SINERGIJA - RIMSKO PRAVO - KOLOKVIJUM 2

Document Sample
SINERGIJA - RIMSKO PRAVO - KOLOKVIJUM 2 Powered By Docstoc
					                                    ISPITNA PITANJA IZ RIMSKOG PRAVA
                                       PRAVNI FAKULTET BIJELJINA
                                         - DRUGI KOLOKVIJUM -

1. Dodaj riječi koje nedostaju i prevedi ?
Ius Quod ad PERSONAS Pertinet ( LIČNO pravo )
Ius Quod ad RES            Pertinet ( STVARNO pravo)
Ius Quod ad ACTIONES Pertinet ( pravo povodom TUŽBE – GRAĐANSKOG SUD. POSTUPKA )

2. Lično pravo se dijeli na: STATUSNO i PORODIČNO . Šta je obuhvatalo jedno a šta drugo pravo ?
Statusno pravo obuhvatalo je položaj lica u pravu i društvu, tj određivalo je pravni položaj raznih kategorija
stanovništva. Postojale su dvije vrste ličnosti tj. subjekta u pravu: fizička i pravna lica. Porodično pravo se
bavi pravnim odnosima u porodici koji obuhvataju dva velika područja: 1* između bračnih drugova 2*
između ostalih članova porodice od kojih su najvažniji odnosi između roditelja i djece. Osnovni instituti
porodičnog prava su: Porodica, Brak i Srodstvo
3. CAPACITAS IURIDICA se prevodi kao PRAVNA sposobnost. Šta ona znači i kada se sticala ?
Rimljani nisu definisali pravnu sposobnost, oni na uopšten način govore o Capacitas, o statusu i licima. Danas
se pravna sposobnost određuje kao sposobnost biti nosilac prava i obaveza. Ius civile je smatralo da puna
pravana sposobnost obuhvata četiri prava i to:
Ius conubii – pravo na zaključivanje punovažnog braka
Ius commercii – pravo da zaključuje poslove, stiče svojinu, bude stranka u pranici
Ius suffragii – aktivno biračko pravo
Ius honorum – pasivno biračko pravo (pravo na počast)
Da bi neko mogao da bude nosilac prava i obaveza, morao je da ispunjava određene uslove u pogledu tri
statusa: status libertas (ropstvo i sloboda), status civitas (status građanstva), status familiae (status u porodici).

4. CAPACITAS AGENDI se prevodi kao POSLOVNA sposobnost. Šta ona znači i kada se sticala ?
Poslovna sposobnost je predstavljala mogućnost zaključivanja pravnih poslova odnosno sposobnost da se
izjavama volje zasnivaju, mjenjaju ili ukidaju pravni odnosi. U Rimu nisu bile uopšte ili su bili ograničeno
poslovne sledeće kategorije lica: ( Žene, Maloljetnici, Duševno oboljela lica, Rasipnici, Lica sa tjelesnim
nedostatcima itd) . Za navedene kategorije lica u Rimskom pravu bile su predviđene dvije ustanove i to:
1* Tutela ( tutorstvo nad maloljetnicima i ženama (tutela mulierum) 2* Cura ( starateljstvo). Tutela je
podrazumjevala lica koja nikad nisu bila poslovno sposobna a Cura ona lica koja su nekad imala poslovnu
sposobnost pa su je izgubili.

5. Kroz koje oblike se razvijala Rimska porodica ?
Rimska porodica prošla je kroz tri oblika: 1* Konzorcijum 2* Agnatksa porodica 3* Kognatska porodica
Konzorcijum (Consortium) odgovara patrijahalnoj zadruzi. Agnatska porodica (Familia) podrazumjeva veliku
vlast porodičnog starješine nad ukućanima i muža nad ženom. Ovaj oblik dominira tokom većeg djela
Republike. Kognatska porodica zasniva se na krvnom srodstvu.

6. Prevedi i objasni ko su sledeća lica:
Sui Iuris –(svoje pravo) podrazumjeva lica koja su svojevlasna, odnosno lica koja žive pos vom pravu.
Alieni Iuris – (tuđe pravo) podrazumjeva lica koja su potčinjena autoritetu porodičnog starješine tj lica koja
žive po tuđem pravu
7. Objasni značenje pojma “ Ius vitae ac necis ” ?
Ius vitae ac necis (pravo života i smrti) podrazumjeva lična ovlaštenja vlasti porodičnog starješine nad
ukućanima (Patria Potestas). Pater familias je odlučivao o životu i smrti, bilo kroz kažnjavanje ili ubijanje
svoje djece, ukućana i robova. Porodični starješina je mogao da tjelesno kažnjava ukućane, da proda drugom
svog člana porodice (čime član porodice dolazi u mancipium). Pravo prodavanja zvalo se Ius Vendeni.
8. Objasni pojam “ Tutela mulerium “ ?
Pojam Tutela Mulerium označava tutorstvo nad ženama. Poslovna sposobnost žene bila je ograničena tako da
ona nije mogla zaključiti pravni posao bez odobrenja tutora. Ti poslovi su bili: zaključenje braka sa manusom,
otuđenje zemlje i ostalih sredstava za proizvodnju (res mancipi), prijem naslijeđa, oslobađanje robova,
svečano opraštanje duga, davanje miraza. Ostale poslove čak i one koji smanjuju imovinu žena je mogla
samostalno da zaključi. Kadukarnim zakonima Avgust je predvidio oslobađanje od tutorstva žene koja ima
određen broj djece. Tokom principata izašao je iz upotrebe običaj postavljanja tutora ženi ali sve do kraja ženi
su bila uskraćena politička prava, kao i prava u crkvenoj hijerarhiji.
9. Koje vrste srodstva srećemo u Rimskom pravu ?
U Rimu postoje četiri vrste srodstva: 1*Agnatsko, 2* Kognatsko, 3* Tazbinsko i 4* Srodstvo po usvojenju.
Agnatsko srodstvo se temelji na zajednici života rada u okviru porodice. Agnatski srodnici žive i rade u istoj
porodici. Kognatsko srodstvo je krvno srodstvo koje može biti u pravoj liniji i pobočnoj liniji, (punorodno i
polurodno). Tazbinsko srodstvo (adifinitas ili affinitas) je veza između jednog bračnog druga i njegovih
krvnih srodnika s jedne i drugog bračnog druga i njegovih krvnih srodnika sadruge strane. Srodstvo po
usvojenju je posledica usvajanja ( adoptio ili adrogatio)
10. Krvno srodstvo se dijeli na linea reacta ( PRAVOJ ) i na linea colateralis ( POBOČNOJ ). Šta spada u
     jedne a šta u druge srodnike ?
U krvno srodstvo po pravoj liniji spadaju lica koja vode porijeklo jedno od drugog: Otac, sin, unuk itd.
U krvno srodstvo po bočnoj liniji spadaju lica koja vode porijklo od zajedničkog pretka: brat, sestra, srtic, brat
od strica itd. Kod srodstva u pobočnoj liniji ako su oba pretka zajednička onda je to punorodno srodstvo, a ako
je jedan zajednički a drugi različit onda je to polurodno srodstvo u pobočnoj liniji.
11. Kod izračunavanja ( KRVNOG ) srodstva primjenjuje se pravilo : “Tot gradus quod generationes”, što
    se prevodi kao ( KOLIKO ROĐENJA TOLIKO STEPENA ) ?
12. Za zaključivanje pravovaljanog Rimskog braka, pored ostalih uslova trebalo je ispuniti i uslov koji se
    odnosi na “ Ius conubii” i “Affectio maritalis”. Na šta se odnose ti uslovi ?
Ius conubii odnosi se na brak sa manusom. Da bi brak bio sklopljen potrebno je da supružnici imaju pravo na
zaključivanje braka po Ius civile-u, da su punoljetni da nepostoje bračne smetnje i da porodične starješine
mladih daju saglasnost za sklapanje braka.
Affectio maritalis odnosi se na brak bez manusa. Da bi brak bio sklopljen bilo je potrebno da supružnici izraze
želju da sklope brak affectio maritalis. Kako je način sklapanja braka bez manusa liberalizovan affectio
maritalis je predstavljao odlučujuću činjenicu i osnov za razlikovanje braka od konkubinata. Smatalo se da
sporazum čini brak (consensus fact nupitas).
13. U kojoj formi je zaključivan brak sa manus – om ?
Postojale su tri forme zaključivanja braka i to: 1* Coemptio, 2* Confarreatio , 3* Usus
1* Coemptio je simbolična kupovina žene u formi per aes et libram. Ovo je stari ritualizovani oblik stare
prodaje kome prisustvuje mjerač sa vagom libripens, pet svjedoka i dvije stranke
2* Confarreatio je religijski obred u kome učestvuje sveštenik i gdje se prinosi na žrtvu hljeb od pira, grubog
brašna koje se zove ferrus. Ovaj oblik zaključenja braka je bio uobičajen među višim slojevima
3* Usus je oblik braka ako je žena provela u kući nekog muškarca godinu dana, ona je dolazila pod njegov
manus i postajala njegova zakonita supruga
14. U apsolutne bračne smetnje spada ?
Krvno srodstvo u pravoj linije bez obzira na stepen a u pobočnoj do šestog stepena kod braka sa manusom a
kod braka bez manusa do 4 stepena, isto genitilno ime supruženika je bilo apsolutna smetnja za brak, do
Avgustovih kadukarnih zakona bio je zabranjen brak između slobodno rođenih i oslobođenika, zabrana
sklapanja braka sa bivšim robovima bila je za pripadnike senatorskog staleža, Senatorski stalež se nije smio
ženiti oslobođenicima i glumicama. Zabrana sklapanja braka slobodno rođenim rimljanima sa ženama koje se
bave nečistim profesijama (prodavačice, cirkuske igračice. Preljubnici također nisu imali pravo da sklope brak
    U relativne bračne smetnje spada ?
Uzrast supružnika koji se uglavnom poklapao sa punoljetsvom (u prosjeku: žene 12 godina a muškarci 14
godina), saglasnost šefova familija u braku sa manusom, itd.
15. Sponsalia ili (VJERIDBA - DAVANJE ZARUKE ) j e zaključivana izgovaranjem svečanih riječi:
    “Dari spondes “ ( DALI OBEĆAJEŠ DA ĆEŠ DATI ) i Spondeo ( OBEĆAJEM ).
16. Dos je u prevodu ( MIRAZ ). Kakva je njegova sudbina u braku sa manus-om, a kakva u braku bez
    manus-a ?
U braku sa manusom miraz je neopozivo prelazio u svojinu muža. Kada su učestale prevare uvedene su
zakonske mjere koje su garantovale ženi povrat miraza, čak i kamatu za vrijeme za koje je muž koristio dobro
iz miraza. Da bi obezbjedila povraćaj miraza žena je imala zakonsko pravo hipoteke na muževoj imovini.
U braku bez manusa ustanova miraza je zadržana sa time da se miraz mogao ugovoriti i neformalnim
sporazumom. Uvedeno je pravilo da muž ženi prilikom zaključenja braka ili kasnije u toku braka da ženi
poklon ( donatio ante nuptias ili donatio proptr nuptias). Kasnije je bilo dovoljno da obeća poklon obično
sumu novca koji je ženi služio za obezbjeđenje prilikom razvoda. Justinian je donio zakon po kome je ova
obaveza punovažna samo ako je dobio miraz kao i to da vrijednost poklona bude jednaka mirazu. U slučaju
razvoda ako je žena kriva ona gubi pravo na miraz i na poklon donatio propter nuptias. Preljubnica je mogla
čak biti zatvorena u manastir, a muž preljubnik novčano kažnjen do 1/4 svoje imovine.
17. Objasni šta znači “ Donatio ante nuptias “ a šta “ Donatio propter nuptias “ ?
Donatio ante nuptias – je predstavljao pravilo da muž ženi prilikom zaključivanja braka da poklon.
Donatio propter nuptias – je bilo pravilo da muž kasnije u toku braka ženi da poklon. Kasnije je bilo dovoljno
da joj obeća poklon, obično sumu novca koji je služio kao obezbjeđenje ženi u slučaju razvoda. Jutinian je
donio zakon po kome ova obaveza muža postoji samo ako je žena dala miraz kao i to da vrijednost poklona
treba da bude jednaka mirazu.
18. Koje načine razvoda braka srećemo u Justinianovo doba ?
Justinianovo zakonodavstvo propisuje da je razvod moguć, kada oba supružnika sporazumno traže razvod,
jednostrani raskid bez krivice ( zbog impotencije muža ili sterilnosti žene), raskid zbog krivice i na kraju
jednostrani otkaz bez razloga (repudium) koji povlači sankcije za onoga ko raskida brak. Razlozi za
jednostrani otkaz su: ( za muža- učešće muža u zavjeri protiv države, dovođenje konkubine u zajednički dom)
(za ženu: odlazak u javno kupatilo bez dozvole muža, preljuba, odlazak u cirkus sa drugim čovjekom itd). U
slučaju razvoda ako je žena kriva ona gubi pravo na miraz i na poklon donatio propter nuptias. Preljubnica je
mogla čak biti zatvorena u manastir, a muž preljubnik novčano kažnjen do 1/4 svoje imovine.
19. Koje načine zasnivanja očinske vlasti ( patria potestas) poznaje Rimsko pravo ?
Pod vlast porodičnog starješine dolazilo se: rođenjem, usvajanjem, brakom sa manusom i davanjem u
mancipium.Sam čin rođenja nije bio dovoljan. Potrebno je da je brak zakonit i da starješina prihvati
novorođenče. Usvajanje je bilo dvojako: adoptio – ako je usvojeni bio već pod nečiom patria potestas i
adrogatio – ukoliko je predhodno bio sui iuris. Patria potestas prestajala je sa smrću porodičnog starješine,
emancipacijom ili udajom u braku sa manusom.
20. U najstarijem periodu razvoja rimske istorije otac porodice ( PATER FAMILIAS ) je prema svojoj
     djeci imao Ius vitae ac necis ( PRAVO ŽIVOTA I SMRTI ). To je značilo da je otac porodice mogao :
Ius vitae ac necis (pravo života i smrti) podrazumjeva lična ovlaštenja vlasti porodičnog starješine nad
ukućanima (Patria Potestas). Pater familias je jedno vrijeme odlučivao o životu i smrti, bilo kroz kažnjavanje
ili ubijanje svoje djece, ukućana i robova. Porodični starješina je mogao da tjelesno kažnjava ukućane, da
proda drugom svog člana porodice (čime član porodice dolazi u mancipium). Pravo prodavanja zvalo se Ius
Vendeni.
21. Actiones adiecticiae qualitatais su bile tužbe koje su se koristile u situaciji kada ?
Actiones adiectiaciae qualitatis su bile tužbe koje su se koristile u šest slučajeva: 1* actio quod iussu ,
2*actio institoria, 3* actio exercitoria, 4* actio de peculio, 5* actio tributoria, 6* actio de in rem verso
U prve tri tužbe (actio quod iussu , actio institoria, actio exercitoria) odgovara pater familias u cjelini a u
ostale tri (actio de peculio, actio tributoria, actio de in rem verso) djelimično i nije dužan da isplati cijeli dug
koji je naparavio rob ili ukućanin.
1* actio quod iussu – je bila tužba koja je podizana zbog izdavanja naloga ili zapovjei (Issum) koji je izdao
pater familias
2*actio institoria – je bila tužba kada se neki slobodan član porodice ili rob postavi ta poslovođu trgovine
(institor)
3* actio exercitoria – je bila tužba kada je neki od ukućana postavljen za zapovjednika broda
4* actio de peculio – je bila tužba ako je ukućanin dobio dio imovine na upravljanje (pekulium) – pater
familias odgovra do visine vrijednosti pekuliuma
5* actio tributoria – je bila tužba ako je član porodice upotrijebio pekuilium za vođenje trgovine
6* actio de in rem verso – je bila tužba ako je pater familias imao koristi od nekog posla koji je zaključilo
njemu potčinjeno lice.

22. Šta su u Rimskom pravu pravna lica (Persona iuris)?
Pod pojmom Pravna lica (Persona Iuris) podrazumjevaju se društvene tvorevine koje imaju ulogu posebnog
subjekta sa ograničenom pravnom sposobnoštću. Za postojanje pravnog lica kao subjekta prava potrebno je
sledeće: 1* Grupa ljudi, 2* Imovina koja služi nekom cilju, 3* Priznanje pravnog lica od strane pravnog
poretka. Pravna lica imaju ograničenu pravnu sposobnost koja proizilazi iz njihovih ciljeva, dok nemaju
poslovnu sposobnost već je pozajmljuju od fizičkih lica koja nastupaju u ime pravnog lica. Pendektiski su
pravna lica dijelili na : 1* Udruženja i 2* Ustanove.

23. Šta obuhvata - Ius quod ad res pertinent ?
Rimljani su za za izraz imovinsko ili privatno pravo koristili izraz Ius quod ad res pertinent. Imovinsko
pravao obuhvato je tri grane: 1* Stvarno, 2* Obligaciono, 3* Nasledno. Stavrno pravo posmatra subjekta kao
uživaoca prava i ono je statika imovinskih odnosa. Obligaciono pravo predstavlja dinamiku imovinski odnosa
tj. nešto što je vezano za promet. Naslijedno pravo čine pravna pravila za slučaj smrti tj. kako prava i obaveze
umrlog lica prelaze na njegove naslednike.
24. Šta je stvarno - pravni odnos ?
Stvarno pravni odnos je odnos povodom stvari između titulara i svih onih koji dođu u dodir sa stvarima.
Stvarno pravni odnos je apsolutni i on djeluje erga omnes. Titular stvarnog prava (Ius in rem) može da
podigne tužbu protiv lica kod koga se nađe stvar koja je predmet njegovog prava. To je smisao djelovanja
tužbe In rem. U suštini stvarno pravni odnos se odnosi neposredno na stvar a tek onda preko nje posredno i na
ljude.
25. Na šta se odnosi stvar (Res) u Rimskom pravu ?
Rimljani nisu dali neku pouzdanu defininiciju za Res, jer su smatrali da stvar kao predmet pravnog odnosa
spada u one pojmove koji su svima jasni. Reći da je stvar sve ono što može biti predmet prava je taulogija.
Jedan od postojećih definicija bila je: “ Stvari su materijalni dijelovi prirode, koji su u ljudskoj aprehenziji i
koje služe zadovoljenju neke čovjekove potrebe.

26. Kako su podijeljene stvari u Rimskom pravu ?
Najvažnije podjele stvari u Rimskom pravu su: 1* Tjelesne i bestjelesne ( corporalia - incorporalia) 2* Stvari
u prometu i stvari van prometa ( res in commercio - rex extra commercium), 3* Stvari koje se mancipuju i
stvari koje se nemancipuju (res mancipi – res nec mancipi), 4* Zamjenjive i nezamjenjive stvari (genera –
species) 5* Potrošne i nepotrošne stvari 6* Pokretne i nepokretne (momilia – immobilia) 7* Proste i
složene 8* Glavna stvar i pripadak
27. Šta čini bitne elemente pravnog posla (Ugovora) ?
Bitne elemente pravnog posla – ugovora (essentialia negoti) čine osnovni sastojci bez kojih posao nebi
mogao postojati. NPR: predmet i cijena kod prodaje.
Nebitnim elementima ( accindentalia negoti) se smatraju sastojci ugovora koji određuju bliže prava i obaveze
stranaka i bez kojih ugovor može postojati. NPR: ( uslov, rok, ko će snositi troškove prevoza, gdje će roba biti
poručena itd).
28. Kako se prevodi EROR pravnog posla. Šta se pod tim pojmom podrazumjeva ?
Eror pravnog posla se prevodi kao – Zabluda o pravnom poslu (Error in negatio). Zabluda o pravnom poslu
postoji kada stranke daju izjave koje su na prvi pogled saglasne ali postoji nesporazum oko ugovora koji
zaključuju. NPR: “ Hoćeš li mi dati 100 sestercija ? - Hoću “
Ali jedno lice ima na umu poklon a drugo zajam. Tu dakle nije došlo do saglasnosti volje i ugovor nevaži.
29. Šta je prevara (dolus malus), a šta prinuda (vis) kod pravnog posla – ugovora ?
Prevara (dolus malus) je lukavo i prevarno postupanje sa ciljem da drugi bude doveden u zabludu i oštećen.
Prevara postoji i kada se iskoristi zabluda u kojoj se oštećeni već nalazio ili kada nema zablude ako je stranka
pokušala da dođe do koristi na način koji nije u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja (bona fides).
Prinuda ( mateus ili vis) je delikt koji se sastoji u tome što je neko primorao drugoga da zaključi ugovor koji
nebi zaključio da prinude nije bilo. Pendektno pravo razlikuje 1* via absoluta – kada nema izjave volje jer je
sila primjenjena i 2* via compulsiva – kada je izjava volje data zbog prijetnje silom
30. Koje ustanove čine stvarna prava ?
Najvažniji instituti stvarnog prava su svojina i državina. Posebnu grupu prava čine stvarna prava na tuđim
stvarima (iura in re aliena) za koje se još kaže da su sektorska prava i da su derivati svojine jer iz nje
proizilaze. Tu spadaju službenosti, založna prava i dugoročni zakupi nepokretnosti.
31. Dominium ( proptias ) ili svojina odnosi se na oblik MATERIJALNIH dobara. Kako se dijelila
    svojina sa obzirom na nosioca svojinskih ovlaštenja ?
Sa obzirom na nosioca svojinskih ovlaštenja svojina se dijelila na dva tipa svojine i to: 1* Kolektivnu
2* Ličnu ili privatnu. Kolektivna svojina podrazumjeva više titulara i oni jedan drugoga ograničavaju u
korištenju stvari.Ovlaštenja koja oni imaju obuhvataju ne samo imovinska nego i neimovinska. Lična ili
privatna svojina ima za titulara samo jednu osobu. Vlasnik ima isključiva prava prema stvari a ta prava
obuhvataju samo imovinska ovlaštenja a ne i politička.
32. Kako se dijelila svojina sa obzirom na način pribavljanja ?
Da bi neko mogao postati vlasnik određene stvari, moguća su dva načina:
1 * Putem Pravnog osnova (iusta causa) – od posla kojim je stvar pribavljena koji može biti: ( poklon,
kupoprodaja, trampa, legat )
2* Preko Načina staicanja (modus acquirendi) – kroz postupak koji zahtjeva da se ustanovi pravo na
određenoj stvari. Načini za pribavljanje svojine mogu se podijeliti na: 1- kauzalne i apstraktne, 2- načine Ius
civile-a i Ius gentium-a, 3- originarne i aderivativne i 4- načine javnog i privatnog prava.
33. Ovlaštenja sopstvenika stvari ( Ius utendi, Ius fruendi, Ius abutendi ) ?
Privatnu svojinu po Ius civile Rimljani zovu Proptias ili Dominium ex iure Quiritium. Tako su Rimljani došli
do zaključka da svojina obuhvata: Usus, Fructus i Abusus.
1* Usus ( ius utendi) je pravo na korištenje i upotrebu stvari. 2* Fructus ( Ius fruendi) je pravo na
prikupljanje plodova koje stvar daje. Pravila se razlika između prirodnih plodova (fructus naturales) i civilnih
plodova (fructus civiles) 3* Abusus ( Ius abutendi) je pravo raspolaganja koje se ogleda u ovlaštenju
pravnog i faktičkog raspolaganja.
34. Zaštita kviritskog sopstvenika ( Actio rei vindicatio, Actio negatoria) ?
Najvažnije dvije tužbe za zaštitu svojine su: 1* Actio rei vindicatio 2* Actio Negatoria
1* Actio rei vindicatio je bila tužba koju podiže onaj koji sebe smatra vlasnikom stvari protiv tuženog kod
koga se nalazi njegova stvar a koji tvrdi da je on vlasnik. Ovom tužbom tužilac i tuženi ističu svoje pravo
svojine nad stvari. U pogledu tuženog rimsko pravo dopuštalo je dva izuzetka: 1) Si liti se obtulit – ako se
neko ponaša kao da je stvar kod njega i upusti se u parnicu i 2) Si dolo desiit possidere – kada se nepošteno
oslobodi stvari. Predmet tužbe je bilo sve ono što može biti predmetom krivitske svojine. Zemljište van Italije
sve do postklasičnog perioda nije moglo biti zahtjevano sa riječima: “ Pripada mi po kviritskom pravu.” Ako
je stvar bila plodonosna postupalo se različito sa obzirom na savjesnost osuđenoga. Teret dokazivanja nije bio
nimalo lak jer je bio nedostatak zamljišnih knjiga zato se ovo dokazivanje nekad zvalo đavolskim (probatio
diabolica)
2* Actio Negatoria je bila tužba koja se podiže kada vlasniku neko lice ne osporava pravo svojine nego za
sebe tvrdi da ima neko drugo stvarno pravo ( nrp: koristi stvari i pribira plodove kao da ima plodouživanje,
prolazi kroz njegovo imanje, podiže zgradu na njegovom zemljištu ). Cilj tužbe je da se utvrdi da ova prava
nepostoje – zato se i zove negatorska tužba i da uznemiravanje prestane. Teret dokazivanja je podijeljen.
Vlasnik dokazuje svoje pravo svojine a u pogledu prava koje je predmet spora i koje se negira teret
dokazivanja je na tuženom. Presuda utvrduje da pravo nepostoji i nalaže prestanak uznemiravanja uz novčanu
kaznu ako se tuženi nepovinuje. Ako je tuženi diga zgradu ili je podiže nalaže mu se da je poruši.
35. Šta je bonitarna svojina i kako se štitio njen sopstevnik ?- ( Exceptio rei venditae ac traditae, Actio
     Publiciana, ).
Pretorska ili bonitarna svojina postoji kada neko pribavi res mancipi običnom tradicijom a ne mancipacijom
ili ustupanjem na sudu kako zahtjeva Ius civile. Tokom vremena Pretori su stvorili dva sredstva za zaštitu
savjesnog pribavioca res mancipi neformalnim putem: 1* Exceptio rei venditae ac traditie 2* Actio publiciana
1* Exceptio rei venditae ac traditie predstavlja prigovor “da je stvar prodata i predana” koji prenosilac
ulaže na tužbu koju nesavjesni prenosilac koristeći svoje formalno pravo svojine podigne protiv pribavioca.
2* Actio publiciana predstavlja svojinsku tužbu uz fikciju “kao da je rok za održaj prošao” pošto protekom
određenog vremena stvar održajem prelazi u kvirintsku svojinu onog koji je do remancipi došao putem
održaja
36. Kada govorimo o susvojini ( Condominium ) ?
Susvojina postoji kada svojina nad nekom stvari pripada dvojici ili većem broju vlasnika. Kod susvojine
vlasnicima pripadaju prava usus, fructus i abusus u određenim procentima njihovog vlasništva nad tom
svojinom. Svijina može nastati na sledeće načine : 1- Voljom suvlasnika 2- Voljom nekog trećeg 3-
Zakonom. Svijina je tokom vremena bila izvor čestik sukoba i sporova, zato je od najranijih vremena postoja
tužba za raskid svojine – ( actio communi dividundo)
37. Šta spada u derivativne načine sticanja svojine a šta u orginarne načine sticanja svojine ?
U derivativne načine sticanja svojine spadaju: 1* Mancipacija (mancipatio) 2* Ustupanje na sudu ( In iure
cessio) 3* Neformalno prenošenje svojine ( Traditio)
U orginarne načine sticanja svojine spadaju:1* Održaj (uscupio) 2* Okupacija (occupatio) 3* Priraštaj
(accessio) 4* Prerada (specificatio) 5* Presuda (adiudicatio) i 6* neki slučajevi pribavljanja svojine nad
plodovima
38. Iura in aliena ili stvarna prava nad tuđim stvarima ?
Stvarna prava nad tuđim stvarima (iura in aliena) čine prava koja imaju stvarno-pravni karakter a obuhvataju
dio ovlaštenja koja ima vlasnik. Spadaju u stvarno pravo jer su in rem i djeluju erga omnes. U stvarna prava
na tuđim stvarima spadaju: 1* Založna prava 2* Službenosti 3* Dugoročni zakupi zemlje sa stvarno-pravnim
dejstvom ( superfices, emphyteusys, ius in agro vectigali).
39. Ostala stvarna prava ( Superfices, Emphyteusys, Ius in agro vectigali ) ?
U ostala stvarna prava spadaju: 1* Superfices 2* Emphyteusys, 3* Ius in agro vectigali
1* Superfices je nasledivo i otuđivo stvarno pravo korištenja zgrade koja je podignuta na tuđem zemljištu.
Onaj ko sazida takvu zgradu dobijao bi dugoročni zakup na zemljištu koji je naslediv i zaštićen tužbama erga
omnes. Vlasnik zemljišta ga može otjerati samo ako duže vrijeme neplaća zakupninu (solarium)
2* Emphyteusys je dugoročan naslijedan stvarno-pravni zakup obradive zemlje. Ugovor se sklapao po
pravilu na 100 godina sa mogućnostću produženja. Vlasnik je moga otjerati zakupca jedino ako neplaća
zakupninu (canon) u toku tri godine i ako neobrađuje zemljište.
3* Ius in agro vectigali je je dugoročan stvarno-pravni zakup obradive zemlje. Zakupac ima pravo da koristi
zemljište i on i njegovi naslednici pod uslovom ako plaća zakupninu (vectigal).
40. Založna prava ( Fiducia, Pignus, Hipoteca )
Založno pravo je stvarno pravo založnog povjerioca prema imovini dužnika. Rimsko pravo poznavalo je tri
oblika zaloga: 1* Fiducia 2* Pignus 3* Hipoteca
1* Fiducia se sastojala u tome što neko dobije svojinu privremeno do proteka roka za ispunjenje uslova.
Stvar se obično prenosila mancipacijom ili ustupanjem na sudu (in iure cessio) uz neformalan sporazum da će
stvar biti vraćena kada dug bude isplaćen. Pokazalo se da zaštita moralnom sankcijom nije bila dovoljna pa je
uvedena tužba za zaštitu fiducije (actio fiducia directa)
2* Pignus se satojao u tome da se neprenosi svojina već državina. Založni dužnik je zadržavao svojinu i time
bio obezbjeđen za slučaj da njegova stvar dođe u ruke trećih lica a u slučaju da neizvrši svoje obaveze prema
povjeriocu povjerilac je imao pravo da stvar proda i iz cijene naplati a eventualni višak vrati dužniku.
3* Hipoteca -om se zasniva pravo povjerioca na stvari koja ostaje u rukama dužnika. Hipoteka je mogla
nastati sporazumom, testamentom i zakonom. Najstari oblik zaštite hipoteke je bio Interedictum Salvianum i
njime je zahtjevana predaja stvari povjeriocu. Pretor je uveo Actio Serviana kojom su mogla biti tužena sva
lica kod kojih se nađe predmet hipoteke.
41. Državina ( Possesio) ?
Državina podrazumjeva faktiču vlast na stvari. Državina je zahtjevala dva elementa: 1* Corpus (tijelo - je bila
faktička vlast na stvari) i 2* Animus (onaj koji ima stvar pokazuje želju da stvar ima za sebe – animus rem
sibi habendi). Sredstvo za zaštitu državine bio je Interedikt. Postojale su dvije grupe interedikata:
1* Interedicta retinendae possessionis – služe za spriječavanje uznemiravanja. U ovu grupu spadaju 1-
Interedictum uti possidetis ( štiti nepokretne stvari držaoca od uznemiravanja) 2- Interedictum utrubi ( štiti
pokretne stvari držaoca i nalaže da stvar ostane u rukama kod onoga koji je veći dio protekle godine imao
stvar u rukama)
2* Interedictum recuperandae possessionis – služe za povraćaj državine. U ovu grupu spadaju: 1-
Interedictum unde vi ( se podiže kad je stvar oteta i pretor naređuje da se vrati) 2- Interedictum de clandestina
possessionis ( se podiže ako je neko potajno uzeo stvar koja se nalazila u tuđoj državini) 3- Interedictum de
precario ( se podiže ako je neko došao do stvari zloupotrebom povjerenja)
Državina može biti zakonita i nezakonita, savjesna i nesavjesna. U postklasičnom pravu postoji državina
prava ako se neko ponaša da ima određena prava ( Usus, Fructus, Habitatio, Hupotheca).

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Stats:
views:748
posted:4/30/2012
language:Croatian
pages:7