SINERGIJA - UPRAVNO PRAVO - ZAVRSNI ISPIT

Document Sample
SINERGIJA - UPRAVNO  PRAVO - ZAVRSNI ISPIT Powered By Docstoc
					                               ISPITNA PITANJA IZ UPRAVNOG PRAVA
                                   PRAVNI FAKULTET BIJELJINA
                                           - ZAVRŠNI ISPIT -


1. Pojam sudske kontrole uprave ?
Sudska kontrola je osnovni i najvažniji oblik formalne, dakle pravom regulisane, spoljne kontrole rada uprave.
Inicira se isključivo na zahtev stranke u upravnom postupku ili drugog ovlašćenog lica. Sprovodi se nakon što
uprava završi svoj rad, te se ubraja u vrste naknadne kontrole. Sudska kontrola rada uprave odnosi se
isključivo na zakonitost konačnih upravnih akata, dok kontrola cjelishodnosti upravnih akata nije u
nadležnosti sudova već je predmet upravne kontrole. U zavisnosti od toga dali se sudska kontrola odnosi na
upravnu materiju ili se dijelom odnosi na neku drugu pravnu oblast razlikujemo dvije vrste sudske kontrole i
to: 1 *Neposredna i 2* Posredna kontrola
NEPOSREDNA- vrše je sudovi u vezi sa ocjenom zakonitosti upravnog akta, a pravila kontrole su
neposredno regulisana zakonima koji se odnose na oblast upravnog prava. Najčešći i neposredan vid sudske
kontrole je upravni spor koji se vodi u vezi sa zakonitošću konačnog upravnog akta
POSREDNA- vrše je sudovi kada rješavaju u vezi sa krivičnim, građanskim i privrednim stvarima, a pravila
kontrole su prvenstveno regulisana zakonima iz oblasti krivičnog, građanskog i privrednog prava (NPR:
kontrola u sporovima za naknadu štete prouzrokovane radom uprave, odlučivanje o krivičnoj odgovornosti
službenih lica uprave, i ustavno-sudska kontrola).

2. Upravni spor ?
Upravni spor je spor koji se vodi pred sudom u vezi sa zakonitošću konačnog upravnog akta. Kada
nezadovoljna stranka iscrpi mogućnost osporavanja upravnog akata žalbom u postupku pred upravnim
organom (ili je pravo na žalbu bilo isključeno), odnosno došlo je do ćutanja uprave (pa akt nije ni dinijet),
ovakva stranka ima pravo da tužbom pred nadležnim sudom osporava zakonitost tog upravnog akta. Ukoliko
sud utvrdi da je napadani upravni akt zakonit, odbaciće tužbu kao neosnovanu i osnažiti upravni akt čime akt
stiče svojstvo pravosnažnosti. U suprotnom, sud će usvojiti tužbu i poništiti osporavani upravni akt kao
nezakonit.Vrste upravnog spora su određene po dva kriterijuma:
1*Prema obimu sudske intervencije, onosno mogućnosti donošenja meritorne odluke razlikujemo: Spor
pune i ograničene jurisdikcije
2* Prema predmetu zaštite, odnosno cilju sa kojim se upravni spor vodi razlikujemo: Subjektivni i
objektivni spor
Upravni spor ograničene jurisdikcije naziva se još i spor zakonitosti i spor za poništaj upravnog akta.
Ograničen je na ispitivanje i ocjenu zakonitosti upravnog akta. Kada ustanovi da je akt nezakonit, sud ga
poništava i nalaže nadležnom organu uprave da donese novi upravni akt, a u skladu sa shvatanjem suda koje
je sud iznio u presudi. U slučaju ćutanja uprave, sud konstatuje nezakonitost čina nedonošenja akta i nalaže
upravnom organu da upravni akt donese.
Upravni spor pune jurisdikcije pored ispitivanja, ocjene zakonitosti upravnog akta i njegovog poništavanja,
sud je ovlašten i na meritorno rješavanje sporne upravne stvari. Nakon što poništi nezakonit upravni akt, sud
svojom presudom iznova i rješava spornu upravnu stvar. Ta presuda u svemu zamenjuje poništeni upravni akt
(rješenje). Svaka naknadna akcija organa uprave je nepotrebna i nemoguća, jer donošenje ovakve sudske
odluke oduzima pravo organu uprave da rješava o istoj upravnoj stvari. Sporovi pune jurisdikcije su u praksi
znatno rjeđi od sporova ograničene jurisdikcije, jer u njima sudovi preuzimaju nadležnost uprave u rješavanju
upravnih stvari.
Subjektivni upravni spor pokreće se po zahtjevu nezadovoljne stranke iz upravnog postupka a u cilju zaštite
svog subjektivnog prava, za koje smatra da je povrijeđeno donošenjem nezakonitog ili nepravilnog upravnog
akta.
Objektivni upravni spor pokreće se na zahtjev javnog tužioca, javnog pravobranioca ili drugpg ovlašćenog
državnog organa, u cilju zaštite objektivnog prava, tj kada smatra da je povrijeđen zakon u pogledu prava ili
interesa stranke, drugog fizičkog / pravnog lica ili države, jedinice lokalne samouprave ili nekog državnog
organa.
3. Predmet upravnog spora ?
Glavni predmet upravnog spora je zakonitost konačnog upravnog akta. U postupku pred sudom moguće je
osporavati samo upravni akt (a ne i ostale akte koje donosi uprava - kao npr upravni propis, akte poslovanja,
upravne radnje i sl). Predmet spora ne može biti upravni akt na koji je stranka imala pravo žalbe, a nije je
uložila u upravnom postupku.
Uzgredni predmet upravnog spora je naknada štete i povraćaj stvari, ukoliko ova pitanja stoje u direktnoj vezi
sa glavnim predmetom upravnog spora, tj ukoliko je šteta bila prouzrokovana, odnosno stvar oduzeta
izvršenjem nezakonitog upravnog akta.
Određenje predmeta upravnog spora po ZUS-u RS vrši se po sistemu generalne klauzule i principa negativne
enumeracije u pogledu upravnih akata, a koji ne mogu biti predmet upravnog spora i to:
1* upravni akti za koje je zakonom predviđen drugi vid sudske zaštite van upravnog spora
2* upravni akti koje neposredno na osnovu Ustava donosi NS RS i Predsednik RS ili jedan od
   Podpredsjednika
3* upravni akti donijeti u stvarima u kojima je po izričitoj odredbi zakona isključena mogućnost
  vođenja upravnog spora
Predmet upravnog spora u pogledu diskrecionih upravnih akata mogu se naći samo dijelovi akta koji su
pravno vezani, a odnose se na: 1*ovlaštenje za donošenje diskrecionog akta, 2* granice diskreionog
ovlaštenja, 3* cilj u kojem je ovlaštenje dato, 4* pravila postupka donošenja akta, 5* način utvrđivanja
činjeničnog stanja. U vezi samo ovih pitanjima stranka može pokrenuti tužbu za osporavanje njihove
zakonitosti.
Ćutanje uprave predstavlja jedini izuzetak od pravila da se upravni spor može voditi samo protiv upravnih
akata. U ovom slučaju, akt uopšte nije ni donijet, ali je usled izuzetnog značaja ovakve situacije i njenog
otklanjanja, za pravnu sigurnost građana i drugih subjekata, zakonodavac propisao mogućnost sudske zaštite.
Predmet spora u slučaju ćutanja uprave je osnovanost ćutanja uprave. Ukoliko sud utvrdi da je ono bilo
neopravdano, nalaže nadležnom organu uprave da donese upravni akt. U protivnom ukoliko sud presudi da je
ćutanje uprave bilo opravdano sud će odbaciti tužbu kao neosnovanu. Upravni spor u slučaju ćutanja uprave
se može voditi u dva slučaja:
1* kada nadležni upravni organ propusti da u propisanom roku donese prvostepeni upravni akt po
   zahtjevu stranke u stvari u kojoj nije dato pravo žalbe i
2* kada organ ne donese upravni akt u drugostepenom postupku po žalbi, u roku koji je za to zakonom
   propisan
U oba slučaja, po isteku propisanih rokova za donošenje akta od strane organa uprave, nezadovoljna stranka
prvo mora da ponovo uputi zahtjev organu da akt donese u naknadnom roku, pa ako ovaj to opet ne učini u
roku od 7 dana, stranka ima pravo podizanja tužbe pred sudom i otpočinjanje upravnog spora.

4. Stranke i nadležnost u upravnom sporu ?
Kao stranke u upravnom sporu se javljaju: 1* Tužilac, 2* Tuženi i 3* Eventualno treće zainteresovano lice
1* Kao tužilac može nastupiti lice koje poseduje pravnu legitimaciju za pokretanje spora (stvarna veza
između osporavanog upravnog akta ili ćutanja uprave i povrede prava ili interesa tog lica). Kao tužilac se
može javiti:
- stranka iz upravnog postupka
- sindikalna organizacija
- javni tužilac ili javni pravobranilac
2* Tuženi je donosilac konačnog upravnog akta ili organ koji je propustio da upravni akt donese.
3* Treće zainteresovano lice je lice kome bi poništaj konkretnog upravnog akta neposredno bilo na štetu.
Tada zainteresovano lice faktički ima isti interes kao i tuženi.
Nadležni sud u RS je Okružni sud prema sjedištu prvostepenog organa, ukoliko posebnim zakonom nije
drugačije određeno (čl. 5 ZUS-a) .Po pravilu u upravnom sporu sudi sudija pojedinac, a samo izuzetno trojno
sudsko vijeće (čl. 6 ZUS-a).
5. Pokretanje upravnog spora ?
Upravni spor se može voditi jedino iz razloga osporavanja zakonitosti konačnih upravnih akata, ali ne i
cjelishodnosti akta. Razlozi za pokretanje upravnog spora su: 1* Formalno-pravne 2* materijalno-pravne
povrede zakona i to:
1* Formalno-pravne povrede zakona zakona:
- Nenadležnost
- Povrede pravila upravnog postupka
- Nedostaci u formi akta i greške prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja.
2* Materijalno-pravne povrede zakona:
- Neprimjenjivanje ili pogrešna primjena odredbi materijalnog zakona
- Prekoračenje granica diskrecionog ovlašćenja
- Korišćenje diskrecionog ovlašćenja suprotno zakonom utvrđenoj svrsi.
Upravni spor se pokreće podnošenjem tužbe nadležnom sudu. Tužba se podnosi u formi pismenog podneska
koji mora da sadrži zakonom propisane elemente:
1* podatke o tužiocu i upravnom aktu koji se osporava
2* podatke o tuženom uz navođenje razloga za podnošenje tužbe i
3* naznačenje tužbenog zahtjeva
Uz tužbu se obavezno podnosi i kopija osporavanog upravnog akta, a u slučaju tužbe zbog ćutanja uprave
podnosi se adekvatan navod primjeren toj situaciji.
Rokovi za podnošenje tužbe su:
1* 30 dana od dana kada je konačni upravni akt dostavljen stranki, javnom tužiocu i pravobraniocu. a ukoliko
upravni akt nije dostavljen javnom tužiocu i pravobraniocu, uzima se rok od 60 dana od dana dostavljanja
upravnog akta samo stranki. Rokovi su prekluzivni, i njihovim propuštanjem stranka gubi pravo na tužbu.
2* U slučaju ćutanja uprave rok je odložan i tužba se ne može podnijeti prije nego što prvo istekne rok za
donošenje konkretnog upravnog akta a onda se još mora čekati i istek dodatnog roka od 7 dana (na ponovni
zahtev stranke da se upravni akt donese). Nakon isteka ova dva odložna roka, u slučaju ćutanja uprave više
nema vremenskog ograničenja za podnošenje tužbe, odnosno tužba se može podneti bilo kada.
Tužba se predaje direktno kod suda, slanjem poštom ili usmeno na zapisnik kod suda. Dan predaje sudu, dan
predaje na poštu ili dan kad je žalba izjavljena na zapisnik kod suda smatraju se danom predaje tužbe sudu. U
slučaju da je tužba blagovremeno iz neznanja ili očigledne omaške predata drugom organu koji se oglasi
nenadležnim pa tužbu prosledi nadležnom sudu, koja kod suda stigne posle isteka roka za tužbu, dan predaje
tom organu je dan predaje tužbe sudu.
Odustanak tužioca od tužbe je moguć u svakom trenutku do donošenja sudske odluke i u tom slučaju se
postupak obustavlja rešenjem, ali ovaj čin odustanka od tužbe istovremeno znači i gubitak prava na ponovno
podnošenje tužbe, a upravni akt postaje pravosnažan.
6. Postupak suda po tužbi ?
Postupak suda po tužbi se sastoji iz: 1* Predhodnog postupka u upravnom sporu i 2* Redovnog postupka u
upravnom sporu (koji se satoji iz A-utvrđivanja činjeničnog stanja i održavanje usmene rasprave i B-
donošenja odluke o samom predmetu spora)
7. Prethodni postupak u upravnom sporu ?
Predhodni postupak u upravnom sporu slijedi nakon podnošenja tužbe.U ovom postupku sud ispituje
formalno-pravnu ispravnost tužbe:
1* blagovremenost podnijete tužbe (dali je podnijeta u zakonskom roku, ako nije biće odbačena)
2* pravna legitimacija ( dali je tužbu podnijelo ovlašćeno lice)
3* potpunost i razumljivost tužbe ( dali tužba sadrži sve dijelove i dali je tužbeni zahtjev jasan)
Tužbu koja ne ispunjava formalne uslove, sud odbacuje rješenjem.
Pored glavnih formalnih razloga postoje i drugi formalni razlozi za odbacivanje tužbe i to: 1* ukoliko akt nije
uopšte upravni akt, 2* ako je u vezi sa upravnom stvari zakonom isključena mogućnost vođenja spora, 3* ako
je povodom iste upravne stvari već donijeta pravosnažna presuda i sl. Ukoliko postoji bilo koji od formalnih
razloga za odbacivanje tužbe neće se ni preći na odlučujuću fazu upravnog spora.
U predhodnom postupku sud može izuzetno poništiti upravni akt ako se radi o krupnim i očigledim
nedostacima u upravnom aktu, koji ga unaprijed kvalifikuju kao nezakonit i to:
1* Ukoliko upravni akt sadrži neku od povreda zakona koje ga čine ništavim. Tada sud po službenoj
    dužnosti akt poništava
2* Ukoliko upravni akt sadrži nedostatke koji sprečavaju dalji rad suda (npr nepostojanje
    obrazloženja u upravnom aktu)
U oba slučaja sud donosi presudu kojom poništava upravni akt i upravni spor okončava.
Ukoliko su ispunjeni svi formalni uslovi za podnošenje tužbe, sud dostavlja tužbu na odgovor tuženom i
zainteresovanim trećim licima a rok za odgovor na tužbu ne može biti kraći od 8 ni duži od 30 dana. Tuženi i
treća zainteresovana lica nisu obavezan da na tužbu odgovore. Tuženi organ je dužan da sudu dostavi spise
predmeta iz upravnog postupka na koji se tužba odnosi, osim u slučaju ako su spisi uništeni, a tada sud
nastavlja postupak po tužbi i iznova utvrđuje činjenično stanje.
Upravni spor može biti obustavljen: 1* odustankom tužioca od tužbe 2* preinačenjem upravnog akta od
strane nadležnog organa uprave u skladu sa tužbenim zahtjevom. Tužilac u predhodnom postupku može
podnijeti zahtjev za odlaganjem izvršenja upravnog akta ako nije izvršen a odluku o tome donosi nadležni
organ uprave a ne sud.
8. Utvrđivanje činjenica i usmena rasprava ?
U upravnom sporu sud odlučuje na osnovu činjenjica utvrđenih u upravnom postupku. Ukoliko su te činjenice
nepotpuno ili nepravilno utvrđene, sud ima na raspolaganju dve mogućnosti:
1* da poništi upravni akt - i vrati cijelu stvar upravnom organu na ponovno rješavanje u skladu sa
mišljenjem suda, što je uglavnom pravilo kada se radi o situacijama nepravilno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja.
2* da pristupi utvrđivanju činjeničnog stanja - što je u praksi rijeđe a poduzima se jedino u slučajevima
kada bi poništavanje upravnog akta načinilo štetu tužiocu koja bi se teško mogla ispraviti, kao i kada je na
osnovu javnih isprava i drugih dokaza jasno da je činjenicno stanje drugačije od onoga u spisima iz upravnog
postupka. Utvrđivanju činjeničnog stanja sud će postupiti i u ponovnom upravnom sporu kada je nadležni
upravni organ u upravnoj stvari riješio suprotno shvatanju suda.
Čitav postupak upravnog spora vodi se kroz pismenu prepisku između učesnika spora, proučavanjem spisa,
podnesaka stranaka i relevantnih propisa. Odlučivanje je na sjednici koja nije javna, a održavanje usmene
rasprave je samo mogućnost (u slučajevima izuzetne složenosti upravne stvari ili potrebe boljeg razjašnjenja
stvari).
9. Odlučivanje i akti suda ?
Sud je u odlučivanju vezan tužbenim zahtjevom. Ukoliko uoči najteže povrede zakona, sud je ovlašćen da
postupa i van granica tužbenog zahteva i oglasi upravni akt ništavim. Upravni spor se završava donošenjem
presude ili rješenja. Presudu donosi sudija pojedinac ili članovi sudskog veća. O vijećanju se vodi zapisnik
koji potpisuje zapisničar i članovi vijeća.Ukoliko je održana usmena rasprava, sudska odluka se usmeno
objavljuje po završetku te rasprave ili najkasnije u roku od 8 dana od zaključenja rasprave. Akti suda u
upravnom sporu su: 1* Presuda i 2* Rješenje
Presuda je odluka o glavnoj stvari predmeta spora. Njome sud može da: 1* uvaži tužbu (puna jurisdikcija ili
ograničena jurisdikcija) 2* odbiti tužbu kao neosnovanu
Rješenje je nemeritorna odluka suda, kojom se nerješava o zakonitosti spornog upravnog akta. Rješenjem se
u upravnom sporu odlučuje samo o procesnim pitanjima i to odbacivanju tužbe ili obustavljanju postupka.
10. Pravna sredstva protiv odluka donijetih u upravnom sporu?
Na presude donijete u upravnom sporu mogu se ulagati vanredni pravni lijekovi i to:
- žalba
- zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke
- zahtjev za zaštitu zakonitosti
- zahtjev za ponavljanje postupka
11. Žalba ?
U upravnom sporu pravo na žalbu je izuzetak a ne pravilo, jer se upravni spor po pravilu odvija u jednoj a ne
dvije instance, pa je njeno ulaganje moguće jedino u slučajevima koji su izričito predviđenim zakonom.
Žalbu može podnijeti bilo koja stranka iz upravnog spora, u roku od 15 dana od objavljivanja i dostavljanja
prvostepe presude. Žalba se podnosi prvostepenom sudu koji je donio presudu, u pismenom obliku ili usmeno
na zapisnik, a taj sud je nakon formalne provjere prosleđuje drugostepenom sudu na konačno odlučivanje.
Nakon prihvatanja žalbe drugostepeni sud je dostavlja suprotnoj strani na odgovor, a zatim u granicama
žalbenog zahtjeva ispituje presudu i donosi odluku po žalbi. Ukoliko uvaži žalbu drugostepeni sud svojom
presudom može da preinači presudu prvostepenog suda ili je ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na
ponovno odlučivanje.

12. Kontrola od strane redovnih sudova van upravnog spora ?
Kontrolu od strane redovnih sudova van upravnog spora sudovi vrše kada rješavaju u vezi sa krivičnim,
građanskim i privrednim stvarima, a pravila kontrole su prvenstveno regulisana zakonima iz oblasti krivičnog,
građanskog i privrednog prava NPR: (kontrola u sporovima za naknadu štete prouzrokovane radom uprave,
odlučivanje o krivičnoj odgovornosti službenih lica uprave, ustavno-sudska kontrola).
1* Kontrola u postupku za naknadu štete prouzrokovane radom uprave ostvaruje se u građansko-
parničnom postupku, sa ciljem da se građanima i pravnim licima pruži zaštita od štetnih posledica izvršenja
nezakonitog upravnog akta (s obzirom da je upravni akt najčešće već izvršen prije nego se upravni spor
okonča). Spor za naknadu štete se može voditi nakon završenog upravnog spora, ili uporedo sa njim a
nezadovoljna stranka može i direktno pokrenuti parnicu. U ovom slučaju će sud kao prethodno pitanje prvo
ustanoviti da li se uopšte radi o nezakonitom ili nepravilnom upravnom aktu, pa tek tada pristupiti odlučivanju
po zahtjevu za naknadu štete.
2* Kontrola u postupku odlučivanja o krivičnoj odgovornosti službenih lica vrši se u slučaju krivičnih
djela čiji izvršioci mogu biti službena lica u vršenju svoje djelatnosti, a predviđena su i sankcionisana
Krivičnim zakonom. Najčešće se javljaju u obliku zloupotrebe službenog položaja, nesavjesnog rada u službi i
primanju mita. O zakonitosti upravnog akta koji je donijelo službeno lice a pri tom izvršilo neko od
pomenutih krivičnih dijela, odlučivaće sud nadležan za vođenje krivičnog postupka.
3* Ustavno-sudska kontrola uprave proističe iz primarne nadležnosti Ustavnog suda da odlučuje o
saglasnosti zakona i drugih opštih akta sa Ustavom, kao i saglasnosti svih nižih podzakonskih opštih akata
(uključujući i upravne) sa zakonom. Inicijativu za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti može
dati svako fizičko i pravno lice, a pravo na pokretanje postupka imaju: državni organi i organi lokalne
samouprave, određeni broj narodnih poslanika, kao i sam Ustavni sud.

Fizičko lice čija su prava i osnovne slobode zajamčene Ustavom RS povrijeđena radom uprave, njenih
službenih lica ili od strane imaoca javnih ovlaštenja, imaju pravo da zahtjevaju zaštitu pomenutih prava i
sloboda u postupku pred Okružnim sudom. O zahtjevu Okružni sud odlučuje rješenjem.
Drugi vid zaštite ustavnosti i zakonitosti je u postupku pred Ustavnim sudom. Nadležnosti ustavnog suda se
dijele u dvije grupe:
1* Opšte nadzorne, usmjeravajuće i preventivne nadležnosti , koje se ogledaju u pravu i obavezi ustavnog
suda da “ prati pojave od interesa za ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše ustavne organe,
o stanju i problemima u toj oblasti, daje im predloge i mišljenja za donošenje zakona i preduzimanje drugih
mjera radi obezbjeđenja ustavnosti i zakonitosti i zaštite prava i sloboda građana,organizacija i zajednica.”
2* Odlučujuće i normativne nadležnosti, se odnose na ocjenu ustavnosti zakona i zakonitost podzakonskih
akata, pri čemu sud ne ulazi u pitanje njihove cjelishodnosti.
Inicijativu za pokretanje postupka pred ustavnim sudom za ocjenu ustavnosti i zakonitosti može dati svako, ali
sam postupak mogu pokrenuti subjekti koji su izričito navedeni u ustavu i to: Predsjednik RS, Narodna
skupština, Vlada, Sud, Republički javni tužilac, Narodna Banka, Opština, Grad, Preduzeće, Politička
organizacija, udruženje građana i druge organizacije.

Ustavna žalba
Ustav RS ne pozanje instrument ustavne žalbe, koja se podnosi pred Ustavnim sudom protiv pojedinačnih
pravnih akata i radnji organa uprave i imalaca javnih ovlašćenja.

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Stats:
views:67
posted:1/23/2013
language:Korean
pages:5