Medij svih medija by Vpld86i

VIEWS: 11 PAGES: 10

									Medij svih medija

Računalo ili kompjutor danas je nedvojbeno najrazvijeniji i najsvestra-niji medij, medij s najviše moguć-nosti. U svoj
sustav može povezati sve ostale medije, a može ih i proizvoditi, pa mu otuda pripada naziv - medij svih medija. Evo
nekoliko primjera:
Osobno računalo, uz odgova-rajuće dodatke, može samo postati prijamnik za radio i tele-vizijske emisije. Dakle, može
pre-uzeti ulogu radioprijamnika i tele-vizora. U tom slučaju slušanjem, odnosno gledanjem programa upravlja se
preko zaslona (ekrana) osobnog računala pritiscima „miša“ na programsku zapovjednu „dug-mad“ za ugađanje slike ili
zvuka.
Osobno računalo može, dakle, u cijelosti zamijeniti radioprijamnik i televizor koji nam u tom slučaju više nisu potrebni,
dakako ako nam nije preskupo da vrijeme trošimo za gledanje radio i tele-vizijskih emisija preko računala.
Računalom se može ući u bilo koji radio ili televizijski program (ako i nema dodatke za prijam emisija), ali i u sve
druge informa-cije pohranjene u nekoj „banci“ podataka: zvučne i slikovne zapise, slike, fotografije, novine, časopise,
knjige u knjižnicama itd. To se može na dva načina:
A) da se u memoriju računala prenesu podaci s diskete, tvrdog diska, CD-ROM-a, vrpce ili nekog drugog sredstva za
pohranu podataka;
B) da se osobno računalo pri-ključi na Internet modemom i po-moću obične telefonske linije.
Tako se pomoću računala može doći do podataka koje sadrže bilo koji drugi mediji, stoviše, računalo može
pretraživati informacije u drugim medijima i baratati njima, po našoj želji i zapovijedima.
Računalo danas ne samo da može pretraživati podatke po drugim medijima, nego i proizvodi same te medije na
znatno višoj tehničkoj razini. Tako računalo omogućuje da se proizvode no-vine u visokoj tehničkoj opremi (sve do
nedavno novine u bojama bile su rijetke i vrlo skupe, a sada se proizvode masovno dok su crno-bijele novine postale
rijetkost). Računalom se danas, pomoću posebnih programa, proizvode i vrhunski stripovi, oblikiju knjige i časopisi.
Za sve iznijeto pretpostavka je, dakako, da osim očvrsja (hard-vera), imamo i programe (softver) te da je računalo
povezano sa skladištem podataka.
Osim što nam može omogućiti pristup svim javnim informacijama koje su mu dostupne, računalo može imati i ulogu
sasvim privat-nog medija. U nj možemo po-hraniti i svoje privatne podatke i njima baratati, bez obzira jesu li to
tekstovi, fotografije, grafikoni, filmski isječci ili zvučni zapisi o nama samima, našima najbliži-ma, našim poslovnim
odnosima, karijeri itd.

Internet
A) Za pregledavanje podataka na Internetu potrebno je, osim od-govarajućeg očvrsja (hardvera) i telefonskog
priključka imati i određene programe (softver) za spajanje na Internet te za pregledavanje pojedinih vrsta podataka.
Internet je svjetska mreža računala na kojoj postoji nekoliko vrsta usluga:
elektronska pošta (e-mail) kojom šaljete poruke kome želite i primate od svakoga tko vam ih želi poslati preko
računala;
B) Web ill WWW je nepregledno mnoštvo podataka o čemu se god može zamisliti pohranjenih u najrazličitijim
institucijama koje su priključene na Internet. Do podataka se dolazi računalnim preglednicima (browserima).
Naipregledniji među njima su Netscape i MS Explorer.
Web stranice mogu sadržavati elemente raznih medija i same biti medij. Pritiskom miša za vezu (link) na Web stranici
može se npr. otvoriti neki isječak iz radio ili tv-emisije uživo ili u ponavljanju, rnože se listati neka enciklopedija ili
dobiti automatski prijevod dijela neke knjige ili časopisa na željeni jezik. Mnoge novine i časopisi imaju svoje Web
stranice, koje se često oblikom razlikuju od tiskanog izdanja, pa se pomoću tih stranica neka vijest može saznati čim
ju je novinar napisao, tj. prije nego što je objavljena u novinama odnosno časopisu.

Računalo i književnost
Koje se veze mogu uspostaviti između računala i književnog tek-sta? Evo nekoliko mogućnosti:
1. Književni tekst možemo po-hraniti u pamćenju računala i ra-biti ga zatim kad želimo, što znači da nam knjiga više
nije potrebna jer knjigu možemo čitati preko zaslona.
2. Tvorci računalnih pro-grama prave obrazovne programe i za područje književnosti i jezika (npr. objašnjavanje
pojmova iz teorije književnosti, lek-torski program za isprav-ljanje jezičnih pogre-šaka, itd.).
3. Proučavanje književ-nih djela s obzirom na neke jezične i druge značajke (npr. struktura rječnika nekog pisca).
Napravljene su npr. konkordancije djela Miroslava Krleže (popis mjesta gdje se u njegovirn djelima javljaju iste riječi s
oznakama stranice i poglavlja).
4. Ako imamo računalo priklju-čeno na Internet, možemo dobiti podatke o svim knjigama, tek-stovima, piscima, itd. iz
svih naših i svjetskih knjižnica i drugih ustanova, koje su priključene na Internet. Tako se maksimalno skraćuje
vrijeme prikupljanja i provjere informacija, što je od goleme koristi za znanstveni, stručni i publicistički rad.
Ipak, računalo ne može ničim zamijeniti ni nadomjestiti umjet-ničku stranu književnosti jer knji-ževno djelo nije samo
tekst kao mehanički skup riječi i rečenica čija se struktura spoznaje racio-nalno. On se spoznaje i osje-ćajima, a tu
stranu računalo nikad neće doseći, osim ako i samo jednom ne postane čovjekom. Tim tragom ide i kritika uporabe
računala: ono je bitno skratilo vrijeme i povećalo mogućnosti i kvalitetu pojedinih poslova, ali je bitno promijenilo i
čovjekove komunikacije.
Računalo danas već može učiniti toliko operacija da čovjeku pojedincu osim računala nitko više i nije potreban. A to
pak ne može biti svrha humane uporabe računala jer bi u tom slučaju postao nepotreban i čovjek sam.

Razgovor o tekstu:
Zašto računalo možemo nazvati medij svih medija?
Kako računalo može preuzeti ulogu drugih medija (npr. knjiga, novine, strip, radio, televizija, film)?
Kako računalo proizvodi druge medije?
Objasni po čemu je računalo javni, a po čemu privatni medij? Koje medije još možemo nazvati privatnima?
Što je Internet i koje usluge može pružiti?
Što može preuzeti računalo u književnost?
Koju stranu književosti raču-nalo ne može preuzeti?
Poznavanje rada na računalu danas se smatra drugom pisme-nošću (prva pismenost je poz-navanje slova).
Tko ne zna raditi s računalom, danas se smatra polupismenim čovjekom.
Ako ne znaš raditi na računalu, mogućnosti tvog daljnjeg školo-vanja i zaposlenja vrlo su male.
Mali računalni rječnik:

CD-ROM (engl. compact disk read only memory) - optički disk za pohranjivanje podataka na računalu (disk na kojem
se podaci snimaju i čitaju laserom); na njega se može pohraniti znatno više podataka nego na tvrdi disk
disketa (engl. diskette) - pločica za računalnu pohranu podataka
html - jezik programiranja na kojem su sastavljene stranice u web-u
hardver (engl. hardware) - svi dijelovi računala, “gvožđurija”, očvrsje
Internet - svjetska računalna mreža u koju se može uključiti i vlastito računalo; hrvatska akademska računalna
mreža zove se Carnet
kompjutor (engl. computer) - računalo
link (engl. veza) - veza u računalnom sustavu
modem lat. (modulare - umjeriti, odmjeriti) - uređaj za spajanje računalâ preko obične telefonske mreže
softver (engl. software) - računalni pro-grami i upute za uporabu podataka na računalu
tvrdi disk (engl. hard disk) - čvrsti disk, pločica za računalnu pohranu podataka koja može primiti mnogo više
podataka od diskete, obično ugrađen u računalo
WWW (skraćenica od World Wide Web - svjetska rasprostranjena mreža) - mreža kompjutora i skladišta podataka na
svjetskoj razini
U informatici (obavjesništvo) se često upotrebljavaju anglizmi, ali oni se mogu nadomjestiti hrvatskim riječima.
Anglizmi ni u računalstvu nisu potrebni jer je hrvatski jezik dovoljno bogat, njegove tvorbene mogućnosti
neograničene te se samo uz malo maštovitosti i napora može
sve reći hrvatski. Prihvatio se naziv računalo (engl. compjuter, a ne kompjuter ili kompjutor), pridjev je računalni, oni
koji se bave računalima su računalci (računalnik, računalnica), struka je računalstvo/računalništvo, i tako dalje.



Internet

Internet je svjetska mreža kompjutora. Postoji od 1991. godine. Od toga je trenutka Internet nastao veći i veći i se
jako razvijao. Do danas više nego 30 milijuna ljudi koristi Internet. Internet olakšava dnevni život jer u Internetu
možeš naručiti i kupiti, ne trebaš ići na banku jer to sve možeš obaviti preko Interneta. Ali u Internetu ćeš naći i
znanstvene i zabavne teme. Evo ti predstavljam neke adrese bez kojih ne možeš koristiti ta medij.
Browseri su računalni preglednici, to znači da oni pregledavaju sve podatke u računalu. Oni traže riječi ili pojmove u
Internetu. Pomoću njih se može orijentirati u Internetu. Ako želiš naći različne Internet adrese u kojima se nalaze
posebne teme, onda možeš napisati jedan pojam ili više pojmova i browser će ti pokazat Internet adrese u kojima se
nalaze tvoje poželjne teme. Možda je bolje ako uzimaš više poj-mova, natuknica. Traženje pod jednim pojmom znači
da će kompjutor pokazati mnoštvo adresa.


Browseri (pomagala pri traženju) su:
Uvod

U osnovnim školama u Republici Hrvatskoj nastava informatike počela se uvoditi prije čak petnaestak godina kao
izvannastavna aktivnost ili izborni program. Tada je postojala mogućnost uvođenja informatike kao izbornog
predmeta u sedmi i osmi razred, ali kao fakultativnog predmeta i u mlađe razrede. Treba naglasiti da se prije
uvođenja u škole informatika djeci nudila u klubovima mladih tehničara, gdje su djeca osim modelarstva,
radioamaterstva i drugih disciplina počela stjecati prva znanja o računalstvu.

Danas je nastava informatike izborni predmet u onim osnovnim školama koje za to ispunjavaju tehničke i kadrovske
uvjete. Uglavnom su obuhvaćeni učenici od 5. do 8. razreda, ali svakako ne svi učenici već samo oni koji to žele. Riječ
"žele" treba shvatiti različito: ponekad nema dovoljno mjesta za sve koji bi se željeli upisati (najčešće u velikim
školama), a ponekad upisujemo na izborni program vrlo heterogenu skupinu učenika (po sposobnostima i
predznanju) želeći zadovoljiti propisani broj učenika za formiranje grupe.

Treba naglasiti i činjenicu da prije desetak godina učenici nisu posjedovali kod kuće računalo i jedva su čekali da dođu
u školu u računarsku učionicu, Međutim danas većina učenika raspolaže kod kuće s boljim računalima nego ih
posjeduje dio naših škola. Tu svakako treba naglasiti da imati kod kuće kvalitetno računalo ne mora značiti da se
učenici njime znaju služiti na odgovarajući način.

Generacija trećeg tisućljeća

Učenici koji danas sjede u osnovnoškolskim klupama svoju punu radnu sposobnost postići će sredinom 21. stoljeća?
Koliko ih pripremamo za to? Koliko ih uopće u sadašnjim uvjetima možemo pripremiti za tako nešto? Koja razina
informatičkih znanja će njima tada biti potrebna? Nastavu informatike treba iskoristiti kao sredstvo da se učenike
osposobi za proces cjeloživotnog učenja.

Čini mi se da je informatika idealno područje gdje djecu od predškolske dobi možemo poticati da razvijaju vještine
koje su zapravo nužne za cjeloživotno učenje:

       razvijanje logičkog mišljenja
       razvijanje proceduralnog mišljenja
       kreativnost
       učenje metodom pokušaja i pogrešaka
       učenje pronalaženja potrebnih informacija za rješavanje nekog problema

Svaki nastavni predmet u školi osim materije s kojom djecu upoznaje ima i neke svoje funkcionalne zadaće. Tako se
npr. na satovima hrvatskog jezika učenike potiče na lijepo izražavanje, na satovima glazbene kulture razvija se sluh i
osjećaj za glazbu, na satovima povijesti uči se uspostaviti uzročno - posljedične veze među povijesnim događajima,
na satovima matematike učenike potičemo da rješavanju matematičkih problema prilaze postupno raščlanjujući
problem, a pritom razvijamo upornost, strpljivost i marljivost.

Najvažnije funkcionalne zadaće informatike, uz one gore navedene bile bi:

       razvijanje stvaralačkog mišljenja
       pronalaženje različitih putova rješenja jednog problema
       stalno dopunjavanje i ispravljanje vlastitog rješenja
       korištenje drugim izvorima znanja, a ne samo udžbenikom

Danas su djeca preplavljena različitim multimedijalnim utjecajima. Djeca koja imaju kod kuće računalo s priključkom
na Internet znaju naći stranice o pokemonima ili Harry Potteru, ali je vrlo malo onih koji su na Internetu tražili neki
sadržaj koji bi im pomogao napisati referat iz npr. biologije. Rijetki su učenici koji na Internetu traže edukativne igre iz
kojih nešto mogu naučiti, većina će radje igrati neku "destruktivnu igru". Zadaća nas u školama je da djeci pokažemo
čemu zapravo računalo služi. Tada djeca otkrivši nove mogućnosti računala često ostavljaju svoje dosadašnje
aktivnosti na računalu. Navedimo dva primjera.

Prvi primjer:

Programski jezik LOGO (inačica za DOS) koji se još uvijek predaje u školama moramo priznati da je zastarjela. U
potrazi za nekom inačicom, odnosno želeći zapravo saznati što djeca u svijetu uče pod pojmom "computer science"
naišla sam na sljedeće: u svijetu je razvijeno nekoliko desetaka inačica programskog jezika LOGO i svima on služi za
učenje djece programiranju. Na stranicama www.terrapinlogo.com pronašla sam tada najnoviju (srpanj 2000.)
inačicu Terrapin Logo (za W95 i više) i proučivši njezine karakteristike uočila sam da bi to mogla biti "prava stvar". Za
Terrapin LOGO slobodno možemo reći da je "multimedijalna verzija" starog LOGO-a, jer uključuje sve do sada
poznate naredbe, ali i:

        različiti prozori: grafički, tekstualni, editor
        pomoć u .html obliku
        RGB boje kornjače
        mogućnost rada s bitmap objektima, učitavanje svojih slika i pozadina
        brzo i jednostavno spremanje radne okoline
        300 kornjača
        oko 100 .wav datoteka sa različitim zvukovima
        slike su formata .bmp ili .jpeg Ţ web orjentacija
        editor za crtanje oblika kornjače Ţ kornjača je bitmap objekt
        mogućnost kreiranja vlastitih prozora, kontrole programa kao u vizualnim alatima
        "puno toga" može se napraviti izvan editora na "drag and drop" principu, ali omogućuje i zahtjevno
         programiranje Ţ to metodički znači: "RAD NA VIŠE RAZINA".
        jednostavna instalacija
        polarne koordinate i trigonometrijske funkcije

Tako       učenik       nakon   10      sati    nastave      može      sam       izraditi   sliku    poput      ove:




Učeći takav programski jezik učenik nauči i shvati kako rade današnji sve složeniji programski alati. Koliko smo puta
nekom odraslom (ali nažalost računarski nepismenom ) objašnjavali kako se snaći u MS Wordu! Za to nam treba
mnogo više vremena i energije nego da istu stvar objasnimo učeniku koji je ranije stekao neka osnovna znanja o
tome kako radi računalo. Sada je Terrapin Logo zamijenio igrice koje su svi jedva čekali učitati.

Drugi primjer

Hrvatsko matematičko društvo otkupilo je određen broj kopija alata za dinamičku geometriju Geometria Sketchpad
(www.keycurriculumpress.com/catalog/products/software/Prod_GSP.html).        Alat    omogućuje     učeniku    laganu
konstrukciju različitih geometrijskih crteža, istraživanje pojmova i poučaka koje je naučio "klasičnom" metodom
(izometrije ravnine, kose projekcije, konstrukcije mnogokuta, svojstva trokuta i četverokuta i njihove konstrukcije).
Učitelju je omogućena lagana izrada geometrijskih slika (za pripreme nastave ili kontrolnih zadaća), ali i priprema
različitih zadataka za učenike, kao na primjer:

    1. Zadana je šuma kao na slici. Treba odrediti vektore translacije kojima su se obojana stabla preslikala u žuta
       stabla te prikazati te translacije.




    2. Odrediti osi simetrije kojom se jedna kućica preslikava u drugu kućicu:




Ovakvi primjeri potiču bolje učenike na daljnje istraživanje izometrija koje su naučili, a ostalima omogućuje
razumjevanje pojmova koje su naučili.

Ovo je primjer koji nam pokazuje kako informacijsku tehnologiju iskoristiti kao sredstvo u nastavi matematike. Danas
će svaki računarski pismen učitelj poželjeti multimedijalnu učionicu s bibiliotekom obrazovnog software-a kojom bi
mogao osvježiti svoju nastavu koja se danas u velikom broju slučajeva izvodi kredom i pločom. Takve "computer lab"
imali su učenici u SAD još prije skoro dvadesetak godina. Potrebno je potaknuti izradu domaćeg obrazovnog
softwarea i omogućiti prevođenje kvalitetnog stranog software-a (posebno za prirodnoznanstvena područja). Time
ćemo omogućiti da informacijska tehnologija postane nastavno sredstvo u svakom nastavnom predmetu.

Ali za to vrijeme ...

Što možemo odmah učiniti

Danas ćemo se teško sjetiti bilo kojeg zanimanja za koje možemo sa sigurnošću reći da za njega nije potrebno
nikakvo informatičko znanje. Čak i kućanstva svakim danom postaju sve više "digitalizirana" (nove generacije
kućanskih aparata sve su "pametnije"). Svaki učenik koji danas izlazi iz osnovne škole morao bi imati "osnovna
računarska znanja". Namjerno taj pojam pišem pod navodnicima, jer se svakako treba usuglasiti što to znači, a osim
toga i kad se dogovorimo što mislimo pod tim pojmom za nekoliko godina trebat će pojam redefinirati.

Ovdje bih u osnovna računarska znanja uključila:

       poznavanje osnovnih dijelova računala
       razumjeti osnovnu logiku rada računala (npr. iskoristiti neki noviji programski jezik za tu svrhu npr. Terrapin
        Logo)
       osnovni pojmovi o Internetu
       elektronička pošta
       izrada tekstualnog dokumenta
       rad u nekom programu za crtanje

Detaljniju razradu programa podijelila bih u tri skupine, ovisno o tehničkoj opremljenosti:

A-           za          škole            koje           posjeduju            multimedijalna         računala
B-        za       škole       koje        posjeduju       računala        tipa        286      ili       386
C- za škole koje nemaju računalske učionice (njima treba osigurati barem jedno demonstracijsko multimedijalno
računalo)

Ovakav program bilo bi moguće realizirati tijekom dvije školske godine s opterećenošću za učenika 2 sata tjedno.
Time bi svi učenici dobili potrebnu informatičku pismenost, a na primjeru ovog područja potrebno je početi izrađivati
digitalne udžbenike i obrazovne programe. Potrebno je za sve učitelje koji to žele organizirati tečajeve o modernim
alatima koji će omogućiti timovima učitelja da izrađuju takve udžbenike i programe. S postupnim opremanjem škola i
obrazovanjem učitelja ovakav program trebalo bi dalje razvijati i postupno omogućiti informacijskim tehnologijama
prodiranje u sve nastavne predmete.


Zaključak

Računalna tehnologija nezaustavljivom brzinom prodire u svaki djelić našeg života i rada. Djeca nove tehnologije
primaju na drugačiji način od odraslih, jer odrastaju s novim izazovima. Na nama je zadatak da nove tehnologije
iskoristimo podižući razinu obrazovanja u cjelini. S jedne strane potrebno je modernizirati postojeće nastavne
programe iz informatike, te ih prilagoditi potrebama svakog učenika.

Omogućimo učenicima da im računalo postane nezaobilazno sredstvo za rad, nastavnicima drugih predmeta novo
nastavno sredstvo, a informatika kao nastavni predmet može u tome pomoći.

        UVOD

Što je to tvrdi disk?

Tvrdi disk je elektronički uređaj koji se koristi za pohranu podataka (upravljački programa, korisnički programa i dugi
informacija koji, za razliku od radne memorije, uslijed nestanka električne energije ne gube podatke, već ih u obliku
magneta zapisuju na medij.
Količina podataka koju disk može primiti mjeri se u GB (giga bitima).
Veličina jednog bilo kojeg znaka, bilo slova, broja, razmaka ili nekih specijalnih znakova zauzima 1 byte. 1 byte je
binarna znamenka zapisana u obliku jedinica (1) i nula (0) koji se nazivaju bitima. 1 byte sadrži 8 bita. Veličina veća
od 1 byta je KB (kilo byte) koji sadrži 1024 bita. Veća jedinica od KB je MB (mega byte), GB (giga byte), TB (tera
byte), itd.

Današnji kapaciteti diskova kreću se od 5 – 50 GB. Naravno, ima i većih koji teže oko 200 TB, ali to se koristi za super
računala i jako su skupi.
Cijena im se kreće ovisno o kapacitetu i proizvođaču.



        ANATOMIJA TVRDOG DISKA

U svijetu PC računala postoje dva tipa diskova: SCSI i IDE (EIDE).
Veličina diska obično je 8'' (stari koji se više ne proizvode) 5.25'' ili 3,5'' za prijenosna. Težina im varira oko 300-500
g.
Disk rad se sastoji od: magnetski ploča na kojima se nalaze podaci, glave s magnetskim čitačima na vrhovima, motor
koji pokreće glave, elektroničku karticu s čipovima koji sadrže upravljačke programe za rad disk (uglavnom su to ROM
čipovi).
Zahvaljujući pomicanju glava od centra do oboda i rotiranju ploča, glave mogu doći do bilo kojeg sektora i očitati ga ili
zapisati.

Magnetske ploče su okrugli diskovi koji se nalaze na istoj osovini. Prilikom okretanja omogućuju magnetskim
čitačima da pročitaju traženi podatak. Podaci se snimaju na obadvije srane ploča. Svaka strana ima određen broj
staza, na svakoj stazi određen br. sektora. Svaki sektor se sastoji od određenog broja bajta. Skup svih staza na svim
pločama jednako udaljenih od centra zove se cilindar.

Materijal od kojeg se sastoje najčešće je izrađen od aluminija, stakla i drugih legura koje su lagane i koje se neće lako
deformirati pod utjecajem toplote.
Prostor na magnetskim pločama je raspoređen po trakama sl. kao u gramofonskih ploča.
Glave – magnetske igle koje snimaju i čitaju podatke sa magnetski ploča. Nalaze se između svake ploče. Glave se
nalaze na osovini koje pokreće malo motor.
Kartica – skup svih upravljačkih programa i logike rada diska. Svaki disk prema vani je kompatibilan, što znači da ga
možemo priključiti na svako računalo koje koristi određen standard, npr. SCSI ili IDE. Ali prema unutra svaki disk
koristi sebi svojstven način organiziranja podataka, npr. BZR (Bit Zone Recording) DRCE (Digital Read Channel
Elecronics).
Kartica ima tu zadaću da povezuje standardni način zapisa prema van i diskovni prema unutra.
Napomena: kapacitet ne ovisi o količini ploča, već o gustoći zapisa na tim pločama.

Priprema tvrdog diska – FORMATIRANJE

Da bi se moglo bilo što obavljati pomoću diska, potrebno ga je prije toga formatirati, odnosno osposobiti za rad.
Formatiranje diska za WIN 95, 98, ME se sastoji u slijedećem:

       pokrenuti računalo pomoću BOOT diskete onog operativnog sustava kojeg želimo instalirati
       nakon što sustav pročita BOOT disketu, potrebno je pokrenuti naredbu za particioniranje diska – FDISK
       prva informacija koja se pojavi, pita korisnika želi li kreirati 32 bitni pristup disku, ako želite instalirati WIN 95
        ili starije potrebno je negativno odgovoriti na upitno pitanje, a ako želite WIN 98 ili ME onda je svejedno. No
        ako odaberete potvrdno (Y), dobit će te veće iskorištenje diskovnog prostora (Pogledaj poglavlje o FAT
        tablici).
       da bi ste dobili informacije o kapacitetu diska, ili da bi ste znali dali su particije već kreirane, koliko ih ima i
        kolike su pritisnite opciju 4. «Display partition information»


O particiji:
       particija je dio diska koji se ponaša kao zaseban, a zovemo ga logičkim
       particija može biti jedna, a može ih biti više
       svakoj particiji dodjeljujemo svojevoljno raspoloživi prostor diska. (O načinu particioniranja pogledajte
        poglavlje «Kako podijeliti particije.)
       svaka particija treba se formatirati da bi bila uporabljiva
       prilikom reparticioniranja i formatiranja gube se podaci
       formatirati se mogu i postojeće particije, bez reparticioniranja. Ali, ako disk sadrži oštećene dijelove ili «bad»
        sektore, onda je najbolje reparitcionirati disk
       prilikom formatiranja kreira se datotečni sustav
       svaka particija ima svoj datotečni sustav


Kreiranje particija:
       ako particije nisu kreirane pritisnite opciju 1. «Create DOS partition or Logical Dos Drive»
            o pod ovom opcijom moguće je kreirati glavne ili Primary DOS Partition,
            o proširene ili Extended DOS Partition,
            o logičke unutar proširenih (jer u proširenim može biti više logički) particije (opcija 3.)




Reparticioniranje diska (brisanje postojećih i kreiranje novih particija) :
       ako particije već postoje, a vi želite reparticionirati disk onda odaberite opciju 3.
             o   pod ovom opcijom imate 4 pod opcije kod kojih možete: obrisati Non-DOS Partition (ne za DOS
                 particije) opcija 1., logičke DOS particije (unutar proširene Extended DOS Partition, proširene
                 Extended particije i glavne ili primarne particije
        zatim kreirajte nove


Aktiviranje particije:
        da bi se sustav mogao pokrenuti s diska, potrebno je aktivirati jednu od postojećih particija. To je druga
         opcija u glavnim izborniku 2. «Set active partition»
        samo jedna particija može biti aktivna, a to je najčešće primarna
        ako nijedna particija nije aktivna, računalo ne može pokrenuti disk.


                                                   Datotečni sustav

 a bi se znalo gdje zapisati podatke odnosno odakle ih ponovo pročitati, gdje se nalaze, potrebno je sadržavati
Dinformacije o njihovom položaju. Tu ulogu imaju datotečni sustavi. Postoje više različiti dat. Sustava, npr.: FAT,
FAT32, NTFS i dr.

FAT 32

WIN 95 imaju datotečni sustav kompatibilan s datotečnim sustavom DOS-a i WIN 3.1. Zahvaljujući tome, svaki disk ili
disketu koju zapišete na jednom sustavu, možete koristiti i na drugima. Razlika je jedino u dugačkim imenima koja
koriste WIN 95, ali i te datoteke možemo normalno koristiti u DOS-u, samo što vidimo skraćena imena.

Sustav koji se koristi nastao je prije 20-ak godina. Temelji se na FAT tabeli. Podaci na disku organizirani su na sljedeći
način: prostor na disku podijeljen je u manje elemente, koji se zovu grozdovi ili klasteri. Na početku diska postoji
rezerviran prostor, u kojem se nalazi FAT-tabela (File allocation tabele).Svaki grozd na disku ima po jedan element u
FAT-tabeli. U elementima FAT-tabele za svaki grozd piše je li zauzet ili slobodan, i ako je zauzet, u njemu je zapisana
adresa idućeg grozda koji pripada istoj datoteci.

U izvornoj izvedbi tog sustava, svaki element u FAT-tabeli bio je dugačak 12 bita. Svaki grozd bio je velik 8 KB. Kako
je FAT tabeli moglo biti najviše 212 = 4096 grozdova, tako je maksimalna veličina jedne particije na disku (svaka
particija ima svoju FAT tabelu) bila je 4096*8 = 32 MB. S pojavom većih diskova to je bilo ograničavajuće, pa je u
DOS-u 4.0 FAT-tabela proširena za 16 bita. Sada maksimalna veličina grozda iznosi 32 KB, a može biti 65536
grozdova te je maksimalna veličina particije 65536*32 = 2 GB.
Osim ograničenja veličine particije, takva organizacija ima još jedan veliki nedostatak. Vjerojatno ste primijetili da,
kada zbrojite zauzeti i slobodni prostor na disku rezultat ne daje kapacitet diska već znatno manji broj. Stvar je u
tome što se prostor na disku ne može alocirati u manjim komadima od 32 KB, što znači da će nam svaka datoteka
zauzimati prostor koji je višekratnik te veličine. Datoteke od 1 KB zauzimat će 32 KB prostora, od čega će 31 KB biti
beskorisno. Tako datoteke inače nemaju veličine koje su višekratnici veličine grozda, a moraju zauzeti cijeli broj
grozda, svaka datoteka na disku će prosječno imati 16 KB neiskorištenog prostora, koji se zove slack.
Na disku od 1 GB kod prosječnog korisnika Windowsa imamo 30000 datoteka, pomnožimo li to sa 16 KB slacka po
datoteci, dobijemo 480 MB slacka. Kao što vidimo, gotovo pola diska je ne iskorišteno. To nije jedini problem. Kod
kopiranja i čitanja tih datoteka, računalo uvijek mora pročitati cijeli grozd. Ako, npr. imamo 1000 datoteka svaka od 2
KB, i želimo s njima nešto napraviti, disk umjesto 2 MB mora pročitati 32 MB, znači osam puta više, što će trajati
osam puta dulje.

Da bi se to izbjeglo, korisnici obično disk podjele na manje particije, pri čemu onda možemo imati manje grozdove.
Particija od 512 MB može imati grozd od 8 KB. Podijelimo li disk od 1 GB na dvije particije, neiskoristiv prostor smanjit
će se za 4*30000 = 120 M, odnosno samo 12% kapaciteta diska. Druga mogućnost je kompresija diska, ali ona ima
puno mana, usporava sustav, ali se dobije na prostoru.

Kako korisnici više gigabajtne diskove ne bi morali dijeliti na više manji particija, niti koristiti opciju DriveSpace
(kompresiju), Microsoft je odlučio FAT-tabelu još jednom povećati, na 32 bita. Sada se maksimalna veličina particije
povećava na preko 130 TB, što bi trebalo biti dovoljno za neko vrijeme. Veličina grozda nam može biti čak 512 bajta,
ako to želimo. Slack će se tako smanjiti na zanemarivu mjeru.

Taj novi datotečni sustav zove se FAT 32, i sastavni je dio Windowsa od Windowsa 95 SR2 (Service Release 2).

Sustav FAT 32 ima i svoji mana: diskovi sa sustavom FAT 32 ne mogu se koristiti starim DOS-om, a gubi se
mogućnost dual-boota.

Windowsi NT nemaju problema sa organizacijom diska jer koriste mnogo efikasniji napredniji sustav NTFS.
NTFS datotečni sustav može čitati FAT i FAT 32, ali oni ne mogu čitati NTFS.

Datotečni sustavi će postojati dok se ne riješi problem linearnog zapisivanja na tvrdi disk.



   Internet predstavlja globalnu kompjutersku mrežu računala, međusobno povezanih fizičkim vezama preko lokalnih
poštanskih telekomunikacijskih sustava, koji su u stanju međusobno izmjenjivati podatke. Da bi sve to funkcioniralo
kako treba, mreže i računala koja su sastavni dio Interneta, moraju se dogovoriti ili govoriti isti jezik prilikom
komuniciranja, ili koristiti tumače (interpreter). Ovaj "jezik" je software koji omogućava različitim vrstama računala na
odvojenim mrežama da komuniciraju i razmjenjuju informacije. Da bi se mogao koristi različitim vrstama računala, a
da ga ipak svaki od njih razumije, software mora slijediti neka pravila ili protokole. Internet je mreža svih mreža koja
ili koristi TCP/IP protokol ili može komunicirati sa TCP/IP mrežama preko gateway-a ("tumača - interpretera").
   Ova mreža je nastala kao posljedica razvoja američkih vojnih mreža na čije su se instalacije postepeno povezivale
druge Vladine institucije, sveučilišta i pojedinci zaposleni u njima.

   Danas Internet predstavlja najveću svjetsku kompjutersku mrežu i trenutno je na Internet povezano preko 150
milijuna računala širom svijeta, koji međusobno komuniciraju i svakodnevno razmjenjuju gomilu informacija,
doprinoseći tako razvoju telekomunikacija i svodeći problem udaljenosti između korisnika mreže na zanemarivu
razinu. Danas se mnoge stvari u suvremenom životu i poslovanju teško mogu zamisliti bez Interneta i njegovih servisa
kao što su: Web, E-Mail, Usenet, Irc, FTP ....




Memorija sama po sebi ima sposobnost čuvanja velike količine podataka.
Ne postoji idealna memorija,odnosno u nekom računalu može se naći i po nekoliko memorijskih uređaja.Memorijski
uređaji razlikuju se po :
     - kapacitetu ( količina podataka)
     - brzini (koliko brzo računalo može očitati ili pohraniti podatke)
     - sigurnosti
     - cijeni
Kapacitet memorije mjeri se brojem bajtova, pa tako :
8 bitova = 4 bajta
1 KB = 1024 bajta
1 MB = 1 048 576 bajta
1 GB = 1 073 741 824 bajta

Suvremeno osobno računalo raspolaže najčešće s : 640 KB, 1 MB, 4 MB, 8 MB,
16 MB, 32 MB radne memorije.Ali postoje i memorije s većim kapacitetom od :
64 MB, 128 MB, 256 MB, 512 MB, 1 GB (računala s tako velikim kapacitetom obično se koriste za neke posebne
svrhe, gdje se treba pohraniti velika količina podataka).Memoriju možemo podjeliti u dvije osnovne skupine :
RAM i ROM.

Ram - Random Acess Memory

Ram je upisno - ispisna memorija, jer je to radna memorija računala u koju se mogu unositi podatci i isto tako
neogrančen broj puta čitati i ispisivati.Kada jednom pohranimo podatke, oni ostaju takvi sve dok ih ne promjenimo ili
dok se ne prekine napajanje električnom energijom, a zbog gubljenja tih podataka prestankom napajanja električnom
energijom , RAM memorija naziva sa jos i NE POSTOJANA memorija.
Sama RAM memorija je memorijski čip, smjesten blizu procesora.A procesor je najvažniji dio računala, neki ga još
nazivaju i srcem računala.Procesor vrlo brzo dobija naredbe i podatke iz RAM memorije, koje obrađuje i na temelju
toga upravlja ostalim djelovima računala ( brzina kojom procesor dobija naredbe i podatke iz RAM-a mjri se u nano-
sekundama, 100 000 dio sekunde).U nedostatku radne memorije program ili više njih učitavat će se dio po dio, a to
može utjecati na ukupnu brzinu rada računala.Podatci koji dolaze s bilo koje ulazne jedinice (tipkovmica, miš . . . )
slažu se u jednom djelu memorje i čekaju da ih procesor uzme prema naredbama programa.
Vrste RAM-a
EDO RAM- stari oblik memorije, koji je danas rijetko u uporabi
SD RAM - najrasprostranjeniji i najjevtiniji oblik memorije s brzinom koja je zadovoljavajuća za danasnje potrebe
DDR RAM - jedna od najnovijih vrsta memorije, u početku se koristila kao radna memorija na grafičkim karticama,
ali danas se već koristi kao radna memorij računala
RAMBUS RAM - najnovija, najskuplja i trenutno najbrža radna memorija na tržištu.
RAM memorija danas se koristi i kao radna memorija na zvučnim i grafičkim karticama, ali i u nekim vrstama pisača
za profesionalnu uporabu.




ROM - Read Only Memory

ROM je ispisna memorija, jer je to memorija u koju se podatci mogu upisati samo jednom i nakon toga unošenja
podatci se mogu čitati i neograničeno puta ispisivati, ali se više ne mogu mjenjati.ROM se zato najčešće služi za
pohranjivanje podataka za koje se zna da su uvijek jednaki, odnosno da se u tim podatcima nema što mjenjati.
Takvih podataka, koji su nepromjenjivi, jako je malo , pa je ROM memorija redovito puno manjeg kapaciteta u
osobnim računalima u odnosu na RAM memoriju , kojoj se sadržaj može mjenjati.Kada govorimo o nepromjenjivim
podatcima, možemo kao primjer navesti određivanje prikaza velicine slova i brojeva na zaslonu monitora, djelova
operacijskog sustava . . . Podatke u ROM memoriju unosi proizvođač računala i korisnik te podatke mikada ne mjenja.
Vrste ROM - a

PROM , EPROM , EEROM.


            Procesor, kao centralna procesna jedinica (CPU - central processing unit) je dio računala u kojem se
obrađuju podaci. Možemo ga usporediti s ljudskim mozgom, jer i on obrađuje informacije iz različitih izvora (sluh,
govor, vid) isto tako kao što ih obrađuje procesor. Procesor je jedan od najznačajnijih dijelova računala, jer ono bez
njega ne može raditi. Sastavljen je iz milijuna malih tranzistora. Mikroprocesor je središnji dio računala, a obavlja
logičke i matematičke operacije, skuplja ih iz memorije, obradi ih i pohrani ponovno u memoriju. Nadzire i ostale
dijelove računala. Pri svakoj naredbi, što je procesor izvrši, na primjer pri računskoj operaciji zbrajanja ili oduzimanja,
postavi i izbriše pojedine bitove. Zatim izabere koju će naredbu slijedeću izvršiti, tako da provjeri rezultate tih
operacija.
Graditelji računala nastoje na razne načine ubrzati rad procesora, a jedan od najraširenijih je dodavanje cachea koji
ima brzinu pristupa sukladnu brzini rada procesora. Način adresiranja se ne mijenja u odnosu na računalo bez cachea,
jedina vidljiva razlika je u trajanju izvođenja programa. Procesor se sastoji od aritmetičko-logičke i upravljačke
jedinice i skupa registara.
Upravljačka jedinka upravlja radom cijelog procesora. Ona dekodira instrukciju dovedenu u instrukcijski registar i
na temelju toga povezuje potrebne registre na unutarnje sabirnice, određuje aritmetičko-logičkoj jedinki vrstu
operacije koju treba obaviti i automatski prelazi iz instrukcije na instrukciju.
Aritmetičko-logička jedinka obavlja aritmetičke i logičke operacije s operandima. Upravljačka jedinka koja je
dekodirala instrukciju preko upravljačkih vodiča određuje operaciju koju će aritmetičko logička jedinka obaviti.


       dolazi od engleske riječi computer – kompjuter


    POVIJEST RAČUNALA

   Prvi kompjuter ikad proizveden bio je ENIAC.
   Napravljen je u 11 mjesecu 1945.
   Težio je 30 tona i zauzimao prostor od, od prilike, jedne naše učionice, za razliku od današnjih kompjutera koji su
   oko 3 kg teški i 40-ak cm visoki.
   Eniac se za rad, prijenos podataka i informacija koristio svojim velikim cijevima. Kompjuter se vrlo brzo zagrijavao
   pa je dolazilo do poteškoća na cijevima. Toplina je privlačila insekte tj. muhe koje su se uvlačile u cijevi i zbog
   topline se lijepile za njih, to je također bilo štetno za kompjuter jer su one izazivale pogreške u radu i prijenosu
   podataka. Zbog toga se i danas greške na računalima nazivaju bug (bag – mušica, muha, insekt). Eniac je
   stvarno bio golem, a ne možemo ga usporediti ni sa današnjim kalkulatorima.
   Današnji kompjuteri su inteligentni integrirani krugovi, a integrirani krugovi
   su tranzistori na sloju silicija.

    1970. osnovni elementi kompjutera su stavljeni na integrirane krugove zvane MIKROPROCESOR.
1980. kompjuterska tvrtka zvana IBM (International buisnis machines), proizvela je prvo PC (Personal computer)
tj. prvo osobno računalo.

Kompjutersko doba je započelo…

POSTOJE TRI GENERACIJE RAČUNALA

Prva generacija računala
(1946 – 1959)
SAD – napravljeno prvo elektroničko računalo, upravljalo je pomoću internirano memoriranih programa, UNIVAC
1. (elektronika, velika toplina, puno uređaja za hlađenje, puno mjesta i sl.)
Operacija zbrajanja, 90 zbrajanja u sekundi i 120 množenja u sekundi…



Druga generacija računala
(1959 – 1965)
Osnovni dijelovi su poluvodičke naprave i tranzistori, to su manja računala, manja potrošnja električne energije,
veća brzina rada, manje prostora, manja brzina zagrijavanja…

Treća generacija računala
(1964 – 1971)
IBM 360 – upotreba integriranih sklopova, na pločici je smješteno mnoštvo električnih dijelova…
…10 milijuna zbrajanja u sekundi

POHRANA PODATAKA

Postoje tri vrste pohrane podataka u kompjuteru, to su:
1. Meki, mlitavi, soft, floppy disk (1,2 MB; 1,44 MB)
2. Tvrdi ili hard disk (1,2 GB; 2,4 GB)
3. CD – ROM (Compact Disc - Read Only Memory; 650 MB)

Među njima postoje razlike u jačini, brzini i veličini.

U početku je postojao samo soft tj. floppy disk, od samo 1,2 MB, sredinom 80 – ih izumljen je i hard disk, a
zajedno s njim pojavljuje se i CD – ROM koji je imao 20 puta veću memoriju.

Počela je era kompjuterske zabave…


Osnovne kompjuterske mjere se izražavaju u bajtovima – Byte
1000 bajtova = 1 kilobajt (KB)
1000 KB = 1 megabajt (MB)
1000 MB = 1 gigabajt (GB)

SRCE RAČUNALA

Od izuma mikroprocesora javlja se potreba za većom jačinom i brzinom.
Vojska, i svakidašnji čovjek, su htjeli nešto više, na kompjuteru su osim pisanja i kalkuliranja, htjeli raditi i nešto
više…

Vojska je htjela nadzirati najprije nebo, kasnije i sve ostalo, a ljudi su se htjeli zabavljati igrama i sličnim stvarima.
Svi znamo što se dalje dogodilo…

Kompjuterska industrija je postala veća, širila se iz godine u godinu, što se danas događa iz dana u dan, a
najvažniji za takvu revoluciju su procesor i operacijski sistem.
Napravljeni su vrlo jaki kompjuteri koji su zadovoljavali potrebe ljudi, ali javljala se potreba za sve jačim i jačim, i
tako je iz dana u dan.
Kompjuterska industrija i dalje usavršava i dalje proizvodi nešto novo, jače i bolje…

Da biste bolje razumjeli mikroprocesor je srce računala, a operacijski sistem je njegov mozak …

								
To top