Dinamo, za sva vremena

Document Sample
Dinamo, za sva vremena Powered By Docstoc
					     Dinamo, za sva vremena
    Tko god voli Dinamo, voljet će i ovu knjigu.
Knjiga sadrži životopise, priče, značajne pobjede i
  sve ostalo kaj je vezano uz Dinamo i Bad Blue
                       Boys-e
Milan Antolković (1915)
Milan Antolković bio je jugoslavenski i hrvatski reprezentativac. Nastpao je za Maksimir i
Građanski. Bio je kapetan Građanskog i jedan od osnivača Dinama 1945. Bio je svestran igrač,
nastupao je na svim mjestima u momčadi, jedanput je čak zamijenio vratara Franju Glasera. S
velikom skupinom igrača prešao je u Dinamo, ali više nije igrao zbog ozljede. Bio je sjajan igrač,
nesebičan, dobar pucač objema nogama i odlično je igrao glavom. Najčešće je igrao kao lijeva
spojka ili vođa navale. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 8 utakmica (1 gol), a za
Hrvatsku je odigrao 10 utakmica (3 pogodka). Kao trener vodio je Jedinstvo, Lokomotivu, a u
Dinamu sve momčadi (od juniora do prvog sastava), radio je kao trener u Austriji, SR Njemačkoj,
vodio je NK Osijek, te je bio trener olimpijske A i B reprezentacije Jugoslavije. Bio je i član
izborničke komisije, te reprezentativac u stolnom tenisu- 1931. četvrti na jugoslavenskoj rang-
listi. Sve skupa, odličan nogometaš, vrlo cijenjen kao stručnjak i poštovan kao dobar i častan
sportaš i čovjek.
Ico Hitrec (1911 – 1946)

Icu Hitreca vođu napada HAŠK-a, mnogi smatraju najvećim hrvatskim, ali i jugoslavenskim
nogometašem prije Drugog svjetskog rata. U legendu je ušao s dva pogotka glasovitom
španjolskom vrataru Ricardu Zamori, prigodom prve noćne utakmice u glavnom gradu Hrvatske, u
utakmici između Zagreba i Madrida 1913 godine.
Kao jedan od prvih hrvatskih internacionalaca, karijeru je nastavio u švicarskm Grasshopperu, a
„Kicker“, tada najveći sportski list Europe, uvrstio ga je u najbolju momčad Starog kontinenta.
Bio je i prvi tehnički referent Dinama 1945. u čijoj su se radnoj sobi, u Električnoj centrali, u
Gundulićevoj ulici, okupljali najistaknutiji igrači Građanskog razgovarajući o stvaranju novog kluba
plave boje.
Hitrec je umro iznenadnom smrću u 35-oj godini.
PROLAZAK PRVOG KOLA KUPA EUFA 1967

Svaki klub ima nekakvu priču, pa je normalno da je i naš Dinamo ima, a svi znamo da smo mi
Hrvati snalažljiv narod. Radnja priče se odvija u Zagrebu 1967. godine. Uživajte!
Dinamo je u prvom kolu igrao protiv češkog Spartaka iz Brna. Utakmica se igrala u Zagrebu i kako
je rezultat bio izjednačen iz prve utakmice kod Čeha, ali i u Zagrebu, moralo se ždrijebati tko će ići
dalje (tada nije bilo produžetaka niti penala).                                                    I
tako naš kapetan, Slaven Zambata; jedan od naših najboljih centarfora ikada, dođe na centar
zajedno s glavnim sudcem, pomoćnim sudcima i naravno kapetanom Spartaka.
Ostali su morali biti kod svojih klupa za pričuvne igrače.
             Naravno, kao što je i red, domaćin, dakle Slaven Zambata je birao na novčiću pismo ili
glavu i izabrao je pismo. Sudac kimne glavom, baci novčić, koji padne točno na centar, na glavu.
Zambata skače „do neba“ i viče: „Naše, naše, idemo dalje!!!“ Sad ga zbunjeno gledaju sudci, Čeh,
ali Zambi ih uvjeri da je rekao glava. I što sad, Čeh se buni i postupak se mora ponoviti. Opet sve
isto, Zambi kaže pismo, sudac baci novčić...I opet glava!                              Zambata
ponovno skače i viče: „Tooooo, idemo dalje!!!“
           Čeh poludi, skače i viče na sudca da je Slaven idiot i slične stvari, a Slaven ponovno
uvjeri sudca da je zapravo mislio glava!
                                      Sudcu ne preostaje ništa drugo već da ponovno baca novčić.
                                              Zambata samouvjereno kaže PISMO!!! Sudac baci
novčić i padne na ... Pismo!!!       Eto, tako je naš Dinamo prošao dalje! Česi su poludjeli, ali nije
bilo povratka, a dalje je sve napisano.
NAPADAČ (kapetan)

Slaven Zambata (1940)

Zambi je igrao za Dinamo (1959- 1960 i 1972.) s kojim je uz Kup velesajamskih gradova osvojio
kupove 1960.,1963.,1965. U Dinamu je odigrao 397 utakmica i postigao 264 pogotka. Još je igrao
za KSV Waregem (1963 – 1971), Crossing Schaerbeek (1971-1972), te FC Villach (1973). Za
jugoslavensku reprezentaciju (1962 – 1968) odigrao je 31 utakmicu i bio strijelac 21 pogotka. Na
Olimpijskim igrama 1964. u Japanu sudjelovao je kao kapetan reprezentacije. Slove ga kao
jednog od najboljih Dinamovih napadača svih vremena, borben, hrabar, brz i oštar, riječi su koje
opisuju Zambatu. Igrača snažnog i dobrog udarca, koji se sjajno snalazio u dvobojima i svojom
lukavošću i snalažljivošću najčešće izvukao deblji kraj. Završio je pravni fakultet, Višu trenersku i
ugostiteljsku školu. U današnje vrijeme više se ne bavi nogometom, sada je vlasnik kafića u
Zagrebu.
VEZNI
Rudolf Belin (1942)




Rudač je igrao za Dinamo (1959 – 1969) s kojim je osim trofeja iz 1967. osvojio i tri jugoslavenska
kupa ( 1963.,1965.,1969.). Za Dinamo je odigrao 410 utakmica i postigao 74 pogodka. U
inozemstvu je igrao za Beerschot, Antverpen (1969 – 1974).
Smatraju ga jednim od najboljih Dinamovih igrača svih vremena.
Bio je korektan borac s naglašenom ofenzivnom ulogom. Bio je veliki tehničar, svestran igrač,
ukratko biser onog doba.
Posebno se isticao izvođenjem jedanaesteraca i slobodnih udaraca.
Nakon igračke, započeo je trenersku karijeru. Dinamo je vodio u dva navrata (1977. i 1983.) i
2002. bio je trener reprezentacije Iraka.
Velimir Zajec (1956)
Zeko je svoju igračku karijeru započeo u Dinamu (1973 – 1984) s kojim je uz prvenstvo iz 1982.
osvojio i kup 1983. Za Dinamo je odigrao 485 utakmica i postigao 41 pogodak. Osim za
Dinamo igrao je i za Panathinaikos (1984 – 1989) s kojim je osvojio prvenstvo i 3 kupa. Smatraju
ga hrvatskim Beckenbauerom i jednim od najboljih čistača (libera) u hrvatskoj i jugoslaviji ikad.

         Zeko je bio igrač sjajnog driblinga i pregleda igre, igrao je veznog igrača i centarhalfa, bio
je vrsni tehničar, s proigravanjem koje je bilo točno u milimetar.
Nakon igračke karijere trenirao je Dinamo, Panathinaikos. Nakon trenerske karijere počeo se
baviti menagerskim poslom.
DINAMO – CRVENA ZVEZDA (13.05.1990)
Bila je nedjelja, sasvim ugodan, sunčan dan. Prije petnaest godina. Hrvati su nešto prije izabrali prvu demokratsku
vlast i čekalo se 30. svibnja za njezino ustoličenje. Država se polako, ali sigurno, raspadala, a u Maksimir je
dolazila Crvena zvezda. Tada možda i najbolja europska momčad, s kojom se Dinamo, iako je tjedan dana prije
nelogično izgubio u Ljubljani, borio za naslov. Utakmicu koja nikada nije odigrana spominjat će se kasnije, barem
iz kuta Bad Blue Boysa, kao početak Domovinskog rata, a gotovo će je svi svjedoci vremena proglasiti ključnom u
objašnjenju hrvatskog stava. Ovdje nećete proći.
Tog proljeća među svim Hrvatima vladalo je neko blaženo jedinstvo. Čak je i Dinamo, koji je godinama prije i
godinama kasnije živio u nekim nerazumljivim sukobima, tada uživao u velikoj simbiozi kluba, tribina i terena. Kad
je ondašnja zloglasna jugoslavenska milicija tukla Bad Blue Boyse po Novom Sadu ili Banjaluci, nije bila rijetkost
vidjeti kojeg Dinamova španera kako skida zajapurenog supovca s ograde, riskirajući i sam udarac pendrekom...
Tog 13. svibnja 1990. kao vođa delija u Zagreb je stigao i Željko Ražnjatović Arkan, a neki su kasnije tvrdili da je
upravo ta utakmica trebala Hrvatskoj pokazati da ideja o njezinoj samostalnosti neće proći, da će nemogućnost
kontroliranja situacije biti čvrst dokaz da Hrvati sami sebe ne mogu voditi. Masovne tučnjave sa zagrebačkih ulica i
parkova te krvave nedjelje prebačene su na tribine. Delije su razbijali reklame i sjedala na maksimirskom jugu,
provalili su na gornju tribinu i izboli noževima neke koji nisu uspjeli pobjeći, no dočekali su ih najvjerniji i najjači
hrvatski branitelji i navijači Dinama Bad Blue Boysi.
Na sjeveru je probijena ograda, većina igrača pobjegla je u svlačionicu, a na travnjaku je ostao Zvonimir Boban.
Pokušavajući obraniti jednog Dinamova navijača, nasrnuo je na milicajca. Boban je tako postao predvodnik
Hrvatskog otpora, a Terazije su bile spremne uništiti mu karijeru. Ipak, bila je to poruka o otporu za sva vremena
te početak domovinskog rata u kojem su mnogi hrvatski branitelji i dobrovoljci gubili glave.... Jedne sasvim
posebne generacije i jednog sasvim posebnog vremena...
Sjever se otvara:
Dugo će se pamtiti, nakon osam godina izbivanja, povratak navijača modrih na novu sjevernu tribinu maksimirskog
stadiona. Prigoda se podudarila s još jednom: trinaestim rođendanom Bad Blue Boysa. Dogadaji koji će, međutim,
uslijediti nakon prigodno odabrane, trinaeste minute maksimirskog derbija "Croatije" i "Hajduka" - kada su prema
terenu poletjele baklje i nakratko prekinule utakmicu, bacit će u sjenu nogomet, ispisujući novo krvavo poglavlje
vječitog `derbija', onoga između počasne lože i sjeverne tribine. No, neka glasna razmišljanja glavnih aktera
`trećeg poluvremena' utakmice pokazat će da je incident u 13. minuti, koji će Uprava kluba potom krvavo naplatiti,
dogovoren mnogo ranije. Uprava `Croatije' pomno je isplanirala scenarij sukoba i dovela više specijalaca nego na
utakmicu s beogradskim `Partizanom'. S obzirom na to da su nas snimali, zašto nisu pričekali kraj utakmice pa nas
priveli, nego su to učinili u poluvremenu, kako bi isprovocirali incident - tvrde navijači Točno u 13. minuti,
maksimirskog derbija "Croatije" i "Hajduka" prema terenu su poletjele upaljene baklje i nakratko prekinule
utakmicu. Pred očima trideset tisuća gledatelja, na sjevernoj tribini planuo je požar. Redarstvene snage pokušale
su izdvojiti izgrednike koji su tijekom utakmice dijelili, palili i bacali baklje podno "Hajdukovih" vratnica, a uočeni su
preko sustava potpunog videonadzora nad cijelim stadionom, što gaje istoga dana redarska služba primijenila prvi
put! Istodobno, dok su u donjem dijelu tribine palicama naoružani pripadnici specijalne policije mlatili BBB-ovce koji
nisu željeli skrštenih ruku promatrati kako policija odvodi njihove prijatelje, s gornjeg dijela maksimirske `mamutice'
poletjele su prve stolice, sve dok, ubrzo, deseci sjedalica nisu preplavili podnožje tribine. Prema užurbanom
priopćenju Policijske uprave zagrebačke, u sukobu s navijačima sedam je policajaca zadobilo lakše tjelesne
ozljede. Privedena su četiri izgrednika, u tijeku je daljnja operativna obrada kako bi se identificirali i ostali, a
tijekom nedjelje, za vrijeme okupljanja navijača na više punktova u gradu te tijekom utakmice, privedene su 52
osobe. Mnogi od njih, kako doznajemo, ni sutradan nisu napustili PU zagrebačku. Sudske prijave? Nakon
utakmice, predsjednik kluba Zlatko Canjuga nije gubio vrijeme na analizu igre modrih, nego se pozabavio
`vandalima', kako je nazvao navijače hrvatskog prvaka. - Došlo je vrijeme da nekim političkim strankama uputimo
sudske prijave, jer huškaju ljude protiv gradnje stadiona. Ovo što se danas dogodilo na sjevernoj tribini plod je
njihova huškanja i pokušaj stvaranja anarhije u hrvatskoj državi! Već dvije godine u gradu vodim bitku protiv SDP-
a i drugih političkih oponenata koji galame kako ne treba graditi stadion. Ubačeni najobičniji komunistički
provokatori pokušali su zavesti ljude na stadionu i izazvati incident - grmio je Canjuga pred novinarima.( gledajući
ga neki dan na televiziji u crvenoj marami i partizanskoj kapici kod Ogreste svaki komentar je suvišan) Uprava
kluba morala je znati da BBB-ovci svoj 13. rodendan neće prešutjeti na tribini. Na stadion i blizu njega dovedene
su specijalne snage, broj njihovih pripadnika nadmašio je i osiguranje utakmice s beogradskim "Partizanom", ne
bez razloga, a, povrh svega, postavljene su i kamere zbog kojih ćemo odsad skupo plaćati svaku utakmicu.
Bakljada u 13. minuti derbija Upravi kluba značila je zeleno svjetlo za unaprijed smišljenu akciju, za koju su samo
čekali povod. Otvoreni sukob policije i navijača, kaže, bio je vrlo neravnopravna borba, stoga su protiv palica bili
prisiljeni `jurišati' sjedalicama koje su gradani, dakle i oni sami, platili vlastitim novcem. Samo četiri dana ranije, u
Ateni, navijači "Olympiakosa" na pet su minuta prekinuli susret u Ligi prvaka s "Juventusom" pa, unatoč bakljama i
petardama, nitko na njih, ljute se BBB-ovci, nije poslao kacige i pancirke... Što o svemu misle igrači, pokazao je
potez Marija Cvitanovića, strijelca jedinog zgoditka utakmice, koji je, umjesto pred počasnu ložu, odjurio podno
sjeverne tribine i kleknuo pred navijače, upravo s njima proslavljajući pobjedu. A što o incidentu na maksimirskom
sjeveru misli publika, postalo je jasno u trenutka kada je gotovo trideset tisuća ljudi ustalo na noge, vičući: "Vratite
nam Dinamo", te skandirajući: "Zovi, samo zovi" i "Ovo je Hrvatska". Tako su i klupskoj Upravi i cjelokupnoj
javnosti odaslali svoj stav o dogadajima kakvi su na istome travnjaku već videni prije devet godina , kada su bili
uvertira krvavoga rata za Hrvatsku.
I još puno, puno više toga. Knjiga je
 ilustrirana slikama, također. Uživajte!

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Tags:
Stats:
views:5
posted:2/18/2012
language:Croatian
pages:10