Download - Skriptologija.com - s by pengxiuhui

VIEWS: 4,473 PAGES: 36

									T.V.: Dendrologija - skripta                                                                           1

                                           UVOD

- RASADNIĈARSTVO → praktiĉna dendrologija; nauka koja nas uĉi razmnožavanju i uzgoju razliĉitog
ukrasnog grmlja i drveća
- drveće dijelimo u drveta (arbores) i u grmove (frutex)
- DRVETA → stupasto stablo (truncus) koje se razgranjuje na odreĊenoj visini i ĉini krošnju
sastavljenu od lisnatih ili igliĉastih grana i granĉica
                → u pravilu imaju jedno stablo s najnižom visinom od 6 m
                → voćke, šumska stabla, alejna stabla i sl.
- GRMOVI → drvenaste biljke koje se odmah odozdo razgranjuju i imaju više jednakih izdanaka koji
tjeraju iz tla ili iznad površine tla (npr. lješnjak)
                → visina je ograniĉena na maksimalno 6 – 8 m; patuljasti grmovi su niži od 0,5 m (npr.
Calluna)
                 → polugrmovi  biljke s odrvenjelim donjim dijelom izboja, a gornji ostaje zeljast (npr.
Caryopteris) – zimi postoji opasnost od smrzavanja
- s obzirom na graĊu listova drveća dijelimo na bjelogorična (listopadni ili zimzeleni listovi) i
crnogoriĉna (igliĉasti listovi)

                                       ASORTIMAN DRVEĆA

- asortiman obuhvaća velik broj rodova, vrsta i kultivara drveta i grmova → domaće vrste,
introducirane vrste
- obuhvaćene su vrste koje se odlikuju razliĉitom visinom, naĉinom i oblikom rasta
- s obzirom na razvoj cvjetova razlikuju se po vremenu i bogatstvu cvatnje, po jaĉe ili slabije
upadljivim cvjetovima i plodovima razliĉitih boja
- neke vrste imaju upadljivu graĊu i boju kore stabla
- od vrsta drveta zastupljene su vrlo visoke ili visoke vrste uspravna rasta s okruglom, kuglastom,
koniĉnom, stupastom ili žalosnom krošnjom
- vrste grmova su mnogo niže od drveta i ĉesto rastu u širinu ili su puzave
- u asortimanu su takoĊer zastupljene povijuše i penjaĉice → potreban im je oslonac pri rastu

                                       PRIMJENA DRVEĆA

- s obzirom na veliku raznolikost vrsta drveća, moguća je i široka primjena
- kriteriji primjene su → veliĉina biljaka, zahtjevi na tlo i faktore klime, otpornost na oneĉišćenja
posebno u industrijskim podruĉjima i gradskim uvjetima, ukrasna vrijednost
- mogućnost primjene → u pejzažu i parkovima
                          → u vrtovima
                          → za drvorede i ulice u naseljima
                          → uz prometne ceste
                          → za kamenjare
                          → za živice
                          → za pokrivanje tla
                          → kao podrast
                          → za terase
                          → za krovne vrtove
                          → uz mjesta za sjedenje



                                OSNIVANJE RASADNIKA

-   kod osnivanja rasadnika moramo misliti na: 1) Izbor položaja za rasadnik
                                                    2) Izbor pogodnog tla za rasadnik
                                                    3) Ogradu rasadnika
                                                    4) Podjelu rasadnika
                                                    5) Obradu terena za rasadnik
                                                    6) Gnojidbu rasadnika
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                      2

                                                  7) Sjetvu i sadnju u rasadniku
                                                  8) Plodored, tj. smjenu kultura u rasadniku

                   1) IZBOR POLOŢAJA ZA RASADNIK
- za rasadnik najviše u obzir dolazi slobodan, otvoren položaj → sadnice su izvrgnute utjecaju
svjetla, zraka, vjetra itd.
- rasadniĉki materijal uzgojen u rasadniku pod nešto nepovoljnijim uvjetima, bolje se kasnije
privikava, ako doĊe u nepovoljnije uvjete za život, nego ako se dogodi obratno
- za rasadnik trebamo odabrati umjereno, vlažno zemljište
- na proizvodnju bilja u rasadniku negativno može utjecati položaj na udaru jakih vjetrova
- treba se voditi raĉuna i o kasnim proljetnim i ranim jesenskim mrazevima
- ravno ili nešto nagnuto zemljište najbolje odgovara rasadniku jer je lakša obrada i podjela
rasadnika

                   2) IZBOR POGODNOG TLA ZA RASADNIK
- tlo se sastoji od sitnih mineralnih ĉestica koje su nastale raspadanjem minerala i stijena, te
humusnih ĉestica koje su nastale raspadanjem biljnih i životinjskih tvari
- HUMUSNO TLO → ima mnogo humusnih ĉestica
- MINERALNO TLO → može biti: a) teško  glinasto i ilovasto
                                     b) lako  pjeskovito, vapnenasto i laporasto
- teška tla → teško se zagrijavaju i isušuju, pa se njihovom obradom može zapoĉeti tek kasnije u
proljeće
               → bogatija su hranjivim tvarima od lakih tala
- laka tla → brže se isušuju i zagrijavaju, pa se mogu obraĊivati već u rano proljeće
             → obiĉno su siromašna hranjivim tvarima, pa ih treba ĉešće gnojiti
- najbolje tlo za rasadnik je pjeskovita ilovaĉa s dovoljno humusa → može se lako obraĊivati i
odgovara svim rasadniĉkim kulturama (bjelogorici i mladim sadnicama zimzelena)
- starije zimzelene sadnice, kao i ruže podnose i nešto teže tlo → preporuĉuje se, jer je zimzeleno
drveće kod presaĊivanja vrlo osjetljivo na veliĉinu grumena koja se drži uz korijenje  grumen se
uvijek stvara bolje u težoj zemlji, nego u laganoj

                 3) OGRADA RASADNIKA
- rasadnik treba biti ograĊen → zbog zeĉeva i drugih životinja; kraĊe
- kao materijal za ogradu može se uzeti žiĉani pleter 1,5 m visok, koji se priĉvrsti na hrastove ili
betonske stupove
- za pojaĉanje ograde se preporuĉa oko rasadnika posaditi zimzelenu živu ogradu, naroĉito s one
strane od koje dolaze vjetrovi ili prašina
- neprobojna živica:  Gledmisia triacanthos
                           Berberis julianae, B. thunbergii
                           Ilex aquifolium
                           Palirus spina-christi
                           Robinia pseudoaccacia
                           Pyrachmanta coccinea


                  4) PODJELA RASADNIKA
- svaki rasadnik manje ili više mora dobiti toliko putova koliko je potrebno da se u njemu mogu svi
poslovi normalno odvijati
- glavni putovi → vršimo prijevoz sadnica, gnoja i sl.
                  → trebaju biti ĉvrsto graĊeni
                  → proteže se uzduž rasadnika
- popreĉni putovi se izvode ako su potrebni
- podjela rasadnika putovima mora stvarati jednake pravilne plohe, koje se lakše daju obraĊivati,
naroĉito ako je obrada mehanizirana
- svako od rasadniĉkih ploha ima svoju oznaku (A, B, C, D…), a svaka od tih ploha je podijeljena na
manje dijelove → omogućuju nam raspored rasadniĉkih kultura prema zahtjevima plodoreda i toĉan
pregled rasadnika
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                       3

                   5) OBRADA TLA ZA RASADNIK
- zemljište se mora pripremiti produbljivanjem gornjeg sloja mekote → rasadniĉarsko bilje pušta
dubok korijen, pa mu je potrebno dublje rahljenje tla
- potrebno je zemljište rigolati (ruĉno ili strojevima) → 50 – 60 cm (za drveće), odn. 40 – 50 cm (za
grmlje)
- ako je rasadnik manji, onda se obiĉno rigola ruĉno
- rigolanje je najbolje napraviti ujesen ili preko zime → da se zemlja napije dovoljno vlage i da
promrzne
- u proljeće se rigolano zemljište prodrlja → usitni i planira
- što sitnije i nježnije sadnice želimo posaditi, to bolje moramo obraditi zemlju
- po pravilu rasadniĉko tlo mora uvijek biti rahlo i ĉisto od korova
- za sadnju biljaka u skupinama koje ĉine zatvorenu površinu priprema se cijela površina
prekopavanjem, a za pojedinaĉnu sadnju se pripremaju jame kopanjem
- za živicu se iskopa jarak odreĊene dubine i širine
- veliĉina jame zavisi od vrste i rasta korijena → širina jame odgovara dvostrukom promjeru
korijenja, dubina je za 1/4 veća

                   6) GNOJIDBA RASADNIKA
- rasadniĉke kulture oduzimaju velike koliĉine hranjiva
- PRIRODNA GNOJIVA → stajski gnoj  najbolje je preko zime razvesti na odreĊeno zemljište i odmah
ga zaorati
                          → kompost  obiĉno gnojimo sjemenište – unosimo već gotove hranjive
tvari, koje mlade biljke mogu brzo upotrijebiti
                          → zelena gnojidba  unosimo u tlo organske tvari (N)
                                                 za laganija tla može poslužiti žuta lupina, a za
srednje teška tla je dobra grahorica
                                                 bilje za zelenu gnojidbu zaoremo kada procvate –
tada sadrži najviše hranjivih tvari
- kod upotrebe MINERALNIH GNOJIVA moramo imati pedološki ispitano zemljište → najbolje je gnojiti
po oblaĉnom vremenu ili neposredno pred kišu

                   7) SJETVA I SADNJA U RASADNIKU
- za sadnju uvijek moramo imati odreĊen i gotov plan prema plodoredu → uvijek sadimo zajedno
one kulture koje imaju sliĉan rast (npr. ne miješati hrastove i topole)
- prema tome da li će se rasadnik obraĊivati ruĉno ili strojno odreĊujemo razmak redova → kod
strojne obrade razmak meĊu redovima je 80 – 100 cm, a unutar reda 35 – 50 cm i više
- plodoredna tabla nam daje kulture koje su u isto vrijeme sposobne za otpremu → nećemo imati u
rasadniku polupraznih površina (racionalno gospodarenje rasadnikom)
- prije no što se pristupi sadnji treba se napraviti i prouĉiti plan sadnje
- za mlaĊe sadnice je dobro da im se prije sadnje korijen umoĉi u smjesu od ilovaĉe, stajskog
(kravljeg) gnoja i komposta
- najbolje vrijeme za sadnju je jesen (kada je otpalo lišće) ili proljeće (prije poĉetka vegetacije)
- sadnice moraju biti svježe i zdrava korijena, a nikad uvenute
- utrapljenim sadnicama ne smijemo previše zatrpati korijenje, već samo toliko da je korijen
pokriven zemljom
- saditi treba samo onda, ako je zemlja strukturna, dobro pripremljena i primjereno vlažna → u
rasadniku rijetko postoji mogućnost zalijevanja nakon sadnje masovnih kultura
- sadnica mora ĉvrsto stajati u zemlji, pa će biti potrebno grumen dobro pritisnuti
- biljke uzgojene iz sjemena sade se na istu dubinu, kao što su bile prije, dok biljĉice uzgojene
vegetativnim putem smiju doći i nešto dublje u zemlju
- bjelogoriĉne zimzelene vrste i crnogoriĉne vrste sadimo od kasnog ljeta nakon dozrijevanja
izbojaka → kraj 8. mjeseca – 10. mjeseca
- prije zime se moraju dobro ukorijeniti što omogućuju topliji dani
- zimzelene vrste transpiriraju tijekom zime → da bi se smanjio gubitak vlage zimi sadimo ih u
polusjenu i na mjesta zaštićena od vjetra
- kod sadnje crnogorice u proljeće vodimo raĉuna o poĉetku tjeranja
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                             4

- kasnom sadnjom može stradati proljetni izbojak, posebno ako nakon sadnje nastupi period suhog,
toplog vremena (vrste rodova Abies i Picea) → preporuĉa se sadnja krajem ljeta nakon što izbojci
dozore

                   8) PLODORED U RASADNIKU
- primjer plodoreda → 1) voćarske kulture; 2) lisnato drveće; 3) grmlje i ruže itd.
- kad smo zemlju prije sadnje rigolati, dospio je gornji sloj zemlje (bogatiji hranjivima), dublje, a mrtvi
sloj na površinu
- voćke koje ostaju na jednom mjestu najviše 2 godine i bjelogorice 3 – 4 godine crpe hranjive tvari
iz dubljih slojeva zemlje
- u meĊuvremenu se gornji mrtvi sloj obogatio hranjivima, te iza toga sadimo grmlje i ruže koje ne
pušta korijenje tako duboko


                             RAZMNOŢAVANJE GRMLJA I DRVEĆA

-   ukrasno grmlje i drveće razmnožavamo → 1) Generativno – sjemenom
                                               2) Vegetativno – iz stabljike, lista i/ili korijena

GENERATIVNO RAZMNOŢAVANJE

- razmnožavanje sjemenom (najprirodnije) treba primjenjivati uvijek kad god je to moguće
- primjenjuje se kod vrsta ĉija se svojstva prenose na potomstvo (Acer campestre, Picea abies)
- možemo razmnožavati sjemenom i sorte nekih vrsta (Thuja occidentalis 'Columna', Ptelea trifoliata
'Aurea', Berberis thunbergii 'Atropurpurea’)
- one vrste i oblike koje ne možemo razmnožiti sjemenom možemo razmnožavati vegetativnim
putem
- sjemenjaĉice → imaju zdraviji izgled; bujniji rast; vijek im je dulji
- ima vrlo malo vrsta koje u pravilu ne dolaze u obzir za razmnožavanje sjemenom – Populus, Salix
(oba roda se lako razmnožavaju kljuĉićima; sjeme je teško sakupljati, a klijavost je kratkotrajna)
- SJEME → mora biti prvorazredne kvalitete i uvijek mora biti svježe
- rad i postupak sa sjemenom dendroloških vrsta mnogo je složeniji nego npr. sa sjemenom povrća
i jednogodišnjeg cvijeća
- klijavost može varirati 10 – 90 %
- neke vrste izgube svoju klijavost već nakon nekoliko tjedana poslije zriobe → Ulmus, Populus,
Salix, Acer saccharinum i dr.  najbolje ih je sijati odmah nakon zriobe (nakon berbe u proljeće)
- postoje i vrste koje najbolje klijaju u proljeće druge godine nakon zriobe
- zatim imamo vrste koje tek djelomiĉno kliju druge godine, tek u trećoj godini proklije jedan dio
sjemena, a u ĉetvrtoj isklije ostali dio
- važno je znati i porijeklo sjemena → ako sjeme potjeĉe iz sjevernih ili južnih podruĉja razliĉit je
postupak odreĊivanja dobi sjetve – bolje je nabavljati sjeme iz sjevernijih krajeva

Berba sjemena
- dozrijevanje raznog sjemena dendro-materijala poĉinje obiĉno krajem svibnja i traje sve do u zimu
- pobrano sjeme ne smije se spremati u hrpe, jer može ili upljesniviti ili se upaliti, a time izgubi
klijavost
- za dobivanje kvalitetnog sjemena važan je izbor matiĉnih biljaka → treba voditi raĉuna da se
uzima sjeme vrsta iz surovijih klimatskih podruĉja
- sjeme nije dobro uzimati od blizu posaĊenih biljaka bliskih vrsta kod kojih ĉesto dolazi do križanja
→ Quercus, Salix, Crataegus, Abies, Picea
- sjeme drveća smješteno je u jednosjemenim ili višesjemenim mesnatim, suhim ili tvrdim
plodovima

- SJEME CRNOGORICA → ĉešeri se beru dok su još zatvoreni; zatim ih položimo na toplo (25°C) i
suho mjesto, gdje će se brzo otvoriti, a sjeme će lako iz njih ispasti (Picea, Pinus, Pseudotsuga)
- ĉešeri rodova Sequoia, Taxodium, Larix su tako tvrdi da se moraju mljeti ili drobiti da bi se sjeme
izvadilo
- za toplih i sunĉanih jesenskih dana može se dogoditi da se ĉešeri otvore dok još vise na stablu
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                             5


- SJEME MESNATIH PLODOVA → treba takoĊer pravovremeno pobrati, jer se može dogoditi da ga
pojedu ptice
- da oslobodimo sjeme iz plodova nekih bjelogoriĉnih vrsta rodova Malus, Pyrus, Rosa i dr. moramo
ih zgnjeĉiti, preliti vodom i isprati preko sita
- sušenje bjelogoriĉnog sjemena se provodi na suhom i zraĉnom mjestu
- sjeme je rasporeĊeno u tankom sloju, a tokom sušenja se mora prevrtati
- vrste s mesnatim plodovima kliju obiĉno u 2. ili 3. godini nakon zriobe → ako takve plodove
poberemo prije potpune zriobe, oĉistimo i sjeme odmah posijemo, već iduće godine imamo mlade
sjemenjaĉice (Crataegus, Rosa)
- plodovi Rhododendrona, Azalea, Andromeda, Pieris se beru u kasnu jesen i suše, zimi se gnjeĉe,
a sjeme se izvadi

Postupak sa sjemenom od berbe do sjetve
- osušeno i oĉišćeno sjeme nekih vrsta drveća ĉuva se u vrećicama do sjetve na suhom mjestu →
Alnus, Betula, Buddleja, Calycanthus, Chimonanthus, Koelreuteria, Potentilla, Andromeda, Azalea,
Rhododendron, Pieris
- svakom sjemenu je potrebno ispitati klijavost → dolazi u obzir kod onih vrsta, koje kliju u dosta
kratkom vremenu, nakon sjetve
- sjeme mnogih vrsta drveća slabo klije → 1) Tvrda sjemena ljuska nepropusna za vodu
                                                   2) Nepotpuno razvijen embrio
                                                   3) Razliĉite tvari koje spreĉavaju klijanje, a nalaze se
u zrelom mesu plodova, u unutrašnjosti sjemena ili u sjemenoj ljusci
- KLIJAVOST → ovisi od zrelosti sjemena, naĉina skladištenja i starosti
- oĉišćeno sjeme se najbolje ĉuva u tamnoj, hladnoj prostoriji pri temperaturi 1 – 5°C
- sjeme crnogorice se može ĉuvati u ĉešerima, posebno za vrste ĉije oĉišćeno sjeme brzo gubi
klijavost, npr. Abies
- sjeme listopadnog drveća zadrži klijavost od 3 mjeseca – 3 godine
- sjeme crnogoriĉnog drveća zadrži klijavost od 6 mjeseci do godinu dana
- Acer saccharinum i neke vrste roda Populus gube brzo klijavost, već nakon nekoliko tjedana
- na % klijavosti utjeĉe starost sjemena, vrijeme berbe, naĉin ĉuvanja, porijeklo
- sjeme za pokus postavimo obiĉno u tanjur ili šalicu na vlažan pijesak (100 kom. zrna) → sjeme
držimo uvijek umjereno vlažno i toplo, dok ne proklije  proklijale biljke prebrojimo = % klijavosti toga
sjemena
- pokusi u stakleniku uvijek daju za 10 – 15 % bolji rezultat, nego što ga možemo postići s istim
sjemenom u sjetvi na otvorenim gredicama
- sjeme koje ima tvrdu ljusku, dobro je prije sjetve namoĉiti u toploj vodi kroz 24 – 48 sati, što vrlo
povoljno utjeĉe na brže klijanje
- kod crnogoriĉnog sjemenja ĉesto ćemo naići, da je preko 30 % sjemenki šuplje, tj. šturo, a samo
50 % ili još i manje ispunjeno
- po boji jezgre možemo prepoznati kvalitetu sjemena → prerežemo li sjemenku crnogorice ili neke
druge bjelogorice, vidjet ćemo da sjeme koje je svježe i klijavo, ima svjetliju boju jezgra, dok staro
sjeme ima tamnu boju na prorezu
- sjeme onih vrsta, kojemu je potrebno na dugo leži u zemlji, dok ne isklije, ne možemo ispitivati na
ovaj naĉin, jer bi ti pokusi trebali 1 – 2 godine
- tvrdu sjemenu ljusku imaju razliĉite vrste drveća → do sjetve se sjeme ĉuva u suhoj, negrijanoj
prostoriji – treba paziti, da sjeme ne poĉne pljesniviti
- prije sjetve se primjenjuju razliĉiti postupci
- sjeme Acacia, Gleditschia, Laburnuma moĉimo prije sjetve u vodi od 100°C, a zatim brzo
ohladimo na 30°C
- za neke vrste je dovoljno moĉiti sjeme u toploj vodi kroz 24 – 48 sati
- nekada se provodilo moĉenje i u kiselinama
- SKARIFIKACIJA → mehaniĉko oštećenje sjemena; daje pozitivne rezultate

- od tvari koje sprjeĉavaju klijanje su eteriĉna ulja koja se nalaze u sjemenkama Liriodendrona,
Pinusa jeffrey, Sequioae → prirodno razmnožavanje teĉe bez poteškoća, jer ptice pozobaju sjemenke
i nakon što ih izbace one postaju klijave
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                            6

da bi odstranili tvari koje sprjeĉavaju klijanje, stavljamo oĉišćeno sjeme Chaenomelesa, Maclura,
Malusa, Pyrusa, Rosa u plitke posude napunjene propusnim materijalom (oštri pepeo) → ukopamo ih
na otvorenom, zaštićenom mjestu, a kiša ili snijeg isprat će nepoželjne tvari (protiv miševa pokrijemo
posude žiĉanom mrežom)

- kod nekih se vrsta drveća klijavost tvrdog sjemena se naglo smanjuje suhim skladištenjem pa se
provodi stratifikacija
- STRATIFIKACIJA → na dno sanduka stavimo sloj pijeska od oko 3 cm, a na njega sloj sjemena i to
se naizmjence stavlja, dok sanduk nije pun
                       → pijesak mora biti umjereno vlažan
                       → ako se pijesak osuši, zalije se prema potrebi
                       → suho sjeme prije stratifikacije je dobro namoĉiti u vodi 24 – 48 sati
                       → sjeme koje klije 2 godine nakon berbe, ostaje stratificirano cijelu godinu, pa ga
tek u proljeće druge godine sijemo u rasadniku na gredice
                       → Acanthopanax (sve), Acer campestre (javor), Actinidia, Aesculus, Akobia
quinata, Amelanchier, Amelopsis, Aronia, Asimina triloba, Berberis, Carpinus, Castanea,
Chaenomeles japonica, Celtis australis, Chionanthus virginica, Clematis, Cornus mas, Corylus,
Cotoneaster, Crataegus, Dirca palustris, Disanthuus oeroidifolia, Evonymus, Fagus sylvatica,
Fraxinus excelsior, Gymnooladus dioica, Halesia, Hamamelis, Hippophae rhamnoides, Ilex
aquifolium, Juglans regia, Ligustrum, Liquidambar styraeiflua, Liriodendron tulipifera, Lonicera,
Magnolia, Mahonia aquifolium, Malus, Nyssa sylvatica, Paeonia arborea, Phillodendron, Phillyrea,
Prunus, Pyrocantha coccinea, Pyrus, Quercus, Rhamnus, Ribes, Rosa, Rubus, Skimmia japonica,
Sorbus, Stranvaesia davidiana, Symplocos orataegoides, Tilia, Viburnum, itd.
- sjeme preleži jednu godinu, pa ga treba prve godine držati stratificirano u pijesku i sijati u proljeće
druge godine nakon zriobe
- stratifikacija se ĉesto provodi i radi ubrzanja klijavosti sjemena za vrste drveća ĉije sjeme klije
nakon nekoliko mjeseci ili godina
- stratifikacija traje razliĉito dugo ovisno od vrste → nekoliko mjeseci do 1 godine
- stratifikacija od godinu dana → Acer campestre, Carpinus, Cornus mas, Cotoneaster, Crataegus,
Evonymus, Fraxinus excelsior, Paeonia arborea, Rosa, Sorbus, Tilia, Viburnum
- stratifikacija manje od godinu dana → Aesculus, Berberis, Castanea, Chaenomeles, Clematis,
Fagus silvatica, Ilex aquifolium, Juglans regia, Ligustrum, Liquidambar, Liriodendron, Lonicera,
Magnolia, Mahonia, Malus, Prunus, Pyricantha, Quercus, Rubus

Sjetva
- sjeme drveća sijemo na otvoreno ili u zaštićeni prostor (osjetljivije vrste, vrste suptropskog
porijekla, vrste koje imaju vrlo fino-sitno sjeme, stratificirano sjeme nekih vrsta, manje koliĉine
sjemena)
- odmah nakon zriobe sijemo sjeme koje brzo gubi klijavost (Acer saccharinum)
- sjeme crnogoriĉnih vrsta sijemo odmah nakon dozrijevanja

SJETVA BJELOGORIĈNOG DRVEĆA I GRMLJA
    Sjetva na gredice
- PRIPREMA ZEMLJE U SJEMENIŠTU → treba izabrati mjesto u rasadniku na zaštićenom položaju,
ravno, s dobrom i lako obradivom zemljom
- u blizini sjemeništa mora biti osigurana dovoljna koliĉina vode za zalijevanje
- zemlja treba biti rigolana i usitnjena
- prije sjetve zemljište treba pognojiti kompostom
- gredice trebaju biti prema središtu blago udubljene, da nam voda kod zalijevanja ne otiĉe s
gredice.
- sjetva se obavlja u jarĉiće, u koje se polaže sjeme → 4, 6 ili 8 na jednoj gredici
- širina gredica treba biti tolika da se one mogu nesmetano obraĊivati s obje strane (1,5 – 2,0 m)
- treba voditi knjigu zasijanih kultura → datum sjetve, vrsta sjemena, koliĉina posijanog sjemena,
porijeklo sjemena, klijavost, itd.
- SJETVA → obavlja se obiĉno u proljeće u redove ili širom
- sjetva u redove ima prednost → lakša obrada (plijevljenje, okapanje), biljĉice na taj naĉin dobiju
više svijetla
- sjetva stratificiranog sjemena se vrši u proljeće, kad nema više opasnosti od mraza
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                         7

- sjeme s tvrdom ljuskom (Robinia, Cytisus, Caragana, Cladrastis) treba prije sjetve namoĉiti u
toploj vodi 24 – 48 sati
- za sjetvu treba izabrati dan bez vjetra
- sjetvu je najbolje obavljati za ranih jutarnjih sati → da se sjeme ne izlaže jakom suncu
- dubinu jarĉića odreĊujemo prema veliĉini sjemena → 2 – 3 debljine sjemenke
- kod vrlo sitnog sjemena možemo izvršiti sjetvu širom → zemlju treba bolje pripremiti (usitniti)
- zemlja ne smije biti suha prilikom sjetve, već umjereno vlažna
- kad je sjetva širom napravljena, cijelu gredicu treba pokriti smjesom pijeska i komposta i to lagano
zaliti
- sjeme bjelogorice sijemo ranije u proljeće → poĉetak 3. mjeseca – kraja 4. mjeseca (Alnus,
Deutzia, Platanus, Ericaceae, Spiraea, Tamarix)
- krajem 2. mjeseca – poĉetkom 3. mjeseca sijemo vrste koje rano kliju (Acer, Aesculus, Quercus)
ili vrste ĉije je sjeme suho skladišteno i treba dulje vremena da proklije
- ljeti sijemo sjeme vrsta koje dozori u proljeće i brzo gubi klijavost (Magnolia cordata, M. glauca;
Populus; Salix; Ulmus) → poĉetak 6. mjeseca – poĉetka 9. mjeseca
- u jesen krajem 9. mjeseca – kraja 10. mjeseca sijemo otporne vrste ili one koje brzo kliju (Acer,
Ailanthus, Betula, Carpinus, Corylus, Fraxinus, Ligustrum, Sambucus, Ribes, Sorbus, Vitis, Amelopsis
…)
- na otvorene gredice u sjemenište možemo sijati slijedeće vrste:
         Acer                                                × Genista
         Aesculus                                                Gleditschia
     × Ailanthus glandulosa                                  × Gymnocladus dioica
         Alnus                                                   Hamamelia virginica
         Amelanchier                                         × Hibiscus syriacus
         Aronia                                                  Hippophae rhamnoidae
         Berberis – jako rastući                                 Ilex aquifolium
         Betula                                              × Indigofera
         Caragana                                                Juglans
         Carpinus betulus                                    × Koelreuteria paniculata
     × Carya                                                     Laburnum onagryoidea
     × Castanea sativa                                       × Ligustrum – mnoge vrste
     × Celtis                                                × Robinia pseudoaccacia i dr.
     × Ceroidiphyllum japonicum                                  Rosa
     Chaenomeles japonicum i dr.                                 Rubus – neke
     × Cladrastis lutoa                                          Salix
         Clematis                                                Sambucus
         Cornus – obiĉniji                                   × Sophora japonica
         Corylus                                                 Sorbaria arborea i dr.
         Cotoneaster                                             Sorbus
         Crataegus                                               Staphylea
     × Cystisus                                                  Syringa
         Daphne mezerum                                          Tilia
     × Eleagnus                                              × Ulex europea
         Evonymus                                                Ulmus – prema prilikama
         Fagus sylvatica                                         Viburnum        –      obiĉnije  vrste
         Fraxinus
   × = sjeme tih rodova i vrsta treba sijati na topao položaj u toplu zemlju



NJEGA SJETVE U SJEMENIŠTU
- ĉesto sjetve mogu pretrpiti velike štete uslijed vremenskih nepogoda i od raznih životinja → ptice
(vrane, zebe), miševi  treba vršiti trovanje cinkfosfidom ili nekim drugim otrovom
- sušno vrijeme i jaki istoĉni vjetrovi u proljeće takoĊer nanose štetu u sjemeništu
- odliĉno sredstvo za spreĉavanje isušivanja sjemeništa je humusna zemlja ili treset → štiti zemlju
od isušivanja i hvatanja pokorice za vrijeme jakih kiša
- za sitno sjemenje → pokrivanje sitno isjeckanom mahovinom  mahovina se priljubi uz zemlju, ali
ostane rahla i prozraĉna
- za pokrivanje sjemena može se upotrijebiti i granje od crnogorice (jela i smreka)
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                             8

- vrste koje kliju u tami, npr. Daphne, Ilex, Hamamelis, Viburnum možemo sijati na gredice koje se
nalaze u sjeni drveća
- zaštita protiv isušivanja je obiĉno i zaštita od proljetnih mrazova → najbolje je ako na gredice
visine 0,5 m postavimo naprave od letava, pa na to možemo prema potrebi uvijek postaviti slamnjaĉe
ili koji drugi materijal za pokrivanje
- kao zaštitu protiv mrazova → dimljenje u kritiĉnim noćima
- kao materijal za dimljenje služi gnoj, mokra slama, razno granje, sirova nafta i dr.
- sjemenske gredice moramo zalijevati za vrijeme sušnih dana
- na nezaštićenim sjemenskim gredicama ĉesto se stvori pokorica (nakon jaĉe kiše) → opasno za
mladu sjetvu, jer klice ne dobivaju zraka; treba razrahliti zemlju laganim valjkom sa željeznim
klinovima
- ljetna njega → redovno rahljenje zemlje, ĉišćenje od korova, povremeno zasjenjivanje, zalijevanje,
povremena gnojidba (nakon rasipanja mineralnog gnojiva treba zaliti sjetvu)

Sjetva u zaštićenim prostorima
- sjeme rijetkih vrsta i onih koje imaju malu koliĉinu sjemena sijemo u zaštićenim prostorima
- sve Ericaceae ćemo uspješnije i sigurnije proizvesti iz sjetve u zaštićenim prostorima nego vani
- obiĉno sjetvu u zaštićenim prostorima provodimo u drugoj polovici zime → u 2. mjesecu
- manje sortimente obiĉno sijemo u sanduĉiće, lonĉiće ili šalice → ovisno o koliĉini sjemena
- svo posuĊe koje uzimamo za sjetvu treba biti ĉisto
- treba biti dobra, zrela i propusna smjesa zemlje, koja će nam služiti za sjetvu → stara zrela
lisnjaĉa, treset, kompost
- svaka posuda mora imati dobru drenažu za odvod suvišne vode → kisela zemlja je vrlo
nepovoljna za razvoj mladih sjemenjaĉica
- smjesa zemlje mora biti umjereno vlažna i ne prejako zbijena
- sjetvu obavljamo u male jarĉiće ili širom
- sjeme pokrivamo finim pijeskom ili smjesom pijeska i lisnjaĉa /treset/
- kod sjetve Ericaceae → moramo nešto zemlje s korijena zdravih biljaka tih vrsta premjestiti u
smjesu zemlje za sjetvu njihova sjemena → da bi se zemlju obogatilo gljivicama, koje žive u simbiozi
na korijenu Ericaceae, a gljivice povoljno utjeĉu na klijanje i porast spomenutih vrsta
                                → imaju sitno sjeme obiĉno se ne pokriva, nego se sjetvena površina
samo poravna, lagano orosi i sjeme posije, pa pokrije staklom i papirom
- zasijane lonĉiće možemo staviti u plastenik na prikladno mjesto ili u toplo klijalište pod prozore
- temperature staklenika ne treba biti previsoka → 10 – 12°C
- vrstama Paulownia, Buddleia i dr. treba osigurati toplinu oko 18°C
- zimske posijane lonĉiće možemo od poĉetka ožujka prenijeti u hladno klijalište → pogodnije od
toplog plastenika
- neko sjemenje je potrebno izložiti utjecaju mraza prije no što doĊe na toplo mjesto za klijanje →
biljke koje potjeĉu iz predjela gdje je su dulji periodi mrazova i jake zime i kod biljaka ĉije sjeme preko
cijele zime ostaje manje-više na stablu
- takvo sjeme se posije već u listopadu i studenom u lonĉiće koje naslažemo u klijalište i pokrijemo
prozorima → kad nastupi doba mrazova i smrzavice prozore otvorimo
- smrznutu sjetvu pokrijemo slamnjaĉama radi toga da doĊe što manje pod utjecaj sunca tako da
duže ostane smrznuta
- zemlja u klijalištima mora biti prozraĉna i propusna, strukturna i obogaćena kreĉom; ne smije biti
nagnuta, nego ravna
- fino, sitno sjemenje sijemo širom, a grublje sjeme u redove
- veće sjemenke možemo pojedinaĉno stisnuti na odreĊen razmak u jarĉiće
- zemlja za pokrivanje neka bude zrela lisnjaĉa pomiješana s pijeskom ili može biti i sam pijesak
- prije pokrivanja sjetvu pritisnemo dašĉicom odreĊenom za to i prema potrebi oprezno zalijemo
- ĉim sjeme isklije treba zapoĉeti laganim i opreznim zraĉenjem → uvijek zajedno sijemo one vrste
koje približno istovremeno klijaju
- uputno je sjemenske gredice napraviti tako da odgovaraju dimenzijama klijališnih okvira i prozora,
a i pravac neka bude istok-zapad
- potrebno je provesti etiketiranje u rasadniku → etikete od cinĉanog lima

-   PIKIRANJE→  najĉešće se kod drveća provodi u 2. godini nakon sjetve
-   vrste otporne na zimu pikiramo na gredice
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                          9

-   razmak pikiranja ovisi od veliĉine biljĉice i brzine rasta
-   osjetljive vrste pikiramo u posude
-   drugo pikiranje se najĉešće provodi na otvoreno

-   u plastenik sijemo slijedeće bjelogorice:

Acanthopanax                                                         Hypericum
   × Actinidia                                                       Ilex – rjeĊe vrste
      Ailanthus                                                      Jasminum – neki
      Akebia                                                         Jamesia americana
      Amelopsis                                                      Kalmia
   × Aralia                                                          Ledum palustre
   × Aristolochia durior                                             Lonicera – penjalice
   × Asimina triloba                                                 Magnolia
      Aucuba japonica                                                Menispernum canadense
      Berberis niskog uzrasta                                        Myrca asplenifolia
      Betula – rjeĊe sorte                                           Nyssa sylvatica
   × Bignonia radicans i dr.                                         Oriza japonica
      Broussonetia papyrifera                                    ×   Oxydendrum arboreum
   × Buddleia                                                    ×   Pachystima Canbyi
      Callicarpa                                                 ×   Parrotia persica
      Catalpa                                                    ×   Paulownia tomentosa
      Ceanothus americanus                                       ×   Phellodendron
   × Ciatus                                                          Potentilla – prema prilikama
      Citrus trifoliata                                          ×   Rhodendron
      Clematis                                                       Rhus – finije vrste
      Cletra                                                         Ribes – rjeĊe vrste
      Cornus florida, Kousa, Nuttolii                                Rubus – rjeĊe vrste
      Corylopsis                                                 ×   Stuartia pentagyna
      Cotoneaster – rjeĊe sorte                                      Schizandra chinensis
      Daphne – rjeĊe sorte                                           Skimmia japonica
      Deutzia – prema prilikama                                      Spiraea – prema prilikama
      Diospyros virginiana                                           Viburnum - rijetke sorte
   × Disanthus ceroidifolia                                          Xantoxylum americanum
   × Euptelea polyandra                                              Yucca – razne
      Fothergilla major                                              Zelkova serata
      Hamamelis japonica
    × - zahtijevaju do nicanja umjerenu toplinu



SJETVA CRNOGORICE
- provodimo manje-više na sliĉan naĉin kao i sjetvu bjelogorica
- crnogorica se sije mnogo kasnije od bjelogorice → oko polovice 5. mjeseca
- sjemenjaĉice crnogorica su vrlo osjetljive na mraz
- porast sjemenjaĉica je u prvoj godini malen i vrlo brzo završi
- u toploj zemlji sjeme brže klije i brže se razvijaju mlade sjemenjaĉice
- kod rane sjetve se dogaĊa da sjemenjaĉice uslijed hladnoće već u mladosti zakržljaju, pa
pokazuju do kasnog ljeta nezdrav izgled
- uobiĉajena je sjetva na otvorenim gredicama (obiĉnije vrste – Abies alba, Picea excelsa, Pinus
silvestris…) i u zaštićene prostore (finije vrste – finije sorte Abies-a, Chamaecyparis-a, Picea, Thuja,
Juniperus-a…)
- potrebna je zaštita od kasnih mrazeva
- sjeme crnogorica moramo do sjetve ĉuvati na suhom, prozraĉnom i dosta hladnom mjestu
- sjeme Taxus baccata, Juniperus, Cephalotaxus, Pinus cemtra i dr. mora biti stratificirano u pijesku
→ obiĉno preleži 1 godinu, dok ne iznikne
- stratificirano sjeme stalno nadziremo, pa ako se pokaže klijanje možemo sjetvu izvršiti još usred
ljeta

    Sjetva na otvorene gredice
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                         10

- crnogorici naroĉito odgovara novo obraĊeno tlo, amo tlo mora biti dovoljno humozno i strukturno
- za sjetvu crnogorica zemlja treba biti dobro kompostirana, tako da gornji sloj gredica najmanje 15
cm bude pomiješan sa zrelim kompostom
- duboko rahljenje sjemeništa vršimo u jesen → zemlju ostavimo u grubim brazdama, da se preko
zime dobro promrzne
- u proljeće ponovno rahlimo tlo, ali sada samo odozgo → freza ili kultivator
- obogaćivanje zemlje humusom takoĊer vršimo u proljeće, neposredno prije sjetve
- kod sitnog sjemenja (Thuja, Chamaecyparis) treba za sjetvu birati tiho vrijeme → vjetar raznosi
sjeme
- sitno sjemenje pokrivamo smjesom zemlje lisnjaĉe i pijeska, tako da gornji sloj uvijek ostane
strukturiran i da se ne može uhvatiti pokorica
- treba izbjegavati predebeli sloj za pokrivanje sjemena → 2 – 3 puta deblji sloj nego što je debljina
sjemena
- sjetva crnogorica na gredice koje imaju natkrov /sjenica/ donosi mnogo bolje rezultate
- sjetvu obavljamo prema klimatskim prilikama → sredinom 5. mjeseca
- sjetva se provodi širom
- sjemenjaĉice se u prvoj godini slabo razvijaju, pa na jednu gredicu stane velik broj biljaka; takvu
površinu možemo bolje pripremiti i štititi od zaraza i ostalih nepogoda
- već druge godine možemo rasaditi sjemenjaĉice na veći razmak, pa ne prijeti opasnost od
zagušivanja i propadanja sadnica
- kod nekih vrsta je bolje primijeniti sjetvu u redove, a naroĉito kada se radi o manjim sortama
(Pseudotsuga taxifolia, Pinus silvestris, Abies) → presaĊivanje vršimo u 2. ili 3. godini
- za sjetvu u redove zemlja mora biti dobro pripremljena i poravnana → strojevi siju jednu gredicu
najedanput, a sjeme pada u dubinu od 1 cm
- sjetvom u redove dobiju se sadnice bolje kvalitete
- ako je zemljište zasušeno treba ga prije sjetve dobro natopiti, pa tek onda urediti gredice i provesti
sjetvu →i nakon sjetve moramo paziti da zasijano tlo ne postane presuho  osobito je važno u
periodu od sjetve do nicanja
- moramo paziti i da sjetva ne bude premokra → trulež sadnica i druge bolesti
- dobro je staviti pokrov od nekoliko grana smreke ili jele na gredice → pomaže da se sjetva oĉuva
od prejakog sunca, vjetra i mraza
- lagano zasjenjivanje crnogorica u doba klijanja, kao i kasnija za vrijeme razvoja u mladosti je
neophodno potrebno

     Sjetva crnogorice u zaštićeni prostor
- u rijetkim sluĉajevima sijemo crnogoricu u zaštićeni prostor → rijetke i dragocjene vrste i manja
koliĉina sjemena
- ĉiste posudice ili lonĉiće napunimo pjeskovitom humusnom zemljom, a zatim posijemo sjeme na
uobiĉajen naĉin
- zasijane lonĉiće postavimo u plasteniku na prikladno mjesto, gdje ćemo ih lakše nadzirati nego u
klijalištu i dati im potrebnu njegu
- sjetvu držimo kod temperature 10 – 12°C
- kad sjetve niknu, bolje će biti da posuĊe sa sjemenjaĉicama prenesemo u klijalište pod staklo
- u poĉetku moramo oprezno zraĉiti, dok se sjemenjaĉice naviknu na vanjski zrak
- mnogo ĉešće nego u plastenik sijemo crnogoricu u hladna klijališta → uglavnom rijetke i
skupocjene vrste, koje traže pažljiviju njegu
- dobro će poslužiti jednostavna stalna ili prenosna klijališta
- zemlja u sjetvenim gredicama mora biti blizu stakla, da mlade biljĉice imaju dovoljno svjetla
- treba se provesti zaštita sjetve od krtica i miševa
- pod zaštitom prozora u hladnom klijalištu može sjetva poĉeti rano → poĉetak 4. mjeseca
- za zemlju je najbolje upotrijebiti zreli kompost pomiješan sa pijeskom
- preporuĉa se izmjeniĉna sjetva bjelogorica i crnogorica
- u klijališta najĉešće sijemo omoriku → sitno sjeme
- rijetko će se sijati vrste s krupnim sjemenom
- zemlja u klijalištu mora biti vodoravna, bez nagiba → da se izbjegne prebrzo sušenje gornje
polovice
- sjeme mora biti jednakomjerno posijano po cijelom klijalištu
- mora se jednoliĉno po cijeloj površini izvršiti pokrivanje sjena laganom smjesom lisnjaĉa i pijeska
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                        11

- zemlja mora uvijek biti umjereno vlažna → naroĉito od sjetve do nicanja
- sjetvu zasjenimo, ali moramo paziti da se ne pojavi plijesan ili neka druga gljiviĉna bolest
- zalijevanje je najbolje obaviti za sunĉanog dana ujutro → gornja površina gredice se do naveĉer
osuši – smanjuje se mogućnost širenja plijesni
- ĉim poĉne klijanje, moramo polagano i oprezno zraĉiti
- nakon poĉetnih zraĉenja potpuno se skinu prozori (nakon što su se mlade biljke naviknule na
vanjski zrak)
- preko cijelog ljeta sjemenjaĉice moraju biti umjereno zasjenjene
- kroz cijelo vrijeme je potrebno plijeviti zasijane gredice, zalijevati i prema potrebi rahliti zemlju
- sjemenom razmnožavamo slijedeće crnogorice:
           Abies alba                                           ×         " Breweriana
       ×      " amabilis                                                  " canadensis
       ×      " arizonica                                                 " Engelmanii
              " balsamea                                                  " excelsa
       ×      " cephalonica                                     × Picea Glehnii
       ×      " concolor                                                  " mariana
              " grandis                                                   " omorica
              " homolopis                                       ×         " orientalis
       ×      " Lowiana                                                   " pungens
       ×      " magnifica                                       ×         " Schrenkiana
       ×      " nobilis                                         ×         " Smithiana
       ×      " Nordmanniana                                    × Pinus aristata
              " subalpina                                       ×         " Armandii
              " Veitehii                                                  " Balfouriana
       × Cedrus atlantica                                                 " Bankiana
       ×      "     Deodara                                               " Cembra
       × Cephalotaxus Fortunei                                            " Contorta
       ×          "         drupacea                            ×         " excelses
           Chamaecyparis Lawsoniana                             ×         " Jeffereyi
       ×          "           nootkatensis                      ×         " montana
                  "           Obtusa                                 Pinus nigra
                  "           pisifera                                    " parviflora
       × Cryptomeria japonica                                   ×         " strobus
       × Cunninghamia lanceolata                                     Pinus sylvestris
       × Cupressus sempervirens                                 × Pseudolarix amabilis
       × Juniperus chinensis                                    × Sciadopytis verticillata
              "        communis                                 × Sequoia gigantea
       ×      "        excelsa                                  × Taxodium distichum
       ×      "        foetidissima                             × Taxus baccata
       ×      "        oxyedrus                                 ×         " canadensis
              "       procumbana                                ×         " cuspidata
       × Juniperus rigida                                       × Thuja plicata
              "        sabina                                             " occidentalis
              "        virginiana                                         " orientalis
           Larix decidua                                        × Torreya califonica
       ×    " Kaempferi                                         × Tsuga canadensis
            " kurilensis                                        ×         " caroliniana
            " laricina (americana)                              ×         " diversifolia
            " sibirica                                          ×         " heterophylla
       × Libocedrs decurens                                               " Sieboldii
       × Picea albertiana                                       × Ephedra nebrodensis
       ×      " bicolor                                              Ginkgo biloba
   × - prednost ima sjetva pod staklo
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                           12

VEGETATIVNO RAZMNOŢAVANJE

- vegetativno razmnožavamo sve ono drveće i grmlje koje ne možemo razmnožavati sjemenom
- primjenjuje se kod vrsta drveća ĉije sjeme slabo klije ili brzo gubi klijavost, kod vrsta iz drugih
klimatskih podruĉja ĉije sjeme ne dozori u našim uvjetima, sorata drveća koje su dobivene križanjem
ili odabiranjem, vrste drveća kod kojih ćemo brže uzgojiti sadnice do prodaje (vrste rodova Salix)
-
- naĉini vegetativnog razmnožavanja:
            1) Razmnožavanje zelenim reznicama
            2) Razmnožavanje kljuĉićima
            3) Razmnožavanje nagrtanjem
            4) Razmnožavanje grebenicama povaljenicama
            5) Razmnožavanje korijenskim reznicama
            6) Razmnožavanje dijeljenjem
            7) Razmnožavanje cijepljenjem
            8) Razmnožavanje "in vitro"


                   1) Razmnoţavanje zelenim reznicama
- vegetativno razmnožavanje je vrlo rašireno u rasadniĉarstvu
- ĉim u kasno proljeće vidimo da su mladi izbojci kod drveća i grmlja nešto oĉvrsnuli možemo poĉeti
razmnožavanjem
- polovicom ljeta obiĉno množimo razno cvatuće grmlje, Ericaceae, zimzeleno grmlje i drveće, a
poĉetkom jeseni možemo razmnožavati razno crnogoriĉno grmlje i drveće
- zimi razmnožavamo neke oblike ukrasnog grmlja i drveća → stavljamo u topli staklenik da
potjeraju zelene izbojke
- reznice se moraju uzimati samo od tipiĉnih i zdravih biljaka koje 100 % odgovaraju obliku i sorti →
treba paziti na etiketiranje
- razmnožavanje zelenim reznicama se primjenjuje kod većine ukrasnog grmlja i drveća, a poĉinje
odmah ĉim imamo upotrebljive izbojke za reznice
- mora se paziti da se stavljaju zajedno reznice onih vrsta i sorti koje trebaju jednako vrijeme za
ukorjenjivanje
- najranije razmnožavamo neke vrste Rhododendrona od polovice 5. mjeseca, većinu listopadnih
vrsta grmova ljeti u 7. – 8. mjesecu, zimzelene vrste 8. – 9. mjesecu, a crnogoriĉne vrste od polovice
8. – polovice 9. mjeseca, a i u 10. mjesecu

       Primjena regulatora rasta za ukorjenjivanje reznica

-   REGULATORI RASTA      → sve tvari koje reguliraju rast i druge fiziološke funkcije
                            → složeni organski spojevi, koji već u malim koliĉinama stimuliraju ili
inhibiraju (modificiraju) fiziološke procese u biljci  prirodni i sintetiĉki fitohormoni
- FITOHORMONI → složeni organski spojevi koji reguliraju rast i druge fiziološke funkcije u biljci
                      → najviše se stvaraju u lišću i vrhovima od kuda se kreću prema bazi
                      → znaĉajni su stimulatori rizogeneze
                      → za ukorjenjivanje najveće znaĉenje imaju auksini
- AUKSINI → reguliraju proces rasta, tvorbu korijenja, opadanje lišća i plodova, zametanje plodova,
aktivaciju stanica kambija
- osim auksina ima još dosta spojeva koji djeluju kao auksini → indoliloctena kiselina (IAA) –
izolirana iz tkiva biljaka
- najveće znaĉenje za stimuliranje rizogeneze (emisije adventivnog korijenja) imaju slijedeći spojevi
→ α-indoliloctena kiselina (IAA), β-indolilmaslaĉna kiselina (IBA), α-naftiloctena kiselina (NAA), soli α-
naftiloctene kiseline, 2,4-diklorfenoloctena kiselina, te kombinacije ovih spojeva
- stimulatori ukorjenjivanja se primjenjuju u obliku otopina i praška ili pasta
- za praksu je znaĉajno što prije upoznati fiziološke osnove rizogeneze radi razvrstavanja biljaka u
pojedine skupine u ovisnosti o sklonosti adventivnog korijenja
- pokusima je ustanovljeno da se starošću generativno razmnoženih voćaka smanjuje sposobnost
ukorjenjivanja → velike su razlike u sposobnosti ukorjenjivanja reznica s jednogodišnjih i višegodišnjih
voćaka
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                         13

- Hartmann i Kester (1965) dijele biljke u 3 skupine, ovisno o sadržaju auksina i drugih stimulatora
ukorjenjivanja:
                    I.      Biljke kod kojih pupovi sadrže razliĉite kompleksne organske tvari i auksine
potrebne za ukorjenjivanje → reznice se lako ukorjenjuju ako se stave u povoljne uvjete (vlaga,
temperatura, svjetlo, prikladan supstrat...)
                    II.     Biljke ĉiji pupovi sadrže stimulatore rizogeneze, ali nemaju auksina koji
predstavljaju limit ukorjenjivanja → reznice se lako ukorjenjuju u povoljnim uvjetima ako su tretirane
auksinima
                    III.    Biljke kojima u pupovima nedostaje jedan ili više unutarnjih faktora, pa ako
se tretiraju auksinima onda može, ali i ne mora doći do ukorjenjivanja → djelovanje auksina u
odreĊenoj mjeri limitira manjak drugih faktora (kofaktora), kojima prema Hess-u pripada važna uloga
u ubrzavanju sinergizma


        b) Razmnoţavanje bjelogorice

- poĉinje u kasno proljeće
- važno je zapoĉeti što ranije, dok zeleni izboji nisu još otvrdnuli
- nije dobro za reznice upotrijebiti ni premekane i nedozrele izbojke → znak da je mladica dobra je
poĉetak smeĊenja kore
- što ranije zapoĉnemo razmnožavanjem, to ćemo prije imati ukorijenjene reznice → ukorjenjivanje
traje oko 4 tjedna
- prekasno ukorijenjene reznice još se u kasnu jesen nalaze u vegetaciji, pa ih veći mraz može
uništiti
- reznice koje su se dobro ukorijenile možemo prikratiti i njihove vrhove upotrijebiti kao nove reznice
- kao množionica služe jednostrana klijališta → moraju biti punjena propusnim materijalom – zraĉna
i propusna zemlja, koja ne smije biti prevlažna
- na dno klijališta se položi sloj od oko 20 – 30 cm sitna granja, a na to dolazi sloj od 15 cm dobre
klijališne zemlje (pomiješana sa pijeskom 1:3)
- na zemlju dolazi sloj 10 cm fine zemlje – zrela lisnjaĉa, kompost i pijeska 1:1:1
- na ovaj sloj doĊe oko 5 cm pijeska koji mora biti ĉist, ispran, bez ikakvih primjesa
- klijalište treba osigurati od krtica
- ZELENE (drvene) REZNICE → dobiju se rezom zrelih mladica bjelogoriĉnih vrsta u bezlisnom stanju
- rezanje zelenih izboja za reznice vršimo jutro rano dok nije velika vrućina
- oštrim nožem odrežemo izboje ispod samog lista (pupa), a donje listove odstranimo
- rez mora biti ravan i ĉist
- reznice se moraju što je moguće prije utaknuti u pijesak, a klijalište orositi temperiranom vodom i
pokriti prozorom, te po potrebi zasjeniti
- narezane reznice se sade u pijesak jedna do druge (dodiruju se listići)
- slabije reznice se sade štapićem poput olovke, dok se jaĉe reznice mogu samo utaknuti
- za brže saĊenje možemo uzeti letvu, u koju su na 3 – 5 cm zabijeni ĉavli → kad letvu s ĉavlima
utisnemo u pijesak odmah dobivamo redove s rupicama
- važno je da reznice ĉvrsto stoje u pijesku i da su zaštićene protiv jakog sunca → pomiĉna sjenila
- njega reznica u množionici → pažljivo rošenje vodom
                                    → kad je jaĉe sunce potrebno je sjeniti
                                    → uvijek se mora paziti da u klijalištu bude stalna temperatura
- uz dobru njegu reznice se poĉinju zakorjenjivati nakon 14 dana → može se poĉeti sa zraĉenjem, a
zasjenjivanje se postepeno smanjuje
- zraĉenje se postepeno pojaĉava, sve dok se reznice ne priuĉe na vanjski zrak, a tada se prozori
mogu potpuno skinuti
- dobro ukorijenjene reznice presadit ćemo polovicom srpnja na otvorene gredice koje smo obilno
pognojili kompostom i dobro pripremili
- od kasnog ljeta prema jeseni treba ukorijenjene reznice pripremiti na prezimljenje
- pred jaĉu zimu treba množionicu s ukorijenjenim reznicama pokriti daskama, a prije toga sve
otpalo lišće odstraniti
- na mjestu gdje su osjetljive reznice (Ceanothus, Weigella) treba klijalište prekriti prozorima i
daskama
- zelenim reznicama razmnožavamo slijedeće rodove:
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                          14

       Actinidia                                               Kerria
       Acanthopanax                                            Ligustrum
       Akebia                                                  Lonicera
       Amorpha                                                 Periloca
       Amelopsis                                               Philadelphus
       Betula nana humilis                                     Potentilla
       Buddleia                                                Rhamnus
       Ceanothus                                               Rhodotypus
       Cephalanthus occidentalis                               Ribes
       Clematis                                                Rosa
       Cornus alba – obojena sorta                             Rubus
       Cytisus – razno                                         Spiraea
       Deutzia                                                 Stephanandra
       Diervilla                                               Syringa persica
       Forsythia                                                  "      chinensis
       Helianthemum                                            Viburnum opulus sterile
       Hibiscus Syracus                                           "       macrocephalum sterile
       Jasminum                                                   "       rythidophyllum



        c) Razmnoţavanje Ericaceae

- velik dio ove skupine biljaka se ne da razmnožiti u potpuno nedozrelom stanju → trebamo
priĉekati da izbojci nešto otvrdnu  od polovice do kraja ljeta
- kod rodova Calluna i Erica su potrebni poluzeleni izbojci za reznice
- potrebne su matiĉne biljke od kojih se uzimaju zeleni izbojci
- reznice uzimamo sa granĉica bez cvjetnog pupa
- reznice sadimo u sanduke u pijesak pod kojim se nalazi lagana, pjeskovita zemlja → moraju biti
ĉvrsto posaĊene u pijesak
- nakon sadnje treba reznice dobro zaliti, da se pijesak ĉvrsto priljubi uz reznicu
- sanduĉići s reznicama se obiĉno postavljaju u staklenik za razmnožavanje na toplo i sunĉano
mjesto
- reznice tvore kalus polagano → moraju ostati na prikladnom mjestu u stakleniku dosta dugo, dok
se ukorijene
- za sunĉanih dana potrebno je lagano porositi → da reznice imaju topao i vlažan zrak
- meĊu najnježnije spadaju:
       Azalea                                                   Rhododendron
       Calluna                                                  Vaccinium
       Erica                                                    itd.

- ako površinu pijeska oko reznica malo prorahlimo šiljatim štapićem sprijeĉit ćemo gnjiljenje
uzrokovano algom i mahovinama
- krajem sijeĉnja reznice poĉinju stvarati korijenje i vegetirati
- ukorijenjene reznice Calluna i Erica se moraju presaditi u nove sanduĉiće koji su napunjeni
smjesom lisnjaĉe, tresetnjaĉe i pijeska
- krajem ožujka/poĉetkom travnja sanduĉići se mogu pronijeti u klijališta pod staklo → kasnije se
mogu ove ukorijenjene reznice presaditi ili u lonĉiće ili odmah izravno u hladno klijalište  do jeseni
poodrastu kao veća gotove sadnice

        d) Razmnoţavanje zimzelenog grmlja i drveća

- kod ove skupine drveća i grmlja najĉešće je u praksi raširen vegetativan naĉin razmnožavanja →
daje dobre rezultate
- koristi se metoda zelenih reznica → najbrže se dolazi do rezultata
- kod ove skupine grmlja moramo paziti da pogodimo pravi trenutak, kad su izbojci najprikladniji za
razmnožavanje → ne smiju biti ni pretvrdi ni premekani => kraj ljeta – početak jeseni
- ova skupina traži umjereno vlažan i topao staklenik za razmnožavanje, ali može poslužiti i klijalište
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                        15

- reznice uzimamo od zdravih, snažnih matiĉnih biljaka i tu odaberemo najljepše razvijene izbojke
- reznice režemo oštrim nožem tijesno ispod samog donjeg lista, a donje listove moramo odstraniti
- ovu skupinu obiĉno držimo u stakleniku s Ericaceae-ama → u jednakoj mjeri im je potrebna vlaga i
toplina
- ne smijemo dozvoliti previsoku temperaturu → u poĉetku je dovoljno 10 – 15°C
- kod umjerene temperature bolje se stvara kalus nego kod previsoke
- reznice od vrsti i sorti, koje brže i bujno rastu, mogu se saditi u lonce, s tim da se posade na 8 cm
promjera → lonci se postavljaju u dublje klijalište pod staklo
- što otpornije biljke na mraz i zimu uspijemo odgojiti veća je njihova vrijednost
- reznice šimšira i lovor-višnje sadimo u klijalište u pjeskovitu zemlju, gdje se oni do proljeća
ukorijene, a tada ih možemo presaditi u rasadnik




-   zelenim reznicama se razmnožavaju ovi rodovi:
       Aucuba japonica                                           "       Henryi
       Berberis buxifolia nana                                   "       japonicum
           "     Julianae                                        "       lucidum
           "     Stenophylla                                     "       strongylophyllum
           "     verruculosa                                  Lonicera nitida, L. pileata
       Buxus                                                  Camanthus aquifolium
       Cotoneaster Dommeri                                    Phillyrea decora, Ph. latifolia
       Cotoneaster Henryana                                   Polygola chamaebuxux
               "      Macrophylla                             Prunus laurocerasus
               "      panosa                                  Pyracantha coccinea
               "      salicifolia                             Stronvaesia
       Daphne – sve slaborastuće                              Santolina
       Dryas octopetala                                       Viburnum Davidii
       Eleagnus – sve zimzelene                                  "       Henryi
       Evonymus – sve zimzelene                                  "       rhytidophyllum
       Hedera                                                    "       utila
       Ilex – slaborastuće                                    Vinca major
       Ligustrum Delavajanum

        e) Razmnoţavanje crnogorica

- kod crnogorica je uspješnija proizvodnja sjemena nego kod bjelogorica → osim Thujopsis-a koji
se množi zelenim reznicama ili cijepljenjem
- cijepljenje je za proizvoĊaĉe povoljniji naĉin razmnožavanja nego reznice → cijepljene crnogorice
snažnije rastu od onih koje su uzgojene iz reznica
- kod crnogorice se mora paziti da uzimamo samo zdrave i dozrele izboje za reznice
- razmnožavanje poĉinje priliĉno kasno → 2. polovica 8. mjeseca  reznice su već napola dozrele i
sposobne za stvaranje kalusa
- stupasti oblici moraju biti razmnoženi samo iz izbojaka s vrha
- razmnožavati treba zapoĉeti u 8. i 9. mjesecu → može se upotrijebiti plodno klijalište (ima dovoljno
sunĉeve topline)
- u kolovozu se razmnožene konifere uvijek bolje ukorijene nego u kasnijim mjesecima
- priprema reznica ovisi od same vrste i oblika koji želimo razmnožiti
- kod konifera izboj ne režemo sa stabla nego mlade izboje odĉehamo s komadićem starog drveta i
oštrim nožem izgladimo ranu
- reznice odmah pikiramo u množionu u klijalištu koju smo pripremili sliĉno kao i za lisnato grmlje
- sadimo dosta gusto i ĉvrsto
- nakon sadnje dobro zalijemo, da se pijeska slegne oko reznice tako da reznica stoji ĉvrsto
- ukorjenjivanje se zbiva polagano i dugotrajno
- etiketiranje → s obzirom da ukorjenjivanje može trajati i po godinu dana, preporuĉuje se uzeti
etikete od pocinĉanog lima
- nije potrebno puno zasjenjivanja jer se razmnožavanje odvija u jesen
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                          16

- ako je vrijeme sunĉano biti će potrebno ĉešće porositi i ne dozvoliti visoke temperature
- preko zime prozori ostaju na klijalištu, a potrebno je pokriti i slamaricama
- reznicama se mora dati svijetla i topline, a po potrebi zraĉiti i rositi
- dogodi li se da u kolovozu i rujnu ne uspijemo razmnožiti crnogorice, još uvijek se to može uĉiniti u
10. – 11. mjesecu → u stakleniku
- u stakleniku su potrebni sanduĉići koje napunimo pjeskovitom i humoznom zemljom
- u sanduĉiće dosta gusto pikiramo reznice crnogorice, da što bolje iskoristimo prostor, a sanduĉiće
složimo na prikladno mjesto u stakleniku
- u proljeće sanduĉiće s reznicama jednostavno prenesemo u hladno klijalište gdje ostanu, dok se
ne zakorijene
- najbolje bi bilo u 9. / 10. mjesecu reznice crnogorice odmah posaditi u staklenik na posebno
spremljene gredice gdje se one preko zime do proljeća ukorijene
- crnogorice koje se mogu razmnožavati zelenim reznicama

Cephalotaxus drupacea, C. pedunculat                          Picea excelses – nisko rastući oblici
Chamaecyparis Lawsoniana s odlikama                           Sequoia gigantea glauca
      "         nootkaensis     "                                "         "      pyramidalis
      "         obtusa       "
      Chamaecyparis pisifera                                  Taxus baccata
      Cryptomeria japonica s odlikama                            " Cuspidata nana
      Jumniperus chinensis varijeteti                         Thuja occidentalis
                                                                 " plicata atrovirena
       Juniperus communis varijeteti                          Thujopsis dolobrata
          "      sabina      "                                Tsuga canadensis pyramidalis
          "      virginiana  "                                   " Mertensiana argentea

         f) Razmnoţavanje voćaka zelenim reznicama
-   ovaj naĉin razmnožavanja kod voćaka dolazi u obzir kod ogrozda, a rjeĊe kod ribiza
-   može se primijeniti kod maline i kupine, ako nema dovoljno izbojaka

        g) Razmnoţavanje zelenim reznicama zimi u stakleniku

- zimskim razmnožavanjem možemo nadopuniti ljetno → moramo osigurati matiĉne biljke
- MATIĈNE BILJKE → mlado, dobro razvijeno grmlje nakon obrezivanja u proljeće se posadi u dosta
velike lonce
- lonce s posaĊenim grmovima postavimo u klijališta tako da budu obloženi zemljom i u dovoljnom
razmaku
- preko ljeta je glavna briga obilno zalijevanje, a po potrebi i gnojenje gnojnicom ili stajskim gnojem
- grmovi moraju biti dobro razgranati
- ujesen lonce s matiĉnim biljkama izvadimo iz klijališta i nastojimo biljke osloboditi lišća
- matiĉne biljke postavimo na zgodno mjesto, obložimo ih suhim lišćem, a odavde ćemo ih u
odreĊeno vrijeme prenijeti u staklenik, gdje će im potjerati mladi izbojci
- obiĉno u prosincu ili sijeĉnju postavimo matiĉne biljke u polutopli staklenik
- bolje je da je u poĉetku temperatura niža, pa postepeno povisujemo → prije toga moramo
umjereno obrezivati matiĉne biljke
- kad izboji dosegnu 4 – 5 cm potrebno je polagano zraĉenje, da izbojci ojaĉaju, te da ne budu
premekani
- važno je i da matiĉne biljke u stakleniku ne stoje pregusto, kako bi se moglo dobiti kvalitetne
reznice
- novi pijesak i nova zemlja moraju biti postavljeni u množionici, koja treba biti novookreĉena i
raskužena
- gredica za razmnožavanje u stakleniku mora biti provoĊena cijevima za zagrijavanje (u tlu) iznad
kojih se obiĉno na žiĉanoj mreži nalazi mahovina, a na mahovini klijališna zemlja pomiješana s
pijeskom
- na zemlju doĊe oko 3 prsta debeli sloj pjeskovite tresetnjaĉe ili pjeskovite lisnjaĉe, a potom doĊe 3
cm debeo sloj ĉistog pijeska
- u veljači ili ožujku su obiĉno izbojci na matiĉnim biljkama već sposobni za izradu reznica →
izbojke narežemo oštrim nožem , priredimo reznice i pikiramo ih na pripremljenu gredicu
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                     17

- nakon sadnje reznice lagano porosimo ĉistom vodom
- prilikom sadnje šiljkom napravimo rupice, da se reznice u toku sadnje ne bi ozlijedile
- ne smijemo saditi pregusto, ali uvijek moramo paziti na iskorištenje prostora
- toplina u stakleniku bi trebala biti oko 20°C
- ne smije biti velika razlika izmeĊu dnevne i noćne temperature → može se lože odraziti na
postotak ukorjenjivanja
- nakon 14 dana poĉinje ukorjenjivanje → treba pomalo zraĉiti
- ne smije se dozvoliti da zrak bude presuh ili prevlažan, a važno je i držati jednoliĉnu toplinu
- kad smo sigurni da su reznice dobro zakorjenjene možemo ih presaditi u lonĉiće ili u sanduĉiće, a
možemo i u toplo klijalište
- množionica se može upotrijebiti 3 – 4 puta
- u svibnju ili lipnju presadimo ove sadnice na uzgojne gredice u rasadniku
- matiĉne biljke u proljeće obrežemo i ponovno ukopamo lonce do ruba u zemlju u hladnom klijalištu
- preko ljeta ih treba njegovati i pognojiti, pa se iduće zime mogu ponovno upotrijebiti kao matiĉne
biljke


-   na ovaj naĉin se mogu razmnožavati slijedeći rodovi i vrste:

    Acanthopanax pentaphyllus                                      Lespedeza
          Acer palmatum varijeteti                                 Ligustrum sinense
          Buddleia                                                    "      Stautonii
          Deanothus                                                Lonicera (slabo rastuće)
          Deutzia                                                  Ribes         "      "
          Fuchsia                                                  Spiraea       "      "
          Holodiscus
          Hypericum
          Kerria




                     2) Razmnoţavanje kljuĉićima
- za mnoge rodove i vrste grmlja i drveća ovaj naĉin razmnožavanja je najuspješniji
- kljuĉićima se razmnožavaju vrste s bujnijim rastom (Deutzia scambra, Phyladephus cymosus, Ph.
virginalis itd.), a zelenim reznicama grmlje slabijeg rasta
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                             18

- za rezanje kljuĉića dolaze u obzir dobro razvijeni jednogodišnji zreli izbojci
- kod reza moramo paziti na zdravlje matiĉne biljke
- rezanje granĉica za kljuĉiće vršimo odmah pošto lišće otpadne
- obiĉno se uzimaju dobro razvijeni jednogodišnji izboji, debeli kao olovka, od bezlisnih mladica
- rez se provodi od 11. – 01. mjeseca
- kljuĉiće režemo škarama na 15 – 20 cm s 6 – 8 okaca
- gornji rez je obiĉno kos i to iznad samog zadnjeg oka, donji je ravan ispod najdonjeg oka →
razlika u rezu ĉini se zato da kod sadnje ne doĊe do zabune i da oka ne dospiju u obrnutom smjeru u
zemlju
- ako nije moguće kljuĉiće odmah rezati, zatrapimo granĉice negdje na zaklonjenom mjestu ili u
šupi
- narezane kljuĉiće vežemo u snopiće po 50 komada, te ih zatrapimo u pijesak
- trap za kljuĉiće može biti u klijalištu, podrumu ili pod šupom, a može i vani na zaklonjenom mjestu
- kod vezanja kljuĉića u snopove treba paziti da sva oka stoje u istom smjeru
- ako imamo veću koliĉinu jedne vrste kljuĉića onda obiĉno ne vežemo snopiće, nego trapimo
kljuĉiće u jarĉiće red po red, gusto
- preko zime kljuĉići trebaju napraviti kalus, ali ne smiju jako potjerati
- površina koja je odreĊena za sadnju kljuĉića mora biti pripremljena već ujesen
- pognojiti treba zrelim stajskim gnojem, a zemlju preko zime treba ostaviti u grubim brazdama, da
promrzne
- u proljeće kad se zemlja osuši, treba je još jednom prekultivirati i usitniti, te napraviti gredice široke
120 cm
- obiĉno redove radimo duž gredice → 6 redova stane na gredicu
- razmak unutar reda je oko 3 – 5 cm → ovisno o uzrastu i postotku primljenih pojedinih vrsta
- ako je zemlja dobro pripremljena, onda obiĉnije vrste kljuĉića možemo jednostavno zabosti u
zemlju prema redovima tako da samo jedno oko viri iz zemlje
- u propusnom laganom tlu koje se brzo zagrijava kljuĉići se sade u okomitom smjeru
- u težim glinastim tlima kljuĉići se sade u kosom smjeru → pogotovo ako su kljuĉići nešto duži
- gredice na kojima su posaĊeni kljuĉići treba njegovati preko ljeta
- važno je da zemljište bude ĉisto od korova, uvijek primjereno vlažno i dovoljno rahlo
- prema potrebi se nasad treba zalijevati
- da bi se oĉuvala vlaga i rahla struktura zemlje dobro je gredice s kljuĉićima prekriti sagorjelim
finim gnojem ili kompostom
- u normalnim uvjetima kljuĉići će se dobro zakorijeniti tijekom ljeta

-   ovim naĉinom se mogu razmnožavati:
    Alnus viridis                                              Platanus acerifolia
    Broussonetia papyrifera                                  × Polygonum Aubertii
    Chaenomeles japonica – varijeteti                        × Polygonum baldahuanicum
    Deutzia scabra – oblici                                    Populus
    Forsythia                                                  Prunus Pissartii
    Hibiscus syracus                                           Rhodotypus kerrioides
    Holodiscus discolor                                        Ribes aureum, nigrum i rubrum
    Kerria japonica                                            Rosa
    Ligustrum ovalifolium                                      Salix
    Ligustrum vulgare                                          Sambucus
    Lonicera tatarica                                          Spiraea – sve jaĉeg uzrasta
    Parthenocissus Engelmanii                                  Symphoricarpus
    Parthenocissus Saint Paulii                                Vitis
    Philadelphus – svi jako rastući
       × - ĉesto u stakleniku u loncima




       Razmnožavanje voćaka kljuĉićima

- ovim naĉinom se voćke vrlo rijetko razmnožavaju → kljuĉićima se razmnožavaju uglavnom ribiz i
ogrozd, te vegetativni oblik dunje za podloge u voćarstvu
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                      19

- kljuĉiće od ribiza je bolje napraviti i posaditi u kasno ljeto → krajem kolovoza su jednogodišnji
izboji ribiza već dovoljno zreli da mogu poslužiti za kljuĉiće

                  3) Razmnoţavanje nagrtanjem /grmova/
- kod nekih vrsta se može uspješno primijeniti → Aesculus parviflora, Chaenomeles japonica,
Cornus alba, Spiraea pumila, Magnolia, nekih hibrida itd.
- ovaj naĉin razmnožavanja je jednostavan i siguran, ali zahtijeva veća ulaganja u dobivanje starijeg
nasada matiĉnih biljaka da bi mogli dobiti veći broj mladih ukorijenjenih izdanaka
- matiĉne biljke se sade na dobro prorahljeno i dobro pognojeno tlo u redove na razmaku od 100 –
150 cm, a unutar reda na razmaku od oko 30 – 50 cm
- u redu se mogu saditi i bliže, jer se grmovi srastu kao živica jedan do drugoga
- zemljište mora biti prerigolano i oblino pognojeno stajskim gnojem ili kompostom
- kada ovogodišnji izboji postignu visinu od oko 40 – 50 cm, poĉinjemo s nagrtanjem → ako imamo
komposta dobro je upotrijebiti zreli kompost za nagrtanje
- zemlja mora biti dobro obraĊena i dovoljno usitnjena da se prilikom nagrtanja motikom da dobro
raspodijeliti meĊu jednogodišnje granĉice → ne smiju ostati šupljine meĊu granĉicama
- svaki izbojak mora biti samostalan → zemlja mora svaki izbojak zasebno obuhvatiti
- prvo nagrtanje poĉinje početkom ljeta (kraj lipnja) → mora se ponoviti nekoliko puta
- zemlja ne smije biti zakorovljena i zbita, a po potrebi je dobro izvršiti 1 – 2 natapanja
- pod normalnim uvjetima zakorjenjivanje izbojaka tijekom ljeta mora toliko napredovati da ti izboji
mogu ujesen biti odrezani kao samostalne gotove sadnice
- ĉim list otpadne, oštrim škarama odrežemo ujesen ukorijenjene izboje na samoj bazi, a potom ih
odmah zatrapimo u zemlju
- neukorijenjene izdanke koristimo kao kljuĉiće → narežemo ih na komade dužine 15 – 18 cm i
utaknemo na gredice tako da je samo najgornje okce vidljivo iznad površine tla
- neke vrste se teško ukorjenjuju, kao zeleni izbojci tokom vegetacije u prvoj godini, pa će biti
potrebno u drugoj godini ponoviti nagrtanje → možemo pospješiti ukorjenjivanje, ako oko izbojka koji
se nagrne vežemo prsten od žice – zaustavljamo kolanje sokova na tom mjestu, što dovodi do
pojaĉanog stvaranja kalusa i zakorjenjivanje izbojka

-   ovom metodom možemo razmnožavati slijedeće vrste:
        Aesculus parviflora                                 Spirea Van Houttei
        Chaenomeles japonica                                Spirea arguta
        Hydrangea pubescens                                 Tilia tomentosa
        Indigofera                                          Philadelphus coronarius aurea
        Magnolia – razni hibridi                            Prumus glandulosa
        Ribes aureum – varijeteti                           Prunus nana
        Ribes alpinum pumilum                               Pterocarya
        Spirea pumila – varijeteti
- ova metoda se upotrebljava u voćarskim rasadnicima, kod dobivanja vegetativnih, niskorastućih
oblika, koji služe kao podloga za cijepljenje plemenitih voćaka
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                           20

                  4) Razmnoţavanje grebenicama /povaljenicama/

- drveće koje se ne da razmnožiti kljuĉićima ili zelenim reznicama, a cijepljenje takoĊer nije uvijek
uspješno → razmnožavanje grebenicama
- ovaj naĉin razmnožavanja traži dobro tlo → primjena grebenica se može uspješno izvesti samo na
humoznom, propusnom i vrlo strukturnom tlu, koje je bogato hranjivima
- grebenice se zakorjenjuju nešto teže nego ovogodišnji izbojci kod razmnožavanja nagrtanjem
- za razmnožavanje se većinom uzimaju jednogodišnji izbojci
- razmnožavanje grebenicama se obiĉno provodi od proljeća – jeseni zavisno od vrste i starosti
izdanka → provodi se što ranije u proljeće da sva okca ravnomjerno potjeraju

   I. U većim rasadnicima na pogodnom zemljištu se podigne poseban nasad odreĊenih vrsta, koje
se žele razmnožiti
- matiĉne sadnice se sade na razmak od 1,5 – 3 m → ovisno o vrsti
- grebeniĉanje može poĉeti onda kada matiĉne sadnice imaju dovoljno razvijenih grana
- za grebenice uzimamo prošlogodišnje granĉice, koje su dobro razvijene
- u travnju → sve grane se polože u zemlju, a sasvim slabe granĉice se odstrane
- u proljeće matiĉne biljke istjeraju iz korijena nove snažne izbojke koji će opet biti sposobni za
razmnožavanje
- kod nekih vrsta uzimamo dvogodišnje grane za grebeniĉanje, koje obiĉno ostanu po 2 godine u
zemlji, dok se ukorijene → Azalea, Rhododendron, Acer palmatum oblici, Magnolia i dr.
- grebenice polažemo u zemlju na taj naĉin da od matiĉne biljke duž grane iskopamo 15 – 20 cm
dubok i širok jarĉić u koji se položi grana → vrh grane treba viriti iz zemlje
- ako se grana teško savija može se malo zavinuti
- duž te grane naspemo dobru vrtnu zemlju → cijela grana je pokrivena zemljom

   II. Kod nekih grebenica koje se teže ukorjenjuju (Magnolia) → treba napraviti na grebenici pored
pupova nekoliko prstenova da bi izazvali bolje ukorjenjivanje
- najbolje je da za grebenice uzimamo 1 – 2 m dugaĉke izboje koje polažemo ĉitavom njihovom
dužinom u zemlju

    III. Kod nekih vrsta i oblika, npr. Acer negundo i varijeteti, Acer saccharinum i njegovi oblici → za
svaki izbojak koji će poslužiti i kao grebenica, iskopa se štihaĉom oko 15 cm dubok i toliko širok jarĉić,
koji je dug koliko je dug izbojak
- izbojak se položi vodoravno u jarĉić i s nekoliko drvenih klinova priĉvrsti na više mjesta
- kad sve jake izboje polegnemo, prvi dio je gotov
- jarĉići u poĉetku ostaju otvoreni → polijeganje grana, iz svih oka na grebenici potjeraju novi izboji
koji za kratko vrijeme dosegnu visinu preko jarĉića
- sada ih polagano poĉinjemo nagrtati finom propusnom, kompostiranom zemljom → u istoj godini
se svi izbojci približno jednako razviju i jednako ukorijene
- takav naĉin grebeniĉenja mora poĉeti prije same vegetacije → rano u proljeće

    IV. Kod nekih penjalica, npr. puzava Lonicera, Wisteria sinensis i dr. → mladi izbojci koji u proljeće
potjeraju iz matiĉnih biljaka, obiĉno dobiju jednu jaku motku po kojoj se izbojci penju uvis
- idućeg proljeća ovi izbojci se skinu s motke i podijele svaki na svoju stranu
- duž svakog izbojka iskopamo 15 cm duboke i toliko široke jarĉiće → na tim jarcima napravimo u
odreĊenim razmacima humke, tako da će izbojak negdje biti savinut u jarku i pokriven zemljom, a
negdje će biti vani → vrh izbojka ostaje izvan jarĉića
- onaj dio koji je udubljen u jarĉić dobro se priĉvrsti drvenim klinovima i zatrpa rahlom zemljom
- krajem jeseni grebenica se razreže tako da svaki izbojak ima svoj korijen

    V. Kod nekih vrsta, koje se teško zakorjenjuju grebenica mora ostati i 2 godine u zemlji
- takve vrste prilikom grebeniĉanja moramo ili na nekoliko mjesta privezati žicom oko izbojka ili oko
izbojka izrezati kolut poput prstena → na tim mjestima se zaustavi kolanje hranjivog soka, pa se
pospješuje stvaranje kalusa i zakorjenjivanje izbojka

-   grebenicama možemo razmnožavati slijedeće lisnjaĉe:
       Acer carpinifolium                                       "    cissifolium
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                    21

       " negundo – varijeteti                              Diospyros
       " platanoides                                       Disanthus ceroidifolia
       " pseudoplatanus                                    Eleagnus argentea
       " saccharinum                                       Eucommia ulmoides
      Aesculus parviflora                                  Euptelea polyandra
      Alnus – svi varijeteti                               Fothergilla
      Aristolochia durior                                  Halimodendron argenteum
      Itea virginica                                       Hamamelis japonica, H. mollis
      Juglans regia – varijeteti                           Hydrangea queriofolia
      Lindera Benzoin                                      Ideaia polycarpa
      Liquidambar styraciflua                              Morus
      Lonicera, sorte penjaĉice                            Oxidendrum arboreum
      Magnolia hybridi                                     Parrotia persica
      Macheberberis Noubertii                              Paraphyllum ramosissimum
      Menispermum canadense                                Potentilla Salessowii
      Berchemia racemosa                                   Prunus glandulosa
      Calycanthus fertilis                                 Pterostyrax
      Carrieria calycina                                   Smilax
      Castanea vesca                                       Tilia
      Celtis – rijetke vrste                               Ulmus
      Cercidiphyllum japonicum                             Viburnum
      Chaenomeles japonica                                 Vitis
      Clematis                                             Wisteria sinensis
      Cornus alba
      Corylopsis apicata
      Corylus
      Daphne – zimzelene
      Davidia involucrata

- od voćaka         se                                            mogu razmnožiti → maline, ribiz,
ogrozd, lješnjak




                   5) Razmnoţavanje korijenskim reznicama

- drveće i grmlje koje tjera izbojke iz korijena u najviše sluĉajeva se može razmnožiti korijenskim
reznicama
- KORIJENSKE REZNICE → uzimamo od sadnica iz rasadnika koje smo povadili za otpremu ili od
matiĉnih stabala
- najbolje reznice su one koje su debele kao olovka
- korijenje koje služi za reznice ne smije se zasušiti → odmah nakon reza utrapimo u zemlju
- reznice radimo obiĉno u studenom i prosincu dužine prsta, tako da oštrim nožem napravimo glatki
rez → polažemo ih u sanduĉiće na dosta mali razmak
- sanduĉići su napunjeni propusnim, pjeskovitim kompostom, a reznice smiju biti oko 1 cm debelo
pokrivene zemljom
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                      22

- posaĊeni sanduĉići s reznicama obiĉno stoje u množionici u stakleniku, gdje vlada umjerena
temperatura
- preko zime poĉinje polagano ukorjenjivanje iz adventivnih oka
- ako se na zemlji oko reznica uhvati mahovina i alge mora se cijela površina sanduĉića lagano
prorahliti šiljatim drvcem da se zemlja bolje osuši
- poĉetkom ožujka možemo sanduĉiće postaviti u polutoplo klijalište → djelovanje sunĉanih zraka
- pod utjecajem normalne temperature reznice zapoĉinju tjerati nove izbojke
- ĉim se toplina podigne, mora se zapoĉeti sa zraĉenjem
- kasnije možemo nov ukorijenjene sadnice rasaditi na otvorene i dobro pripremljene gredice u
rasadniku
- slabije rastuće reznice možemo još 1 godinu uzgajati u sanduĉićima, pa ih tek iduće godine
presaditi na uzgojne gredice u rasadnik

-   ovom metodom možemo razmnožiti slijedeće bjelogorice:
       Acanthepanax                                       Gymnocladus dioica
       Aesculus parviflora                                Koelreuteria paniculata
       Ailanthus                                          Lycium
       Akebia                                             Maclura aurantiaca
       Bignonia radicans                                  Pachisandra terminalis
       Broussonetia papyrifera                            Paulownia tomentosa
       Cedrela sinensis                                   Phellodendron
       Colastrus                                          Pterocarya
       Clerodendron trichotomum                           Rhus typhina
       Chaenomeles                                        Sorbaria
       Coriaria                                           Xanthaxylum americanum

-   od voćnih kultura korijenskim reznicama se mogu razmnožavati kupine



                 6) Razmnoţavanje dijeljenjem

- dioba je najsigurniji naĉin vegetativnog razmnožavanja → ne traži naroĉite uvjete – treba imati
dovoljan broj matiĉnih biljaka
- ovaj naĉin se vrlo rijetko primjenjuje
- u proljeće i ljeti iskopamo matiĉne biljke i dijelimo ih prema veliĉini matiĉnjaka
- nove biljke posadimo na dobro pripremljene gredice, gdje obiĉno vrlo dobro uspijevaju Hyporicum
calycinum, Pachysandra terminalis, Daphne oneerum, Spiraea thunbergii, Spiraea arguta

                 7) Razmnoţavanje cijepljenjem

- CIJEPLJENJE → naĉin vegetativnog razmnožavanja kod kojeg prenosimo pup ili dio stabljike s
jedne biljke na drugu  one srastu i dalje žive zajedniĉkim životom
- podloga → biljka na koju se cijepi
- plemka → granĉica ili pup koji se cijepi na podlogu
- podloga crpi iz zemlje vodu i mineralne tvari, plemka asimilira i odvodi u podlogu dio svojih
asimilata
- CIJEP (KALEM) → biljka nastala cijepljenjem
- za podlogu se obiĉno uzima biljka koja je otporna i dobro se razvija
- cijepljenje provodimo uvijek kada nemamo drugog naĉina razmnožavanja
- da bi cijepljenje uspjelo trebaju se ispuniti slijedeći uvjeti:
       1) Sastav plazme plemke i podloge je jednak ili sliĉan → spoj oba dijela je ĉvrst, tako da se
može normalno vršiti izmjena hrane, a cijepljeno mjesto je neprimjetno
       2) Podloga i plemka moraju imati podjednak maksimum upojne snage
- osim potpunog srasta podloge i plemke, potrebno je i normalno cirkuliranje hranjivog i biljnog soka
       3) MeĊu cijepljenim biljkama mora biti blisko ili stanovito srodstvo → cijepljenje je moguće
provoditi unutar srodnih obitelji ili meĊu biljkama razliĉitih rodova iste obitelji
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                        23

- prilikom cijepljenja biljke moraju doći u takav dodir da se mogu lako srasti → podloga i plemka
moraju biti ĉvrsto priljubljene jedna uz drugu u tvornim slojevima u kojima biljka raste u debljinu –
kambij podloge
- cijepljenje je uspjelo kada se potpuno srastu podloga i plemka na mjestu cijepljenja, gdje se
staniĉje podloge i plemke poveže u jednu cjelinu
- u prvoj fazi srašćivanja spoje se stanice podloge i plemke na mjestu operacije i staniĉni sadržaj
stanica plemke i podloge
- kasnije na spojnom mjestu nastaju nove stanice → nije nastalo potpuno srašćivanje – cijep nije
potpuno ĉvrst
- kad nastane jaĉe kolanje sokova u tvornim slojevima drveta i kore, novo staniĉno tkivo postaje sve
ĉvršće i jaĉe → spojno mjesto postane ĉvrsti spoj
- ĉesto u razini cijepljenog mjesta nastane odebljanje → sve biljke imaju svojstvo da na ozlijeĊeno
mjesto šalju obilje sokova
- daljnji razvoj podloge i plemke je ovisan od jakosti pojedine biljke
- podloga ima zadatak da svojim korijenom crpi iz zemlje vodu i u njoj otopljene mineralne tvari,
koje šalje u plemku, a plemka asimilira i transpirira, te tako nastaje kolanje hranjivih sokova
- utjecaj podloge na plemku je znatan, ali nikada nije tolik da bi se u potpunosti promijenila svojstva
plemke → trebamo tražiti podloge koje imaju dobra svojstva
- kao podloga uzimamo vrste, a na njih cijepimo uglavnom njihove varijetete i oblike → npr. kao
podloga služi Acer negundo za svoje oblike Acer negundo foliis variegatis i dr. ; Berberis vulgaris
atropurpurea služi kao podloga za sve Berberis-e, Viburnum lantana služi kao podloga za sve
Viburnum-e, Betula pendula služi kao podloga za sve Betula-e
- crnogorice → Chamaecyparis Lawsoniana služi kao podloga za Ch. Lawsoniana Alumii, Fraseri...;
Picea excelsa služi kao podloga za sve vrste i oblike roda Picea
- u praksi se ĉesto cijepe i prirodne vrste → kada ne možemo dobiti kvalitetno sjeme
- ima sluĉajeva kada možemo cijepiti razliĉite rodove → Crataegus monegyna može biti podloga za
Amelancier, Cotoneaster i Sorbus aucuparia
- kod jorgovana → podloga mora imati bujan rast, zdrav izgled, da ne izbija nove izboje iz korijena
- ruže → nema univerzalne podloge za sve ruže, sve prilike i svako tlo
          → niski uzgoj ruža → podloge nižeg uzrasta (Rosa canina Senff, Rosa canina Brőg)
          → Rosa multiflora je dobra podloga, ali uglavnom za uzgoj ruža Polyantha
          → ruže stablašice → Rosa canina Bohmidtov Ideal, Rosa inermis (kao Rosa canina, ali bez
trnja)
- matiĉno stablo od kojeg uzimamo plemke, mora odgovarati stopostotno traženom tipu bastarda,
varijacija ili oblika, koji želimo razmnožiti
- cijepljenjem razmnožavamo jedan bastard, tip, oblik ili vrstu koju ne možemo drugim vegetativnim
naĉinom uspješno razmnožiti

-   cijepljenje ima više naĉina:
            1) U proljeće
         a) Cijepljenje na obiĉni spoj i spoj na jeziĉac
         b) Cijepljenje u trokut
         c) Cijepljenje pod koru
         d) Sedlasto cijepljenje
         e) Presedlasto cijepljenje
         f) Cijepljenje u raskol
         g) Cijepljenje u poluraskol

            2) Ljeti
       a)   Okulacija
       b)   Ablaktiranje → provodi se i u proljeće
       c)   Postrano priljubljivanje → ljeti vani, a zimi u stakleniku
       d)   Postrano cijepljenje pod koru

       Proljeće
    a) Cijepljenje na obiĉni spoj i spoj na jeziĉac
-   provodi se uglavnom kod lanjskih slabijih podloga
-   podloga i plemka moraju biti jednako debele
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                    24

- NAĈIN CIJEPLJENJA → na podlozi i plemci se naprave podjednaki rezovi (2 – 2,5 cm duljine), pa se
priljube plemka i podloga  kora i tvorni sloj plemke i podloge moraju doći toĉno jedno na drugo
                        → cijep se poveže likom i namaže voskom za cijepljenje
- kod ovog naĉina se plemka lako pomakne → treba upotrijebiti spoj na jeziĉac (engleski spoj)
- ovaj naĉin cijepljenja se upotrebljava najviše kod razmnožavanja vinove loze
- tehnika izvoĊenja je ista kao kod obiĉnog spoja
- u gornjoj trećini reza na plemki i podlozi se ureže oko 5 mm dugaĉak rez – zatim cijep spojimo da
se jeziĉac podloge uvine kroz urez plemke i obratno




    b) Sedlasto cijepljenje i presedlasto cijepljenje
- upotrebljava se kada je podloga tanja od plemke
- plemku režemo kao kod spajanja, samo se na gornjem dijelu reza ostavi malo sedlo, jer je plemka
na tom mjestu poprijeko urezana
- podlogu prorežemo poprijeko vodoravno, a zatim prema gore
- prema vodoravnom popreĉnom rezu se napravi kosi rez, koji odgovara rezu na plemci
- najbolje je da su rezovi na plemci i podlozi jednaki
- plemka se postavi na podlogu tako da se rez podloge i plemke toĉno pokrivaju → treba paziti da
kora doĊe na koru
- ako je rez na podlozi nešto širi mora se na jednoj strani pokrivati kora na podlozi i plemci
- cijep se ĉvrsto zaveže likom, a potom zamaže voskom za cijepljenje
- PROSEDLASTO CIJEPLJENJE → ako na podlozi na dnu reza urežemo rovaš (popreĉni urez), pa u taj
urez umetnemo donji dio plemke
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                     25

    c) Cijepljenje u trokut (klinasto cijepljenje)
-   puno se upotrebljava kod razmnožavanja dendro-bilja
-   na podlozi izrežemo klinasti isjeĉak
-   na plemki izrežemo klin, koji toĉno odgovara isjeĉku na podlozi
-   klin se mora toĉno prislanjati uz isjeĉak i mora ga potpuno ispuniti
-   cijepljeno mjesto zavežemo likom i zamažemo voskom za cijepljenje




   d) Cijepljenje pod koru
- dosta star naĉin cijepljenja
- provodi se kada se kora da lako olupiti → kada je podloga u punom soku – travanj
- podlogu prorežemo na odreĊenom mjestu gdje želimo izvršiti cijepljenje
- plemku pripremimo kao kod spajanja ili kod sedlastog cijepljenja
- rez je na plemci dug 2 – 2,5 cm
- na podlozi napravimo okomit rez i na kori toliko dugaĉak, koliko je dugaĉak rez na plemci, a potom
se oštricom može olupiti kora i plemka se utisne pod koru toliko koliko je dug rez na plemci
- cijep se zaveže likom i zamaže voskom za cijepljenje
- ako je podloga u punom soku može se plemka utisnuti pod koru, a da koru ne režemo


-   ovaj naĉin cijepljenja je brz, a provodi se kad je plemka tanja od podloge
-   na podlogu se mogu utisnuti i po 2 – 3 plemke
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                           26

    e) Cijepljenje u raskol
-   primjenjuje se kada je podloga jako debela, a plemka tanka
-   star naĉin oplemenjivanja
-   više se upotrebljava u voćarstvu kod precjepljivanja starih voćaka
-   mana mu je što rana teško zarašćuje, a ĉesto se dogaĊa da ne zaraste sasvim
-   podlogu prorežemo vodoravno, a rez zagladimo oštrim nožem
-   podlogu raskolimo voćarskim nožem na 3 – 4 cm dužine raskol mora biti ĉist i gladak
-   na svakoj strani raskola umetnemo po 1 plemku, koja se na obje strane koso zareže
-   ako je plemka debela, režemo je na rovaš (popreĉni urez)
-   plemku klinom utisnemo u procjep, pazeći da se tvorni slojevi i na plemci i na podlozi poklapaju
-   cijep se zaveže likom i namaže voskom za cijepljenje
-   u procjep možemo umetnuti 2 ili 4 plemke (unakrsni procjep)
        Ljeti




   a) Ablaktiranje → provodi se i u proljeće
- naroĉito se primjenjuje kod Betula pendula Youngii, a u voćarstvu kod duda i oraha
- za ovaj naĉin cijepljenja su potrebna matiĉna stabla koja stoje na slobodnom pristupaĉnom mjestu
- oko tih stabala posadimo ujesen odgovarajuće podloge → možemo ih imati ulonĉene
- ako su podloge u loncima, treba ih prilikom postavljanja oko matiĉnog stabla za ablaktiranje uroniti
u zemlju do ruba lonca
- u kasno proljeće kad su sokovi već u toku izvršimo ablaktaciju
- na podlozi uzmemo granĉicu odgovarajuće debljine, te na njoj oštrim, ĉistim nožem skinemo koru
u duljini od 3 – 4 cm → isto napravimo kod plemke
- spojimo granĉicu plemke i podloge tako da se rezovi potpuno poklapaju, pazeći da se tvorni dio
plemke i podloge ĉvrsto priljubljuju
- obje granĉice se ĉvrsto povežu likom
- cijep premažemo voskom, pa je na taj naĉin cijepljenje izvršeno
- da vjetar ne rastrga spojene cijepove, svaki cijep moramo poduprijeti motkom ili štapom
- nakon što cijepljenje potpuno uspije može se oštrim nožem ispod samog mjesta cijepljenja
odrezati granĉica od njezinog matiĉnog stabla
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                      27


   b) Postrano priljubljivanje → ljeti vani, a zimi u stakleniku
- upotrebljava se kod dendrološkog bilja najviše kod crnogorice, a ponekad i u voćarstvu
- VOĆARSTVO → podloga se na mjestu za cijepljenje zareže do drvenastog dijela, te na kraju reza
nešto zarovaši
- napravi se odgovarajući rez na plemki, tako da rez na plemki toĉno odgovara rezu na podlozi
- utisne se plemka u podlogu da se tvorni slojevi plemke i podloge toĉno poklapaju
- kad je cijep gotov, zaveže se cijepljeno mjesto likom i namaže voskom

- CRNOGORICA → naroĉito kod Pinus i Abies upotrebljava se tzv. postrano priljubljivanje
- na podlozi na odreĊenom mjestu za cijepljenje oštrim ĉistim nožem odrežemo 2 – 3 cm dugaĉak
komadić kore
- za plemku se uzima jedno- do dvogodišnji vršni ili postrani izbojak na dnu kojeg se odstrane iglice
- na plemci se zatim odstrani 2 – 3 cm dugaĉak jeziĉak kore → veliĉinom mora odgovarati rezu na
podlozi
- plemka se spoji s podlogom tako da se tvorni dijelovi plemke i podloge toĉno poklapaju
- cijepljeno mjesto zavežemo pamuĉnim koncem i zamažemo voskom
- podlogu ne treba prikraćivati dok se cijep ne sraste
- ovakvo cijepljenje može uspjeti uglavnom pod staklom → jednoliĉna temperatura i primjerena
vlažnost zraka

   c) Postrano cijepljenje pod koru
- provodi se najĉešće kod onih crnogorica, koje imaju tanke granĉice → Juniperus, Thuja,
Chamaecyparis
- u nekim sluĉajevima se koristi kod bjelogorice → ribiz i ogrozd
- oštrim, ĉistim nožem na podlozi na prikladnom mjestu vrhom noža izvedemo rez u koru duž
podloge
- ne lupimo koru uzduž i poprijeko podloge kao kod T-reza, nego vrškom noža odrežemo koru u
tom (T) obliku
- dužina reza na podlozi obiĉno iznosi 2 – 2,5 cm
- na sliĉni naĉin zarežemo i plemku s 2 strane, tako da plemka izgleda poput trouglastog klina → na
plemki takoĊer zarežemo koru, a ne drvo
- plemku utisnemo u izrezani jarĉić na podlozi, pazeći da se tvorni dijelovi plemke i podloge
poklapaju
- cijep zavežemo pamuĉnim koncem i zamažemo voskom
- ovaj naĉin cijepljenja crnogorice najbolje uspijeva pod staklom




    d) Cijepljenje na prsten (prstenovanje)
-   koristi se samo kod nekih vrsta → orah, kesten, smokva
-   na podlozi se izreže kolut kore u obliku prstena
-   na mjesto koluta kore se umetne kolut kore s plemkom s jednim pupom
-   može se raditi dok je još jako kolanje sokova
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                     28




   e) Okulacija
-  najrašireniji naĉin cijepljenja
           o Okulacija na tjerajući pup → provodi se u svibnju i lipnju
- ĉesto se uzima prošlogodišnje oko koje nije potjeralo (breze), ili ovogodišnje dobro razvijeno oko
- do jeseni dobijemo novi plemeniti izbojak koji toliko ojaĉa i odrveni da može prezimiti bez
opasnosti da promrzne
- varijeteti Acer negundo, varijeteti i vrste roda Betula
           o Okulacija na uspavani pup → provodi se od srpnja – rujna
- pup potjera tek u proljeće slijedeće godine → postotak primanja je velik

- plemke uzimamo od zdravih matiĉnih stabala koje s obzirom na vrstu i tip imaju sva pozitivna
svojstva
- plemke moraju imati zdrava, zrela i dobro razvijena oka
- najbolje je rezati plemke neposredno pred okulaciju
- lisnu plojku treba odmah odrezati da ne bi plemka venula, a ostanu samo peteljke iznad pupova
- narezane plemke ne smiju biti previše otvrdnute → umanjuje se uspjeh okulacije
- ako su plemke premekane onda ih je dobro prikratiti 2 – 3 tjedna prije uzimanja za okulaciju, da
pupovi bolje ojaĉaju
- ako je suša bit će potrebno cjepiljnjak zaliti nekoliko dana pred okulaciju
- podlogu moramo oĉistiti pred okulaciju, a osim toga mjesto okulacije moramo prebrisati krpom
- kod jorgovana i ukrasnih breza okuliramo oko 8 cm iznad korjenova vrta, a inaĉe svugdje
nastojimo okulirati što niže na korijenski vrat
- na podlozi na mjestu odreĊenom za okulaciju napravimo T-rez → samo kora smije biti prorezana
- vrškom kosti na cjepljarskom nožu olupe se rubovi kore tako da se pup može lakše umetnuti
- pup uvijek postavljamo s one strane otkuda pušu vjetrovi
- oko za okulaciju pripremimo tako da plemku uzmemo u lijevu ruku, a kažiprst postavimo ispod oka
- cjepljarski nož držimo u desnoj ruci i postavimo ga otprilike 1 cm iznad pupa te povuĉemo do 1 cm
ispod pupa → pazimo da pup izrežemo s korom sa što manje drveta
- u pupu uvijek mora ostati jezgra, jer se pup ne može primiti bez nje
- odrezani pup primimo kažiprstom i palcem lijeve ruke za peteljku, pazeći da ne dodirnemo
otvorenu ranu
- umetnemo oko u T-rez na podlozi, olupivši koru koštanim vrškom na cjepljarskom nožu
- u sluĉaju da smo prilikom reza oka odrezali previše drveta, suvišni dio možemo odstraniti tako da
ga vrhom noža zahvatimo i odĉehnemo, ali onaj dio koji ostane po samim okom pustimo, jer se neće
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                        29

primiti ako oko ostane prazno
- najvažnije je da se rez izvrši vješto i brzo, a ĉim je oko umetnuto treba odmah izvršiti vezanje
likom
- kod vezanja moramo paziti da svu ranu zavežemo, a samo da oko ostane slobodno
- vez bi trebao biti dosta ĉvrst, ali ipak ne pretvrd, da ne doĊe do zastoja kolanja sokova
- okulacija se ne provodi za kišovita vremena jer to umanjuje uspjeh
- najbolje vrijeme za okulaciju je rano ujutro ili predveĉer → treba izbjegavati rad za vrijeme prejake
žege
- okulaciju obiĉno provode 2 ĉovjeka → jedan koji umeće oka i jedan koji reže
- ako su radnici dobro uvježbani jedan cjepljar može za 10 sati rada umetnuti oko 1 000 – 1 500
oka

- FORKATOV NAĈIN OKULACIJE → kada je slaba podloga ili se kora na podlozi ne da olupiti možemo
izvesti okulaciju tako da priljubimo na podlogu
- na podlozi odrežemo takav komadić kore u veliĉini izrezanog oka, pa na tu ranu priljubimo oko, te
potom cijep zamotamo likom
- kod reza kore na podlozi ostavimo na dnu reza mali jeziĉak, na koji se nasloni plemenito oko
- prije nego što izvršimo rezanje jeziĉkom pritisnemo donji dio kore plemenitog oka tako da oko
toĉno pokriva ranu na podlozi, pa tek onda izvršimo vezanje likom
- ovaj naĉin okulacije se ĉesto upotrebljava kod proizvodnje visoko-stablastih ruža

- sve okulate poslije 2 – 3 nedjelje moramo temeljito pregledati, tako da one podloge, gdje se oko
nije primilo ponovno okuliramo
- ako lisna peteljka na plemenitom oku otpadne prilikom dodira, znak je da je okulacija uspjela
- kod okulacije na uspavani pup oka bi trebala dobro srasti do jeseni, ali da ne potjeraju prije
slijedećeg proljeća
- ima sluĉajeva kada pojedina oka istjeraju još iste jeseni → potrebno je takav izbojak prikratiti na 1
oko
- posljedica tog reza je da se stvore na bazi izbojka nova 2 oka, koja obiĉno do zime toliko ojaĉaju i
otvrdnu, da mogu uspješno prezimiti

-    da bi cijepljenje dobro uspjelo treba se pridržavati slijedećih uputa:
              1) Plemka treba stvarati nove stanice → za plemku treba uzimati jednogodišnje
granĉice, samo iznimno dvogodišnje
              2) Svaka plemka mora imati najmanje 1 – 3 dobro razvijena pupa
              3) Plemke treba uzimati sa zdravih i tipiĉnih stabala koja imaju sva pozitivna svojstva
              4) Prilikom svakog cijepljenja mora se paziti da se tvorna tkiva plemke i podloge (kambij
i felogen) potpuno dotiĉu → što je površina dodira tvornog tkiva veća, veći je uspjeh cijepljenja
              5) Cijep moramo ĉvrsto povezati, da staniĉja budu u neprestanom dodiru
              6) Najbolje je ako plemka i podloga u isto vrijeme tjeraju (listaju, cvatu i dozrijevaju)
- kod proljetnog cijepljenja neće škoditi ako plemka nešto kasnije dolazi u sok od podloge
              7) Da bi uspjeh cijepljenja bio veći u blizini cijepljenog mjesta na plemci i na podlozi
treba se nalaziti po jedan pup koji pospješuju srašćivanje cijepa privlaĉeći sokove
              8) Rane kod cijepljenja moraju biti hermetiĉki zatvorene → zrak i voda ne smiju prodirati
u ranu → potrebno je ranu premazati voskom za cijepljenje
              9) Cjepljar mora biti vješt i svako cijepljenje obaviti brzo i toĉno
              10) Nož za cijepljenje mora uvijek biti ĉist i oštar
              11) Cjepove treba neprestano nadzirati i njegovati

                   8) Razmnoţavanje in vitro
- u novije vrijeme sve se više uvodi metoda razmnožavanja "metoda meristema" ili "in vitro" →
najjeftinija i najbrža metoda kojom se od jednog matiĉnog stabla može u kratkom vremenskom
razdoblju proizvesti na 1 000 i više novih individua
- ta metoda još nije dovoljno provjerena za sve vrste voćaka
- kod nekih vrsta su ĉeste mutacije ili se ponovno javlja juvenilnost
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                        30


                 DALJNJI UZGOJ DRVEĆA I GRMLJA U RASADNIKU

- uzgojni radovi u rasadniku nakon presaĊivanja sadnica na uzgojne plohe su mnogo jednostavniji
nego razmnožavanje sjetvom, reznicama… itd.

                                   UZGOJ BJELOGORICE

- ĉim sjemenjaĉice niknu treba prema potrebi izvršiti pikiranje ili prorjeĊivanje
- ako je sjetva pregusta, prorjeĊivanje treba provesti na taj naĉin da se najslabije sadnice što prije
povade i prepikiraju ili bace (ako su suvišne)
- za pikiranje je najbolji oblačan dan → gredice prethodno treba dobro pripremiti i prema potrebi
zasjeniti
- povaĊene sjemenjaĉice treba za vrijeme pikiranja pokriti vlažnom krpom da ne bi povenule
- prilikom prorjeĊivanja sjemenjaĉica dogaĊa se da se ostale pomaknu i podignu iz zemlje →
potrebno je nakon proredbe gredice dobro zaliti da se zemlja slegne oko korijena
- prorjeĊivanje i pikiranje se provodi i onda kada se razviju prva 2 lista
- neke vrste drveća se siju u stakleniku u sanduĉić ili u hladna klijališta, pa kada nastupe topli dani
pikiraju se na uzgojne gredice
- osjetljive vrste se moraju pikirati ponovno u sanduĉiće ili u klijališta
- za sva pikiranja treba upotrijebiti humozni pjeskovitu zemlju
- razmak pikiranja je ovisan o vrstama
- ako je pikiranje provedeno pod staklom, treba klijališne prozore neko vrijeme držati zatvorene, pa
tek kada se biljĉice zakorijene, može se lagano i oprezno zapoĉeti sa zraĉenjem → kad biljke ojaĉaju
i naviknu se na vanjski zrak, prozore treba potpuno skinuti

- NJEGA → potrebno je okapanje, povremeno zalijevanje i rahljenje zemlje
- sadnice koje se nalaze na gredicama, treba pred jesen opreznije i sve manje zalijevati da drvo
može do zime dozoriti i bolje prezimiti
- uvijek treba nastojati da se jednogodišnje sadnice rasade na uzgojno mjesto još u jesen ili u
slijedeće proljeće → nije uvijek uspješno kod sporo rastućih vrsta (Alnus, Betula i dr.) – 2 godine
ostaju u sjemeništu

- ZELENE REZNICE I KLJUĈIĆI → koje su u rano ljeto razmnožene od brzorastućih vrsta mogu se već u
srpnju presaditi na uzgojne gredice, a idućeg proljeća na uzgojne plohe u redove na odreĊeni
razmak
- kod spororastućih vrsta → reznice prezimljuju u klijalištu ili stakleniku, pa će tek idućeg proljeća
biti presaĊene na uzgojne gredice, gdje trebaju ostati najmanje godinu dana

- KORIJENSKE REZNICE → sadnice koje su uzgojene preko zime u stakleniku treba u proljeće zajedno
sa sanduĉićima prenijeti u hladno klijalište – sadnice će otvrdnuti i ojaĉati
- istog proljeća će se te iste sadnice moći presaditi na uzgojne gredice ili u hladna klijališta, a tek
iduće godine na uzgojne gredice

- pažnju treba posvetiti CIJEPOVIMA ZIMSKOG CIJEPLJENJA u stakleniku → svi varijeteti koji su
cijepljeni na podloge posaĊene u loncima trebaju biti u proljeće preneseni u hladno klijalište (ako su
cijepovi već srasli)
- cijepovi ostaju pod prozorima dok im prijeti opasnost od mrazova → kad proĊe opasnost prozori
se skidaju
- cijepovi ostaju u klijalištu sve do idućeg proljeća kada se mogu rasaditi na uzgojne gredice ili na
uzgojne plohe

- koliko dugo treba ostaviti sadnice na uzgojnim gredicama ovisi o brzini porasta pojedinih rodova i
vrsta → npr. Forsythia, Deutzia scabra – ostaju samo 1 godinu na uzgojnim gredicama

- NJEGA SADNICA na uzgojnim gredicama → rahljenje zemlje, plijevljenje od korova povremeno
polijevanje i zaštita od štetnika i bolesti
- ne smije se zaboraviti na pravilno i toĉno etiketiranje svih vrsta i varijeteta
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                            31


-   sadni materijal se prodaje na tržištu s balom, bez bale ili u kontejnerima ovisno od vrste drveća

                                    UZGOJ GRMOVA I PENJAĈICA

- presaĊuju se na uzgojne plohe tek kad su dovoljno razvijeni → dotad se nalaze na uzgojnim
gredicama
- na uzgojnim plohama ostanu grmlje i penjalice sve dok ne budu sposobni za sadnju na stalno
mjesto, odn. za prodaju
- obiĉno se više ne presaĊuju pa im kod sadnje treba dati razmak dovoljan za potpuni razvoj
- mehaniĉka obrada rasadnika iziskuje nešto veći razmak redova nego ruĉna → kod mehaniĉke
kultivacije razmak redova ne bi smio biti manji od 70 cm
- većinu grmlja i penjalica treba kod sadnje nakratko obrezati → da novi izbojci potjeraju odozdo, po
mogućnosti iz korjenovog vrata i da razgranjenje grma poĉinje odmah od zemlje
- samo neki rodovi i vrste ĉine iznimku, pa ih treba nešto slabije prikraćivati → Chionanthus,
Hamamelis, Styrax, Halesia, Cornus…
- većinu rodova i vrsta treba ponovno nakratko obrezati nakon što provedu 1 godinu na uzgojnim
plohama → ovim jakim rezom dobiva se izbijanje snažnih osnovnih grana budućeg dobro razvijenog
grma – iznimke su rodovi i vrste koji slabije rastu (Chionanthus, Hamamelis)
- okulate ukrasnog grmlja (plemeniti jorgovani, ukrasne jabuke, japanske trešnje) → iziskuju
poseban postupak
- u proljeće (krajem zime) treba rezati podloge na struĉak oko 25 cm dužine
- na struĉku se sva divlja oka odstrane → ostaje samo plemenito oko i 1 divlje (obiĉno najgornje)
- kada divlje oko potjera, izbojak treba prikratiti i ne dozvoliti da se jako razvija
- kada plemenito oko potjera izbojak dug 15 – 20 cm, treba ga likom privezati na struĉak da ga
vjetar ne polomi → vez treba biti u obliku broja 8
- ljeti okulanti rastu okomito uvis, a prema potrebi će neke trebati u svibnju prikratiti (jorgovan, neke
japanske trešnje)
- struĉak treba tokom ljeta što ranije odrezati → reže se oštrim škarama, a rana se zagladi oštrim
hipom
- tijekom iduće zime, odn. poĉetkom proljeća režu se svi jednogodišnji okulanti unatrag na 6 – 10
oka → izbojci iz ovih oka kroz ljeto stvore novi mladi cvatući grm
- većina takvih grmova sposobna je tek 2. godine za otpremu, odn. sadnju na stalno mjesto
         Zimzeleno grmlje i drveće
- zimzeleno grmlje i drveće traži nešto složeniji postupak kod uzgoja → treba nastojati da dobro
razvijeni grm stvori korijenski grumen koji omogućuje da se to grmlje kasnije lakše presadi na stalno
mjesto
- grmlje treba kultivirati u 1. i 2. godini u humoznom tlu, gdje postoji mogućnost stvaranja sitnih
žilica, koje dobro drže korijensku grudu
- to grmlje treba tijekom uzgoja svake ili svake 2 godine presaditi da stvori bolju korijensku grudu
- zimzeleno grmlje slabijeg rasta (Berberis, Cotoneaster, Lonicera, Viburnum, V. utile Davidii) treba
kultivirati na uzgojnim gredicama, dok se ne razviju u grmove koji su sposobni za sadnju na stalno
mjesto ili za otpremu → potrebno im je ĉešće presaĊivanje tijekom uzgoja
- kod ovih vrsta je rijetko potreban rez, a ako se provodi sastoji se u prikraćivanju dugaĉkih izbojaka
radi boljeg razgranjenja
- neke zimzelene vrste slabijeg rasta (Cotoneaster, Cytisus, Genista, Helianthemum) treba u prvim
godinama uzgajati u lonĉićima, a godišnje presaĊivanje se vrši uvijek u nešto veće lonĉiće → kad
postignu dovoljan porast mogu se presaditi na uzgojne gredice

- uzgojem zimzelena grmlja i drveća, kao i vaĊenjem i otpremom odnose se velike koliĉine plodne
zemlje → zemlja se mora nadoknaditi dovozom novih potrebnih koliĉina
- cjepovi razliĉitih vrsta zimskog cijepljenja u stakleniku, koje rastu u prvom ljetu nakon cijepljenja,
treba do slijedećeg proljeća posaditi na uzgojne plohe
       Povijuše i penjalice
- svi jako-rastući varijeteti se mogu saditi odmah na uzgojne plohe i u dovoljnom razmaku
- u prvoj godini uzgoja izbiju umjereni izbojci, koje tijekom prve zime treba odrezati sve do zemlje →
idućeg proljeća izbiju snažni izbojci (treba ih privezati na jake kolce)
- iduće jeseni takve sadnice su sposobne za otpremu
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                      32

- Lonicera, Clematis Wisteria, Polygonum i dr. treba saditi na uzgojne plohe tek nakon što su već
nešto ojaĉale → potreban je jaki rez unatrag do zemlje, tako da stvore novo razgranjenje odozdo
- kod svake biljke treba ostaviti 2 – 3 m visok i jak kolac o koji se vežu izbojci

                                  UZGOJ GRMLJA ZA ŢIVICE

- Carpinus betulus → lijepa živica, ako se uzgoji kako treba
- višegodišnje jake sjemenjaĉice sade se u rasadniku na uzgojne plohe u odreĊenom razmaku
- uz ostalu njegu naroĉito je važan svake godine zimski rez unatrag → mora biti izveden tako da
svakom grmu u rasadniku da oblik buduće živice
- u poĉetku uzgoja treba glavno stabalce nakratko obrezati, da se dobije razgranjenje odozdo, a
glavna grana da se produžuje uvis → da se dobiju gotovi oblikovani grmovi za živicu, koji su gusto
razgranjeni od korijena do vrha
- što je bolje i gušće oblikovan grm razgranjen to više vrijedi kao materijal za sadnju novih živica
- tijekom ljeta će biti potrebno oblikovanje grma škarama za živicu
- produžno stabalce treba rasti ravno uvis → treba ga vezati uz tanki štapić, tako da raste okomito
- produžno stabalce treba svake godine rezati unatrag radi oblikovanja novih izbojaka
- na ovaj naĉin se mogu od graba (Carpinus betulus) uzgojiti 1 – 2 m visoki oblikovani grmovi
- na isti naĉin se mogu uzgojiti oblikovani grmovi za visoke živice i od drugog drveća (Tilia, Ulmus,
Acer campestre i dr.)

- kod ostalog grmlja koje dolazi u obzir za živice nema većih uzgojnih zahvata → npr. kod
Ligustrum-a je dovoljno da se jedan po jedan grm posadi na odreĊeni razmak i da se oblikuje na
mjestu uzgoja lijepa živica
- te grmove nakon sadnje treba nakratko odrezati unatrag
- već se prvog ljeta nakon sadnje razvije dovoljno izbojaka → sistematskim rezom se stvara gusta
živica
- iduće zime je dobro provesti još jedan rez do zemlje unatrag
       Uzgoj kuglastih i piramidalnih oblika
- za tu svrhu se najviše upotrebljavaju Buxus i njegovi oblici
- mlade sadnice se najprije 2 – 3 godine uzgajaju na uzgojnim gredicama, tako da ojaĉaju
- kad već dovoljno ojaĉaju, sade se na uzgojnu plohu u odreĊenom razmaku, gdje će dobiti svoj
konaĉni oblik
- uz uzgojnu njegu koja se sastoji u kultiviranju tla i redovnom zalijevanju, potrebno je sadnice
barem 2 × godišnje obrezivati, pazeći na oblik koji se želi postići rezom
- jedan rez se obavlja krajem zime, a drugi polovicom ljeta
- osim šimšira za uzgoj visokih piramida se mogu upotrijebiti i varijeteti Ilex-a

                                  UZGOJ STABLAŠICA

- uzgoj stablašica je razliĉit ovisno o vrsti
- važno je da sadnice budu dobro ukorijenjene i zdrave
- ploha na kojoj se stablašice nalaze, mora sadržavati izjednaĉen biljni materijal
- za sadnju na uzgojne plohe rasadnika daje se prednost jednogodišnjim dobro razvijenim
sadnicama → Acer, Aesculus, Fraxinus i dr.
- kao pravilo se može uzeti da su najbolje što je moguće mlaĊe sjemenjaĉice za sadnju, ali moraju
biti dovoljno jake
- vrste sjemenjaĉica iz kojih se uzgajaju stablašice se mogu podijeliti u 2 skupine:
                   I.     Vrste koje svoje stablo produžuju iz završnog pupa → ne treba ih rezati
unatrag (Aesculus, Fraxinus, Juglans …)
- gdje postoji završni pup i stabalce je dosta ĉvrsto ne treba provoditi rez unatrag → sve druge
sjemenjaĉice se režu unatrag na oko 30 cm visoko
- vrste s dobro razvijenim završnim pupom produžuju stablo od sebe same
- glavno je da sjemenjaĉice završe vegetaciju s jako razvijenim završnim pupom iz kojeg će se
iduće godine opet produžiti stablo
                   II.    Vrste koje se svake godine radi uzgoja stabla moraju rezati unatrag (Tilia,
Ulmus…) → u istoj godini izraste nekoliko slabijih izbojaka – iz njih se ne može uzgojiti stablo
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                          33

- stablo se može uzgojiti jedino iz dobro razvijena pupa, koji se mora nalaziti što bliže zemlji (što
bliže korijenu) → iduće zime treba obaviti ponovni rez unatrag na oko 10 cm visok štrljak, na kojemu
se sva gornja oka zaslijepe  iz korjenovog vrata će izbiti bujni, jak jednogodišnji izbojak, od kojeg će
se moći uzgojiti lijepo razvijeno stablo
- izbojak treba vezati na štrljak da ga vjetar ne polomi
- na taj naĉin mogu se uzgojiti stablašice od grebenica (Tilia, Ulmus) i kljiĉića (Populus)

- kod uzgoja okulanata je drugaĉiji postupak → tijekom zime treba izvršiti rez okuliranih divljaĉica na
zaslijepljeni štrljak
- plemenito oko istjera u proljeće snažan izbojak, koji se mora što prije vezati o štrljak, a porastom
izbojka treba vezanje ponoviti, tako da izbojak raste okomito uvis
- tijekom ljeta štrljak treba odrezati što je bliže moguće kod plemenitog izbojka → već u prvoj godini
okulanti mogu doseći visinu od 1 – 2 m, što predstavlja poĉetak stabla
- stablo će biti potrebno ponovno rezati unatrag na jedno jako oko, iz kojeg će potjerati opet
jednogodišnji izbojak, koji će doseći visinu krošnje
- kod nekih vrsta traje 3 – 4 godine, a iznimno i više
- Sorbus razvija lijepo stablo iz okulata, pa ga ne treba prirezivati unatrag

- kod nekih vrsta kod kojih jednogodišnji izbojak ne raste okomito uvis, nego se tijekom ljeta savija
bit će potrebno svake zime provesti rez unatrag → izbojak se prikrati sve do onog dijela stabla koji
okomito i ravno raste uvis
- kod tog treba izabrati jedno dobro razvijeno oko, iznad kojeg se ostavi 10 cm dugaĉak štrljak, na
kojem se sva oka zaslijepe → za štrljak se priveže izbojak da raste okomito uvis
- tijekom ljeta postrani izbojci na stablu se prikraćuju prema potrebi
- sve dok stablo ne dosegne odreĊenu visinu, trebat će ponovno provesti rez unatrag → ĉesto kod
Ulmus, Tilia i dr.
- kad stablo dosegne odreĊenu visinu treba provesti rez u krošnju → provodi se u proljeće prije
vegetacije
- ima vrsta koje same tvore krošnju → ovaj rez može izostati
- ako se želi dobiti jednoliĉan materijal, bolje je provesti rez u krošnju
- kod uzgoja drveća za uliĉne drvorede uz prometne ceste rez u krošnju se provodi u visini 2,80 m
ili u visini od 3 m
- tijekom uzgoja stabla na jednogodišnjem izbojku se uvijek javljaju postrani izboji → povremeno ih
treba prikratiti, a odrežemo ih tek onda kad taj dio stabla ojaĉa
- ljeti moramo paziti da rane reza ne budu velike → da se na rubu rane do zime može stvoriti kalus
- treba biti oprezan kod reza struĉka → rez treba obaviti u kolovozu, tako da do zime rana
djelomiĉno zacijeli
- kod vrsta koje vise (Betula pendula Youngii) treba radi produženja stabla provesti kolĉenje jakim
kolcima do 3 m visine

                                    UZGOJ CRNOGORICA

- daljnji uzgoj crnogorica se obavlja na uzgojnim gredicama koje moraju imati propusnu humoznu
zemlju → naroĉito kada se mlade sjemenjaĉice rasaĊuju ili pikiraju
- zemlja na gredicama mora uvijek biti umjereno vlažna, a isto tako i zrak
- gnojidba svježim gnojem ne dolazi u obzir → za bolji porast može se upotrijebiti stari gnoj koji
mora biti pomiješan sa zemljom
- neke osjetljivije vrste (Cephalotaxus, Pseudolarix, Cupressus, Sequoia) je najbolje u prvim
godinama uzgajati pod sjenicom
- kod preguste sjetve ĉesto dolazi u obzir prorjeĊivanje i pikiranje
- Taxus baccata i dr. treba presaditi ĉim se izmeĊu prva 2 kotiledona razvije srednji izbojak
- pikiranje je najbolje provoditi u provizorno klijalište → nakon pikiranja treba zaliti i pokriti
prozorima, a ako je sunĉano treba zasjeniti
- ĉim se biljĉice zakorijene prozori se mogu skinuti
- prvo pikiranje se obiĉno provodi u kasno ljeto ili iduće godine u proljeće prije vegetacije →
najprije se pikiraju Abies, Picea, Pinus i Taxus, a tek onda Juniperus, Chamaecyparis i Thuja
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                           34

- sjemenjaĉice se oprezno vade iz sjemeništa i po mogućnosti što prije presade na odreĊene
gredice pazeći da se korijen ne osuši i da sjemenjaĉice ne venu → za vrijeme pikiranja ih treba pokriti
vlažnom krpom
- proljetno pikiranje jednogodišnjih sjemenjaĉica se mora provesti prije poĉetka vegetacije, a ljetno
pikiranje je najbolje provoditi u kasno ljeto, kada je porast u završetku
- pikirane sadnice treba vrlo oprezno zalijevati i prskati, pazeći da zemlja na gredicama ne bude ni
presuha ni prevlažna
- reznice ostaju u množionici sve dok se dobro ne ukorijene → Taxus i Picea trebaju duže vremena
za ukorjenjivanje nego Chamaecyparis i Thuja
- kod razmnožavanja reznicama vrste koje se sporo ukorjenjuju pred zimu trebamo prenijeti na
pogodno mjesto u staklenik gdje se do proljeća zakorijene → mogu se u svibnju rasaditi na uzgojne
gredice ili u privremeno klijalište
- reznice koje su u rujnu pikirane u klijalište nisu slijedećeg proljeća sposobne za presaĊivanje, jer
nisu još ukorijenjene → obiĉno ostanu u klijalištu do kasnog ljeta ili još bolje do idućeg proljeća kad se
presaĊuju
- prilikom vaĊenja treba reznice najprije sa strane drvcom podići, pa kad se zemlja razrahli izvade
se i slože u sanduĉić
- zbog sunca i suhog zraka treba reznice pokriti mokrom krpom
- sadnju treba što prije provesti na dobro pripremljene humozne gredice, u razmaku od 8 – 10 cm
- najbolje je da se slaborastuće vrste sade posebno
- one vrste koje se teško ukorjenjuju i polagano rastu najbolje je posaditi u lonĉiće → tamo ostanu 1
godinu, a onda se presade na uzgojne gredice
- cijepljene crnogorice obiĉno ostanu u loncu godinu dana prije no što ih presadimo → cijepovi od
zimskog cijepljenja iz staklenika idućeg proljeća se prenesu u klijališta gdje se uzgajaju do drugog
proljeća nakon cijepljenja
- za uzgojne gredice treba izabrati propusnu humoznu i dobro pripremljenu zemlju
- kod presadnje cjepova iz lonaca na uzgojne gredice treba lonce dobro zaliti, tako da korijenska
gruda doĊe dovoljno vlažna u zemlju
- prilikom sadnje treba korijensku grudu malo razrahliti da se korjenĉići oslobode stare zemlje →
zemlju treba ĉvrsto pritisnuti

- NJEGA MLADIH SADNICA → nakon sadnje se treba ĉešće prskati radi održavanja vlažnosti zraka –
bolji prijem sadnica
- kad se sadnice zakorijene treba dobro ih zaliti → naroĉito za vrijeme sušnog ljeta
- pokrivanje gredica starijim gnojem spreĉava prejako isušivanje zemljišta pa će i zalijevanje biti
lakše → spreĉava se stvaranje pokorice
- preporuĉa se da se nakon 2 – 3 godine sadnice rasade u većem razmaku

                                           REZ DRVEĆA

- REZ DRVEĆA → posebna mjera njege
- rez se provodi u razliĉitim fazama razvoja biljaka → već u toku školovanja sadnog materijala
provodimo tzv. uzgojni rez, kojim se formira habitus radi postizanja standarda za prodaju
- priprema sadnica drveća za sadnju bez bale vrši se rezom nadzemnog dijela i korijenja radi
uspostavljanja meĊusobne ravnoteže
- tijekom rasta drveća može doći do razliĉitih oštećenja pojedinih dijelova koji se odstranjuju rezom
- povećani rast drveća uvjetuje slabije osvjetljenje unutar krošnje → posljedica je odumiranje grana,
granĉica i izbojaka, koje moramo odrezati
- na nepovoljnom staništu su još više izražene negativne pojave u rastu drveća, a korektura se vrši
opreznim zahvatima reza
- rezom odstranjujemo izbojke koji tjeraju iz debla
- kod cvjetnih vrsta drveća režemo ocvale cvjetove, cvatove, suhe plodove i suhe granĉice
- kod cijepljenih oblika uspostavljamo ravnotežu izmeĊu vegetativnog i generativnog rasta rezom
divljih izdanaka
- vrlo ĉesto se rez provodi radi formiranja živice ili dobivanja neprirodnog habitusa – topiari
- glavna mjerila za rez → prirodni oblik rasta, stanište i posebna namjena
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                           35

- najvažnije vrste reza su → odstranjivanje suhih dijelova drveća, povratni rez, prorjeđivanje i
pomlađivanje

                                VAĐENJE SADNICA U RASADNIKU

- za vaĊenje grmlja za otpremu je potrebna jaka rasadniĉka lopata → grm se može izvaditi s dobrim
korijenskim sistemom
- za teško tlo treba imati oštre i jake lopate → treba biti kovana
- kod vaĊenja ruža možemo se koristiti i plugom → naroĉito vrijedi za podloge (Rosa canina)

- za vaĊenje visoko stablastih ruža treba imati više radnika, a kod suhog vremena je teško taj posao
uspješno provesti → vaĊenje se obavlja s više radnika u nekoliko kolona
- s jedne strane reda iskopa se jarak i podsijeĉe se korijen ruža
- nakon toga stablaste ruže jedan ili više radnika povlaĉe na onu stranu gdje je iskopan jarak, kao
da ih hoće išĉupati, a s protivne strane jedan radnik ili više njih jakim lopatama presijeku preostali dio
korijenja i pogurnu korijensku grudu u iskopani jarak

- za vaĊenje ukrasnog drveća → s jedne strane reda treba u dovoljnom razmaku iskopati dubok
jarak i podsjeći korijenje do preko polovine korijenskog grumena
- kada se korijenski grumen dovoljno posijeĉe i drvo oslobodi s jedne strane stablo treba nagnuti na
onu stranu gdje je iskopan jarak, kao da ga želimo išĉupati
- drugi radnik jakom rasadniĉkom lopatom podsijeĉe korijen s obratne strane i podigne stablo iz
zemlje
- treba nastojati da se drvo izvadi sa što manje oštećenim korijenjem
- u rjeĊim sluĉajevima i kod bjelogorice treba paziti da se saĉuva što je veća korijenska gruda, pa
se samo takva stabla mogu otpremati na udaljenija mjesta → kod većih stabala i onih koja su
osjetljiva na presaĊivanje (Quercus penunculata var. fastigiata, Populus alba pyramidalis, Betula
pendula Youngii, Magnolia…) – treba ih oprezno vaditi da se oĉuva korijenska gruda

- zimzeleno grmlje i drveće se mora otpremati na mjesto sadnje sa dobro razvijenim korijenom i
dobrom korijenskom grudom → postupak je sliĉan kao kod gornje skupine drveća
- mlaĊe sadnice zimzelenog drveća i grmlja, te njihove razliĉite vrste i oblici se odgajaju u loncima,
da bi bile sposobnije za otpremu i sadnju na stalno mjesto
- stariji i veći grmovi kod nekih vrsta se moraju brižno i oprezno vaditi s korijenskom grudom i tako
otpremati do mjesta sadnje
- dosta poteškoća ima kod otpreme nekih rodova i vrsta koje ne drže dobro korijensku grudu →
Prunus laurocerasus, Viburnum rhytidophyllum, Ilex, Philyrea i dr.  treba oprezno obaviti vaĊenje i
odmah ih posaditi u pripremljene košare

- kod vaĊenja i otprema crnogorica, treba naroĉitu pažnju obratiti na to da se oĉuva što ĉvršća
korijenska gruda
- Abies, Picea, Pinus i Juniperus vrlo slabo drže korijensku grudu → za vrijeme uzgojnog perioda u
rasadniku ih je potrebno ĉešće rasaĊivati kako bi se postiglo što bolje razgranjenje korijenskog
sistema i stvaranje grumena
- kod vaĊenja crnogorica ne treba ostaviti preveliku korijensku grudu, koja kod manipulacije popuca
i raspadne se → bolje je crnogorice saditi s manjom korijenskom grudom, pa se odozgo može zemlja
i skinuti
- u košare se pakiraju samo veće crnogoriĉno drveće
- manje sadnice se mogu odmah nakon vaĊenja umotati u stare vreće i tako otpremati na stalno
mjesto sadnje

- prije vaĊenja drveća i grmlja treba sadnice obilno zaliti → bolje će se oĉuvati korijenska gruda
- kod osjetljivih vrsta, koje ne drže dobro korijensku grudu morat će se gruda obložiti mokrom
mahovinom, a potom sve umotati u stare mokre vreće

- mlade jednogodišnje sadnice svih rodova i vrsta lako se vade bez naroĉitih teškoća → kod
podloga
T.V.: Dendrologija - skripta                                                                        36

- takve sadnice se vade u jesen, nakon što list opadne, ali moraju odmah nakon vaĊenja biti
klasirane, pa zatrapljene u zemlju
- ukorijenjeni ključići se vade u jesen ili najkasnije u rano proljeće → mogu se rasaditi na uzgojne
plohe ili prema potrebe utrapiti
- ukorijenjene grebenice i sadnice razmnožene nagrtanjem takoĊer treba povaditi u jesen i utrapiti u
zimske trapove

                                   UTRAPLJIVANJE SADNICA

- najbolje bi bilo kad bi se sadnice iz rasadnika vadile neposredno prije sadnje, odn. otpreme →
nemoguće u velikim rasadnicima
- trap se treba uvijek nalaziti blizu puta i na takvom mjestu gdje ne prijeti opasnost od podzemnih
voda, a treba biti zaštićen od sjevernih vjetrova
- dobro je da se vodovod nalazi u blizini trapa
- UTRAPLJIVANJE DRVEĆA I GRMLJA → iskopa se jarak dubok cca. 30 cm, širok prema veliĉini korijena
                                           → u jarak se naslaže drveće, koje se želi trapiti, tako da
korijen slobodno leži u jarku
                                            → sadnice se slažu jedna do druge, a zatrpaju se zemljom iz
novog jarka, koji se kopa za novi dio sadnica za trapljenje
- svaki rasadnik mora imati svoj plan vaĊenja, prodaje i otpreme, pa se prema tome i vrši trapljenje
sadnica u rasadniku
- osobitu pažnju treba pokloniti toĉnom etiketiranju zatrapljenog rasadniĉkog materijala
- nakon završenog trapljenja trapove treba zaliti → da se zemlja slegne i da se korijen ne sasuši
- osjetljivije vrste je najbolje trapiti na zaštićena mjesta (šupa za prezimljavanje)

                                   OTPREMA SADNICA IZ RASADNIKA

- otprema rasadniĉkog materijala je moguća dok sadnice nisu u vegetaciji → u jesen kad vegetacija
završi i u proljeće prije nego vegetacija zapoĉne
- otprema se može vršiti i zimi ako je blaga i nema smrzavanja

- dosta rano u jesen se može poĉeti s otpremom crnogorice → mogu se presaĊivati ĉim ovogodišnji
izbojci otvrdnu (druga polovica kolovoza)
- crnogorice se moraju otpremati s korijenskom grudom koja se umota starim vrećama → mlade 1
– 3 godišnje crnogorice mogu biti pakirane u košare ili balote od slame ili trske

- bjelogorica se ne može otpremati prije 1. 10. → iznimke: Ericaceae i zimzeleno grmlje
- kod pakiranja bjelogorice treba paziti da se korijen ne polomi → mora se ispuniti mokrom
mahovinom ili pljevom

- otprema se treba odvijati po utvrĊenom planu, koji se razraĊuje onim redom, kako narudžbe stižu
u rasadnik
- prije otpreme treba biljke dobro zaliti

								
To top