21 PREGLED MAKROEKONOMIKE

							  21.PREGLED
MAKROEKONOMIKE
  DR. S. POLOVINA
DEFINICIJA MAKROEKONOMIKE

• Makroekonomika je dio ekonomike koji
 proučava ponašanje privrede kao cjeline
 za razliku od mikroekonomike koja
 proučava ponašanje pojedinaca,
 kućanstava, poduzeća i privrednih grana.
PREDMETI PROUČAVANJA MAKRO
     I MIKROEKONOMIKE
• Makroekonomika i mikroekonomika imaju
    različite predmete proučavanja.
•   Makroekonomika se bavi proučavanjem i
    analizom nacionalne proizvodnje, zaposlenosti,
    opće razine cijena i vanjske trgovine.
•   Mikroekonomika se bavi analizom cijena i
    troškova, ponudom i potražnjom na parcijalnim
    tržištima kao i dohocima proizvodnih faktora.
NASTANAK MAKROEKONOMIKE
• Makroekonomika je nastala 1936. pojavom djela
    J.M. Keynesa “Opća teorija zaposlenosti, kamate
    i novca” (skraćeno “Opća teorija”)
•   Do pojave Keynesove knjige ekonomika se
    pretežno bavila mikroekonomskim problemima.
    Keynesovo djelo izvršilo je pravi prevrat u
    ekonomskoj teoriji pa se veoma često govori o
    “Keynesijanskoj revoluciji”.
     VELIKA KRIZA 1929 – 1933.
• Nesumnjivo da je Keynesijanska revolucija
    inspirirana najtežom ekonomskom krizom koja je
    pogodila kapitalizam – onom 1929. – 1933. koja
    je zbog svojih razmjera, dužine i intenziteta s
    pravom nazvana Velikom krizom ili Velikom
    depresijom.
•   Primjerice, samo u USA je stopa nezaposlenosti
    s 3.2 % u 1929. porasla na gotovo 25 % ukupne
    radne snage u 1933. U Njemačkoj je stopa
    nezaposlenosti bila još i veća što je imalo
    dalekosežne političke posljedice.
      RAZLIKA IZMEĐU KEYNESA I
       NJEGOVIH SUVREMENIKA
• Keynesovi suvremenici su smatrali da su vrhovi i
    dna privrednih ciklusa neizbježni poput plime i
    oseke te da nema efikasne ekonomske politike u
    borbi protiv njih. Također su smatrali oslanjajući
    se na Sayov zakon da tržišni mehanizam
    automatski rješava sve probleme.
•   Keynes je odbacio Sayov zakon i vjeru u
    efikasnost tržišnog mehanizma. Smatrao je da
    se uz pomoć države može suzbiti nezaposlenost i
    povećati proizvodnja
       USPON KEYNESIJANSTVA
• Mjere keynesijanske makroekonomske politike
    primjenjivale su se u svim kapitalističkim
    zemljama svijeta. Zlatno doba keynesijanstva
    bile su 50-te i 60-te godine 20. stoljeća kada je
    keynesiyanstvo prihvaćeno kao univerzalna
    ekonomska doktrina.
•   Svoje puno priznanje keynesijanstvo je dobilo
    1946. kada je američki Kongres donio
    “Employment Act” utvrdivši da je zaposlenost
    jedan od državnih prioreiteta.
     KRIZA KEYNESIJANSTVA
• Nastupila je početkom 70-tih godina za
 vrijeme Vijetnamskog rata kada je došlo
 do pojave stagflacije ( stag-nation + in-
 flation), pojave istovremenog rasta cijena i
 nezaposlenosti. Mjerama klasične
 keynesijanske ekonomske politike
 stagflacija se nije mogla suzbiti pa je
 došlo do krize keynesijanstva i pojave
 alternativnih teorijskih pravaca.
  TEMELJNA MAKROEKONOMSKA
           PITANJA
• 1. Zašto dolazi do pada zaposlenosti i
  proizvodnje i kako se može smanjiti
  nezaposlenost ?
• 2. Koji su izvori inflacije cijena i kako je
  držati pod kontrolom ?
• 3. Kako se može povećati stopa
  privrednog rasta ?
       TKO JE J.M.KEYNES ?

• Engleski ekonomist (1883 – 1946),
 višestrani genij iz područja matematike,
 filozofije i ekonomije. Bio je savjetnik
 guvernera Bank of England, izdavač
 cijenjenih ekonomskih časopisa, skupljač
 umjetnina i nadasve uspješan špekulant.
 On je bio jedan od rijetkih ekonomista koji
 se obogatio burzovnim spekulacijama.
       TKO JE J.M.KEYNES (2) ?
• Njegov glavni doprinos je u novom pristupu
    makroekonomici. Teoretičari prije njega smatrali
    su da se privredni ciklusi ne mogu izbjeći ili
    ublažiti. On je to osporio.
•   On je također tvrdio da je moguća visoka
    nezaposlenost i neiskorištenost kapaciteta u
    tržišnoj privredi. Njih je moguće kontrolirati
    mjerama fiskalne i monetarne politike od strane
    države.
    CILJEVI MAKROEKONOMSKE
             POLITIKE
• 1. visoka razina proizvodnje i visoka stopa
  privrednog rasta
• 2. visoka stopa zaposlenosti s niskom
  nedobrovoljnom nezaposlenošću
• 3. cjenovna stabilnost
    PROIZVODNJA KAO CILJ
   MAKROEKONOMSKE POLITIKE
• Najobuhvatnija mjera ukupne proizvodnje
  neke privrede je njen bruto domaći
  proizvod (GDP). On je mjera tržišne
  vrijednosti svih finalnih dobara i usluga
  proizvedenih u nekoj zemlji.
• Razlikuju se nominalni i realni GDP
NOMINALNI I REALNI GDP
• Nominalni GDP je onaj koji je izražen u tekućim
    tržišnim cijenama i mijenja se kako pod
    utjecajem promjene cijena tako i pod utjecajem
    promjene fizičkog obima proizvodnje.
•   Realni GDP se izražava u stalnim cijenama i
    mijenja se isključivo pod utjecajem fizičkog
    obima proizvodnje.
•   Odnos između nominalnog i realnog GDP naziva
    se GDP deflator i služi za pretvaranje
    nominalnog GDP u realni.
          V A Ž N O !!!

• GDP deflator = GDP nominalni/GDP realni
• Realni GDP = GDP nominalni/GDP deflator
• Nominalni GDP = GDP realni*GDP deflator
          POTENCIJALNI GDP
• Potencijalni GDP pokazuje maksimalnu količinu
    dobara koju privreda može proizvesti pri
    stabilnim cijenama. On je određen proizvodnim
    kapacitetima privrede, raspoloživošću inputa i
    tehnološkom efikasnošću.
•   Uslijed postojanja poslovnih ciklusa potencijalni
    GDP se razlikuje od nominalnog i realnog GDP-a.
    Ta se razlika naziva GDP jaz
VISOKA STOPA ZAPOSLENOSTI
 Veličina zaposlenosti mjeri se stopom
   zaposlenosti koja je jednaka odnosu broja
   zaposlenih (Z) i veličine radne snage (RS).
 Veličina nezaposlenosti mjeri se stopom
   nezaposlenosti koja je jednaka odnosu broja
   nezaposlenih (N) i veličine radne snage (RS).
 z’ = Z / RS
 n’ = N / RS
 z’ + n’ = 1
             RADNA SNAGA
• Radna snaga je jednaka zbroju statistički
  evidentiranih zaposlenih i nezaposlenih lica.
• Treba ju razlikovati od aktivnog i radno-
  sposobnog stanovništva. Aktivno stanovništvo je
  ono koje ostvaruje dohodak po bilo kojem
  osnovu neovisno da li ih statistika obuhvaća ili
  ne. Radno sposobno stanovništvo obuhvata sve
  one u dobnom rasponu od 15 do 65 godina koji
  su fizički i mentalno sposobni za rad.
        CJENOVNA STABILNOST
• Ona je u tržišnoj ekonomiji nužna za mjerenje
    ekonomske vrijednosti te za racionalno
    alociranje proizvodnih resursa.
• Cjenovna stabilnost se mjeri indeksima cijena
  koji izražavaju opću razinu cijena. Najvažniji
  pokazatelji su indeksi potrošačkih cijena (CPI) i
  stopa inflacije
• CPI mjeri trošak fiksne košare dobara koju
    kupuje tipični gradski potrošač.
•   Stopa inflacije jednaka je je odnosu promjene
    CPI i i CPI bazne godine pomnožene sa 100.
 PRIMJER IZRAČUNAVANJA STOPE
           INFLACIJE
• Godine 2000. CPI je iznosio 177.1 a 2001.
 godine 179.9 (u odnosu na 1983.).Kolika
 je stopa inflacije ?
• Stopa inflacije: (179.9 – 177.1) / 177.1 =
 1.6 %
OSTVARENJE MAKROEKONOMSKIH
          CILJEVA
• Nije moguće istovremeno ostvarenje svih
  željenih makroekonomskih ciljeva, na pr.
  cjenovnu stabilnost i visoku stopu
  zaposlenosti.
• Zato nositelji ekonomske politike moraju
  napraviti izbor (trade off) među
  ekonomskim ciljevima pri čemu je njihova
  odluka određena političkim i društvenim
  činiteljima.
    INSTRUMENTI EKONOMSKE
           POLITIKE
• Fiskalna politika
• Monetarna politika
• Politika dohodaka
           FISKALNA POLITIKA
• Sastoji se od porezne politike i politike javnih
    rashoda.
• U vrijeme inflacije primjenjivat će se
    kontrakcijska fiskalna politika u vidu povećanih
    poreza i smanjenja javnih rashoda.
•   U vrijeme depresije primjenjivat će se
    ekspanzivna fiskalna politika u vidu smanjenja
    poreza i porasta javnih rashoda.
      MONETARNA POLITIKA

• Ona se sastoji od kontrole novčane
  ponude od strane središnje banke ovisno
  o fazi privrednog ciklusa.
• U uvjetima inflacije primjenjuje se politika
  ograničavanja novčane ponude.
• U uvjetima recesije primjenjuje se politika
  ekspanzije novčane ponude.
       POLITIKA DOHODAKA

• Ona se sastoji od kontrole najamnina i
  cijena u širokom rasponu od
  neobvezujućih smjernica do potpune
  regulacije.
• Politika dohotka je manje rigidan i jeftiniji
  instrument od fiskalne i monetarne politike
  ali i manje efikasan.
VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA

• Sve su zemlje više ili manje međusobno
    povezane putem vanjske trgovine izvozeći i
    uvozeći svoja dobra i usluge.
•   Razlika između izvoza i uvoza naziva se neto
    izvozom. Neto izvoz je pozitivan ako je izvoz veći
    od uvoza. U protivnom slučaju neto izvoz je
    negativan.
•   Svaka država nastoji postići i održati
    vanjskotrgovinsku ravnotežu
    vanjskotrgovinskom politikom koja se sastoji od
    carina i kvota te utjecanjem na izvoz ili uvoz.
MEĐUNARODNA EKONOMIJA
• Međunarodna ekonomija čini mrežu trgovinskih
  i financijskih veza između zemalja. Kada
  međunarodni ekonomski sistem funkcionira bez
  zapreka, on doprinosi brzom ekonomskom rastu.
  Kada se trgovinski sustav suočava s
  preprekama, to osjećaju proizvodnja i dohoci
  širom svijeta. Zato je utjecaj trgovinske politike
  kao i međunarodnih financija na domaće
  makroekonomske ciljeve veoma važan.
        EGZOGENE I INDUCIRANE
              VARIJABLE
• Egzogene varijable su one koje utječu na
    privrednu aktivnost ali nisu pod neposrednim
    utjecajem ekonomije neke zemlje. Primjeri:
    vrijeme, proizvodnja drugih zemalja, ratovi,
    revolucije i sl.
•   Egzogene varijable zajedno s instrumentima
    ekonomske politike određuju inducirane
    varijable: proizvodnju, zaposlenost, cijene i
    razmjenu s inozemstvom.
•   One utječu na agregatnu ponudu (AS) i
    agregatnu potražnju (AD)
AGREGATNA PONUDA (AS)
• Agregatna ponuda jednaka je ukupnoj količini
    dobara i usluga koje je narodna privreda voljna
    proizvesti i ponuditi pri danoj razini cijena u
    određenom vremenskom razdoblju.
•   Ona ovisi o razini cijena i veličini potencijalnog
    proizvoda.
•   Krivulja AS je rastućeg oblika pri čemu je donji
    krak položeno uzlazan dok je gornji krak strmo
    uzlazan.
AGREGATNA POTRAŽNJA (AD)
• Agregatna potražnja je određena sumom
  trošenja pojedinaca i kućanstava(C),
  poslovnog sektora (I), države (G) i
  stranaca (X).
• Ona također ovisi o razini cijena, ali i
  monetarnoj i fiskalnoj politici.
• Krivulja AD ima silazni oblik i negativno je
  nagnuta prema apscisi.
 MAKROEKONOMSKA RAVNOTEŽA

• Makroekonomska ravnoteža se ostvaruje u
  presjecištu krivulja AS i AD. Pri njoj ni
  kupci ni prodavači ne žele mijenjati svoje
  kupovine i prodaje ali ni cijene.
• Promjenom bilo AS bilo AD mijenja se i
  ekonomska ravnoteža.
                STAGFLACIJA
• Stagflacija je ekonomska pojava kada porast
    cijena prati i porast nezaposlenosti.
•   Uzrokovana je šokom ponude kada dolazi do
    pomaka AS gore ulijevo uzrokujući smanjenje
    zaposlenosti i porast cijena.
•   Dogodila se najmanje dva puta – 1973 i 1979.
    za vrijeme prvog i drugog naftnog šoka kada su
    cijene nafte skočile na 14 $ odnosno 35 $ po
    barelu.
GRAF EKONOMSKE RAVNOTEŽE
EFEKT PORASTA AD
EFEKTI ŠOKA PONUDE