264104 Osijek Pforzheim kratka ver

Report as inappropriate Your report has been received

Shared by: 41VL3H39

Tags

Stats

views:: 9
posted:: 5/22/2012
language:
pages:: 16

Public Domain

Document Sample

prof.dr.sc. Branko Novak
mr.sc. Domagoj Sajter

Mora li stečaj biti i „smrt“ trgovačkog društva?
Odgovori Europske unije i Hrvatske
Sažetak

Otvoriti stečaj znači pokrenuti stečajni postupak čiji krajnji ishod može biti zatvaranje
poduzeća (likvidacija dužnika i nestanak – „smrt“ pravne osobe), ili restrukturiranje i
preustroj pod stečajnim planom, odnosno nastavak rada trgovačkog društva.
Dakle, 'stečaj', i 'zatvaranje poduzeća' (tj. prestanak postojanja trgovačkog društva)
nisu pojmovi istog značenja. U hrvatskom ekonomsko-pravnom okruženju u kolokvijalnom se
govoru podrazumijeva kako otvaranje stečaja predstavlja "konačno rješenje" za trgovačko
društvo u poslovnim poteškoćama kojemu spasa nema. Ovo je posljedica povijesnog iskustva
i realnosti prakse u Hrvatskoj gdje okončanje stečajnog postupka znači i kraj agonije
poduzeća u poslovnim poteškoćama, katarzični epilog tjeskobnog razdoblja kojim nastupa
"smrt" pravne osobe ("Brisanjem iz upisnika stečajni dužnik prestaje postojati." Čl. 196, st. 3
Zakona o stečaju1).
U Europskoj uniji situacija je nešto drugačija. Općenito uzevši, u postupku stečaja u
zemljama zapadne Europe prednost se daje naplati potraživanja vjerovnika od stečajnog
dužnika, a ne opstanku poduzetničke aktivnosti (i radnih mjesta) stečajnog dužnika. U praksi
ovo znači da se u Europi događa daleko više stečaja nego u SAD-u. No, situacija nije
homogena: Velika Britanija je tradicionalno orijentirana u smjeru osiguranja vjerovnika, dok
se na sasvim suprotnoj strani nalazi Francuska sa snažnim socijalističkim naslijeđem
usmjerenim ka očuvanju radnih mjesta. Njemačka daje prednost namirenju vjerovničkih
potraživanja, a hrvatski je Zakon o stečaju pisan upravo po uzoru na njemački zakon te
prenosi istu tendenciju, odnosno favorizira vjerovničku stranu (očekuju se bitne izmjene i
dopune te će stečajni zakon dobiti novu formu do kraja 2006. godine).
Potrebno je naglasiti: administracija Europske unije ne promatra stečaj kao negativnu
pojavu koju valja izbjeći po svaku cijenu. Na razini unije ključnim se smatra uklanjanje
negativnih konotacija vezanih uz stečaj poduzeća i loše reputacije koja prati neuspješne
poduzetnike, te se u EU stečaj poduzeća promatra kao prilika za učenje. Generalno govoreći,
smatra se kako neuspješni poduzetnici uče iz vlastitih grešaka i zato su poslije sposobniji biti
uspješnima.
No, na razini zemalja članica, pojedina zakonodavstva Europske unije sve više
akcentiraju mogućnost opstanka poduzeća u stečaju, i premda bi bilo nerealno reći kako se
europski pravni okvir stečajnog postupka sve više suobličuje s poglavljem 11 američkog
stečajnog zakona, očit je proces harmonizacije te aktualizacije koncepta rehabilitacije
trgovačkog društva u stečaju.
Hrvatski Zakon o stečaju u postupku je usklađivanja s europskom legislativom i
poznaje ideju rehabilitacije poduzeća, te tumači stečaj ne samo kao nužnost izmirenja dugova
i po cijenu likvidacije, nego i kao mogućnost restrukturiranja te nastavka poslovanja i nakon
stečaja. No, kao i u svim tranzicijskim zemljama Europe, tako i u Hrvatskoj postoji očiti jaz
između formalnog prava i stvarne pravne procedure. Anketa provedena na svim trgovačkim
sudovima u Hrvatskoj pokazuje porazne podatke, te potvrđuje kako u Hrvatskoj trgovačka
društva iznimno rijetko opstaju nakon stečaja. Potrebno je, dakle, promovirati ovu nekorištenu
zakonsku mogućnost.

Ključne riječi: stečaj, restrukturiranje, rehabilitacija, poslovna demografija

1
NN 44/96., 29/99., 129/00., i 123/2003.
I
Stečaj kao moguća „smrt“ poduzeća
Stečaj je proces izmirenja potraživanja vjerovnika stečajnog dužnika, odnosno
preustroja i rehabilitacije stečajnog dužnika. Pasti u stečaj (tj. otvoriti stečaj) znači pokrenuti
stečajni postupak čiji krajnji ishod može biti zatvaranje poduzeća (likvidacija dužnika) ili
restrukturiranje i preustroj pod stečajnim planom, te nastavak rada trgovačkog društva i nakon
stečaja.
Dakle, 'stečaj', i 'zatvaranje poduzeća' (tj. prestanak rada) nipošto nisu pojmovi istog
značenja. U hrvatskom ekonomsko-pravnom okruženju u kolokvijalnom se govoru
podrazumijeva kako otvaranje stečaja poduzeća predstavlja "konačno rješenje" za poduzeće u
poteškoćama kojemu nema spasa. Ovo je posljedica povijesnog iskustva i realnosti prakse u
Hrvatskoj gdje okončanje stečajnog postupka znači i kraj agonije poduzeća u poslovnim
poteškoćama, katarzični epilog tjeskobnog razdoblja kojim nastupa „smrt“ pravne osobe
("Brisanjem iz upisnika stečajni dužnik prestaje postojati." 2). Kako se doista može govoriti o
„smrti“ pravne osobe dokazuje i terminologija Eurostat-a koji objavljuje demografske podatke
o pravnim osobama, pri čemu Eurostat (jednako kao kod analize demografskih kretanja
fizičkih osoba) objavljuje broj rođenja i smrti poduzeća, stope nataliteta i stope mortaliteta
poduzeća po pojedinim europskim državama, itd.
Stečaj, tj. stečajni postupak esencijalno je pravna procedura uređena stečajnim
zakonom, te iz ovoga proizlazi isprepletenost društvenih grana znanosti (primarno ekonomije
i prava) jer se nad poduzećem, koje je prvenstveno gospodarski subjekt, vodi pravni postupak.
Interdisciplinarnost se ogleda i u tome što se autoritetom zakona, i autoritetom instanci koje
zakon postavlja kao nositelje postupka (stečajni upravitelj i stečajni sudac) rješava ekonomska
problematika poduzeća, odnosno razrješavaju se problemi koji se nisu mogli regulirati u
redovnom poslovanju poduzeća.

Komparacija stečajne legislative i stečaj u Europskoj uniji
Kompariranjem stečajnih zakona pojedinih država uočava se orijentiranost legislative i
favoriziranje pojedine strane u stečajnom postupku. Naime, vrlo je teško naći ravnotežu
između interesa vjerovnika i interesa dužnika, te za obje strane postoje pro i contra argumenti.
Vjerovnik je dužniku pozajmio imovinu, i u određenom trenutku legitimno zahtijeva povrat te
imovine. Dužnik tu imovinu ne može vratiti u tom trenutku, traži odgodu kako bi podmirio
obvezu u potpunosti, upozorava kako likvidacijom poduzeća vjerovnik ne bi namirio cijelo

2
Članak 196, stavak 3 Zakona o stečaju, NN 44/96., 29/99., 129/00., i 123/2003.
1
potraživanje, i konačno - traži zaštitu radnih mjesta. Država (tj. zakon) staje između dvije
strane i odlučuje koja će prevagnuti, no pri tome zakon najčešće nije indiferentan već
simpatizira određenu stranu.
Pri analizi i komparaciji pojedinih stečajnih zakona, promatrajući favoriziranje jedne
strane u stečajnom postupku, ključno je pitanje postoji li automatsko oslobođenje dužnika od
zahtjeva vjerovnika, ili se ono mora ishodovati od suda ili samih vjerovnika3. Odgovor na ovo
pitanje daje odgovor i na pitanje koja je strana u stečajnoj proceduri simpatizirana u određenoj
zemlji.

Općenito uzevši, u postupku stečaja u zemljama zapadne Europe (u članicama
Europske unije, te u Švicarskoj i Norveškoj) prednost se daje naplati potraživanja vjerovnika
od stečajnog dužnika, a ne opstanku poduzetničke aktivnosti (i radnih mjesta) stečajnog
dužnika. Ovo u praksi znači da se u Europi događa daleko više stečaja nego u SAD-u. No,
situacija nije homogena: Velika Britanija je tradicionalno orijentirana u smjeru osiguranja
vjerovnika, dok se na sasvim suprotnoj strani nalazi Francuska4 sa snažnim socijalističkim
naslijeđem usmjerenim ka očuvanju radnih mjesta koja se nalaze ispred interesa vjerovnika.
Njemačka se nalazi na strani Vel. Britanije i prednost daje namirenju vjerovničkih
potraživanja, a hrvatski je Zakon o stečaju pisan upravo po uzoru na njemački zakon, i prenosi
istu tendenciju, odnosno favorizira vjerovničku stranu.

U Europskoj uniji već se dugo događa proces konvergencije legislative, odnosno
zakonodavstva postaju sve usklađenija, što se ogleda i na području propisa o stečaju, te su u
mnogim članicama EU nedavno učinjene izmjene i dopune stečajne legislative i prakse (ili se
izmjene tek očekuju). U tablici 1 može se promotriti ovaj proces u pojedinim državama EU.
Uočljivo je kako se u mnogim državama Europi događa blagi zaokret ka modelu
restrukturiranja i opstanka stečajnog dužnika nalik na američko poglavlje 11 stečajnog
zakona.

3
U SAD-u postoji automatski sustav 90-dnevne obustave potraživanja vjerovnika za poduzeća koja prijavljuju
stečaj pod poglavljem 11 američkog stečajnog zakona, te se može reći kako poduzeća u SAD-u imaju značajno
veću mogućnost opstanka kada su u poteškoćama nego poduzeća u Europi.
4
Francuski zakon (i praksa) prednost daje nastavku poslovanja poduzeća i očuvanju radnih mjesta. Ondje se moć
stavlja u ruke suda, te trgovački sudovi odlučuju hoće li poduzeće (radna mjesta) biti spašeno, ili će ići u
likvidaciju. Ukoliko sud pretpostavi da je poduzeće vrijedno spašavanja, što se događa u 10 do 20% slučajeva,
propisuje plan kontinuacije, koji općenito traje od 8 do 10 godina tijekom kojih vjerovnici ne mogu prisvajati
imovinu dužnika.
2
Tablica 1. Nedavne i očekivane izmjene stečajne legislative i prakse u pojedinim
državama Europe5

DRŽAVA IZMJENE LEGISLATIVE I PRAKSE
Pripremljen je amandman Zakona o stečaju kojim se želi omogućiti dužniku da brže i
jednostavnije koristi svoju imovinu, te istodobno ranije isplati vjerovnike. Austrijsko stečajno
AUSTRIJA pravo obvezuje vjerovnike na pokušaj restrukturiranja dužnika, te gotovo 40% svih stečajnih
postupaka završi restrukturiranjem, tj. opstankom stečajnog dužnika. Sam postupak je
kratak i traje od tri do šest mjeseci, i ne nosi visoke troškove.
Očekuje se temeljita izmjena Zakona o stečaju, a prijedlog novog zakona se razmatra i
ČEŠKA očekuje se kako će biti prihvaćen u siječnju 2007. Njime će se transponirati europske
direktive, i uvesti model financijske reorganizacije po američkom i njemačkom modelu.
Zakon je temeljito izmijenjen i na snazi je od 01.01.2006. Dužnik ima pravo zatražiti stečajni
postupak pod zaštitom suda (procédure de sauvegarde) kad se nalazi u financijskim
poteškoćama, ali još nije insolventan. Tada se zaustavljaju svi postupci vjerovnika prema
FRANCUSKA dužniku za vrijeme 'perioda promatranja' koji može trajati 12 mjeseci, a koji se može i
produžiti ako to zatraži državni odvjetnik. Na kraju perioda sud odlučuje hoće li se
poslovanje nastaviti ili ne. Sve vrste poduzeća i sve profesije (liječnici, odvjetnici, itd.) mogu
zatražiti ovu proceduru.
Prijedlog izmjena i dopuna stečajnog zakona nalazi se u parlamentarnoj proceduri. Uvodi se
HRVATSKA rok od 6 mjeseci za izradu stečajnog plana, a u istom roku predviđa se odgoda namirenja
vjerovnika ukoliko se vjerovnici tomu ne protive.
Sredinom 2005. Zakon br. 80 izmijenio je stečajni postupak u slijedećem (među ostalim):
ubrzan je proces donošenja odluka u stečajnom postupku, proširene su ovlasti skupštine
vjerovnika, te je izmijenjen i dorađen institut sudskog moratorija ('amministrazione
controllata'). Sudski moratorij je procedura reorganizacije koju društvo može započeti i u
situaciji privremene nelikvidnosti i financijskih poteškoća, no pri tome mora pokazati
ITALIJA „potencijal za oporavak“ i „sposobnost za nastavak poslovanja“ (čl. 187. Zakona o stečaju).
Pri pokretanju ovog postupka nije potrebno priložiti garancije niti kakve druge oblike
osiguranja. Sve aktivnosti vjerovnika prema društvu zaustavljaju se do daljnjega. Društvom
upravlja nadzornik kojeg imenuje sud, te društvo može obavljati samo osnovne aktivnosti
pod nadzorom tri do pet vjerovnika koje imenuje sud, te nadzornika. Nova zaduženja,
prodaja imovine i slično mogu se učiniti samo uz posebno odobrenje suda.
Sredinom 2005. Federalno ministarstvo pravosuđa izdalo je nacrt amandmana Zakona o
NJEMAČKA stečaju kojim bi se popravio položaj zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i drugih
socijalnih institucija u stečajnim postupcima. Nacrt je još u razmatranju.
Proteklih godina temeljito je preispitana legislativa, te je usklađena s propisima EU. Nakon
što vjerovnik zatraži pokretanje stečaja, nikakvo postupanje nad imovinom dužnika ne može
ENGLESKA se učiniti bez dozvole suda. Kod financijske reorganizacije s ciljem restrukturiranja
I WALES insolventnog društva i nastavka poslovanja (tzv. 'administration process'), može se ishoditi
privremeni moratorij svih potraživanja vjerovnika, i to bez njihove privole da se
reorganizacija provede.

Jedini univerzalni izvor prava u EU na području stečajeva jest uredba Vijeća Europe
br. 1346/2000 o stečajnim postupcima, donesena 29. svibnja 2000.g, a koja je stupila na snagu
31. svibnja 2002. god. uz neposrednu primjenu u državama članicama (svih 25 osim Danske).
Ova uredba ima za cilj uvesti određene jedinstvene propise o sukobu zakona za stečajne
postupke, dopustiti sekundarne stečajne postupke, i osigurati vjerovnicima pravo na
informacije o postupcima.

5
Izvori: Grupa autora: Insolvency and Restructuring, Law Business Research, Freshfields Bruckhaus Deringer,
London, 2006.; Grupa autora: Helping businesses overcome financial difficulties, Office for Official Publications
of the European Communities, Luxembourg, 2002
3
Potrebno je istaći: administracija Europske unije ne promatra stečaj kao jednoznačno
negativnu pojavu, te se sukladno ovome formira i stečajna legislativa. Službeni je stav
Europske unije o stečaju slijedeći:
"Pokušavajući promovirati poduzetničku aktivnost, EU smatra ključnim uklanjanje
negativnih konotacija vezanih uz stečaj poduzeća i loše reputacije koja prati neuspješne
poduzetnike. EU smatra da je određeni stupanj neuspjeha kompatibilan s odgovornim
inicijativama i preuzimanjem rizika. (...) EU vidi stečaj poduzeća kao priliku za učenje.
Općenito uzevši, neuspješni poduzetnici uče iz vlastitih grešaka i zato su poslije sposobniji
biti uspješnima. Stoga, poduzetnici moraju biti ohrabreni da učine novi početak."6

Uzrok stečajeva
Uzroci stečajeva općenito mogu biti vrlo različiti: od nepovoljnog ekonomskog
okruženja, prirodnih katastrofa, do lošeg menadžmenta. No, u Europi treba istaći slijedeće: u
europskom gospodarskom okruženju postoji oko 19,3 milijuna trgovačkih društava, koja broje
ukupno oko 140 milijuna zaposlenika. Samo 0,2% društava zapošljava više od 250 radnika –
ostalo su mala i srednja poduzeća. Zajedničko većini malih i srednjih poduzeća je njihov težak
pristup instrumentima financiranja. Mala i srednja poduzeća većinom se pokušavaju
financirati kreditima banaka, a glavni razlog nerealiziranja željenih kredita je manjak
sredstava osiguranja i vlastitog kapitala. Malim i mladim poduzećima osobito je teško dati
osiguranja koja banke zahtijevaju, a bankama je bez dostatnog vlastitog kapitala i vrijednih
sredstava osiguranja riskantno odobriti traženi kredit. Vlastiti kapital ne služi samo za
dobivanje kredita – pored funkcije financiranja također ima ulogu amortizacije kriza
likvidnosti i loših konjunkturnih faza. Stoga se težak pristup instrumentima financiranja
općenito smatra jednim od najčešćih uzroka stečajeva u Europi.
Većina kontinentalnih europskih financijskih tržišta bankovno su orijentirana tržišta, i
banke su duboko uključene u donošenje odluka. Jedna banka obično služi kao "kućna banka",
odnosno kao glavni kreditor poduzeća, i odlično je informirana o svim bitnim aspektima
poslovanja poduzeća. Kućna banka može započeti pregovore o reprogramu duga i o
pokretanju stečajnog postupka, te stoga u najvećem broju slučajeva banka određuje kakav će
biti tretman poduzeća u poteškoćama. U Hrvatskoj, izrazito bankocentričnoj državi, gdje
banke upravljaju najvećim dijelom financijskih tržišta, upravo banke najčešće vode glavnu
riječ u stečajnom postupku. Tražeći uzroke nedovoljnog iskorištenja zakonske mogućnosti

6
http://europa.eu.int/youreurope/nav/en/business/content/eu/businesslife/bankruptcy/en.html
4
restrukturiranja poduzeća u stečaju često se može pronaći nesklonost banaka ka ovom rješenju
problema stečajnog dužnika.

Poslovna demografija i statistika stečajeva u Europi i Hrvatskoj
Središnji zavod za statistiku Europe (Eurostat) objavljuje demografska kretanja
pravnih osoba, tj. poduzeća u zemljama Europske unije. U Republici Hrvatskoj sudski registar
trgovačkih društava7 mjesto je gdje se mogu naći rudimentarne informacije o pojedinom
trgovačkom subjektu u stečaju; opći podaci o stečajevima u Hrvatskoj nisu jednostavno
dostupni. Stoga se široka analiza koju provodi Eurostat ne može provesti u Hrvatskoj, no
treba podsjetiti kako niti Njemačka ni Francuska nemaju široko dostupne podatke o
stečajevima, te se ni one ne nalaze u Eurostat-ovim izvješćima. Do dodatnih informacija o
stečajevima u Hrvatskoj došlo se anketiranjem hrvatskih trgovačkih sudova.

U starim članicama EU (tzv. EU-15 zemlje) te u Švicarskoj i Norveškoj po broju
stečajeva predvodi Francuska, za kojom slijede Njemačka, Italija, te Velika Britanija (tablica
2). U Europi se nastavlja trend smanjivanja postotnog porasta broja stečajeva koji je započeo
2002. godine, kada je to još bio prilično velik rast (+10,2% u odnosu na 2001. g.). U 2003.
događa se značajno smanjenje porasta (+2,2% u odnosu na 2002. g.), dok u 2004. porast od
1,0% povijesno gledano (u odnosu na porast u 2003. i 2004.) u biti predstavlja pad broja
stečajeva poduzeća.
U Grčkoj je u 2004. godini zabilježen najveći relativni porast broja stečajeva, za
20,2% u odnosu na 2003., premda u apsolutnom iznosu ovo ne predstavlja značajan iznos
(porast sa 480 na 577 poduzeća). Drugo i treće mjesto po porastu broja stečajeva zauzimaju
Austrija i Švicarska8.
Tablica 2. prikazuje i broj stečajeva na 10.000 poduzeća u članicama EU-15 te
Švicarskoj i Norveškoj, odakle je vidljivo kako je prosječni koeficijent insolventnosti u 2004.
godini iznosio 81, što je dva poena više od prethodne godine (79 u 2003. god.). Najvišu stopu
stečajeva ima Luksemburg, dok podatke iz Španjolske treba uzeti s određenom rezervom,
budući da veliki broj malih društava izbjegava pokretanje stečajnog postupka iz pravnih i
administrativnih razloga, te ona ostaju postojati samo "na papiru".

7
https://sudreg.pravosudje.hr
8
Kod Švicarske treba istaći kako je osim broja stečajeva u 2004. godini zabilježen i rekordan broj
novoosnovanih poduzeća (33.443), što predstavlja porast od 7,4% u odnosu na prijašnju godinu i najveći broj
tijekom posljednjih 7 godina.
5
Tablica 2. Stečaj poduzeća u članicama EU-15 te Švicarskoj i Norveškoj9
Broj Broj
Promjena
poduzeća poduzeća broj stečajeva na 10.000
2004 / 2003
u stečaju u stečaju poduzeća u 2004. g.
(u %)
2004. 2003.
Luksemburg 671 655 +2,4 280
Austrija 6.273 5.643 +11,2 234
Belgija 7.937 7.593 +4,5 181
Francuska 40.042 38.296 +4,6 160
Švedska 7.630 8.237 -7,4 157
Švicarska 4,955 4.539 +9,2 144
Njemačka 39.600 39.470 +0,3 135
Danska 2.573 2.506 +2,7 125
Nizozemska 6.574 6.386 +2,9 115
Norveška 2.675 3.084 -13,3 112
Finska 2.463 2.769 -11,1 111
Velika Britanija 12.827 14.815 -13,4 57
Portugal 3.100 2.980 +4 45
Italija 17.457 16.202 +7,7 39
Irska 321 346 -7,2 33
Grčka 577 480 +20,2 8
Španjolska 570 646 -11,8 2
Ukupno 156.245 154.647 +1 Prosjek = 81

Budući da su gospodarski sustavi novih članica EU uključenih u Uniju pri posljednjem
proširenju specifični po svojim karakteristikama (to su postkomunističke, tranzicijske zemlje,
s brzo-rastućim ekonomijama, i jazom između slova zakona i pravne prakse), ove su srednje–
i istočno–europske zemlje analizirane odvojeno.
Interesantno je zamijetiti kako novopridošle članice Europske unije bilježe prosječni
pad broja stečajeva poduzeća - ukupno sedam zemalja u 2004. bilježi pad od 2,1%, te je
ukupan broj poduzeća u stečaju 21.298. Najveći pad bilježi Letonija od 40,6 %, a najveći rast
susjedna Litva: 14,6%,. U Hrvatskoj se također zamjećuje pad brojnosti stečajeva u 2004.
godini, koja je uz nove članice EU prikazana tablicom 3.
Kod novih članica EU Slovenija ima najveći broj stečajeva na 10.000 poduzeća (269),
više od dvostruko od slijedeće zemlje, Litve (112), dok najmanji broj od samo 3 poduzeća u
stečaju na njih 10.000 ima Poljska (tablica 3). Poljska je u listopadu 2003. reformirala Zakon
o stečaju koji od tada favorizira opstanak poduzeća, no malen broj stečajeva nije rezultat
izmjene legislative nego upravo neprimjenjivanja zakona. U Češkoj je stečajni zakon postavio
prepreke mogućnosti reorganizacije poduzeća, te su tako u dvije godine od primjene zakona
samo dva poduzeća na njih 1.000 uspjela u stečajnom postupku preustrojiti i nastaviti

9
Grupa autora: Insolvencies in Europe, Creditreform Economic Research Unit 2004/2005,
http://www.creditreform.ro/files/engleza/Insolvencies_in_Europe_2004_2005.pdf
6
poslovanje. Hrvatska ima relativno visok broj stečajeva na 10.000 poduzeća, te se s brojkom
od 149 otvorenih stečajeva na 10.000 poduzeća među novim članicama EU nalazi na drugom
mjestu, što je vidljivo u tablici 3. U tablici 2, među 'starim' članicama EU te Švicarskom i
Norveškom, Hrvatska bi se našla na šestom mjestu, iza Švedske i ispred Švicarske.

Tablica 3. Broj poduzeća u stečaju u novim članicama EU i Hrvatskoj10
Broj Broj
Promjena broj stečajeva na 10.000
poduzeća poduzeća
2004 / 2003 poduzeća
u stečaju u stečaju
(u %) u 2004. g.
2004. 2003.
Slovenija 1.684 1.555 + 8.3 269
Hrvatska 1.597 1.700 - 6,4 149
Litva 700 611 + 14.6 112
Slovačka 5.700 5.554 + 2.6 107
Mađarska 7.756 7.693 + 0.8 90
Letonija 796 1.339 - 40.6 56
Češka 3.600 3.918 - 8.1 16
Poljska 1.062 1.076 - 1.3 3
Ukupno (članice EU bez Hrv.) 21.298 21.746 - 2.1 28 (prosjek bez Hrv.)

Najvišu stopu mortaliteta u EU11 po Eurostatu imala je Slovačka 2001. god (14,74%),
a općenito visoku stopu (iznad 10%) imale su nove članice Europske unije (Češka, Estonija,
Mađarska, Rumunjska, s iznimkom Slovenije). S druge strane, najnižu stopu mortaliteta imao
je Portugal (1,73% u 2001. i 1,39% u 2000.), a općenito nisku stopu ostvaruju i Španjolska,
Slovenija, te Švedska.

U kojim djelatnostima (odnosno gospodarskim granama) poduzeća u Europi najčešće
odlaze u stečaj? Stopa mortaliteta poduzeća u Europi najveća je u uslužnim djelatnostima, i
šest je puta veća nego u građevinarstvu, te osam puta veća nego stopa smrtnosti poduzeća u
industriji12. Stope mortaliteta između 1997. i 2001. godine variraju od 4,3 do 12% u industriji,
te od 4,3 do 13,7% u građevinarstvu. U oba navedena sektora u Švedskoj su zabilježene
najniže stope (1999. godine), a u Slovačkoj najviše (2001. god.). Slovačka bilježi najvišu
stopu i u uslužnim djelatnostima (15,7% u 2001. god.).
Premda se mogu uočiti trendovi determinirani djelatnošću poduzeća, treba naglasiti
kako stope stečajeva poduzeća u Europi pokazuju kako su nacionalne karakteristike općenito

10
Izvori: Sudski registar trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj i Grupa autora: Insolvencies in Europe,
Creditreform Economic Research Unit 2004/2005, http://secure.creditreform.hr/index.php?setlang=1. Za
Estoniju podaci nisu dostupni.
11
Posljednja godina za koju su objavljeni podaci jest 2001. god, podaci za Njemačku i Francusku nisu objavljeni
12
klasifikacija djelatnosti prema Europskom NACE Rev.1 standardu
7
važnije od sektorskih karakteristika. Primjerice, stope smrtnosti poduzeća općenito su visoke
u Velikoj Britaniji, dok su niske u Švedskoj. No također, određene uslužne djelatnosti
povezane s financijama i tehnologijom pokazivale su relativno visoke stope smrtnosti
poduzeća koje su fluktuirale kroz vrijeme.
Analiza veličine poduzeća s obzirom na broj zaposlenika i pripadajuće stope stečajeva
pokazuje kako se najviše stečajeva pokreće u poduzećima s malim brojem zaposlenih, što je
razumljivo jer najveći udio u ukupnom broju poduzeća u Europi čine poduzeća bez
zaposlenih.

Stečaj u Hrvatskoj
U Hrvatskoj se 2003. godine u odnosu na prethodnu godinu dogodio izraziti rast
ukupnog broja stečajeva trgovačkih društava, što je dijelom posljedica izmjene propisa i
administrativnih usklađenja, a dijelom rezultat pada gospodarske aktivnosti. U tablici 4. može
se promatrati dinamika otvaranja i zaključivanja stečajeva od 1999. do 2005. godine u
Republici Hrvatskoj, te broj stečajeva na 10.000 trgovačkih društava. Pojam 'zaključeni
stečajevi' odnosi se na stečajeve koji su zaključeni u tekućoj godini, a koji su otvoreni ili u
tekućoj ili u prethodnim godinama. Ovaj podatak također obuhvaća stečajeve koji su
istodobno otvoreni i zaključeni.

Tablica 4. Broj trgovačkih društava u stečaju u Republici Hrvatskoj od 1999. do 2005.
godine

Otvoreni Zaključeni Otvorenih stečajeva na Zaključenih stečajeva
Godina
stečajevi stečajevi 10.000 trg. društava na 10.000 trg. društava

*1999. 186 34 22,4 4,1
*2000. 435 56 48,7 6,3
2001. 474 131 49,4 13,6
2002. 800 586 82,1 60,1
2003. 1700 1528 166,8 149,9
2004. 1597 1450 149,4 135,7
2005. 953 958 84,0 84,4
*NAPOMENA: do svibnja 2000. broj subjekata u stečaju nije realan, jer se odnosi samo
na subjekte koji su bili usuglašeni sa Zakonom o trgovačkim društvima

Grafikon 1. prikazuje mjesečno kretanje broja otvorenih i zaključenih stečajeva u
Republici Hrvatskoj od siječnja 2001. do prosinca 2005. godine, te njihove trendove. Uočava
se kako se trendovi od početka promatranog razdoblja, kada je broj otvorenih stečajeva bio
veći od broja zaključenih stečajeva, krajem promatranog razdoblja počinju podudarati,
odnosno broj otvorenih i zaključenih stečajeva krajem 2005. god. gotovo je jednak. Osim
toga, nakon porasta broja stečajeva od zadnjeg tromjesečja 2002. godine, te izrazitog rasta u
8
2003. godini koji je vrhunac dosegao krajem 2003. i početkom 2004. godine, na grafikonu 1.
može se promatrati trend pada stečajeva trgovačkih društava od kraja 2004. godine.

Grafikon 1. Mjesečna dinamika otvaranja i zaključivanja stečajeva u Republici
Hrvatskoj od siječnja 2001. do prosinca 2005. godine

350

300

250
Broj poduzeća

200

150

100

0
2001.01
2001.03
2001.05
2001.07
2001.09
2001.11
2002.01
2002.03
2002.05
2002.07
2002.09
2002.11
2003.01
2003.03
2003.05
2003.07
2003.09
2003.11
2004.01
2004.03
2004.05
2004.07
2004.09
2004.11
2005.01
2005.03
2005.05
2005.07
2005.09
2005.11
Godina i mjesec

Otvoreni stečajevi Zaključeni stečajevi Trend (otvoreni stečajevi) Trend (zaključeni stečajevi)

Prevladavajuće mišljenje i uvjerenje hrvatskih građana jest da nastupanje stečaja znači
i "smrt" trgovačkog društva. Općenito uzevši, kada nastupi stečaj trgovačko društvo je
"gotovo", i nema mu spasa, a u javnosti prevladava uvjerenje da termin „u stečaju“ označava
kako je poduzeće osuđeno na smrt, i još samo čeka svoj konačni trenutak egzekucije. No,
manje je poznato kako i hrvatski Zakon o stečaju nudi mogućnost reorganizacije, preustroja, i
rehabilitacije trgovačkog društva u poteškoćama. Ovo je sekundarni cilj stečajnog postupka
(provođenje stečajnog plana, tj. rehabilitacija), dok je u Hrvatskoj primarni cilj unovčenje
imovine stečajnog dužnika i podjela prikupljenih sredstava vjerovnicima.

Hrvatski je Zakon o stečaju, kako je već spomenuto, pisan po uzoru na njemački
zakon. Prema njemačkom zakonu, reorganizacija insolventnog poduzeća događa se na temelju
plana reorganizacije (Insolvenzplan – u hrvatski zakon implementirano kao stečajni plan) čiji
sadržaj većim dijelom određuju vjerovnici. Stečajni plan je, dakle, alat vjerovnika kojim
mogu reformirati poduzeće na način koji im najviše odgovara, te u se u njemačkoj praksi
stečajni plan sve više primjenjuje. Unatoč tome, većina njemačkih vjerovnika i dalje se
odlučuje za aukcijsku prodaju dužnika kao cjeline, te nastavak poslovanja poduzeća (going

9
concern). Također je postalo evidentno kako stečajni sudovi više ne oklijevaju dopustiti
menadžmentu poduzeća da nastavi upravljati poduzećem i kada je ono u stečaju (model
debtor in posession).
Nažalost, premda je hrvatski zakon preuzeo njemačku teoriju, praksa je ostala
tradicionalna, te se u Hrvatskoj provodi vrlo malo stečajnih planova, a model debtor in
posession tek očekuje prvu primjenu. Primjerice, u razdoblju od 1995. do 2005. godine na
Trgovačkom sudu u Zagrebu (daleko najvećem u Hrvatskoj) otvoreno je 4265 stečajnih
postupaka, od kojih je samo jedan završen restrukturiranjem, tj. stečajnim planom (Tisak d.d.
Zagreb). Koliki je to postotak suvišno je i spominjati. Na Trgovačkom sudu u Osijeku u 2004.
i 2005. godini otvoren je 181 stečaj, od čega su 4 zaključena restrukturiranjem (stečajnim
planom)13.

Budući da vjerovnici, općenito uzevši, nemaju sluha za molbe dužnika za nastavkom
poslovanja, a dužniku zakon ne nudi nikakve dodatne mogućnosti za istim (ukoliko ih ne
potvrde vjerovnici), u Hrvatskoj se traže alternativne opcije spašavanja stečajnog dužnika.
Jedno od rješenja pronađeno je u Glavi 2A (čl. 163a do 163i) Zakona o stečaju, kojom se
uređuje prodaja dužnika kao cjeline. U imovinu dužnika mogu ući i ugovori o radu, ugovori o
djelu, i sl., te se na taj način kupovinom cjelokupne imovine dužnika preuzimaju i zaposlenici,
čime se zadržavaju radna mjesta. Kupac nastavlja djelatnost poduzeća nad kojim je zaključen
stečaj, i to upošljavajući iste zaposlenike.
U tom smislu treba razlučiti kako se opstanak trgovačkog društva ne događa samo
kroz preustroj i provođenje stečajnog plana, nego društvo na određeni način opstaje i nakon
brisanja društva iz registra (nakon likvidacije), jer novi vlasnik koristeći "staru" imovinu
društva nad kojim je zaključen stečaj nastavlja postojeću djelatnost društva upošljavajući iste
radnike. Stoga se postojanje kompleksnog ekonomskog organizma trgovačkog društva ne
može jednostavno svesti samo na postojanje upisa u registru trgovačkog suda.
Hrvatska praksa poznaje ovaj oblik opstanka trgovačkog društva, i u slučajevima kada
se prodaje imovina dužnika u cijelosti redovno se vodi računa i o socijalnom momentu, te
zajedno s imovinom poduzeća kupac preuzima i radnike. Primjerice, preuzimajući imovinu
Diokom-a d.d. u stečaju iz Splita novi je vlasnik preuzeo oko 800 ugovora o radu, a kod
Jadrantekstila d.d. Split na isti je način oko 200 zaposlenika zadržalo radna mjesta.

13
Podatak dobiven neformalnim putem; službeni podaci nisu dostupni.
10
No, niti ova zakonska mogućnost nije se široko konzumirala, te se u konačnom
prijedlogu izmjena i dopuna stečajnog zakona potpuno ukida s slijedećim obrazloženjem:
„Prodaja imovine dužnika kao cjeline je ocijenjena je kao komplicirano i neprovedivo
zakonsko rješenje. Nejasna je svrha toga instituta, jer ako netko želi biti kupac dužnikovog
poduzeća i preuzeti zaposlenike, na što se svodi ovaj institut, to može ostvariti po ostalim,
postojećim odredbama SZ-a o unovčenju dužnikove imovine (i odredbama Zakona o radu o
prijenosu ugovora o radu). Institut je zapravo "stečajni plan", jer u određenoj mjeri mijenja i
zadire u pravo i položaj pojedinih vjerovnika, ili ih pak uređuje na način različit od općih
odredbi. U praksi ovaj institut nije postigao očekivanu svrhu. U praksi hrvatskih sudova
provedene su tek dvije – tri prodaje, sa dvojbenim ishodom. Stoga ove odredbe potrebno
brisati.“14
Koliko je u Hrvatskoj zaista bilo prodaja dužnika kao cjeline može se promotriti u
tablici 5, koja prikazuje rezultate ankete trgovačkih sudova o opstanku trgovačkih društava
nakon stečajnog postupka u Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2006. godine. Nažalost, na
trgovačkim sudovima u Hrvatskoj ne vodi se evidencija tipa stečajnog postupka (redovan
stečajni postupak / stečajni plan / prodaja dužnika kao cjeline), te se svi podaci nisu mogli
prikupiti. No, nakon provedenih intervjua sa pojedinim upraviteljima stečajnih pisarnica i
tajnicima pojedinih sudova sa sigurnošću se može reći kako ove brojke ni na jednom sudu u
Hrvatskoj nisu dvoznamenkaste.
Ostaje sporno je li potrebno određene odredbe zakona ukidati ako se ne u praksi ne
koriste dovoljno, ili ih je potrebno dodatno protumačiti, razjasniti i učiniti prihvatljivijima i
primjenjivijima, te na taj način ostaviti još jedna vrata otvorena za mogućnost opstanka
dužnika.

Koje su bitne poveznice hrvatskog i njemačkog Zakona o stečaju, te mogu li se povući
paralele s američkim modelom reorganizacije trgovačkog društva? Dr. Mihajlo Dika, jedan od
pisaca izmjena i dopuna hrvatskog Zakona o stečaju, o nacrtu izmjena i dopuna stečajnog
zakona kaže:
"Bitna razlika između američkog Chaptera 11 i njemačkog stečajnog plana je u tome
da se u njemačkom, kao i po hrvatskom pravu, umjesto da dužnik spriječi vjerovnike da
preuzmu kontrolu nad njime dok on priprema plan reorganizacije, stečaj mora otvoriti. Potom
stečajni sud i upravitelj preuzimaju kontrolu nad dužnikom, a vjerovnici odlučuju hoće li i

14
Konačni prijedlog izmjena i dopuna zakona o stečaju, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, lipanj 2006., str. 50.
11
kako, između ostalog, provesti reorganizaciju. Na temelju stečajnog plana može se pokušati
sanirati dužnik, može se provesti reorganizacija na način da se djelatnost dužnika razbije u
više pravnih osoba ili da se dio imovine da nekim vjerovnicima na račun njihovih tražbina.
Zapravo je mnogo opcija, a vjerovnici se samo moraju složiti oko toga kvalificiranom
većinom. Preko stečajnog plana vjerovnici se mogu odlučiti i na likvidaciju. Kod klasičnog
stečaja sva se imovina mora unovčiti i novac se mora podijeliti vjerovnicima. A po stečajnom
planu imovina se ne mora unovčiti, već se može procijeniti i podijeliti vjerovnicima."15

Tablica 5. Rezultati ankete trgovačkih sudova o opstanku trgovačkih društava nakon
stečajnog postupka u Hrvatskoj u razdoblju od 2000. do 2006. godine
PRODAJA DRUŠTVA
TRGOVAČKI SUD STEČAJNI PLAN
KAO CJELINE
OSIJEK N N
SL. BROD N N
BJELOVAR 0 0
VARAŽDIN 2 0
SISAK* 0 1
ZAGREB 1 N
KARLOVAC 2 4
PAZIN** 0 0
RIJEKA 1 2
DUBROVNIK*** 0 1
ŠIBENIK**** 0 1
ZADAR***** 1 2
SPLIT N N
N = PODATAK NIJE DOSTUPAN
* ZAPOČEO S RADOM U STUDENOM 2002. G., PRETHODNO NADLEŽAN SUD U ZAGREBU
** ZAPOČEO S RADOM U SIJEČNJU 2006., PRETHODNO NADLEŽAN SUD U RIJECI
*** ZAPOČEO S RADOM U VELJAČI 2003. G., PRETHODNO NADLEŽAN SUD U SPLITU
**** ZAPOČEO S RADOM U SRPNJU 2002. G., PRETHODNO NADLEŽAN SUD U SPLITU
***** ZAPOČEO S RADOM U KOLOVOZU 2002. G., PRETHODNO NADLEŽAN SUD U SPLITU

Što se ostalih izmjena i dopuna hrvatskog zakona o stečaju tiče, novom reformom
stečajnog prava pokušava se prisiliti stečajne vjerovnike da u razumnom roku, relativno brzo,
donesu ključne odluke o sudbini stečajnog dužnika. Dosadašnje pasivno ponašanje vjerovnika
zapravo je omogućavalo da o sudbini dužnika odlučuje stečajni upravitelj i da se iz raznih
razloga interesi koji nisu podudarni s interesima vjerovnika nametnu u postupku stečaja.
Svaka neizvjesnost u pogledu sudbine dužnika završava štetnim posljedicama i za dužnika i
za vjerovnika, jer je s ekonomskog aspekta neprihvatljivo da resursi ostaju imobilizirani zbog
neizvjesnosti njihove sudbine. Razlučni vjerovnik moći će biti predlagatelj postupka samo
ako se pokuša namiriti u postupku prije stečaja, a ako ne uspije tada može biti predlagatelj

15
http://croatiabiz.com/magazin/index.php?this_broj=11
12
stečaja. Na ovaj način nema nepotrebnog pokretanja stečajnog postupka ako se vjerovnik
može namiriti iz imovine dužnika, te se izbjegava situacija da zbog jednog dijela imovine
opterećene hipotekom stečajni dužnik ide cijelom imovinom u stečaj.
Ovim odredbama zakona željelo se postići da u stečaj idu trgovačkog društva samo
nakon što se iscrpe sve druge mogućnosti "sanacije" subjekta, odnosno ako ne uspije dogovor
sa vjerovnicima (npr. sa Ministarstvom financija glede plaćanja poreza, sa bankama kao
razlučnim vjerovnicima, itd.). Prihvaćanjem stečajnog plana pruža se mogućnost nastavka
djelatnosti i oživljavanja stečajnog dužnika koji bi svoje obveze vjerovnicima isplatio iz
dobiti poslovanja u roku trajanja stečajnog plana.

Kompariramo li Hrvatsku sa zemljama koje su nedavno postale članice EU,
zajedničko svim tranzicijskim zemljama Europe jest očiti jaz između formalnog prava i
stvarne pravne procedure. Kowalski et al.16 Poljsku i Estoniju smatraju najnaprednijim
državama u smislu razvijenosti i funkcioniranja stečajnog sustava baziranog na pravu, te
pitanje stečaja u europskim tranzicijskim zemljama postavljaju ovako:
"Interesantno empirijsko pitanje nije favoriziraju li pravni okviri stranu dužnika
(uobičajeno favoriziraju), ili jesu li formalni stečajni postupci spori i skupi (gotovo je
nepotrebno to i napominjati), nego do koje mjere pravo simpatizira dužnika, i koliko su
procedure spore i skupe."17
Anketa provedena u Hrvatskoj, Estoniji, i Poljskoj pokazuje kako strani bankari u
Hrvatskoj (u usporedbi sa kolegama u Poljskoj i Estoniji) upravo Hrvatsku smatraju najviše
dužnički orijentiranom, unatoč nepostojanju praktičnih procedura rehabilitacije. Također,
Hrvatsku percipiraju kao zemlju s najvećim jazom teorije i prakse, odnosno pisanog slova
zakona i primjene istog, te smatraju kako postoji politički utjecaj na sudove i arbitrarno
presuđivanje. Dokazom pro-dužničke orijentiranosti smatraju i relativno visok udio
neuspješnih zajmova u ukupnoj imovini banaka, koji u Hrvatskoj iznosi 15,5%, nasuprot
4,7% u Poljskoj, i 2% u Estoniji.18

16
Kowalski, T.; Kraft, E.; Mullineux, A.; Vensel, V.; Wihlborg, C.; Bankruptcy procedures, Corporate
Governance and Banks' Credit policy in Croatia, Estonia, and Poland - Draft version, The ninth Dubrovnik
Economic Conference, 26-28 lipanj 2003.
17
ibid.
18
Podaci Svjetske banke u Kowalski, T.; Kraft, E.; Mullineux, A.; Vensel, V.; Wihlborg, C.; Bankruptcy
procedures, Corporate Governance and Banks' Credit policy in Croatia, Estonia, and Poland - Draft version,
The ninth Dubrovnik Economic Conference, 26-28 lipanj 2003.
13
Zaključak
Europska stečajna legislativa reorijentira se u smjeru američkog zakonodavstva, i
premda se nipošto ne može govoriti o harmonizaciji, opći stav prema stečaju u Europi postaje
usklađeniji. Deklarativno, na razini Europske unije pokušava se destigmatizirati stečajnog
dužnika i transformirati stečaj u priliku za učenje, događaj sam po sebi nimalo skandalozan
niti osobito poseban. No, istodobno se na razini pojedinih članica afirmiraju opcije
rehabilitacije stečajnog dužnika. U praksi se restrukturiranje stečajnog dužnika (tj. njegov
opstanak) ne događa izrazito često (osim u određenim zemljama), no to svakako nisu
pojedinačni, izolirani slučajevi kao u Hrvatskoj.
U procesu približavanja Europskoj uniji i Hrvatska zauzima stav prema stečaju nalik
na postojeći stav članica Unije, osobito Njemačke, te se u tom smislu može promatrati težnja
za unapređivanjem mogućnosti rehabilitacije trgovačkog društva, kao pozitivnim epilogom
stečaja, nasuprot likvidaciji kao praksi u daleko najvećem broju stečajnih postupaka.
U Hrvatskoj dakle, vrijedi: stečaj trgovačkog društva u pravilu znači i njegov
nestanak, odnosno „smrt“ pravne osobe.

Literatura
1. Allchorne, Tom; Convergence - insolvency regimes in Europe's big three, European Venture Capital Journal,
2004, Issue 116, str. 35-37
2. Armijo, Leslie Elliott; The Political Geography of World Financial Reform, Global Governance, 2001, Vol. 7,
Issue 4, str. 379
3. Balcerowicz, Ewa; Hashi, Iraj; Lowitzsch, Jens: Szanyi, Miklos; The Development of Insolvency Procedures in
Transition Economies - A Comparative Analysis, Das Insolvenzrecht Mittel- und Osteuropam, BWV
Berliner Wissenschafts-Verlag GmBH, 2004, str. 19-60
4. Burniaux, Jean-Marc; Establishing Financial Discipline: Experience With Bankruptcy Legislation In Central And
Eastern European Countries, OECD Economic Studies, No. 25., 1995/II,
http:www.oecd.org/dataoecd/42/46/15174000.pdf
5. Charan, Ram; Useem, Jerry; Harrington, Ann; Why companies fail, Fortune (Europe), 27. svibnja 2002, Vol.
145, Issue 11, str. 36
6. Claessens, Stijn; Klapper, Leora F.; Bankruptcy around the World: Explanations of Its Relative Use, Oxford
Financial Research Centre Working Papers Series,
http://ideas.repec.org/a/oup/amlawe/v7y2005i1p253-283.html
7. Demirgüç-Kunt, Asli; Detragiache, Enrica; Cross-Country Empirical Studies of Systemic Bank Distress - A
Survey, World Bank Policy Research Working Paper 3719, September 2005.
8. Graham, David; A Dark and Neglected Subject: Landmarks in the Reform of English Insolvency Law,
International Insolvency Review, Vol. 11., 2002, str. 97-119
9. Grupa autora: Business demography in Europe, Office for Official Publications of the European Communities,
Luxembourg, 2004,
http://www.eds-destatis.de/en/publications/detail.php?th=4&k=1&dok=68
10. Grupa autora: Business in Europe - Statistical pocketbook, Office for Official Publications of the European
Communities, Luxembourg, 2003,
http://europa.eu.int/comm/enterprise/library/lib-information_society/libr-info_society.html
11. Grupa autora: Helping businesses overcome financial difficulties, Office for Official Publications of the
European Communities, Luxembourg, 2002
12. Grupa autora: Insolvencies in Europe, Creditreform Economic Research Unit 2004/2005,
http://www.creditreform.ro/files/engleza/Insolvencies_in_Europe_2004_2005.pdf

14
13. Grupa autora: Reform of French insolvency law, Freshfields Bruckhaus Deringer, srpanj 2004.
14. Grupa autora: Regions - Statistical yearbook 2005, Office for Official Publications of the European
Communities, Luxembourg, 2003,
http://epp.eurostat.cec.eu.int/cache/ITY_OFFPUB/KS-AF-05-001/EN/KS-AF-05-001-EN.PDF
15. Hahn, Avital Louria; Bankruptcy World Turned Upside Down, High Yield Report, 18.
16. Kowalski, T.; Kraft, E.; Mullineux, A.; Vensel, V.; Wihlborg, C.; Bankruptcy procedures, Corporate
Governance and Banks' Credit policy in Croatia, Estonia, and Poland - Draft version, The ninth Dubrovnik
Economic Conference, 26-28 lipanj 2003.
17. Ostrowski, Jeff; Concept of Bankruptcy Stands in Contrast to Harsh Medieval Origins, The Palm Beach Post,
27. lipnja 2002.
18. Quick, Chris; The jury's still out on new EU insolvency legislation, The Times (UK), 30. svibnja 2002.
19. Sajter, Domagoj; Poslovna demografija i stečajevi u Europi i Hrvatskoj, Znanstvene rasprave o suvremenim
financijskim temama, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.
20. Suarez, Javier; Financial Distress, Bankruptcy Law and the Business Cycle, Oxford Financial Research Centre
Working Papers Series,
http://ideas.repec.org/p/sbs/wpsefe/2004fe07.html
21. Tieman, Ross; France Finally to Modernize Its Bankruptcy Laws, Sunday Business (United Kingdom), 23.
svibnja 2004.
22. Wessels, Bob; Realisation of the EU Insolvency Regulation in Germany, France and the Netherlands, European
Business Law Review, Kluwer Law International, Vol. 15, Issue 1, siječanj 2004, str. 73-83
23. Williams, Thomas; What companies should know about Europe's insolvency rules, International Financial Law
Review, srpanj 2003, Vol. 22, Issue 6, str. 23

Internet
1. Dika, Mihajlo: Stečaj kao investicijska šansa; http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/2096.pdf
2. Popis trgovačkih društava u stečaju u RH; http://www.poslovniforum.hr/info/stecaj.asp
3. Komentar izmjena i dopuna stečajnog zakona iz 2003.;
http://www.pravosudje.hr/Download/2005/10/11/MINISTARSTVO_PRAVOSUDA_novi_stecajni_zakon.doc
4. Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama stečajnog zakona, travanj 2003.
http://www.vlada.hr/Download/2003/04/10/039-03.pdf
5. Stav EU o stečaju poduzeća;
http://europa.eu.int/youreurope/nav/en/business/content/eu/businesslife/bankruptcy/en.html
6. http://www.vlada.hr/default.asp?gl=200510270000002
7. http://secure.creditreform.hr/index.php?setlang=1
8. http://croatiabiz.com/magazin/index.php?this_broj=11
9. http://news.bbc.co.uk/1/hi/business/1578896.stm
10. http://www.economist.com/agenda/displaystory.cfm?story_id=3860106&fsrc=nwl
11. http://www.fiba.hr/rs.htm
12. http://www.uncitral.org
13. https://sudreg.pravosudje.hr
Sve su Internet stranice učitane u prosincu 2005.

Propisi:
- Zakon o stečaju, Narodne novine 44/96., 29/99., 129/00., i 123/2003.
- Odluka Vijeća Europe (EC) No 1346/2000, 29. svibnja 2000, Official Journal L 160, 30/06/2000, str. 1-
16
- Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, statistička izvješća, Zagreb, 1176/2002, 1210/2003,
1243/2004, 1276/2005
- Godišnjak hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, 2001, 2002, 2003, 2004