigus vulgaris
Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi, lokalno se daju epitelizirajuća i
       antibiotska sredstva.




SKUPINA HERPETIFORMNOG DERMATITISA.
DERMATITIS HERPETIFORMIS.
Definicija : kroniĉna recidivirajuća bulozna dermatoza kod koje su vezikule i bule
       smještene na eritematoznoj površini uz postojanje svrbeţa i peĉenja.
Patogeneza : nepoznata, postoji eozinofilija, ĉesto se javlja uz glutensku enteropatiju
       i preosjetljivost prema jodu, tako da je moguće autoimuna reakcija.
Kliniĉka slika : eritematozni infiltrati na kojima se nalaze mjehurići. Najĉešće su
       zahvaćene nadlaktice, lopatice, donji dio trbuha, genitalna, ingvinalna i
       glutealna regija. Nakon pucanja mjehura stvaraju se erozije koje zaraštaju
       bez oţiljaka. Mogu se osim bula naći i papule i urtike, a prisutan je i svrbeţ i
       peĉenje.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka i imunološka dijagnoza. Postoji eozinofilija,
       imuni depoziti (IgA, IgM, IgG, C3 i C5) u bazalnoj membrani.
Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, erithema exfoliativum multiforme,
       pemfigus.
Terapija : diaminodifenilsulfon (moguća methemoglobinemija, anemija i hemoliza).
       Lokalno epitelizirajuća i antipiodermijska sredstva. Dijeta (izbjegavanje
       glutena, jodirane soli i morske ribe).
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 64 -




NASLJEDNI POREMEĆAJI KERATINIZACIJE.


ICHTHYOSIS VULGARIS.
Definicija : nasljedni generalizirani poremećaj oroţnjavanja karakteriziran suhom
       koţom i ljuskama.
Patogeneza : autosomno dominantno. Biokemijski poremećaj keratohijalina.
Kliniĉka slika : koţa je suha i ljuskava. Promjene su generalizirane, izostavljeni su
       pregibi zglobova, axile, ingvum. Simptomi su slabiji preko ljeta zbog
       djelovanja sunca i znojenja
Dijagnoza : kliniĉka slika, obiteljska anamneza, histološka i imunološka obrada
Terapija : keratolitici (salicilna kis, mlijeĉna kis), lokalno vitamin A kiselina,
       retinoid.



ICHTHYOSIS VULGARIS RECESSIVA.
Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj oroţnjavanja sliĉan dominantnom
       vulgarnom tipu.
Patogeneza : manjak enzima steroidne sulfataze što dovodi do retencijske
       hiperkeratoze
Kliniĉka slika : koţa je kod poroda uredna, a osnovni simptomi (suhoća, ljuske) se
       javljaju u prvim mjesecima ţivota. Ljuske su velike smeĊe ili crne boje.
       Zahvaćeni su pregibi velikih zglobova, vrat. PošteĊeni su tabani i dlanovi.
Dijagnoza : kliniĉka slika, dokaz manjka steroidne sulfataze.
Terapija : keratolitici (salicilna kiselina, mlijeĉna kiselina), retinoiĉna kiselina,
       retinoid, primjena kupke sa solju za pojaĉano vlaţenje koţe.
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 65 -
ICHTHYOSIS CONGENITA GRAVIS (tip I)
Definicija : letalni oblik generaliziranih nasljednih poremećaja oroţnjavanja.
Patogeneza : nasljeĊuje se autosomno recesivno. Poremećena je sinteza keratina, pa
       umjesto -keratina nastaje -keratin koji se inaĉe nalazi u koţi reptila i
       ptiĉjem perju.
Kliniĉka slika : dijete se najĉešće raĊa mrtvo. Cijelo tijelo je prekriveno debelim
       roţnatim ploĉama koje deformiraju lice i uzrokuju kontrakture udova.
Dijagnoza : kliniĉjka slika


ICHTHYOSIS CONGENITA MITIS (tip II) ET TARDA (tip III).
Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj oroţnjavanja.
Patogeneza : autosomno recesivno se nasljeĊuje, ubrzana je proliferacija epidermisa.
Kliniĉka slika : generalizirani eritem s obilnim ljuštenjem koţe već pri roĊenju.
       Koţa je suha, vide se promjene na noktima, a mogu se javiti i anomalije srca,
       leukoplakija usta, oţiljkasta alopecija.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološki i elektronskomikroskopski nalaz.
Terapija : keratolitici (salicilna kis, mlijeĉna kis), lokalno vitamin A kiselina,
       retinoid, sistemska primjena kortikosteroida.


ICHTHYOSIS LAMELLOSA.
Definicija : generalizirani poremećaj keratinizacije
Patogeneza : autosomno recesivna bolest
Kliniĉka slika : koţa je suha, difuzne eritematozna i lamelozno se ljušti. Podsjeća na
       pergamentni papir. Nakon 3 tjedna bolest poprima izgled ichthyosis
       congenita.
Terapija : kao kod ichthyosis congenita.



HEREDITARNE PALMOPLANTARNE KERATODERMIJE.


KERATOSIS PALMOPLANTARIS DIFFUSA.
Definicija : difuzna hiperkeratoza dlanova i tabana , ne prelazi na dorzalnu stranu
Patogeneza : autosomno dominantno,
Kliniĉka slika : javlja se tijekom 1.ili 2.godine ţivota, koţa je zadebljana, suha,
       glatka, ţutosmeĊe boje. Mogu se javiti ragade. Na granici prema dorzalnoj
       strani nalazi se eritematozni rub.
Dijagnostika : kliniĉka slika, obiteljska anamneza, histološka analiza (akantoza,
       ortohiperkeratoza-zadebljanje roţnatog sloja), elektronskomikroskopska
       analiza.
                                    Dermatološka propedeutika
                                             - 66 -
Terapija : keratolitici (salicilna kiselina), retinoid (Tigason).


KERATOSIS PALMOPLANTARIS TRANSGREDIENS.
Definicija : autosomno recesivna dermatoza. Prvi put opisana kod autohtonog
       stanovništva Mljeta 1826.g
Kliniĉka slika : hiperkeratoza dlanova i tabana koja se pojavljuje u prvim tjednima
       ţivota. Koţa je zadebljana, suha, hrapava s ragadama. Širi se na dorzalne
       strane, Ahilovu tetivu i na ekstenzorne strane laktova i koljena.
Diferencijalna dijagnoza : ostale palmoplantarne keratodermije
Terapija : keratolitici, retinoid


KERATOSIS PALMOPLANTARIS PAPULOSA SEU MACULOSA.
Definicija : autosomno dominantna bolest.
Patogeneza : prvi simptomi se javljaju izmeĊu 10.-30.g ţivota. Na koţi se javljaju
       keratotiĉne papule nalik na rog.



HYPERKERATOSIS PALMARIS ET PLANTARIS CUM PERIODONTHONPATHIA.
Definicija : autosomno recesivna keratodermija udruţena s periodontitisom.
Kliniĉka slika : hiperkeratoza dlanova i tabana, javlja se u 2.ili 3.g ţivota. Javljaju se
       areali hiperkeratoze s bolnim ragadama. Simptomi su jaĉe izraţeni zimi.
       Zbog periodontitisa ranije ispadaju mlijeĉni i trajni zubi. Na kraju se gube
       svizubi i dolazi do atrofije alveolarne kosti.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka obrada (parahiperkeratoza, akantoza)
Terapija : keratolitici, retinoid
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 67 -
FOLIKULARNE KERATOZE.
KERATOSIS FOLLICULARIS.
Definicija : oroţnjavanje folikula sa posljediĉnim ispadanjem dlake
Patogeneza : autosomno dominantno, ĉešći je u djece.
Kliniĉka slika : keratotiĉne folikularne papule boje koţe, zahvaćeni su ekstenzorni
       dijelovi nadlaktice, bedara i glutealno. Koţa je hrapava. Promjena
       predstavlja samo estetsku manu i nije opasna po ţivot.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : «id reactio» (trihofitid, tuberkulid), lichen ruber planus,
       medikamentni egzantemi
Terapija : keratolitiĉka sredstva (salicilna kis.) retinoiĉna kiselina, preparati na bazi
       uree.


DYSKERATOSIS FOLLICULARIS.
Definicija : poremećaj keratinizacije folikula sa keratotiĉnim papulama,
       promjenama na sluznicama i drugim poremećajima
Patogeneza : autosomno dominantno. Dolazi do oštećenja kompleksa tonofilament-
       dezmosom
Kliniĉka slika : bolest se javlja izmeĊu 8.i 15.g ţivota, javljaju se folikularne
       keratotiĉne papule, a nekad i kruste ispod kojih se nalazi ulkus. Najĉešće su
       zahvaćeni vlasište, ĉelo, trup, axile, retroaurikularne regije, prepone.
       Postupno se pojavljuju verrucae i vegetacije sa sekundarnom bakterijskom
       infekcijom. Prisutan je svrbeţ. Osim toga javljaju se i udubine u brazdama
       koţe dlanova i tabana, bjelkaste papule na sluznici jezika, nepca, obraza i
       desni, a ana noktima su prisutne bijele ili crvene pruge, subungvalne
       keratoze ili krvarenja.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis seborrhoica, pefigus, nevus verrucosus.
Terapija : keratolitici, retinoiĉna kiselina (kiselina vitamina A), kortikosteroidi,
       retinoidi




BOLESTI VEZIVNOG TKIVA.
SYNDROMA EHLERS-DANLOS.
Definicija : nasljedn abolest vezivnog tkiva sa vulnerabilonsti koţe i
       hipermobilitetom zglobova
Patogeneza : poremećaj u graĊi kolagena (nedostatak lizilhidroksilaze, nemogućnost
       pretvorbe prokolagena u kolagen itd.)
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 68 -
Kliniĉka slika : koţa je prekomjerno elastiĉna, vrlo vulnerabilna tako da i manje
       traume uzrokuju povrede i krvarenja. Prisutni su i hipermobilitet zglobova,
       hipotonija mišića i pojava mekih (moluskoidnih) tumora na mjestima
       izloţenim ĉestim traumama. Ĉesto je i oštećenje većih krvnih ţila (aorta i
       sl.).
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološki, citološki i elektronskomikroskopski nalaz
Terapija : nema.


CUTIS LAXA.
Definicija : nasljedna bolest karakterizirana mekom, neelastiĉnom koţom koja je
       prevelika za plohu koju pokriva pa visi u naborima.
Patogeneza : nasljedna (dominantni i recesivni oblik) i steĉena (dermatochalasis –
       upalni proces). Postoji smanjenje elastiĉnih vlakana.
Kliniĉka slika : promjene zahvaćaju vrat, ramena, lice i genitalnu regiju. Moguće
       promjene unutrašnjih organa (emfizem pluća, divertikul crijeva, prolaps
       rektuma).
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka analiza
Terapija : kirurški korektivni zahvati.


STRIAE DISTENSAE.
Definicija : linearnie atrofije koţe koje se pojavljuju na mjestima gdje je koţa
       izloţena mehaniĉkom rastezanju.
Patogeneza : rastezanje, glukokortikoidi (per os, Cushing)
Kliniĉka slika : strije su crvenoljubiĉasti linearni areali atrofiĉne koţe. Kasnije
       prelaze u ţutoljubiĉastu boju. Potpuno se gube elastiĉna vlakna u tim
       podruĉjima.
Dijagnoza : kliniĉka slika


ATROPHIA CUTIS SENILIS.
Definicija : staraĉka atrofija koţe
Kliniĉka slika : dolazi do stanjenja koţe, smanjenja luĉenja lojnica i znojnica,
       ljuštenja koţe i pojave seborojiĉkih bradavica i kapilarnih hemangioma.
       Promjene su dobro izraţene na fotoeksponiranim mjestima. Javlja se i
       difuzna smeĊa pigmentacija
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 69 -
KOLAGENOZE.
SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA.
Definicija : kroniĉna bolest karakterizirana poĉetnom upalnom fazom nakon koje se
       pojavljuju cirkumskriptni areali sklerotiĉne koţe.
Patogeneza : nepoznata. Javlja se prekomjerno stvaranje kolagenih vlakana koja su
       funkcionalno uredna,
Kliniĉka slika : areali sklerotiĉne koţe oko kojih se nalazi ljubiĉasti prsten koji
       perzistira oko 6 tjedana. Mogu biti zahvaćeni i dublji slojevi. Moţe prijeći u
       sistemsku sklerodermiju.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : lichen atrophicus et sclerosus
Terapija : nezadovoljavajuća, nema je


SCLERODERMIA SYSTEMICA.
Definicija : kroniĉna progresivna bolest karakterizirana otvrdućem (induracijom)
       koţe i promjenama unutrašnjih organa koje najĉešće završavaju smrću.
Patogeneza : nepoznata, imunološki poremećaji
Kliniĉka slika : induracija koţe najĉešće zapoĉinje na prstima ruku, a mogu joj
       prethoditi prodromalni simptomo (slabost, glavobolja, temperatura). U
       poĉetku je koţa eritematozna i edematozna (stadium oedematosum), kasnije
       se pojavljuje bjelkasto otvrdnuće (stadium slerosum) na zahvaćenom
       podruĉju, ali i na licu, nosu i usnama. Sa tog podruĉja induracija se moţe
       proširiti i na trup i ĉitvo tijelo (sclerodermia diffusa). Kod difuzne
       sklerodermije su zahvaćeni i unutrašnji organi (suţenje jednjaka, induracija
       ţeluca i crijeva, fibroza pluća, skleroza miokarda, oštećenja bubrega)
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka i labos analiza
Terapija : nema, simptomatska dok ide (kortikosteroidi, imunosupresivi,
       antiagregacijska sredstva, vazoaktivne tvari).


LUPUS ERYTHEMATOSUS CHRONICUS DISCOIDES.
Definicija : kroniĉna bolest koţe karakterizirana eritematoznim, hiperkeratotiĉkim
       oštro ograniĉenim diskoidnim ţarištima koja prelaze atrofiĉnu koţu.
Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloţenjem imunih kompleksa (IgG,
       IgM, IgA, C1, C3) u bazalnim membranama. Mogu biti prisutna su ANA, ali
       ne kao u sistemskom lupusu, a postoji i povezanost sa HLA-DR3 i HLA-DR8.
Kliniĉka slika : promjene se javljaju na fotoeksponiranim mjestima (lice, ĉelo, nos,
       uho, vlasište). Javljaju se eritematozni infiltrati, oštro ograniĉeni, a na
       njihovoj površini se javlja hiperkeratoza koja se ne uklanja lagano. Eritem
       ima izgled leptira. Rezultat bolesti je stvaranje brazgotina, destrukcija i
       deformacija nosa, obraza i ušiju.
Dijagnoza : kliniĉka slika, labos nalazi
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 70 -
Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, lupozna tuberkuloza, karcinom, rozacea,
       sarkoidoza
Terapija : antimalarici (klorokin) sistemski, a lokalno kortikosteroidi, triamcinolon
       acetonid intralezijski, krioterapija, izbjegavanje sunca i primjena UV
       zaštitnih krema.


LUPUS ERYTHEMATODUS SYSTEMICUS.
Definicija : upalna sistemska bolest vezivnog tkiva koja oštećuje organske sustave
       karakterizirana pojavom antitijela.
Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloţenjem imunih kompleksa u
       tkivima (bazalna membrana). Etiološku ulogu mogu imati UV,
       paramyxoviridae, medikamenti, genetski utjecaji
Kliniĉka slika : promjene se javljaju na koţi, sluznicama i ostalim organima.
         Koţa i sluznice : simetriĉni eritem lica i fotoeksponiranih podruĉja (prsa,
                leĊa, šake) u obliku leptira. Na njegovoj površini se javlja
                pitirijaziformno ljuštenje, a kasnije i distrofija. Po koţi trupa i
                udova mogu se javiti makulozni ili makulopapulozni osip. Na
                prstima se javljaju purpure, a na noktima linearni eritematozni
                infiltrat. U vlasištu se pojavljuje alopecija. Na usnama i sluznicama
                eritem i ulkusi
         Drugi organi i organski sustavi : nefritis, proteinurija, eritrociturija,
                cilindurija, endokarditis, miokarditis, perikarditis, pleuritis,
                peritonitis, psihiĉke promjene, neurološki ispadi, generalizirana
                limfadenopatija, promjene na oĉima.
Dijagnoza : kliniĉka slika, dokaz ANA i ADNA, 11 bitnih znakova : eritem lica,
       diskoidne lezije, fotosenzibilnost, ulceracije, artritis, serozitis, oštećenje
       bubrega, neurološki poremećaji, hematološki poremećaji, imunološki
       poremećaji, ADNA, ANA. Dijagnozu potvrĊuju najmanje 4 prisutna znaka.
Diferencijalna dijagnoza : dermatomiozitis, bolesti vezivnog tkiva, reumatska
       groznica, glomerulonefritis, sepsa, medikamentozne erupcije.
Terapija : simptomatska, kortikosteroidi, izbjegavanje sunca
POSEBNI OBLICI ERITEMATODESA.
Lupus erythematosus chronicus disseminatus superficialis : promjene na licu, vlasištu,
       prsima, leĊima, nadlakticama sliĉne kao kod diskoidnog lupusa, ali su više
       ljuskave. Postoji povezanost sa HLA-D3 i HLA-D8. Pozitivna ANA u 70%
       sluĉajeva, moguć prijelaz u sistemski lupus, ali rijetko, terapija kao kod
       diskoidnog lupusa.
Lupus erythematosus profundus : varijanta diskoidnog lupusa, zahvaća lice,
       nadlaktice i gluteus. U poĉetku se javljaju eritemi, a kasnije udubljenja i
       deformiteti. Moguć prijelaz u sistemski lupus, ali rijetko; terapija kao kod
       diskoidnog lupusa.
Chilblain lupus : varijanta diskoidnog lupusa, javlja se kod osoba s akrocijanozom na
       mjestima izloţenim hladnoći (nos, uši, dorzalna strana šaka i stopala).
       Terapija ista
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 71 -
Pseudo-SLE syndroma : eritem uzrokovan primjenom nekih lijekova (sulfonamidi,
      hidantoin, hidralazin). Nema ANA ni ADNA, ali su pozitivna mitohondrijska
      antitijela.



DERMATOMYOSITIS.
Definicija : upalna bolest karakterizirana sistemskim oštećenjem muskulature i
       vezivnog tkiva.
Patogeneza : nepoznata, ĉesta povezanost s postojanjem malaignih tumora
       (paraneoplastiĉni sindrom), vjerojatno autoimuna bolest.
Kliniĉka slika : javlja se simetriĉni eritem i edem lica, vjeĊa, nadlaktica, a na
       dorzalnim stranama šaka, laktovima i koljenima javlja se eritem s ljuskama.
       Promjene većinom zahvaćaju fotoeksponirano podruĉje. Moţe se javiti i
       alopecija. Istodobno s promjenama na koţi javljaju se znaci oštećenja mišića
       (napetost, bol, smanjenje snage mišića – oteţano gutanje, ustajanje i sl.), te na
       unutrašnjim organima moţe se javiti miokarditis, glomerulonefritis, fibroza
       pluća, bronhopneumonije, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, artralgija,
       poremećaji vida i dr.
Dijagnoza : kliniĉka slika, anamneza, labos nalazi (povišenje CPK, kreatinin u
       urinu,LDH, ALD,GOT – glutamat-oksal-transaminaza), histološka analiza,
       EMG
Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, Sharpov sindrom, maistenija gravis,
       mišićna distrofija
Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi



SYNDROMA SHARP
Definicija : sistemska bolest karakterizirana kombinacijom sistemske sklerodermije,
       sistemskog lupusa eritematozusa i dermatomiozitisa.
Dijagnoza : antitijela protiv posebnog nuklearnog antigena (Extractable Nuclear
       Antigen, ENA) u serumu.
Terapija : antiflogistiĉka nesteroidna terapija, kortikosteroidi, imunosupresivi.



HEMORAGIJSKE BOLESTI KOŢE SAM PRESKOĈIO



BOLESTI KRVNIH I LIMFNIH ŢILA.
TELEANGIECTASIAE.
                               Dermatološka propedeutika
                                        - 72 -
        Trajno proširene kapilare i postkapilarne venule površinskog subpapilarnog
spleta. Mogu primarne (nasljedne malformacije krvnih ţila koje zahvaćaju
ograniĉena podruĉja – lice i ekstremiteti) i sekundarne (nastaju zbog vanjskih
oštećenja koţe, dugotrajne terapije steroidima, u kasnijim stadijima nekih bolesti).
Terapija se provodi dijatermijskom koagulacijom (iglom), laserskim zrakama, a
teleangiektatiĉki eritem se odstranjuje krioterapijom.


VENECTASIAE.
       Trajno proširene venule u dermisu. Najstaju zbog hormonalnih utjecaja
(estrogen) na stijenke venula i kod hemostaze u kroniĉnoj venskoj insuficijenciji.
Pojavljuju se uglavnom kod ţena na bedrima, potkoljenicama i oko gleţnjeva.
Terapizira se sklerotizirajućim sredstvima i laserom.


LIVEDO RETICULARIS.
       Cutis marmorata. Funkcionalna angiopatija koja se pojavljuje u obliku
mreţolikih ili prstenastih pjega unutar kojih se vide lividna i bijela podruĉja koţe.
Uzrok je poremećaj autonomne regulacije mikrocirkulacije i pojaĉana osjetljivost
krvnih ţila na hladnoću što uzrokuje spazam arteriola i atoniju venula. Najĉešće su
zahvaćena bedra i koljena. Terapije se provodi zaštitom od hladnoće,
utopljavanjem, saunom, masaţom, sportom.


ERYTHROCYANOSIS CRURUM PUELLARUM.
        Zastojni eritem udova (akrocijanoza) s edemima nogu. Pojavljuje se kod
djevojaka nakon duljeg izlaganja hladnoći. Osim eritema i edema mogu se pojaviti i
svjetlocrvene toĉke na lividnoj podlozi. Terapira se izbjegavenjem hladnoće,
utopljavanjem, a mogu se primjeniti i antiflogistici.


SYNDROMA ET MORBUS RAYNAUD.
        Bolni napadaji ishemije prstiju ruku i nogu provocirane hladnoćom,
emocionalnim stresom ilipušenjem. Pojavljuje se ĉešće kod ţena (mladih), moţe biti
povezana sa sistemskom kslerodermijom, SLE, dermatomiozitisom, opstruktivnim
arterijskim bolestima, mulitplom sklereozom, hematološkim bolestima i endokrinim
poremećajima, a mogu ga provocirati i neki lijekovi, vibracije, nikotin.
        Javljaju se iznenadni bolni napadi ishemije koji zahvaćaju prste ruku i
(rijeĊe) nogu. Koţa je blijeda i hladna, prsti su ukoĉeni u edemiĉni. Napadaji mogu
trajati i do nekoliko sati, a kad spazam glatke muskulature krvnih ţila popusti
dolazi do vazodilatacije i stanje se normalizira. S vremenom moţe doći do trofiĉkih
oštećenja koţe (reozije, ulkusi).
       Lijeĉi se zaštitom od hladnoće, alfa-adrenergiĉkim antagonistima.


ARTERIOSCLEROSIS OBLITERANS.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 73 -
        Kroniĉna arterijska bolest koja dovodi do suţenja ili okluzije lumena krvne
ţile zbog fibroznih promjena intime i medije u koje se ţarišno odlaţu lipidi i soli
kalcija.
       Kod opstruirane krvne ţile koţa u zahvaćenom podruĉju je hladna, lividna ili
blijeda, moţe se javiti gangrena sa crnom, suhom, oštro ograniĉenom nekrozom.
Ĉesto se vide i trofiĉke promjene noktiju.
Terapija : vazodilatatori, antokoagulansi, fibrinolitici, pliazminogen, plazmin,
bypass.


THROMBOPHLEBITIS.
       Pojava tromba i upalna reakcija stijenki POVRŠINSKIH VENA. Upaljeni
dio vene se palpira kao bolno otvrdnuće, a koţa iznad vene je edematozna i
eritematozna.


PHLEBOTHROMBOSIS.
       Tromboza DUBOKIH VENA nogu. Javlja se okluzija, upala, embolija.
Faktori rizika su leţanje, imobilizacija, oralni kontraceptivi, sres. Moţe doći do
plućne embolije, edema potkoljenice, hipostatskog ulkusa.



VARICES CRURIS.
       Varikoziteti su dilatirane i vijugavo proširene površinske vene nogu. Mogu
se podijeliti na primarne (nasljeĊuju se, postoji slabost vezivnog tkiva što rezultira
slabošću stijenki vena i nepostojanjem zalistaka) i sekundarne (nastaju zbog
oštećenja zalistaka dubokih vena uzrokovanih flebotrombozom). Na koţi se to
oĉituje kao hipostatski dermatitis. Moţe se lijeĉiti operativno ili sklerozirajućim
sredstvima.


DERMATITIS HYPOSTATICA.
Definicija : afekcija koţe donjeg dijela potkoljenica koja se pojavljuje kao posljedica
       hipoksije uzrokovane venskom stazom i hipertenzijom.
Kliniĉka slika : edem, dermatitis (eritem, vezikule,madidacija ljuštenje koţe, kruste),
       pigmentacija, fibroza koţe.
Terapija : oblozi fiziološke otopine (ac.borici 3%) antibiotske i antiseptiĉne kreme.


ULUCS CRURIS HYPOSTATICUM.
Definicija : ulkus na koţi donjeg dijela potkoljenice nastao zbog venskog zastoja.
Terapija : ĉišćenje ulkusa (KMmnO4, H2O2, borna voda, rivanol), antiseptiĉni oblozi,
       preparati sa proteolitiĉkim enzimima (Iruksol, Fibrolan), epitelizacijske
       granulacijske tvari (vitamini A,B,D,E, anabolici).
                              Dermatološka propedeutika
                                       - 74 -
LYPHOEDEMA.
      Reducirana transportna sposobnost limfnog sustava. Moţe se podijeliti na
      primarni i sekundarni. Primarni moţe biti u obliku Nonne-Miloryevog tipa
      (autosomno dominantno, displazija limfnih ţila), Meigeovog tipa i kao dio
      Turnerovog sindroma.


ELEPHANTIASIS.
Edem i deformacija pojedinih dijelova tijela. U poĉetku nastaje limfedem, a kasnije
se javlja bijanje vezivnog tkiva
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 75 -
NEUROGENE I PSIHOGENE MANIFESTACIJE NA KOŢI.


PRURITUS.
Definicija : svrbeţ. Fiziološki ili patološki osjet.
Patogeneza : moţe biti uzrokovan izravno vanjskim ili unutarnjim ĉimbenicima koji
       djeluju na završetke ţivaca ili neizravno aktiviranjem medijatora upale
       (histamin, prostaglandini, proteaze). Podraţaj se širi do leĊne moţdine i
       dalje spinotalamiĉkim putem u mozak.
Kliniĉka slika : moţe biti lokaliziran ili generaliziran. Na koći se pojavljuju
       ekskorijacije, piodermizacija, lihenifikacija. Pruritus se moţe podijeliti u 3
       oblika :
           Pruritus sine materia : bez primarnih promjena na koţi, a nastaje kao
                  simptom oboljenja drugih organa ili uzimanja lijekova.
           Pruritus cum materia : postoji odreĊena dermatoza, a moţe biti uzrok i
                  suha koţa
           Pruritus essentialis : nema primarnih oboljenja koţe ni drugih organa.
                  Moţda psihiĉke promjene.
Dijagnoza : anamneza, kliniĉka slika
Terapija : antihistaminici, sedativi, hidratantne kreme s mentolom, PUVA


PRURIGO.
Eruptivne promjene koţe u obliku seropapula i urtikarijskih papula praćene
svrbeţom.


PRURIGO SIMPLEX ACUTA INFANTUM.
Recidivirajuća reakcija koţe, javlja se uglavnom kod djece, ĉešća je ljeti.
Patogeneza : najvjerojatnije se radi o prosjetljivosti na neke sastojke hrane, lijekove,
       ubode i ugrize kukaca.
Kliniĉka slika : javlja se edematozna elavacija sliĉna urtiki u ĉijem središtuse vidi
       ţućkasto podruĉje (mjehurić) – seropapula. Zahvaćeni su izloţeni dijelovi
       tijela. Zbog svrebeţa i grebanja javljaju se ekskorijacije, piodermatkse
       promjene i kruste.
Dijagnoza : kliniĉka slika, histološka analiza, anamneza
Diferencijalna dijagnoza : variccela
Terapija : antihistaminici, tekući puder (zink-talk mikstura)


MALUM PERFORANS.
Definicija : kroniĉne bezbolne ulceracije najĉešće na stopalu koje nastaju zbog
       ponavljanih trauma anestetiĉkog tkiva.
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 76 -
Patogeneza : prethodno oštećenje senzibilnih ţivaca (alkohol, diabetes melitus,
       traume perifernih ţivaca, lepra)
Terapija : antibiotske masti, granulacijska i epitelizacijska sredstva.



POREMEĆAJI PIGMENTACIJE I DISKROMIJE.


EPHELIDES.
Sunĉane pjege. Autosomno dominantne nasljedn promjene, ĉešće su u osoba crvene
i crvenoplave kose. Melanociti stvaraju veću koliĉina nakon fotoekspozicije.
Najĉešće su zahvaćeni lice, vrat, prsa, ramena, gornji i donji udovi (fotoeksponirano
podruĉje).


CHLOASMA.
Pojava multiplih pigmentiranih plošnih mrlja na licu. Pojaĉano stvaranje melanina.
Moţe se podijeliti na C.gravidarum (kod trudnica, uglavnom se spontano povlaĉe),
C.uterinum (kod ţena u klimakteriju), C.hormonale (kod tumora ovarija, oralnih
kontraceptiva), C.hepaticum (kod kroniĉnog hepatitisa)


SYNDROMA PEUTZ-JEGHERS.
Autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana makulama na usnama,
konjuktivama i dorzumima šaka, te polipozom tankog crijeva. U epidermisu se radi
o povećanoj koliĉini melanina. Polipi u jejunumu mogu dovesti do ulceracija s
krvarenjima, povraćanjem, proljevima, anemojom, a moguća je i maligna alteracija.


MELANODERMITIS TOXICA.
      Hiperpigmentacije koţe koje nastaju nakon upale koţe uzrokovane
kontaktom koţe s fototoksiĉnim tvarima i izlaganju svjetlu. Na koţi lica, vrata,
dorzuma šaka, podlaktica prisutni su eritem, edem, vezikule, svrbeţ i ljuštenje, a
nakon smirivanje upalne reakcije zaostaju ljubiĉastosmeĊe pigmentacije.




LENTIGINES.
Definicija : smeĊasto ili crnosmeĊe pigmentirane, oštro ograniĉene promjene u
       razini koţe ili malo iznad nje.
Kliniĉka slika : postoje 3 tipa lentiga :
           Lentigo simplex : pojavljuje se u djetinjstvu u obliku makula, bilo gdje na
                 trupu i udovima, a ne samo na fotoeksponiranim podruĉjima
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 77 -
          Lentiginosis : autosomno dominantno nasljedna bolest karakterizirana
                 simptomima : Lentigo, EKG promjene, Okularna hipertenzija,
                 Pulmonalna stenoza, Anomalija genitala, Retardacija rasta i
                 Deafness (gluhoća) (LEOPARD).
          Lentigo senilis : hiperpigmentacija u razini koţe koja se pojavljuje u na
                fotoeksponiranim podruĉjima kod starijih ljudi



INCONTINENTIA PIGMENTI.
Definicija : autosomno dominantna bolest karakterizirana upalnim
       hiperpigmentiranim promjenama koţe i anomalijama CNS-a.
Kliniĉka slika : bolest zapoĉinje intrauterino ili nakon poroda pojavom eritema,
       vezikula, bula, pustula, veruka. Nakon sanacije upale na upaljenim mjestima
       javlja se hiperpigmentacija. Najĉešće zahvaćeni glutealna regija, postraniĉno
       trup i udovi.
Terapija : suzbijanje sekundarne infekcije, a u teţim oblicima kortikosteroidi
       sistemski.


VITILIGO.
Definicija : steĉena, rijetko autosomno dominantno nasljedna depigmentacija koţe,
       sklona je progresiji, a moţe se pojaviti zajedno s nekom drugim bolestima.
Patogeneza : nepotpuno istraţena, postoje 3 teorije nastanka : imunološka, neuralna
       (neuromedijatori koji inhibiraju i/ili oštećuju melanocite) i hipoteza
       samodestrukcije melanocita. Postoje i kritiĉni faktori koji uzrokuju vitiligo :
       sunĉane opekotine, stres, ponavljane traume, dijabetes melitus, bolesti
       štitnjaĉe, perniciozna anemija, Addison i sl.
Kliniĉka slika : oštro ograniĉene mlijeĉnobijele makule na ekstenzornim stranama
       ekstremiteta, na koljenima, laktovima, licu, aksilama, periumbilikalno,
       perigenitalno, na leĊima, oko oĉiju. Ponekad se uz te promjene mogu javiti
       depigmentacija kose (leukotrichia) i sluznica usne šupljine.
Terapija : nezadovoljavajuća. Nekakav napredak pokazuje PUVA (nakon nekoliko
       stotina tretmana), beta-karoten u obliku kapsula,


TETOAŢA.
       Egzogeno unošenje razliĉitih obojenih, netopljivih tvari u dermis. Prvo se
boje nanose na koţu, a zatim se iglom unose u dermis. Sluĉajne (nehotiĉne) tetoaţe
nastaju kod raznih trauma i nesreća (barut, rudnici, prometna nesreća i sl.)
Terapija : dermoabrazija, salibrazija (abrazija s kuhinjskom soli), laser, plastiĉna
operacija.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 78 -
BOLESTI LOJNICA I FOLIKULA DLAKA (SEBOREJA).


SEBORRHOEA.
Definicija : autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana prekomjernim
       luĉenjem loja.
Patogeneza : nasljedna bolest, osim nasljeĊa vaţni su hormonalni utjecaji, stres,
       nutritivni fatkori. Vaţna je u nastajnju acnae vulgaris i seborojiĉkog
       dermatitisa.
Kliniĉka slika : postoje 2 oblika : seborrhoea sicca (suho ljuštenje koţe) i seborrhoea
       oleosa (tekući, uljasti loj). Moţe biti udruţena sa pitirijazom.


SEBOSTASIS : smanjeno luĉenje loja, genetska predispozicija, moţe biti povezana
     sa neurodermitisom i vulgarnom ihtiozom, te smanjenim znojenjem. Koţa je
     suha i prašimasto se ljušti.


DERMATITIS SEBORRHOICA ADULTORUM.
Definicija : kroniĉna upala seborojiĉkih podruĉja koţe
Kliniĉka slika : zahvaćeni su lice, vlasište, retroaurikularno, sternalno i
       interskapularno podruĉje (seborojiĉka podruĉja). Javljaju se oštro
       ograniĉena eritematozna ţarišta prekrivena pitirijaziformnim ljuskama koja
       mogu zahvatiti velika podruĉja koţe i vlasišta, uz rub vlasišta se javlja
       karakteristiĉna corona seborrhoica (široki eritematozni ljuskavi uzdignuti
       rub). Tijek bolesti je kroniĉan i ĉesto se javljaju remisije. Nekad se teško
       razlikuje od psorijaze, lupusa i sl.
Dijagnoza : kliniĉka slika



DERMATITIS SEBORRHOICA INFANTUM.
Definicija : pojava seborojiĉkih manifestacija kod novoroĊenĉadi u prva 3 mjeseca
       ţivota.
Patogeneza : rijetka bolest, loj se luĉi pojaĉano zbog placentarnog prijenosa sa majke
       na dijete.



ACNE VULGARIS.
Definicija : dermatoza koja se pojavljuje na seborojiĉkim podruĉjima u pubertetu.
       Karakterizira je keratinizacija izvodnih kanala ţlijetda lojnica uz posljediĉne
       upalne eflorescencije, komedone i oţiljke.
Patogeneza : nasljeĊe, hormoni, bakterije (Propionbacterium acnes i
       Propionbacterium granulosum.
                                Dermatološka propedeutika
                                         - 79 -
Kliniĉka slika : najĉešće zahvaćeni lice, ĉelo, nos, brada, vrat, ramena, gornji dio
       leĊa, sternalna regija i rijetko nadlaktice. Promjene mogu biti primarne
       (neupalne – komedoni) i sekundarne (upalne – papule, pustule, apscesi, ciste,
       atrofiĉni i hipertrofiĉni oţiljci), pa se prema tome dijele na acne comedonica,
       acne papulopustulosa, acne conglobata (zahvaća dublje dijelove folikula i
       nastaju furunkuli)
Terapija : istiskivanje komedona, papula i pustula mehaniĉki. Koţu prati 2 puta
       dnevno sapunom i toplom vodom, a zatim alkoholnom otopino sa salicilnom
       kiselinom (2-3%) ili rezorcinom. Preko noći na koţu staviti pastu ili tekući
       puder sa 2% sumpora ili katrana (5-10%). Lokalna primjena eritromicina,
       tetraciklina. Moţe se primjenjivati i 13-cis-retinoiĉna kiselina (antiseborojik,
       keratolitik, antiinflamatorno djelovanje)


ROSACEA.
Definicija : kroniĉna dermatoza lica karakterizirana eritemom i teleangiektazijama
       uz povremeno pojavljivanje papula i pustula.
Patogeneza : nepoznata.
Kliniĉka slika : eritem u poĉetku prolazan, a kasnije postaje stalan, nekad se javlja u
       obliku leptira. Koţa je glatka i kroz nju se vide dilatirane kapilare. Prisutni
       su i edem, hiperplazija veziva i infiltracija. Kasnije izbijaju papule i pustule.
       Moţe se razviti rhinophyma (gomoljast nos zbog hiperplazije veziva i lojnica)
       Bolest je kroniĉna
Terapija : tetraciklini, metronidazol, 13-cis-retinoiĉna kiselina, sumpor u tekućem
       puderu, ketokonazol
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 80 -
HIPERHIDROZA – hiperfunckija znojnica
HIPOHIDROZA – smanjena sekrecija znoja, moţe bito povezana s drugim bolestima
     (Addison, diabetes insipidus, miksedem, glomerulonefritis, ciroza,
     hipertenzija i sl.)
ANHIDROZA – aplazija znojnica, neizluĉivanje znoja, X-vezana nasljedna bolest
     kod koje se ne razvijaju znojnice
DISHIDROZA – nagla pojava sitnih bistrih vezikula na dlanovima i tabanima i
     prstima zbog zaĉepljenja izvodnih kanala znojnica uzrokovanog
     hiperkeratozom.



ALOPECIA AREATA.
Definicija : reverzibilni gubitak kose ili dlaka na ograniĉenom podruĉju
Patogeneza : nepoznata
Kliniĉka slika : alopecija nastaje naglo u ograniĉenim arealima. Moţe doći do
       potpunog gubitka kose, a pri ponovnom rastu kosa raste iz središta
       promjene. Bolest je dugotrajna, ĉesti su recidivi.
Terapija : poticanje rasta dlaka – kortikosteroidi


EFLUVIJA – ispadanje dlake s korijenom.


AFTE – ulceracije na sluznicama prekrivene fibrinskom membranom. Ţutosive je
      boje, bolna na dodir, eritematozna i edematozna, nekad prisutna nekroza
      okolnog tkiva.


FIMOZA : suţenje prepucija koji se ne moţe prevući preko glansa.
PARAFIMOZA : suţenje prepucija ispred sulkusa koronarijusa i ne moţe se prevući
     prema naprijed


BALANOPOSTHITIS.
Definicija : upala koja zahvaća prepucij (posthitis) i glans (balanitis).
Kliniĉka slika : moţe biti akutni (infekcija, trauma, toksiĉni utjecaji, alergija) i
       kroniĉni


HERPES GESTATIONIS – bulozna dermatoza praćena svrbeţom, javlja se u 3 ili 4
     mjesecu trudnoće, patogeneza nije poznata (moţda alergeni fetusa), prvo se
     javlja eritem s edemom, a zatim vezikule i bule koje mogu erodirati. U
     serumu se nalazi eozinofilija, povišeni IgG (HG), IgA i C3.
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 81 -
PSORIASIS VULGARIS
1) stacionarna kroniĉna psorijaza (vulgaris)
2) eruptivna ili guttata psoriasa
3) psoriasis erythrodermica
4) psoriasis pustuloza
5) psoriasis pustuloza generalisata
6) psoriasis palmoplantaris
7) acrodermathitis continua suppurativa

 OSOBITOSTI NEKIH OBLIKA PSORIJAZE
1) psoriasis cappilitii
2) psoriasis inversa
3) p. genitalne regije
4) p. nokta ( p. punctata unguinum)

PITYRIASIS RUBRA PILARIS
(slabo ljuskav eritem i parafolikularna keratoza)

PARAPSORIASIS
1) pityriasis lichenoides (chronica i varioliformis acuta)
2) parapsoriasis in placibus (maloţarišni oblik i velikoţarišni kojimoţe biti inflamacijski i
poikilodermatski)
3) parakeratosis variegata

LICHEN PLANUS
LIHENOIDNI EGZANTEMI
(iste morphe kao u lichen planusa, samo što nema manifestacija na sluznici)
1) MEDIKAMENTOZNI EGZEM
2) LICHEN STRIATUM
3) SY. GIANOTTI-CROSTI




CISTE
1) cystis epidermalis
2) cystis trichilemmalis
3) milium
4) steatocystoma multiplex, pilonidalni sinusi i ciste, preaurikularne ciste i sinusi,
epidermalne ciste skrotuma, dermoidne ciste;

PIGMENTNI NEVUSI=MADEŢI
-> melanociti i nevociti;
-> sinteza melanina;
-> ABCD-pravilo;
1) MELANOCITNI NEVUSI:
a) EPIDERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
macula cafe au lait, naevus spilus, melanosis naeviformis, lentigo simplex et
lentiginosis, lentigo senilis, ephelides
                             Dermatološka propedeutika
                                      - 82 -
b) DERMALNI MELANOCITNI NEVUSI
naevus coeruleus(obični pavi madeţ i celularni plavi madeţ), macula mongolica,
naevus fuscocaeruleus ophtalmomaxillaris, naevus fuscocaeruleus deltoacromialis
3) NAEVOCELULARNI NEVUSI
naevus naevocellularis pigmentosus (naevus pigmentosus papilomatosus, naevus
pigmentosus papilomatosus et pilosus; 3 tipa naevusa-intradermalni/
intraepidermalni/ kombinirani);
posebni oblici: naevus dysplasticus, halo naevus (Sutton), melanosis
neurocutanea, naevus pigmentosus giganteus, melanoma juvenile(Allen-Spitz),
ballon cell's naevus;
4)ORGANOIDNI

PARANEOPLASTIĈKE DERMATOZE
1) OBLIGATNO PARANEOPLASTIČKE
a) Acanthosis nigricans maligna
b) Acrokeratosis paraneoplastica
c) Erythema gyratum repens
d) Hypertrichosis lanuginosa acquisita
e) Glukagonoma sindrom
2)FAKULTATIVNO PARANEOPLASTIĈKE DERMATOZE

PREKANCEROZE
1) KERATOZE (keratosis actinica, arsenska, katranska, RTG)
2) CHEILITIS PRAECANCEROSA
3) CORNU CUTANEUM
4) LEUKOPLAKIA
5) KERATOACANTHOMA
6) XERODERMA PIGMENTOSUM




KLASIFIKACIJA TUMORA KOŢE

1)BENIGNI EPIDERMALNI TUMORI
a) KERATOSIS SEBORRHOICA
b) STUCCOKERATHOSIS
c) CLEAR CELL ACANTHOMA
2)TUMORI ADNEKSA KOŢE
a) SYRINGOMA
b) CYLINDROMA
c) TRICHOEPITHELIOMA
d) PILOMATRICOMA

3)MALIGNI EPIDERMALNI TUMORI
a)INTRAEPIDERMALNI
Mb. Bowen
Erythrodysplasia Queyret
                         Dermatološka propedeutika
                                  - 83 -
b) INVAZIVNI KARCINOMI KOŢE
a)spinocelularni
b)bazocelularni

4)TUMORI MELANOCITA
a)LENTIGO MALIGNA
b)MELANOMA MALIGNA

5) TUMORI MEZODERMALNOG PODRIJETLA
A)TUMORI VEZIVNOG TKIVA-BENIGNI
a)keloid
b)fybroma
c)histiocytoma
d)synovioma
e)fibrosis nodularis nasi
B) TUMORI VEZIVNOG TKIVA-MALIGNI
a)DERMATOFIBROSARCOMA PROTUBERANS
b)HISTIOCYTOMA FIBROSA MALIGNUM

C)VASKULARNI TUMORI-BENIGNI
a)hemangioma capillaare
b)hemangioma cavernosum
c) hemangioma senile
d)venous lake
e)naevus flammeus
f)angiokaeratoma
g)granuloma pyogenicum
h)lymphoangioma
D)VASKULARNI TUMORI-MALIGNI
sarcoma Kaposi


6)LIMFORETIKULARNI TUMORI

A)BENIGNI
Pseudolymphoma

B) MALIGNI
T-stanični limfomi
B-stanični limfomi

7) METASTATSKI KARCINOMI KOŢE

BENIGNI TUMORI EPIDERMISA
1)KERATOSIS SEBORRHOICA
2)STUCCOKERATOSIS
3)CLEAR CELL ACANTHOMA
                             Dermatološka propedeutika
                                      - 84 -
TUMORI ADNEKSA KOŢE

1)   trichoepitelioma
2)   pilomatricoma
3)   cylindroma
4)   syringoma

BENIGNI TUMORI VEZIVNOG TKIVA

a) keloid
b) fibroma
c) histiocitoma
d) synovioma
e) fibrosis nodularis nasi

BENIGNI TUMORI MIŠIĆNOG, ŢIVĈANOG, MASNOG i HRSKAVIĈNOG
TKIVA

1)leiomymoma2)lipoma3)neurofibroma4) Mb. von Recklinghausen 5)
chondrodermatitis nodularis chronica helicis

MALIGNI INTRAEPIDERMALNI TUMORI KOŢE
Mb. Bowen
Mb. Queyrat
Mb. Paget

MALIGNI INVAZIVNI
spinaliom
basaliom

BENIGNI VASKULARNI
haemangioma capillare, cavernosum, senile
lymphangioma
angiokerathoma
venous lake
naevus flammeus
granuloma pyogenicum
glomus tumor

MALIGNI VASKULARNI TUMORI
dermatofibrosarcoma protuberans
hystiocytoma fibrosum maligna
sarcoma Kaposi


PSEUDOLIMFOMI KOŢE
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 85 -
-> skupina reaktivnih, limfoproliferativnih, reverzibilnih procesa koji podsjećaju na
limfome koţe;
->CTPL (T) i CBPL (B) porijekla;

CTPL
-> limfomatoidna reakcija na lijekove (npr. fenitoin i drugi antikonvulzivi) TRIJAS:
visoka temperatura, limfadenoza, eritematozni plakovi po tijelu uz eozinofiliju i
hepatosplenomegaliju), limfomatidna nodularna reakcija na ubode kukaca i
skabijes (multiple pruritične eritematozne papule koje mogu perzistirati mjesecima još
nakon antiskabijesnog liječenja), aktiniĉki retikuloid CD 8+ ( teška, pruritična,
kronična dermatoza obiljeţena papulama, lihenoidnim plakovima,eritematoznim
plakovima i fotoalargijskom osjetljivošću na izlaganje suncu. Crvenilo, ljuštenje, moţe i
eritrodermija, facies leonina), limfomatoidna papuloza (klinički benigna, ali
histološki maligna, eritematozne papule, pustule, vezikule, papulopustule po tijelu;
A=Hodgkin like, B=mycosis funcoides like);

CBPL
->niz bolesti nepoznata uzroka (Borelia, krpelj, tetovaţe, kukci?)
->lymphocytoma cutis kao manifestacija sekundarnog stadija Lajmske bolesti, ECM u
anamnezi; solitarni ili multipli čvorovi veličine graška; najčešće na glavi;
->nema sigurnih mjerila za razlikovanje limfoma od pseudolimfoma koţe;
LIJEČENJE: u diseminiranih oblika pseudolimfoma=antimalarici i PUVA; osim u
aktiničkom retikuloidu gdje treba izbjegavati UV;

MALIGNI LIMFOMI KOŢE
-> zloćudne tvorevine limfatičnog sustava;
-> Hodgkin i non-Hodgkin
-> non-Hodgkin na T i B;
-> primarni (primarno koţu) i sekundarni (šire se iz limfnog čvora);

T-LIMFOM
-> maligno bujanje T-limfocita koji imaju još k tome i afinitet za epidermis; zbog toga se
nastanjuju u gornji dermis i epidermis;

MYCOSIS FUNGOIDES
-limfom koţe niskog stupnja malignosti, obično sporog tijeka; SVRBEŢ U SVIM
STADIJIMA! zahvaća 2 oblika: PREMIKOTIĈKI(dugo prije pojave prvih simptoma:
eritematozna, ljuskava ţarišta po koţi, asociraju na svašta, svrbeţ i ne povlače se na
liječenje, hist. ne daje tu rezultate) INFILTRATIVNI (infiltrati T limfocita koji se
izraţavaju u obliku zadebljanih papula eritematozno-lividne boje, histologija tu daje
rezultate) i TUMORSKI (razvija se tumor na predilekcijskim mjestima tipa vrat i dojka,
iz prethodnih tvorbi, no i ne mora), a moţe doći i do ERITRODERMIJE
 ( prethodi pojavi tumora, a moţe i s njim, koţa je u cjelosti eritematozna i ljušti se);
DG. histološki, biopsija, epidermis je pun CD4+ T-limfocita i Pautrierovih mikroapscesa,
nisu samo T-limf. u epidermisu; razlog MF je vjerojatno to što su prilikom diferencijacije,
T-limf. izgubili biljeg CD7 i ne znaju više što rade;
-> MF moţe se razviti iz psorijaze en plaque;



SINDROM SEZARY
                                  Dermatološka propedeutika
                                           - 86 -
-> bolest koju karakterizira infiltracija epidermisa s T-limf. s afinitetom za epidermis +
pojava oko 15% Sezary stanica (CD4+ bez biljega CD7) u perifernoj krvi; dosta sličnosti
s MF, moţda je to manifestacija iste bolesti;
-> u početku su promjene na koţi netipične, kasnije prelaze u eritrodermijske promjene
s ljuštenjem i lihenifikacijom; facies leonina, hiperkeratoza, alopecija; SVRBEŢ JE JAK!
-> Pagetoidna retikuloza(promjene na udovima, ako lokalizirano onda Woringer-
Kollopov, histološki osjećaju na Pagetove stanice), AdultTCellLeukemiaLymphoma (HTLV
1); AnaplasticLargeCellLymphoma (ekspresija CD30)
UZROK SMRTI: 1) sepsa 2) limfom u druge organe
LIJEČENJE: početni stadiji= citostatici (mekloretamin za premazivanje)), PUVA i re-
PUVA; za uznapredovale je COOP vrlo uspješan!
->kod Pagetoidne manje se ţarište da ukloniti, leukofereza, interferon alfa...

B-LIMFOM
-> B-limfociti stanu u nekom razvoju od matičnih do plazma i taj se stadij onda
razmnoţava; T su učestaliji od B; plakovi i čvorovi raznih boja, od eritematozne do
lividneEpidermis je stanjen, a infiltrati se proteţu sve do subcutisa. LIJEČENEJ: RTG i
polikemoterapija

HODGKIN
-> prisutnost infiltrata s Reed-Sternbergovim stanicama; počinje povećanjem limfnih
čvorova, Pel-Ebsteinovom temperaturum i hepatosplenomegalijom; NESPECIFIČNE: jaki
svrbeţ, moguća piodermizacija; osjetljivost na UV SPECIFIČNE: intrakutani infiltrati,
smeĎe-crvene i crveno-lividne papule,
LIJEČENEJ: antipruritici, antihistaminici, antimikotici ili –biotici, ovisno po potrebi;

PROMJENE NA KOŢI KOD LEUKEMIJA
-> mijeloična i limfatična, akutna i kronična;
-> l. su neoplazme hematopoetskih stanica koje proliferiraju prvo u koštanoj srţi, a
zatim prelaze u krv;
MIJELOIČNA
nespecifične: prurigo, svrbeţ, psorijatične promjene, Sweetov sindrom, eritematozne,
anemija, trombocitopenična purpura, specifične: lividni plakovi /chloromi/ u predjelu
gingiva koji krvare i skloni nekrotičnom raspadu;
LIMFOCITNA
nespecifične: subakutni prurigo, svrbeţ, kron. urtikarija, purpura, Sweetov sindrom ,
Zoster sklon ulc. raspadu (phagedenicus), Hsv, specifične: lymphadenosis cutis
circumscripta->facies leonina!
LIJEČENJE: KS + PUVA;

HISTIOCITARNE BOLESTI KOŢE
->nastaju umnoţavanejm histiocita. Monociti-makrofagi CD68 (fagocitne-
pjenušave i gigantske Toutonove) u krvi i stanice tipa Langerhans S100,
CD1a i Bierbackove granule u tkivima(antigen-prezentirajuće).
-> primarne idiopatske ili sekundarne (u hiperlipidemijama!) , lokalizirane ili sistemske,
benigne ili maligne
TIP1- histiocitoza Langerhansovih-> Mb Hashimoto Pritzker-> kongenitalna
samoizlječiva retikulohistiocitoza: solitarne lezije prisutne već pri porodu, papule i nodusi
koje postaju eritematozne i erodiraju, pratiti bolesnika jer su moguće spontane regresije,
histološki nalaz je isti kao i za LCH.
TIP2- histiocitoza onih koje nisu Langerhansove, brojne kutane: xanthogranuloma
juvenile i ostali xanthomi...
                                 Dermatološka propedeutika
                                          - 87 -
TIP3-maligne: akutna histiocitarna leukemija, histiocitni limfom, maligna histiocitoza...
TIP 2....brojen kutane histiocitoze...
XANTHOGRANULOMA JUVENILE i NECROBIOTICUM
XANTHELASMA PALPEBRARUM, CORPORIS
XANTHOMA PAPULOSUM, VERRUCIFORME, DISSEMINATUM,
RETICULOHISTIOCYTOMA
RETICULOHYSTIOCYTOSIS DISSEMINATA
GENERALIZIRANI ERUPTIVNI HISTIOCITOMI
BENIGNA CEFALIČNA HISTIOCITOZA




HISTIOCITOZA X ILI LANGERHANSOVIH STANICA
=vjerojatno reaktivan proces, ne maligno stanje, Dg. se postavlja elektroncem i
svjetlosnim mikroskopom, iz bioptičkog materijala, moraju biti pozitivne na Bierbackove
granule, S100, Cd1a, peanut lecitin, A>TPazu;
Mb. Abt-Letterer-Siwe – 1. godina ţivota -> teška bolest, visoka temp, pluća poput
mramora, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, papulopustulozne, ljuskave, masne
naslage koje erodiraju i krvare. Vlasište, uške, lice.
Mb. Hand-Christian-Schuller – djetinjstvo -> manje akutna. Kronična purulentna
upala srednjeg uha znak procesa na mastoidima, zahvaćenost kostiju lubanje, maksila,
mandibula, ispadanje zubi, slabije izraţene koţne lezije.
Eozinophilni granulom- rana adolescencija
(kosti i hipofiza -> Diabetes insipidus)

MASTOCITOZE
->...nakupljanje većeg broja mastocita u koţi i potkoţnom tkivu... jetra, slezena, kosti,
limfni čvorovi...mastocitoze pozivaju samo mastociti oslobaĎanjem histamina i
adhezijskim, kemotaktičnim procesima drugih upalnih stanica...

KUTANE MASTOCITOZE: lokalizirane, diseminirane, generalizirane;
mastocytoma: lokalizirana nakupina mastocita u dermisu, ţuta ili smeĎa papula,
zapravo nodus, Darierov znak i flushing;
mastocytoma disseminata
urticaria pigmentosa (haemorrhagica i bullosa) : najčešći oblik, male ruţičaste
papule, svrbeţ, Darier, moţe proljev, sluznice nisu zahvaćene, moţe regresija nakon
puberteta.
urticaria pigmentosa adultorum: crveno-smeĎe makule i papule, jak svrbeţ,
podraţaj ručnikom, Darier...., tijek je kroničan, zaostaju hiperpigmentacije;

SISTEMSKE MASTOCITOZE: povećan broj mastocita, zahvaćenost RES-a, koţa moţe i
ne mora biti zahvaćena: hipermotalitet crijeva, proljevi, peptički ulkussi i povraćanja,
hepatosplenomegaliju, moţe i limfadenopatija, bolovi u kostima zbog osteolitičkih lezija;

MALIGNE MASTOCITOZE: mastociti u perifernoj krvi uz povećan broj atipiĉnih
mastocita subkutano, u RES-u...opseţni eritemi nakon vanjskih i unutarnjih podraţaja,
Darierov je pozitivan, no kod starijih lezija moţe biti negativan...MEL-lezije: nakupine
mastocita, eozinofila i leukocita; scintigrafija kosti i pregled RES-a;


FOTODERMATOZE
                                          Dermatološka propedeutika
                                                   - 88 -

        1)izazvane direktnim djelovanjem sunĉevog svjetla:
        -> akutne/upalne i kronične/degenerativne

        DERMATITIS SOLARIS- UVB zrake, pojava sunburn stanica (oštećeni keratinociti); rani
        eritem(nakon 30 min), kasni eritem(nakon 2-6 sati); crvena, edematozna, vruća, bule,;

        CUTIS NAUTAE ET AGRICOLAE- koţa je smeĎa i tanka, atrofični epidermis i zadebljali
        roţnati sloj;
        zaštita: derivati paraaminobenzojeve kiseline, homometil salicilati, derivati benzofenona;

        CHELITIS ACTINICA

        2)fototoksiĉne: Berloque(nakon kozmetičkih sredstava) i Phytophotodermatitis(na
        mjestima kontakta s biljem)
        -> fotoreakcija imunološke etiologije, razvija se uz senzibilizaciju nekim
        fotosenzibilizirajućim tvarima; pojavljuje se reakcija slična solarnom eritemu, tetraciklini,
        fenotiazini, naliksidinska kiselina, sulfonamidi. Kontrolirana fototoksična je PUVA!

        3) fotoalergijske: koţne promjene= senzibilizator+svjetlo+imunološki mehanizam;
        rjeĎe su od fototoksičnih; svjetlo aktivira fotosenzibilizator koji je ušao u koţu izravno ili
        parenteralno, aktivira ga svjetlo, spaja se s proteinima koţe i postaje potpuni antigen,
        mošus, sulfonamidi, fenotiazin, halogenirani salicilanilidi; promjene odgovaraju onom u
        KAS=eritem, edem, vezikule, pečenje, svrbeţ;

        4)fotodermatoze nepoznatog uzroka: uzork nije poznat, moţda paraneoplastični
        proces?

        URTICARIA SOLARIS- pojava urtica koje jako svrbe prilikom izlaganja bilo kojem dijelu
        spektra;

        PRURIGO AESTIVALIS- UVA, eksponirani dijelovi koţe zahvaćeni, izraţeni prilikom prvih
        izlagaanja suuncu, tijekom ljeta nestaju, iduće godine opet; papulozni, urtikarijski,
        bulozni, hemoragijski tip;

        HYDROA VACCINIFORME-vezikulobulozna erupcijaa na koţi tijela naakon izlaganja
        sunčevim zrakam nakon koje ostaju neestetski varioliformni oţiljci;
        LIJEČENJE: PUVA prije ljeta koristi, vitamin B

        5) METABOLIĈKE FOTODERMATOZE- porfirije(višak porfirina) i pelagra(nedostatak
        niacina);




                       Specijalna dermatovenerologija
30. Verrucae- (bradavice) benigne su epidermne neoplazije uzrokovane virusima (HPV).
Prenosi se dodirom ili autoinokulacijom.
        -V. vulgares-tvrde solitarne papule do 1 cm, smeĎe ili boje koţe
        -V. plantares- na stopalima i bolne su na dodir.
                                          Dermatološka propedeutika
                                                   - 89 -
         -V. planae juveniles- plosnate papule boje koţe. Na čelu, oko usta i na dorzumu šaka.
         -V. filiformes- na licu, šiljaste.
         -Condylomata acuminata- ruţičaste, mekane izduţene bradavice u anogenitalnom
području, a prenose se spolnim putem.
         -Epidermodysplasia verruciformis- abnormalni odgovor na HPV infekciju onkogenom
displazijom što je obiteljski uvjetovano. Pojava papula do 5 mm. Šake podlaktice, trup,...
Konfluiranjem stvaraju se bradavice.
         -liječenje: krioterapija, ekskohleacija. Kondilomi se liječe 20%-tnom tinkturom
podofilina.,a ravne bradavice keratoliticima.

31. Molluscum contagiosum- Virusna bolest (DNA virus koji se prenosi kontaktom) obiljeţena
umbiliciranim (udubljene u sredini) papulama voštana izgleda veličine 2-5 mm. Pritiskom iglom
na papulu izlazi sirast sadrţaj. Ekscizija, krioterapija. Dolazi do spontane regresije.

32. Herpes simplex- kronična virusna infekcija senzornih ganglija. HSV1 oralne, a HSV2
genitalne infekcije.
         -Primarni herpes simplex- nakon inkubacije od 5-7 na mjestu ulaska virusa javlja se
bolnost, ţarenje, javljaju se vezikule koje prelaze u pustule čijim pucanjem nastaju kruste.
Moguća lokalna limfadenopatija. Virus odlazi u senzorni ganglije gdje ostaje u latentnoj fazi.
         -Gingivostomatitis herpetica- HSV1 u male djece. Razvija se ulcerozni stomatitis s
brojnim aftama. traje 7-14 dana.
         -Vulvovaginitis herpetica- pojava bolnog otoka i crvenila vulve uz erupcije vezikula.
         -Eczema herpeticatum- nastaje inokulacijom virusa u oštećenoj koţi
         -Herpes simplex neonatorum- najteţi oblik, u novoroĎenčadi. Smrtnost 60%.
         -Herpes simplex recidivans- ponovna pojava nakon triler-faktora. Pečenje i bol 2-24 h
kad se javljaju vezikule koje za 2-4 dana pucaju.
         -Herpes simplex progenitalis- HSV2, STD, mjehuri, genitalno, glutealno ili uretralno.
Aciklovir: kod manjih topički svaka 4 h u trajanju od 10 h, a kod jačih kapsule 5x200 mg /dan u
7-10 dana.

33. Herpes zoster- bol i mjehuri u području dermatoma. Varicella zoster virus. Virus se
smješta u ganglije dorzalnih korjenova spinalnih ţivaca. Javlja se opća slabost, pečenje, bol,
svrbeţ. Zatim se javljaju areali crvene koţe na kojima se pojavljuju papule koje prelaze u
vezikule, a one u umbilicirane pustule. Liječenje: oblozi, masti, Vitamini B tijekom 2-4 tj. ,
analgetici, Aciklovir 5x 800 mg/dan kroz 7 dana

34. Bolesti prouzročene HIVom- prvo se javljaju simptomi (vučica, glavobolja, mučnina,
meningitis, encefalitis, eritemi, makulopapulozni osip) koji nakon 1-2 tjedna jenjavaju. Uz to se
javlja limfadenopatija. Do razvoja kliničke bolesti moţe proći do 10 godina. Kad se broj CD4+
stanica smanji ispod 500 u mikrolitru javljaju se znakovi simptomi. Rane siptomatske bolesti:
Oralna vlasasta leukoplakija, Herpes zoster, Molluscum contagiosum... (generalizirana
limfadenopatija, trombocitopenija)

35. Koţne manifestacije HIV infekcije- U prvom stadiju (nakon 3-6 tj.) javlja se
eritematomakulozan ili papulozan egzantem sličan rubeoli uz povećanje l.č. u nuhalnom
području i na vratu. Drugi stadij (8-12 tj.) je asimptomatski. u simptomatskom stadiju (treći)
javljaju se zarazne bolesti, neoplazme, eritematoskvamozne bolest,...
  -bakterijske bolesti- streptokoki i stafilokoki uzrokuju bulozni impetigo, folikulitis, furunkule..
Zato se provodi profilaksa 600 mg /dan rifampicina. Mycobacterium uzrokuje tuberkulozu.
Treponema pallidum uzrokuje sifilis koji je potrebno duţe liječiti penicilinom uz veće doze.
                                           Dermatološka propedeutika
                                                    - 90 -
  -gljivične bolesti- kvasi: Candida spp. – uzrokuje kandidozu jednjaka, orofaringealnu i
vulvovaginalnu. Uz lokalnu i peroralna terapija antimikoticima (flukonazol).
                 -dermatofiti- Trichophyton. Atipične infekcije (simetrično udovi). Lokalni i
sistemski antimikotici.
  -virusne bolesti- HSV- teţe infekcije, aciklovir 5x400 mg, te profilaksa 3x400 mg/dan.
Varicella zoster- takoĎer teţe, aciklovir. –Epstein-Barr- uzrokuje leukoplakiju sluznice jezika
koja je patognomonična za AIDS. HPV uzrokuje brojne šiljaste kondilome i spinocelularni
karcinom. Osim tradicionalne terapija HPV infekcija koriste se i interferon i retinoidi.
  -neoplazme- Sarcoma Kaposi- vaskularna neoplazma obiljeţena eritematoznim, lividnih i
smeĎim makulama, plakovima i nodusima. Progredira brţe nego inače. Zračenje i citostatici,
te antiretrovirusna terapija.
                 -limfomi- povečana učestalost
                 -spinocelularni karcinom- muški karcinom anusa, a ţene grla maternice.
  -eritematoskvamozne bolest- Psoriasis vulgaris- češća sa izraţenijom kliničkom slikom.
Antiretrovirusna terapija, retinoidi, ciklosporini i fototerapija.

36. Bakterijske gnojne infekcije koţe (piodermije)- primarne (na zdravoj koţi) i sekundarne
(već postojeće dermatoze) piodermije. Bakterije (koagulaza-pozitivan Staphylococcus aureus,
BHS A, E. coli T-fagotip) najčešće dolaze sa sluznica. Dijele se na epidermalne piodermije,
folikularne piodermije i piodermije ţlijezda znojnica.

37. Epidermalne piodermije- Impetigo conatgiosa- piodermija površinskog dijela koţe, u djece.
Uzročnici su BHS-A (sitnovezikulozni) i S. aureus (bulozni tip). Tijek bolesti: gnojni mjehur koji
puca, nastanak erozija i stvaranje krusta, nakon čega slijedi cijeljenje. Osobito na licu.
Spontana sanacija za 2-3 tjedna. Dokazivanje brisom pustule. Liječenje: uklanjanje pokrova
(mjehur ili krusta) i stavljanje antibiotske masti (mupirocin (Betrion), gentamicin (Garamycin),
bivacin), a kog generalizirane bolesti sistemska terapija Sumamedom.
         -Staphylodermia bullosa neonatorum et lactentium. koagulaza pozitivan stafilokok.
Mjehurići čijim pucanjem nastaju velike erozije. Sistemsko liječenje prema antibiogramu.
         Dermatitis exfoliativa neonatorum- dječja bolest izazvana egzotoksinima S. aureus.
Vidi se eksfolijativno ljuštenje velikih dijelova koţe. Vide se mjehuri koji nalikuju na opekline 2.
stupnja. sistemska antibiotska terapija (azitromicin) uz rehidraciju i nadoknadu elektrolita.
         -Angulus infectiosus oris- ţvale, BHS A

38. Folikularne piodermije-
  -Folliculitis- Folliculitis simplex disseminata- proširena stafilokokna upala ušća folikula dlake.
Lice, glutealna regija i potkoljenica. Liječenje: otvaranje pustula i lokalno antiseptici i
antibiotici.
          - Folliculitis simplex barbae- brada odraslih muškaraca, stafilokok. Zabranjuje se
brijanje, i koriste se antiseptici i antibiotski oblozi i kombinacija antibiotske i kortikosteroidne
kreme.
          -Pseudofolliculitis barbae- upala slobodnog dijela dlake. Terapija kao gore.
          - Folliculitis decalvans capillitii- kronični folkulitis vlasišta uz atrofiju koţe i alopecijom.
  -FURUNCULUS- gnojna upala folikula i perifolikularnog tkiva. S. aureus. Pojava crvenila i
otoka koţe. koja je bolna i odiţe se. Cijeli oţiljkom. Liječenje: ubodna incizija, oblozi,
antibiotske kreme. Ako se pojavi na licu sistemski zbog mogućnosti ulaska u kavernozni sinus.
  -Carbunculus- stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva karakterizirana jakom
flegmonozno-nekrotičnom reakcijom potkoţnog tkiva, tj. aglomerirani furunkuli uz afekciju
subkutisa. Liječenje kao kod furunkula uz moguću kiruršku terapiju.
                                          Dermatološka propedeutika
                                                   - 91 -
39. Piodermije znojnica- Hidradenitis suppurativa- kronična nekrotizirajuća infekcija znojnica.
Stafilokoki. Furunkuloidni infiltrati iznad kojih je koţa eritematoznolividna, dolazi do nekrozu i
kroz fistulu sadrţaj izlazi. Sistemski antibiotici, te antiseptičke kupke i oblozi uz moguću
kiruršku terapiju.

40. Ostale bakterijske bolesti posebnog tijeka
        - Erysipelas- BHS-A. Kroz oštećenja ulazi u koţu. Javlja se difuzni eritem, edem,
tresavica i bol. Temperatura do 40°C . Povišena sedimentacija, AST, BHS u ţdrijela. Prokain-
penicilin 2.4 milijuna i.j./dan, te antiseptički oblozi.
        -Echtyma- BHS A. Nekroza i okruglaste ulceracije 1-2 cm. Cijele atrofičkim oţiljkom.
Odstraniti kruste i staviti antiseptičke obloge i antibiotske masti.
        -Phlegmone- difuzna gnojna upala koţe i potkoţnog tkiva koja progedira u dubljinu. S.
aureus i BHS A. Bolna lividno-eritematozna i edematozna koţa uz povišenu temperaturu.
Liječenje: kirurška ekscizija i sistemska terapija prema antibiogram (cefalosporini).
        -Erythrasma- Corynebacterium minutissimum. Zbog vlage, pojačana znojenja.
CrvenkastosmeĎa glatka ţarišta prekrivena sitnim pitirijaziformnim ljuskama. Obasjano UVom
floresciraju koraljnocrveno. U ingvinalnom području. Terapija derivatima imidazola
(klortrimazol i mikonazol).

41. Kronične piodermije- Pyodermia vegetans- različite bakterije. Veće lividno-crvenkaste
infiltracije pokrivene pustulama koje nekrotiziraju te zaostaju ulceracije. Prisutan je obilni
gnojno serozni sekret i kruste. Sistemski antibiotici prema antibiogramu. Odstranjuju se
naslage, pa KMnO4 kupke, pa antiseptiče i antibiotske kreme (nikako masti).
           -Pyodermia ulcerosa serpiginosa- kao i vegetans samo što napada imunološki slabije
ljude. Treba uz klasičnu terapiju poraditi na jačanju imuniteta.
           -Pyodermia chancriformis- S. aureus. Infiltrat poput nodula (uzdignut) ulcerira i
prekriva se krustama. Na licu. Sistemski antibiotici prema antibiogramu i antiseptički oblozi i
kreme.
           -Acne necrotica- papulo-nekrotičke promjenena vlasištu. Ostaje varioliformni oţiljak.
Eritromicin ili prema antibiogramu, te eritromicin lokalno.

42. Tuberculosis cutis- Mycobacterium tuberculosis- samo na koţi ili i drugi organi. Do koţe
dolazi per continuitatem, limfogeno ili hematogeno. Histološki se vide tuberkuloidni granulo.
PPD test (tuberkulin), govori o kontaktu sa uzročnikom.
         -Tuberculosis cutis primaria- inokulacija uzročnika kod osoba koje nisu bolovale.
Neposrednim kontaktom. Eritematoznolividne papule veličine zrna graška nakon čega se
javlja nekroza i ulceracija. Javlja se i regionalni limfadenitis. Lokalni antiseptički oblozi i posipi.
         -Tuberculosis miliaris cutis- hematogenom disocijacijom iz nekog ţarišta. Crveno-
smeĎe egzulcerirane i bolne makulopapule. Uz sistemsku antituberkulinsku terapiju
primjenjuju se antiseptički oblozi (KMnO4).

43. Tuberculosis luposa- najčešći. M. tuberculosis egzogeno ili endogeno. Vidi se lupom
(crvenkastosmeĎi nodozni infiltrat) koji se dijagnosticira vitropresijom (vidi se ţutosmeĎa
pjega) i testom sonde (vrh bez problema ulazi u kazeozno tkivo). Na licu. Antituberkulinska
polikemoterapija.

44. Tuberculosis colliquativa cutis et subcutis- iz l.č., zglobova ili kostiju. Lividnoeritematozni
infiltrat koji nekortizira i fistulom izlazi. Vrat, aksila, prepone. Antituberkulinska
polikemoterapija i ponekad kirurška terapija.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 92 -
45. Tuberculosis verrucosa- verukoidne tvorbe na mjestu inokulacije. Uz antituberkulinska
polikemoterapiju moţe i zračenje i kirurško odstranjenje.

46. Tuberkulidi- tuberkulinski test izrazito pozitivan
       -Erythema induratum Bazin- pojava induriranih infiltrata na potkoljenici. Javljaju se
lividnoeritematozni pločasti infiltrati koji egzulceriraju. Hiperergijski tuberkulinski test.
Antituberkulinska kemoterapija.
         -Tuberculosis cutis papulonecrotica- nekrotične papule promjera 2-5 mm u području
laktova i koljena. Antituberkulinska polikemoterapija uz sistemska primjena kortikosteroida.
         -Tuberculosis cutis lichenoides- distribucija folikularnih, sjajnih papula na trupu u
smjeru kalanja koţe.

TERAPIJA TUBERKULOZE: izonijazid (5-10 mg/kg/dan)+rifampicin (10 mg/kg/dan, najviše
600 mg) i etambutol (15-25 mg/kg /dan) u 3mj-1 god.

47. Lepra- Mycobacterium laprae. Niska stopa kontagioznosti, u tropima, prenosi se kapljično,
bitno je stanje celularne imunosti. Prvo se javljaju hipopigmentirane makule nakon čega moţe
otići u jedan od 4 tipa. Leprozni test ispituje celularni imunitet.
           -Lepra lepromatosa- najnepovoljniji i najinfektivniji. Počinje na nosu kao kronični rinitis
praćen hemoragičnim ulceracijama. Zatim se oko nosnih otvora pojavljuje crvenkastosmeĎi
infiltrati  suhoća koţe, anhidroza, anestetičnost i alopecija. Leproznu reakciju stvara prodor
u cirkulaciju (febrilnost i opće loše stanje) ili stvaranje imunih kompleksa (stvaranje čvorova).
Leprominski test je negativan.
           -Lepra tuberculoides- svi benigni tipovi s makulopapuloznim i neurološkim
promjenama. Lepromski test je pozitivan. Vide se oštro ograničeni parcijalno depigmentirani
areali, ponekad praćeni abhidrozim i hiperestezijom, a kasnije anestezijom.
                  -Lepra indeterminata- asimetrično lokalizirane hiperpigmentirane i
hipopigmentirane, anestetičke (ponekad) makule. Nikad na licu. Leprominski test slabo
pozitivan.
           -Dimorfna lepra- Leprominski test je negativan, a broj bakterija visok. Progredira ili u
lepromatozni ili tuberkuloidni oblik.
           -Liječenje: višegodišnja polikemoterapija (diaminodifenilsulfon 25-50 mg+ rifampicin
450-750 mg /dan kroz 4-6 tjedana + klofazimin 50-100 mg)

48. Granulomatozne bolesti nepoznate etiologije-
         -Granuloma anulare- papule anularnog rasporeda najčešće lokalizirane na dorzumu
šaka i stopala te laktovima i koljenima. Papule su boje koţe do crvene, glatke i sjajne. Lokalno
kortikosteroidi, krioterapija, a kod generaliziranog oblika PUVA.
         -Necrobiosis Lipoidica- cirkumskriptna, oštro ograničena crvenkasto-ţuta ţarišta,
atrofičnoga centra na prednjim i lateralnim stranama potkoljenicama. Jaki kortikosteroidi pod
okluzijom.
         -Sarcoidosis- počinje kao eritema nodosum na potkoljenicama, zatim nastaju makulo-
papule (do 1 cm, ţuto-smeĎe i mnogobrojne ) ili plakovi (smeĎe-crveni). Sistemski
kortikosteroidi.

49. Pediculosis- ušljivost koju uzrokuju Pediculidae.
        -Pediculosis corporis- Pediculus humanus varietas corporis. Ţivi na unutarnjim
šavovima odjeće a na koţu dolazi samo radi hranjenja. Koţne promjene su reakcija koţe na
ubod: svrbeţ uz moguće eritem, papule, vezikule ili urtike. Dezinsekcija odječe i posteljine, a
na koţu lokalni indiferentni prašci (tekući puder).
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 93 -
         -Pediculosis Capitis- Pediculus (humanus varietas) capitis. Prenosi se posredno
(češljanjem). Vide se papule, vezikule, i urtike, pustule i kruste. Prati kosu sa Lindanom 1 puta
dnevno 2 dana za redom
         -Pediculosis pubis- STD. Phtirius pubis. U pubičnoj regiji, aksili, obrve i trapavice.
Dlake su zrnate, svrbi i vide se plave mrlje na mjestu uboda. Treba namazati ţivinim
precipitatom ili lindanom barem 2 noći za redom, te iskuhati odjeću.

50. Scabies- Sarcoptes Scabiei. Izravni kontakt, rublje, posteljina, a moţe i STD. Ţenka kopa
tunele (svrbeţ). Kanalići, vezikule, papule i ekskorijacija uz piodermizaciju. Nikad na licu.
Liječiti sve ukućane, mazati čitavu površinu tijela, dobro prokuhati odjeću i posteljinu. 25%-tni
benzil benzoat, lindan i krotamiton 3 dana za redom.
            -Scabies norvegica- u ljudi sa oslabljenim osjetom. Suhe i debele kraste od kojih
cijelo tijelo moţe biti zahvaćeno. Liječenje standardno.

51. Leishmaniasis cutis- Leismania tropica. Tropsko i subtropsko područje, preko uboda
komarca. Vidi se eritematozna ili lividna papula koji nakon nekog vremena prerasta u nodus
koji moţe ulcerirati. Uzročnik se hist. dokazuje. Liječenje: stiboglukonatom parenteralno ili
intralezionalno ili primjenom sistemskih antimalarika per os.

52. Dermatomikoze-podjela- dijele se na bolesti uzrokovane dermatofitima (Trichophyton),
kvasci (Candida) i plijesni. Liječe se antimikotičkom terapijom.

53. Trichophytosis- genus (mislim da je rod) Trichophyton, a najčešći su T. mentagrophytes,
rubrum, verrucosum,... Neoštećena koţa otporna
         -Trichophytosis cutis glabrae- glatka neobrasla koţa. Eritematozna okrugla ţarišta s
uzdignutim rubovima koji se ljuskaju, dok u središtu dolazi do regresije, uz čest svrbeţ.
         -Trichophytosis pedis et manus- najčešći oblik, kod jačeg znojenja, a vidi se eritem,
maceracija, erozije i deskvamacija u interdigitalnim prostorima uz jači osjećaj svrbeţa.
         -Trichophytosis superfocoalis capillitii- vide se pojedinačna ili multipla ţarišta veličine
kovanog novca, prekrivena sitnim ljuskama, dok su vlasi neravnomjerno prelomljene.
         -Trichophytosis profunda capillitii- granulomatozni infiltrati i izraţena gnojna sekrecija
na obraslom području. Vide se folikularne pustule koje mogu konfluirajući stvarati apscese,
kosa otpada.
         -Onychomycosis trichophytica- na slobodnim krajevima noktiju vide se bijele i ţute
promjene koje se pribliţavaju bazi nokta.

54. Favus- bolest vlasišta i glatke kose izazvana sa Trichophyton schönleinii. Vidi se pojava
scutula (struktura nalik na plitku zdjelicu promjera 2-3 mm, ţućkaste boje, kroz čije središte
prolazi očuvana vlas), neslomljene dekolorirane kose, stvaranje oţiljaka i kronicitet. Prenosi se
izravnim kontaktom. Scutula prelazi u ulceraciju koja cijeli oţiljkom  ćelavost.

55. Microsporosis- infekcija koţe ili vlasišta koju uzrokuje rod Microsporum, a najčešći je M.
canis. Prenosi se kontaktom s mačke. Na vlasištu se vide ţarišta prekrivena sitnim,
pitirijaziformnim ljuskama, a vlasi su dekolorirane i prelomljene u istoj visini. Na glatkoj koţi
vidi se ţarišta sa eritemoskvamoznim rubom uz središnju regresiju uz umjeren svrbeţ. U
Woodovu svjetlu vidi se plavkasto-zelekasta fluorescencija.

56. Epidermophytosis- Epidermophyton floccosum. Najčešće ingvinalna regija muškarca, a uz
to još i interdigitalno, aksilarno,...Eritemoskvamozno ţarište oštro ograničena, uzdignutih
rubova uz centralnu regresiju i jači svrbeţ.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 94 -

Terapija dermatomikoza: lokalna- derivati imidazola (klortrimazol, mikonazol). Provodi se 2-4
tj. 2x dnevno. Kod dermatomikoza glatke koţe.
         -sistemska- kod vlasišta i noktiju. griseofulvin(10-20 mg/kg/dan u 6-8 tj. kod
onihomikoza i 3-8 mjeseci kod vlasišta) u tabletama, te pripravci imidazola (ketokonazol-kod
onihomikoza, 20-400 mg, flukonazol-liječenje je kraće). Treba i prevenirati predisponirajuće
čimbenike.

57. Candidiosis- rod Candida (najčešće C. albicans),kvasac. Dijabetes i AIDS pogoduju
nastanku bolesti.
          -Candidosis intertriginosa- gdje je prisutno trenje koţe o koţu (aksile, invinalna i
submamarna regija, te interdigitalni prostori). Jači eritem uz madaciju, te postojanje ragada.
Javlja se i svrbeţ.
          -Stomatitis candidomycetica (soor)- unutar usne šupljine kao akutna (bijela)
pseudomembranozna upala sluznice.
          -Candidosis genitalis- zbog oštećenja sluznica, a moţe biti STD. Vidi se bjelkasto
ţućkasti mrvičasti iscjedak iz vagine uz crvenilo vagine i vulve uz jak svrbeţ i pečenje.
          -Paronychia et onychia candidomycetica- upala nokta i okolnog tkiva kao posljedica
traume i vlaţenja nokta. Vidljiv je edem okolnog tkiva uz tamnocrvenu obojenost i bolnost na
pritisak. Kod kroničnog toka nokat je zadebljan dekoloriran i mrvi se.
          -Candidosis neonatorum- u pelenskoj regiji. Koţa je tamnije crvena uz erozije i
deskvamaciju, a na rubu su papule i pustule.
          -Liječenje: lokalna (klotrimazol i mikonazol) i sistemska (flukonazol, Amfotericin B)

58. Saprofitije- Pityriasis versicolor- kvasac Pytirosporum orbiculare. svjetlije crvena, a kasnije
ţuta do smeĎa makulozna glatka ili lagano ljuskava ţarišta. Izbjegavati znojenje, kupanje u
bazenu. Trljati ručnikom i premazati lokalnim antimikotikom (klotrimazol i mikonazol).
        -Pityrosporum folliculitis- Pytirosporum ovale. Folikularne papule i pustule na
seborejičkim područjima uz ljuskanje. Lokalno ketokonazol
        -Trichomycosis nodosa- zahvaća ovojnice vlasi gdje se javljaju čvorići poput kamena
promjera nekoliko mm. Trichosporum cutaneum. Šišanje dlaka i lokalni antimikotik.

59. Duboke i sistemske mikoze- Duboke mikoze- u dermisu i subkutisu. Sporotrihoza (tropi,
ţarište koje egzulcerira i cijeli, a nova ţarišta se javljaju u toku limfne ţile koja vodi od
primarnog ţarišta. Terapija lokalni antimikotici), Chromomycosis (tropi,verukoidne promjene
ekstremiteta. Parenteralno amfotericin B i kirurgija ) i Mycetoma (zadebljanje na mjestu ulaska
uz fistulaciju i sekreciju gnoja. Terapija antimikrobna sistemska uz kirurgiju).
            -Sistemske mikoze- na unutarnje organe. Cryptococcosis (Cryptococcus neoformans,
najčešće pluća, papulopustule oko nosa i usta), Actinomycosis (Actinomyces israelii, upalni
infiltrati i fistule, penicilin u velikim dozama).

60. Lajmska bolest- krpeljno (ixodes) prenosiva bolest uzrokovana sa Borrelia burgdorferi. To
je multisistemska bolest koja zahvaća koţu, zglobove, CNS i srce. Mikroskopom se gleda u
tamnom polju. Moţe se kultivirati. Mogu se dokazati IgM i IgG antitjela (indirektnom
imunoflorescencijom i ELISA-om). Rana infekcija- I. stadij (lokalna infekcija)- vidi se erythema
chronicum migrans (crvena makula koja se širi sa središnjom regresijom) a liječi se
tetraciklinima i pinicilinima. II.stadij (diseminirana infekcija)- Lymphocytoma cutis-
crvenkastoljubičasti plak, penicilin i tetraciklini
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 95 -
 Kasna infekcija- III. stadij (perzistirajuća infekcija)- nakon nekoliko mjeseci ili godina. Vidi se
Acrodermatitis chronica atrophicans (tamnocrveni predjeli koţe poput tjestastih edema, koţa
dalje atrofira. Peniclin, tetraciklini i cefalosporini) i Sclerodermia circumscripta morfea.

61. Exanthema medicamentosum- alergija na ljekove (nije posljedica kemijskog ili
farmakodinamskog dijelovanja). Najčešće analgetici i antipiretici. 25 različitih morfoloških
oblika (urtikarija, angioedem, purpura, vaskulitis, pruritus, pigmentacije, fiksni egzantemi,
bulozne erupcije,psorijaza, ...), a prolaze spontano nakon ukidanja lijeka. Dokazuje se
anamnezom, koţnim testovima (ubodni, epikutani,...), ekspozicijskim testom. Liječenje:
prestanak uzimanja lijeka, uz antihistaminike i ponekad kortikosteroide.

62. Urtikarija- obiljeţena urtikama (elevirane, edematozne, eritematozne ili blijede morfe koje
na pritisak nestaju) uz izraţen svrbeţ. Akutne (4-6 tj.), subakutne (6-8 tj.), subkronične (2-3
mj.) i kronične ( > 3 mj. ). Dokazuje se izbjegavanjem antigena, alergijskim testovima (prick
test, skarifikacijski test i intradermalni test), količinom IgE. Liječenje: uklanjanje antigena uz
dijetu i antihistaminike (difenhidramin (Dimidril), loratadine (Claritine)). Ponekad i sistemske
kortikosteroide (i.v. ili i.m. 40-60 mg/dan), a u slučaju astmatskog napada daje se aminofilin
(0.2-0.4 g i.v.). Kod kronične urtikarije daju se antihistaminici, preparati kalcija i male doze
kortikosteroida uz dijetu.
          -kontaktna- biljka, morska ţivotinja, kukci, kozmetika,
          -fizikalna- na pritisak (crveni i bijeli dermografizam), toplinu, hladnoću
          -urtikarija vaskulitis-

63. Angioedem- akutni edem koţe ili sluznice uzrokovan preosjetljivošću. Nastaje naglo, a
zahvaća vjeĎe, usne, zglobove, jezik, larinks, farinks. Nakon nekog dana edem se resorbira.
Liječi se kao akutna urtika.
          -hereditarni angioedem- nasljedno, od djetinjstva zbog poremećaja u aktivaciji
komplementa. Antihistaminici, kortikosteroidi i kalcij uz adrenalin i svjeţu plazmu u kojoj je C1
inhibitor esteraza.

64. Anafilaktički šok- blijedosiva koţa, znojenje lica, svrbeţ, pad tlaka ubrzan i slab puls.
Adrenalin 0.5-1 ml 0.1% otopine. Kortikosteroidi i.v., te antihistaminici u visokim dozama.

65. Kontaktni alergijski dermatitis- preosjetljivost kasnog tipa (IV), najčešće soli metala,
plastike, smole,... Najbitnija je anamneza. Nakon više mjeseci ili godina. Akutni oblik ima
eritem, edem, papule, vezikule i ponekad bule; subakutni: eritem, minimalni edem, vezikule i
kruste; Kronični: suha koţa, skvame, ragade. Svrbeţ svugdje prisutan. Izbjegavati antigen,
lokalni kortikosteroidi.

66. Kontaktni nealergijski dermatitis- direktnim oštećenjem koţe toksičnim sredstvima
(kiseline, luţine,...) . Akutna faza: eritem, edem, a kod jačih sredstava vezikule, erozije,
papule, bule, kruste,... Kronična faza: infiltracija i deskvamacija koţe. Kod dugotrajnog
kontakta sa blaţim sredstvima (detergent ili cement). Izbjegavati sredstvo, zaštitne masti (npr.
Belobaza).

67. Atopijski dermatitis- nasljedna sklonost alergijskim reakcijama uz česte recidive. U stalnom
je porastu. Kod dojenčadi i male djece: Generalizirano. Na obrazima su papule i vezikule koje
pucaju i nastaju kruste. Zbog čohanja recidivi. U starije djece: lokaliziraniji. Pokazuje se
tendencija lihenifikaciji koţe. U odraslih: lihenifikacija (pregiba), hiperpigmentirana područja,
kronični edem lica. Osnovna obiljeţja: svrbeţ, koţne promjene, kroničan tijek, obiteljska
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 96 -
anamneza. Liječenje: topički steroidi (reguliraju upalu), antimikrobni lijekovi , antihistaminici
(cetirizin smanjuje pruritus, eritem, lihenifikaciju) i UV zračenje (UVA bolje djeluje, PUVA 2x
tjedno).

68. Numularni egzematoidni dermatitis- id-reakcija. Disemninrana ţarišta ispunjena papulama
ili vezikulama (akutna faza) ili suhom deskvamavijom (kronična). Zbog mikroba, proteina ili
kontaktnih alergena. Terapija je kauzalna uz antihistaminike.

69. Mehanička oštećenja koţe- Callus- ţulj. zbog ponovljenog mehaničkog pritiska. Mjehur
koji se osuši, nakon čega koţa zadeblja. Ukloniti uzrok uz likalne keratolitike.
         -Clavus- kurje oko. Hiperkeratotična, konusna tvorba čiji je vršak okrenut prema
dermisu. Klavus je bolan. Otkloniti mehanički pritisak, lokalni keratolitici, ekskohleacija.
         -Decubitus- ishemička nekroza zbog pritiska. Profilaksa, epitelizacijske i granulacijske
masti, a po potrebi ntibiotici.

70. Kemijska oštećenja koţe- Corrosiones- kiseline i luţine. Nakon jednokratnog i dugotrajnog
djelovanja. Kiselina se veţe na proteine što onemogućava širenje oštećenja te su zato
oštećenja oštro ograničena. Uzrokuju koagulacijsku nekrozu. Luţine uzroku kolikvacijsku
nekrozu. Kod oboje je potrebno nekoliko dana da se vidi veličina oštećenja. Liječenje:
Ispiranje vodom, inflamacija se sprječava lokalnim kortikosteroidima.

71. Toplinska oštećenja- Combustio- opekline. 1. (gornji dijelovi epidermisa, eritem, edem.
Nakon nekoliko dana se ljušti), 2. (eritem, edem i bule, dlake su spaljene, ali ne i korijen) i 3.
stupanj (koagulacijska nekroza na čijem se mjestu razvija ulkus, nakon čega se stvara oţiljak.
Opasnost od šoka svim sa zahvaćenom >20% koţe, a svi sa >10% moraju u bolnicu. Vrlo je
velik gubitak tekućine, a i velika je opasnost od infekcije. Liječenje: nadoknada tekućine,
glukoze, aminokiselina, daje se plazma, te se korigira acidoza. Kod drugog stupnja mjehur
treba ukloniti (ako nismo u medicinskoj ustanovi onda samo probušiti) i aplicirati srebrni
sulfodijazin. Kod trećeg stupnja potrebna je kirurška nekrektomija uz autotransplantaciju.
         -Congelatio- smrzotine. 1. (ishemička kontraktura krvnih ţila  bljedilo, hladno i
bolno, treba samo ugrijati), 2. (bule odmah ili nakon zagrijavanja) i 3. stupnja (područje je
lividnoplavo, tvrdo i neosjetljivo. nakon duljeg djelovanja niskih temp.). Liječenje: topli napici
uz grijanje zahvaćenog područja. Kirurško odstranjenje zahvaćenog područja.
         -Perniones- ozebline. Inflamacijske promjene kod opetovanog izlaganja temp. niţim
od sobne i vlaţnim. Kod ljudi s poremećenom cirkulacijom. Na distalnim krajevima
ekstremiteta. Plavkasto-crvene bolne otekline, koje svrbe kad se ugriju.

72. Oštećenja koţe ionizirajućim zračenjem- najviše rendgen.
          -Radiodermatitis acuta-nakon jedne od 7 Gy ili više manjih. Sliče opekotinama. 1.
(tamnocrveni eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju. Moţe nastati alopecija 3 tj. nakon doze
od 3.8 Gy), 2. (nakon doza od 8-10 Gy. Područje je crvenoljubičasto uz erozije. Gubitak kose i
ţlijezda je trajan) i 3. stupnja (duboka nekroza sa ulceracijama koje sporo cijele).
Kortikosteroidne kreme i sredstva za pospješenje epitelizacije i granulacije.
          -Radiodermatitis chronica- rigidna atrofija, teleangiektazije, skleroze, hiperkeratoza,
ulkusi koji se mogu razviti u karcinom (20%), suhoća usta. Treba plastična operacija i
odstraniti boleno tkivo.

73. Fotodermatoze- podjela i patogeneza- eritem- uslijed vazodilatacije. –pigmentacija- kao
posljedica stimulacije melanocita u kojima se povećava broj melanosoma. –fototestiranje- UV
svjetlom ili kombinacijom UV svjetla i ispitivane tvari (2 skupine, jedna se svijetli druga ne).
                                          Dermatološka propedeutika
                                                   - 97 -
Podjela: fotodermatoze zbog direktnog djelovanja sunca, fototoksične nastale nealergijskom
senzibilizacijom, fotoalergijske dermatoze, fotodermatoze nepoznate etiologije i fotodermatoze
uslijed metaboličkih nepravilnosti.

74. Fotodermatoze izazvane direktnim djelovanjem svjetla na koţu-
          -Dermatitis solaris- upala koţe uzrokovana UVB zrakama (koje oštećuju keratinocite i
tkiva dermisa) uz pojavu sunburn stanica. Javlja se rani (blaţi svjetliji) i kasni eritem (nakon 2-
6 h). Javljaju se i mjehuri, a mogu se javiti i tresavica, temperatura, mučnina. Liječenje:
antiflogistički oblozi, kreme za hlaĎenje i kortikosteroidi u obliku losiona i masti. Kod teţeg
oblika s povišenom temp mogu se dati nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (aspirin).
          -Cutis nautae et agricolae- tanja koţa, crvenkasto smeĎa uz brojne ţućkaste areale.
Kod kroničnog izlaganja suncu (mornari, zemljoradnici, zidari).

75. Fototoksične dermatoze- fotokemijski uvjetovana reakcija koja nije uvjetovana
imunološkim fenomenima. Količine UV zračenja koje koţa normalno podnosi, uz prisustvo
fotosenzibilizirajuće tvari izazivaju akutnu upalu. npr. tetraciklini, akridinske boje,... Izbjegavati
fotosenzibilizirajuće tvari.
          -Berloque dermatitis- hiperpigmentacija nakon lokalne primjene fotosenzibilizirajuće
tvari. Treba izbjegavati fotosenzibilizirajuće tvari.
          -Phytodermatitis- uzrokovan biljkama uz bule i dugotrajne pigmentacije. Otvaranje
mjehura, higijena i antipiodermatske i kortikosteroidne kreme.

76. Fotoalergijske dermatoze- uz senzibilzator i svjetlo sudjeluju i imunološki faktori.
Senzibilizator kojeg je aktiviralo sunce veţe se s proteinima i postaje potpun antigen.
Tetraciklini, sulfonamidi, mošus.
         -Dermatitis e contactu (Photoallergica)- slika kontaktnog alergijskog dermatitisa
(eritem, vezikule, pečenje, svrbeţ). Sulfonamidi. Izbjegavati senzibilizatore i koristiti kreme sa
velikim zaštitnim faktorom.

77. Fotodermatoze nepoznata uzroka- Urticaria solaris- urtika se javlja nakon izlaganja suncu.
PUVA , jer tako nastala pigmentacija dijeluje zaštitno. Klorokin dobro djeluje.
         -Prurigo aestivalis- polimorfna erupcija (papule, urtikarije, bule, hemoragije) na koţi.
Klorokin dobro djeluje, prevencija sa PUVA, kortikosteroidi za smirenje upale. Zaštitne kreme
ne pomaţu.
         -Hydroa vacciniforme- vezikulobulozna (pucaju i nastjau kruste) erupcija nakon koje
ostaju brazgotine. PUVA prije sunčanja i kreme sa visokim zaštitnim faktorom.

78. Metaboličke fotodermatoze- fotosenzibilizacija na metabolite.
        -Porfirije- zbog poremećaja porfirina u eritropoetskom sustavu ili zbog bolesti jetre.
        -Pellagra- zbog neadekvatne prehrane  nedostatak niacina.

79. Erythema exsudativum multiforme- javlja se erythema exsudativum. Alergijsko-hierergijska
reakcija potaknuta raznim faktorima (virusi, bakterije,lijekovi, fizikalni utjecaji, tumori). Na
šakama i trupu. Simetrično rasporeĎene promjene: do 1 cm, svjetlocrvene, a nakon 2-3 dana
središte postaje lividno ili hemoragično, sklone konfluiranju. Kod teţeg oblika (obično nakon
uzimanja sulfonamida i NSAIDa javljaju se i bule i vezikule, a javlja se na pregibnim strana
zglobova i glutealnoj regiji. Praćeno je i visokom temperaturom. Čest recidiv. Liječenje: Kod
lakših nakon odstranjivanja provocirajućih faktora isključivo simptomatska (antihistaminici i
vitamini B i C). Kod teţih slučajeva prednisolon (60-120 mg/dan)
                                          Dermatološka propedeutika
                                                   - 98 -
80. Erythema nodosum – akutna pojava bolnih nodusa na ekstenzornim stranama
potkoljenica. Vide se crveni areali topliji od okolne koţe ispod kojih se palpiraju nodusi. Nakon
nekoliko dana eritem postaje plavkast, ţutozelen do smeĎ (zbog raspada hemoglobina). Česti
recidivi. Ubrzana sedimentacija. Potrebno mirovanje uz isključivanje provocirajućih faktora. U
obzir dolaze salicilati i lokalni kortikosteroidi.

81. Erythema elevatum et diutinum- crvenkastosmeĎe do lividne papule ili pločasti infiltrati na
ekstenzornim stranama ekstremiteta. Histološki specifični vaskulitis (zadebljana stijenka krvnih
ţila, a lumen suţen). Antibiotici i intralezionalne inekcije triamcinolon acetonida.

82. Syndroma sweet- akutna erupcija bolnih plakova čemu prethodi visoka temperatura,
vjerojatno preosjetljivost na nespecifićne infektivne agense. Više doze kortikosteroida, a u
rezistentnim slučajevima daju se imunosupresivi. Lokalno kortikosteroidne kreme

83. Pityriasis rosea- akutna erupcija eritmeskih ţarišta s laganom deskvamacijom koji počinje
kao jedno ţarište ali se moţe generalizirati. Indiferentne kreme (belobaza).

84. Psoriasis vulgaris- kronična recidivirajuća nasljedna (poligensko nasljeĎivanje) upalna
bolest koţe koja zahvaća krvne ţile (eritem) i epidermis (ubrzana deskvamacija). Često
zahvaća nokte. Javlja se u ţena 16-60 , a muškaraca 22-57 godina. Tip I je gemetski jače
povezan, počinje ranije, a tip II je manje genetski izraţen, počinje kasnije, češće su promjene
noktiju i artritis. Volumen epidermisa 4-6 je puta veći nego normalni. Pozitivan je Köbnerov
fenomen (javlja se psorijaza na mjestu mehaničke ozljede kod psorijatičara). Psorijazu potiču
bakterije (streptokoki), virusi (herpes, HIV), stres, lijekovi, okoliš (češće zimi). Ljuske se lako
skidaju, a kada se skine zadnji sloj javlja se točkasto krvarenje (Ausptzov fenomen).
           -kronična stacionarna- najčešći, eritematoskvamozna ţarišta koja konfluiraju. Na
laktovima, koljenima, vlasište
           -Psoriasis erythrodermica- cijela koţa na kojoj prevladava jak eritem uz sitno
pitirijaziformno ljuskanje.
           -P. pustulosa- jaka upala gdje mikroapscesi prelaze u pustule.
           -Arthritis psoriatica- zahvaća ligamente, tetive, fascije i zglobove.

85. Osobitosti lokalizacija psorijaze- vlasište- oštro ograničeno, bez ispadanja kose.
         -intertriginozna područja- aksila, submamarno, ingvinalno i perianalno. Blago ljuštenje
ili ga nema, eritem prisutan.
         -Nokti- često zahvaćeni- Na matici nokta vide se punktiformne udubine, a nokatna
ploča je zahvaćena subungualnim psorijatičnim ţarištima , koji na površini uzrokuju ţućkaste
uljne mrlje. Moţe doći do potpunog gubitka nokatne ploče.

Liječenje: Treba ukloniti provocirajuće čimbenike. Lokalno- 3-5%-tnom salicilnom k. u bijelo
vazelinu ukloniti ljuske. Antipsorijatici: Cignolin (0.1-4%) usporava DNA sintezu. Katrani
djeluju reducirajuće, antiflogističko i keratoplastički. Lokalni kortikosteroidi se koriste u blaţih
oblika i na manjih površinama. Analozi vitamina D (calcipotriol  D3) djeluju protuupalno,
antiproliferacijski i regulira diferencijaciju keratinocita a koţa se premazuje 2x /dan u 6-8 tj.
          -sustavna terapija- fototerapija i PUVA; Retinoidi- su derivati vitamina A, koristi se
acitretin 50mg/dan; Ciklosporin- imunosupresiv, 3-5 mg/kg u 4-6 tj. kod generalizirane
psorijaze. Methotrexat citostatik koji inhibira DNA u S-fazi.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 99 -
86. Pitiryasis rubra pilaris- upalni, slaboljuskavi eritem i folikularna keratoza (keratotičke
papule). nema mikroapscesa i upalnih inflitrata kakvih ima u psorijazi. Retinoidi (acitretin),
lokalno kortikosteroidi uz izbjegavanje iritacije koţe.

87. Parapsoriasis- neke faze sliče psorijazi.
          -Pityriasis lichenoides -chronica- kronična, inflamacijska, papuloskvamozna bolest
nepoznata uzroka. CrvenosmeĎe papule lihenoidne površine čijim struganjem se vide njeţne
skvame. Nakon regresije javlja se leukoderma (sekundarna pigmentacija). Visoke doze
antibiotika, srednje kortikosteroida, fototerapija i PUVA.
                                -acuta- akutna papuloskvamozna i papulonekrotička dermatoza.
Treba sanirati fokalna infekcijska ţarišta, antibiotici i srednji kortikosteroidi, fototerapija i
PUVA.
          -Parapsoriasis in placibus- ţućkastocrvena ţarišta sa pitirijaziformnim ljuštenjem.
Kod velikoţarišnog oblika kod inflamacija čest je prijelaz u mycosis fungoides, a u
poikilodermnom obliku velikoţarišne p.i.p. nakon nekoliko godina ţarišta poprimaju
poikilodermatski izgled. PUVA u kombinaciji s retinoidima.Maloţarišni oblik je izrazito kroničan
ali benigna. Lokalni kortikosteroidi, UVB i PUVA.
          -Parakeratosis variegata-lihenoidne papule rasporeĎene u obliku pruga koje
konfluiraju. Papule postaju atrofične uz teleangiektazije i pigmentaciju, te koţa poprima
poikilodermatski izgled. UVB i PUVA

88. Eritrodermije- koţa u cijelosti eritematozna, infiltrirana i ljušti se. Povćean gubitak proteina
i tekućine. Primarne na prethodno promjenjenoj koţi (npr. preosjetljivost na lijekove), a
sekundarne kod postojećih bolesti koţe (npr. psorijaza, KAD). Moguć i jak svrbeţ  infekcija.
Terapija usmjerena na temeljnu bolest, nadoknaditi tekućinu i elektrolite, visoke doze
kortikosteroida.

89. Lichen planus- (crveni lišaj) kronična papuloskvamozna dermatoza. Vide se crveno-plave
papule koje na površini imaju voštani sjaj a u fazi regresije posmeĎe, recidivi česti. Ako su
papule linearno smještene posljedica su Köbnerova fenomena. U eruptivnom stanju izrazit je
svrbeţ.Papule se javljaju i na sluznici, a na njima je najčešće bijelkasta (Wickhamova)
mreţica. Liječenje je simptomatsko. Kortikosteroid (prednisoln (20-40 mg/dan u 2 tj.) ili
retinoidi (acitretin 75 mg/dan). PUVA 1x tj. u 8 tj. penicilin 600 000 i.j...

90.Lichenoidni egzantemi- Medikamentozni egzantemi- kao i ovo gore samo bez promjena na
sluznici. Terapija kao gore.
          -Lichen striatus- lichenske papule poredane u vrpce širine do 1 cm samo bez
Wickhamove mreţice. Liječenje nije nuţno.
          -Syndroma Gianotti-Crosti- papulozni akrodermatitis male djece. Djelomice
eritematozne lihenoidne papule na ekstremitetima a ne svrbe. Lokalna protuupalna terapija
tekućim puderom ili kremom.

91. Skupina hereditarnih epidermoliza-
          -Epidermolysis bullosa hereditaria simplex- autosomno dominantno nasljeĎivanje.
Uslijed mehaničke traume aktiviraju se proteolitički enzimi. Mjehuri se javljau u 1. godini i
zarastaju bez oţiljka. Terapija ne postoji. Mjehur nastaje intraepidermalno.
          - Epidermolysis bullosa hereditaria junctionalis. Recesivna i često završi smrću.
Mjehur nastaje na spoju epidermisa i dermisa, poremećaj hemidezmosoma. Najčešće umiru
od sepse. Zahvaćena i sluznica. Koritkosteroidi popravljaju kvalitetu ţivota. Potrebno odrţavati
higijenu.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 100 -
          - Epidermolysis bullosa hereditaria dystrophica- intradermalni mjehuri  oţiljci i
distrofija koţe. Problem u sidrenim vlakancima. Mjehuri zbog traume ili spontano. Zahvaćena i
sluznica. Moţe se pokušati vitamin E 600-1200 mg/dan, antipiodermatska i epitelizirajuća
sredstva.
92. Pemphigus vulgaris- kronična recidivirajuća bulozna dermatoza, koja je bez liječenja
letalna, a javlja se na nepromjenjenoj koţi. Radi se o autoimunoj bolesti (antitjela protiv
dezmososma keratocita). Moţe biti potaknuta lijekovima, UV zrakama i nekim drugim
autoimunim bolestima, a izliječenje nije moguće. Mjehuri su jako fragilni (ne ostavljaju oţiljak) i
ispunjeni bistrom ili hemoragičnom tekućinom. Nikolski I i II su pozitivni. Treba provesti
Tzanckov test (citološki bris mjehura). Dno mjehura čini bazalni sloj, a krov nazubljeni.
Testovima imunoflorescencije dokazuju se protutijela. Sistemska terapija kortikosteroida
(prednisolon 80-200 mg/dan kroz 4-8 tjedana).

93. Pemphigus vegetans- kao vulgaris, ali se u dnu erozija javljaju vegetacije. Moguć je
prelazak u vulgarni. U tipu 1. razvije se spontano ili tijekom kortikosteroidne terapije vulgarnog
u intertriginoznim prostorima, a u 2. tipu promjenama prethode pustule. Liječenje kao kod
vulgarnog uz moguće kirurško odstranjenje vegetacije.

94. Pempfigus foliaceus- jedva izraţena pojava mjehura uz pojavu opseţnih, vlaţnih, ljuskavih
naslaga. Moţe se provocirati sunčevim svjetlom, malignim bolestima ili lijekovima, a
autoantigeni su drukčiji nego kod vulgarnog. Moguć je prijelaz u eritrodermiju. Terapija kao i
vulgarni.

95. Pemphigoid bullosus- autoimuna bolest usmjerena prema bazalnoj membrani. Moţe se
javiti kao reakcija na neke lijekove. Veliki i napeti mjehuri. Histološki se vidi subepidermalni
mjehuri. Liječenje: 60-80 mg prednisolona uz redukciju nakon 3-4 tj. po 5mg manje na tj. Moţe
se prekinuti nakon 5-6 mjeseci.

96. Dermatitis herpetiformis- kronična recidivirajuća bulozna dermatoza. Prisutne vezikule i
bule na eritematoznoj i inflamiranoj koţi uz svrbeţ. Autoanittjela usmjerena su protiv
dermalnih fibrila koje se nalaze na gornjoj razini papilarnog dermisa. Nema oţiljaka. 50-150
mg diaminodifenilsulfona (zbog anemije i hemolize potrebne stalne pretrage)

97. Linearna IgA dermatoza- subepidermalni mjehur uz depozite IgA linearno duţ
epidermodermalne granice. Srednje visoke doze kortikosteroida.

98. Pustulozne dermatoze- bolesti kod kojih je pustula primarna eflorescencija.
         -pustuloza dlanova i tabana- recidivirajuće erupcije sterilnih pustula na dlanovima i
tabanima. Najvjerojatnije je to toksoalergijska reakcija iz nekog infekta. Treba sanirati izvorni
infekt. Dobro djeluju retinoidi s PUVA.
         -subkornealna pustuloza- sterilne pustule na nepromjenjenoj koţi trupa. Otvaranje
pustula uz antiseptičko liječenje i diaminodifenilsulfon 50-150 mg
         -akutna generalizirana pustuloza- generalizirani pustulozni (sa ţutim sadrţajem)
egzantem sa spontanom regresijom, uz povećanu temperaturu. Kod teških oblika bolesti
kortikosteroidi.

99. Nasljedni poremećaji vezivnog tkiva-
         -Ehlers-Danlosov sindrom- vulnerabilnost i hiperelastičnost koţe, hipermobilnost
zglobova, sklonost koţnim krvarenjima, te pojava atrofičnih oţiljaka. Poremećaji kolagena.
Liječenje je simptomatsko uz uporabu ortopedskih pomagala te posebnu zaštitu od ozljeda.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 101 -
         -Marfanov sindrom- istodobno kostur, oči i kardiovaskularni sustav. Visok rast uz
duge ekstremitete. Liječenje je simptomatsko.
         -Cutis laxa- poremećaj elastičnog tkiva, a koţa je viseća i mlohava, kao da je
prevelika. Liječenje simptoatsko.

100. Sclerodermia circumscripta- ograničena otvrdnuća koţe, nepoznata uzroka, zbog
prekomjernog odlaganja kolagenih vlakana. U većini slučajeva terapija nije potrebna, a
moguća je i spontana regresija. Kod teških slučajeva daju se srednje doze kortikosteroida i
male doze ciklosporina (5 mg/kg/dan). Za omekšanje koţe koristi se PUVA-bath terapija.

101. Sclerodermia systemica- multisistemska, kronična bolest koja se očituje upalnim,
vaskularnim i fibroznim koţe i unutrašnjih organa (probavna cijev, pluća, bubrezi, lokomotorni
sustav,...). Etiologija je nepoznata. Bolesti prethodi Raynaudov fenomen (vaskularni spazam
izazvan hladnoćom ili stresom  digitalna ishemija). Zahvaćena koţa je izrazito tvrda, napeta,
bjelkasta i nemoţe se napeti u nabore. Ako se promjene naĎu u vlasištu  alopecija.
Laboratoriski se naĎu povišeni IgG. Uspješna terapija još ne postoji. U ranijoj fazi prednisolon
(5-20 mg svaki 2. dan), imunosupresivi (100-159 mg azatioprina na dan). U sklerotičnoj fazi
potrebna fizikalna terapija, a veliku pomoć pruţa PUVA-bath .

102. Scleroedema adultorum- tvrdi edem koţe zbog odlaganja mukopolisaharida s
tendencijom spontane regresije. Etiologija nepoznata. Zbog tvrdoće ljudi se osjećaji kao da su
u oklopu. Iako dolazi do spontane regresije koriste se penicilin i antibiotici širokog spektra te
niske doze kortikosteroida(20-30 mg/dan) uz PUVA-bath terapiju.

103. Sistemski lupus erythematosus- multisistemska autoimuna bolest kod koje se stvaraju
autoantitijela prema komponentama st. jezgre  promjene koţe i unutarnjih organa. Ţene 8x
češće, nasljedno, specifična su ANA. Od vanjskih faktora virusi, UV, lijekovi, hormoni,...
Promjene se nalaze i na unutarnjim organima. Koţnim promjenama prethodi opća slabost
iumor uz povišenje tjelesne temp. Najčešći je leptirasti eritem po korijenu nosa i simetrično po
obrazima, ali promjene se mogu vidjeti po cijelom tijelu u obliku eritematoznih makula na
kojima se s vremenom javlja ljuskanje. Pojavljuju se artralgije i ponekad mijalgije. U
labaratorijskim pretragama nalazimo poliklonalnu gamapatiju, reumatoidni faktor, CRP,
sniţene komponente komplementa, prisutan ANA i ADNA (prema dvolančanoj DNA). Ko
direktne imunofluorescencije vide se depoziti IgG na epidermodermalnoj granici. Liječenje je
simptomatsko. Primjenjuju se antimalarici u blaţim oblicima, kod artritisa NSARD i salicilati. U
teškim slučajevima visoke doze kortikosteroidi (100-200 mg/dan, a kad se stabilizira 10-20
mg). Nakon stabilizacije koriste se imunosupresivi (azatioprin 50-150 mg/dan).

104. Lupus erythematosus subacutus- pojava eritematoznih, anularnih ili psorijaziformnih
lezija koje ne cijele oţiljkom uz izrazitu fotosenzitivnost, na gornjem dijelu tijela. U vlasištu
difuzna alopecija. Opća slabost, povišena temp., mijalgije, artralgije. Antitjela se rijeĎe naĎu.
Terapija je sistemska. Koriste se kortikosteroidi (0.5-1 mg/kh prednisolona) u kombinaciji s
antimalaricima.

105. Lupus erythematosus chronicu discoides- oštro ograničena, hiperkeratotična,
eritematozna, diskoidna ţarišta na fotoeksponiranim djelovima, a prelaze u ţarište. Autoimuna
bolest na koju djeluju stres, UV zračenje, infekcije, stres,... Trijas: eritem, (blijedo ţute
naslage) keratoza i atrofija. Labaratorijski infiltrati (najčešće IgG) na EDD granici, ANA.
Liječenje se provodi antimalaricima (klorokin 2x 250 mg 10-14 dana, a poslije op 1x do doze
od 15 g). Bitno je prifrţavanje "total sun block".
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 102 -

106. Dermatomyositis/polimyositis- upala karakterizirana oštećenjem proksimalne skupine
mišića ramena i zdjelice i koţe. Nepoznate etiologije. Povišena temperatura, slabost mišića i
eritem. Često se vidi heliotropni eritem i edem vjeĎa. Na rukama vide se Gottronove papule
(eritematozno-ljubičaste papule na ektenzornim stranama laktova, interfalangealnim i
metakarpofalangealnim zglobovima). Kasnije dolazi i do atrofičkih promjena. Nakraju bolesnik
ostaje bespomoćan. Moţe biti povezan sa drugim autoimunim bolestima ili tumorima, sa ili
bez oštećenja koţe. U akutnoj fazi uz obavezno mirovanje daju se kortikosteroidi (1-2
mg/kg/dan prednisolona).

107. Pyoderma gangrenosum- nekrotizirajuće, neinfektivne ulceracije s furunkuloidnim
čvorićima, pustulama ili hemoragičnim mjehurima. Etiologija nepoznata. Visoke doze
kortikosteroidima.

108. Ihtioze- Epidermis je normalan ali je otpadanje oroţenih st. usporeno
          -vulgaris- poremećaji oroţnjavanja, karakteriziran suhom koţomi pojavom ljusaka kao
ribljih. Poremećaj u sintezi keratohijalina. Bolest je generalizirana. U terapiji se primjenjuju
keratolitic (5-10 %-tna mast salicilne kis), te sredstva koja pospješuju vlaţnost koţe (kupke sa
1-3% kuhinjske soli). U teškim slučajevima sistemski kortikosteroidi.
          -vulgaris recesiva- recesivni oblik koji se javlja u prvim tjednima ţivota. Terapija ista,
ali uz skromnije rezultate.
          -congenita- simtomi prisutni vec pri porodu. Djeca se mogu roditi već mrtva (jer im
roţnati oklop onemogućava disanje), oligofrenija, oţiljkasta alopecija, promjene noktiju.
Terapija kao vulgaris.
          -lamellosa- lamelozno ljuštenje, a vidi se već pri roĎenju. Koţa je suha, sjajna s
pukotinama i velikim lameloznim ljuskama. Terapija ista.
          -Erythrodermia ichtyosiformis congenitalis bullosa- poremećaj keratinizacije koji je u
novoroĎenačko doba karakteriziran pojavom mjehura (koji poslije novoroĎenačke dobi
nestaju). Kao i prije je liječenje.

109. Nasljedne palmoplantarne keratodermije-
                -difuzna hiperkeratoza dlanova i tabana- ne prelazi na dorzalnu stranu. Počinje
lividno-crvenim rubom ţarišta koji napreduje prema sredini, te se prekrije debelim roţnatim
slojem. Traje cijeli ţivot. Terapija je simptomatska. Lokalni keratolitici (5-20%tna salicilna u
masti)
                -neke vrste mogu biti i na dorzalnim stranama, laktovima, ahilovim petama,
koljenima. A neki mogu započeti s keratotičnim papulama.
                -Mljetska bolest- zbog konsangviniteta roditelja. Koţa taban i dlanova je
zadebljana glatka, oštra crteţa. Roţane mase postaju sve deblje i ţute poput voska. Mentalno
su normalni.

110. Folikularne eritrodermije- Keratosis follicularis- poremećaj oroţnjavanja folikula 
ispadanje dlaka. Na ekstenzornim strana nadlaktica i bedara nalaze se keratotičke folikularne
papule. Koţa je hrapava poput ribeţa. Keratinolitici (3-5%-tna salicilna kis.) i preparati na bazi
uree.
               - Keratosis pilaris rubra atrophicans faciei- folikularna keratoza lica praćena
upalnim crvenilom. Lokalni keratolitici.

111. Dyskeratosis follicularis- vide se krustozno-keratolitičke papule, promjene na sluznici,
svrbeţ, mogu konfluirati, stvaraju promjene na noktima... Kad se takve papule ostruţu ostaje
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 103 -
crvena udubina. Nasljedna bolest sa čestom oligofrenijom. Lokalno kertolitici, retinoidi.
Retinoidi se mogu i sistemski davati. Potrebno je izbjegavati izvor temperature i svjetlosti.
Moţe se primjeniti dermoabrazija.

112. Bolesti potkoţnog masnog tkiva-(p.m.t.) upale se zovu panikulitisi.
          -Panniculitis nodularis non suppurativa febrilis et recidivans- pojava simetričnih,
bolnih, subkutanih čvorova, rekurentna je i nije supurativna. Etiologija nepoznata. Koţe inad
čcorova je eritematozna i otečena, a moţe perforirati i tada izlazi smeĎi sadrţaj. 80 mg
prednisolona na dan (7-10 dan nakon čega se doza smanjuje). U teškim slučajevima
imunosupresivi.
          -Lipogranulomatosis subcutanea- kronični panikulitis bez općih simptoma. Multipli
bolni čvorovi na donjim ekstremitetima bez promjena na koţi. Primjenjuju se koritkosteroidi
lokalno i sistemski.
          -Adiponecrosis subcutanea neonatorum- pojava otvrdnuća duboko u p.m.t. koja se
javljaju 2-3 tj. nakon roĎenja, iznad kojih je koţa blago uzdignuta, pomična i plavkasto-crvena.
Promjene spontano regrediraju te liječenje nije potrebno.
          -Cellulitis- bakterijska upala rahlog veziva i subkutane masti uzrokovanu s BHS.
Danas se taj izraz upotrebljava se za nepravilna zadebljanja potkoţnog masnog tkiva. Koţa je
oblika narančine kore.

113. Poremećaji venske cirkulacije-
         -proširene vene- (varices cruris). dilatirane i vijugave površinske vene. Elastični
zavoji, operacija i skleroterapija.
         -kronična venska insuficijencija- simptomi mogu biti od otoka gleţnja, ţučkasto
smeĎih pigmentacija kao posljedica depozita hemoglobina do ulcusa koji mogu biti izvor
mnogih komplikacija. Ulkuse treba očistiti uz primjenu antiseptika, primjeniti elastične zavoje,
vjeţbati, smršaviti.
         -tromboza površnih vena- nastanak tromba (vrlo tvrd) uz upalnu reakciju stijenke i
lokalnom boli. Koţa iznad je crvenosmeĎa i bolna. Heparinski preparati uz elastičnu
kompresiju i hodanje. Ponekad je potrebno učiniti trombektomiju. Salicilati i NSARD za
suzbijanje upale i bolove.
         -flebotromboza- nastanak tromba u dubokim venama. Kod poremećaja koagulacije,
oštećenja endotela ili staza. Nema jasnih kliničkih znakova osim lokalne boli Homanovog
znaka. Otkriva se flebografijom, a pacijenti mirovati s nogom iznad vodoravnog poloţaja i
elastičnim povezom. Primjenjuje se heparin i oralni antikoagulansi (kumarinski).

114. Vaskulitisi- Periarteritis nodosa- segmentalni nekrotizirajući vaskulitis mišićnih arterija s
ishemijom tkiva. Na pojavu utječu bakt. i virusne infekcije, preosjetljivost na cijepiva i lijekove.
Dolazi do upale arterijaokluzija. Vide se subkutani crveni noduli, bolni na dodir i skloni
ulceriranju. Dokazuju se razna antitijela (ANCA) i povišeni imunoglobulini. To je kronično
progresivna bolest koja ukoliko se ne liječi je smrtonosna. Kortikosteroidi 1 mg/kg do nestanka
simptoma kada se doza postupno smanjuje.
         -Vasculitis allergica leukocytoclastica- alergijski vaskulitis malih krvnih ţila koji moţe
biti potaknut raznim uzročnicima. Dolazi doodlaganja imunih kompleksa u zidovima
postkapilarnih venula. Vidi se palpabilna purpura i intrakutana krvarenja. Terapija je
simptomatska: mirovanje, za teţe slučajeve sistemski kortikosteroidi, a u najteţim
plazmafereza.

115. Hemoragijske bolesti koţe- moţe biti zbog poremećaja u funkciji ili broju (oštećenje
koštane srţi, povećana sekvestracija u slezeni, povećano razaranje u imunoloških bolesti)
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 104 -
trombocita (transfuzije trombocita ili splenektomija), mehanizmu koagulacije ili problemi kod
stijenki krvnih ţila (oštećenje zbog fragilnosti, fizikalnog oštećenja ili povećana propusnost).
Terapija je simptomatska. Lokalni steroidi, a kod teţih i PUVA.

116. Pruritus- svrbeţ, javlja se u preko 50% bolesti. Moţe biti kao posljedica oboljenja drugih
organa, dermatoza ili esencijalni (nema uzroka). Liječi se osnovna bolest, a moţe se ublaţiti
antihistaminicima i sedativima, a lokalno kortikosteroidne kreme i losioni, a zatim tekuću
puder.

117. Prurigo- eruptivna promjena sa seropapulama i izrazitim svrbeţom
          -strophulus infantum- pruritična dermatoza u djece od 2-8 godina, najvjerojatnije kao
posljedica preosjetljivosti. Zbog čohanja moţe doći do piodermizacije. Dijeta, antihistaminici i
lokalno tekući puder
          -prurigo chronica- kronična recidivirajuća bolest s prurigom. Pokrenuti je moţe
alergija, ubod insekta, infekcije i malignomi.Sistemski antihistaminici i sedativi, a lokaln
kortikosteroidne kreme .

118. Dermatitis artefacta- bolesnik sam proizvodi da bi izašao iz neke situacije.

119. Promjene koţe kod GvHD- preteţito se oštećuju koţa, crijeva i jetra. Akutni se javlja 2-3
tj. nakon transplantacije, a vidi se koţni osip obično na dlanovima i tabanima,a moţe i cijela
koţa. Moţe se i javiti svrbeţ, bule i eritrodermija. Kronični se javlja 100 dana nakon
transplantacije. Vide se lihenoidne papule, lokalni eritem, te poremećaji pigmentacije. U
terapiji se koriste kombinacije imunosupresiva.

120. Prolazne dermatoze novoroĎenčadi- hiperplazija ţ. lojnica u obliku ţutobijelih papula na
licu, a nestaju u prvim tjednima. Kada se dijete sa hladnijeg metne u toplo vidi se
crvenoljubičasti crteţ koţe zbog vazodilatacije nakon ponovnog utopljavanja. Kod dijece sa
niskom poroĎajnom teţinom kad se stave na bok gornji dio poprima bijelu a donji crvenu boju
zbog nerazvijene vaskularne regulacije. Tjemenica je pojava adherentnih ljusaka na tjemenu,
a liječi se primjenom maslinova ulja.

121. Miliaria- kod začepljenja i rupture izvodnih kanala ţlijezda znojnica pri visokim
temperaturama. Ako su površnije vide se samo sitni bijeli mjehurići, ako je malo dublje vidi se i
eritem, ako je još dublje (EDD granica) vide se čvrste bijele papule. Treba samo regulirati
okolnu temp. OVO SPADA I U PITANJE PRIJE.

122.Acrodermatitis enteropathica- nasljedna bolest čiji se simptomi javljaju zbog manjka cinka
(malapsorpcija)  koţne promjene (vezikulobulozne, ljuskave, psorijaziformne lezije),
alopecija i proljev. Doţivotna nadomjesna terapija cinkom.

123. Dermatitis glutealis infantum- upalne promjene u pelenskoj regiji zbog stalne izloţenosti
toplini, vlazi i trenju. Koţa je izrazito crvena, a kasnije ljuskava i suha. Liječi se pravilnom
higijenom, te zaštita kremama.

124. Dermatitis seborrhoica infantum- vide se masne ljuske na eritematoznoj koţi glave. Liječi
se blagim kupkama kamilicom barem jednom dnevno, a ljuske se skidaju oblozima od
kamilice.

125. Promjene koţe u trudnoći-
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 105 -
         -fiziološke- pigmentacije uslijed djelovanja hormona (koje se izbjeljuju, a nevusi se
ekscidiraju)). Pojačana dlakavost. Strije (izbočenja dermisa zbog promjene vezive u trudnoći,
nema terapije). Promjene krvnih ţila (teleangiektazije, proširene vene, hemići).
         -patološke- pruritus gravidarum- pred porod nakon kojeg nestaje, a javlja se zbog
kolestaze u genetski predisponiranih ţena. Lokalno losioni s lokalnim anesteticima.
                 -Prurigo gestationis- Pojava pruriga u 2. trimestru. Lokalno antipruritici.
                 -Pruritičke urtikarijske papule i plakovi trudnoće- mnogo
eritematoznih,edematoznih papula koje intenzivno svrbe. Rijetko iznad grudiju. lokalno
kortikosteroidi a doza se mora postepeno smanjivati.
                 -Impetigo herpetiformis- to je oblik pustulozne psorijaze koji se javlja u
trudnoći. Vide eritematozni plakovi okruţeni sterilnim pustulama. Moţe se naći hipokalcemija.
Terapija se prilagoĎava općem statusu, daje se pronison do 60 mg/dan, a doza se postepeno
smanjuje.
                 -Herpes gestationis-rijetka autoimuna bolest koja se javlja samo u trudnoći.
Vidi se brzo progresivna, pruritična, urtikarijska erupcija na abdomenu koja se brzo
generalizira. Nakon poroda nestaje, pa se rijetko primjenjuju kortikosteroidi.

126. Bolesti vanjskog spolovila u muškarca- Distopija ţlijezda lojnica- njihova pojava u tkivu
unutarnjeg lista prepucija. Vide se ţučkasti čvorići. Treba drţati pojačanu higijenu.
         -Lymphangitis sulci coronarii- kobasičasta blijeĎa formacija koja okomito presjeca
duţu os. Nakon grubljeg seksa. Prolazi brzo. Pomaţu tople kupke.
         -Fimoza- nemogućnost prevlaćenja prepucija preko glansa zadrţavanje smegme
što moţe dovesti do upale. Pokušati prevući, ako se ne uspijeva onda dorzalna incizija ili
cirkumcizija.
         -parafimoza- kad je rub suţenog prepucija prevučen preko glansa al nemre nazad.
Rub preucija je edematozan i inflamiran. Glans je lividne boje, zadebljan i izrazito bolan..
Moţe doći do gangrene glansa. Spazmolitici+Pokušati vratiti, ako ne dorzalna incizija uz
naknadnu cirkumciziju.
         -Balanitis (glans) i postitis (prepucij)- crvenilo, oticanje, seropurulentna sekrecija,
moţe i fisure, gangrena,...
         -Gangrena fulminans- najčešće kod traume  nekrotički raspad penisa i skrotuma.
Antibiotici širokog spektra, analgetici.

127. Bolesti vanjskog spolovila ţene-
         -Vulvovaginitis- razni uzročnici. Crvenilo, oticanje uz pojačan iscjedak, svrbeţ,
peckanje, bol uz moguću gangrenu. Ispiranje blagom otopinom kalijeva permanganata,
lokalna primjena krema koje sadrţe antiseptike i kortikosteroide i po potrebi antibiotici.
         - Vulvovaginitis infantum- u mladih djevojaka uzokovan stranim tijelom ili bakterijskom
infekcijom. Crvenilo, edem uz purulentnu sekreciju koja izaziva svrbeţ i trljanje. Terapija kao i
gore.
         - Vulvovaginitis diabetica- kod dijabetičarki s Candidom albicans. Tamno crvena
sluznica, ut svrbeţ i oticanje. Moţe se videjti i bjelkaste pustule i ljuskanje na eritematoznoj
podlozi. Liječi se osnovna bolest i sekundarna infekcija.
         -Fluor vaginalis- pojačani iscjedak. Terapija prema uzroku.

128. Depigmentacije- moţe zbog blokade sinteze melanina (albino)
        -Vitiligo- ograničen, sklon progresiji. Etiopatogeneza nepoznata, a sklonost se
nasljeĎuje. Istodobno se moţe javiti i depigmentacija koţe. Bitna je zaštita.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 106 -
129. Hiperpigmentacije- Ephelides-sunčane pjege- ljeti se vračaju i potamne, ne umnoţaju se
melanociti već brţe stvaraju melanin. Vide se pigmentirane mrlje od 2-5 mm. Ne javljaju se na
mjestima koja nisu izloţena suncu. Treba izbjegavati sunce i zaštititi se.
         Chloasma- multiple pigmentirane mrlje na licu veličine nokta do kovanog novca.
Izbjegavanje sunca i zaštita.
         -Melanodermitis toxica- hiperpigmentacija nakon upale izazvane egzogenim
kontaktom s fototoksičnim supstancijama i izlaganja suncu. Izbjegavati uzročni faktor i sunce.
         -Lentigines- lentigo je tamna okrugla makula do 0.5 mm koja se ne mijenja pod
utjecajem sunca. Mogu se javiti bilo gdje. Prekriti pigmentacije korektivnom kozmetikom, a ako
rastu treba ih odstraniti
         -Acanthosis nigricans- hiperpigmentacija i papilomatoza koţe. Ili su genetski
uvjetovane ili su posljedica neke bolesti.Liče na koru hrasta. Terapija je simptomatska.

130. Diskromije- nakupljanje endogenih i egzogenih pigmenata u koţu.
               -Carotinosis- uslijed taloţenja karotina  ţuto obojena koţa. Zbog pretjeranog
unosa ili smetnji u metabolizmu karotena. Ukloni li se ingestija karotena nestaje.
               -Tetoaţa- egzogenim unošenjem netopivih supstanci. Teško se uklanja.
Dermoabrazija, laser, plastična operacija.

131. Dermatitis seborrhoica- kronična recidivirajuća upala seborojičkih područja, moţda
Pityrosporum ovale. Glava, sternalno i interskapularno područje. Ţarišta ruţičastocrvene boje
prekrivene bijeloţutim ljuskama. U prehrani treba izbjegavati koncentrirane ugljikohidrate,
masti i jake začine. Šamponi, kreme,..., u koje se stavljaju salicilna kiselina (2-5%-tna),
sumpor (2-10%-tni), antimikotici (ketokonazol),... U novoroĎenčadi ispod ljuski se vide eritem i
eksudacija. Ljuske se skidaju maslinovim uljem, glava se pere u kamilici, daju se vutamini B.
Često treba previjati. Ako doĎe do infekcije treba prema antibiogramu.. Sapune treba
izbjegavati. Ako doĎe do eritrodermije primjenjuje se 40-60 mg/dn prednisolona.

132. Acne vulgaris- geni, hormoni bakterije. Bitna je količina loja koji se luči i veličina lojnica.
DoĎe li do suţenja pilosebacealnog ušća nakupljni loj i odbačene epitelne st. ne mogu van te
se skrućuju u folikulima u bjelkastoţučkastu masu koju nazivamo komedon (crni vrh otvoren,
bijeli zatvoren). To se moţe proširiti u okolno tkivo  upalaapsces. Najčešće u pubertetu.
Acne se dijele u tri vrste: comedonica (najblaţi, samo otvoreni i zatvoreni komedoni),
papulopustulosa ( uz komedone nalazimo crvene bolne papule koje prelaze u papulopustule) i
conglobata (uz komedone, papule, pustule i hemoragične kruste proces zahvaća i dublje
dijelove folikula i perifolikularnog tkiva pa nastaju tvrdi i bolni čvorovi furunkuloidnog izgleda
koji konfluiraju i tvore infiltrate koji prelaze u šupljine ispunjene gnojem koji kroz fistule izlazi
na površinu. Ostaju brazgotine. Terapija: Kod blaţih samo lokalna. Redovitim čišćenjem treba
odstraniti masnoću i time sprijećiti stvaranje komedona. Postojeći komedoni otvaraju se
mehanički, a veći papulopustulozni infiltrati otvaraju se ubodnom incizijom. Koţu treba prati
toplom vodom i kiselim ili neutralnim sapunom., a zatim protrljati alkoholnom otopinom
salicilne kiseline (1.5-3%-tna). Od antibiotika lokalno se primjenjuje eritromicin. Kod teţih
oblika daju s sredstva koja smanjuju izlučivanje lojnica. Daju se i retinoidi (isotretionin 0.5-0.75
mg/kg/dan uz kontracepciju) koji smajuju lučenje, keratinizaciju, upalu i djeluju protubakterijski.
Brazgotine se riješavaju dermoabrazijom.

133. Rosacea- u starijoj dobi. Počinje prolaznim crvenilom na nosu i obrazima koji postaje
stalan. Na takvoj se koţi kasnije prosijava mreţa dilatiranih kapilara. Zatim se razvijaju čvorići
, pa pustule, pa infiltrati. Moţe doći do gomoljastog bujanja osobito na nosu (rhinophyma).
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 107 -
Peroralna primjena oksitetraciklina 3-4 mj (1000 250mg/dan). Treba izbjegavati sva iritativna
sredstva. A rinofima se riješava laserom.

134. Dermatitis perioralis- folikularno smještene papule, papulovezikule i papulopustule na
difuzno crvenoj podlozi. Koţa je oštećena dugotrajnom uporabom kortikosteroida, pa reagira
na mnogo podraţaja. Treba prekinuti kortikosteroide i uzimati tetracikline i eritromicin. Pomaţu
i hladni propusni oblozi.

135. Bolesti apokrinih i ekrinih ţlijezda-
         -apokrina- bromhidrosis (pojava znoja neugodna mirisa, potrbna higijena),
chromhidrosis (znoj u boji, moţe biti krv, obično bezazleno) i Morbus Fox-Fordyce (začepe se
pa nastaju papule, lokalno kortikosteroidi)
         -ekrine- anhidrosis- potpun nedostatak znojenja obično zbog aplazija znojnica. Teško
se podnosi visoke temperature. Terapija je simptomatska.
                -hypohidrosis- smanjeno znojenje. Obično u starosti,a primjećuje se i u
pemfigusa, sklerodermije, psorijaze,... Koţa je suha i ljušti se. Terapija nezadovoljavajuća.
                -Hyperhidrosis- pojačano znojenje. Normalno u trudnoći, jače radu, kod
debelih, u vrućoj klimi, kod nekih bolesti, alkoholne i nikotinkse intoksikacije. Najčešće u
području aksila, dlanova i tabana,... Prozraćna odjeća i obuća.

136. Bolesti noktiju- onihoze. Nokat moţe biti udubljen (zbog omekšanja, ljudi koji rade s
vodom), biti bez sjaj i mrviti se (onychodistrofia), onychshisis (cijepanje na dve ploče koje su
jedna na drugoj), onycholysis (odvajanje nokatne ploče od leţišta), anonychia (odsutstvo),
scleronychia (jednoliko zadebljan)... Mogu biti promjenjene boje : leukonychia ( bijele pjege),
Muerckeovi nokti (bijele brazde koj ostaju i kad nokat raste) i Terryevi nokti (proksimalne 2/3
nokta su bijele.

137. Neoţiljne alopecije- Alopecia adrogenetica- više od 90% alopecija. Nasljedni
(dominantno) gubitak kose ovisan o hiperprodukciji androgena skraćuje se stvaranje dlake.
Lokalno Minoxidil (2%-tni) 2x 1 ml/dan. Kosa se moţe i presaditi.
         -Alopecia areata- ţarišno ispadanje dlaka, obično imunološki posredovana. Za blaţe
oblike primjenjuju se intralezionalno kortikosteroidi u kombinaciji s Minoxidilom. U teţim
oblicima moţe PUVA.
         -Effluvium capillorum- difuzno ispadanje kose zbog nekog štetnog djelovanja na
organizam lijekovi, stres, hormoni, metabolizam). Ako je poznaz liječi se uzrok. Kosa izraste
nakon 6-12 mjeseci.

138.Alopecia areata- ţarišno ispadanje dlaka, obično imunološki posredovana. Moţe dio
vlasišta, cijelo vlasište ili cijelo tijelo. Vlasi lagano izvuku. Za blaţe oblike primjenjuju se
intralezionalno kortikosteroidi u kombinaciji s Minoxidilom. U teţim oblicima moţe PUVA.

139. Oţiljne alopecije- kao posljedica bolesti (bakterijski folikulitis i duboka mikoza vlasišta,
DLE, sclerodermia, tumori u vlasištu), te fizikalnih (opekotine), kemijskih ili mehanički
čimbenika. Treba liječiti osnovni uzrok.

140. Bolesti usnica, jezika i sluznice usne šupljine-
         -usnice- Cheilitis e contactu- upalna reakcija uzrokuvana iritativnim ili
senzibilizirajućim djelovanjem tvari (ruţ, hrana, paste). Vide se eritematozne usne s
vezikulama i edemom, a kasnije i ljuštenje. Štetne tvari se uklanjaju, a koriste se
kortikosteroidne kreme.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 108 -
                 -Cheilitis exfoliativa- upala vanjskog ruba s ljuštenjem. Zbog stalnog vlaţenja.
                 -Cheilitis actinica- erozivni heilitis uzrokovan djelovanjem sunca. Zaštita.
         -jezik- lingua plicata. izbrazdan jezik. U brazdama se skuplja hranaupala. Higijena
                 -macroglossia- povećanje jezika
                 -Lingua villosa nigra. Hiperplazija filiformnih papila na jeziku s hiperkeratozom.
Zbog loše higijene i uzimanja antibiotika. Nekoliko na dan četkati jezik mekom četkom i
premazivati 40 %-tnom otopinom ureje.
         -gingiva i sluznica-Gingivitis hyperplastica- hiperplazija i tamnocrvena boja gingive
koja lako krvari. Higijena i uklanjanje lokalne iritacije.
                 -peridontitis- upala gingive praćena resorpcijom potpornog tkiva zubi i kosti, a
uzrokovan je mikroorganizmom. U početku samo gingivitis, a kasnije ispadaju.
Higijena+antibiotici (tetraciklini, metronidazol)
                 -epulis- benigna tvorba na petiljci koja se mora odstraniti kirurški.
                 -aphtae- psuedomembrana iznad nekrotičnog dna oko kojeg je crveni upalni
obruč.

141. Poremećaji metabolizma lipida- Xanthomatosis- reaktivni tumori koţe nastali
nakupljanjem makrofaga koji su endocitozom napunjeni lipoproteinima. Najčešće kod
hiperlipoproteinemije. Ako su ksantomi pločasti nazivaju se ksantelazme. Moguće kirurški
odstraniti.
         -Mb. Gaucher- oštećena razgradnja cerebrozida koji se nakuplja u makrofazima, te se
po tjelu nalaze smeĎkaste pigmentacije
         -Mb. Niemann-Pick- sfingomijelin. U uznapredovaoj fazi vide se smeĎkaste
pigmentacije.

142. Poremećaji metabolizma aminokiselina- Phenylketonuria- nakupljanje fenilalanina. Koţa i
kosa su hipopigmentirane, a koţa je suha. Dijeta.
        -Alkaptonuria- poremećaj metabolizma AK tirozina. Nastaju crno-plavkaste
pigmentacije hrskavica koje se prosijavaju (uška i nos). Urin je tamno obojen, osteoartritis,
oštečenja srca. Dijeta.

143. Poremećaji metabolizma purina- Arthritis urica- giht. Odlaganje urata u zglobove i koţu.
U dermisu i epidermisu mikroskopski se vidi nakupljanje urata. U predjelima prstiju vide se
bjelkasto-smeĎi čvorići tzv. urički tofi. Dijeta uz alopurinol koji smanjuje sintezu urične kis.

144. Poremećaji metabolizma mukopolisaharida-
          -Generalizirani miksedem- kod hipotireoze, jer se mukopolisaharidi smanjeno
razgraĎuju. Djeluje edem, ali na pritisak ne nastaje udubina. Supstitucijska hormonska
terapija.
          -Mucinosis follicularis- iz nepoznatog razloga na degenerativno promjenjenim
stanicama vanjske dlačne ovojnice i ţlijezda lojnica javlja se sluz. Na koţi vide se grupirane
folikularne papule koje sadrţe velike količine dermalnog mucina, pa se pritiskom mucin moţe
istisnuti. Kortikosteroidi topički i per os (20-40 mg/dan), a pomaţe i PUVA.
          -Pretibialni miksedem- u ljudi s hipertireozom. U krvi cirkulira faktor koji pospješuje
sintezu polisaharida. Na anterolateralnim stranama potkoljenice vidi se plak koji izgleda
voštano i nekompresibilno je, a koţa je kao narančina koţa. Treba liječiti osnovnu bolest.
          -Lichen myxiedematosus- lokalizirana ili generalizirana erupcija zaravnjenih papula, u
kojma su depoziti mucina, a povezana je sa cirkulirajućim paraproteinima koji uzrokuju
proliferaciju fibroblasta. Sistemska primjena kortikosteroida i citostatika.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 109 -
145. Hijalinoza koţe- taloţenje hijalina u koţi i sluznici zbog defekata u sintezi kolagena. Jezik
je bez papila, gladak i povećan, te ograničena kretanja. Na koţi se vide papule, pustule i
vezikule i bule. Dermoabrazijom i laserom.

146. Porfirije- nasljedne ili stečene bolesti kod koje je poremećena sinteza hema  više
porfirina. Zbog toga što porfirina apsorbira UV zrake on je fotosenzibilizator. Nastaju jer
nedostaju ili enzimi koji razgraĎuju porfirin(e) ili je onemogućeno njegovo izlučivanje ili je
oštećena sinteza . Kod prva dva slučaju daje se beta-karoten (60-180 mg/dan), koriste se
zaštitne kreme i antimalarici. A kod trećeg hepatalna dijeta (izbjegavati porfirine) i antimalarici
u malim dozama (60 mg/dan).

147. Hepatička porfirija- Porfitija kutanea tarda- jaka preosjetljivost na dorzumu koţe, pa lako
nastaju vezikule, bule, kruste i oţiljci. Lijekovi, alkohol, hepatitis virusi, HIV infekcija i HCC
mogu uzrokovati. Treba zaštiti jetru (jetrena dijeta) uz antimalarike u malim dozama (60
mg/dan).
          -Porfirija varijegata- poremećaj u sintezi hema s pojavom vezikula i bula na dorzumu
šaka. Terapija nema učinka.
          -Akutna intermitentna porfirija- nema fotopreosjetljivosti, pa ju otkrivaju internisti.
Mogu je provocirati lijekovi, hormoni, prehrana. Treba uvesti dijetu bogatu ugljikohidratima i
ukinuti faktore koji su to uzrokovali.

148. Gamapatije- hiperprodukcije gamaglobulina, amogu biti mono- i poliklonalne.
            -Macroglobulinaemia- monoklonalna IgM. Vide se periorbitalno smješteni hemoragični
infiltrati. Vidi se šiljak u elektroforezi proteina seruma. Terapija je citostatska i simptomatska.
            -Purpura hyperglobulinaemica- poliklonalna uz napada ortostatske purpure (na
potkoljenicama vide se petehijalna krvarenja). Terapija nema koristi.
            -Cryoglobulinaemia- pojava autoantitjela koja aglutiniraju na temp. ispod 37°C. Na
koţi se mogu vidjeti akrocijanoza, kriopurpura (petehijalna krvarenja na mjestima izloţenima
hladnoći), urtikarija, ulceraicje, gangrene. Ponekad se primjenjuje plazmafereza.

149. Avitaminoze i hipervitaminoze-Vitamin A-Kod a- i hipovitaminoze vidi suhoća i
ihtioziformno ljuštenje, akne i atrofija ţlijezda, kosa i nokti pucaju. Kod hipervit. vide se suha i
gruba koţa i fisura na usnama i mukoznim membranama.
          -B1 (tiamin)- kod kroničnog alkoholizma. Beri-beri centralnja i preiferna neuropatija,
kardiovaskularni simptomi i gastrointestinalni poremećaji, uz edem lica, ruku i zglobova
          -B2 (riboflavin)- angularni stomatitis, atrofija jezika, a nakoţi ljuskanje inflamiranih
areala genitalne regije.
          -B3 (nijacin)- pelagra- dermatitis, dijareja i demencija. Koţa postaje fotosenzitivna 
eritematozni i edematozni areali uz sitno lamelarno ljuskanje. Javlja se i hiperkeratoza
dlanova, a zahvaćeni djelovi koţe postaju tvrdi, prekriveni ljuskama.
          -B5 (pantotenska kis.)- kosa sijedi, a rane teţe cijele.
          -B6 (piridoksin)- javlja se seborejički dermatitis.
          -B11 (folna kiselina)- erozije koţe, hiperpigmentacija dlanova i tabana, te stomatitis.
Vidi se i difuzna toksiča alopecija.
          -B12 (cijanokobalamin)- obično zbog premalo intrisic factora. Vidi se glositis, te
hiperpigmentacija dlanova i tabana.
          -C (askorbinska kiselina)- folikularna keratoza ekstremiteta, perifolikularne petehije,
usporeno cijeljenje rana, često krvarenje gingive, ispadanje zubi
          -D (kalciferol)- rahitis i osteomalacija.
          -E (tokoferol)- muskularni i vaskularni poremećaji i poremećaji fertiliteta
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 110 -
        -H (biotin)- seborojički dermatitis, suhoća i crvenilo sluznica, a jezik je crven i bolan.
        -K- krvarenja.

150. Noduli haemorrhoidales- varikozna proširenja gornjeg ili donjeg hemoroidnog venskog
spleta. Potiče porast tlaka u anusnim i perianusnim venama. Mogu krvariti. Ako prolabiraju
njihova sekrecija uzrokuje pečenje te sfinkter reagira stezanjem  zastoj krvi što moţe
dovesti do ulceracije i apscendiranja. Mogu ne prolabirati, prolabirati za vrijeme defekacije ali
se spontano vratiti, bez spontanog vračanja ali se mogu manuelno vratiti i bez mogučnosti
vraćanja. Terapija: higijensko dijetni pristup. Koriste se antiseptičke i protuupalne preparati sa
dodatkom analgetika. Ako je potrebno (zbog tromba) moţe se učiniti ekscizija vena. Poticanje
fibroze izmeĎu vena i unutarnjeg sfinktera sklerozantnim sredstvima. Koristi se i foto i
elektrokoagulacija.

151. Dermatitis perianalis- upala perianalne regije. Kao posljedica uzročnika, sekrecije analne
sluznice ili ostataka fekalne mase. Od eritem, bolnosti do kroničnih infiltrata i lihenifikacije.
Intenzivan svrbeţ je uvijek prisutan. Higijena, liječenje hemića i blage antiflogističke kupke
(kamilica). Kod jakog svrbeţa antihistaminici per os.

152. Hipogonadizam i neplodnost u muškaraca- zbog genetskih, infekcijskih poremećaja i
poremećaja opskrbe krvlju. Bivanje na visokim temperaturama takoĎer neopvoljno utjeće. Vidi
se smanjena dlakavost, tanji glas, ginekomastija, poremećaji osteomuskularnog sustava,
bolnost zbog upale. povećanje zbog tumora,... Nakon 3-4 dana apstinencije (ko to moţe
izdrţat?) uzima se ejakulat, a mora imat od 2-6 ml u kojima je od 20-250*10^6 /ml i moraju biti
dovoljno pokretni. Liječenje: liječi se uzrok.



                              Dermatološka onkologija
 153. Ciste- šupljine ispunjene sadrţajem. Prave i pseudociste.
        -cystis epidermalis- epidermalna cista. Ispunjena roţevinom, a zid čini epidermis s
 odţanim zrnatim slojem. Nastaje iz st. epidermisa začepljenjem folikularnog otvora. Na licu,
 vratu, prsima i gornjem djelu leĎa  tamo gdje su lojnice najaktivnije. D.D. lipom je dublje
 smješten i mekši, a aterom je drugdje smješten. Liječenje: ekscizija in toto kod neupoaljenih,
 a kod upaljenih drenaţa i antibiotici, a ekscizija nakon smirenja.
        -cystis trichilemmalis(atheroma, pilarna cista, cystis sebacea)- cista ispunjena
 roţevinom čiji je zid epitel vanjske ovojnice korijena dlake. Nastaje začepljenjem folikularnog
 otvora dlake. Nalaze se multiplo u vlasištu. Liječenje kao i kod epidermalne ciste.
        -milium- multiple površinske, bijele ciste veličine 1-2 mm. Etiologija primarnih
 nepoznata, a kod sekundarnih nastaju nakon traume koţe. Primarne na licu i kapcima.
 Liječenje: otvaranje lancetom i ekspresija sadrţaja.

 154. Madeţi (pigmentni nevusi)- to su posljedice poremećaja u embrionalnom razvitku.
 Mogu biti melanocitni, nevocitni i organoidni. ABCDE: A(asimetrija), B(border, ograničenost),
 C(color, boja), D (dijametar) i znakovi upale, erozija, krvarenja, svrbeţ i bol.
       1.Epidermalni melanocitni nevusi- macula "cafe au lait"- povečanje broja melaninskih
 zrnaca uz normalan broj melanocita. Bilo gdje na trupu i udovima. Benigno pa liječenje nije
 potrebno.
                       -naevus spilus- svjetlosmeĎi madeţ sa mjestimičnim sitnim crnosmeĎim
 pigmentacijama. Bilo gdje. Vide se gnjezda nevusnih st. na EDD granici. Uglavnom benigno
 pa rezanje samo kozmetički.
                                      Dermatološka propedeutika
                                               - 111 -
                       -melanosis naeviformis- jednolično tamno ili svjetlosmeĎe područje
bizarnog oblika prekriveno dlakama. na gornjem dijelu trupa i rukama kod adolescenata.
Uklanja se iz estetskih razloga.
                       -lentigo simplex i lentiginosis- tamnosmeĎe pigmentacije, bilo gdje na
koţi, a mogu biti prisutne od roĎenja. Tijekom ţivota rastu. Ako ih je puno lentigioza.
Povećan broj melanocita i količina pigmenta.
                       -lentigo senilis- hiperpigmentirane makule koje se javljaju nakon 40.
godine zbog povećanja broja melanocita
                       -ephelides- brončane do tamnosmeĎe makule kod ljudi s crvenkastom
kosom Autosomno dominantno. Na fotoeksponranom djelu (licu i rukama). Benigno.
         2.Dermalni melanocitni nevusi- naevus coeruleus: kao obični i kao celularni plavi
madeţ. Obični plavi do 15mm na hrptu šake, a histološki se vide izduţeni melanociti u
dermisu. Celularni plavi je veći, moţe imati plak i moţe maligno alterirati.
                       -macula mongolica- benigno, sivkastoplavo, na donjem djelu leĎa i
lumbosakralnoj regiji. U mongola i latinoamerikanaca.
                       -naevus fuscocaereleus ophtalmomaxillaris- crnkastoplav, u području 1.
i 2. grane trigeminusa. Moţe maligno alterirati. Kod Mongola
                       -naevus fuscocaereleus deltoacromialis- veći, u području prsišta i
deltoideusa, samo u japanaca, uz moguću malignu alteraciju.
         3.Novocelularni nevusi. Naevus naevocellularis pigmentosus- ţučkast do crnosmeĎ, u
razini ili iznad razine koţe, oštro ograničen, glatke površine katkada prekrivene dlakama. To
je najčešći madeţ. Postoje tri tipa: intradermalni (najčešći), epidermalni i kombinirani. Vide
se gnjezda nevusa. D.D. maligni melanom, naevus coeruleus, pigmentirani bazeliom.
         4. Posebni oblici nevocelularnih nevusa- naevus dysplasticus- nakon puberteta ili u
zreloj dobi. Hereditarni oblik je uvijek multipli uz velku mogučnost pretvorbe u maligni
melanom, a nehereditarni mogu biti i solitarni. Nejednolike boje(svjetliji ili tamniji), bizarnog
oblika, asimetrični, neoštro ograničeni, blago elevirani. Kirurško uklanjanje.
                       -"Halo" nevus – okruţuje ga nepigmentirana zona. Tendencija
spontanom iščezavanju pa liječenje nije potrebno.
                       - Melanosis neurocutanea- nevusi se osim na koţi nalaze i u mozgu,
leĎnoj moţdini i moţdanim ovojnicama  neurološke smetnje.
                       -Naevus pigmentosus giganteus
                       - Melanoma juvenile- čvor veličine lješnjaka, tvrd, ruţičasto-crven, koji
rijetko maligno alterira.

155. Paraneoplastične dermatoze – nemetastatske promjene koje su posljedice postojanja
malignih tumora unutarnjih organa. Hormonski, autoimuno, metabolički djeluju.
       1.Obligatno paraneoplastičke dermatoze- Acanthosis nigricans maligna-
hiperpigmentirana, hrapava i papilomatozna promjena uglavnom u pregibima. Obično s
adenokarcinomima unutarnjih organa. Promjene su simetrične i jako svrbe. D.D. acanthosis
nigricans benigna, pemphigus vegetans.
                     -Acrokeratosis paraneoplastica- kod malignoma visceralnih organa kao
simetrične akralne keratoze.
                     -Erythema gyratum repens- rijetka eritematozna promjena s giriranim,
lagano eleviranim, serpingiozniom morfima. Uz adenokarcinome dojke, grlića maternice,
prostate, respiratornog i GI sustava.
                     -Hypertrichosis lanuginosa acquisita- pojava lanugo dlaka. Kod
karcinoma mok. mjehura, respiratornog i GI sustava. Na licu i šakama
                     -glukagonoma sindrom- uz glukagonom. Na donjem djelu trupa i
ekstremiteta vidi se eritem, vezikul pustule, bule,...
                                       Dermatološka propedeutika
                                                - 112 -
       2.Fakultativno paraneoplastične dermatoze- Ikterus, melanoza (kod ACTH
producirajućih tumora), hemokromatozu (malignomi hepatobilijarnog sustava), plani
ksantomi i sistemska amiloidoza (kod multiplog mijeloma). Palmarni eritem (tumori jetre),
teleangiektazije (karcinom pluća). Pemphigoid bullosus (kronične leukemije, limfomi i
karcinom prostate), pemphigus vulgaris, pemphigus foliaceus i dermatitis
herpetiformis(limfomi i Kaposijev sarkom). Eritrodermija (leukemije, limfomi, malignomi).

156. Prekanceroze- patološke promjene iz kojih će se javiti karcinom. Djele se na obligatne
(velika vjerojatnost) i fakultativne(vrlo rijetko). Kertoze (keratosis actinica, kemijske keratoze
(arsenske i katranske), rendgenske), Cheilitis praecancerosa, Cornu cutaneum, leukoplakia i
Keratoacanthoma.

157. Keratoze-Keratosis actinica- na fotoeksponiranim područjima zbog UVB nastaju
premaligni keratinociti. Okrugla crvenkasto-smeĎkasta središta hrapave površine. Nema
regresije. Krioterapija, eletrokoagulacija, ekscizija. Prognoza je dobra
                      -arsenske keratoze- na dlanovima i tabanima. Male sivo-ţute
keratotične papule. Liječenje keratolitičkim mastima i kirurški.
                      -katranske keratoze- bradavičasta oroţnjenja, nakon dugotrajnoj
ekspoziciji katranu. Na fotoeksponiranim djelovima koţe. Ekscizija ili termokoagulacija.
                      -rendgenske keratoze- kao aktinička keratoza. Kirurška ekscizija što
prije.

158. Cheilitis precancerosa- upala donje usne zbog izlaganja sunčevoj svjetlosti. Bitna
prevencija
159. Cornu cutaneum- hiperkeratotična naslaga u obliku piramide, na fotoeksponiranom
djelu koţe, smeĎkaste boje. Kirurški odstraniti zbog mogučnosti prelaska u spinaliom.
160. Leukoplakia- najčešća prekanceroza sluznica i polusluznica. Zbog egzogenih fizikalnih i
kem. podraţaja (pušenje. začini, kiseline) kroniča upalna reakcija. leukoplakia simplex-
bjelkasti oštro ograničen plak glatke površine i leukoplakia verrucosa (bradavičaste površine)
koja često maligno alterira. Česta sekundarna infekcija Candidom. Ukloniti iritanse, te u
početnom stadiju krioterapija, a u kasnijim kirurškaili rtg terapija.

161. Keratoacanthoma- pseudoepiteliomatozna hiperplazija podrijetlom iz folikula dlake.
Najčeće zbog UV zraka  na fotoeksponiranim područjima. Počinje kao papula, a zatim se
razvija središnja kraterast udubina ispunjena roţnatom tvari. Raste do 2 cm. D.D.
spinocelularni karcinom. Ukoliko ne doĎe do regresije ekscizija.

162. Xeroderma pigmentosum- fotodermatoza s nedostatkom enzima reparacije DNA. Ubrzo
nastaje spinocelularni karcinom i bazaliom. Liječenje: zaštita mehaničkim kremama i
pastama i kirurško odstranjenje tumora.

163. Klasifikacija najčešćih tumora koţe-
       1.Tumori podrijetlom iz pidermisa- benigni epidermalni t. (keratosis seborrhoica,
stuccokeratosis, Clear cell acanthoma), benigni tumori adneksa koţe (trichoepitelioma,
pilomatricoma, Cylindroma, Syringoma) i maligni epidermalni t. : intraepidermalni karcinomi
(morbus Bowen i Erythroplasia Queyrat) i invazivni karcinomi (C. basocellulare i C.
spinocellulare)
       2. Tumori melanocita- Lentigo maligna i Melanoma maligna
       3.Tumori mezodermalnog podrijetla- tumori vezivnog tkiva (benigni; keloid, fibroma i
Histiocytoma; maligni: Dermatofibrosarcoma protuberans i Hystiocitoma fibrosum malignum)
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 113 -
 i vaskularni tumori (benigni: Haemangioma capillare, Haemangioma cavernosum,
 Haemangioma senile, Venous lake, Naevus flammeus, angiokeratoma i maligni: Kaposi
 sarcoma)
        4.Limforetikularni- benigni (pseudolymphoma) i maligni (T-st. limfomi (mycosis
 fungoides) i ostali maligni limfomi koţe)
        5. Metastatski karcinomi koţe

  164. Benigni tumori epidermisa- keratosis seborrhoica- nastaje proširenjem epidermisa uz
  pojačano stvaranje roţevine. Češća je u starijoj dobi. Svugdje osima na dlanovima i
  stopalima. Na licu, vratu, trupu, vlasištu. Ţuto ţarište promjera nekoliko milimetara koje
  prelazi u smeĎe. Površina postaje papilomatozna i fisurirana. Liječi se ekskohleacijom i
  krioterapiom.
  -Stuccokeratosis- mnogobrojne seborejičke keratoze u starijih osoba u predjelu donjih
udova. Liječi se ekskohleacijom i krioterapiom.
  -akantom svijetlih stanica- etiopatogeneza nepoznata. Solitarna , dobro ograničena , sporo
rastuća tumorozna tvorba, 10-15 mm, u oredjelu donjih udova starijih ljudi. Kirurška ekscizija.

165. Benigni tumori adneksa- Trichoepitelioma- to je hamartom. Crvenkaste ili ţute tvrde
papule, obično na licu. Diferencijacija u smjeru folikula dlake. Pojedine tumore moguće
ekscidirati, a kod multiplih dermoabrazija i laser.
  - pilomatricoma- difeencijacija u smjeru matriksa dlake. Etiopatogeneza: traumatsko
premještanje epitelnih st. Na ramenima, glavi i vratu. Obično pojedinačni 1-3 cm, tvrdi.
Maligna pretvorba nije opaţena.
  -Cylindroma- diferencijacija st. u smjeru ekrinih znojnica. Multipli crveni, na vlasištu, rijetko
maligno alteriraju. Kirurško liječenje.
  -Syringoma- nastaje iz izvodnih kanal ekrinih znojnica. Periorbitalni (multipli čvorići boje koţe
na donjoj vjeĎi) i diseminirani oblik (blijedocrvene papule). Pojedinačne moguće kirurški
odstraniti, a diseminirane ne.

166. Benigni tumori veziva- keloid- oštro ograničena fibrozna tvorba  kao posljedica ozljede.
U crnaca, blijede boje, bezbolni, ne svrbe. Kortikosteroidi lokalno, zračenje, krioterapija.
 -fibroma- meki (sitni, boje koţe) ili tvrdi (nakon mikrotrauma ili uboda insekata, smeĎkaste
boje, ponekad svrbi). Kirurška ekscizija.
 -fibrosis nodularis nasi- papulozna tvorba boje koţe do 3 mm, pojedinačno na vrhu nosa.
Kirurški.
 -Histiocytoma- benigni reaktivni tumor, pojedinačno, dobro ograničeno, boje koţe. Kirurška
ekscizija.
 -Synovioma- od sinovije, pojedinačni, sporo rastući čvorići, obična na prstima uz tetivu.
Kirurški.

167. Benigni tumori mišićnog,masnog, ţivčanog i hrskavičnog tkiva-
  -Leiomyoma- tumori glatkog mišića, bolni na pritisak.
  -Neurofibroma- benigni tumor ţivčanog tkiva, sitni, mekani. Kirurška ekscizija.
  -Morbus Recklinghausen- neuroektodermalna, nasljedna sistemska bolest, koja moţe
pogoditi periferne ţive ili CNS (akustički). Pojava brojnih neurofibroma. Kirurški.
  -Lipoma- umnoţavanje potkoţnog masnog tkiva. Ekscizija u cijelosti
  -Chondrodermatitis nodularis chronica helicis- tumor hrskavičnog tkiva, u predjelu gornjeg
dijela uške, bolan na pritisak. Kirurška ekscizija.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 114 -
168. Intraepidermalni karcinomi- Morbus Bowen- intraepidermalni carcinoma in situ s
mogućnošću prijelaza u invazivni karcinom, oštro ograničen, u starijoj dobi, prekriven ljuskama
ili krustama. Nakon probijanja bazalne membrane prelazi u carcinoma Bowen. D.D. psorijaza,
lupus erythematodes. Liječenje: krioterapija, kirurška ekscizija, 5-fluorouracil u masti i
zračenje.
   -Erythroplasia Queyrat- carcinoma in situ na glansu penisa ili vulvi. Crvena ţarišta promjera
nekoliko mm, finogranulirane površine. D.D početni spinocelularni karcinom, psorijaza.
Kirurška ekscizija i pvršinsko zračenje.
   -Morbus Paget- intraepidermalni adenokarcinom izvodnog kanala mliječnih ţlijezda koji se
pojavljuje u predjelu areole dojke u ţena poslije 40. godine. Oštro ocrtano eritematozno
ţarište na kojem se pojave ljuske i kruste. Moţe se javiti uvučenost mamile i ulceracija.
Histološki se uočavaju Pagetove st. Potrebno pregledati limfne čvorove i kompletne dojke.
D.D. kontaktni alergijski dermatitis i psorijaza. Mastektomija.

169. Carcinoma basocellulare- lokalno agresivni tumor ije st. potiču iz temeljnog sloja
epidermisa, folikula dlake i lojnih ţlijezda. Ne metastazira; UV+genetika; 95% na glavi. Glatka
crvena površina na kojoj se preosijavaju kapilare, više ili manje uzdignut, sa mogučnošću
ljusaka i krusta, te ulceracijama koje zahvačaju dublje strukture. Histološki graĎen od atipičnih
bazofilnih stanica. D.D. melanom, fibrom, , ciste, sboroična keratoza. Kirurška i radioterapija,
te citostatici lokalno.

170. Carcinoma spinocellulare- maligni epitelni karcinom koji počinje kao Ca. in situ.
Destruirajući rast i mogučnost metastaza. Na sluznicama (osobito na prijelazu koţe u
sluznicu). Genetika+UV+kemija(sastojci nafte,arsen)+virusi (HPV). Hiperkeratoza koja prelazi
u nekrozu ili ulceraciju. Kreće iz prekanceroza. Histološki epidermis je pretjerano oroţnjen s
jakom atipijom epitelnih st koje liče na spinozni sloj epidermisa. D.D. veruke, bazeliom,
seborojičke keratoze. Kirurgija uz zračenje.
171. Benigni vaskularni tumori koţe- Haemangioma capillare- najčešći , proliferacija
endotelnih st. , a nastaje u prva 3 tj. ţivota. Crvena makula koja raste prvih nekoliko mjeseci, a
regredira do 7 godine.
  - Haemangioma cavernosum- široki vaskularni prostori s debelim fibroznim stijenkama.
Nodularna crvena tvorba na glavi ili vratu u prvim mjesecima ţivota. Regresija rijetka.
Kortikoidi, ekscizija, sklerozacija, krioterapija, laser.
  - Haemangioma senile- iza 40. god. multiple u gornjem dijelu trupa boje trešnje. Uklanjaju
zbog kozmetskih razloga krioterapijom, elektrokoagulacijom ili laserom.
  -Venous lake- tamnoplavi čvor na fotoeksponiranoj koţi. U biti radi se o teleangiektazijama
sa širkoim vaskularnim prostorom, a često se zamjeni za melanom. Krioterapija.
  -Naevus flammeus- prisutan pri roĎenju, ne regredira. Na licu tamno crvene boje sa
teleangiektazijama. Kozmetska terapija laserom.
  -Angiokeratoma- dilatirane kapilare ispod akantotičnog i hiperkeratotičnog epidermisa.
Tamnocrvena do crna hiperkeratotična papula ili plak, do nekoliko cm. Kirurška ekscizija,
elektrokoagulacija, krioterapijai laser.
  -Granuloma pyogenicum- brzorastuća tvorba, lako krvari,a javlja se na mjesti ozljede 
infekcija. Elektrokoagulacija, ekscizija ili ekskohleacija
  -Lymphangioma- malformacija limfnih ţila koje dijeluju poput cista. Liječenje nije nuţno.
Moţe ekscizija.

172. Maligni tumori mekih tkiva i krvnih ţila- Dermatofibrosarcoma protuberans- mezenhimalni
tumor slabe malignosti graĎen vretenastih st. porijekla fibroblasta. SmeĎi plak na kjem se
stvaraju plavocrveni nodusi. Kirurška ekscizija. Metastaze rijetke.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 115 -
  -Histiocytoma fibrosum malignum- na ekstremitetima, mesnate multilobularne mase,
ishodišta najčešće u mišiću. Ekscizija uz česte metastaze.
  -Sarcoma Kaposi- multifokalni tumor vretenastih stanica. Klasični spori iz J i I Evrope, brzi iz
srednje Afrike, jatrogeni kod imunosuprimiranih (kod vračanja imun. sustava nestaje) i kod
inficiranih HIV-om. SmeĎi plakovi na potkoljenicama koje prelaze u plakove i bolne noduse.
Ekscizija, zračenje krioterapija, laser, intralezionalno citostatici.

173. Maligni melanom- maligni tumor melanocita, najzločudniji tumor koţe i sluznice, sklonost
ranom metastaziranju, u ţena na licu i nogama, a u muškaraca na gornjem dijelu trupa. Moţe
iz nepromjenjene koţe (50%), nevusa(30%),... Tamne je boje, rijetko je amelanotični,
  -Lentigo maligna melanoma- povezanost s kumulativnim učinkom sunčeva svjetla.
Nejednoliko smeĎa mrlja različite veličine i oblika, neoštro ograničena, na licu. Histološki se
vidi bazalna proliferacija atipičnih melanocita.
  -Površinsko šireći melanom- najčešći tip, tamne boje, tijekom horizontalnog(radijalnog) rasta
površina je ravna, a tijekom vertikalnog neravna, čvoričasta. D.D. displastični nevus.
  -Nodularni melanom- brz razvitak bez radijalnog rasta.
  -Melanoma malignum acrolentiginosum- u predjelu dlanova, stopala, noktiju i sluznica.
Makulozna promjena s mrljastim tonovima boja smeĎe do crne.. D.D. melaonocitni nevusi,
gljivične infekcije. Bez metastaza 5god 75%, limfni čvorovi 25%, udaljene metastaze 0%.
Bitan je broj mitoza. Radikalno kirurški (1 cm u zdravo tkivo).

174. Pseudolimfomi koţe-
        1.T-stanični pseudolimfom-
          -Limfoidna reakcija na lijekove- na antikonvulzivne lijekove. Visoka temp. uz
limfadenopatiju, eritemtozne promjene na koţi, eozinofiliju i hepatisplenomegaliju.
          -perzistirajuća nodularna reakcija na ubode kukaca i nodularni skabijes. Multiple
pruritične, eritematozne tvrde papule i čvorovi
          -aktinički retikuloid- pruritična dermatoza uzrokovana perzistirajućom fotoalergijskom
preosjetljivošću. Crvenkaste, lihenoidne papule, plakovi i čvorovi. Moguća eritrodermija
          -Limfomatoidna papuloza- recidivirajuća polimorfna papulonekrotična dermatoza.
Vide se eritematozne papule, plakovi, papulovezikule i papulopustule.
        2. B-stanični pseudolimfomi- kao posjedica uboda insekata, tetoaţa, cijepljenje..
Čvorovi smĎocrvene boje.
        -Liječenje: treba ukloniti uzročnike. Lokalna uporaba kortikosteroida, krioterapija,
kirurška ekscizija, zračenje

175. T-stanični limfom koţe- Mycosis fungoides- spororastući, nisko maligan. Premikotički
stadij (dugo traje, atipična crvenkasta ţarišta, jak svrbeţ, ne djeluje na klasičnu terapiju),
Infiltrativni stadij (nastaju infiltrirana ţarišta crvenakst boje na kojima se vide indurirane papule
koje se povečavaju. Jak svrbeţ) i Tumorski stadij (crveni, mekani, skloni ulceriranju).
Eritrodermija moţe prethoditi tumoru uli se pojaviti s njim. Svrbeţ je jak uz povećanje limfnih
čvorova. Imunohistokemijski se vide CD4+ stanice.
  -Sindrom Sezary- eritrodermija uzrokovana infiltracijom stipičnim T-limfocitima. Počinje na
manjim područjima, a završava limfadenopatijom
  -Pagetoidna retikuloza- oštro ocrtana, ljuskava ţarišta
  -Adult T-cell leukemia-lymphoma- visoka malignost uzrokovana HTLV-1, u Aziji. Vide se
papule, palkovi i čvorovi.
  -Dijagnoza: (imuno)histologija
  -Terapija- lokalna terapija citostaticima (mekloretamin), PUVA, zračenje.
                                         Dermatološka propedeutika
                                                  - 116 -
176. Koţni B-stanični limfomi- klonska proliferacija B-limfocita. Vide se crveni plakovi i čvorovi.
Histološki se vide infiltrati limfocita uz destrukciju adneksa. rendgenska i polikemoterapija.

177. Lymphoma Hodgkin- infiltrati Reed-Sternbergovim stanicama. Počinje povečanjem
limfnih čvorova. Vide se pločasti infiltrati i kutano-subkutani crveni čvorovi skloni ulceriranju.
Liječenje: antihistaminici, antipruriginoznih sredstava, lokalnih i sustavnih anitbiotika,
virustatika. Uputiti hematologu.

178. Promjena na koţi kod leukemija- mijeloične leukemije- blijedilo koţe zbog anemije,
krvarenje u koţu, ulceracije. Vide se i čvorovi skloni nekrotičnom raspadu.
  -limfatične leukemije- svrbeţ koţe, vide se i infiltrati koji mogu izazvati eritrodermiju.
        -liječenje: lokalnim kortikosteroidima i antiobioticima, a ponekad PUVA.

179. Histiocitarne bolesti koţe- infiltracija histiocita.
  -TipI-histiocitoma Langerhansovih stanica:. Kongenitalna samoizlječiva retikulohistiocitoza-
mali broj papula vidljiv pri roĎenju. Moţe preći u pravu histiocitozu.
        -Tip II- histiociti kojima nedostaju obiljeţja Langerhansovih stanica: Xantogranuloma
juvenile- crvenkasto-ţute papule ili nodusi sa teleangijektazijama na površini. To je reaktivna
granulomatozna reakcija na nepoznati stimulus. Intralezionalno steroidi, a sistemski
kemoterapija, radioterapija, kortikosteroidi.
  - Reticulohistiocytosis disseminata- čvorići (u kojima je upala ,odnosno fibroza)i
poliartropatija. Liječi reumatolog.
         -Xantelasma palpebrarum- mekani ţučkasti plakovi na gornjim kapcima. Vide histiociti
s lipdima. Kod hiperlipoproteinemije. Kirurški ili laserom.
        -Xantoma papulosum- nekoliko ţučkastih papula ili nodusa
        -Xantoma disseminatum- grupirane ţučkasto-smeĎe papule.
        -Histiocitoza Langerhansovih stanica- reaktivna, proliferativna akumulacija histiocita.
Papule i papulopustule.. Dokazuje se imunohistokemijski. Lokalno kortikosteroidi i
fotokemoterapija..
        -Tip III- akutna monocitna leukemija

180. Mastocitoze-nakupljanje mastocita u koţi i potkoţnom tkivu. Svrbeţ, urtikarije, eritem i
drugim sistemskim poremećajima.
  -kutane mastocitoze- Mastocytoma- lokalna nakupina mastocita u dermisu. Jedna ili nekoliko
papula. Pozitivan Darierov znak (trljanje promjenjene koţe uzrokuje urtikarisju reakciju).
                -Mastocytoma disseminatum- nodularni infiltrati
                -Urticaria pigmentosa-
  -Maligna mastocitoza- atipični mastociti. Opseţni eritemi, pozitivan Darierov znak.
  -Liječenje: antihistaminici uz izbjegavanje triger-čimbenika.


                                        Venerologija
181. Sifilis- stadiji, dijagnostika, liječenje- Treponema pallidum- spolno, transplacentarno i
transfuzijom ili zaraţenim predmetima i kontaktom. Inkubacija je oko 3 tjedna, a najveća
mogućnost prijenosa infekcije je u ranom stadiju. Inkubacija oko 3 tjedna, a najveća je
mogučnost prijenosa u ranom stadiju . Liječenje se provodi benzatin-penicilin u dozi od 2,4
milijuna i.j. jednom tjedno. U primarnom stadiju 4 tjedna, sekundarnom i tercijarnom 7 tjedana,
a trudnice 10 tjedana. Primarni (primarni afekt), sekundarni (hematogeni rasap) i tercijarni
                                           Dermatološka propedeutika
                                                    - 117 -
stadij (destrukcija tkiva). Dijagnoza: klinička slika, nalaz T. pallidum u tamnom polju, serološke
pretrage, te pretrage likvora. IzmeĎu stadija javlja se latentni stadij u kojem bolest miruje.

182. Nevenerični sifilis – konatalni sifilis-
       -syphilis endemica- zbog loših higijenskih uvjeta. Preko predmeta, dodirom.
Nedostaje primarna lezija.

183. Inicijalni stadij sifilisa(primarni)- nakon inkubacije od 3 tjedn nastaje primarni afekt ili
ulcus durum, koji započinje kao tamnocrvena macula koja prerasta u upaljenu papulu koja
ulcerira (tu se nalaze ţive T. pallidum). U. durum najčešće je smješten na vanjskom spolovilu,
a praćen je povećanjem lokalnih limfnih čvorova.

184. Rezolutivni (sekundarni) stadij sifilisa- 9-10 tj. nakon infekcije. Dolazi do limfogenog i
hematogenog rasapa tj. generalizacije sifilisa. Javljaju se sifilidi (koţne manifestacije bolesti):
makulozne, makulopapulozne, papulozne i anularne promjene koje cijele bez oţiljka.
Makulozni sifilid je monomorfan, ruţičast, simetričan egzantem. Papulozni sifilid: crvene
papule, bolne na pritisak, sjajne površine (lihenoidne papule). Maligni sifilis : rijetko se javlja
kod bolesnika s imunodeficijencijom.
 -javljaju se poremećaji pigmentacije, poremećaji rasta kose, limfadenopatija, anemija,
splenomegalija. Uslijed maceracije nastaju velike macerirane papule pune T. pallidum 
condylomata lata.

185. Destruktivni (tercijarni) stadij sifilisa- nakon 3-5 godina. Dolazi do destrukcije tkiva.
Javljaju se grupirane lezije koje nisu kontagiozne. Promjene se javljaju u obliku tuberoznih
sifilida (grupirane papule koje ulceriraju) i guma (subkutani sifilidi; podkoţni proces koji
fistulira ulkus). Javlja se i granulomska upala aorte  aneurizma i sifilitički meningitis,
paraliza,...

186. Labaratorijska dijagnostika sifilisa- dokazivanje mikroskopiranjem u tamnom polju- iz
ulcus durum, condylomata lata. U tamnom vidnom polju pod 40x povaćanjem. Pacijent ne
smije uzimati terapiju.
         -serološke pretrage- Netreponemski testovi: VDRL jeflokulacijski test gdje se
dokazuje kardiolipin. Provodi se 4-5 tjedana nakon infekcije.
                                      -RPR je test koji dokazuje protulipidna protutijela.
                             -treponemski testovi: ITP test- imobilizacija T.P. uzgojene u
testisu kunića u dodiru sa serumom oboljelih. nakon 6-8 tj. Skup, te se zato ne koristi više.
                                      -FTA- indirektna imunofluorescencija, a otkriva antitijela
                                      -TPHA- pozitivan nakon 3. tj. Najosjetljiviji. Test
aglutinacije
         -pretrage likvora

187. Liječenje sifilisa- Liječenje se provodi benzatin-penicilin u dozi od 2,4 milijuna i.j. jednom
tjedno. U primarnom stadiju 4 tjedna, sekundarnom i tercijarnom 7 tjedana, a trudnice 10
tjedana. Kod preosjetljivosti na penicilin, u ranom stadiju 100 mg doksicilina 2x dnevno u 2 tj.
ili 500 mg tetraciklina 4x dnevno u 2 tj. ili 500 mg eritromicina 4x dnevno u 2 tj. ili 250 mg
ceftriaksona dnevno i.m. tjekom 10 dana. Kod novoroĎenčeta 150.000 J/kg/dan Penicilina G u
6 doza tijekom 14 dana.

188. Konatalni sifilis- transplacentarno
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 118 -
         -Syphilis connatalis recens- kad se dijete rodi sa simptomima. Poput sekundarnog
stadija. Dijeca su slaba. Zahvaćeni su ssrce i CNS
         -Syphilis Connatalis tarda- kasni konatalni sifilis, odgovara tercijarnom sifilisu, osim
što srce nije zahvaćeno, a CNS moţe biti.
         - penicilin G 100 000-150 000 U/kg/dan.

189. Gonoreja muškaraca i komplikacije- Urethritis acuta gonorrhoica anterior- javlja se
pečenje i bol pri mokrenju, uz gnojni iscjedak. Neliječenjem nastaje Urethritis gonorrhoica
chronica kod kojeg je malo iscjedka i bez boli, a bolest napreduje. Širenjem bolesti u straţnji
dio uretre nastaje Urethritis gonorrhoica posterior koja je obiljeţena nagonom za mokrenjem i
boli u anorektalnom području. Od komplikacija nastaju epididymitis i prostatitis gonorrhoica.
Sumamed 1g/dan 1-2 dana. Inkubacija 2-4 dana.

190. Gonoreja ţena i komplikacije- Urethritis gonorrhoica acuta- bol pri mokrenju, gnojni
iscjedak i eritem malih usana. Moţe nastati cervicitis gonorrhoica i salpingitis što moţe dovesti
do sterilnosti. Kod ţene su imptomi slabiji pa ţena dugo moţe biti neprepoznati izvor infekcije.

191. Ulcus molle- inkubacija 2-4 dana. Haemophilus ducrey. Meki ulkus na vanjskom spolovilu
i lokalni limfadenitis. Ulkus se moţe inficirati. Azitromicin 1 g/dan. U tropskom području.

192. Lymphogranuloma inguinale- inkubacija 2 tj. Chlamydia trachomatis serotipovi L1-3.
Javlja se ulcerativna lezija sa regionalnim limfangitisom. Moţe se javiti elefantijaza. U tropima,
dokazuje se dokazom klamidije. Doksiciklin 2x100 mg (ili eritromicin 4x500 mg/dan) tijekom 21
dana.

193. Donovanosis- inkubacija 8-12 tj. Calymmatobacterium granulomatis. Granulomatozne
lezije vanjskih genitalija koje mogu ulcerirati. Tropski krajevi. Histološkim dokazivanjem,
sumamed 1x 1g/tjedno u 4 tjedna.

194. Genitalne infekcije uzrokovane HPVom- tip16 uzrokuje karcinom grlića maternice.
Inkubacija traje 2-9 mjeseci.
         -Condylomata acuminata- najčešći. Papulozne, nodozne tvorbe verukoidnog izgleda
na vanjskom spolovilu
         -Condylomata plana- veći onkogeni potencijal
         -Gigantski kondilom Buschke-Löwenstein- masivna tumorska lezija anogenitalne
regije. Histološki nije zločudno
         -Bovenoidna papuloza- multiple papule na vanjskom spolovilu
         - potrebno dokazati HPV DNA
         -terapija je slaba. Lokalno citostatici (Podophylin), krioterapija, ekskohleacija,
ekscizija, elektrokoagulacija, termokauterizacija. Recidivi česti.

195. Nespecifični (negonorejički) uretritisi-
         -klamidija- Chlamydia trachomatis serotip D-K. Spolno prenosi uz inkubaciju 1-3
tjedna. Blaga klinička slika sa seroznim iscjetkom iz uretre. 1g Azitromicina
         -mikoplazme- Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis. Blaga klinička slika sa
seroznim iscjetkom iz uretre. Doksiciklin 2x100 mg/dan u 2 tj.
         -Trihomonas- Trichomonas vaginalis- spolno, bazen, ručnik. Ţene: ţuti iscjedak
neugodna mirisa uz svrbeţ i pečenje vagine. Muški: bez simptoma ili blagi uretritis. Dokaz iz
sekreta. Metronidazol 2x500 mg na dan.
                                        Dermatološka propedeutika
                                                 - 119 -
196. Herpes genitalis- HSV-2. Spolnim putem. Česti recidivi. Inkubacija 2-7 dana. Vide se
vezikule, pustule, erozije i ulceracije prekrivene krustama uz osjećaj boli i pečenja. Aciklovir
5x200 mg tijekom 5 dana uz istovjetnu lokalnu terapiju.

				
DOCUMENT INFO