knjiga

1. ZNAČAJ, PORIJEKLO I

RASPROSTRANJENOST





PRIVREDNI ZNAČAJ LJEŠNJAKA



Privredni značaj lješnjaka je višestruk. Prije svega

lješnjak je biološki visoko vrijedna namirnica. Cijeni se po

zastupljenosti u značajnom postotku u sastojcima vrlo

značajnim za ljudski organizam. Ubraja se meĎu

najznačajnije energetske namirnice. U jezgri lješnjaka ima

najviše ulja od 52 do 77%. Po Gavriloviću od 55 - 65% ,

64,33% Peker (Turska). Lješnjakovo ulje ima kiselinski broj

od 0,83 do 0,89, jodni broj od 89,3 do 94,4 i

saponifikacijski broj od 179 - 180.

Visoka tehnološka vrijednost lješnjakova ulja je razlog

zašto je ono jako cijenjeno u parafinskoj i farmaceutskoj

industriji.

Jezgra lješnjaka je bogata i bjelančevinama, od 16,02 do

21,37%. Prema podacima Lebedeva (bivši SSSR) njihove

sorte imaju 12 - 18% bjelančevina. Gavrilović navodi za neke

sorte uzgajane u bivšoj Jugoslaviji od 18 - 22%. Ocjenjuje se

veliki udio nezasićenih aminokiselina - devet, najzastupljenija

je arginin - 2,59%.

Zastupljenost šećera u plodu lješnjaka varira od 2,4

do 6,00%.

Mineralne materije su zastupljene oko 2,66%. U

mg% najviše je soli kalija - 372; magnezija - 116; kalcija -

200; fosfora - 405.

Jezgra lješnjaka sadrţi vitamine, od kojih: C - 40 mg%,

B1 od 0,4 - 0,9 mg%, E do 61 mg%.

Jezgra lješnjaka se koristi za jelo i kao sirovina za razne

industrije. Jako je cijenjena u industriji čokolade i raznih

krema.

U industriji sapuna, strojnog ulja, farmaceutskoj i u

parfumerijama koristi se jezgra lješnjaka, čak i neki produkti

koji pri preradi otpadaju. Proizvodi se i specijalna boja koja

se upotrebljava u slikarstvu. Od drveta se proizvode razne

vrste ugljena za različite namijene. Cvijet lješnjaka je prva

pčelinja paša tamo gdje temperatura omogućuje pčelinj let.

Lješnjak ima jako ţiliast korijen, pa se uspiješno koristi za

povezivanje erozivnog zemljišta, odnosno kao antierozivna

biološka mjera.

Privredni značaj lješnjaka je i u tome što njegov uzgoj

nije kompliciran, ne napadaju ga mnoge bolesti i nametnici,

zadovoljava se i skromnijim uvjetima, ali pri takvim uvjetima

daje manje ekonomske rezultate. Njegovu proizvodnju

moguće je maksimalno mehanizirati, što je velika

prednost u odnosu na druge voćke.

Privredni značaj lješnjaka sigurno je veliki i kao artikla u

meĎunarodnoj trgovini. Za plasman plodova lješnjaka

nema nikakvih ograničenja, jer je proizvodnja deficitarna.

Ovome treba dodati neznatne gubitke u masi plodova zbog

kaliranja. Plodovi su transportabilni i prikladni za

manipuliranje.

Lješnjak u narodnom folklornom naslijeĎu ima svoje

značajno mjesto. Njemu su pripisivali neku čudotvornu moć.

Njegove plodove koristili su svećenici starih naroda da bi

postali vidoviti. Plodove su spaljivali uz odreĎenu

ceremoniju i to bi im pruţalo nadu u vidovitost. Pri ceremoniji

vjenčanja plodovi su korišteni kao sinonim plodnosti za

mladence. Travari su u meleme stavljali jezgre lješnjaka,

jer im je pripisivana magična moć. Narod je u sve to

vjerovao, ali nije shvatio otkuda ta moć plodovima

lješnjaka. Sigurno je moć lješnjaka prije svega dolazila

zbog toga što je izuzetne hranljive vrijednosti, što se vidi po

sadrţaju vaţnijih sastojaka u njemu.

RASPROSTRANJENOST I PROIZVODNJA



Lješnjak je uglavnom rasprostranjen u

umjerenokontinentalnoj zoni i sredozemnoj klimi. Najviše je

lješnjaka na prostoru od Male Azije, juţne Europe i Sjeverne

Amerike, odnosno na dijelu Crnog i Sredozemnog mora, kao

i Tihog oceana. Lješnjak se nalazi i u istočnoj i zapadnoj

Europi, ali je njegovo uzgajanje ograničeno.

Najveću proizvodnju ostvaruje Turska - 71% svijetske

proizvodnje, Italija - 13%, Španjolska - 3% i u Oregonu i

Washingtonu 5%.

U bivšoj Jugoslaviji se osamdesetih godina prošlog

stoljeća javlja interes za uzgajanjem lješnjaka. Podignuto je

nekoliko većih plantaţa vegetativno proizvedenih sadnica (G.

Milanovac, Ljubinje, Poreč, Umag, Peć i dr.).





Proizvodnja lješnjaka u svijetu



Proizvodnja lješnjaka u svijetu, prosiječno, 1974/76.

godine iznosila je 421.777 tona, a 1981/82. godine 481.429

tona, odnosno za 59.652 t više. Kako se ova proizvodnja

kretala u vremenskom razdoblju od 1990. do 2003. godine

vidi se u tablici.





Tablica 1. Proizvodnja lješnjaka u svijetu (t)





Tona x 100.000

1200

1000

800 Turska

600 Ostali

400 Ukupno



200

0

199



199



199



199



199



200



200



200

0



2



4



6



8



0



2



4

U Europi je sa proizvodnjom od 99.830 t (1974/76.) na

prvom mjestu bila Italija. Ona je na prvom mjestu sa

proizvodnjom od 115.000 t i 1982. godine. Poslije Italije na

drugom mjestu je Grčka, zatim Španjolska, Francuska itd.







Tablica 2. Proizvodnja lješnjaka u nekim državama svijeta (t)



DOM

POČE SEZO UKUP SEZO ZAVR

URO AĆA

TNE NSKI NA NSKI ŠNE

D POTR

ZALI UVOZ OPSK IZVO ZALIH

2003 OŠNJ

HE I RBA ZI E

A





TURSKA 35,000 480,000 - 515,000 435,000 80,000 0



ITALIJA 35,000 85,000 75,000 195,000 60,000 130,000 5,000



ŠPANJOLSKA 2,000 22,000 13,000 37,000 15,000 20,000 2,000



SAD 6,700 32,000 12,000 50,700 26,000 21,000 3,700



OSTALI 5,000 55,000 10,000 70,000 37,000 30,000 3,000





UKUPNO 83,700 674,000 110,000 867,700 573,000 281,000 13,700







Drţave koje su vaţniji proizvoĎači lješnjaka:

Turska. Proizvodnja lješnjaka u Turskoj značajno

prelazi druge zemlje. Ona proizvodi oko 71% svijetske

proizvodnje. Procjenjuje se da je pod lijeskom 135.000 ha.

Plantaţe lješnjaka su locirane na podnoţju Pontijskih planina

do 700 m nadmorske visine. Godišnja proizvodnja iznosi

90.000 do 240.000 t plodova.

Najviše su rasprostranjene domaće sorte: iri-kara,

palas, sivri, tambul i sijanci pitomih sorti.



Italija. Plantaţe lješnjaka se nalaze na području

Pijemonta, Avelina i na Siciliji. Procjenjuje se da je pod

lješnjakom oko 22.000 ha sa jednogodišnjom proizvodnjom

od 37.000 do 130.000 t plodova. Najviše se uzgajaju sorte:

tonda gentile, tonda romana, rond blansh di avelano, rond

di ţifone. Ova proizvodnja se intenzivira uzgajanjem

stablašica na podlozi C. colurna.



Španjolska. Komercijalna proizvodnja lješnjaka se

odvija na površini od oko 23.000 ha na području Katalonije i

Aragona. Godišnje se proizvede oko 29.000 t. Osnovne

sorte su: negreta, ţironel, grifol alforma i dr.



SAD. Proizvodnja lješnjaka u SAD je kasnijeg

datuma. Procjenjuje se da ima oko 10.000 ha visoko

intenzivnih nasada na području Oregona i Washingtona.

Godišnje se proizvede 6.000 do 16.000t. Glavna sorta je

barcelona, zatim davijana. Uzgaja se kao stablašica.



Bivši SSSR. Proizvodnja lješnjaka u bivšem SSSR-u je

na oko 20.000 ha. Najviše se uzgaja u Azerbejdţanu i juţnim

djelovima Ukrajine. Glavna sorta (90%) je ata-baba. Značajne

površine su i u Gruziji i krasnodorskom području.



Grčka. U Grčkoj se proizvodi oko 8.330t.

SAD Ostali

Španjolska 5% 8%

3%

Italija

13%







Turska

71%



Tablica 3. Grafički prikaz proizvodnje lješnjaka u svijetu







Francuska. U ovoj zemlji se lješnjak uzgaja na

Korzici (140 ha), manje u drugim područjima, tako da se

proizvodi oko 1.800 t plodova.

Francuska uvozi lješnjak iz Španjolske i Turske. Ona

je za vrijeme 1950 - 1970. godine stalno povećavala uvoz

(od 5.460 na 14.420 tona).

Raste stalni interes za uzgajanje lijeske, naročito u

jugoistočnom dijelu Francuske. Njeno je uzgajanje oteţano

zbog nedovoljnog poznavanja ciklusa cvjetanja, odnosno

biologije cvjetanja.

U poslijednjih nekoliko godina preraĎevine od lješnjaka

su povećane: u Njemačkoj za 52%, u Belgiji 72%, u

Francuskoj i Nizozemskoj - 104% itd.

Potrošnja po stanovniku iznosi u Francuskoj - 150 g, u

Italiji - 250 g, Belgiji, Nizozemskoj, Njemačkoj - 600 g.







Hrvatska. Proizvodnja lješnjaka je kod nas u

stalnom opadanju. Tek su mjere Vlade RH sa politikom

poticaja potakle poljoprivrednike na povećanje nasada.

MeĎutim i unatoč tome radi se o neznatnim količinama,

jer nema organiziranog otkupa. Stari kooperantski sustavi

ne uzimaju nove kooperante već idu na kupovinu

zemljišta i povećanje vlastitih nasada.



Prema podacima iz 2003. godine u Hrvatskoj ima:



- 268.201 - stablo lješnjaka,

- 230.673 - rodnih stabala,

- 99.081 - ukupan broj stabala na plantaţama,

- 80.855 - ukupan broj rodnih stabala na

plantaţama,

- 149,58 ha - ukupna površina pod lijeskom na

plantaţama,

- 119,59 ha - ukupna rodna površina na

plantaţama.









2. BOTANIČKA PRIPADNOST I VRSTE





BOTANIČKA PRIPADNOST LJEŠNJAKA



Lješnjak je najčešće grmasta voćka, rijetko

stablašica. Lišće je u dva reda, dvostruko nazubljeno. Muški

cvijetovi su u vidu resa. Ţenski cvijetovi u vidu pupoljaka, u

doba cvatnje imaju samo crvene ţigove. Plod se nalazi u

zelenom omotaču. Rod Corylus dolazi od grčkog kerys -

kaciga; u vezi sa omotačem (kupolom) koja pokriva plod.

Pripada familiji Betulacae, potfamiliji Coryloidees.

Rod Corylus ima više vrsta. Najviše je

samobesplodnih. Zbog toga su sijanci-hibridi vrlo heterogeni

i variraju u mnogim osobinama. Sve vrste lješnjaka imaju 22

kromosoma, osim C. avellana. Ova vrsta ima 18 ili 22

kromosoma. U praksi nekih zemalja, npr. u Turskoj,

podignuto je mnogo nasada lješnjaka sijancima. Zbog toga

je i proizvodnja manje tipizirana za razliku od SAD, gdje su

podizani gotovo isključivo odreĎenim sortama, i to kao

stablašice, jer je lakša mehanizirana berba.



U slijedećoj tablici prikazan je pregled vrsta lješnjaka

sa mjestom gdje su nastale:









Tablica 4. Latinsko ime, udomaćeni naziv lješnjaka i regija porijekla

(H. B.Lagerstdt)

Latinsko ime Udomaćeno Porijeklo

ime

C. americana Marsh američka SAD

C. avellana L. C. lijeska

europska Europa, Azija

lijeska

colurna L. turska lijeska Azija, sjeverna

Evropa, Iran,Kina

- var. chinensis Franch kineska lijeska Kina

- var. jacguemontii Dene (var. indijska lijeska Indija

lacera)

C. cornuta Marsh (C. Rostrata kanadska Kanada

Ait) lijeska

- var. californica Rose kalifornijska l. Kalifornija,Kanada

C. ferox Walf himalajska Indija

lijeska

C. heterophylla Fich sibirska lijeska Azija, Japan

- var. sutchinesis Franch — Kina

- var. yunnanensis Franch — Kina

C. maxima Mili. divovska Europa, Turska

lijeska

C. sieboldiana BI. japanska Japan

lijeska

- var. mandshurica (Maxim) mandţurijska Azija, Japan, Kina

lijeska

C. tibetica Batal tibetska lijeska Centralna Kina









VAŢNIJE VRSTE

Običan lješnjak - C. avellan L., Stablo je obično

visoko (oko 4 - 6 m) sa velikim brojem grana i grančica.

Plodovi se razlikuju po obliku od plosnato-okruglastih do

jajolikih sa ravnim ili špicastim vrhom. Kupola (omotač) je iz

dva dijela, sa jedne ili obje strane rasiječena. U odnosu

na plod moţe biti ispod vrha ploda, u ravnini vrha ploda i

iznad vrha ploda.

Običan lješnjak se nalazi sve do 63° sjeverne

geografske širine i na jugu do 37° i 33" g.š. To znači da je

raširen u cijeloj Europi i Maloj Aziji. U našoj zemlji je raširen

od morskog nivoa do planinskih masiva sa četinarima.

Nejednakim ekonomskim uvjetima prilagodile su se

odgovarajuće forme običnog lješnjaka. Razlikuju se

podgrupe, ali je značajan onaj što kasno cvjeta i koji je

izrazito otporan prema mrazu. Ima ih sa ranim cvjetanjem i

okruglim plodovima i sa kasnim cvjetanjem i izduţenim

plodovima.









Kriţanje C- avellana je moguće sa vrstama

C. colurna C. ferox, C. tibetica,

C. sieboldiana C. maxima, C. americana,

cornatfl C. heterophilla,

Lješnjak: 1 - grančica sa muškim i ženskim cvijetovima,

2 - grančica s lišćem,

3 - plodovi sa omotačem i bez omotača







Postoji više varijacija C. avellana. Neke varijacije se susreću

po parkovima, i to:

- C. avellana var. pendula Dip., sa obješenim

granama,

- C. avellana var. aurea Kirchu, grane i lišće su

ţute boje,

- C. avellana var. atropurpurea,Winkl., lišće je

crvenosmeĎe boje.



Pontijski lješnjak - C. pontica C. Koch. Stablo je

srednje visoko (do 5 m). List ima okruglasto-srcolik oblik

sa ţljezdama i 6 - 8 plodova u grupi .

Plodovi su krupni, najčešće okruglasti. Omotač je cijeli

ili rasječen, u potpunosti obuhvaća plod i prelazi vrh ploda.

U vršnom dijelu je proširen. U fazi zrelosti plodovi otpadaju

zajedno sa omotačem. Plodovi su kvalitetni - po izgledu i

ukusu.

Pontijski lješnjak je rasprostranjen oko Crnog mora u

Maloj Aziji i Zakavkazju - dio bivšeg SSSR.

Ovaj lješnjak je sudjelovao u stvaranju keriturskih sorti,

meĎu kojima je imperatorska trebizonda. Sorte ovog

lješnjaka poznate su kao celske sorte.



Krupni lješnjak - C. maxima Mili.



Lamberta lješnjak. Po razvijenosti je srednje bujnosti

(3 - 5 m visine) sa krunom raznih oblika. Plodovi su ovalno

izduţeni, grupirani po 3 - 12. Omotač je cijeli i u potpunosti

pokriva plod (dva puta je duţi od ploda).

Rasprostranjen je u Maloj Aziji i juţnim dijelovima

Balkanskog poluotoka. Postoje forme koje se kultiviraju.

Rodonačelnik je privredno značajnih sorti, kao što je

bademoliki lješnjak i dr. Lambertov lješnjak je nazvan po

engleskom selekcionaru Lambertu.



Div lješnjak - C. colurna L. Za razliku od ostalih, ovaj

lješnjak je vrlo bujan, dostiţe visinu 12 - 25 m. Lišće je

srcoliko, grane maljave. Plodovi su sitni, oštro zaokruţeni,

imaju debelu i tvrdu ljusku. Omotač ploda je vrlo

karakterističan, reckav, plod pokriva oko 2/3. Plodovi imaju

karakterističnu osnovu kojom je vezan omotač i zauzima oko

1/3 do 1/2 ploda.

Rasprostranjen je gotovo svugdje: Mala Azija,

Balkanski poluotok, Kavkaz, Afganistan i druga područja.

Div lješnjak - grana sa plodovima u vegetaciji (lijevo);

- plodovi sa omotačem (desno)

Div lješnjak (medvjeĎa lijeska)



Po razvijenosti njegovo stablo čini izuzetak. Ovaj lješnjak ima

tu osobinu da ne daje izdanke i koristi se kao podloga za

uzgajane sorte. Ima drvo visoke tehničke vrijednosti.

Ostale vrste. Corylus cornuta L. Slična je C. maximi.

Raste u divljem stanju u Sjevernoj Americi.

Corylus americana Wait. Ove su vrste značajne u

hibridizaciji za dobijanje potomstva otpornog na niske

temperature u SAD i Kanadi.

Mnogobrojne su sorte nastale hibridizacijom izmeĎu

vrsta C. avellcna X C. maxima i C. avellana X C.americana.









Corylus americana

3. MORFOLOGIJA LJEŠNJAKA



Korijen. Kod lješnjaka se po načinu postanka, razlikuju

dva korijena: vegetativni i generativni. Generativni korijen

značajan je za proizvodnju podloga od div. lješnjaka (C.

colurna), budući da ne daje izdanke. U praksi se još

prakticira proizvodnja sadnica lješnjaka (pojedinih sorti) na

neki od vegetativnih načina razmnoţavanja. Sve su one na

vegetativnom korijenu.



Masa korijena vegetativno razmnoţenog lješnjaka je

na površini koja ne prelazi površinu projekcije, odnosno oko

6 - 7% mase korijena moţe se nekad naći izvan projekcije

krune. Korijen je vrlo razgranat i u tome je velika

sposobnost lješnjaka da maksimalno koristi vodu iz

zemljišta, odnosno da podnosi sušu. Osnovna masa

korijena je na dubini od 40 cm i oko 1 m horizontalno od

debla.

Čest oblik krune lješnjaka - grm





U biološkom smislu lješnjak koji ima sposobnost

vegetativnog razmnoţavanja ima osobinu i da na stalnom

mjestu formira masu izdanaka. Ovo svojstvo u suvremenoj

proizvodnji lješnjaka poskupljuje proizvodnju, pa se napušta

proizvodnja sadnica vegetativnim putem. Sadnice se

proizvode kalemljenjem na div lješnjak koji ne daje

izdanke.



Kruna. U spontanom stanju lješnjak formira grm sa

malim izuzetkom kod nekih vrsta - C. cohirna. U grmu su

grane nejednake starosti, pa i njihova boja kore se razlikuje.

Kod mlaĎih grana (dvije godine) kora je siva, pokrivena

dlačicama. Kod starijih grana je kora glatka i zatvorenije

boje.

Lišće je široko, obrnuto jajoliko, na vrhu špicasto, po

periferiji nepravilno nazubljeno. Na površini je glatko, a s

naličja maljavo.

U kruni se nalaze grančice koje nose muške i ţenske

cvijetove. Cvijetovi su izdvojeni.







Tablica 5. Prosječan broj pupoljaka na rodnoj grani u zavisnosti od

položaja



Sorta Poloţaj grane Prosječan broj pupoljaka

mješovit. vegetat.

1. Španjolski dugi vršni 0,28 3,10



srednji 0,21 1,15



bazalni 0,50 0,46



2. Bolvijerov vršni 0,05 3,50



srednji 0,16 0,94



bazalni 0,00 0,63









Muški cvijetovi su poredani u vidu vretena i moţe ih biti

do 260. Ovako poredani muški cvijetovi nazivaju se rese.

Resa je prosječno dugačka oko 5 cm, na njoj je pribliţno 150

cvijetova. Rese se počinju formirati krajem lipnja do

polovine srpnja.

U kontinentalnom dijelu u zimski period ulaze potpuno

formirane, tako da je faza cvjetanja moguća od polovine

prosinca i traje više tjedana, a najmanje četiri.

Ţenski cvijetovi su grupirani u cvastima sa dva do 10 -

12 - 16 i više cvijetova.

Tablica 6. Prosječna veličina rese za vrijeme mirovanja i

cvjetanja - resanja



Siječanj Veljača

Sorta mirovanje cvjetanje mirovanje cvjetanje

- resanje - resanje







1. Barcelona 4,9 5,7 25 62



2. Kosford 4,8 6,0 26 65

3. Davijana 4,4 5,3 22 51



4. Lambert filbert 4,8 5,8 23 62



5. Halski div 4,3 4,8 22 65

6. Rimski 4,2 5,4 24 46









Tablica 7. Broj cvijetova iz cvasti



Sorta Minimalno Maksimalno Prosječno



1. Bolvijerov 4 13 8 – 10

2. Španjolski 5 20 8 – 10

dugi







Ženski cvijet ima dva plodnika u osnovi povezana, koji

se završavaju tučkovima crvene boje karakterističnog

izgleda kao „brada". Oni su „sjedeći" na jednogodišnjim

grančicama.

Moguća je homogamija i dihogamija. Istovremeno

nemaju fiziološku funkciju muški i ţenski cvijetovi, pa se u

praksi dogaĎa protoginija i protandrija.

Iako faza cvjetanja nastaje vrlo rano, do oplodnje

dolazi tek u vrijeme kad temperatura poraste - prosječno

oko 9°. To je vrlo često i do 6 mjeseci poslije cvjetanja. U

fazi cvjetanja ţenski cvijet nema plodnika. Plodnik se formira

poslije nanošenja peludi na ţig tučka.

U kojoj mjeri utječe naneseni pelud na ţig tučka da bi se

formirao plodnik nije utvrĎeno. Svakako se moţe govoriti o

njegovom stimulativnom djelovanju.





Tablica 8. Dužina ljetnih izdanaka iz mješovitih i vegetativnih

pupoljaka (cm)



Poloţaj ljetnih Duţina ljetnih izdanaka iz

izdanaka mješovitih vegetativnih

1. Španjolski Vršni 5,48 9,70

dugi Srednji 4,27 6,04

Bazalni 3,83 1,81

2. Bolvijerov Vršni 6,74 17,62

Srednji 10,75 8,82

Bazalni 5,00 10,56









KARAKTERISTIKE CVIJETA LJEŠNJAKA



Lješnjak je monoičan. Ista grana nosi oba tipa cvijeta.

Muški su grupirani u viseće rese, cilindrične od oko 4 cm i do

20 cm u trenutku cvjetanja. Ţenski su u cvasti pri vrhu -

glomerule. U vrijeme cvjetanja se javljaju ţigovi crvene

boje.

U pazuhu lisnih ostataka se nalaze rese ili ţenski

cvijetovi.



Muški cvijetovi se nalaze poredani na jednom

vretenu u obliku rese na granama iz prethodne godine.

Rese su grupirane 2 - 3, katkad 8 - 10 (C.pontica) izvjesne

sorte imaju malo resa (pijemont) i sorte vrste C. maxima

imaju malo resa.

Prema Pisaniju odrasli lješnjak - drvo proizvodi oko 1

kg resa (svaka ima 230 cvijetova). NaĎeno je 183 cvijeta u

resi (130 - 260 prema duţini rese).

Cvjetanje muških cvijetova i oprašivanje odvijajuju se u

jeku zime bez lišća. Muški cvijetovi se otvaraju prije ţenskih

oko 15 dana ili istovremeno. Cvijetići se razmiču zbog

oslobaĎanja peludi preko jedne linije suprotne vezi antere.

Odraslo drvo oslobaĎa oko 30 grama peludi. Zrna peludi

su 20 - 30 μm u promjeru. Jedna antera ima oko 5 milijuna

peludnih zrna, a u cm3 ima 15 - 70 milijuna peludi, u

zavisnosti od promjera. Velika je sposobnost prilagodljivosti

za proizvodnju peludi. Pelud se prenosi nekoliko stotina km.

Neki autori misle da je to manje. Oprašivače treba postavljati

na 25 m zbog potpunije peludizacije.

Prema Woodworthu (M. Woodworth, 1929), što je

potvrdio i M. Salesses (M. Salesses, 1971), mejoza se

odvija krajem kolovoza. Mnogi se čimbenici od kojih to zavisi

ne znaju. Nije bilo detaljnih proučavanja vezanih za ovu

problematiku.









01

20 02

20 03

20



Faze razvoja ženskog cvijeta: razvoj u 2001, 2002. i 2003.

godini (lijevo), razvoj muške cvasti-rese (desno)

Vanjski čimbenici i njihov utjecaj nisu poznati ili su

poznati samo djelomično.

Proizvodnja peludi zavisi od brojnih čimbenika: sorte,

starosti, bujnosti, zemljišta, klimatskih uvjeta prethodne

godine. Poslije sadnje javlja se mlada vegetativna masa.

Reproduktivni organi se formiraju kasnije. Nedovoljna

bujnost favorizira formiranje muških organa.

Otvaranje antera se vrši pri lijepom i tihom vremenu,

bez vjetra. OslobaĎanje peludi nije neposredno. Hladne

ga zime usporavaju. Na niskim temperaturama ne

izostaje. Izostaje na -8° do -12°. Rese su osjetljive kad su

suhe i onda se smrzavaju cvijetovi, a antere se ne otvaraju.

Ako hladnoća ne nastupi u fazi cvjetanja, tada se javlja

oslobaĎanje peludi. OslobaĎanje peludi traje 3 - 4 tjedna.

Pelud je lak i oslobaĎa se u velikim količinama. Postotak

klijavosti peludi je različit kod pojedinih sorti, tako je npr.

kod barcelone 10%, kosforda 70%, davijane 75% i fidţeralda

76%.



Ţenski cvijetovi su u cvastima i pripadaju

pupoljcima koji se zovu glomerule. Glomerule su locirane

na različitim mjestima, u donjim dijelovima ili u gornje dvije

trećine grane. Izolirane su ili grupirane i u osnovi petljike

rese. Ima izgled vegetativnog pupoljka. Cvast je obavijena

ljuspastiri listovima i dva embrionalna listića. Ispod cvasti

je prisustvo svih internodija grane. Cvast je kratak klas sa 5 -

6 brahteja obavijenih listićima, što u stvari predstavlja

začetak ploda.

Faze otvaranja muških cvijetova (lijevo) i ženski cvijetovi -

pupoljci na grančici (desno)





Ţenski cvijet ima tučak od dvije karpele (dvopolni ţig), ali

se u osnovi dodiruju u nivou plodnika. Plodnik nije formiran

u trenutku peludizacije. Ima jedan plodnik - dvostruk, jedan

anatropni sjemeni zametak.

Ţigovi imaju površinu koja pokriva 4/5 tučka i predstavlja

bradavičaste izrasline za prihvaćanje peludi.





BROJ CVIJETOVA U GLOMERULI



U literaturi se često javlja srednji broj plodova u

glomeruli do 8 u sorti bolvijerov, rodni kutard i

španjolski dugi.

Resa je klas koji se sastoji od malih izraštaja cvijeta sa

prašnicima u pazuhu 2 pralista i jedne braheje koja se

veţe za osovinu cvasti.

Prema ispitivanju cvjetanja muških i ţenskih cvijetova

često se uočava dihogamija. Raskorak izmeĎu cvjetanja

muških i ţenskih cvijetova moţe se protegnuti na nekoliko

tjedana (rodni kutard i pijemont). Moguća je i homogamija -

istovremeno muški i ţenski cvijetovi ili s malom razlikom

(bolvijerov i lijepi bilbien).





Tablica 9. Broj tučkova u glomeruli



Sorta Najmanje Najviše Prosijek



Rodni kutard 5 14 7-8



Bolvijerov 4 13 8 - 10

Španjolski dugi 5 20 8 - 10









Ranije cvjetanje muških cvijetova i njihovo sazrijevanje

tada se govori o protandriji i obrnuto o protoginiji.

Fenološka ispitivanja mogu biti različita, pa čak i

kontradiktorna. Kulturne forme lijeske naginju protandriji,

druge homogamiji ili protoginiji, neke su dominantno

protoginične.

Neslaganja mogu biti zbog različitih observacija u

različitim uvjetima. Američke sorte su protoginične, a

europske protandrične. Takve tendencije se mogu

modificirati ekološkim uvjetima, osobito temperaturom. Blaga

temperatura prije cvatnje pojačava protandriju, niska

favorizira homogamiju, pa i protoginiju. To je moguće i

zbog vremena cvjetatnja.





FAZA CVJETANJA SORTI LJEŠNJAKA



Podatke o cvjetanju sakupio je M. Leglise iz Stanice za

voćarstvo u Bordeaux. Dijagram prikazuje da su ispitivane

sorte bile protandrične, protoginične i da ima i onih kod kojih

je zapaţena homogamija. Dihogamija je jako izraţena kod

sorti: pijemont kosford i španjolski dugi, i kratak je period

cvjetanja muških i ţenskih cvijetova, dok je kod sorte dovton

izraţena protoginija.

Druge sorte (rodni kutard, bolvijerov i gilbert) imaju dug

period cvjetanja muških i ţenskih cvijetova. Zbog relativne

istovremenosti cvjetanja muških i ţenskih cvijetova moţe

se govoriti o homogamiji.



a) Postoje sorte s ranim i sa kasnim cvjetanjem. Rano

cvjetaju pijemont i kutard, ostale su kasne. Leglise

navodi sorte ranog cvjetanja: trebizonde, negret,

fructo albo, fructo rubro, noisetier, a feulles purpres

(crvenog lišća), belle de guibilino itd. Sorte koje

kasnije cvjetaju su: bergeri, royale, eugenie i dr.



b) Kod iste sorte iz godine u godinu postoji razlika u

početku i trajanju cvjetanja muških i ţenskih cvijetova,

vaţnosti dihogamije, perioda receptivnosti tučka.

Duţe traje period receptivnosti peludi nego što traje

period rasijavanja peludi.





ULOGA TEMPERATURE



Temperatura djeluje na procese koji prethode fazi

cvjetanja i početak cvjetanja muških cvijetova. Niska

temperatura usporava početak cvjetanja muških cvijetova za

razliku od faze cvjetanja ţenskih cvijetova. Da procvjetaju

ţenski cvijetovi potrebna je niska temperatura za jedan

period prije faze cvjetanja. To su sume temperature koje

utiječu na datum početka cvjetanja. Datum cvjetanja je

uvjetovan temperaturom, ali ona nije definirana. Baldini i

Pisani navode da niţe temperature od 9° ubrzavaju otvaranje

ţenskih cvijetova, a više od 9° favoriziraju otvaranje muških

cvijetova. Ţenske cvasti zahtjevaju niţe temperature nego

rese - muški cvijetovi. Bergamini i Ramina (1968) su ispitivali

koliko sati je potrebno s temperaturom od 7° za pojedine

sorte i našli da za sorte: gentile i avelino treba u zimskom

periodu - 350 za muške i 600 sati za ţenske cvijetove.





FORMIRANJE REPRODUKTIVNIH ORGANA



Formiranje reproduktivnih organa kod lješnjaka je

vezano i za vegetativni porast. Sorte nastale od C. avellana -

rimski, halski i dr. formiraju grančice od 1 - 5 i 6 - 15 cm koje

su nosioci reproduktivnih organa. Sorte postale od C.

maxima, čiji su predstavnici sorte bademoliki, rani

trebizonda, formiraju dugačke grančice na kojima su

reproduktivni organi od 6 - 15 i 16 - 25 cm, sa velikim brojem

cvijetova po jedinici duţine. Korelacija izmeĎu duţine

grančica i formiranja cvijetova proučavana je u SAD i

Francuskoj, ali je naglašavan utjecaj ekoloških čimbenika i

primjenjene tehnologije.

U SAD - Painter i Hatman (1958) navode da sorta

barcelona ima grančice 16,25 - 23,75 cm na kojima se

formira 89,7% plodova. Nije utvrĎen postotak praznih

plodova u zavisnosti od duţine grančica.

U juţnoj Francuskoj su proučavane sorte: bolvijerov,

španjolski dugi i rodni kutard u pogledu zastupljenosti

broja plodova na grančici do 10 cm i od 15 do 40 cm. Bilo je

najviše plodova na grančicama od 15 - 40 cm. Autori koji su

ovo proučavali preporučuju primjenu suvremene mjere u

proizvodnji kojima se podstiče porast grančica.





ODNOS OPLODNJE KOD LJEŠNJAKA



Najveći broj sorti lješnjaka je samosterilan, što su

pokazala proučavanja u Francuskoj i SAD. U bivšoj

Jugoslaviji Modic, Manušev i dr. su došli do istih

zaključaka. Djelomično je samooplodan mali broj sorti lijeske.

Prema Nedevu i suradnicima samooplodne su sorte:

bademoliki, kosford, rani trebizonda i dr., i to od 10% do

37%. Ovaj postotak ne osigurava dobru berbu, potrebno je

da se pri uobičajenom broju ţenskih cvijetova oplodi od

oko 60 - 85%. U uvjetima Francuske se navodi da je dugi

španjolski samooplodan svega 6 - 10%, što je nedovoljno

za dobru berbu.







Tablica 10. Period mirovanja





Sorta Vrijeme skidanja Vrijeme Vrijeme od

grančica za cvjetanja skidanja

izazivanje kretanja grančica

do

cvjetanja

ţenskih muških ţenskih muških

Bolvijerov 23. XI 1972. 9. XII 29. XII 16 6



Kosford 23. XI 1972. 27. XII 9. XII 34 16

Davijana 23. XI 1972. 27. XII 4. XII 34 11



Lambert filbert 23. XI 1972. 27. XII 12. XII 34 19

Rimski 23. XI 1972. 24. XII 29. XII 1 6









Ne postoji sorta univerzalni oprašivač, kao što ne postoje

ni standardne svijetske sorte, ne u velikom broju. Sortiment

lješnjaka se karakterizira više obiljeţjem svake zemlje gdje je

njegova proizvodnja značajna. Istraţivanja ove problematike

su još skromna.

MeĎu sortama koje se uzgajaju u Bugarskoj navode se

kao dobre kombinacije sorti: kosford, rani trebizonda,

hempelov, rimski; zatim - rimski, bademoliki, kosford; i

kombinacija rani trebizonda, hempelov, bademoliki, bijeli

lambert, kosford, ata-baba, i dr.

Lebedev i dr. (1953) navode da je i običan lješnjak dobar

oprašivač za kulturne sorte lješnjaka.

U Španjolskoj za sortu tonda gentile preporučuju

oprašivač: kosford, atolda, bern i lokalne forme.

U SAD za barcelonu se preporučuje davijana i dr.





PERIOD PORASTA PLODOVA LJEŠNJAKA



Period porasta plodova traje 4 - 5 mjeseci. U početku se

povećava kupola i ljuska, a zatim jezgra. Plodovi sazrijevaju

kod nas od početka do polovine kolovoza, a u zavisnosti od

klimatskih uvjeta, i do polovice rujna.









Proces dozrijevanja lješnjaka

Izgled ploda lješnjaka u ljusci i u presjeku









Tablica 11. Postotno učešće broja plodova po cvastima



Sorta Plodova u cvastima

1 2 3 4 5

1. Bolvijerov 50 36 11

2. Kosford 20 51 21

3. Lambert filbert 25 31 26 13

4. Halski div 59 30 8

5. Rimski 22 37 22 11

Tablica 12. Morfometrija ploda







Sorta







Kosford Lamb Halski Rimski

Bolvijerov ert fil div





Plod (mm) duţ. 20,2 22,9 21,9 23,5 18,8

šir. 18,1 22,0 17,6 17,0 21,0

deblj. 17,9 18,4 12,5 17,0 18,3

Jezgra duţ. 11,9 14,6 8,8 11,7 17,2



šir. 16,5 16,8 17,3 18,7 13,4

deblj. 12,0 13,4 9,4 11,3 14,4

Ljuska: jezgra 56,5:43,5 55,6:44,4 42,9:57,1 52,0:48 53,3:46,7

Plod (grama) 2,3 3,6 1,4 2,5 3,0

Ljuska (grama) 1,3 2,0 0,6 1,3 1,6

Jezgra (grama) 1,0 1,6 0,8 1,2 1,4

Broj plodova/kg 486 298 851 405 351

Redoslijed 4 1 5 3 2









Diferenciranje cvjetnih elemenata u uvjetima Italije

počinje krajem svibnja da bi se muški cvijetovi - začetak

formiranja rese - okularno vidjelo izmeĎu polovine lipnja do

polovine srpnja, što zavisi od godine i lokaliteta.

Obnova lješnjaka kratkom rezidbom







Lješnjak stupa u period rodnosti - kalemljen i na

vlastitom korijenu tijekom druge, treće godine, a

generativno razmnoţen kasnije, u 6 - 7 godini. U punu

rodnost dolazi poslije 9 - 10. godine. Pri optimalnoj primjeni

agrotehnike i pomotehnike period eksploatacije traje oko 15

godina, poslije čega je neophodna regeneracija - obnova

kratkom rezidbom. Njegov vijek je dug, preko 100

godina.

4. EKOLOGIJA LJEŠNJAKA



ODNOS PREMA KLIMATSKIM ČIMBENICMA



Toplina



Lješnjak ima u odnosu na druge jezgraste vrste voćaka

neke specifičnosti. On formira na prošlogodišnjim grančicama

cvijetove koji su podvojeni - muški zasebno i ţenski zasebno.

Faza cvjetanja se odvija vrlo rano u prosincu, ali oplodnja

nastaje mnogo kasnije, oko 2 - 6 mjeseci poslije peludizacije.

Izgradnja cvjetnih elemenata nije kao kod drugih voćaka.

Plodnik nije formiran kad se odvija peludizacija, nego znatno

kasnije, sa porastom temperature se intenzivira porast

plodnika. Biološka je karakteristika dihogamija iako je

moguća i homogamija.

Početak cvjetanja značajno varira od sorte i variranja

temperature u zimskom periodu kad se cvjetanje odvija.

Zbog svoje biološke prirode lješnjak je više izloţen

djelovanju negativnih niskih temperatura nego druge vrste

voćaka. On je u različitom fiziološkom stanju, manje je pri

tome otporan na mraz gotovo čitav zimski period.

Ekonomski su najopasnija oštećenja od mraza

reproduktivnih organa. Tako, na primjer, postoje sorte sa

izraţenom fiziološkom funkcijom gametofita muškog

reproduktivnog organa ranije - protandrija i ţenskog -

protoginija, odnosno istovremeno homogamija.

Protoginične sorte ranije počinju fazu cvjetanja - rimski,

bijeli lombardijski, bademoliki lješnjak i dr. U

kontinentalnom dijelu faza cvjetanja izuzetno moţe biti

rano, u studenom.

Sorte lješnjaka nastale od C. maxima s cvjetanjem

ţenskih cvijetova počinju polovinom siječnja i početkom

veljače. Obično u siječnju i veljači oslobaĎa se pelud iz

antera muških cvijetova. Jedna resa ima oko 5.000.000

peludnih zrna veličine 25 - 40 mm, odnosno jedno stablo

daje pribliţno 30 g prašnika.

Tablica 13. Pregled nekih fizičkih i kemijskih osobina plodova

lješnjaka neposredno poslije berbe



S o r ta

Rims

Mog Pije Kosf ki Hals Prosj

ul mon ord dugi ki Ďiv ečno

t

Duţina ploda sa 3,36 2,31 2,39 2,49 4,44 3,00

omotačem (cm)

Masa ploda:

- sa omotačem (grama) 2,76 4,16 3,59 4,34 6,48 4,27

- bez omotača (grama) 1,75 3,23 2,79 3,28 4,67 3,15

- postotak 63,41 77,65 77,72 75,58 72,07 73,29

Jezgra:

- grama 0,91 1,81 1,73 2,03 2,27 1,76

- % u masi ploda bez 55,05 56,10 62,15 61,85 48,56 56,74

omotača

Suhih materija:

- u omotaču (%) 24,55 27,11 31,85 33,32 29,77 29,32

- u ljusci (%) 76,76 78,19 76,56 79,27 79,27 78,01

- u jezgri (%) 42,10 64,90 65,75 50,01 77,72 60,09







Ţenski cvijet zadrţava sposobnost da primi pelud više

dana. Ova sposobnost ţiga zavisi od sorte, pogodnosti

uvjeta uzgajanja odnosno vremena u fazi cvjetanja.

Maksimalna sposobnost zadrţavanja peludnih zrna traje

obično 15 dana.

Muški cvijetovi se otvaraju relativno dugo, od 10 - 90

dana. OslobaĎanje peludi takoĎer je uvjetovano temperaturom

i traje 1 - 2 tjedna. Pored fertilnog zastupljen je i sterilni

pelud. U zavisnosti od sorte postotak sterilnog peluda kreće

se izmeĎu 1 - 50%. Mali je postotak sterilnog peluda kod

sorte bolvijerov lješnjak, dok je kod sorte rani kutard 40 -

50%. Prema zastupljenosti sterilnog peluda razlikuju se dvije

grupe sorti i to: prva grupa do 30% i druga grupa preko

30%. Prema Barbeau (Barbeau, 1973) sorte koje rano

cvjetaju imaju malo resa i manji postotak sterilnog peluda.

Pelud lješnjaka se lako raznosi vjetrom ukoliko je vrijeme

suho, bez padalina. Klijavost peludi je dobra, ali zavisi od

temperature. U literaturi se nalaze podaci da je optimalna

temperatura za klijanje peluda 15° i 20° (Trotter), 25°

(Barbeau). Temperatura od 0 - 2° zadrţava klijanje peludi,

dok su samo neke sorte imale klijavost peludi na 3 - 5°.

Nepovoljno utječu na klijavost peludi niska temperatura i

visoka relativna vlaţnost zraka. Nanesena na ţig tučka,

peludna zrna u fazi cvjetanja ostaju nekoliko mjeseci

(ponekad 4 - 5), pa tek klijaju kad temperatura (prosječna

dnevna) dostigne 9 - 14°.

U godini sa produţenom zimom moţe se usporiti

cvjetanje muških cvijetova tako da se pri višim

temperaturama ubrzava njihovo cvjetanje.

Prema Bergamineu i Raminau (1968) za pravilno

cvjetanje muških cvijetova potrebne su niske temperature do

7° u zimskom periodu, za uvjete Italije, 350 - 600 sati u

zavisnosti od naslijedne osnove sorte, a za ţenske cvijetove

600 - 800 sati. Još nema za vaţnije sorte preciznih

podataka u ovom pogledu.

Rano cvjetanje ţenskih cvijetova je podloţno

oštećenjima od negativnih niskih temperatura. Niska

negativna temperatura od -7° u fazi cvjetanja je izazvala

oštećenja do 50%. Prema Kovalu (1968) temperatura od -12°

nije značajnije imala štetnog utjecaja. Nejednako oštećenje

od mraza na sortama zavisi od datuma kad se javlja i od

osobina sorte. Prema Nedevu i suradnicima (1976) po

stablu je ostvaren dobar prinos kod sorti: rimski (15,3 kg),

bademoliki lješnjak (15,4 kg), iako je temperatura bila -

14,4° u drugoj polovini siječnja. Druge godine niska

temperatura iznosila je -19,6°; 9. siječnja, pa je imala veći

utjecaj na prinos. Prinos kod istih sorti po stablu bio je

znatno manji: 9,6 kg i 11,0 kg/stablo.

Prema Thaguševu (1969) u SSSR-u temperatura

padne na minus 25° do minus 30°, pa neke sorte nisu

donijele rod - furfulak, bademoliki i dr. Lokalne sorte su

izdrţljivije na mraz.

Kulturne, uzgajane sorte lješnjaka vode porjeklo od

vrsta sa različitim biološkim osobinama. Zbog toga se teško

moţe reći da lješnjak zahtjeva ove klimatske uvjete. Treba

ocjenjivati zahtjeve sorti lambert i onih koje su od ove sorte

izdvojene. C. maxima je nastao u uvjetima mediteranske

klime, zbog toga je i osjetljivost prema smrzavanju

izraţenija. Šumski lješnjak (C. avellana i C. americana)

rodnačelnik je sorti koje su otpornije na oštećenja izazvana

temperaturama. Postoje grupe sorti koje se javljaju kao

hibridi izmeĎu vrsta lješnjaka sa fiziološki nejednakom

otpornošću na mraz, pa to čini poteškoću u odreĎivanju

osjetljivosti tih sorti na niske negativne temperature.

Prema Tihonovu (1952) lješnjak se moţe intenzivno

uzgajati u područjima gdje u zimskom periodu (biološko

mirovanje) temperatura padne i do -30°. MeĎutim, ovaj

kriterij se ne moţe primjeniti za sve sorte, jer su neke

sorte bile pri toj temperaturi oštećene (lambertov bijeli).

Druga stabla nekih zapadnoevropskih sorti su izdrţala tu

temperaturu. Nije moguće precizirati prosječan prag

temperature.

U jednom ogledu Kartekini (Cartechini) i Tombesi

(1968) su ispitivali na -28° pupoljke sorte tonda romana.

Oštećenje je bilo 4,45% na -10°, zatim 39,05% na -16° i

100% na -22°. Osjetljiviji su ţenski pupoljci nego muški. Pri

temperaturi od -10° smrzlo ih se 50%, a kod -16°

izmrzavanje je bilo 100%. U zavisnosti od vitalnosti lješnjaka

je i njegova osjetljivost na mraz. Tako već pri temperaturi

od -2° do -4° ţenski cvijetovi mogu biti oštećeni u znatnom

postotku, a muški pri -9°.

Lješnjak sigurno donosi rod u području gdje je srednja

godišnja minimalna temperatura oko -4° i apsolutni godišnji

minimum -10,9° do -11,8°. MeĎutim, ovo je kriterij za

najosjetljivije sorte.

Tablica 14. Pregled sorti lješnjaka po osjetljivosti muških cvijetova

na niske temperature





Vrlo osjetljive Osjetljive Srednje osjetljive Otporne



Okrugli Barcelona Morel Halski div



Pijemontski Negret Španjolski dugi Kosford



Trebizontski Grosal Davijana Eugenija









Prema Romisondou (1978) muški cvijetovi, dok su

zatvoreni, izdrţe do -16°, odnosno -18°, a kad su otvoreni

svega -8° do -10° i u trenutku oslobaĎanja peludi samo -5°

do -7°, a ţenski cvijetovi prije cvjetanja izdrţe -13° do -16°,

a u trenutku cvjetanja -7° do -8°. Mrazevi sa temperaturom

-4° do -6° mogu oštetiti mlade ljetne izdanke i do 50%.

Za muške cvijetove je potrebno 350 - 600 sati sa

temperaturom ispod 7°. Ţenski cvijetovi su zahtjevniji. Ipak

za većinu sorti je potrebno 600 - 800 sati, odnosno 1000 -

1300 sati za vegetativne pupoljke.





Padaline



Lješnjak zahtjeva tijekom godine kako dovoljno vode u

zemljištu, tako i relativne vlage u zraku. Vrlo je značajno

da su padaline pravilno rasporeĎene po mjesecima.

Nedostatak vode se manifestira višestruko nepovoljno:

plodovi otpadaju, jezgra se ne formira dovoljno, kvaliteta

plodova se smanjuje - krupnoća nije karakteristična, a i

jezgre su lošije kvalitete.

Potrebno je 700 - 800 mm padalina odnosno oko 70

mm mjesečno. U fazi intenzivnog porasta plodova i ljetnih

izdanaka najpotrebnija je voda - to su mjeseci: svibanj i

lipanj.

Sve sorte nisu jednako otporne na nedostatak vode.

Osjetljivije su sorte na lakom, pjeskovitom zemljištu, kao i

na plitkim zemljištima.

Smatra se da je za lješnjak povoljna lokacija sa

hidrotermičkim koeficijentom od oko 1,25.





Ostali klimatski čimbenici



Lješnjak je heliofit - to znači da su za njega pogodniji

osvjetljeni poloţaji. Osvjetljenost se regulira i brojem stabala

po hektaru. Potvrdu da lješnjak zahtjeva dosta svjetlosti

nalazimo u njegovom uzgajanju oko Sredozemnog mora.

U fazi cvjetanja vjetrovi su vrlo štetni. Tihi vjetrovi u toku

godine manje mu smetaju.Tuča-grad takoĎer moţe

štetno djelovati.

Lješnjak kao drvo moţe uspijevati svuda, ali su njegovi

zahtjevi u pogledu klime strogo precizirani kad se uzgaja

zbog proizvodnje plodova. To se vidi, prije svega, po tome

što su zemlje najveći proizvoĎači plodova sa klimatskim

uvjetima u kojima nema mnogo niskih negativnih

temperatura. Sa povoljnim klimatskim uvjetima za

uzgajanje lješnjaka ističu se: Turska, Španjolska, Italija,

Kalifornija. Zemljišta na kojima se lješnjak uzgaja dosta su

neplodna. To znači da su klimatski čimbenici vrlo značajni i

od njih zavisi njegovo uspješno uzgajanje.

U poslijednje vijreme podiţu se plantaţe lješnjaka koje se

navodnjavaju, što se ranije nije prakticiralo. Ovo je slučaj u

područjima gdje nema dovoljno padalina i gdje je zemljište

oskudno vodom. Neophodno je da se omoguće 2 - 3

zalijevanja tijekom vegetacije, a to daje visok prinos, posebno

kod nekih sorti lješnjaka koje se uzgajaju u Ukrajini,

Kaliforniji i dijelovima Bugarske. Samo jedno zalijevanje u

Bugarskoj dalo je prinos 10 - 15 kg/stablo.

Za dobru rodnost je potrebna i dobra osvjetljenost.

Pogrešno je uvrijeţeno shvaćanje da lješnjak podnosi i

uspijeva u sjenci. Reproduktivni organi su po periferiji krune

što potvrĎuje zahtjeve lješnjaka za osvjetljenjem kako bi se

oni formirali.





ODNOS LJEŠNJAKA PREMA ZEMLJIŠTU



Dobri prinosi mogu se očekivati na zemljištima

srednje plodnosti, lakim, pjeskovito-glinastim, humusno -

karbonatnim i umjereno vlaţnim. Na siromašnim,

kamenitim i suhim zemljištima ne postiţu se dobri rezultati,

nema vegetativnog prirasta ni formiranja reproduktivnih

organa.

Prema reakciji zemljišta (pH vrijednosti) lješnjak je

tolerantan, jer dobro uspjeva na zemljištu pri vrijednosti

pH od 5 - 8.

Lješnjak ne podnosi močvarna zemljišta. Kod nas se

pokušavalo sa uzgajanjem lješnjaka na takvim zemljištima

koji nisu uspjeli. Nije bilo uspjeha zbog toga što nije

zemljište odgovaralo po fizičkim osobinama.

U divljem stanju lješnjak se nalazi na vapnenasto -

silikatnom zemljištu.

Zemljište za lješnjak mora biti takvo da omogućuje

ravnomjerno razvijanje korijenove mreţe kako lateralno,

tako isto i po dubini. A to će omogućiti zemljišta sa dovoljno

hranljivih materija, vode i zraka u toku cijele godine.

Treba nastojati da se prilikom izbora zemljišta za

komercijalno uzgajanje lješnjaka izaberu ona koja traţe

najmanje ulaganja za dovoĎenje u odgovarajuće uvjete.





Prema H. Eganu (1958) zemljište za lješnjak

treba sadrţavati:



15 - 20% gline 20 - 30% sitnog

pijeska

15 - 20% koloida 30 - 50% krupnog

pijeska.

Rebov predlaţe 5 - 20% gline i 50% pijeska - ističe se i

značaj humusa čak 10% kao i 25% vapna, ali se ne pravi

razlika po sortama.





U Italiji sastav zemljišta izgleda:



- krupan pijesak 35,3 - 51,2%

- humus 2,5 - 3,9%

- sitan pijesak 22,7 - 29,5% - pH 6,92 - 7,4

- koloidi 14,1 - 23,4% - dušik (N) 0,12 –

0,22%

- glina 7,4 - 10,5% - fosfor (P2O5) 38 –

223 mg/kg

- vapno - 1,3% - kalij(K2O) 286 - 798

mg/kg.







5. POMOLOŠKI PREGLED - SORTIMENT

LJEŠNJAKA



KLASE LJEŠNJAKA



Svrstavanje lješnjaka po klasama nametnula je praksa. Za

ovu podjelu kao osnova posluţila je vrsta lješnjaka,

rodonačelnik, od koje su sorte stvorene. Razlikujemo šest

klasa.



Prva klasa: običan lješnjak, rodonačelnik je C. avellana.

Najvaţnije osobine sorti ove klase su omotač u ravnine ploda

ili malo iznad njega, rasječen do osnove, u osnovi vezan;

plodovi sitni, okrugli ili sa različitim oblikom. Ljuska tvrda.

Ovoj klasi pripadaju neke ruske selekcije.

Druga klasa: celski lješnjak je proizvod od divlje vrste

C. pontica. Ima omotač malo iznad ravnine ploda, cijeli ili

rasječen do osnove, iznad ploda se malo suţava pri vrhu je

raširen, po rubu rasječen. Ljuska srednje debela, često s

rebrima. Jezgre se dobro vade. Vaţnije sorte furfulak,

kerasund, rimski, celski, davijana, garibaldi, i dr.



Treća klasa: lombardijski lješnjak koji je nastao od C.

maxima. Omotač je duţi od ploda, cijeli i povijen na vrhu,

ima izgled trube. Plod cilindričan, jajolik. Ljuska tanka.

Jezgra kvalitetna. U ovu klasu se ubrajaju sorte: lambert

(bijeli i crveni), bademoliki i eugenija.



Četvrta klasa: hibridi postali ukrštanjem divljih formi sa

kulturnim sortama u raznim kombinacijama. Sorte ove klase

mogu imati svojstva roditelja. Vaţnije sorte su: normtemopon,

notigen, kao i brojne selekcije u Rusiji i dr.



Peta klasa: američki lješnjak je postao od C. americana i

C. cornuta. Ima vrlo dugačak omotač, znatno duţi od ploda.

Plodovi su sitni do srednje krupni, okrugli, široko ovalni, tvrde

ljuske. Ovoj klasi pripadaju vaţnije selekcije SAD.



Šesta klasa: div lješnjak (medvjeĎa lijeska) je

rodonačelnik svih sorti ove klase. Omotač krupan,

mesnat, izreckan. Plod sitan, okruglast, široko ovalan,

neravan sa velikom osnovom, tvrda ljuska. Nema mnogo

sorti, navode se neke nove selekcije.

Poznavajući sorte koje pripadaju spomenutim grupama

moţe se unaprijed predvidjeti kakva će vaţnija biološka

svojstva potomstvo imati. Naravno ovdje je riječ o

stvaranju novih sorti.

Lambert-sorte su nastale od divljih vrsti u područja

sredozemne i crnomorske klime. Zbog toga su osjetljivije na

mraz, ali su sa tankom ljuskom i ukusnom jezgrom koji

zauzimaju prvo mjesto.

GRUPE SORTI LJEŠNJAKA



Postoji više načina da se grupiranja sorti lješnjaka. U

primjeni je klasifikacija koja lješnjak grupira na pitome,

plemenite, kulturne sorte i šumske forme.

Pitome sorte su postale većinom od vrsti: C. avellana,

C. maxima i C. pontica. Način postanka, tj. rodonačelnik

sorta, kao kriterij za grupiranje sorti lješnjaka nije prikladan.

Iz praktičnih razloga je usvojena klasifikacija koja za

razvrstavanje sorti uzima morfološke karakteristike. Prema

ovom kriteriju razlikuju se četiri grupe, i to:



- Lambert-sorte,

- Celske sorte,

- Lambert-hibridi,

- Celski hibridi.



Lambert-sorte. Ova grupa sorti ime je dobila po omotaču -

njegovom izgledu i graĎi. Omotač kod ovih sorti je razrezan,

duţi je od ploda, po izgledu podsjeća na „bradu". Ovoj grupi

pripadaju privredno značajne sorte sa ranijim vremenom

sazrijevanja plodova.



Celske sorte. Značajna karakteristika kod ovih sorti je

takoĎer graĎa omotača. On je rasiječen na dva dijela i pri

osnovi srastao. Kod zrelih plodova omotač se povija i plodovi

lako ispadaju. Omotač u osnovi nema cilindrično zadebljanje

koje je karakteristično za lambert sorte.

U ovoj su grupi sorte s plodovima koji variraju od

okruglastog do izduţenog, u pogledu veličine takoĎer su

moguća velika variranja.



Lambert-hibridi. Uglavnom su u ovoj grupi zastupljeni

hibridi sorti iz ranije dvije grupe (lambert i celske). Plodovi su

slični lambert-sortama, a po omotaču celskim sortama.

Plodovi lako ispadaju iz omotača. Jezgra kod ovih sorti je

dobre kvalitete pogodna za konzumiranje i za industriju

prerade.



Celski hibridi. Sorte ove grupe su nastale kao lambert

hibridi sa biološko-fiziološkim karakteristikama celskih sorti.

Kod ovih sorti je omotač iz dva mjesta koja su u osnovi

srasla. Mnoge sorte ove grupe se ubrajaju u privredno

značajne sorte.



Šumske forme. Razne forme šumskog lješnjaka, koji se

ne kultiviraju, svrstane su u ovu grupu. Ovdje nije riječ o

sortama, jer se o njima ne radi, već o raznim formama i sl.

Zbog ogromnog broja varijanti, susrećemo i vrlo veliko

šarenilo plodova po krupnoći, obliku, izgledu omotača i

drugim svojstvima. Ove su forme prema svojim osobinama

bliske celskim sortama.









SORTE LJEŠNJAKA



Sorte lješnjaka su prikazane po abecedi, pri čemu su

drugi kriteriji zanemareni.



Apolda. Sorta čije porijeklo nije poznato.

Stablo srednje široko, proizvodnost osrednja, izraţena

protandrija. Faza cvjetanja srednja. Oprašivači su: kosfort,

čudo iz bolvijera. Omotač ravan pri vrhu ploda.

Plod okruglast ima masu oko 3,2 g sa dimenzijama 27,6

x 19,6 x X 17,5 mm. U račvici je 1,6 plodova. Boja ljuske

smeĎa u prugama. Jezgra bez ţilica, sudjeluje u masi ploda

sa oko 41,5%. Kao stolna sorta je značajna jer ima krupne

plodove.

Ada-baba. Ova sorta je nastala u zapadnom

Azerbejdţanu i tamo sudjeluje sa oko 90% na svim

površinama pod lijeskom.

Raste bujno (10 - 12 m visoko) sa uspravnim grmom.

Formira mnogo resa, tipično je protognična sorta,

samosterilna je sorta. Dobro oprašuje rimski i rani

trebizonda, a nije za sortu bademoliki.

Plodovi su krupni, oko 1,41 - 2,5 grama, i više ih je u grupi

(3 - 6), okruglasto pljosnati. Omotač je dva puta duţi od ploda

i potpuno ga obavija, pri vrhu se suţava i završava srednje

nazubljenim obodom sa prosječno šest izraţenih zuba.

Ljuska je tanka i lako lomljiva sa otporom do 34,69 kg/cm 2.

Jezgra kvalitetna i bogata uljem - 67,5%. Randman jezgre

49 - 52%.

Jedini ozbiljniji nedostatak kod ove sorte je što plodovi

teško ispadaju iz omotača. Prinos se kreće 15 - 16

kg/stablo.



Bademoliki lješnjak. Prema postanku ova sorta

pripada u one sorte nastale od C. maxima. Grm je srednje

bujnosti i daje mnogo izdanaka. U fazi kad počinje oplodnja

ima grančica od 16 do 25 cm oko 38,3% i u vršnom dijelu

donosi najveći prinos. Formira se mnogo resa i u grupi 3 -

4, cvjeta srednje rano. Protoginična je sorta. Formira

samooplodnjom 10 - 20% plodova. Dobro oprašuje rimski i

rani trebizonda, a nije za kosford.

Plodovi mogu biti 6 - 8 zajedno, pojedinačno teţi oko

1,73 g ili je manji, izduţeno-cilindrični ka vrhu špicast.

Omotač je dva puta duţi od ploda, cijeli rijetko rasječen sa

jedne strane. U fazi zrelosti plodovi lako ispadaju iz omotača.

Ljuska je smeĎe boje; tanka i lako lomljiva. Ljuska se

lomi pod pritiskom od 18,82 kg do 21 kg na cm 2.

Jezgra je razvijena i 54% sudjeluje u masi ploda. Sadrţi

60,64% masti, 18,5% proteina, 6,24 mg% aminokiselina.

Po stablu rodi do 15 kg, nije alternativne rodnosti, sadi

se na manjem razmaku, pa je prinos po jedinici površine

zadovoljavajući. Nije za uzgajanje na vlastitom korijenu jer

daje mnogo izdanaka.



Barcelona (Barcelona, Catagnvera). Postala od C.

avellana. Najzastupljenija je sorta u SAD - 85% (Oregon).

Masovno je rasprostranjena i u Francuskoj pod imenom

rodni kutard. Grm je bujan, sa malo izdanaka. Faza

cvjetanja je vrlo rana (od polovine prosinca do kraja

veljače) sa izraţenom homogamijom. Formira mnogo resa.

Ima dosta peludi. Plodovi krupni 3,3 g, okruglasti, indeks -

0,91, dimenzije: 21,6x21,2x18,6 mm, po 2 - 3 zajedno.

Omotač u ravni ploda, rasječen. Ljuska debela; jezgra se

teško odvaja od ljuske. Upotrebljava se u industriji prerade.

U SAD se predlaţe peludator davijana.

Jezgra ima 68,14% ulja i randman je 42,69%. Otporna je

na bolesti i nametnike. Na vlastitom korijenu nema mnogo

izdanaka.









Barcelona





Dugi španjolski - Longue d Espagna (Du Chilly, Lambert

Filbert, Kentich Kob). Ova sorta vodi porijeklo iz Engleske.

Stablo je male bujnosti, uspravno raste, produktivno. Kasno

cvjeta, izraţena je homogamija. Dobri su oprašivači:

kosford, bolvijerov, morel i dr. Plodovi sazrijevaju kasno.

Plod je duguljast, oko 2,3 g, dimenzije

25,5x16,5x14,7 mm. U račvici prosječno ima 2,8 plodova.

Omotač je duţi od ploda, ljuska srednje debela, svijetlije

boje, prugasta, maljava.

Jezgra je kvalitetna, randman 47,1%. Osobito se cijeni

za stolnu upotrebu.









Dugi španjolski





Eugenija (Empress Eugenie, Imperatrice Eugenie).

Ova sorta se uzgaja u Engleskoj i vrlo je cjenjena zato što

joj je jezgra dobrog okusa, a vrlo je rodna. Ima razvijen

grm.

Plod je sitan do srednje krupan (2,2 g): visina 2,2 - 2,5

cm, širina 1,4 cm. Omotač u ravnini sa lješnjakom i

rasječen. Zajedno su 2 - 4 ploda na jednom mjestu. Ljuska

tanka, lomi se lako, jezgrom ispunjena. Randman jezgre

57,5% i sadrţajem ulja 66,79%. U uvjetima povoljnim za

lijesku daje dobre prinose.

Rodni kutard (Fertile de coutard). Francuska sorta

koja je raširena i izvan Francuske. Stablo bujno, produktivno

rano cvjeta; protandrična je. Oprašuje je negret, davijana i

dugi španjolski. Omotač duţi za 1/3 od ploda. Sazrijeva

kasno. Ova sorta je dosta slična sa barcelonom. Plod

okruglast 3 - 4,2 g, ujednačen. Randman 39 - 44%.



Furfulak (Impsriale de Trebizonde, Karidaty). Potječe

od C. pontica i vodeća je sorta u Turskoj. To je stara sorta,

širi se i u drugim zemljama, posebno u Francuskoj.

Opisana je i kao trebizonda. Srednje bujno raste, formira

mnogo izdanaka. Faza cvjetanja je rana. Ima široko lišće.

Plodovi su oko 3 grama, okrugli, indeks: 1,75, malo spljošteni

na vrhu, dimenzije: 18,4x22 5x20,4 mm, i grupirani do 6

u grupe. Omotač dug, potpuno pokriva plod. Ljuska tanka,

lako lomljiva. Jezgra dobre kvalitete i u meĎunarodnom

prometu vrlo cjenjena. Prikladna za konzumiranje i

preradu, sadrţi 60,4% ulja. Randman 44% do 46%.

Dobri oprašivači su: barcelona, palas, negret, tonda

gentile del a longa i dr.



Kosford (Cosford, Prolitique e Coque Tondre,

Zellernuss). Kosford je iz Engleske. Nije jako bujna sorta,

dostiţe oko 5 - 6 m visine, koliko i promjer. List srednje

veličine, čak i sitan, obrnuto jajastog oblika. Plodovi 2 - 4

zajedno. Omotač u nivou ploda ili duţi, rasječen.

Plod duguljast - indeks okruglosti - 0,66, srednje veličine

- 2,5 g sa dimenzijama: 24,3x17,0x15,5 mm.

Jezgra u masi ploda sudjeluje 49,7 - 53,2%, ima

68,27% ulja. Sazrijeva kasno.



Mortarela.(talijanska sorta. Nije velike bujnosti, ali je

dobre rodnosti. Cvjeta srednje rano; ima izraţenu

homogamiju. Dobri su peludatori: tonda di gifoni, san

govani i dr. Faza sazrijevanja rana.

Plod okruglast (indeks - 0,79) sa masom 2,1 g i

dimenzijama: 21,4x16,8x14,8 mm. U račvici su prosječno

4,5 ploda. Omotač je duţi od ploda, ljuska tanka sa

diskretnim prugama.

Jezgra ploda sudjeluje u masi ploda 45,0%.

Upotrebljava se u industriji i kao stolna. Otporna je na niske

temperature, pa se ova sorta rado uzgaja.



Morel (Morell) je francuska sorta. Stablo male

bujnosti. Cvjeta srednje kasno do kasno. Sazrijeva

srednje. Peludator je dugi španjolski.

Plod sitan do srednje krupan 1,9 - 2,7. Randman

jezgre 42 - 46%.



Negret (Negret) Negret je iz Španjolske. Vodi porijeklo

od C. avellana. U Španjolskoj je vodeća sorta lijeske,

naročito u Kataloniji.

Grm je osrednje bujnosti, uspravno raste, formira

izdanke. Cvjeta rano, protoginična je sorta.

Plod je srednje veličine - oko 3 g, dimenzija

20,5x16,9x14,6 mm, okruglast (indeks 0,77) i zajedno su

3-4 ploda. Omotač je malo duţi od ploda. Zreli plodovi lako

otpadaju. Ljuska tanka, lako lomljiva. Jezgra lako ispada iz

ljuske i dobrog je okusa. Randman jezgra 47,7%. Mnogo se

cijeni u industriji čokolade.



Rojal uvedena u kulturu 1934. godine. Američka sorta,

hibrid barcelona X davijana. Stablo vrlo bujno uspravno,

produktivno. Srednje rano cvjeta, protandrična je.

Oprašivači su apolda, bolvijera i kosford. Plodovi srednje

sazrijevaju.

Plod okruglast (indeks 0,82), masa ploda 4,2 g sa

dimenzijama 23,6x21,0x19,8 mm. U račvici je 25 plodova

zajedno. Omotač duţi od ploda. Ljuska je srednje debela

sa tamnijim prugama.

Jezgra je 43,5%, sa prisustvom ţilica, kod prţenja se

pokoţica dobro odvaja.

Zbog krupnoće se cijeni kao stolna sorta.

Rimski. Nastala je od C. avellane. Ima vrlo bujno stablo.

Iako je grm, raste uspravno. Formira malo izdanaka. U

periodu početne rodnosti prevladavaju grančice sa

cvijetovima od 16 - 25 cm (56,4%), dok kod starijih stabala

(16 - 20 godina) grančice prevladavaju od 1 - 5 cm (67%).

Ova sorta ponekad prerodi, pa alternativno raĎa.

Ne formira mnogo resa, po tome se ubraja u grupu sa

slabo do srednje mnogo formiranih resa. Obično su u

grupi 2 - 3 zajedno.

Rano počinju cvjetati ţenski cvijetovi, još u studenom.

Ima izraţenu protaginiju. Samosterilna sorta, ali je dobar

oprašivač za standardne sorte bademoliki i kosford, nije

dobra za trebizonde.

Plodovi su teški oko 3,12 g. okruglastog oblika, malo

izduţeni, dimenzija 20x20x32 mm. Zajedno su do 3 ploda.

Ljuska je debela, teško lomljiva, izdrţi oko 31,07 do 33,78

kg na cm 2. Omotač je ravan sa vrhom ploda, sastavljen od

dva lista koji se pilasto po obodu završavaju. Sazreli plodovi

lako iz nje ispadaju.

Jezgra je dobro razvijena i u masi ploda sudjeluje

42,07%. Sadrţi 64% masti, 17% bjelančevina, i 5,7 mg%

nezasićenih masnih kiselina.

Pojedinih godina izraţena je rodnost do 38 kg/stablo.

Slabo formira izdanke, pa se moţe uzgajati i kao stablašica

na vlastitom korijenu. Dobrom agrotehnikom i

pomotehnikom moţe se umanjiti alternativnost raĎanja ove

sorte, što joj je inače značajniji nedostatak.

Rimski lješnjak





Crveni lambert (Rotblattrige Lambert). To je sorta iz grupe

lambertovih. Stablo srednje bujno, sa crvenim lišćem,

dekorativno djeluje. U račvici ima 1 - 7 plodova. Omotač je

duţi od ploda.

Plod je sitan, 1,36 g, dimenzija 23 X 12 X 14 mm.

Randman jezgre 48,52%.

Ljuska srednje tvrda, lijepog izgleda sa prugama. Lijep

izgled jezgre.

Crveni lambert







Sun Giovani. Italijanska sorta. Stablo raste vrlo

bujno, srednje širok grm, produktivan. Rano cvjeta sa

izraţenom homogamijom. Oprašivači su joj: tonda bjanka,

tonda di Ďiffoni, mortarela i dr. Rano sazrijeva.

Plod duguljast (indeks 0,76) sa dimenzijama:

22,3x18,4x15,4 mm. Omotač duţi od ploda, ljuska

srednje tanka, svjetlokestenjaste boje, prugasta i pri vrhu

maljava.

Jezgra je sa malo ţilica, prilikom prţenja se odvaja

pokoţica. Randman 46,2%.

Dobra je sorta, daje malo izdanaka. Osjetljiva na neke

bolesti i kasni mraz.



Sivri. Turska sorta. Stablo malo bujno, grm širok,

produktivan. Rano cvjeta, protandrična je. Rano sazrijeva.

Plod izduţen (indeks 0,80) srednje krupan - 2,5 g,

dimenzija 21,3x18,2x15,8 mm. U račvici su 4 ploda.

Omotač duţi od ploda. Ljuska srednje debela, kestenjasta

sa dvije uzduţne brazde i neznatno prugasta.

Jezgra kod prţenja ostaje čista. Randman jezgre

44,6%.

Raširena u Turskoj zbog dobre kvalitete jezgre.

Nedostatak je što se plodovi teško oslobaĎaju iz

omotača.



Pijemontski (Tonda Gentile del a Longhe, T. G. del

Piemonte). Italijanska sorta. Postala od C. avellane. Ona je

meĎu zastupljenijim sortama u Italiji. Najviše je ima u

provinciji Kuneo (Cuneo). Nedavno je unesena i uzgaja se

kod nas na području Umaga i u drugim područjima.

Ima srednje razvijen grm, prijelazni oblik, formira

izdanke. Srednje formira rese u grupama 2 - 3. Faza

cvjetanja je jako rano, dihogamija izraţena - protoginična.

Samosterilna je i sa slabom je klijavošću peludi zbog čega je

loš oprašivač. Oprašuju je sorte kutard rodni, negret, sorte

postale od C. maxime i C. pontica.

Plodovi su okruglasti (indeks - 0,94) sa zaoštrenim

vrhom. Masa ploda - 2,38 grama, dimenzije:

18,6x18,6x16,6 mm, pojedinačni ili u grupi 2 - 3. Omotač

je koliko i plod ili duţi od njega, pri vrhu široko otvoren pa

plodovi lako iz nje ispadaju. Ljuska je tanka (1,1 mm), ali

tvrda, do 47,08 kg na cm 2 čvrstine.

Jezgra sadrţi oko 72,3% ulja i 13,2 bjelančevina.

Randman jezgre je do 58%. Za klimatsko područje

ozbiljnijih nedostataka ova sorta lijeske nema.

Tonda Gentile della Langhe





Okrugli bijeli (Tonda Biancha). Italijanska sorta. Bujnost

srednja, grm raste na prijelazu izmeĎu uspravnog i širokog.

Osrednje je produktivna sorta. Faza cvjetanja rana,

protandrična. Dobri oprašivači: tonda rosa, mortarela,

kampanika i dr. Sazrijeva kasno.Plod duguljast (indeks -

0,87), srednje krupan plod - 2,8 g,dimenzija

21,7x20,6x16,9 mm. Omotač ispod nivoa ploda, ljuska

srednje tanka, kestenjaste boje sa prugama. Randman

jezgre 40,8%.Organoleptička ocjena dobra, mala rodnost

ograničeno uzgajanje.



Okrugli gifonski (Tonda di Giffoni). Italijanska sorta.

Stablo ne raste bujno, produktivno je. Prijelaznog oblika.

Plod okruglast (indeks -1), srednje krupan -2,4 g sa

dimenzijama 19,0x20,7x18,2 mm. U račvici su 2,8 ploda

zajedno. Omotač duţi od ravnine ploda. Ljuska srednje

tanka, kestenjaste boje sa prugama i dvije brazde

uzduţno.

Randman jezgre 60%, ljuska se odvaja pri prţenju.

Ima dobru rodnost i kvalitetu plodova. Plodovi su traţeni

u industriji čokolade i krema. Osjetljiva prema kasnim

mrazevima. Tipična sorta za mediteransko područje.









Tonda Giffoni





Rimski ukusni (Tonda Gentile Romana, T. G. di

Viterbo). Italijanska sorta, srednje bujnosti, prijelaznog

habitusa, dobre produktivnosti. Faza cvjetanja srednje

kasna, sa promjenljivim karakteristikama - homogamija,

protandrija ili protoginija. Oprašivači su: Tonda di Giffoni,

Mortarela i dr. Sazrijeva početkom rujna.

Plod okruglast (indeks - 0,95), dimenzija

20,7x20,6x17,9 mm i srednje krupan - 2,7 g. Prosječno u

račvici 2,7 ploda. Omotač je duţi od ploda, ljuska tanka,

svijetlo kestenjaste boje, prugasta.

Randman 45,0%. Kod prţenja jezgri odvaja se pokoţica.

Zbog kvalitete jezgri traţena je u industriji slatkiša.

Tonda Gentile Romana







Okrugli crveni (Tonda Rossa). Italijanska sorta, bujna,

uspravno raste, srednje produktivna. Srednje cvjeta.

Dihogamija: mohogamija - protandrija. Oprašivači: Tonda

Bijancha, Tonda di Giffoni i Tonda romana. Vrijeme

sazrijevanja - kasno.

Plod duguljast (indeks - 0,84), srednje krupan - 2,7 g,

dimenzija 21,1x19,8x15,9 mm. U račvici je prosječno 1,7

ploda. Omotač kraći od plodova. Ljuska srednje debela,

smeĎe boje sa prugama.

Jezgra sudjeluje sa 38,3% u masi ploda. Iako su dobre

osobine kvaliteta jezgre i dobra rodnost, nedostatak je

mali randman jezgre.



Trebizonda (Imperiale di Trebizonda, Karidaty). Stara

turska sorta. Raširena je u Turskoj gdje je dobre rodnosti.

Stablo je slabo bujno, a grm širok. Cvjeta srednje rano,

protandrična je.

Peludatori su: Tonda romana, Palas i dr. Sazrijeva

polovinom sezone za sorte lješnjaka.

Plod okruglast (indeks - 1,15), masa ploda 2,6 g, sa

dimenzijama 18,4x22,5 X 20,4 mm. U račvici 2,9 plodova.

Omotač je duţi od ploda, ljuska tanka, lijepe boje.

Jezgra čista, 45,3%. Upotrebljava se za stolnu

potrošnju i u industriji.



Vebsov (Webb's Preisnus). To je lambert hibrid. Srednje

bujna. Rano cvjeta. Protandrična je. Srednje rano

sazrijeva. Plod srednje krupan oko 2 g, dimenzije:

27x14x16 mm. Ljuska srednje debela. Omotač duţi od

ploda. Randman jezgre - 46%.



Bolvijerov (Wunder von Bolhviller, Geante de Hale). Drvo

visoko do 6 m i otporno na zimske temperature. Ima ovalne

listove - 10 do 12 cm duţine i 7 do 8 cm širine. Plodovi su po

2 - 4 zajedno. Omotač ravan sa plodom ili malo duţi, s obje

strane rasječena i po obodu nazubljena dublje ili pliće.

Cvjetanje je kasno - kraj siječnja i traje tri tjedna. Ţenski

cvijetovi se javljaju početkom oţujka. Ima puno resa i

antere su bogate s peludi. Plod konusno okruglast (indeks -

0,85) u osnovi četvrtast, duţina 2 - 2,5 cm i širina 2,23

cm. Masa ploda 3,6 g. Ljuska svijetlosmeĎa sa tamnijim

prstenovima. Jezgra ukusna i ispunjava ljusku. Randman

jezgre - 36,5%. Sazrijeva početkom rujna. PrilagoĎena

kontinentalnoj klimi, pa je zato i sa vrlo dobrom rodnošću.



Istarski dugi – populacija od Corylus maxima. Grm ove

sorte je dosta bujan: više ide u širinu nego u visinu, pa ima

loptasti oblik. Ovo je najmasovnija sorta u Hrvatskoj,

zastupljena je sa cca 80% u svim plantaţama. Široka

rasprostranjenost uvjetovana je nekim njenim dobrim

osobinama. U usporedbi sa nekim drugim sortama daje

redovitiju i obilniju berbu, a manje strada od lijeskotoča jer

ima tvrdu ljusku. Ipak, ne ubraja se meĎu visoko kvalitetne

sorte, jer zreli plodovi teško ispadaju iz omotača, a randman

jezgre nije najpovoljniji.

Prema vremenu cvjetanja ove sorte utvrĎena je

mogućnost njenog oprašivanja drugim sortama: odlično se

oprašuje sortama apolda i bandnuss, vrlo dobro sortama

northampthon, rimski lješnjak i ludolf, a slabo ju mogu

oprašiti sorte princess royal i comune.

Omotač je duţi od ploda. Vrh mu je nazubljen, suţen i

savijen, tako da se plod ne vidi. Omotač je sastavljen od 2

lista, koji su s jedne strane spojeni.

Plod istarskog dugog je krupan, ovalno duguljastog oblika,

pravilno zasvoĎen. Kapica mu je velika, okruglog oblika,

pravilno zasvoĎena. Pupak je izraţen samo na pojedinim

plodovima.

Prosječne biofizičke osobine ploda su: masa ploda 3,437

g, duţina 26,240 mm i širina 20,130 mm. U grozdu ima od 1

do 10, a najčešće 2 ploda (28,030%).

Ljuska ploda je tamno smeĎa, s tamnijim prugama. Vrh

ploda je prekriven sivim dlačicama, koje ponekad dopiru do

njegove sredine. Šav je slabo izraţen. Debljina joj iznosi

1,430 mm.

Pokoţica jezgre je tamnosmeĎa i glatka. Pelikula je tanka

i lako se odvaja od glatke jezgre.

Jezgra je krupna, izduţena, sa izraţenim šiljkom.

Biofizičke osobine su: masa 1,492 g, duţina 19,768 mm,

širina 13,806 mm, a prosječan randman joj je dobar i iznosi

43,489 %.

Jezgra sorte istarski dugi sadrţi: sirovih masti 64,38%,

bjelančevina 16,62% i invertnog šećera 3,34%.

List je velik, neprevilnog okruglog oblika, bez izraţenog

šiljka.









Grm istarskog lješnjaka









7. PODIZANJE PLANTAŢA LJEŠNJAKA

Za podizanje plantaţa lješnjaka poduzimaju se sve

organizacijske tehničke mjere kao i kod drugih voćaka, jer

od pravilnog podizanja zavisi i ekonomski efekt proizvodnje.

Kad je riječ o ovoj kulturi smatramo da je posebno značajna

studija o ekološkim uvjetima, naročito o klimi. Treba usaglasiti

čimbenike klime lokaliteta sa biološkom prirodom sorte.





PRIPREMA ZEMLJIŠTA



Masa korijena lješnjaka nalazi se na dubini izmeĎu 10 i

40 cm. Na rasprostranjenost korijenove mreţe značajan

utjecaj imaju fizičke osobine zemljišta. Na plodnom zemljištu

lješnjak ima gustu i isprepletanu korijenovu mreţu koja

zauzima veću površinu, a osnovna masa korijena nalazi se

do 40 - 50 cm dubine (oko 80%). Pojedine ţile prelaze i

dubinu od 70 cm. Laterarno prostiranje je u odnosu obujma

krune, samo manji dio korijena prelazi taj obujam. Odmah

uz deblo u prvom metru nalazi se više ţila nego u drugom;

sa udaljavanjem od debla smanjuje se broj ţila.

Zemljište za plantaţu lijeske priprema se na cijeloj

površini i na dubini do 60 cm, što zavisi od njegovih fizičkih

osobina.

Rigolanje cijele površine moţe se izvesti na klasičan

način uz primjenu teških traktora i plugova rigolera. U novije

vrijeme se preporučuje priprema zemljišta podrivanjem

podrivačima. Najbolje su se pokazali podrivači vibratori,

odnosno podrivači sa vibrirajućim radnim tijelom. Ovakva

priprema zemljišta ima neke prednosti, jer se zemljište ne

prevrće, a rastresa se na cijeloj dubini koja se ţeli. Na ovaj

se način povećava zapremina zemljišta, to doprinosi

poboljšanju vodnog i zračnog reţima zemljišta, kao i opće

poroznosti.

U nekim slučajevima zemljište se mora pripremati

kopanjem jamica. Za tu svrhu mogu se koristiti svrdla sa

vlastitim pogonom ili priključene na traktor.

Na strmom zemljištu moraju se izgraditi terase.

Agromeliorativna gnojidba



Agromeliorativna gnojidba je zahvat koji se izvodi u

sklopu svih operacija u neposrednoj pripremi zemljišta.

Sigurno je da od plodnosti zemljišta zavisi i uspjeh u

uzgajanju lješnjaka. On je vrlo zahvalan na sva dodatna

ulaganja oko poboljšanja kvalitete zemljišta.

OdreĎivanje količine organskih i mineralnih materija koje

treba zemljištu dodati vrši se prema zemljištu, odnosno prema

rezultatu analize zemljišta. Organske materije se

nadoknaĎuju dodavanjem stajnjaka, komposta, treseta,

uzgajanjem biljaka za zelenu gnojidbu i dr.

Unošenje mineralnih gnojiva, odnosno pojedinih

hraniva zavisi od toga da li je zemljište u njima siromašno ili

nije. Prema iskustvu iz SAD (Oregon) agromeliorativnom

gnojidbom u zemljište koje sadrţi do 7,5 mg na 100 g

zemljišta K2O unosi se 330 do 450 kg K 2O, ako zemljište

sadrţi 7,5 do 15 mg na 100 g zračno suhog zemljišta 325

do 330 kg K2O. U zemljišta sa preko 15 mg nije potrebno

unošenje kalija.

Pri agromeliorativnom gnojenju za lješnjak treba se

pridrţavati onih normi koje su date za orah.





IZBOR SORTI LJEŠNJAKA



Za proizvodnju plodova lješnjaka mora se predvidjeti

odgovarajući sortiment. Prilikom izbora sorti mora se voditi

računa o nizu čimbenika. Potrebno je poznavati biološku

prirodu sorti i njihovo ponašanje prema uvjetima sredine.

Veliki značaj ima i trţište, odnosno namjena proizvodnje. S

tim u vezi razlikuju se sorte sa plodovima prikladnim za

različite namjene: za stolnu upotrebu, za industriju (kreme) i

kombiniranu namjenu.

Napominjemo da je lješnjak pomološki nedovoljno

obraĎen; zbog toga se pojavljuju slučajevi da ista sorta ima

u jednom kraju zemlje jedno ime, a u drugom drugo, što

predstavlja poteškoću o kojoj treba voditi računa.

Nisu bez utjecaja pri izboru sorti ni druge osobine:

period ranog stupanja u rod, obilno i redovno raĎanje,

kvaliteta plodova, oslobaĎanje iz omotača, otpornost prema

bolestima, nametnicima, suši i sl., homogamija,

autofertilnost ili interfertilnost. Faza cvjetanja je značajno

obiljeţje (cjenjenije su sorte koje su kasnocvjetne). I

plodovi se više cjene ako su ujednačeniji po obliku i

ispunjeni jezgrom.

Za industriju čokolade, krema i dr. plodovi trebaju biti sitniji

do srednje krupni, okrugli ili ovalnog oblika, tanke ljuske i s

visokim randmanom jezgri. Jezgra treba biti pravilna i da

se pokoţica lako odvaja prilikom prţenja.

Plodovi za potrošnju kao stolno voće trebaju biti što

krupniji, atraktivnog izgleda i oblika.

Pri izboru sorti treba imati na pameti da su najznačajnija

svojstva: rodnost, bujnost, oblik ploda, randman jezgri,

odvajanje omotača (kupole), veličina ploda i otpornost na

negativne temperature.

Ocjena krupnoće plodova prema namjeni je nejednaka,

što se vidi iz slijedeće tablice.

Tablica 15. Slaganje plodova nejednake krupnoće prema namjeni





Promjer ploda (mm) Za industriju Za konzumaciju

preko 18 1 5

od 16,5 do 18 3 4

od 15,5 do 16,4 5 3

od 13,1 do 15,4 4 2

sitniji od 13,0 2 1



Odličnu kvalitetu označava (5), vrlo dobar (4), dobar (3), dovoljan (2) i

ne zadovoljava (1).

POZNAVANJE SORTI LJEŠNJAKA U POGLEDU

OPLODNJE

Odnosi oplodnje su slabo proučavani kod lješnjaka i

utoliko je ovaj problem sloţeniji. U našim uvjetima malo je

podataka koji se odnose na ovu problematiku.

Lješnjak je jednodoma voćka, što znači da su mu muški

i ţenski gametofiti razdvojeni. Pored toga kod njega je

moguća protoginija, protandrija i homogamija. Ova fiziološka

svojstva su uvjetovana nasljedna osnova, a na nju utječe i

klima područja. Kad bi postojala pravilnost u pojavi

protoginije i protandrije kod iste sorte po godinama i u

odreĎenim klimatskim uvjetima, ovaj problem ne bi bio toliko

teţak, lako bi se napravile kompatibilne kombinacije sorti.

Sorte lješnjaka su samobesplodne - autosterilne, a postoje i

inter - sterilne kombinacije. U poslijednje vrijeme je sve više

podataka koji informiraju o ponašanju pojedinih sorti u

pogledu odnosa oplodnje. U SAD su opovrgli da su sorte

lješnjaka autofertilne. Kod nas je Madić, 1969, 1971. na

ovom problemu dao značajne rezultate i skrenuo paţnju da

su sorte lješnjaka autosterilne. Poslije njega do istih

zaključaka su došli Manušev (1972) i S. Lukić (1981).

Poslije korekcije sorti u pogledu odnosa oplodnje u

Americi su povećali prinos sa jedne na 3 - 3,5 tone/ha. To

su isto postigli u Italiji i Španjolskoj - od 0,7 do 3 t/ha.

Na plantaţi trebaju biti zastupljene sorte: glavne,

dopunske i sorte oprašivači. Glavne su sorte

najzastupljenije. Treba nastojati kombinirati glavne sorte

koje se meĎusobno oprašuju, što nije moguće uvijek, pa se

traţe dopunske sorte radi peludizacije, ali pri tome ne treba

izbjegavati, makar u manjem obujmu, i sorte oprašivače.

Teško je preporučiti odnos ovih sorti, ali, prema iskustvu

proizvoĎača iz Španjolske sorte oprašivači ne trebaju biti

zastupljene više od 25%. Autofertilne sorte mogu se uzgajati

i u čistim nasadima, iako su ostvareni veći prinosi u

kombinaciji više sorti. Oprašivače postavljati na udaljenosti

do 30 m. Iako vjetar prenosi pelud i do 1 kilometra, daleko

bolji se rezultati postiţu kad su oprašivači na manjem

razmaku. U Španjolskoj se podiţu plantaţe gdje je jedna

sorta zastupljena sa najviše 43%. U Francuskoj se predlaţe

za jednu sortu 20 - 30% oprašivača.

Zbog sloţenosti cvjetanja, oplodnje kao i nedovoljnog

poznavanja odnosa izmeĎu sorti preporučuje se

uzgajanje više sorti u plantaţi.





IZBOR SADNICA LJEŠNJAKA



U praksi se koriste kvalitetne sadnice proizvedene

kalemljenjem ili jednim od vegetativnih načina. Sadnice

obavezno nabavljati od ovlaštenog proizvoĎača, čija je

proizvodnja pod kontrolom.

Sadnice moraju biti odabrane s posebnom paţnjom.

Treba obratiti paţnju na razvijenost korijena, zdravstveno

stanje i identičnost sorte. Pogreške pri izboru mogu dovesti

do vrlo nepovoljnih posljedica. Ove posljedice su kod

lješnjaka teţe nego kod drugih voćaka, zbog specifičnosti

cvjetanja i procesa oplodnje.

Sadnice lješnjaka proizvedene vegetativnim putem vrlo

često su s nedovoljno razvijenim korijenom. Takve sadnice u

prvoj godini se slabije primaju i sporo razvijaju. Sadnice sa

skladnim razvojem nadzemnog dijela i korijena bolje su od

onih kod kojih korijen nije razvijen, a nadzemni dio jest. Za

komercijalne nasade preporučuju se sadnice proizvedene

kalemljenjem na div lješnjaku - C. colurni, jer su uvijek sa

razvijenijim korijenom.





RASPORED SORTI LJEŠNJAKA U PLANTAŢI



Prema istraţivanjima mnogih autora sorte lješnjaka

su autosterilne, čak se nalaze i grupe sorti koje su

inkopatibilne izmeĎu sebe. Od sorti koje su izabrane

planom za odgovarajuću plantaţu, već prema odnosima

oplodnje, moraju se sorte ukomponirati tako da se vodi

računa o nekim praktičnim razlozima. Naime, uvjek treba da

je jedne sorte paran broj redova, naročito ako se kombiniraju

ili moraju kombinirati sorte čiji plodovi sazrijevaju ranije sa

sortama čiji plodovi sazrijevaju sasvim kasno. O drugim se

momentima vodi računa već pri izboru sorti u fazi

cvjetanja (podudarnost) i sl.





RAZMAK STABALA U PLANTAŢI



Već je istaknuto da se sorte lješnjaka razlikuju po

bujnosti. Po ovoj osobini se grupiraju u nekoliko grupa:

krţljave (trebizondski); malo bujne (pijemontski, dugi

španjolski); srednje bujne (barcelona, eugenija); bujne

(negret, kosford) i vrlo bujne (halski div). Osim nasljedne

osnove, na bujnost utječe i bujnost podloge, kao i niz

drugih čimbenika: plodnost zemljišta, padaline, primjena

agrotehničkih i pomotehničkih mjera, zaštita i dr.

Navedene čimbenike treba uzeti u obzir kad se

odreĎuje hranljivi prostor za stabla u plantaţi. Pored toga i

primjena mehanizacije moţe utjecati na veličinu razmaka

stabala lješnjaka u plantaţi. Maksimalna mehanizacija u

proizvodnji plodova lješnjaka uvjetovana je i oblikom krune.

Bolje se mehaniziraju procesi proizvodnje u nasadima sa

stablašicama i sa većim razmakom.

Nasad lješnjaka u obliku stablašica



Razmak sadnje pri podizanju plantaţe lješnjaka treba

usaglasiti sa vaţnijim faktorima od kojih to zavisi. To su

zemljište, bujnost sorti, osobine stabla (grm ili stablašica), pa

i konfiguracija zemljišta.

U donjoj tablici dat je pregled razmaka u zavisnosti od

navedenih čimbenika koje preporučuje Karlone (1962).

Stablašice se uzgajaju na manjem razmaku (prosječno

5x6 m), i to najbolje da se sadnja obavi u kvadrat ukoliko je

ravna površina, na nagnutim površinama razmak je 4x5 m.

Razmaci su veći ako se lješnjak uzgaja kao grm, 7x8 m.

Prema Kovačeviću (1955) mogu se koristiti različiti

razmaci za lješnjak.

U Francuskoj lješnjak se uzgaja na razmaku 5x5 m

(Barbeau, 1973), a u Italiji na razmaku 4 X 6 m, u redu je

manji razmak. U Oregonu je znatno veći ovaj razmak 6 X 6 m;

7,5 X 7,5 m, što zavisi od podloge. U Njemačkoj lješnjak se

uzgaja, ako je podloga C. colurna, na razmakuu 8x4 m. Bilo

je slučajeva da se poslije 24 godine kad je razmak iznosio

4 x4 m, morao vaditi - krčiti svaki drugi red. Lješnjak je heliofit

i zbog toga traţi i veći razmak.

Visina prinosa po 1 ha zavisi i od broja stabala.

U donjoj tablici daje se pregled prinosa u zavisnosti od

hranljivog prostora.









Kako se iz tablice vidi, najveći je prinos postignut u

gustom sklopu 4,5x4,5 m. Već u 8. godini je ostvaren

prinos od 1,87 tona.

Na bazi iznesenih činjenica teško se moţe predloţiti

jedan standardan razmak, budući da on zavisi od mnogih

faktora o kojima se mora voditi računa u svakom konkretnom

slučaju. Zbog toga smo mišljenja da za stablašice treba dati

veći razmak, orijentaciono 6 X 4 m, 6 m izmeĎu redova, a 4

m u redu, a za grm na vlastitomom korijenu 5,5 x5,5 m. U

prvom slučaju je više stabala za oko 27%.

TEHNIKA SADNJE



Na prvi pogled izgleda da nema razlike u načinu sadnje

sadnica lješnjaka i drugih voćaka. MeĎutim, postoje neke

specifičnosti u odnosu na druge voćke. Budući da lješnjak

vrlo rano počinje vegetirati, on praktično ima kratak period

mirovanja, a to znači da je neusporedivo bolje da se sadnja

obavi u jesen, i to rano, nego u proljeće.

Nikako ne treba sadnice saditi dublje nego što su bile u

brazdi. Preduboko zasaĎena sadnica gotovo 2 - 3 godine,

ne raste, to znači da i kasnije prorodi.









Izgled plantaže lješnjaka uzgajanih u obliku stablašica

8. PROGRAM RADOVA DO STUPANJA PLANTAŢE

LJEŠNJAKA U PERIOD RODNOSTI



FORMIRANJE KRUNE



Prema biološkoj prirodi lješnjak formira grm, zbog

čega se nekad prednost davala ovom obliku krune. U Europi

dominira grmast oblik uzgajanja lješnjaka koji se formira

sadnjom 3 - 4 sadnice na jednom sadnom mjestu. Lješnjak

formira mnogo izdanaka koji povećavaju grm. Pogrešno se

pripisuju neka svojstva grmu, a u stvari su samo

privremenog karaktera. Po nekim autorima grm je rodniji.

No, to je samo u prvim godinama, jer je lješnjak na vlastitom

korijenu, pa prije prorodi. MeĎutim, ovaj oblik uzgajanja je sa

manjim brojem stabala po ha, i kad se obračun prinosa

izvrši po jedinici površine, tada je prinos manji kod grma

nego kod stablašice, naravno ako je ista sorta.









Poslije 10 - 12 godina grm počinje, zbog fizioloških

promjena u formiranju cvijetnih pupoljaka, da se u pogledu

rodnosti i vegetativnog porasta drugačije ponaša. Opada

rodnost, smanjuje se vitalnost. Zbog toga se nameće

potreba za intenzivnijom proizvodnjom, a to znači i većim

troškovima proizvodnje. Pored toga i primjena mehanizirane

berbe je oteţana, što poskupljuje proizvodnju plodova.

MeĎu značajnijim promjenama u procesu proizvodnje

lješnjaka svakako je napuštanje grma i prelazak na

stablašice kao uzgojni sustav sa različitim oblicima krune.

Najčešće je oblik krune vaza, ali se ne isključuju i ostali

oblici.

Moguće je da se od sadnica sa podlogom C. colurne

formira grm sa 3 - 4 osnovne grane nastale od isto toliko

sadnica koje treba zasaditi na svakom sadnom mjestu.

Smatra se da je ovaj način formiranja oblika relativno skup i

da nema opravdanja.

U novopodignutim nasadima lješnjaka sve je više

stabala s deblom od oko 50 - 80 cm i krunom u obliku vaze sa

3 - 4 grane. Na ovaj način se lješnjak počinje uzgajati u

Europi i SAD (Oregon i Washington). Mnogi autori ističu da su

na ovaj način troškovi proizvodnje lješnjaka manji. Prednosti

stablašice nad grmom se mogu ovako definirati: stabla

bolje koriste svjetlost; veća je produktivnost rada; moguća

je maksimalna primjena mehanizacije; manji su troškovi

proizvodnje.

Plantaža lješnjaka u obliku stablašica u 5. godini









Formiranje vaze kod lješnjaka



Ova kruna, kao i kod drugih voćaka, nema provodnice.

Najčešće ima 3 - 4 osnovne grane. Prilikom formiranja krune

na odreĎenoj visini za deblo ostavi se dio s pupoljcima iz

kojih će se razviti osnovne grane.

Kruna u obliku vaze: rezidba na kraju druge godine (lijevo) i izgled u toku

vegetacije (desno)







Zbog bolje veze osnovne grane sa deblom treba izmeĎu

osnovnih grana ostavljati 15 - 20 cm, tj. ne preporuča se

ostavljanje za osnovne grane ljetnih izdanaka jedan iznad

drugog, budući da se s vremenom grane toliko pribliţe da

izgleda kao da su iz jednog mjesta. Osnovne grane trebaju

biti ravnomjerno rasporeĎene u prostoru. Na svakoj

primarnoj osnovnoj grani formiraju se po 3 - 4 sekundarne

grane koje su postavljene tako da je, prva od osnove

udaljena oko 30 cm, druga od prve 50 - 100 cm, a treća od

druge kao druga od prve. Prva serija sekundarnih grana

je izmeĎu svake osnovne grane, druga serija suprotno

prvoj, a treća suprotno drugoj seriji.

U periodu formiranja krune značajno je da se sve grane

ravnomjerno razvijaju. U ovom se periodu rezidba sastoji u

blagoj intervenciji - uklanjaju se ljetni izdanci koji smetaju

jedan drugom i oni koji se razvijaju u unutrašnjosti krune.

Osim toga mogu se skraćivati i oni ljetni izdanci koji su

izuzetno bujniji od drugih.

Formiranje drugih oblika krune lješnjaka



Grm. Od drugih oblika krune već je spomenut grm.

Odmah nakon sadnje sadnica se skraćuje na 15 - 30 cm. Iz

korijena će se razviti izdanci od kojih se ostavlja 3 - 4 za

osnovne grane. Broj osnovnih grana u grmu zavisi od

bujnosti sorti, ali ih se ostavlja onoliko koliko je potrebno da

se ne umanji opći porast. Budući da se izdanci stalno

formiraju, njih treba uklanjati redovito, samo se ostavljaju

oni izdanci koji su potrebni za formiranje grma. Praktično u

toku formiranja rezidba se svodi na prorijeĎivanje.



Grmasta vaza. Ovaj oblik krune je prijelaz izmeĎu

vaze i grma. Prilikom sadnje se zasade 3 - 4 sadnice. U

pravcu meĎuredova se okrenu dvije i dvije na rastojanju

od oko 40 cm. Sadnice su zasaĎene malo ukošeno, tako

da čine široku vazu već od prve godine. Ukoliko se lješnjak

uzgaja po ovom načinu, bolje je da su sadnice na podlozi

C colurna, jer neće formirati izdanke. Ovaj se način danas

malo prakticira.

Kruna lješnjaka u obliku grma









Mogu se formirati i ostali oblici krune. Čak se moţe

formirati i palmeta sa kosim granama, kao i drugi razni oblici,

ali su iskustva sa njima skromna.









DRUGI RADOVI U PLANTAŢI LJEŠNJAKA DO

STUPANJA U ROD



U komercijalnoj plantaţi lješnjaka obavljaju se

uglavnom svi radovi koji se inače izvode i u drugim voćnim

plantaţama. Nije potrebno da se smanjuje intenzivnost

proizvodnje lješnjaka. Ukoliko do toga doĎe, neminovno se

to odraţava na financijskom rezultatu. Naša iskustva sa

uzgajanjem lješnjaka su skromna, pa se koriste iskustva

stečena u drugim zemljama i pod drugim uvjetima.

Primjenjujući tuĎa iskustva u proizvodnji lješnjaka, treba ih

u našim uvjetima provjeravati dok se ne doĎe do saznanja

koja odgovaraju odreĎenim ekološkim sredinama.

Od vaţnijih radova u uzgojnom periodu skrenuće se

paţnja na najvaţnije :





Odrţavanje zemljišta



Odrţavanjem zemljišta treba se postići uništavanje

korova i odrţavanje najboljeg reţima za vodu i zrak. Na taj

bi se način postizalo i odrţavanje dobrih drugih osobina

zemljišta, a naročito njegove plodnosti. Zemljište u plantaţi

moţe se odrţavati na jedan od poznatih načina. Svakako

treba način odrţavanja zemljišta biti u skladu i sa drugim

čimbenicima (podneblje, plodnost zemljišta, konfiguracija i

sl.).

U borbi protiv korova sve se više koriste prikladni

herbicidi. Naročito se preporučuju herbicidi za plantaţe

podignute na vlastitom korijenu, gdje se javlja veliki broj

izdanaka. Primjenom herbicida uništava se i znatan broj

izdanaka koji suvišno iscrpljuju matično stablo.

U plantaţi gdje se obavlja mehanizirana berba ne

preporučuje se drţanje zemljišta u stanju ledine, jer bi to

oteţavalo skupljanje plodova. To znači da se zemljište u

intenzivnoj proizvodnji odrţava u vidu jalovog ugara.

U slučaju da je plantaţa na siromašnom zemljištu i da

ravnoteţa organskih materija treba izravnati uzgajanjem

biljaka za zelenu gnojidbu tada se meĎuredni prostor koristi

za uzgajanje stočnog graška, grahorice, raţi, inkarnatske

djeteline ili koje druge biljke koja daje dovoljno zelene

mase. U jesen se najčešće siju grašak, maljava grahorica ili

panonska grahorica u kombinaciji sa raţi. U proljeće se

masa zaore. U redu se zemljište prska herbicidima radi

uništavanja korova i izdanaka. Od herbicida su dobri za

uništavanje izdanaka: Paraquat, 2 - 4

dihlorfenoksisirćetna kiselina i dr., gramokson u količini

od 4 kg/ha površine koju treba tretirati.

U jesen se primjenjuje duboka obrada uz prethodno

razbacivanje odgovarajuće količine organskih i mineralnih

gnojiva.

Obrada zemljišta u jesen doprinosi poboljšanju vodnog

reţima zemljišta, ubrzavanjem mnogih procesa u zemljištu,

uništavanju korova, nametnika, podsticanja rada korisnih

mikroorganizama. Napominje se da je korijen plitak i da

ga obradom ne treba povrijeĎivati.





Rezidba mladih stabala lješnjaka



Rezidba mladih stabala lješnjaka svodi se na

reguliranje pravilnog razvoja osnovnih grana. Pored toga

njome se utječe da se grane pravilno razgranjavaju, da se

suvišni ljetni izdanci uklone do osnove. U biti u prvim

godinama rezidba stabala lješnjaka je neznatna, sa

starošću stabla se njen intenzitet povećava. O ovoj rezidbi

bilo je više govora kod formiranja oblika krune.





Gnojidba



Mineralna ishrana mladih stabala lješnjaka. Mineralna

ishrana mladih stabala treba biti u skladu sa njihovom



Navodnjavanje lješnjaka



Navodnjavanje predstavlja značajnu mjeru u

poboljšanju općeg porasta i razvijenosti, a samim tim i

povećanja prinosa. Navodnjavanje se danas malo

primjenjuje, jer se ne shvaća pravi doprinos koji ono ima u

uzgajanju lješnjaka. Posebno je vaţno da se vodom

intervenira dok su stabla mala, odmah nakon sadnje, da

sadnice u početku ne zakrţljaju. Čim se osjeti nedostatak

vlage u zemljištu, treba primjeniti navodnjavanje.

Najrentabilnije je da se voćke zaljevaju prve godine poslije

sadnje. U SAD se pored voćkica postave kante kod kojih je

dno perforirano. Iz cisterne se voda toči u kante, a poslije

istjecanja vode one se prenose ispod slijedećeg stabla.





Zaštita lješnjaka



Zaštita u periodu uzgajanja svodi se uglavnom na

suzbijanje nekoliko bolesti i nametnika. Najčešće se

izvede po jedno zimsko i 2 - 3 tretiranja u toku ljeta protiv

lisnih uši. Za zimsko prskanje moţe se koristi Gebutoks u

tekućem stanju u koncentraciji od 0,75% do 1,0% (750 -

1000 g/lit. vode). U toku vegetacije za suzbijanje uši, crvenog

pauka i dr. koristi se Fosdrin 10% u koncentraciji 0,1 do

0,15%, ili Dimekron 20 u koncentraciji 0,1 do 0,15%.









9. PROGRAM AGROTEHNIČKIH I

POMOTEHNIČKIH MJERA U REDOVNOJ

PROIZVODNJI



Program mjera u redovnoj proizvodnji treba

doprinijeti postizanju maksimalnih prinosa dobre

kvalitete, i to svake godine. To se postiţe preko niza

zahvata od kojih su najvaţniji: rezidba, odrţavanje

zemljišta, mineralna ishrana - gnojidba, navodnjavanje,

i zaštita od bolesti i nametnika.





REZIDBA LJEŠNJAKA



Rezidba lješnjaka kao regulator rodnosti tek u posljednje

vrijeme dobija svoj puni značaj. Iako je lješnjak voćka koja se

odavno uzgaja, ipak se rezidba kod ove voćke tek nedavno

počela primjenjivati. Prolazila je kroz faze od one kad se

mislilo da lješnjak ne treba obrezivati, pa dalje, do

povremenog prorijeĎivanja grma, zatim prikraćivanja

debljih grana, ali samo jednog dijela, i do njene sadašnje

primjene o kojoj dajemo više informacija.

Rezidbom se regulira ravnoteţa izmeĎu vegetativne i

generativne aktivnosti. Poslije desetak godina od sadnje na

stalnom mjestu lješnjak postupno počinje smanjivati vitalnost,

što vrlo često dovodi do neredovite rodnosti. Bilo je već riječi

o tome da se reproduktivni organi nalaze na jednogodišnjim

grančicama i da je njihov broj u korelaciji sa duţinom, što

znači da ta okolnost nameće poduzimanje mjera kojim će se

osigurati dovoljan broj i duţina ljetnih izdanaka. U tu svrhu

se preporučuje, pored drugih mjera, i znalački izvedena

rezidba. Prema mnogim autorima najbolji se prinos postiţe u

slučajevima kad su grančice duţe od 15 cm. Tako su Painter

i Hartman (1958) utvrdili da su stabla s grančicama dugim

od 17 do 24 cm dala 5 puta veći prinos od stabala sa

grančicama dugim od 8 do 16 cm, a ova su imala 6 puta

više plodova od stabala kod kojih su grančice bile ispod 7

cm. Smatra se da je dobra ravnoteţa ako je kod stabala

starih 7 - 8 godina duţina grančica od 15 do 20 cm,

odnosno kod stabala starih 15 - 20 godina - 15 cm, i kod

starijih od 20 godina 10 cm.

Duţina grančica – ljetnog izdanka se uzima kao kriterij

u ocjenjivanju vitalnosti stabala u pojedinim periodima. Ne

treba gubiti iz vida da je lješnjak heliofit i da osvjetljenje

ima veliki utjecaj na prinos.

Najviše se cvijetnih pupoljaka formira pri vrhu i po

periferiji krune, a to su najbolje osvjetljeni dijelovi. Stoga

treba pravilno proreĎivati krunu, a naročito njen unutrašnji

dio. U Oregonu se prakticira svake 5. godine intenzivna

rezidba, odstranjuje se i do 50% krune. Pravilno izvedena

rezidba, a to znači dovoljno intenzivna svake godine,

doprinosi kontinuiranom porastu ljetnih izdanaka oko 15 -

20 cm, bolja je oplodnja, veći je prinos i bolja kvaliteta

plodova.

Smatramo neophodnim da se rezidba obavlja svake

godine, a ako ne moţe svake godine, onda svake druge ili

treće. Najbolje je da se obrezivanje vrši odmah poslije

otpadanja lišća, ali voditi računa da se grančice ne skraćuju.

Iz praktičnih razloga se preporučuje rezidbu izvoditi u fazi

cvjetanja ţenskih cvijetova kada se vidi šta je rodno a što

nije, pa se neće desiti da se rezidbom smanji prinos.

Rezidba u cilju podmlaĎivanja izvodi se od 10. do 12.

godine. Ovu rezidbu treba sprovoditi postepeno u toku 3 -

4 godine, naročito ako je riječ o grmovima koji su formirani

od više sadnica. Tehnika podmlaĎivanja se sastoji u

skraćivanju grana na 50 cm od površine.

Napominje se da nema standardnog pravila za obrezivanje

lješnjaka.





ODRŢAVANJE ZEMLJIŠTA



Odrţavanje zemljišta treba prilagoditi svakom

konkretnom slučaju. Svi se načini mogu koristiti, ali se vodi

računa o mehaniziranoj berbi. Najbolje je u tom slučaju jalovi

ugar. Prije nego se sa berbom počne izvrši se ravnanje

površine i valjanje radi lakšeg sakupljanja plodova.

Primjenjuju se herbicidi za suzbijanje korova u redovima. Od

herbicida se najviše koriste: Simazin, Gramoxom i Paraquat,

a prema uputstvu koje daje proizvoĎač.





MINERALNA ISHRANA (GNOJIDBA)

Lješnjak dobro reagira na unesena gnojva. Treba

normu usaglasiti sa potrebama. Za ovu svrhu se koriste

neke iskustvene norme do onih na bazi sadrţaja odreĎenog

hraniva u zemljištu i pojedinim dijelovima - listu, plodu i

slično.

Prema Barbou (1973) norma za ishranu dušikom

odreĎuje se prema koncentraciji iona u listu, i to:

- manje od 1,8% dodaje se po stablu 1,3 do 1,8 kg

- od 1,8% do 2,2% dodaje se po stablu 0,9 do 1,3 kg

- od 2,2% do 2,5% dodaje se po stablu 0,6 do 0,9 kg

- više od 2,5% nije potrebna gnojidba.

Za kalij se, na istom principu, preporučuju norme K2O

po stablu:

- manje od 0,5% treba dodati 3,6 do 4,5 kg

- 0,5% do 0,8% treba dodati 2,7 do 3,5 kg

- 0,8% do 1,0% treba dodati 1,8 do 2,7 kg

- više od 1,0% ne treba dodavati.



U SAD se preporučuje unošenje svake treće godine po

500 - 800 kg/ha kalijovog gnojiva, a u Francuskoj godišnje

350 - 400 kg/ha. Ukoliko je u zemljištu 150 mg/kg, zemlji nije

potrebno dodavanje kalijovog gnojiva.

Lješnjak dobro reagira na gnojidbu stajnjakom,

osokom, fekalijama. U Engleskoj lješnjak gnoje raznim

otpacima organskog porjekla (od vune i dr.). Organska

gnojiva u kombinaciji sa mineralnim daju dobre rezultate.

Ne treba gubiti iz vida da se djelovanje gnojiva moţe

umanjiti nedostatkom vlage u zemljištu, što se često dogaĎa

s obzirom da se u takvim krajevima ova voćka uzgaja.

Prema Jonsonu (1936) gnojidba lješnjaka osnovnim

hranivima treba po prilici da je kao i kod jabučastih

voćaka.

Orijentacione norme gnojiva za lješnjak su: N - 8 0

kg/ha, P2O5 - 40 kg/ha i K 2 O - 160 kg/ha.

Chandler (1941) navodi mogućnost da korijen lješnjaka

fiksira slobodan dušik iz atmosfere poput leguminoza.

NAVODNJAVANJE



U ostvarivanju stabilnih prinosa voda je značajan

čimbenik. U Kaliforniji je navodnjavanje redovna mjera od

svibnja do kraja kolovoza. Prosječno se ravnomjerno

raspodijeli na ove mjesece 950 do 1000 mm. Zbog lakšeg

prikupljanja plodova izbjegava se navodnjavanje iz brazde.

U Italiji se vrši navodnjavanje u kritičnim mjesecima ili,

ako je sušan period, svakih 30 dana. Zbog nedostatka vode

plodovi mogu otpasti u velikom postotku - do 62%.

U Francuskoj izvedu 3 - 4 zalijevanja od travnja do

kolovoza, sa po 70 mm, odnosno sa ukupno oko 210 -

280 mm.

Mi još nemamo iskustva sa navodnjavanjem lješnjaka,

ali smatramo da treba intervenirati u periodu porasta

vegetativne mase i plodova, kao i u periodu poslije

lignifikacije ljuske kad se jezgra formira, jer su to kritični

periodi za vodom.





ZAŠTITA LJEŠNJAKA O D BOLESTI I

ŠTETOČINA



Lješnjak ne napada veliki broj bolesti i nametnika, pa

su za zaštitu dovoljna samo 3 - 4 tretiranja.



Bolesti lješnjaka



Trulež ploda lješnjaka (Sclerotinia coryle Schell.). Oboljeli

se plodovi lako raspoznaju, oboljevaju sasvim mladi i

plodovi pred berbu. Plodovi potamne, prekida im se porast i

sasušuju se. Teško ispadaju iz omotača. Promjena boje

moţe doći na bilo kojem dijelu ploda.

Za suzbijanje se koriste fungicidi: bakarni kreč,

Kaptan, Orto-cide, Ronilan, Benlejt i Fungohrom.

Tretiranje se vrši prema uputstvu proizvoĎača.



Pepelnica (Phyllactinia corylea korst.). Pepelnica

napada prije svega list, koji mjenja boju, ţuti, pa čak i

otpadne. Češće se javlja u mediteranskom podneblju.

Bolest je utoliko štetnija što moţe izazvati i defolijaciju.









Truleţ ploda lješnjaka (lijevo), botrytis-crteţ (desno)





Parazit prezimljuje u otpalom lišću, dobro je da se

pri jačem napadu lišće sakuplja i spaljuje.

Suzbija se jednim od sljedećih fungicida: kosan,

Kumulan, Ak-ricid, Karatan ili Afugan, Bajleton, Saprol i

dr.

Od drugih bolesti značajnija je rupičavost lišća

(Gloesporium coruli Desm.).

Virusna oboljenja kod lješnjaka nisu dovoljno

proučena.









Nametnici lješnjaka



Crvljivost - Balaninus (Curculio nucum L.) Vrlo čest

nametnik lješnjaka. U biti to je pipa crne boje. Masovno se

javlja u svibnju. Ţenka u plod polaţe jaje iz kojeg se izlegne

gusjenica - crv bijele boje. Vrlo često dolazi do otpadanja

plodova usljed zaraze. Ličinka izgrize tvrdu ljusku i učahuri

se u zemlju, gdje prezimi. U proljeće izlazi imago, hrani se

lišćem do polaganja jaja.

Ovo je opasan nametnik i zato treba početi sa borbom

protiv nje čim se primjeti. Značajno je da se prati pojava i

razvitak insekata.

Suzbijanje se vrši jednim od sljedećih preparata:

Ultracid, Lebaj-cid, Zolone, Gusation i dr.



Grinja (Phytoptus Avellanae). Ovo je nametnik koji

napada pupoljke, pa izaziva, deformacije. Oštećenje je vrlo

karakteristično sa sitnim listićima kao rozeta. Napada obje

vrste cvijetova, pa je tako direktno ugroţena rodnost. Rese

imaju malo peludi, a ţenski se cvijetovi ne oploĎuju.

Prezimljuje u pupoljku i u proljeće se seli na mlade pupoljke,

a stariji se sasuše.

Suzbijanje je efikasno sa Plictranom i Endosulfanom.

Tretira se u trenutku napuštanja pupoljka gdje je prezimila,

a to je u proljeće. Ovi se preparati koriste prema uputstvu

proizvoĎača.



Crveni pauk. Javlja se na naličju lista. Pri većem

napadu moţe doći do defolijacije.

Suzbija se u toku vegetacije i preko zime, jer prezimljuje

u obliku jaja. Za zimsko suzbijanje koriste se uljni preparati, a

u toku vegetacije jedan od sljedećih: Plictran, Neoron,

Omite i dr.





Crveni voćni pauk







Lisne uši. Najčešće se javlja Mvzocallis corvli. Lisne uši

nisu naročito štetne. One se suzbijaju dimekronom ili nekim

drugim insekticidom.

Suzbijanjem navedenih štetočina suzbijaju se i neke

druge koje se u plantaţi javljaju.

Zaštita lješnjaka se sastoji iz sljedećih tretiranja: jedno

zimsko prskanje, zatim prvo proljeće neposredno prije

cvjetanja, drugo proljetno - poslije cvjetanja, treće - oko dva

tjedna poslije drugog i naredna tretiranja - prema potrebi.

Tretiranja se obavljaju jednim od navedenih preparata i u

količinama koje su u prospektu naznačene.

Napominjemo da su štete od ptica velike (kukavica,

vrane, patke), kao i od glodara, miševa. Posebno su velike

štete koje nanose vjeverice. U jednom gnjezdu vjeverice je

naĎeno 129 kg plodova lješnjaka. U fazi sazrijevanja plodova

treba obratiti paţnju da se plodovi sačuvaju od ovih

nametnika.





BERBA PLODOVA LJEŠNJAKA



Berba lješnjaka obavlja se od sredine srpnja do

početka listopada, što zavisi od osobina sorte i područja

uzgajanja. Pri odreĎivanju vremena berbe treba se drţati

principa: ukoliko se plodovi lješnjaka čuvaju duţe u

nepreraĎenom obliku, treba ih brati kada su potpuno sazreli.

Plodovi su sazreli kad promjene boju i kad lako ispadaju iz

omotača. Sasvim sazreli plodovi lješnjaka dobijaju

ţutosmeĎu boju. Prerano obrani plodovi lješnjaka gube u

kvaliteti: jezgre se smeţuravaju, postaju ţilave i slično.

Plodovi obrani u punoj zrelosti imaju najbolju kvalitetu.

Povećava se količina oleinske kiseline, od koje zavisi

aroma.

Berba plodova lješnjaka moţe kod nekih sorti biti

oteţana jer svi plodovi ne sazrijevaju istovremeno i što se

kod nekih sorti plodovi teško oslobaĎaju iz omotača.

Ranije, a još i danas, berba se u velikoj mjeri obavlja

ručno. U velikim plantaţama se koriste dvije mašine za

berbu. Jedna mašina kojom se plodovi lješnjaka otresu i

druga kojom se plodovi sakupljaju sa zemlje.









Strojno prikupljanje plodova lješnjaka



Za mehaniziranu berbu zemljište se ranije

pripremi. Treba se poravnati, prvo se površinski sloj

razbije rotacionom sitnilicom, a zatim se valjkom poravna

tako da mašina lako sakuplja plodove.

Sakupljanje plodova se obavlja u nekoliko navrata budući da

plodovi nejednako sazrijevaju. Zbog toga je vaţno da se

sorte u plantaţi posebno lociraju prema dobi sazrijevanja

kako bi troškovi bili manji. Po mnogim autorima troškovi

berbe iznose oko 50% ukupnih troškova proizvodnje.

Moderna oprema omogućuje da se za sa 5 ljudi za 10 dana

obere 80 ha.

Ručna berba plodova manje se primjenjuje na velikim

plantaţama, jer je učinak mali. Primjenjuje se na malim

površinama. Za berbu se koriste male korpice. Jedan radnik

moţe za jedan dan nabrati oko 50 kg plodova, ali ovo je

orijentaciona norma, jer na učinak ima utjecaja veći broj

faktora.

Obrani plodovi se propuštaju kroz mašine, koje mogu

biti i stacionirane, za odvajanje: omotača, grančica, dijelova

lišća, zemlje i dr. Čisti plodovi se odnose na sušenje.

Prilikom berbe plodovi imaju oko 30 - 35% vode. Suše se

kao i plodovi oraha na t° do 40°. Sušenje traje dok se ne

smanji sadrţaj vode na standardnu količinu od oko 10%.

Plodovi se mogu bijeliti zbog popravke boje ljuske, kao

kod oraha.

Ukoliko se radi o manjim količinama plodova, mogu se

raširiti na neku ravnu površinu u tankom sloju kako bi se

lakše i bolje sušili. Pored toga, treba ih češće promješati.

Omotač ploda pri ovom sušenju puca i oslobaĎa plod.

Prakticira se i lupanje tankom motkom kako bi se plodovi

brţe oslobodili omotača. Za oslobaĎanje plodova od

omotača postoje i posebne mašine. Budući da se sasvim

izdvoje plodovi od omotača, ostave se još neko vrijeme (4 -

5 dana) da se prosuše na suncu. Osušeni plodovi lješnjaka

(do 10% vlage) klasiraju se po krupnoći, postoje posebne

mašine za tu svrhu, pa se pakiraju u vreće (sanduke, bačve

i sl.) i skladište do upotrebe. Čuvanjem plodovi izgube oko

22% teţine. Preporučuje se prodaja u studenom. U toku

čuvanja treba podešavati temperaturu i vlaţnost zraka

prostorije gdje se plodovi čuvaju. Ovo se postiţe tako što

se za ovu svrhu koriste prostorije koje su u toku čuvanja

plodova mogu lako i uspješno provjetravati.

Klasiranje plodova lješnjaka



Klasiranje plodova lješnjaka odnosi se na plodove u

ljusci i jezgri.



Lješnjak u ljusci i bez ljuske



Lješnjak u ljusci se razvrstava u kategorije:

kvaliteta I, kvaliteta II i kvaliteta III.



Kvaliteta I - plodovi ove kvalitete, su zdravi, bez ostatka

omotača, ujednačeni po obliku i veličini, pravilno razvijeni,

bez mrlja na ljusci, potpuno zreli i jezgrom ispunjavaju

ljusku, ne smiju biti crvljivi ili na drugi način oštećeni.



Kvaliteta II - plodovi ove kvalitete su isti kao plodovi

kvalitete I, samo se dozvoljava do 5% plodova s manjim

nedostacima. Najmanji promjer kod plodova ove kvalitete

je 8 mm.



Kvaliteta III - obuhvaća plodove raznog oblika i

veličine, ali moraju biti zreli i zdravi. Promjer moţe biti i

ispod 8 mm. Dozvoljava se 10% plodova sa izvjesnim

nedostatkom.





Usporedba veličine lješnjaka s novčićem

Jezgra lješnjaka se stavlja u promet kao kvaliteta I,

kvaliteta II i kvaliteta III.



Kvaliteta I su jezgre lješnjaka cijele, zdrave, suhe,

pravilno razvijene, smeĎe do tamnocrvene pokoţice na

prijelomu svijetle boje. Ne smiju biti uţegla, oštećena od

nametnika, sa dijelovima ljuske i sl. Promjer jezgre iznad

10 mm. Dozvoljava se 5% polomljenih jezgri.



Kvaliteta II su jezgre kao u kvaliteti I, s tim što se

dozvoljava 3% jezgri oštećenih od nametnika i uţeglosti i

10% polomljenih jezgri. Promjer ne smije biti ispod 6 mm.



Kvaliteta III su jezgre razne krupnoće. Dozvoljava se

5% jezgri oštećenih i 20% polomljenih.







Čuvanje plodova lješnjaka



Lješnjak se moţe uspiješno očuvati oko 12 mjeseci, ako

su osigurani optimalni uvjeti. Neophodno je, meĎutim, da se

plodovi poslije berbe dobro osuše, jer je to jedan od bitnih

preduvjeta za njihovo normalno odrţavanje. Lješnjak se

preko zime čuva u običnim nehlaĎenim skladištima, jer

relativno niske temperature u ovo doba godine osiguravaju

prihvatljive uvjete za čuvanje lješnjaka. Ovaj način

čuvanja moţe se eventualno preporučiti samo tijekom zime,

s tim da se plodovi lješnjaka početkom oţujka stave u

rashladne komore u kojima se odrţavaju za vrijeme proljeća

i ljeta. Prema nekim američkim podacima lješnjake treba

odrţavati na temperaturi od 0 do 2 °, jer se tada

najoptimalnije očuva kvaliteta, naročito ako se plodovi čuvaju

oko 12 mjeseci. Prema drugim autorima lješnjaci se mogu

skladištiti na temperaturi 4,5 do 7° i relativnoj vlaţnosti 65%

do 75%. Ukoliko je u skladištu veća vlaţnost, postoji

mogućnost razvijanja plijesni, a pri niţoj vlaţnosti dolazi

do isušivanja i gubitka u teţini. Neki njemački autori navode

da je za čuvanje lješnjaka dovoljna temperatura od +8

do +10°. Različiti podaci o čuvanju ove vrste voća rezultat su

svakako nejednakog kemijskog sastava, a posebno sadrţaja

masti, bjelančevina i vode. Tako, na primjer, sorta furfulak

ima samo 62,11% masti, a skorospelska 71,56%. Sadrţaj

bjelančevina takoĎer varira izmeĎu 14,06% kod sorte

kerasund do 19,44% kod hodţi-thiri. Voda sudjeluje

3,48% do 5,38%, što zavisi od sorte.







Različiti načini čuvanja lješnjaka



Njemački autori, koji dozvoljavaju znatno višu

temperaturu (+8 do +10 °C), polaze od toga da lješnjak

sadrţi samo 2,5% vode, dok prema američkim autorima

količina vode kod lješnjaka iznosi 3,6%.

Čuvanje lješnjaka u ljusci je poboljšano ako se pakira u

vreće nepropusne za vlagu.

Plodovi mogu biti izloţeni vrlo niskim temperaturama,

a da ne doĎe do oštećenja i pogoršanja kvalitete poslije

odmrzavanja, ako lješnjak sadrţi manje od 6% vode. Točka

smrzavanja kod osušenog lješnjaka (oko 3,6% vode)

kreće se oko -10°.

Treba istaknuti da se lješnjaci ne čuvaju u istim

prostorijama u kojima se nalaze drugi proizvodi, kao što

su svijeţe ili suho voće, luk i dr., od kojih lješnjak moţe

apsorbirati miris, jer to štetno utječe na njegovu kvalitetu.

Ukoliko za vrijeme čuvanja, prijevoza ili manipulacije doĎe do

vlaţenja, tj. ako se poveća postotak vlage kod lješnjaka, ili

se skladište nedovoljno osušeni plodovi, povećava se

mogućnost razvoja mikroorganizama i pojava, naročito pri

višim temperaturama odrţavanja lješnjaka. Kao posljedica

ovog nastaju peroksidi, oksi-kiseline, aldehidi, niţe masne

kiseline i ketoni - sva ona sjedinjenja koja se stvaraju kod

kemijske oksidacije masnih materija. Kao rezultat postojanja

ovih sjedinjenja povećava se kiselinski broj, a opada jodni

broj.

Promjena masti nastaje uslijed kemijskih procesa, a

uţeglost se ubrzava ako je proizvod izloţen svjetlosti, jer se

tada podstiče oksidacija masti. Temperatura je takoĎer jedan

od faktora koji utječu na stvaranje raznih peroksida i brzinu

samog procesa uţeglosti. Pored toga, oksidacija masti je

utoliko brţa ukoliko je postotak masti veći. Oksidacija masti

nastaje pomoću kisika iz zraka i kisika iz vode. Takozvanu

biološku uţeglost uzrokuju mikroorganizmi koji djeluju na

masti i bjelančevine. Eksperimentima je utvrĎeno da celofan

otvorenoplave, ruţičaste, ţute i narančaste boje praktično ne

daje nikakvu zaštitu, dok zatvorenoplavi, zatvorenozeleni,

zatvorenomrki i zatvorenocrveni celofan moţe prilično

uspješno štititi proizvod od uţeglosti koju izaziva svjetlost.

Najbolje rezultate u tom pogledu dao je tanak pergament

papir, jer tada svjetlost nema nikakvog utjecaja na masti.

Stupanj uţeglosti masti dokazuje se odreĎivanjem

peroksidnog broja jodometrijskom metodom. Pomoću

odreĎivanja peroksidnog broja, odnosno aktivnog kisika

dokazuje se prva faza uţeglosti masnih materija. Prema

nekim podacima, ukoliko je peroksidni broj 5, moţe se kod

pojedinih masti zapaziti neprijatan miris i ukus. Smatra se da

peroksidni broj 5 označava kraj indukcijskog perioda i

početak oksidacije u kojoj se stvaraju produkti raspadanja

masti, koji se mogu i organoleptički dokazati.

Dokazivanje druge faze autooksidacije izvodi se pomoću

Kreisove reakcije. Ovdje treba istaknuti da intenzitet boje

Kreisove reakcije ne ide uvijek usporedno sa stupnjem

uţeglosti masti. DogaĎa se da više uţegle masti daju

slabiju reakciju od onih manje uţeglih.