Docstoc

Naredbe Qbasic

Document Sample
Naredbe Qbasic Powered By Docstoc
					Često primjenjivani operatori koje koristimo su:

      zbrajanje (+)
      oduzimanje (-)
      množenje (*)
      dijeljenje (/)
      cjelobrojno dijeljenje (\)
      ostatak dijeljenja (MOD)
      potenciranje (^)
      korjenovanje (SQR) - funkcija

Znak ^ - Alt + 94 (ASCII vrijednost znaka ^ je 094).

Znak \ - Alt + 92 (ASCII vrijednost znaka ^ je 092). Računanje se vrši na slijedeći način:

Algoritam je niz određenih i uređenih koraka koji točno i precizno vode do rješenja, ako ono
postoji ako ne, govori nam da rješenje ne postoji, ne može se dobiti sa preciznom točnošću ili
u određenom vremenu. Znači, algoritam predstavlja niz stvari koje računalo uradi kako bi
ispunio zahtjeve koje je programer zadao u programskom kodu. Kada se algoritam napiše u
vidu naredbi, dobijemo programski kod.

Dijagram toka je grafički prikaz algoritma, odnosno postupka za rješavanje određenog
postupka.

Ove dvije definicije je dao arapski matematičar Al'Harizmi u 10. stoljeću.
Neke od osnovnih funkcija u Basicu:

       PRINT je izlazna naredna koja služi za ispisivanje teksta (znakova i brojeva) u
programu.
Sintaksa ove naredbe je PRINT varijabla. Ako želimo ispisati u programu neki tekst, to
ćemo učiniti tako što ćemo napisati riječ PRINT, pa pod navodnicima (" ") ispisati željeni
tekst. Ako želimo ispisati neki broj, dovoljno je poslije riječi PRINT napisati taj broj. Ako
želimo ispisati više od jedne varijable (teksta ili broja) u programu to ćemo učiniti tako što
ćemo staviti zarez (,) ili točku-zarez (;) poslije prve varijable (teksta ili broja), te taj postupak
ponoviti nakon svake sljedeće. Da li će biti zarez ili točka-zarez zavisi od veličine razmaka
između te dvije varijable (teksta ili broja). Za manji razmak ćemo staviti točku-zarez (;), a za
veći zarez (,).
       INPUT naredba će od korisnika programa tražiti unos neke numeričke vrijednosti
varijable. Njena sintaksa je INPUT varijabla.
Isto tako je moguće staviti poslije riječi INPUT navodnike (" "), te pod navodnicima napisati
tekst koji će se korisniku ispisati uz upit da se unese tražena varijabla. Želimo li omogućiti
unos tekstualnih vrijednosti koristit ćemo naredbu INPUT$ , njena sintaksa je INPUT$
varijabla$.

      REM naredba služi za dodavanje komentara pri pisanju programskog koda. Taj
komentar će biti vidljiv samo u programskom kodu, dok ga korisnik tokom izvršavanja
programa neće moći vidjeti.
Sintaksa ove naredbe je REM tekst. Dati tekst ne mora biti stavljen pod navodnike.

      CLS je skraćenica od CLear Screen. Obično se stavlja na početak programa i time
postižemo da se sav tekst u programu, uključujući i prošle programe izbriše sa ekrana u kojem
vidimo izvršenje programa.

       END se obično stavlja na kraj programa, mada nije obavezno. To čak ne spada u
pravu vrstu naredbe, iako se stavlja na kraju programa, kako bi se potencijalni čitač programa
lakše orijentirao. Također će služiti i kod naredbe bezuvjetnog izlaska iz pod procedure,
funkcije ili IF..THEN bloka.



Uvjeti u Basicu služe kako bi provjerili vrijednosti varijabli, usporedili ih, te efikasnije
upravljali njima poslije ispitanog uslova. Postoji više načina postavljanja uvjeta.
       Uvjet mora početi sa riječi IF (ako) i poslije te rječice se stavlja uvjet koji program
treba da ispita. Taj uvjet mora sadržati dvije već postojeće varijable te neki od relacionih
operatora(=,<,>,<=,>=,<>) koji treba staviti između njih. Znači uvjet mora sadržati dvije
varijable (vrijednosti), te relaciju između njih koju ispituje taj uvjet. Također uvjet može
sadržati i logičke operatore (AND, OR, NOT). Nakon uvjeta slijedi posljedica, šta treba
učiniti ako je uvjet ispunjen (naredba THEN). Ključne riječi IF i THEN moraju biti u istom
redu.
       Drugi dio uslova sadrži posljedicu tj. šta će program učiniti ako se desi da je uvjet
ispunjen. Poslije rječice IF i napisanih varijabli, te relacije između njih koje program ispituje,
obavezno se mora staviti rječica THEN, te posljedica koju će program učiniti ako je ispunjen
svaki dio uvjeta (ili dio uvjeta preciziran logičkim operatorima). Ta posljedica obavezno mora
sadržati neku od naredbi tj. šta će program učiniti sa željenom varijablom ako je uvjet
ispunjen. Ako ćemo nakon ključne riječi za posljedicu (THEN) koristiti samo jednu naredbu
onda se i ona piše u istom redu ali ako treba izvršiti više naredbi onda se one pišu u novom
redu (svaka) a blok IF..THEN se mora zaključati naredbom END IF
       Treći dio uvjet uključuje naredbu ELSE kojom je omogućeno izvršavanje posljedice
kada je rezultat provjere uvjet netočan (0). Iza rječice THEN i niza naredbi koje će se ispuniti
u slučaju pozitivnog rezultata uvjeta, stavljamo rječicu ELSE te također niz naredbi koje će
program izvršiti ukoliko se desi da je rezultat postavljenog uvjeta netočan. Ukoliko se ne stavi
ovaj dio u uvjet tj. ako programer ne definira posljedicu negativnog rezultata postavljenog
uvjeta, program će nastaviti izvršavanje programskog koda iz sljedećeg reda.
       Trebamo li uvezati više uvjeta tako da rezultat bude jedinstven onda ćemo koristiti
logičke operatore AND (I) ili OR (ILI).

Logički sklop AND će imati rezultat "točno" što programu daje vrijednost 1 samo ako su oba
uslova (ili ako ih ima više onda svi uslovi) točni.

Logički sklop OR će imati rezultat "točno" što programu daje vrijednost 1 ako je bar jedan od
uslova točan inače ima vrijednost 0 (netočan).

Logički sklop NOT, čime se pravi inverzija tj. svi rezultati koji su kod provjere uslova bili
"točno" postaju "netočno" i obrnuto
Naredba bezuvjetnog skoka


        Naredba GOTO je naredba (bez)uvjetnog prelaska na definirani red. Često se koristi
uz uslove i tada je uvjetna.
        Da bi korištenje ove naredbe bilo moguće red u koji se vrši skok mora početi brojem
(biti numerisan). Naredbu GOTO će programer koristiti kada želi da program, poslije
pročitanog reda nekog programa, ne čita slijedeći red, nego uz pomoć naredbe GOTO,
programer odluči koji će red slijedeće biti pročitan tj. odakle će program nastaviti čitati
programski kod. Zbog toga nam je potrebna numeracija tog reda koda. Sintaksa ove naredbe
je slijedeća:


                                        GOTO broj koda
       Znači poslije riječi GOTO stavljamo broj kojim smo numerirali red, od kojeg želimo
da program nastavi čitati programski kod. Naredba GOTO često se upotrebljava kao
posljedica (ne)ispunjavanja uvjeta. Npr. može se staviti da, ukoliko se uvjet ispuni program
nastavi čitati programski kod sa određene pozicije, a ako se ne ispuni, da se vrati na ponovno
dodjeljivanje vrijednosti varijabli (pomoću znaka jednakosti ili naredbe INPUT).


        Naredba višestrukog prelaska
        Naredba višestrukog prelaska služi kako bi programer izbjegao korištenje
komplikovane sintakse IF THEN uslova. Za ovu naredbu je potrebna brojevna varijabla (ta
brojevna varijabla mora biti prirodan broj), te broj linija koda kolika je vrijednost te varijable.
Sintaksa ove naredbe je:
        ON brojevna.varijabla GOTO lista linija koda
        Pod listom linija koda se podrazumijevaju brojevi (međusobno odvojeni zarezom) koji
predstavljaju numerirane redove. Brojevna varijabla određuje od koje će linije koda
(navedenog kao broj - numeracija pod listom linija koda) program nastaviti da čita programski
kod. Ako je npr. vrijednost varijable 1, program će nastaviti čitati programski kod od linije
čiji je broj prvi naveden u sintaksi naredbe ON GOTO. Ako je vrijednost varijable 2,
program će nastaviti čitati programski kod od linije čiji je broj drugi naveden u sintaksi
naredbe ON GOTO itd. Ako je vrijednost varijable veća od broja numera (brojevi u listi linija
koda), onda će taj broj biti podijeljen sa brojem numera te uzeti ostatak kao broj koji će
odrediti koji će slijedeći red biti pročitan. Npr, ako ima 5 numera (brojeva koji predstavljaju
linije koda u naredbi ON GOTO), a vrijednost brojevne varijable 6, tada će program čitati
programski kod iz linije koja je prva stavljena u listi linija koda, ako je vrijednost brojevne
varijable 7, tada će program čitati programski kod iz linije koja je druga stavljena u listi linije
koda itd. Upotrebom ove naredbe, programer potencijalno može izbjeći korištenje
komplikovane sintakse IF THEN uslova, te tako skratiti programski kod.
FOR petlja Poznatija kao brojčana petlja vrši iteraciju (ponavljanje niza naredbi određeni
broj puta. Veoma se često koristi. Sve naredbe unutar FOR ..NEXT reda će biti ponovljene
onoliko puta koliki je interval (broj članova niza ograničen sa n TO m. Problem ove petlje je
što se iteracija vrši onoliko puta koliko ima elemenata u nizu od n do m (što znači da
unaprijed moramo znati koliko puta se vrši iteracija).

Napiši program koji ispisuje sve dvocifrene brojeve!
FOR a = 10 TO 99
 PRINT a,
NEXT a
Ako treba odraditi zadatak a da ne znamo koliko puta treba ponoviti postupak onda ćemo
koristiti neki od blokova za provjeru uslova ili slične kombinacije.

Primjer WHILE..WEND bloka:

Napiši program koji određuje prvih pet brojeva djeljivih sa 7.
a=0
n=0
WHILE a < 5
If n MOD 7 = 0 THEN
 PRINT a
 a=a+1
END IF
n=n+1
WEND


Ako je a veće od b da ispiše"Prvi broj je veći od drugog" else (INACE) ispiši "Prvi broj je
manji od drugog."
Znaci IF je uvjetna komanda i postavlja uvjete za rad..
Evo jednog primjera:

CLS
PRINT "Unesi dva broja"
INPUT a
INPUT b
IF a>b then print "Prvi broj je veci od drugog" else print "Prvi broj je manji od
drugog"
END
Naredba Goto- sluzi za prebacivanje na neki red.


Npr:

5 CLS
10 PRINT " Unesi broj manji od 5"
15 INPUT a
20 IF a>5 then GOTO 10
25 END

Znaci ako je broj veći od 5 da se vrati na unos broja. Ovo je samo klasičan primjer sa prostim
zadatkom.

Komanda FOR-NEXT

ispis svih prirodnih brojeva do deset?

CLS
i=1
10 PRINT i
i=i+1
IF i<= 10 THEN GOTO 10 ELSE

END

Znaci i je 1. To se ispiše. Tada i postaje 2. Ako je još uvijek u skupu brojeva do 10, vraća
se na ispis i ponovo povećava za 1.
Kad i postane 11, ne ispisuje se, nego se program završava.




Npr:

[B]CLS
FOR i = 1 TO 10
PRINT i
NEXT i

Naredba FOR označava početak FOR-NEXT petlje; naredba NEXT označava kraj.
Prvi put kad se ponavlja (u ovom slučaju naredba PRINT i), i je 1. Sljedeći put je 2, pa 3... do
10, tj. i ide od 1 do 10.

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Tags:
Stats:
views:271
posted:8/24/2012
language:Croatian
pages:6