MAKROEKONOMIJA

MAKROEKONOMIJA

POGLAVLJE 1

Ekonomska analiza i ekonomski model

Definirajte pojam ekonomske analize. U kojem su odnosu ekonomska analiza i ekonomska

teorija?

Ekonomska analiza moţe se definirati kao skup općih ekonomskih naĉela i logike pomoću

kojih se mogu utvrditi meĊuzavisnosti izmeĊu svih ekonomskih pojava i procesa, objasniti njihovo

nastojanje, dosadašnje kretanje i predvidjeti budući razvoj, odrediti optimalni pravac razvoja pojave

kao i mjere kojima će se razvoj usmjeriti u poţeljnom, optimalnom pravcu. Dva su temeljna

pristupa u ekonomskoj analizi: deskriptivni i analitiĉki.

Ekonomska analiza je primjena ekonomske teorije u rješavanju odreĊenih ekonomskih

problema u odreĊenoj ekonomskoj situaciji, tj. ekonomska analiza nastoji objasniti odreĊeni

ekonomski problem kao posebni sluĉaj ekonomske teorije. Osnovna zadaća joj je utvrĊivanje

meĊuzavisnosti koje postoje meĊu ekonomskim pojavama i procesima radi njihova objašnjavanja i

predviĊanja. Za svaku pojavu koja se dogodila ekonomska analiza pomoću skupa naĉela koja ona

daje i njezine specifiĉnosti treba dati odgovore na pitanja što se dogodilo, kada se dogodilo, zašto se

dogodilo, koje su posljedice i sl. Odgovarajući na ta pitanja ekonomska analiza ostvaruje nuţne

preduvjete utjecanja na ekonomske pojave i procese radi njihova usmjeravanja.

Vrste ekonomske analize su: kvantitativna i kvalitativna ekonomsku analizu, od kojih se

ujedno i sastoji potpuna ekonomska analiza.

Ekonomska teorija uopćavanjem zajedniĉkih karakteristika odreĊenih ekonomskih pojava i

procesa utvrĊuje zakonitosti u njihovu kretanju. Zadaća ekonomske teorije je uoĉavanje zajedniĉkih

karakteristika svih ekonomskih pojava odreĊene vrste i njihovo prouĉavanje omogućuje da se

utvrde ekonomske zakonitosti u kretanju ekonomskih pojava i procesa.



Koja je razlika izmeĎu kvalitativne i kvantitativne ekonomske analize?

Kvalitativna ekonomska analiza – koristi se uglavnom opisivanjem pomoću razliĉitih

"narativnih" metoda, npr. povijesnom metodom, metodom edukacije, ĉime nastoji utvrditi osnovne

zakonitosti u ekonomskom svijetu.

Kvantitativna ekonomska analiza – osim utvrĊivanja egzistencije, primjenom razliĉitih

matematiĉkih metoda, nastoji kvantificirati meĊuovisnost koje postoje meĊu ekonomskim pojavama

i procesima u ekonomskom svijetu.

Kvalitativna i kvantitativna ekonomska analiza su komplementarne do te mjere da se

meĊusobno uvjetuju i nijedna sama za sebe nema potpunog smisla. Svaki zakljuĉak kvalitativne

ekonomske analize mora biti interpretiran u terminima kvalitativne ekonomske analize, a isto tako

je nuţno da svaki zakljuĉak kvalitativne ekonomske analize bude kvantificiran.



Objasnite pojam koeficijenta osjetljivosti i navedite dva koja se najčešće koriste u

ekonomskoj analizi

Koeficijent osjetljivosti – kvantitativni izraz meĊuovisnosti meĊu ekonomskim varijablama.

Kvantitativno utvrĊivanje meĊuovisnosti meĊu ekonomskim varijablama nuţni je uvjet

svakog predviĊanja, a predviĊanje je osnovna zadaća ekonomske analize.

Najĉešća mjera osjetljivosti je koeficijent elastiĉnosti. Koeficijent elastiĉnosti neke varijable

izraţava se kao odnos njezine graniĉne i prosjeĉne promjene. Tako je, na primjer, elastiĉnost

troškova jednaka omjeru graniĉnih i prosjeĉnih troškova, elastiĉnost ukupnog prihoda jednaka

omjeru graniĉnih i prosjeĉnih prihoda itd. Koeficijent elastiĉnosti jednak je umnošku derivacije

funkcije prema njezinoj nezavisnoj varijabli, pomnoţenu s omjernom nezavisne i zavisne varijable.





1

Objasnite koeficijent elastičnosti i način njegova izračunavanja!

Koeficijent elastiĉnosti je najĉešća mjera osjetljivosti. Koeficijent elastiĉnosti neke varijable

izraţava se kao odnos njezine graniĉne i prosjeĉne promjene i jednak je umnošku derivacije

funkcije prema njezinoj nezavisnoj varijabli, pomnoţenu s omjerom nezavisne i zavisne varijable.

Podijelimo li relativne promjene varijable Y s relativnom promjenom varijable X, dobit

ćemo pokazatelj relativne osjetljivosti promjene varijable Y na promjenu varijable X. Taj

koeficijent osjetljivosti naziva se elastiĉnost varijable Y s obzirom na promjenu varijable X.

Oznaĉava se s εy,x.



Koja je zadaća ekonomske analize u procesu formuliranja i ostvarivanja ekonomske politike?

Zadaća ekonomske analize u procesu formuliranja ekonomske politike je vrlo velika.

Ekonomska analiza najprije mora kvantificirati odgovarajuće resurse koji stoje na raspolaganju radi

ostvarenja ciljeva ekonomske politike i na taj naĉin utvrditi ograniĉenja mogućnosti ostvarenja

pojedinih ciljeva i njihovu konzistentnost. Nadalje, ekonomska analiza odreĊuje društvene troškove

ostvarenja pojedinih ciljeva u terminima utrošenih resursa te mora pronaći optimalnu kombinaciju

alternativne uporabe resursa tj. njihov minimalni utrošak radi ostvarenja odreĊenog cilja.

Zadaće ekonomske analize u procesu ostvarivanja ekonomske politike takoĊer je vrlo

velika. Ekonomska analiza na temelju dosadašnjeg kretanja i sadašnjih stanja odreĊuje putanju

razvoja pojedinih ekonomskih pojava i procesa. Ako ta putanja odstupa od one koja vodi ostvarenju

cilja ekonomske politike, ekonomska analiza odreĊuje vrijednosti promjena pojedinih ekonomskih

varijabli kojima će se razvoj ekonomske pojave ili procesa usmjeriti na putanju što vodi k realizaciji

cilja ekonomske politike. Tehnike kojima se ove korekcije u putanji razvoja neke ekonomske

varijable postiţu zovu se instrumenti ekonomske politike. Konaĉan korak u procesu ostvarivanja

ekonomske politike ĉine mjere ekonomske politike kojima se oznaĉuje toĉan naĉin primjene

odreĊenog instrumenta ekonomske politike.



Što je mikroekonomska analiza i koja je njena zadaća?

Mikroekonomska analiza bavi se prouĉavanjem ponašanja manjih jedinica ekonomskog

sustava i utvrĊivanjem meĊuovisnosti meĊu njima.

Jedan od osnovnih problema mikroekonomske analize jest analiza ponašanja ponude i

potraţnje za odreĊenim proizvodom na odreĊenom trţištu. Problem se najĉešće svodi na traţenje

presjecišta krivulja ponude i potraţnje, koje odreĊuje parcijalnu ravnoteţu, to znaĉi cijenu tog

proizvoda na tome trţištu i koliĉine koje treba ponuditi i koje se mogu prodati na tom istom trţištu.

Analiza svakog makroekonomskog problema se radi tako da se on izolira od drugih, uz

pretpostavku da sve ostale stvari ostaju nepromijenjene. Zbog apstrahiranja utjecaja brojnih

varijabli, rezultati analize vrijede samo pribliţno.



Što je makroekonomska analiza i koja je njezina zadaća?

Makroekonomska analiza prouĉava ponašanja sveukupne narodne privrede i utvrĊivanja

meĊuovisnosti izmeĊu njezinih vaţnijih agregata, kao što su narodni dohodak i agregatna potrošnja,

štednja i investicije, izvoz i uvoz itd. Makroekonomska analiza zove se još i agregatna ekonomska

analiza. Makroekonomska analiza se usredotoĉuje na probleme meĊuovisnosti uvjeta agregatne

ponude i agregatne potraţnje koje mikroekonomska analiza uglavnom zanemaruje. Makro i

mikroekonomska analiza meĊusobno se ne iskljuĉuju dok su u nekim sluĉajevima i

komplementarne.

Zadaci makroekonomske analize su prouĉavanje ponude i potraţnje shvaćajući ih kao

agregate, prouĉavanje stanja ravnoteţe kad su agregatna potraţnja i ponuda jednake…

Temeljno obiljeţje makroekonomske analize je meĊuovisnost agregatne ponude i potraţnje.









2

Objasnite pojam ekonomskih modela i navedite vrste ekonomskih modela

Sliku pojednostavljene ekonomske stvarnosti, ekonomskog sustava, u kojoj su predoĉene

meĊuovisnosti izmeĊu njihovih varijabli, nazivamo ekonomskim modelom. Pojave ili elementi

pojave koji se prouĉavaju modelom nazivaju se varijablama modela.

Ekonomski model je skup jednadţbi kojima su izraţene meĊuovisnosti izmeĊu ekonomskih

varijabli nekog ekonomskog sustava.

Modele općenito dijelimo na matematiĉke (deterministiĉke) i ekonometrijske.

Matematički modeli – veza izmeĊu varijabli je funkcionalna, mogu se pretvoriti u

ekonometrijske tako da se u jednadţbe koje predstavljaju funkcionalne odnose ukljuĉuju i tzv.

ĉlanovi pogrešaka koji odrţavaju stohastiĉka odstupanja i onda se varijable izraĉunavaju metodama

matematiĉke statistike.

Ekonometrijski modeli – veze izmeĊu varijabli su stohastiĉke tj. vrijede samo pribliţno,

dopuštaju odstupanja. U ekonometrijskim modelima traţe se metode odreĊivanja najvjerojatnijih

veliĉina što znaĉi eliminiranje odstupanja. Dijele se na:

- mikromodele (parcijalni modeli) – obuhvaćene su relacije u manjim ekonomskim

cjelinama (poduzeće, kućanstva i sl.). Oni obuhvaćaju samo dijelove jedne veće cjeline.

- makromodele – obuhvaćaju najvaţnije meĊuovisnosti izmeĊu ekonomskih pojava i

procesa narodne privrede kao cjeline. Dijele se na:

- Agregatni – izraţavaju odnose meĊuovisnosti izmeĊu osnovnih makroekonomskih

agregata (proizvodnja, dohodak, potrošnja, investicije, uvoz, izvoz…)

- Strukturni – prikazuju meĊuovisnost veliĉine i strukture pojedinih makroekonomskih

agregata (proizvodnja, formiranje i prva raspodjela domaćeg proizvoda i narodnog dohotka i

veliĉine i strukture pojedinih kategorija finalne potrošnje)

- Modeli rasta – makroekonomski modeli koji privredni rast, izraţen kao postotna

promjena odreĊenog makroekonomskog agregata, najĉešće domaćeg proizvoda, izraţavaju kao

funkciju odnosa izmeĊu stope štednje i graniĉnog kapitalnog koeficijenta.

Svi ekonomski modeli mogu biti statistiĉki i dinamiĉki.

Statički model prikazuje skup meĊuovisnosti izmeĊu varijabli ekonomskog sustava koji se

nalazi u stanju ravnoteţe u odreĊenom trenutku ili vremenskom razdoblju.

Dinamičkim modelima obuhvaćen je vremenski tijek i proces promjene jednog

ravnoteţnog stanja u vremenu i proces transformacije poĉetnog stanja u završno.



Navedite elemente od kojih se sastoji ekonomski model

Elementi svakog ekonomskog modela su: varijable, relacije i parametri, a detaljni skupovi i

podskupovi elemenata modela su:

ELEMENTI MODELA



VARIJABLE PARAMETRI

(dijelovi eko. modela koji MeĊuovisnost

RELACIJE

mogu poprimiti razliĉite dviju eko.

vrijednosti) varijabli

ENDOGENE (one ĉije DEFINICIJSKE (definiraju skup ekonomskih varijabli kao uniju ili

vrijednosti treba odrediti presjek njihovih podskupova)

pomoću modela)

EGZOGENE (veliĉinu ne BILANĈNE (pokazuju odnose izmeĊu stvaranja i uporabe (prihodnu i

odreĊujemo pomoću modela, rashodnu stranu) odreĊenih makroekonomskih agregata)

njihova je vrijednost egzogeno

dana i unaprijed poznata)

TEHNIĈKE (pokazuju odnose izmeĊu veliĉine ukupne proizvodnje i

veliĉine razliĉitih inputa uloţenih u proizvodni proces)

PONAŠANJA (izraţavaju zakonitosti u ponašanju pojedinih varijabli s

obzirom na promjene veliĉine i/ili strukture drugih varijabli)

INSTITUCIONALNE (pokazuju odnos izmeĊu ekonomskih agregata i

instrumenata eko. politike kao što su stopa poreza, carina, subvencija…)

UVJETI RAVNOTEŢE (propisuje se jednakost odreĊenih eko.

varijabli radi oĉuvanja stabilne ravnoteţe cijelog sustava)



3

Poglavlje 3

Nacionalno raČunovodstvo

Koji su osnovni skupovi računa u integriranom sustavu nacionalnog računovodstva?

Integrirani sustav nacionalnih raĉuna ĉine:

 Skup raĉuna domaćeg proizvoda

 Raĉun financijskih transakcija

 Input i output tablice

 Bilanca nacionalnog bogatstva



Kako se može izvršiti grupiranje ekonomskih transakcija i kako se to grupiranje obavlja?

U ostvarivanju svoje zadaće, nacionalno raĉunovodstvo sistematski prikupljene podatke o

funkcioniranju narodne privrede u odreĊenoj godini razvrstava u pojedine grupe i prikazuje ih u

obliku pojedinih raĉuna i tablica.

Transakcije pojedinih privrednih subjekata pojedinaca, kućanstava, poduzeća itd. grupiraju

se u sintetiĉke kategorije, makroekonomske agregate. Ovo se grupiranje moţe izvršiti na dva

naĉina:

 prema tipu ekonomske aktivnosti tj. prema proizvodu bez obzira na skup institucionalnih

jedinica koje tu aktivnost obavljaju. Taj se naĉin zove grupiranje po principu proizvoda ili po

principu ĉiste djelatnosti. Grupiranje po ovom principu pogodno je u raĉunima domaćeg proizvoda i

naroĉito u input i output tablicama. Transakcije se u tim raĉunima registriraju u momentu zarade ili

nastajanja prava.

 prema institucionalnoj jedinici, organizaciji privredne djelatnosti neovisno o tome koliko

privrednih djelatnosti obavlja. Taj je naĉin grupiranja pogodan u raĉunima financijskih transakcija

jer samo organizacijska jedinica moţe biti nositelj financijskih prava i obveza. U tim raĉunima

transakcije se registriraju u momentu izvršenja obveze plaćanja.



Objasnite grafički prikaz kružnog tijeka privredne aktivnosti dvosektorske privrede

Ako zamislimo zatvorenu privredu koja se sastoji od samo 2 sektora: od nositelja aktivnosti

ili procesa proizvodnje i potrošnje tada tijek ĉitave privredne aktivnosti moţemo skicirati na

sljedeći naĉin:









Vlasnici proizvodnih faktora (potrošaĉi) iznose svoje faktore na trţište. Tako se formira

ponuda proizvodnih faktora. ProizvoĊaĉi dolaze na trţište proizvodnih faktora nabavit ih i

angaţirati u procesu proizvodnje. Tako se formira potraţnja za proizvodnim faktorima. Na temelju

ponude i potraţnje formira se cijena proizvodnih faktora na njihovim trţištima.



4

Sektor potrošnje za proizvodne faktore dobiva od njega novĉane dohotke i tim novĉanim

dohocima financira izdatke za robu i usluge koje nabavlja od nositelja aktivnosti sektora

proizvodnje, prema cijenama koje se formiraju na trţištu proizvoda, odnosno usluga, radi

zadovoljenja svojih potreba.

ProizvoĊaĉi u procesu proizvodnje od proizvodnih faktora proizvode robu i usluge koje

iznose na trţište. Tako se formira ponuda roba i usluga. S dohocima koje su zaradili u procesu

proizvodnje, potrošaĉi idu na trţište s njima i tako stvaraju potraţnju za njima. Na temelju ponude i

potraţnje za robama i uslugama formiraju se njihove cijene na trţištu.



Koja je razlika izmeĎu tijekova i stanja ekonomskih transakcija?

Ekonomske transakcije izraţavaju se u obliku tijekova (flow) i stanja (stock).

Tokovi ekonomskih transakcija izraţavaju vrijednost ekonomske pojave po jedinici

vremena, npr. godišnji, mjeseĉni, tjedni dohodak, potrošnja i dr. Tokovi eko. transakcija dijele se na

tekuće i kapitalne, a kapitalne transakcije se dalje dijele na realne i financijske.

Stanja ekonomskih transakcija kvantificiraju veliĉinu ekonomske pojave ili procesa u

odreĊenom vremenskom trenutku (npr. bilanca stanja ili imovine 31. prosinca). Stanja obuhvaćaju

stanja nefinancijske i financijske aktive i pasive.



Koja je razlika izmeĎu domaćeg proizvoda (dohotka) i nacionalnog proizvoda (dohotka)?

Suma dohodaka svih proizvodnih faktora neke zemlje u jednoj godini zove se nacionalni

dohodak. Budući da su se svi dohoci u sluĉaju zatvorene privrede ostvarili u domaćoj privredi,

njihov zbroj ĉini i domaći dohodak.

Domaći proizvod je vrijednost ukupne proizvodnje domaće privrede koju su ostvarili svi

proizvodni ĉimbenici bez obzira na njihovo domaće ili inozemno podrijetlo. Domaći proizvod

istovjetan je pojmu domaće dodane vrijednosti pa se još definira kao vrijednost svih dohodaka koje

je isplatio sektor proizvodnje domaće privrede bez obzira na odredište tih dohodaka. Domaći

dohodak – dohodak isplaćen od strane domaće proizvodnje (bez obzira kome)

Nacionalni proizvod se definira kao vrijednost proizvodnje koju su ostvarili domaći

proizvodni faktori odnosno kao vrijednost dohotka koji prime nacionalni rezidenti, bez obzira na

podrijetlo (domaće ili inozemno) tog dohotka.

Razlika izmeĊu nacionalnog i domaćeg proizvoda (ili dohotka) neke privrede jednaka koje

razlici izmeĊu dohotka koje nacionalni proizvodni faktori primaju iz inozemstva i dohotka koji se

inozemnim proizvodnim faktorima plaćaju za njihovo angaţiranje u domaćoj privredi. Ta se razlika

zove neto-dohodak, primljen iz inozemstva.



Kakva je uloga financijskih institucija u procesu reprodukcije?

Dio dohotka prikuplja se od potrošaĉa financijske institucije i daje se na trţište kapitala pa

on zajedno sa sredstvima izdvojenim za amortizaciju sluţi kao izvor sredstava za financiranje

investicijske potrošnje. Iz toga slijedi i uloga financijskih institucija u procesu reprodukcije. One

posreduju izmeĊu onih koji imaju ušteĊevinu i onih koji idu u investicije. Zato se i skup financijskih

institucija zove i financijski posrednici.



Objasnite meĎuovisnost tržišta proizvoda i proizvodnih faktora

Oba trţišta (trţište proizvoda i usluga i trţište proizvodnih faktora) su meĊuzavisna.

Poremećaj koji nastane na jednom trţištu odraţava se i na drugom. Uzmimo primjer porasta cijena

proizvodnih faktora, recimo zbog porasta plaća uvjetovanog prijetnjom štrajka. Porast plaća, dakle

poremećaj na trţištu faktora, uvjetuje porast potraţnje za proizvodima i uslugama na njihovom

trţištu. Budući da je njihova ponuda dana, to ovaj porast potraţnje izazvan porastom cijena faktora,

utjeĉe i na porast cijena proizvoda i usluga. Dakle poremećaj nastao na trţištu proizvodnih faktora

prenio se i na trţište proizvoda i usluga povećavajući njihove cijene.







5

Objasnite pojam neto i bruto investicija

Investicije su ekonomska aktivnost koja ţrtvuje današnju potrošnju imajući u vidu povećanje

proizvodnosti u budućnosti.

Bruto investicije – bruto povećanje fiksnih fondova realnog kapitala u odreĊenom

razdoblju. Bruto investicije ukljuĉuju sva proizvedena investicijska dobra, npr. automobile,

strojeve, kuće i sl. sagraĊene tijekom godine. Ne vode brigu o amortizaciji, iako je dio dobara

kupljen da se zamjene stara kapitalna dobra.

Neto investicije – neto porast stanja kapitala što uz danu veliĉinu i strukturu radne snage,

proizvodnih resursa i tehnologije znaĉi i porast proizvodnog kapaciteta nacionalne privrede. Neto

investicije su jednake bruto investicijama umanjenim za amortizaciju. Neto investicije su pozitivne

kad nacija proizvodi više kapitalnih dobra nego što ih troši u obliku amortizacije.



Prikažite grafički kružni tijek privredne aktivnosti otvorene privrede

UvoĊenje sektora inozemstva kao ĉetvrtog sektora u pojednostavljenoj privredi, omogućuje

da domaći proizvod ne mora biti jednak finalnoj uporabi domaćih rezidenata tj. zbroju osobne,

investicijske i budţetske potrošnje. Ako je izvoz veći od uvoza, postoji tzv. neto-izvoz što znaĉi da

je domaća proizvodnja veća od domaće potraţnje. Ako je pak uvoz veći od izvoza postoji neto-

uvoz, što znaĉi da je domaća potraţnja veća od domaće proizvodnje.

Razlika izmeĊu domaćeg i nacionalnog proizvoda (bruto i neto) pojavljuje se u otvornoj privredi

kad se u domaćoj privredi osim nacionalnih zapošljavanja i inozemni proizvodni faktor, a

nacionalni se faktori zapošljavaju u domaćoj i inozemnoj privredi.









U gornjem luku, iz procesa domaće proizvodnje izlaze njihovi rashodi, izlaze izdatci za

angaţirane proizvodne faktore domaćeg i inozemnog podrijetla. Domaćim rezidentima pritjeĉu i

dalje novĉani dohoci kao naknada za proizvodne ĉimbenike koje su oni uloţili u proces

proizvodnje. Inozemnim rezidentima pritjeĉu prihodi od naknada za proizvodne ĉimbenike koje su

oni ustupili na korištenje domaćem procesu proizvodnje. U donjem luku, osim procesa domaće

potrošnje iz kojeg dalje u proces proizvodnje teku prihodi od prodaje dobara za osobnu, opću i

investicijsku potrošnju, dodan je i sektor inozemstva iz kojeg u proces proizvodnje teku prihodi od

izvoza.





6

Objasnite pojam bilance stanja i bilance uspjeha

Bilanca uspjeha - pokazuje njegove tekuće prihode i rashode u odreĊenom vremenskom

razdoblju (godina dana).

Bilanca stanja –pokazuje stanje aktive, imetka (sredstva) i pasive (izvor sredstava-obveze)

nekog sektora u odreĊenom trenutku.

Razlika - bilanca stanja pokazuje stanje aktive i pasive u jednom trenutku, dok bilanca

uspjeha prikazuje tijekove sredstava i izvore sredstava u odreĊenom vremenskom razdoblju.



Što pokazuju računi financijskih transakcija?

Zadaća sustava financijskih transakcija je analiza stanja novĉanih priĉuva pojedinih sektora

narodne privrede i analiza kretanja tih priĉuva meĊu pojedinim sektorima radi financiranja

investicija. Na taj naĉin, ovaj sustav daje informacije o svim novĉanim i kreditnim prihodima i

rashodima u privredi. Zbog toga se u raĉunima financijskih transakcija obraĉun prihoda zasniva na

naplaćenoj prodaji roba i usluga, a obraĉun rashoda na stvarno isplaćenim troškovima.

Na raĉunima financijskih transakcija se za svaki sektor (proizvoĊaĉi, drţava i stanovništvo)

prikazuju najprije ukupni novĉani prihodi i rashodi u tekućoj godini.

Funkcija raĉuna financijskih transakcija je prikazivanje kolanja akumulacije od suficitarnih

sektora k deficitarnima radi financiranja investicija. Na raĉunima financijskih transakcija prikazuju

se transakcije pojedinih sektora u sferi akumulacije. Ove transakcije s akumulacijom izmeĊu

pojedinih sektora predstavljaju samo promjene stanja potraţivanja i obvezu meĊu ovim sektorima.



Kako se financiraju investicije u otvorenoj privredi?

Sredstva za financiranje investicija sastoje se od štednje poduzeća (amortizacije i djela

neraspodijeljene dobiti), štednje stanovništva, budţetskog salda i porasta zajmova iz inozemstva. Ta

se sredstva raspodjeljuju na izdatke za investicijska dobra domaćeg i uvoznog podrijetla.

Zaduţivanje u inozemstvu omogućuje zemlji da joj stopa investicija bude veća od stope

štednje kako bi ubrzala svoj privredni razvoja. Da bi povećala stopu rasta i ubrzala svoj privredni

razvoj, zemlje u razvoju poseţu za inozemnom akumulacijom.



MeĎusobno djelovanje svih tržišta u općoj ravnoteži?

Poput nevidljive mreţe mnogo je trţišta faktora i proizvoda povezano u meĊuovisni sustav

koji zovemo općom ravnoteţom. Struktura sustava opće ravnoteţe je da kućanstva koja nude

faktore i ustanovljuju svoje preferencije za proizvodima uzajamno djeluju s poduzećima, koja ţele

maksimizirati profit, koja pretvaraju faktore koje su kupili od kućanstva u faktore koje prodaju

kućanstvima. Opća će ravnoteţa trţišnog sustava oĉuvati distribucijsku efikasnost kad postoji

savršena konkurencija, potpuna obaviještenost i kad nema vanjskih uĉinaka. U takvom je sustavu

cijena svakog dobra jednaka njegovom graniĉnom trošku i cijena svakog faktora jednaka je

vrijednosti njegova graniĉnog proizvoda.

Kad svaki proizvoĊaĉ maksimizira profite, ekonomija je kao cjelina efikasna i nitko ne moţe

doći u bolji poloţaj bez da se netko drugi ne dovede u slabiji poloţaj.



Kako je nastao i kako se razvijao SNA – sustav nacionalnih računa

Zadaća SNA je dati kvantitativne podatke o cjelokupnoj ekonomskoj aktivnosti odreĊenog

društva u tijeku jedne godine i posluţit kao podloga za analitiĉku pripremu mjera ekonomske

politike. Nacionalno raĉunovodstvo svake zemlje temelji se na ekonomskoj teoriji na kojoj se

temelji i privredni i politiĉki sustav te zemlje. Osnovni razlog razlika u sustavima nacionalnih

raĉuna jesu razlike u društveno-ekonomskim sustavima.

Ozbiljnije definiranje makroekonomskog agregata i koncepta sistema nacionalnih raĉuna

zapoĉelo je u razdoblju nakon II. svjetskog rata.

Prvi pokušaj meĊunarodne standardizacije nacionalnih raĉuna i definicija osnovnih agregata

koje oni sadrţe poĉeli su 1950 godine u Cambridgeu. („A simplifide System of National Accounts“)





7

Revizija tog sustava odrţana je 1953 („A Standardizide System of National Accounts“)i još

se do danas, uz manje modifikacije, koristi u OECD-u. 1953. godine u UN-u razraĊuju „A

Standardizide System of National Accounts“ s ciljem da se pojednostavne raĉuni što nakon toga

prelazi u „A System of national Accounts and supporting tables“.

Razvoj SNA iz 1953. krenuo je u dva pravca: 1. razrada i proširenje nacionalnog

raĉunovodstva i 2. izgradnja dezagregiranih ekonomskih modela.

Reviziju sustava iz 1953. izvršila je radna skupina 10 eksperata koju je imenovao generalni

sekretar UN-a, pod rukovodstvom Richarda Stonea. Izvješće je dano 1968. godine pod imenom „A

System of National Accounts“ tj. „Novi SNA“. „Novi SNA“ daje obuhvatan i detaljan okvir za

prikupljnje i prezentiranje podataka o tijekovima i stanjima ekonomskih varijabli.

Posljednja revizija SNA uĉinjena je 1992. godine i 1993. objavljen je novi SNA koji će

koristiti kod koncipiranja sustava nacionalnih raĉuna ĉlanica UN-a.



Koja dva osnovna sustava nacionalnih računa postoje i na čemu se temelje razlike meĎu tim

sustavima?

Zadaća sustava nacionalnih raĉuna je dati kvantitativne podatke o cjelokupnoj ekonomskoj

aktivnosti odreĊenog društva u tijeku jedne godine i posluţiti kao podloga za analitiĉku pripremu

smjera ekonomske politike. Razlike u društveno-ekonomskim sustavima osnovni su razlog razlika u

sustavima nacionalnih raĉuna.

Danas u svijetu postoje dva osnovna društveno-ekonomska sustava:

Socijalistiĉki

Kapitalistiĉki

Osnova za razvrstavanje je razlika u koncepcijama i obuhvatu proizvodnje, kao osnove

ĉitavog procesa reprodukcije. Proizvodnja se u svakom sustavu mjeri obiĉno veliĉinom domaćeg

dohotka i domaćeg proizvoda. Radi se o dvije osnovne koncepcije: koncepcija materijalne

proizvodnje koja kao izvor nacionalnog dohotka smatra samo proizvodnju materijalnih dobara i

šire koncepcije koja osim materijalnih dobara kao proizvodnju tretira i nematerijalna dobra tj.

usluge.

Na koncepciji materijalne proizvodnje koja se temelji na Marxovim postavkama o

proizvodnji i neproizvodnom radu, temelje se sustavi nacionalnih raĉuna socijalistiĉke privrede, a

na široj koncepciji proizvodnje temelje se sustavi nacionalnih raĉuna u zapadnim zemljama.









8

Poglavlje 4

Agregatni makroekonomski model

Agregatna ponuda i agregatna potražnja – što uzrokuje promjene tih krivulja

Agregatna potražnja (AD) – suma osobne potrošnje, javne potrošnje, investicija i izvoza.

Definira se i kao ukupno planirano ili ţeljeno trošenje u privredi u tijeku danog perioda. OdreĊuje

se agregatnom razinom cijena, a na njih se utjeĉe domaćim investicijama, neto izvozom, drţavnim

trošenjem, funkcijom potrošnje i ponudom novca.

Krivulja agregatne potraţnje je opadajuća krivulja razine cijena. Razlog opadanja krivulje

agregatne potraţnje s obzirom na razinu cijena jest utjecaj promjene realne novĉane mase na

kamatnjak i utjecaj kamatnjaka na veliĉinu agregatne potraţnje. Na smanjenje agregatne potraţnje

utjeĉu: porast kamatnjaka, smanjivanje imetka, smanjenje izvoza. Promjene teĉaja i/ili odnosa

domaćih i inozemnih cijena utjeĉu takoĊer na promjene krivulje agregatne potraţnje jer utjeĉu na

promjenu izvoza.

Agregatna ponuda (AS) – definira se kao rastuća funkcija razine cijena ili kao funkcija

zaposlenosti proizvodnih faktora. Funkcija agregatne ponude pokazuje meĊuovisnost izmeĊu

ukupne proizvodnje i razine cijena. Kod toga pretpostavljamo da se tehniĉki uvjeti proizvodnje ne

mijenjaju, da su cijene proizvodnih faktora konstantne, da se kamatnjak ne mijenja i da se trţišna

struktura ne mijenja. Promjena bilo koje od ovih pretpostavki mijenja cjelokupnu funkciju

agregatne ponude pomiĉući je udesno ili ulijevo.



Razlika makroekonomske u odnosu na mikroekonomsku krivulju potražnje!

Makroekonomska krivulja razlikuje se u odnosu na mikroekonomsku zato što

makroekonomska krivulja odrţava promjene cijena i proizvoda za cijelu privredu, dok

mikroekonomska krivulja analizira ponašanje pojedinog dobra. Kod makroekonomske krivulje

potraţnje ukupni proizvod i dohoci variraju duţ cijele krivulje, dok su kod mikroekonomske

krivulje potraţnje dohoci i proizvodi konstantni. Makroekonomska krivulja potraţnje ima opadajući

nagib zbog efekta novĉane ponude koja se pojavljuje kao porast nivoa cijena i smanjuje realnu

ponudu novca, povećava kamatne stope, racionalizira kredite i smanjuje ukupnu robnu potrošnju.

To je pojednostavljeno kretanjem duţ krivulje potraţnje. Mikroekonomska krivulja potraţnje

krivulja ima opadajući nagib zbog efekta supstitucije, dok su dohoci i cijene ostalih roba konstantni.

Negativan nagib mikroekonomske krivulje potraţnje javlja se zbog potrošaĉeve moći da supstituira

robu drugim robama.



Što je to agregatna potražnja i koje su komponente agregatne potražnje

Agregatna potražnja (AD) – suma osobne potrošnje, javne potrošnje, investicija i izvoza.

Definira se i kao ukupno planirano ili ţeljeno trošenje u privredi u tijeku danog perioda. OdreĊuje

se agregatnom razinom cijena, a na njih se utjeĉe domaćim investicijama, neto izvozom, drţavnim

trošenjem, funkcijom potrošnje i ponudom novca. Oznaĉava se kao AD=C+I+G+E

Agregatna potraţnja ima 4 komponente:

 OSOBNA POTROŠNJA C – ona je odreĊena raspoloţivim dohotkom koji se sastoji od

osobnih dohodaka umanjenih za poreze, zatim bogatstvom domaćinstva i agregatnim nivoom cijena

 JAVNA POTROŠNJA G – kupovina roba kao što su cisterne i oprema za gradnju cesta,

usluge sudaca i uĉitelja u školama

 INVESTICIJE I – investicijska potrošnja podrazumijeva kupovinu zgrada, opreme i

akumulacije zaliha, o osnovne determinante investicija su nivo proizvodnje, troškova i kapitala i

oĉekivanja u budućnosti.

 NETO IZVOZ E – jednak je vrijednosti domaćeg proizvoda umanjenoj za vrijednost

uvoza, a odreĊen je domaćim i inozemnim dohotkom, relativnim cijenama i teĉajem.









9

Što je to „efekt novčane ponude“ na agregatu potražnju?

Krivulja agregatne potraţnje ima opadajući nagib. Primarni razlog toga je efekt novĉane

ponude koji se pojavljuje kod porasta nivoa cijena. Uz fiksnu nominalnu ponudu novca dovodi do

nedostatka novca i smanjenja agregatne potraţnje odnosno smanjuje realnu ponudu novca. Niţa

realna ponuda novca povećava kamatne stope, racionira kredite i smanjuje ukupnu realnu potrošnju.

To je predstavljano kretanjem duţ krivulju agregatne potraţnje.



Što je to agregatna ponuda (AS) i koje su joj determinante?

Agregatna ponuda – ukupna vrijednost dobara i usluga koje su poduzeća voljna proizvesti i

ponuditi u danom vremenskom periodu. Ovisi o razini cijena, proizvodnom kapacitetu privrede i

razini troškova.

Faktori koji mijenjaju AS:

 potencijalni proizvod, inputi, tehnologija i efikasnost – inovacije i tehnološka

poboljšanja povećavaju nivo potencijalnog proizvoda

 najamnine i troškovi – niţe najamnine – niţi troškovi proizvodnje

- niţe cijene nafte smanjuju troškove proizvodnje i AS raste

Funkcija ponude je rastuća funkcija cijene nekog proizvoda. Funkcija AS pokazuje

meĊuovisnost izmeĊu ukupne proizvodnje i razine cijena. Kod toga pretpostavljamo da se mijenjaju

tehniĉki uvjeti proizvodnje, cijene proizvodnih faktora, kamatnjak, oĉekivanja, teĉaj, trţišna

struktura.



Objasnite razlike u djelovanju agregatne ponude u dugom i kratkom roku

Agregatna ponuda (AS) prikazuje odnos ukupne koliĉine dobara usluga ponuĊenih na trţištu, tj.

meĊuovisnost ukupne proizvodnje i razine cijena.









U kratkom roku AS krivulja je uzlazna, zato što su u kratkom roku mnogi troškovi fiksni. S

ugovorenim najamninama ili rentama poslovanje će povećati ponudu proizvoda kako cijena raste. U

kratkom roku će poduzeće odgovoriti na povećanje potraţnje povećanjem proizvodnje i cijena.

Dugoroĉna AS krivulja je okomita, a ponuda proizvoda je jednaka potencijalnom proizvodu.

Na dugi rok sve cijene i najamnine su varijabilne. Na razliĉitim nivoima potraţnje cijena i

najamnine se prilagoĊuju tako da ukupni nivo cijena ne utjeĉe na poslovni proizvod. U dugom roku

kako se troškovi prilagoĊavaju višem nivou cijena, reakcija na povećanje potraţnje najĉešće je

povećanje cijena, a gotovo nikako povećanje proizvoda.



Okunov zakon!

Okunov zakon – potencijalni se output izraĉunava tako da se ostvarenom outputu doda

odreĊena veliĉina za svaki postotak nezaposlenosti iznad razine za koju je puna zaposlenost

definirana. Ovaj zakon pokazuje kljuĉnu vezu izmeĊu trţišta outputa i trţišta rada. U situaciji





10

recesije, prema Okunovom zakonu dolazi do veće stope nezaposlenosti jer pada output i agregatna

potraţnja te je potrebno manje inputa rada (takoĊer je smanjena i agregatna ponuda).

Za izraĉunavanje potencijalnog outputa u praksi, pogotovo u SAD-u, ĉesto se koristi metoda

koja se temelji na Okunovom zakonu.



Ekonomska interpretacija nezaposlenosti – frikciona, ciklička i strukturna

Ukupna se nezaposlenost dijeli na:

FRIKCIJSKA (FRIKCIONA) NEZAPOSLENOST

Frikciona (frikcijska) nezaposlenost – je privremena nezaposlenost koju uzrokuju promjene

na pojedinaĉnim trţištima. Nastaje zbog neprekidnog kretanja ljudi izmeĊu regija i radnih mjesta ili

kroz razliĉite faze ţivotnog ciklusa. Novim je radnicima npr. potrebno vrijeme da istraţe razliĉite

mogućnosti zaposlenja. Ĉak i iskusni radnici ĉesto provedu neko minimalno razdoblje bez posla

prelazeći s jednog na drugo zaposlenje. Budući da frikciono nezaposleni radnici ĉesto mijenjaju

radna mjesta ili traţe bolja, drţi se katkada su oni „dobrovoljno“ nezaposleni. U ovu vrstu

nezaposlenosti spadaju i sezonska nezaposlenost.

CIKLIČKA NEZAPOSLENOST

Postoji kada je sveukupna potraţnja za radom niska. Kad se smanjuju ponuda i potrošnja

nezaposlenost se praktiĉki svugdje povećava. Cikliĉka se nezaposlenost javlja tijekom recesija. Kad

se zaposlenost smanjuje zbog neravnoteţe izmeĊu agregatne ponude i agregatne potraţnje Cikliĉka

nezaposlenost uvjetovana je odstupanjem stvarne od potencijalne proizvodnje zbog cikliĉkih

kretanja cjelokupne radne privrede.

STRUKTURNA NEZAPOSLENOST

Oznaĉava nepodudarnost izmeĊu ponude i potraţnje za radnicima. Do strukturne nezaposlenosti

dolazi zbog toga što regionalna struktura slobodnih radnih mjesta po zanimanjima nije jednaka

strukturi raspoloţivih radnika. Postoji mnogo radnih mjesta ali nezaposleni radnici moguće nemaju

zahtijevanu struĉnost. Radna mjesta mogu biti u regijama u kojima nezaposleni radnici ne ţive.



Mjerenje nezaposlenosti

Mjerenje nezaposlenosti vrši se svaki mjesec metodom sluĉajnog uzorka. Intervjuira se oko

60 tisuća kućanstava o njihovim najnovijim radnim obrascima. Anketa dijeli stanovništvo od 16-te

godine i starije u tri skupine:

Zaposleni (ljudi s radnim mjestima) – oni koji obavljaju neki plaćeni posao kao i oni koji

imaju zaposlenje, ali su odsutni s posla zbog bolesti, štrajkova ili godišnjih odmora.

Nezaposleni (ljudi bez radnih mjesta, ali traţe zaposlenje) – oni koji su bez radnih mjesta,

ali aktivno traţe posao ili ĉekaju na posao. Te osobe moraju navesti specifiĉne napore radi nalaţenja

zaposlenja. Zaposleni i nezaposleni ljudi se nalaze u radnoj snazi.

Izvan radne snage – ljudi bez radnih mjesta i ne traţe zaposlenje. Obuhvaćaju 34 %

odraslog stanovništva koji se školuje, odrţava kućanstvo koje je u mirovini, koje je previše bolesno

da bi radilo i sl.



Sukob izmeĎu Keynesijanskog i klasičnog pristupa

Osnovna razlika izmeĊu ta dva pristupa je u shvaćanju ponašanja agregatne ponude.

Klasiĉari du pretpostavljali da privreda radi uvijek u uvjetima pune zaposlenosti, jer prema

Sayovom ponuda stvara svoju vlastitu potraţnju. Njihova funkcija agregatne ponude je okomica

podignuta na razini pune zaposlenosti.









11

Funkcija agregatne ponude klasiĉara potpuno je neelastiĉna na cijene. Povećanje cijena ne

utjeĉe na povećanje ponude jer su svi proizvodni faktori zaposleni.

Drugi ekstrem je potpuno elastiĉna krivulja agregatne ponude:









Ova krivulja pretpostavlja da koliĉinu proizvodnje i zaposlenosti odreĊuje iskljuĉivo

agregatna potraţnja. U ovoj je krivulji implicitna pretpostavka da se cijene ne smanjuju ni u

uvjetima smanjenja agregatne potraţnje i povećanja nezaposlenosti, tj. da su cijene otporne na

sniţavanje. Ovakav oblik krivulje agregatne ponude zove se Keynesova krivulja agregatne ponude.

Keynesova glavna preokupacija bila je analiza u uvjetima velike nezaposlenosti. U uvjetima velike

nezaposlenosti poduzeća mogu angaţirati rada koliko god ţele uz postojeće plaće. Zato se njihov

prosjeĉni troškovi ne mijenjaju s porastom njihove proizvodnje, pa oni ne mijenjaju ni cijene.









12

Poglavlje 5

Funkcija potrošnje

Granična sklonost potrošnji

Graniĉna sklonost potrošnji (MPC) – omjer izmeĊu prirasta potrošnje i porasta domaćeg

dohotka iz kojeg je porast potrošnje rezultirao. Graniĉna sklonost potrošnji je povećanje potrošnje

koji rezultira iz jediniĉnog povećanja dohotka. Za kontinuiranu funkciju graniĉna sklonost potrošnji

jednaka je derivaciji funkcije potrošnje po dohotku.



Granična sklonost štednji

Graniĉna sklonost štednji (MPS) je onaj dio dodatne jedinice raspoloţivog dohotka koji se

ulaţe u štednju. Graniĉna sklonost štednji je zrcalna slika graniĉnoj sklonosti potrošnji zato što je

dohodak jednak potrošnji uvećanoj za štednju. To implicira da svaki dodatni dolar dohotka mora

biti podijeljen izmeĊu dodatne potrošnje i dodatne štednje.

Graniĉna sklonost štednji predstavlja dodatnu štednju nastalu zbog dodatnog dolara dohotka,

jer povećanje za jednu jedinicu izaziva promjenu potrošnje za 0,8, a 0,2 jedinice stavlja se na

štednju.



Što je to investicijski multiplikator?

Autonomna promjena investicija I utjecat će na promjenu domaćeg dohotka Y:





tj. svaka jedinica investicija multiplicirat će puta u dohodak, nakon odreĊenog

vremena potrebnog da se multiplikativni efekti promijene investicija rasprostru kroz ĉitav sustav.

Zato zovemo investicijski multiplikator. Jediniĉno povećanje investicija povećat će

domaći dohodak za iznos multiplikatora. Isto tako smanjenje investicija smanjit će domaći dohodak

za iznos multiplikatora. Prema tome, investicijski multiplikator djeluje u oba pravca.



Objasnite pojam inflacijskog i recesijskog jaza! Prikažite to i grafički!

Višak potraţnje nad ponudom uvjetovat će porast cijena. Ovdje će razlika, jaz, izmeĊu

agregatne potraţnje i agregatne ponude biti BC i uvjetovat će rast opće razine cijena, inflacijsku

cijenu. Zbog toga se ova razlika (BC) izmeĊu agregatne ponude i potraţnje zove inflacijski jaz. U

situaciji pune zaposlenosti, agregatna ponuda je potpuno neelastiĉna pa svako povećanje agregatne

potraţnje dovodi samo do povećanja cijena. Da bi se eliminirao inflacijski jaz, potrebno je smanjiti

veliĉinu neke komponente autonomne potrošnje.









13

Razlika izmeĊu agregatne ponude pri punoj zaposlenosti i agregatne potraţnje, kad je agregatna

ponuda veća od agregatne potraţnja, je recesijski jaz - BC. Njegovo postojanje uvjetovalo bi u

uvjetima slobodnih djelovanja ekonomskih zakona, padanje cijena i nezaposlenosti. Da bi se

recesijski jaz eliminirao, potrebno je povećati neku komponentu autonomne potrošnje









Objasnite "paradoks štednje"

Štednja je razlika izmeĊu dohotka i potrošnje. Promjena štednje koja rezultira iz jediniĉnog

povećanja dohotka zove se graniĉna sklonost štednji. Zbroj graniĉne sklonosti štednji i graniĉne

sklonosti potrošnji jednak je 1. Što je veća graniĉna sklonost štednji to je manji multiplikator, a ĉim

je manji multiplikator to će isto povećanje autonomne potrošnje u situaciji nepotpune zaposlenosti

rezultirati manjim povećanjem domaćeg dohotka, pa dakle i štednje i obrnuto. U tome se sastoji

"paradoks štednje".



Objasnite funkciju potrošnje na temelju teorije apsolutnog dohotka!

Funkcija potrošnje kljuĉna je relacija u svim agregatnim makroekonomskim modelima.

Teoriju apsolutnog dohotka formulirao je Keynes koji tvrdi da potrošaĉ odreĊuje dio dohotka koji

troši i da udio potrošnje u dohotku opada s rastom dohotka. Bit teorije apsolutnog dohotka je da je u

kratkom roku prosjeĉna sklonost potrošnji veća od graniĉne tj. s porastom dohotka smanjuje se udio

osobne potrošnje, a povećava se udio štednje u domaćem dohotku. Zbog toga i investicije moraju

rasti da ne bi došlo do recesije.

Osobna potrošnja je funkcija ne samo tekućeg dohotka nego i akumuliranog dohotka.



Objasnite funkciju potrošnje na temelju teorije relativnog dohotka

James Duesenberry tvrdi da dio dohotka koji kućanstvo odvaja za potrošnju ovisi o odnosu

njegova dohotka i dohotka njegovih susjeda, a ne o apsolutnoj razini dohotka kućanstva. Taj efekt

na potrošnju koji potjeĉe od imitiranja susjeda Duesenberry je nazvao "demonstracijski efekt". Zato

osobe s niţim dohotkom imaju veći prosjeĉnu sklonost potrošnji. Na temelju ove teorije istodobno

jednaki porast dohotka svih kućanstava, koji ne mijenja relativne odnose meĊu dohocima

kućanstava, ne bi mijenjao udjele potrošnje i štednje u dohotku. Ako meĊutim, dohodak jednog

kućanstva ostane nepromijenjen, dok se povećaju dohoci ostalih, njegov će se relativni poloţaj

pogoršati. Da bi saĉuvalo svoj relativni ţivotni standard nepromijenjenim, kućanstvo će povećati

udio potrošnje u svojem dohotku. Prema tome, u kratkom roku, tekuća potrošnja ne mora ovisiti o

tekućem dohotku, jer na nju utjeĉe veći dohodak i veća potrošnja iz prethodnog razdoblja, jer

postoji vremensko zaostajanje i jer je lakše smanjiti štednju nego potrošnju i standard na koji se

potrošaĉ već navikao.







14

Objasnite funkciju potrošnje na temelju teorije permanentnog dohotka

Teorije apsolutnog i relativnog dohotka uzimaju tekući dohodak, tj. dohodak iz tekućeg ili

prethodnog razdoblja kao egzogenu varijablu u funkciji potrošnje.

Milton Friedman kao egzogenu varijablu uzima "permanentni dohodak" ili oĉekivani

umjesto tekućeg dohotka. Permanentni dohodak koji potrošaĉka jedinica smatra permanentnim. To

je prosjeĉni dohodak koji potrošaĉ oĉekuje da će primati u budućem razdoblju.

Dohodak kućanstva u nekoj godini sastoji se od permanentnog tranzitnog dijela koji odstupa

od permanentnog i moţe biti veći ili manji od permanentnog dohotka ovisno o predznaku tranzitnog

dijela:

Yt = YPt + Ytt

p – permanentni dohodak

t – tranzitorni dohodak

Permanentni dohodak u vremenu "t" se izraĉunava na temelju dohodaka ostvarenih u

proteklim razdobljima.

U dugom razdoblju suma je tranzitornog (nepredviĊenog odstupanja od permanentnog)

dijela jednaka nuli, dok se u kratkom razdoblju ona moţe razlikovati od nule



Objasnite funkciju potrošnje na temelju teorije "životnog ciklusa"

Ando i Modgliani potrošnju koju potrošaĉ ostvari za svog ţivota smatraju funkcijom

dohotka koji potrošaĉ u svom ţivotu ostvari. Potrošnja je funkcija oĉekivanog dohotka koji potrošaĉ

oĉekuje da će ostvariti iz svih iz svih izvora. Svoju teoriju Ando i Mogliani zasnivaju na

mikroekonomskoj teoriji ponašanja potrošaĉa.

U poĉetku i na kraju ţivota tipiĉni potrošaĉ troši više nego što zaraĊuje. U sredini ţivota on

više zaraĊuje nego što troši pa otplaćuje dugove stvorene viškom potrošnje dohotkom u poĉetku

ţivota i akumulira za mirovinu.

Budući da je potrošnja funkcija oĉekivanog dohotka, prvi je problem izraĉunati oĉekivani

dohodak. Ando i Mogliani u tu svrhu prvo dijele ukupni dohodak potrošaĉa na dohodak od rada i na

dohodak od imovine, pa dobivaju sadašnju vrijednost dohotka potrošaĉa za njihova ţivotnog

ciklusa.









15

Poglavlje 6

Fiskalna politika

Kako uvoĎenje javne potrošnje utječe na domaći proizvod?

Tri su zadaće koje svaka vlada treba nastojati ostvariti:

1. rast domaćeg proizvoda

2. stabilnost cijena i domaćeg proizvoda

3. pravednija raspodjela dohotka

Prve dvije zadaće ostvaruju se fiskalnom politikom koju se definira kao promjena javnih

prihoda i rashoda radi postizanja zadovoljavajuće stope rasta i stabilnosti cijena. ***

Dodamo li veliĉinu opće potrošnje G veliĉinama osobne potrošnje C i autonomnih

investicija I, dobit ćemo veliĉinu agregatne potraţnje AD u zatvorenoj privredi, pa uvjet ravnoteţe,

definicija domaćeg proizvoda izgleda:

AS=AD=Y=C+I+G

UvoĊenje javne potrošnje G dovelo je do povećanja agregatne potraţnje. To procesom

multiplikatora rezultira povećanjem ravnoteţnog domaćeg proizvoda.

G = budţetska (opća vladina) potrošnja je u nacionalnim raĉunima prikazana kao potrošnja

roba i usluga namijenjenih podmirenju zajedniĉkih i općih potreba društva.

***Da bismo vidjeli kako javna

potrošnja utjeĉe na domaći

proizvod, proširit ćemo model

zatvorene privrede općom

potrošnjom G.









UvoĊenjem investicijske potraţnje I u model agregatna potraţnja, povećan je ravnoteţni

domaći proizvod s Y1 na Y2. Povećanjem AD s općom potrošnjom G povećan je domaći proizvod

Y s Y2 na Y3. Prema tome, uvoĊenjem novih komponenti autonomne potrošnje agregatnoj potraţnji

povećava se ravnoteţni domaći proizvod: Y3 Y2 Y1 , naravno uz pretpostavku da potencijalni

domaći proizvod Ymax nije manji od najvećeg ravnoteţnog proizvoda; tj. uz uvjet Ymax ≥ Y3



Što je to raspoloživi dohodak i kako se dobije?

UvoĊenjem u model budţetske potrošnje G i porezima kojima se ona financira, osobna

potrošnja C nije više funkcija ukupnog dohotka Y, nego samo jednoga njegovoga dijela. Naime, za

dio poreza umanjuje se veliĉina dohotka koja pritjeĉe stanovništvu za financiranje osobne potrošnje.

MeĊutim, stanovništvu za financiranje osobne potrošnje pritjeĉe od vlade i dio dohotka u obliku

razliĉitih transfera (socijalno osiguranje i sl.). Dohodak koji ostaje po odbitku poreza T, a uvećava

se za veliĉinu transfera Tr nazvali smo raspoloţivi dohodak. Prema tome raspoloţivi dohodak se

dobije po jednadţbi:

Yd = Y – T + Tr



16

Definirajte pojam ugraĎenog stabilizatora i objasni kako djeluje?

To je svojstvo sustava poreza i drţavnog trošenja koje ublaţava djelovanje promjene

dohotka u privatnom sektoru. UvoĊenje poreza na dohodak, kojim se financira budţetska potrošnja,

smanjuje multiplikator, a preko njega i potencijalni dohodak koji bi rezultirao iz povećanja

autonomne potrošnje. No, ovaj smanjeni multiplikator utjeĉe i na manje smanjenje domaćeg

proizvoda zbog smanjenja autonomne potrošnje u recesiji. Smanjenjem multiplikatora, porez na

dohodak smanjuje intenzitet cikliĉkih amplituda i tako utjeĉe na stabilnije kretanje privrede. Zato taj

porez djeluje kao ugraĊeni stabilizator, smanjujući porast domaćeg proizvoda u fazi poleta i

njegovo opadanje u vrijeme recesije.

Cjelokupni porezni sustav djeluje kao ugraĊeni stabilizator. U recesiji opadaju i direktni i

indirektni porezi. Direktni zato jer opadaju i osobni dohoci i profiti pa se smanjuju i porezi iz tih

osnova. Indirektni porezi opadaju zato što se smanjuje osnovica, npr. poreza na promet i carina.

Ovo smanjenje poreza djeluje stabilizirajuće jer ĉini raspoloţivi dohodak stabilnijim što manje

utjeĉe na promjene potrošnje.









17

Definirajte pojam fiskalne politike i prikažite kako na domaći proizvod utječu pojedine mjere

te politike: kako promjena budžetske potrošnje, kako promjena autonomnih poreza,

promjena transfera, promjena poreznih stopa?

Fiskalna politika – svjesne promjene drţavnih prihoda i rashoda kojima je svrha

ostvarivanje makroekonomskih ciljeva ekonomske politike: pune zaposlenosti, stabilnih cijena,

zadovoljavajuće stope rasta i eksterne ravnoteţe.

Instrumentalne varijable fiskalne politike su:

 Budţetska potrošnja – G

 Autonomni porezi – T

 Transferi – TR

 Porezna stopa – t

Promjenom autonomnih poreza i transfera moţe nastati promjena neto-poreza, a promjenom

neto-poreza mijenjaju se budţetski prihodi.



Promjena budţetske potrošnje

Porastom opće potrošnje u situaciji nepotpune zaposlenosti doveo bi do porasta domaćeg

proizvoda, a smanjenje budţetske potrošnje za jednu jedinicu dovelo bi do smanjenja domaćeg

proizvoda.

Preporuka za fiskalnu politiku: u situaciji nezaposlenosti povećati budţetsku potrošnju, a u

situaciji inflacije smanjiti budţetsku potrošnju. Na taj se naĉin u situaciji nepotpune zaposlenosti

povećanjem budţetske potrošnje povećava agregatna potraţnja, a procesom multiplikatora

proizvodnja i zaposlenost. U inflaciji vrijedi obrnuto









18

Promjena autonomnih poreza

Promjena autonomnih poreza dovodi do promjene raspoloţivog dohotka i/ili imetka što će

dovesti do promjene osobne potrošnje i štednje, što će dovesti do promjene domaćeg proizvoda.

Povećanje autonomnih poreza utjeĉe na smanjenje ravnoteţnog domaćeg proizvoda, dok

smanjivanje autonomnih poreza utjeĉe na povećanje ravnoteţnog domaće proizvoda.

Preporuka za fiskalnu politiku je: u situaciji nezaposlenosti smanjiti autonomne poreze, a u

situaciji inflacije ih povećati.









Promjena transfera

Promjena transfera utjecat će na promjenu raspoloţivosti dohotka i/ili imetka, a time i

potrošnje domaćeg proizvoda.

Povećanje transfernih prihoda utjeĉe na povećanje raspoloţivosti dohotka i osobne

potrošnje, dok bi smanjenje transfernih primanja stanovništva imalo protivan efekt na promjenu

domaćeg proizvoda.

Preporuka za fiskalnu politiku je: u situaciji zaposlenosti povećati transfere, a u situaciji

inflacije smanjiti ih.









19

Promjena poreznih stopa

Promjena poreznih stopa utjeĉe na promjenu onog dijela poreza koji je ovisan o domaćem

proizvodu. Ta će promjena utjecati na promjenu raspoloţivosti dohotka, što će dovesti do promjene

osobne potrošnje i štednje.

Povećanje porezne stope dovodi do smanjenja efektivne graniĉne sklonosti štednji, a

smanjenje dovodi do povećanja (efektivne) graniĉne sklonosti potrošnji, a time i multiplikatora i

domaćeg proizvoda.

Preporuka za fiskalnu politiku je: u situaciji nezaposlenosti smanjiti porezne stope, a u

situaciji inflacije povećati poreznu stopu što će smanjiti raspoloţivi dohodak i potrošnju i utjecati na

smanjenje agregatne potraţnje i inflacijskog jaza.









Kako utječe budžetski deficit na domaći proizvod i koju biste vrstu deficita preporučili u

situaciji deflacije?

Budţetski deficit ( D ) je razlika izmeĊu budţetske potrošnje ( G ) i budţetskih prihoda ( T ).

D=G-T

Promjena budţetskog deficita nastaje kao posljedica promjene budţetskih rashoda i/ili

budţetskih prihoda.

U situaciji nepotpune zaposlenosti, povećanje budţetske potrošnje imat će za posljedicu

povećanje domaćeg proizvoda koje je veće od povećanja budţetske potrošnje. Zbog toga je u

situaciji nepotpune zaposlenosti poţeljno imati budţetski deficit koji moţe nastati smanjenjem

poreznih prihoda uz neizmjernu budţetsku potrošnju ili povećanjem budţetske potrošnje uz

konstantne porezne prihode ili uz istodobne promjene s tim da budţetska potrošnja raste brţe.

Bolje je imati budţetski deficit uzrokovan porastom budţetskih rashoda, nego budţetski

deficit uzrokovan smanjenjem budţetskih prihoda.

U situaciji pune zaposlenosti, povećanje budţetske potrošnje imat će za posljedicu

povećanje cijena. Zbog toga budţetski deficit u situaciji pune zaposlenosti ima jake inflacijske

efekte.









20

Objasnite pojam budžeta u punoj zaposlenosti!

Budţet u punoj zaposlenosti ili strukturni budţet definira se kao veliĉina budţetskih rashoda

i prihoda koja bi postojala u punoj zaposlenosti pri neizmijenjenom poreznom sustavu tj. D=G-T

(sluţi za ocjenu utjecaja mjera fiskalne politike na privrednu aktivnost). Strukturni budţet

usporeĊuje se sa stvarnim stanjem tekućeg budţeta, pa se razlika izmeĊu ta dva stanja pripisuje

automatskom reagiranju budţeta nam odstupanja stvarnog domaćeg proizvoda od veliĉine

potencijalnog domaćeg proizvoda. Cikliĉki se budţet izraĉunava kao razlika izmeĊu stvarnog i

strukturnog budţeta.

Puna zaposlenost definira se kao razina domaćeg proizvoda koja se ostvaruje kod razine 4%

nezaposlenosti, za koju se smatra da predstavlja strukturnu nezaposlenost.



Kako izgleda uvjet ravnoteže u zatvorenoj privredi kada postoje osobna, opća i investicijska

potrošnja?

Osim osobne i investicijske potrošnje, u modernim privredama postoji još i opća, javna ili

drţavna potrošnja. Zato tekuću potrošnju moţemo dezagregirati na osobnu potrošnju C i opći

potrošnju ili potrošnju drţave G.

Domaći proizvod u zatvorenoj privredi definirali smo kao zbroj investicijske, osobne i

budţetske potrošnje. S druge strane domaći proizvod u zatvorenoj privredi moţemo definirati kao

zbroj osobne potrošnje, štednje i neto-poreza Y=C+S+T. Ako se izraz AS=AD Y=C+S+T i izraz

Y=C+S+T izjednaĉe i ako se na obje strane oduzme C tada ćemo dobiti osnovni uvjet ravnoteţe u

zatvorenoj privredi: S+T=I+G tj. S+(T-G)=I, što znaĉi da eventualni višak u budţetu sluţi kao

dodatni izvor sredstava za financiranje investicija, jer se njime moţe financirati višak investicija nad

štednjom.









21

Poglavlje 7

Funkcija investicija

Koji su motivi investiranja privrednih subjekata i kako se oni razlikuju u različitim

društveno-ekonomskim sustavima?

Motivi investiranja ovise o motivu poslovanja. U trţišnim privredama, gdje je osnovni motiv

poslovanja privatnih poduzeća profit, osnovni je motiv privatnog investiranja takoĊer profit.

Privatni će poduzetnik investirati u neki projekt, ako će mu sredstva uloţena u te investicije donijeti

profit, jednak ili veći nego da ih uloţi u neki drugi posao. U socijalistiĉkim i drugim netrţišnim

privredama i karakter vlasništva i motiv poslovanja razliĉit je od trţišnog zato je i motiv

investiranja razliĉit.

No, i u trţišnom sustavu nisu sve investicijske odluke motivirane profitom. Investicije

javnog sektora (ceste, škole, sveuĉilišta i sl.) nemaju za cilj maksimiziranje profita od uloţenih

sredstava. MeĊutim i tu je potrebno izabrati odreĊene projekt koji će se financirati iz inaĉe oskudnih

sredstava. Izbor i rangiranje tih projekata obavlja se metodama cost-benefit analize. Privredni

poduzetnici povećavaju postojeće fiksne fondove, investiraju u proširenje proizvodnih kapaciteta

samo ako oĉekuju porast potraţnje za svojim proizvodima. Na investicijsku odluku poduzeća osim

oĉekivanja o porastu potraţnje utjeĉu i procjene o konjukturi, politiĉkoj stabilnosti, promjeni mjera

porezne politike i o mnoštvu drugih faktora koji mogu utjecati na rentabilnost njihovih

investicijskih projekata.



Kakvu ulogu imaju investicije u odreĎivanju domaćeg proizvoda?

Investicije imaju dvojaku ulogu. Povećavanje investicija znaĉi povećanje kapitalne

opremljenosti rada, što utjeĉe na povećanje proizvodnje i dohotka na strani ponude. Istodobno,

investicijska potrošnja je vaţna kao komponenta AD ĉija promjena procesom multiplikatora utjeĉe

na promjenu domaćeg proizvoda.



Objasnite metodu sadašnje vrijednosti investicijskog projekta!

Ova metoda usporeĊuje sadašnju vrijednost toka svih budućih dohodaka od investicijskog

projekta s troškovima tog projekta. Dohoci od investicijskog projekta jednaki su razlici izmeĊu

oĉekivanih prihoda i oĉekivanih troškova. Oni projekti ĉija je sadašnja vrijednost budućih dohodaka

veća od njihovih troškova dolaze u obzir za realizaciju. Oskudna se investicijska sredstva alociraju

na odreĊene projekte tako da se oni rangiraju prema veliĉini sadašnje vrijednosti dohodaka koji će

iz njih rezultirati.

Pri investiranju vrlo vaţnu ulogu ima kamatnjak. Što je dulji rok na koji se uloţena sredstva

veţu to je i znaĉenje kamatnjaka pri odreĊivanju cijene sadašnje vrijednosti veće. Nasuprot tome,

što je dulji rok dospijeća to nominalna vrijednost ima manje znaĉenje za odrţavanje sadašnje

vrijednosti. Sadašnja se vrijednost izraĉunava putem sloţenog ukamaćivanja. Što je duţi rok neke

investicije, to odreĊivanje njezine sadašnje vrijednosti više ovisi o kamatnjaku, a manje o

nominalnoj vrijednosti i obratno.

Sadašnja vrijednost budućih dohodaka se usporeĊuje s troškovima tog projekta, da bi se

dobila sadašnja vrijednost dohotka od odreĊenog investicijskog projekta.

Svi projekti ĉija je sadašnja vrijednost SV>0 tj. oni ĉija je sadašnja vrijednost dohodaka veća

od vrijednosti troškova, kvalificiraju se za realizaciju, a ako ih je više poduzeće će metodom

sadašnje vrijednosti izabrati one s najvećom sadašnjom vrijednosti.



Objasnite pojam granične efikasnosti investicija i njihovu primjenu u analizi investicijskih

projekata.

Kriterij za donošenje investicijske odluke je interna stopa rentabilnosti ili kako je Keynes

nazvao graniĉna efikasnost investicija. Graniĉna efikasnost investicija se definira kao kamatnjak uz

koji bi sadašnja vrijednost neto-dohotka, dobiti, od investicijskog projekta bila jednaka nuli, tj. kao





22

kamatnjaka pri kojemu bi sadašnja vrijednost oĉekivanih dohodaka od investicijskog projekta bila

upravo jednaka njegovim troškovima.

Samo projekti ĉija je graniĉna efikasnost investicija veća od trţišnog kamatnjaka

kvalificiraju se za izbor prema ovom kriteriju jer samo u tom sluĉaju godišnja dobit veća je od

otplate anuiteta. Zbog toga investicije ovise o razlici izmeĊu graniĉne efikasnosti investicija i

kamatnjaka, a ne o apsolutnoj razini kamatnjaka. Rangiranje investicijskih projekata prema kriteriju

sadašnje vrijednosti i prema kriteriju graniĉne efikasnosti investicija ne mora dati iste rezultate.

Zbog toga što kriterij graniĉne efikasnosti investicija potpuno zanemaruje trţišni kamatnjak,

bolje je investicijske projekte rangirati prema kriteriju sadašnje vrijednosti.



Objasnite teoriju akceleratora!

Akceleracija – ubrzanje brzine, pojaĉanje, pospješenje.

Teorija akceleratora polazi od pretpostavke da je ţeljena veliĉina kapitala proporcionalna s

danom razinom proizvodnje domaćeg proizvoda. MeĊuovisnost rasta proizvodnje i razine neto

investicija zove se princip akceleracije. Naziv mu potjeĉe otuda što on sugerira da je povećanje

razine investicija moguće samo kada se povećava stopa rasta proizvodnje, kada se porast

proizvodnje akcelerira. Za porast neto-investicija potrebno je da domaći proizvod raste sve brţe.

Nema li porasta domaće proizvodnje, razina neto investicija je nula. Dakle, akcelerator djeluje samo

u ulaznoj fazi konjukturnog kruga.



Objasnite teoriju vlastitih fondova

Sredstva za financiranje investicija mogu biti vlastita i tuĊa. Vlastita sredstva potjeĉu iz

amortizacije i dijela dobiti namijenjene za reinvestiranje. TuĊa se sredstva dobivaju zajmom ili

emisijom vrijednosnih papira.

Kad su iscrpljeni vlastiti izvori sredstava za financiranje investicija, potreba za

financiranjem dovodi do posezanja za tuĊim izvorima sredstava. Pretpostavlja se da su posuĊena

sredstva skuplja od vlastitih. Troškovi investicija rastu opadanjem udjela vlastitih sredstava u

njihovu financiranju.



Koje su osnovne značajke neoklasične teorije investicija?

Neoklasiĉna teorija uzima da je cilj poduzeća maksimiziranje profita. Nuţni je uvjet za

maksimiziranje profita, jednakost izmeĊu graniĉnog proizvoda i cijene svakog proizvodnog faktora.

Graniĉni trošak kapitala mora biti jednak vrijednosti njegova graniĉnog proizvoda. Vrijednost

graniĉnog proizvoda kapitala je jednaka njegovu graniĉnom prinosu pomnoţenom s cijenom

proizvoda. Veliĉina kapitala, pri kojoj se izjednaĉuje njegov graniĉni trošak s njegovim graniĉnim

prihodom, optimalna je ţeljena veliĉina kapitala. Dok je graniĉni prihod veći od njegove cijene

investicije rastu.

U neoklasiĉnoj teoriji ţeljena razina kapitala odreĊena je elastiĉnošću proizvodnje (outputa)

s obzirom na kapital, jediniĉne dobiti kapitala i vrijednošću proizvodnje. Ova teorija investicija vodi

raĉuna o utjecaju promjene relativnih cijena proizvodnih faktora na potraţnju za kapitalom.

Promjene nominalnog kamatnjaka utjeĉu na potraţnju za investicijama. Porast realnog

kamatnjaka dovodi do povećanja realnog troška kapitala i smanjenja potraţnje za investicijama.









23

Poglavlje 8

Monetarna makroekonomija

Objasnite pojam monetarne politike i monetarne analize

Monetarna analiza nastoji objasniti meĊuovisnost izmeĊu pojedinih makroekonomskih

varijabli realnog i monetarnog karaktera. Stoga je zadaća monetarne analize objasniti promjene

odreĊenih realnih makroekonomskih varijabli koje su izazvane promjenama odreĊenih

makroekonomskih monetarnih varijabli. Monetarna analiza nastoji objasniti razinu i promjene

agregatne potraţnje promjenama veliĉine i strukture novĉane ponude.

Monetarna politika nastoji ostvariti odreĊenu poţeljnu promjenu odreĊenih realnih

makroekonomskih varijabli putem promjena monetarnih varijabli koje su pod kontrolom monetarne

vlasti. Da bi one izvršile svoje zadaće moraju se ostvariti tri preduvjeta:

 AD mora biti funkcija novĉane ponude

 Veliĉina novca ponude mora biti neovisna o razini AD

 Novĉana ponuda mora biti pod kontrolom monetarne vlasti

Monetarna politika utjeĉe na ekonomsku aktivnost putem tri kanala:

 Kamatnjaka

 Efekta bogatstva

 Racioniranjem kredita





Pojam, funkcije, svojstva i podrijetlo novca!

NOVAC - predstavlja robu univerzalne vrijednosti.

Razvitak razmjene uvjetovao je nastajanje i razvitak novca.

Osnovne funkcije novca su:

 služi kao sredstvo plaćanja

 služi kao mjerilo vrijednosti svih dobara koja se razmjenjuju

 funkcija pričuve vrijednosti iz ĉega proizlazi jedna vrlo vaţna ekonomska

kategorija – štednja – je osnova za financiranje investicija, a investicije su nuţan preduvjet

privrednog rasta, pa se moţe reći da je ova funkcija novca uvjet privrednog rasta

Svojstva novca su:

 prihvatljivost – općenito prihvaćen kao sredstvo plaćanja

 rijetkost – mala i na neki naĉin kontrolirana ponuda

 prepoznatljivost – da se ne moţe krivotvoriti

 djeljivost – u male dijelove da bi se lakše obavljala razmjena

 stabilnost – da se za jedinicu novca uvijek moţe dobiti pribliţno ista koliĉina nova

 homogenost – da je svaka novĉana jedinica ista kao i druge.

 prenosivost – svaka jedinica mora imati mali teţinu u odnosu na vrijednost

 trajnost – da se s vremenom ne kvari i ne propada



Navedite i objasnite sve vrste keynesijanske potražnje za novcem!

Keynes je potraţnju za novcem izvodio ne samo iz funkcije plaćanja nego i iz funkcije

priĉuve vrijednosti. Potraţnja za novcem se prema Keynesu dijeli na tri vrste ovisno o svrsi za koju

je novac namijenjen odnosno motivu drţanja novca:

1. transakcijska (poslovna) potražnja za novcem

Osnovni uzrok poslovnoj potraţnji za novcem je vremenska nepodudarnost primanja novca i

potreba za njihovim izdavanjem.Što je manji vremenski jaz izmeĊu novĉanih prihoda i rashoda, to

je manja potreba za gotovim novcem. S porastom novĉanog dohotka nekog privrednog subjekta,

normalno je oĉekivati da će rasti i njihovi izdaci pa zato i njegova potraţnja za novcem. Imatelj

gotovine ţeli izvršiti onaj broj transakcija koji će mu donijeti maksimalnu zaradu. Optimalni broj

transakcija raste s porastom dohotka i kamatnjaka, a pada s porastom troškova svake transakcije.





24

2. potražnja za novcem zbog neizvjesnosti

Ova je potraţnja uvjetovana mogućnošću nepredviĊenih dogaĊaja koji uvjetuju gotovinska

plaćanja. I ona je funkcija dohotka i kamatnjaka. Ova se vrsta potraţnje ĉesto pribraja poslovnoj

potraţnji za novcem i posebno se ne navodi.



3. špekulativna potražnja za novcem

Špekulativna potraţnja za novcem posljedica je funkcije novca kao priĉuve vrijednosti. Zajedniĉko

svojstvo s potraţnjom zbog neizvjesnosti je u tom što se i ona temelji na neizvjesnosti budućih

gibanja veliĉine kamatnjaka. Promjene kamatnjaka uvjetuju i promjenu u zaradama od

kamatonosnih papira. Kad je kamatnjak nizak, cijene obveznica su visoke pa novac uloţen u njih ne

donosi veliku zaradu. Ako se oĉekuje porast kamatnjaka, a pad cijena obveznica tada će imatelji

gotovine radije drţati gotovinu nego obveznice jer bi uloţeni novac u obveznice znaĉio gubitak

moguće dobiti.

Budući da se razlikuju procjene privrednih subjekata o rastu ili padu kamatnjaka, uvijek postoji

odreĊena špekulativna potraţnja za novcem.



Objasnite funkciju potražnje za novcem

Potraţnja za novcem posljedica je funkcija novca. Teorije potraţnje za novcem prema

faktorima koji bitno utjeĉu na potraţnju za novcem razlikujemo više vrsta teorija, a sve se mogu

svrstati u dvije osnovne grupe: klasiĉna (kvantitativna) i Keynesijanska novĉana teorija.

Ĉesto je nemoguće strogu luĉiti transakcijsku i špekulacijsku potraţnju za novcem. Zbog

toga funkciju potraţnje za novcem moţemo općenito pisati:



Na svakoj razini dohotka Y, recimo Y0 koji odreĊuje transakcijsku potraţnju za novcem,

porast kamatnjaka uvjetuje smanjenje potraţnje za novcem. Porast dohotka uvjetuje porast

potraţnje za novcem povećavajući njezinu transakcijsku komponentu. Pri vrlo visokim

kamatnjacima, špekulativna potraţnja se smanjuje na vrlo malu veliĉinu, koja postaje neelastiĉna na

promjenu kamatnjaka. Prvi vrlo niskim kamatnjacima funkcija potraţnje postaje vrlo elastiĉna,

imatelji novca postaju indiferentni izmeĊu drţanja gotovine i ulaganja u obveznice. Tako je

dosegnut niski kamatnjak da ga povećanje ponude novca više ne moţe sniziti. Ta se situacija zove

„zamka likvidnosti“.



Objasnite mjere ekonomske politike kojima se služi centralna banka radi promjene novčane

mase.

Te mjere su:

1. operacije na otvorenom tržištu – kupnja i prodaja drţavnih obveznica. Time FED

moţe smanjiti ili povećati rezerve banaka. Operacije na otvorenom trţištu su najvaţniji

stabilizacijski elementi centralne banke.

2. političke diskontne stope – utvrĊivanje kamatne stope po kojoj banke ĉlanice mogu

posuĊivati rezerve od FED-a.

3. političke obvezene rezerve – mijenjaju zakonske stope obvezne rezerve na depozite

kod banaka i drugih financijskih institucija. Poremećaji iz inozemstva ometaju kontrolu centralne

banke nad bankovnim rezervama. Ipak, ti poremećaji se mogu poništit ako centralna banka

stabilizira meĊunarodne tokove. Politika FED-a utvrĊuje konaĉnu ponudu novca.

UtvrĊivanjem obvezne rezerve i diskontne stope, a naroĉito poduzimanjem operacija na

otvorenom trţištu, FED odreĊuje razinu rezerve i ponude novca.

FED – sustav federalne rezerve je centralna banka. Njena je funkcija da kontrolira koliĉinu

bankovnih rezervi te tako utvrĊuje nacionalnu ponudu novca i utjeĉe na kreditne uvjete i kamate.

Vodi ga vijeće guvernera i federalni komitet za otvoreno trţište.









25

Nabrojite i objasnite funkcije centralne banke

Funkcije centralne banke:

 VoĊenje monetarne politike u zemlji kontrolom rasta novĉane mase. Centralna banka

vodi monetarnu politiku: a) promjenom uvjeta davanja kredita komercijalnim

bankama, politikom eskontnog kamatnjaka, b) kupnjom i prodajom drţavnih

obveznica na trţištu novca tj. politikom otvorenog trţišta, c) direktnom kontrolom

kredita ili kamatnjaka i d) odreĊivanjem stope obvezne rezerve

 Kontrola izdavanja novĉanica u zemlji

 Obavlja bankarske usluge vladi tako da drţi njezine depozite, zadovoljava njezine

potrebe kratkoroĉnim zaduţenjem prodajom drţavnih obveznica i upravlja

cjelokupnim vladinim zaduţenjem

 Sluţi kao bankar ostalih banaka, tj. prima depozite od ostalih banaka i daje im

zajmove. Dakle, sve banke u njoj drţe raĉune, pa centralna banka obavlja i njihove

kliringe

 Sluţi kao zajmodavac u nuţdi za financijski sektor

 Kontrolira financijske institucije i financijska trţišta. Naime, banke upravljaju tuĊim

novcem i ulaze u rizik s njim. Najveći dio zajmova koje daju banke je dugoroĉan, a

najveći dio depozita je kratkoroĉan ili ĉak po viĊenju. Zato su banke vrlo ranjive na

pojavu nepovjerenja pa je njihovo reguliranje nuţno



Koji su utjecaji monetarne politike na kamatnjak?

Monetarna politika, promjenom novĉane ponude, uz danu potraţnju za novcem utjeĉe na

promjenu kamatnjaka. Ti se utjecaji oĉituju preko tri efekta:

1. efekt likvidnosti – odnos novĉane mase i kamatnjaka dan u funkciji potraţnje za

novcem. Porast novĉane ponude će povećati likvidnost i utjecati na smanjenje kamatnjaka.

2. efekt dohotka i cijena – Porast novĉane mase uvjetovat će porast potraţnje za

vrijednosnim papirima, porast njihove cijene i opadanje kamatnjaka. To će utjecati na porast

potrošnje i nominalnog nacionalnog dohotka.

3. efekt očekivane inflacije – kad oĉekuju rast cijena, imatelji novca manje će drţati

gotovinu jer raste njezin oportunitetni trošak. Inflacijska oĉekivanja smanjuju realnu vrijednost

prinosa obveznica. Zbog toga opada potraţnja za obveznicama i njihova cijena. To rezultira

porastom kamatnjaka.



Monetarni efekti fiskalne politike!

Budţetski deficit moţe se financirati zaduţivanjem vlade u zemlji i inozemstvu kod

nefinancijskog sektora (stanovništvo i poduzeća) ili financijskog sektora, banaka (komercijalnih i

centralne)

U zatvorenoj privredi budţetski deficit se financira porastom emisije drţavnih obveznica ili

porastom novĉane mase (tiskanje novca). Financiranje javne potrošnje porezima nema utjecaja na

novĉanu ponudu.

a) Zaduživanje vlade kod nefinancijskog sektora – prodajom obveznica novĉana masa ostaje

ista. Vlada dobivenim novcem plaća robu i usluge, što utjeĉe na porast rezervi bankarskog sustava.

Zbog toga financiranje javne potrošnje zaduţivanjem kod nefinancijskog sektora ne utjeĉe

na promjenu novĉane mase kao ni oporezivanje!

b) Zaduživanje vlade kod financijskog sektora – moţe biti u komercijalnim bankama ili u

centralnoj banci. Komercijalne banke ako nemaju viška rezervi, tada zaduţivanje vlade kod sustava

komercijalnih banaka ne utjeĉe na promjenu novĉane mase. A ako sustav komercijalnih banaka

raspolaţe viškom rezervi. Zaduţivanje vlade u tom sustavu utjeĉe na porast novĉane mase.

Kupujući obveznice u situaciji posjedovanja viška rezervi, banke smanjuju višak rezervi što utjeĉe

na povećanje depozita i ukupne novĉane mase. Tako se drţavni dug monetarizira.

Centralna banka – financiranje budţetskog deficita zaduţivanjem vlade u centralnoj banci

utjeĉe na porast novĉane mase. Vlada za obveznicu koju daje (prodaje) centralnoj banci dobiva



26

kredit (ĉekove) kojima plaća robu i usluge. Zaduţivanje vlade u centralnoj banci (tiskanje novca)

utjeĉe na porast novĉane mase, pa se javni dug monetarizira što je najĉešći naĉin financiranja

budţetskog deficita zemalja u razvoju.



Koje su specifičnosti i problemi monetarne politike u nerazvijenim zemljama?

Nerazvijene zemlje karakterizira slaba razvijenost trţišta novca i kapitala. Zbog toga je

monetarna politika u tim zemljama razliĉita od monetarne politike u zemljama s razvijenim trţištem

novca i kapitala. Zadaća monetarne politike je promjena varijabli radi promjene realnih ekonomskih

varijabli (realnog domaćeg proizvoda, investicija itd.). Monetarna politika utjeĉe na ekonomsku

aktivnost putem tri kanala:

 Kanal kamatnjaka – da bi ovaj kanal monetarne politike mogao djelovati, investicije

moraju biti elastiĉne na promjenu kamatnjaka. Ĉak i kad su investicije elastiĉne na promjenu

kamatnjaka, ovaj kanal monetarne politike moţe i ne djelovati ako je kamatnjak egzogeno odreĊen i

ako je neelastiĉan na promjenu novĉane mase. Zbog toga ovaj kanal kamatnjaka u zemljama s

nerazvijenim trţištem novca i kapitala ne funkcionira. Zato i mjere monetarne politike kojima se

utjeĉe na kamatnjak ovdje ne funkcioniraju.

 Kanala imetka – moţe biti vrlo efikasan u zemljama u razvoju. Povećanje novĉane

mase tiskanjem novca ili smanjenjem stope obvezne rezerve utjeĉe na povećanje potraţnje i na

povećanje relativnih cijena dobara za osobnu potrošnju.

 Kanal kreditnog racioniranja – najvaţniji je kanal monetarne politike u nerazvijenim

zemljama. Veliĉina kredita više ovisi o njegovoj raspoloţivosti nego o njegovu trošku (cijeni).

Centralna banka u tim zemljama ograniĉava veliĉinu kredita komercijalnim bankama









27

Poglavlje 9

Ravnoteža robnih i novĉanih tokova

Objasnite što znači IS krivulja i kako na promjenu IS krivulje utječe povećanje elastičnosti

krivulje investicija na kamatnjak i porast granične sklonosti potrošnji. Prikažite to i grafički!

IS krivulja (krivulja ravnoteţe na novĉanom trţištu) pokazuje ovisnost domaćeg proizvoda

od kamatnjaka. Ta je ovisnost indirektna preko investicija. Promjena investicija multiplikativno se

odraţava na promjenu domaćeg proizvoda, a porast kamatnjaka utjeĉe na smanjenje domaćeg

proizvoda. Zbog toga je domaći proizvod opadajuća funkcija kamatnjaka. Taj se odnos izmeĊu

domaćeg proizvoda i kamatnjaka uz uvjet I=S u literaturi naziva IS krivulja. Budući da I=S

predstavlja uvjet ravnoteţe, slijedi da svaka toĉka na IS krivulji predstavlja ravnoteţni domaći

proizvod.









Promjene IS krivulje mogu nastati kao posljedica autonomnih promjena egzogenih varijabli,

kao što je promjena budţetske potrošnje ili promjena nastalih u funkcijama investicija ili štednje.

MeĊutim, promjenom sklonosti investiranja, mijenjanjem nagiba funkcije investicija, mijenjat će se

nagib i krivulja ravnoteţe IS. Ako je krivulja investiranja neelastiĉna prema promjenama

kamatnjaka, onda je i IS neelastiĉan prema promjenama kamatnjaka i obrnuto.



 Povećanje elastičnosti krivulje investicija

na kamatnjak – promjenom sklonosti

investiranju, mijenjanjem nagiba funkcije

investiranja mijenjat će se nagib i krivulje

ravnoteţe IS. Općenito, što god je manja

osjetljivost investicija na promjene

kamatnjaka, to je IS krivulja okomitija. U

krajnjem sluĉaju kad su investicije potpuno

neosjetljive na promjenu kamatnjaka,

krivulja IS je okomita.









28

 Porast granične sklonosti potrošnji –

povećanje budţetske potrošnje rezultiralo

bi pomicanjem IS krivulje paralelno prema

sjeveroistoku.









Što predstavlja LM krivulja i kako na LM krivulju utječe:

LM krivulja predstavlja ravnoteţu na novĉanom trţištu, tj. ondje gdje je potraţnja za

novcem L jednaka ponudi M. Mijenjanje LM krivulje moţe nastati kao posljedica promjena u

potraţnji novca, kako špekulacijskoj tako i transakcijskoj te promjeni ponude novca.









Smanjenje novčane mase - smanjenje

sklonosti davanja prednosti gotovine imalo

bi za rezultat povećanje domaćeg proizvoda

za koji se pri odreĊenom kamatnjaku

ostvaruje ravnoteţa. Smanjenje novca za

transakcijske potrebe pri svakom

kamatnjaku rezultira smanjenjem

ravnoteţnog domaćeg proizvoda za svaku

razinu kamatnjaka ili povećanjem

kamatnjaka za svaku razinu domaćeg

proizvoda.









29

Porast cijena - porast cijena

smanjio bi realnu novĉanu ponudu, a

rezultat bi bio niţi domaći proizvod uz

dani kamatnjak ili viši kamatnjak uz

dani domaći proizvod, pri ĉemu bi došlo

do ravnoteţe na novĉanom trţištu.









Porast brzine kolanja novca –

Porast koeficijenta smjera u funkciji

transakcijske potraţnje za novcem zbog

porasta neefikasnosti novĉanog bankarskog

sustava rezultirao je manjim domaćim

proizvodom uz isti kamatnjak ili

smanjenjem kamatnjaka uz isti domaći

proizvod za koji se ostvaruje ravnoteţa na

novĉanom trţištu.









Povećanje elastičnosti špekulacijske

potražnje na kamatnjak

- špekulacijska potraţnja za novcem

posljedica je funkcije novca kao priĉuve

vrijednosti. Špekulativna potraţnja za novcem

temelji se na neizvjesnosti budućih gibanja, ali

budućih gibanja veliĉine kamatnjaka.

Promjene u špekulativnoj potraţnji za novcem

mogu biti promjene u autonomnoj

špekulacijskoj potraţnji novca i promjene u

graniĉnoj sklonosti drţanju gotovine.

Promjena u autonomnom dijelu špekulacije

potraţnje pomakla bi paralelno krivulju

špekulacijske potraţnje za novcem.



Kako bi na krivulju agregatne potražnje (Ad) utjecalo:

Krivulja AD pokazuje razliĉite kombinacije domaćeg proizvoda i razina cijena pri kojima se

ostvaruje istodobna ravnoteţa na robnom i novĉanom trţištu. Zbog toga krivulja AD pokazuje kako

se uz danu novĉanu ponudu i uz dane relacije ponašanja (funkciju potrošnje, investicija,

transakcijska i špekulacijska potraţnja za novcem) mijenja realni domaći proizvod zbog promjene

cijena. Ona je opadajuća funkcija razine cijena, jer niţi indeks cijena povećava realnu novĉanu



30

ponudu i smanjuje kamatnjak, što stimulira investicije i eventualno osobnu potrošnju, kao

komponente AD, pa to rezultira povećanjem sveukupne AD.

Nagib krivulje AD ovisi o krivulji IS! Što je okomitija IS krivulja, to je okomitija i AD

krivulja!

PORAST JAVNE POTROŠNJE –

pomiĉe udesno IS krivulju, što onda utjeĉe na

proporcionalnu horizontalnu promjenu AD

krivulje.

U situaciji pune zaposlenosti u Y, dohodak se

ne bi promijenio, pa bi porast opće potrošnje

utjecao samo na porast cijena od p na p1 u

sluĉaju nezaposlenosti, ako cijene ostanu

nepromijenjene, povećanje opće potrošnje

utjecalo bi na porast domaćeg proizvoda od Y

na Y1









PORAST NOVĈANE MASE –pomiĉe

LM krivulju udesno, zbog toga se krivulja AD

pomiĉe vertikalno u istoj proporciji u kojoj se

promijenila novĉana masa; promjena novĉane

mase uvjetuje promjenu realne novĉane mase









U situaciji pune zaposlenosti u Y, porast cijena p - p1 bio bi proporcionalan porastu novĉane

mase, jer bi realni domaći proizvod ostao nepromijenjen u Y.

Ako bi cijene ostale nepromijenjene (Keynesijanski sluĉaj) povećao bi se domaći proizvod

od Y - Y1 .



Objasnite vrste kamatnjaka i njihovu ročnu strukturu

Kamatnjake dijelimo na nominalni kamatnjak i realni kamatnjak.

Nominalni kamatnjak je iznos koji se plaća po jedinici (ili 100 jedinica) pozajmljenih

novĉanih sredstava. Nominalni kamatnjak je postotni iznos koji zajmoprimac plaća zajmodavcu.

Realni kamatnjak dobijemo ako od nominalnog kamatnjaka odbijemo stopu oĉekivane

inflacije. U odreĊivanju realnog kamatnjaka odreĊivanje stope oĉekivane inflacije vrlo je vaţno, ali

ĉesto i vrlo teško. U praksi se to ĉini na naĉin da se izjednaĉi stopa oĉekivane i stvarane inflacije.

To moţe biti korektno u kratkom roku, ali ne i u dugom.

Zbog neizvjesnog kretanja realnog kamatnjaka investitori odreĊuju strukturu svog portofolia

tako da se u odreĊenom vremenu izjednaĉe zarade od niza svojih kratkoroĉnih investicija sa

zaradom jedne dugoroĉne investicije na taj isti period. Ako su kratkoroĉne kamatne stope ispod

dugoroĉnih, logiĉno je oĉekivati njihov porast. Ako su kratkoroĉne kamatne stope iznad dugoroĉnih



31

oĉekuje se da će one pasti. To znaĉi da postoji meĊuovisnost izmeĊu kratkoroĉnih i dugoroĉnih

kamatnih stopa, a grafiĉki se prikazuje krivuljom zarade (Yield curve)

Novčani kamatnjak - onaj kamatnjak, pri kojem se uspostavlja ravnoteţa na novĉanom

trţištu tj. pri kojem se izjednaĉuje potraţnja za novcem s ponudom. Taj kamatnjak pokazuje LM

krivulja jer je ona i izvedena uz uvjet ravnoteţe na novĉanom trţištu.

Za razliku od njega, kamatnjak pri kojem se izjednaĉuju štednja i investicije, tj. pri kojem se

ostvaruje ravnoteţa robom (realnom) na trţištu zove se realni kamatnjak. Taj kamatnjak pokazuje

IS krivulja, jer je i izvedena uz uvjet ravnoteţe I=S

Tržišni ili ravnotežni kamatnjak definiramo kao onaj kamatnjak pri kojem se uspostavlja

istodobna ravnoteţa i na trţištu robe i na trţištu novca. To je kamatnjak koji je odreĊen sjecištem IS

i LM krivulja, i pri kojem su realni i novĉani kamatnjak jednaki. Ako je ravnoteţni kamatnjak

odreĊen sjecištem IS i LM krivulja na razini pune zaposlenosti tj. kad je stopa nezaposlenosti

jednaka naravnoj, tada se on zove naravni kamatnjak. To je onaj kamatnjak koji izjednaĉuje

planirane investicije i štednju na razini pune zaposlenosti.



Prikažite i objasnite krivulju zarade (Yield curve)

Zbog neizvjesnog kretanja realnog kamatnjaka investitori odreĊuju strukturu svog portofolia

tako da se u odreĊenom vremenu izjednaĉe zarade od niza svojih kratkoroĉnih investicija sa

zaradom jedne dugoroĉne investicije na taj isti period. Ako su kratkoroĉne kamatne stope ispod

dugoroĉnih, logiĉno je oĉekivati njihov porast. Ako su kratkoroĉne kamatne stope iznad dugoroĉnih

oĉekuje se da će one pasti. To znaĉi da postoji meĊuovisnost izmeĊu kratkoroĉnih i dugoroĉnih

kamatnih stopa, a grafiĉki se prikazuje krivuljom zarade (Yield curve)









Krivulja roĉne strukture pokazuje meĊuovisnost zarade na sliĉne financijske investicije

razliĉitog roka dospijeća. Krivulja zarade je uglavnom rastuća krivulja, pa pokazuje da je zarada tim

veća što je dulji rok dospijeća.

KRIVULJA A – normalna krivulja zarade u kojoj zajmodavci ne oĉekuju promjene

kamatnjaka u budućnosti. Ona je rastuća jer zajmodavci traţe veću kompenzaciju za veći gubitak

likvidnosti, veći rizik i neizvjesnost zbog duljeg roka.

KRIVULJA B – zajmodavci oĉekuju opadanje kamatnih stopa u budućnosti, pa su

dugoroĉne kamatne stope ispod kratkoroĉnih.

KRIVULJA C – zajmodavci oĉekuju da će kamatne stope porasti pa su dugoroĉne kamatne

stope iznad kratkoroĉnih.







32

Objasnite teorije kamatnih stopa!

Kamatna stopa (kamatnjak) je cijena koja se plaća za posuĊivanje novca na odreĊeno

vrijeme, obiĉno izraţena kao postotak glavnice godišnje. Postoji više teorija kamatnjaka, a sve ih

moţemo podijeliti na nemonetarne i monetarne teorije.



1 NEMONETARNE TEORIJE objašnjavaju kamatnu stopu pomoću štednje i/ili

graniĉne produktivnosti investicija. U ovim teorijama se pretpostavlja da novac ima samo funkciju

plaćanja.

 Teorija produktivnosti – uz pomoć posuĊenog kapitala povećava se produktivnost zbog

toga graniĉna produktivnost posuĊenog kapitala odreĊuje visinu kamatne stope

 Teorija apstinencije – objašnjava kamatnu stopu kao nagradu za dogaĊaje potrošnje, za

štednju

 Teorija vremenske preferencije – objašnjava visinu kamatne stope kao ravnoteţu

izmeĊu ponude i potraţnje financijskih sredstava

 Teorija raspoloživih sredstava – kamatnjak se mijenja zbog promjena oportunitetnog

troška štednje (ponude) i promjena u potraţnji, tj. promjena u graniĉnoj produktivnosti investicija



2 MONETARNIM TEORIJAMA kamatne stope zajedniĉko je što uzimaju da novac

osim funkcija plaćanja i mjerila vrijednosti ima i funkciju štednje. Prema monetarnoj teoriji

privredni subjekti donose dvije odluke glede dohotka i imetka: koliko potrošiti i koliko štedjeti?

Najpoznatija monetarna teorija je teorija preferiranja likvidnosti (monetarna teorija kamatnjaka).

Što je veća kamatna stopa, veći je interes za minimiziranje drţanja gotovine u portofilij, jer se tako

minimiziraju oportunitetni troškovi drţanja gotovine.









33

Poglavlje 10

Ekonomska politika

Objasnite normativni i pozitivni pristup u teoriji ekonomske politike

Normativni pristup (teorija) – bavi se pitanjima što subjekti ekonomske politike trebaju

ĉiniti. Tu je centralno pitanje treba li drţava ili koliko intervenirati u privredi ili pustiti da trţište

potpuno slobodno funkcionira i odreĊuje što će se, koliko, kako i kada proizvoditi te kome će

pripasti plodovi proizvodnje.

Pozitivni pristup (teorija)– pristaše ovog pristupa bave se pitanjem zašto subjekti

ekonomske politike poduzimaju ili su poduzimali odreĊene mjere ekonomske politike.

Za razliku od vrijednosnih sudova kojima se bavi normativna teorija ekonomske politike,

pozitivna teorija bavi se analizom ĉinjenica i podataka o stvarnom djelovanju subjekata ekonomske

politike.

Temeljna razlika izmeĊu normativne i pozitivne teorije je u tome što se normativna teorija

bavi pitanjima što bi trebalo učiniti, dok pozitivna analizira ono što je učinjeno ili se čini.



Objasnite pojam i instrumente politike stabilizacije?

Politika stabilizacije se shvaća kao politika upravljanja AD radi drţanja pune zaposlenosti i

stabilnosti cijena. Ona je po svojoj naravi kratkoroĉna. Osnovna zadaća stabilizacijske politike je

odrţavanje stabilne razine cijena odrţavanjem AD na razini na kojoj je ima pribliţno jednaka AD,

kod pune zaposlenosti.

Politika stabilizacije vodi se najĉešće mjerama fiskalne (povećanje budţetske potrošnje,

smanjenje budţetskih prihoda) i monetarne politike. Instrumenti eko. politike u rukama su drţave.

Ona moţe mijenjati krivulju potraţnje fiskalnom politikom, bilo promjenom svojih rashoda ili

prihoda i monetarnom politikom, primjenom ponude novca ili pak kombinacijom instrumenata

fiskalne i monetarne politike.



Objasnite fiskalnu politiku stabilizacije koja se vodi:

Povećanjem opće potrošnje

Porast budţetske potrošnje uz konstantne budţetske prihode dovodi do povećanja

budţetskog deficita. Da bi ga financirala, Vlada pribjegava povećanju ponude obveznica. To utjeĉe

na sniţavanje cijena obveznica što dovodi do povećanja kamatnjaka. To je samo jedan naĉin na koji

povećanje budţetske potrošnje utjeĉe na povećanje kamatnjaka. Drugi je naĉin povećanje domaćeg

proizvoda procesom multiplikatora, što povećava transakcijsku potraţnju novca, a to uz fiksnu

novĉanu ponudu dovodi do povećanja kamatnjaka.

Porast budţetske potrošnje uz nepromijenjene budţetske prihode, utjecao je na smanjenje

investicija. Dakle došlo je do preraspodjele domaćeg proizvoda izmeĊu budţetske potrošnje i

investicija u korist budţetske potrošnje.

Porast domaćeg proizvoda uvjetovan porastom budţetskog deficita, zbog nepromijenjene

veliĉine poreza, utjecao je na povećanje raspoloţivog dohotka, a uz pretpostavku konstantne

sklonosti potrošnji osobne potrošnje.

Smanjenje budžetskih prihoda

Privredna aktivnost moţe se stimulirati stvaranjem budţetskog deficita. On se moţe stvoriti

povećanjem budţetskih rashoda uz iste prihode, ili smanjenjem budţetskih prihoda uz iste rashode.

Smanjenje budţetskih prihoda ima manje multiplikativno djelovanje na stabilizaciju od povećanja

budţetskih rashoda.



Objasnite monetarnu politiku stabilizacije

Promjena mjera monetarne politike utjeĉe na promjenu LM krivulje. Porast novĉane ponude

izaziva opadanje kamatnjaka. Taj pad kamatnjaka utjeĉe na porast investicijske potrošnje, a to kroz

proces multiplikatora utjeĉe na povećanje domaćeg proizvoda. Prema tome, domaći proizvod raste,



34

a to uvjetuje porast transakcijske potraţnje za novcem, što sad utjeĉe na porast kamatnjaka.

Povećanje novĉane ponude rezultiralo je povećanjem domaćeg proizvoda i istodobno smanjenjem

kamatnjaka. Ujedno to je izazvali i povećanje investicijske potrošnje (zbog smanjenja kamatnjaka),

a uz pretpostavljenu nepromijenjenu graniĉnu sklonost potrošnji i osobne potrošnje. Budţetska je

potrošnja ostala nepromijenjena. Tako monetarna politika ima potpuno razliĉite efekte na promjenu

strukture potrošnje domaćeg proizvoda od fiskalne politike, premda obje mogu imati iste efekte na

povećanje domaćeg proizvoda.

Monetarna politika ima najveću efikasnost pri visokom stupnju zaposlenosti, s visokim

domaćim proizvodom i visokim kamatnjakom, kad gotovo cjelokupno povećanje novĉane ponude

odlazi na financiranje poslovnih transakcija.

Što je vrijednost multiplikatora veća, to je monetarna politika efikasnija i obrnuti.

Monetarna politika su ciljevi koje centralna banka ima pred sobom dok vrši kontrolu nad novcem,

kamatnjacima i uvjetima davanja kredita. Instrumenti monetarne politike su prvenstveno operacije

otvorenog trţišta, stopa obvezne rezerve i diskontna stopa.



Objasnite izbor politike stabilizacije!

Efikasnost monetarne politike zavisi od pozicije privrede u konjukturnom krugu i o

elastiĉnosti krivulje IS. Efikasnost fiskalne politike u stabilizaciji zavisi takoĊer od pozicije privrede

u konjukturnom krugu, ali i elastiĉnosti LM krivulje. Prema tome, uz danu poziciju u konjukturnom

krugu efikasnost monetarne politike zavisi od elastiĉnosti IS krivulje, a efikasnost fiskalne politike

zavisi od elastiĉnosti LM krivulje. Ta je ĉinjenica dovela do podjele ekonomista na fiskaliste i

monetariste na ĉelu s Miltonom Friedmanom.

Fiskalisti smatraju da je elastiĉnost funkcija investicija barem u kratkom roku, vrlo mala ili

ĉak jednaka nuli, što krivulju IS ĉini okomitom. Uz takvu krivulju monetarna politika stabilizacije

je potpuno neefikasna, jer se njome uopće ne povećava domaći proizvod. Oni svoje

makroekonomske modele temelje na relativno stabilnoj vezi izmeĊu domaćeg dohotka i agregatne

potrošnje tj. na stabilnoj funkciji potrošnje.

Monetaristi pretpostavljaju potpunu neelastiĉnost ponude i potraţnje novca, dakle okomitu

LM krivulju, a svoje modele temelje na relativno stabilnoj brzini kolanja novca i pretpostavlja se

nezavisnost izmeĊu novĉane ponude i brzine opticaja. M. Friedman tvrdi da je funkcija brzine

kolanja stabilnija nego Keynesova funkcija potrošnje i da je zbog toga kvantitativna novĉana teorija

odreĊivanja domaćeg proizvoda superiornija od Keynesijanske.



Koja je temeljna razlika izmeĎu monetarista i fiskalista?

Efikasnost monetarne politike zavisi od pozicije privrede u konjukturnom krugu i o

elastiĉnosti krivulje IS. Efikasnost fiskalne politike u stabilizaciji zavisi takoĊer od pozicije privrede

u konjukturnom krugu, ali i elastiĉnosti LM krivulje. Prema tome, uz danu poziciju u konjukturnom

krugu efikasnost monetarne politike zavisi od elastiĉnosti IS krivulje, a efikasnost fiskalne politike

zavisi od elastiĉnosti LM krivulje. Ta je ĉinjenica dovela do podjele ekonomista na fiskaliste i

monetariste na ĉelu s Miltonom Friedmanom.

Fiskalisti smatraju da je elastiĉnost funkcija investicija barem u kratkom roku, vrlo mala ili

ĉak jednaka nuli, što krivulju IS ĉini okomitom. Uz takvu krivulju monetarna politika stabilizacije

je potpuno neefikasna, jer se njome uopće ne povećava domaći proizvod. Oni svoje

makroekonomske modele temelje na relativno stabilnoj vezi izmeĊu domaćeg dohotka i agregatne

potrošnje tj. na stabilnoj funkciji potrošnje.

Monetaristi pretpostavljaju potpunu neelastiĉnost ponude i potraţnje novca, dakle okomitu

LM krivulju, a svoje modele temelje na relativno stabilnoj brzini kolanja novca i pretpostavlja se

nezavisnost izmeĊu novĉane ponude i brzine opticaja. M. Friedman tvrdi da je funkcija brzine

kolanja stabilnija nego Keynesova funkcija potrošnje i da je zbog toga kvantitativna novĉana teorija

odreĊivanja domaćeg proizvoda superiornija od Keynesijanske.







35

Koji su problemi provoĎenja politike stabilizacije?

U provoĊenju politike stabilizacije javljaju se mnogi problemi. Jedan od najvaţnijih je izbor

prave mjere ekonomske politike u pravo vrijeme jer se efekti ekonomske politike na ekonomske

dogaĊaje javljaju s vremenskim zakašnjenjem. Primjena odreĊene mjere ekonomske politike u krivo

vrijeme moţe djelovati destabilizacijski. Postoje tri vrste vremenskog jaza:

 Spoznajni jaz – vrijeme koje protekne od nastanka potrebe za donošenjem neke mjere

ekonomske politike do vremena kad subjekti spoznaju da treba djelovati. Što je bolje ekonomsko

predviĊanje, to je ovaj jaz manji.

 Administrativni jaz – obuhvaća vrijeme zakonodavne procedure.

 Jaz utjecaja (djelovanja) – vremenski jaz djelovanja monetarne politike na promjenu

makroekonomskih varijabli, u okviru politike stabilizacije je mnogo duţi.

Prvo pitanje na koje subjekti ekonomske politike moraju odgovoriti jest u kojoj se fazi

ciklusa nalazi privreda. Što su aţurniji statistiĉki podaci o privrednim kretanjima i što je bolje

ekonomsko predviĊanje, to je veća vjerojatnost odgovora na to pitanje. Ekonomsko predviĊanje

temelji se na predviĊanju ponašanja ljudi. Zbog promjena u ponašanju ljudi, njihovo je ponašanje

teško predvidjeti, pa su ekonomska predviĊanja neprecizna.

Kad bi odgovor na pitanje u kojoj se fazi ciklusa privreda trenutno nalazi bio sasvim

zadovoljavajući, problem eventualnog destabilizacijskog djelovanja mjera stabilizacije politike ne

bi bio eliminiran.



Objasnite pojam i vrste jazova koji se javljaju u politici stabilizacije!

U primjeni mjera ekonomske politike u politici stabilizacije javljaju se tri vrste jaza:

Spoznajni jaz, administrativni jaz i jaz utjecanja (djelovanja).

Spoznajni jaz je vrijeme koje protekne od nastanka potrebe za donošenjem neke mjere

ekonomske politike do vremena kada subjekti ekonomske politike spoznaju da treba djelovati. Što

je bolje ekonomsko predviĊanje to je spoznajni jaz manji.

Administrativni jaz – obuhvaća vrijeme od predlaganja mjera ekonomske politike od strane

subjekata ekonomske politike – izvršne vlasti, vlade, do ozakonjenih mjera ekonomske politike od

zakonodavnog tijela. Ovaj jaz obuhvaća vrijeme zakonodavne procedure.

Jaz utjecaja (djelovanja) – dulji je od ostalih. Prvo treba odgovoriti u kojoj se fazi ciklusa

nalazi privreda. Duljina jaza ovisi o razliĉitim faktorima i u razliĉitim privredama je razliĉit.









36

Poglavlje 11

Model otvorene privrede

Model otvorene privrede!

Otvorena privreda - privreda koja se ukljuĉuje u vanjsku trgovinu.

Rezultati brojnih studija pokazuju da su rezultati funkcioniranja bolji što je njezina

otvorenost veća. U otvorenoj privredi vrijednost proizvodnje mjeri se domaćim (bruto) proizvodom.

Podjela rada uvjetuje specijalizaciju i razmjenu. MeĊunarodna podjela rada, specijalizacija i

razmjena omogućuju da se ukupna svjetska proizvodnja i potrošnja povećaju. Otvorenost privrede

nameće posebna ograniĉenja svim mjerama ekonomske politike, a naroĉito monetarne. Ova

ograniĉenja proizlaze iz meĊuovisnosti izmeĊu domaće privrede i inozemstva. Što je privreda

otvorenija, to su veće njezine koristi od meĊunarodne razmjene, ali je veća izloţenost te privrede

poremećajima koji nastaju u svjetskoj privredi i veća su ograniĉenja njezinoj ekonomskoj politici.

Otvorena privreda je povezana s privredom inozemstva kroz:

1. meĎunarodnu razmjenu roba i usluga – povezuje cijene i troškove pojedinih

zemalja koje u njoj sudjeluju

2. meĎunarodnu mobilnost kapitala – povezuje kamatne stope na razliĉita sredstva

financijske aktive i omogućuje zemlji da financira neravnoteţu u tekućoj bilanci

plaćanja.

3. meĎunarodnu razmjenu nacionalnih valuta



Bilanca plaćanja i koje se transakcije iskazuju u njoj?

Bilanca plaćanja je izvještaj koji pokazuje sve transakcije neke drţave s ostalim svijetom u

danom vremenskom periodu. Taj izvještaj ukljuĉuje kupnju i prodaju dobara i usluga, darove,

vladine transakcije i kretanje kapitala. Ona je agregirani popis svih monetarnih transakcija

rezidenata neke zemlje s inozemstvom tijekom jedne godine. Sve transakcije izmeĊu zemlje i

inozemstva klasificiraju se i iskazuju u bilanci plaćanja u tri skupine:

1. transakcije koje su posljedica trgovine robom i uslugama

2. transferne transakcije

3. kapitalne transakcije

Budući da transakcije mogu biti tekuće i kapitalne, tako se i grupiraju u bilanci plaćanja koja

je podijeljena u 4 odjeljka.

Glavne komponente bilance plaćanja su:

1. TEKUĈI RAĈUN

– Privatni

– Robni (trgovaĉka bilanca)

– Nevidljivi

– Sluţbeni izvoz ili uvoz i transferi

2. KAMATNI RAĈUN

– Privatni

– Sluţbeni

3. STATISTIĈKE GREŠKE

4. SLUŢBENE TRANSAKCIJE



Utjecaj izvoza na domaći proizvod! Prikažite to i grafički!

Izvoz robe i usluga je jedna od kategorija finalne potrošnje isto kao i investicije, osobna i

opća potrošnja. Stoga njegovo autonomno povećanje ima multiplikativne efekte na domaću

proizvodnju. UvoĊenjem izvoza uvjet ravnoteţe izmeĊu AS i AD moţemo pisati Y=C+I+G+E, tj.

domaća proizvodnja (Y) jednaka je zbroju osobne potrošnje ( C), investicijske potrošnje (I),

budţetske potrošnje (G) i izvoza E.





37

Povećanje agregatne potrošnje za izvoz robe i usluga pomaklo je krivulju AD s C+G+I na

C+G+I+E i ravnoteţni domaći proizvod iz Y1 u Y2.



Prema tome, izvoz u situaciji nepotpune

zaposlenosti utjeĉe multiplikativno na domaći

proizvod kao i ostale komponente autonomne

potrošnje.

Ako cijene nekog dobra rastu u odnosu na ista

dobra neke druge zemlje, porast produktivnosti

pada; tada će se kupovati više dobara te druge

zemlje.









Objasnite funkciju uvoza. Što znači prosječna, a što granična sklonost uvozu!

Uvoz robe i usluga nema multiplikativnih efekata na stvaranje domaćeg proizvoda za razliku

od izvoza. Naprotiv, u situaciji nepotpune zaposlenosti (kad je ostvareni domaći proizvod manji od

potencijalnog), uvoz robe i usluga znaĉi gubitak multiplikativnih efekata koji bi nastali

eventualnom supstitucijom uvoza domaćom proizvodnjom. Postoji jedan dio uvoza koji nije

moguće supstituirati domaćom proizvodnjom. To je tzv. nekonkurentni uvoz. On je funkcija

domaće proizvodnje. Ako veliĉinu domaće proizvodnje mjerimo opet domaćim bruto proizvodom

Y, tada će funkcija uvoza biti:

U = f (Y)

Pretpostavimo li linearnu ovisnost ukupnog uvoza od domaćeg proizvoda Y, tada funkciju

uvoza moţemo pisati: U = U0 + mY, gdje je U0 - autonomni uvoz, a m – graniĉna sklonost uvozu.

Odnos izmeĊu uvoza i domaćeg proizvoda U/Y zove se prosjeĉna sklonost uvozu, a pokazuje

veliĉinu uvoza koja je prosjeĉno uvjetovana jedinicom domaćeg proizvoda.



Vidimo da veliĉina proizvodnje Y1 uvjetuje ukupni uvoz U1. Povećanje proizvodnje za ∆Y

od Y1 na Y2 dovelo bi do povećanja uvoza ∆U, od U1 na U2. Odnos izmeĊu ovih diferencija, tj.

∆U/∆Y – graniĉna sklonost uvoza koja pokazuje veliĉinu uvoza koju uvjetuje jediniĉno povećanje

proizvodnje Y. U sluĉaju kontinuirane funkcije uvoza, graniĉna sklonost uvozu jednaka je prvoj

derivaciji funkcije uvoza po domaćem proizvodu dU/dY. U sluĉaju linearne funkcije uvoza, imat

ćemo konstantnu graniĉnu sklonost uvozu. Odnos izmeĊu graniĉne i prosjeĉne sklonosti uvozu daje

elastiĉnost uvoza naspram domaćeg proizvoda. Taj koeficijent elastiĉnosti pokazuje za koliko

postotaka će porasti uvoz, ako Y poraste za 1%.



Objasnite multiplikator vanjske trgovine

Razlika izmeĊu izvoza i uvoza robe i usluga naziva se vanjskotrgovinska bilanca.

VTB=E-U.

U sluĉaju autonomnog uvoza i izvoza, vanjskotrgovinska razmjena utjecat će na

multiplikativno povećanje odnosno smanjenje domaćeg proizvoda, ovisno o odnosu izvoza i uvoza.

Ako je uvoz ovisan o domaćoj proizvodnji tada utjecaj vanjske trgovine na povećanje

domaćeg proizvoda rezultira povećanje bilo koje autonomne potrošnje.

Uvoz djeluje na smanjenje multiplikatora, a time i na smanjenje amplituda u cikliĉnom

kretanju domaćeg proizvoda koji rezultira iz jediniĉnog povećanja bilo koje komponente

autonomne potrošnje A u fazi booma, ali je i moguće opadanje domaćeg proizvoda uvjetovano

smanjenjem bilo koje komponente autonomne potrošnje u recesiji. Djelovanje vanjske trgovine na

multiplikator je odreĊeno razlikom izmeĊu povećanja domaćeg proizvoda izazvanog izvozom i

smanjenjem domaćeg proizvoda Y koje je jednako razlici izmeĊu multiplikatora pomnoţenog s

veliĉinom autonomnih izdataka .



38

Povećanje izvoza dovodi do povećanja domaćeg proizvoda. U sluĉaju suficita trgovaĉke

imali bismo neto povećanje domaćeg proizvoda. U situaciji ravnoteţe trgovinske bilance, vanjska

trgovina neće utjecati na promjenu ravnoteţnog domaćeg proizvoda.



Objasnite razliku izmeĎu vanjskotrgovinske bilance i bilance kapitala

Vanjskotrgovinska bilanca – odrţava zamjenu novca za realnu aktivu (robu i usluge).

Vanjskotrgovinska bilanca je razlika izmeĊu uvoza i izvoza robe i usluga.

Bilanca kapitala – pokazuje razmjenu nova za financijsku aktivu.



Kako na krivulju eksterne ravnoteže utječe porast unutrašnjih cijena, kako porast deviznog

tečaja, a kako porast domaćeg proizvoda?

A) Porast domaćeg proizvoda Y uvjetovat će porast uvoza, a time i pogoršanje

vanjskoimovinske bilance osim ako je taj porast domaćeg proizvoda uvjetovan porastom izvoza.

Krivulja eksterne ravnoteţe ima pozitivan koeficijent smjera u (r, y) prostoru, koji je odreĊen

odnosom graniĉne sklonosti uvozu i osjetljivosti kretanja kapitala na promjenu kamatnjaka. Svaka

toĉna na krivulji bilance plaćanja ĉini kombinaciju r i y za koju je BP=0 i za koju se ostvaruje

eksterna ravnoteţa. Svako povećanje uvoza zbog porasta unutarnjih cijena ili povećanja domaćeg

proizvoda pomiĉe bilancu plaćanja prema sjeverozapadu povećavajući tako porast deficita bilance

plaćanja. Na porast izvoza utjeĉe takoĊer razina domaćih cijena i promjena deviznog teĉaja.









B) Porast cijena u zemlji dovodi do smanjenja izvoza (realnog) i porasta realnog uvoza

zbog supstitucije domaćih proizvoda uvoznima.

Zbog toga je došlo i do poremećaja krivulje BP na BP1, pa se povećao prostor deficita









39

C) Porast deviznog tečaja, revalorizacija, pomiĉe BP prema sjeverozapadu, analogno kao i

porast cijena povećavajući prostor deficita BP









Može li postojati stabilna unutrašnja ravnoteža ako ne postoji vanjska ravnoteža?

Ispravno poduzimanje mjera ekonomske politike radi istodobnog postizanja unutarnje i

vanjske ravnoteţe, vodi k stabilnoj ravnoteţi samo ako je nagib krivulje unutarnje ravnoteţe veći od

nagiba krivulje eksterne ravnoteţe, što znaĉi da je krivulja unutarnje ravnoteţe manje elastiĉna na

promjene kamatnjaka nego krivulja vanjske ravnoteţe.



Unutrašnja ravnoteža neke privrede ostvaruje se u području deficita u bilanci plaćanja.

Objasnite mjere ekonomske politike kojima će se ostvariti istodobno i vanjska i unutrašnja

ravnoteža.









Unutarnja i vanjska ravnoteţa ostvaruje se istodobno jedino u toĉki E. Nijedna druga toĉka

ne predstavlja istodobnu unutarnju i vanjsku ravnoteţu. Tako na primjer u toĉki A ostvaruje se

unutarnja ravnoteţa, ali postoji deficit u bilanci plaćanja. Da bi se eliminirao deficit, moţemo iz

toĉke A krenuti prema krivulji eksterne ravnoteţe restriktivnom monetarnom politikom (porast

kamatnjaka) ili restriktivnom fiskalnom politikom.





40

Ako primijenimo restriktivnu monetarnu politiku, doći ćemo u toĉku A2 koja se nalazi na

krivulji unutarnje ravnoteţe, ali u podruĉju deficita vanjske ravnoteţe. To nalaţe ponovno

povećanje kamatnjaka da bi se povećao uvoz kapitala. Tako se u nekoliko koraka moţe doći u toĉku

stabilne ravnoteţe E.

Da smo iz toĉke A krenuli prema krivulji vanjske ravnoteţe restriktivnom fiskalnom

politikom tj. da smo eksternu ravnoteţu htjeli postići mjerama fiskalne politike došli bismo iz toĉke

A u toĉku B koja se nalazi u situaciji recesije. Da bismo postigli unutarnju ravnoteţu u toĉki B 1,

trebalo bi sniziti kamatnjak kako bi se povećala proizvodnja i zaposlenost. Postizanje eksterne

ravnoteţe kretanjem iz toĉke A u B restriktivnijom fiskalnom politikom utjecalo bi na smanjenje

proizvodnje, što bi utjecalo na smanjenje uvoza, ali i na smanjenje kamatnjaka zbog opadanja

transakcijske potraţnje za novcem. U sluĉaju fiskalne politike efekt trgovine i toka kapitala ne

djeluju u istom smjeru nego su kontradiktorni. Zato je fiskalna politika manje efikasna u postizanje

eksterne ravnoteţe.

Ispravno poduzimanje mjera ekonomske politike radi istodobnog postizanja unutarnje i

vanjske ravnoteţe, vodi k stabilnoj ravnoteţi samo ako je nagib krivulje unutarnje ravnoteţe veći od

nagiba krivulje eksterne ravnoteţe, što znaĉi da je krivulja unutarnje ravnoteţe manje elastiĉna na

promjene kamatnjaka nego krivulja vanjske ravnoteţe.



Koje su prednosti i nedostaci sustava fluktirajućih tečajeva?

Sustav fleksibilnih teĉajeva je onaj u kojem devizni teĉaj preteţno odreĊuje trţišne sile

ponude i potraţnje. U tom sustavu relativne cijene valuta odreĊuje kupnja i prodaja meĊu ljudima,

tvrtkama i vladama.

Slobodno fluktirajući devizni teĉaj je onaj što ga odreĊuje iskljuĉivo ponuda i potraţnja bez

ikakve vladine intervencije.

U upravljanom fluktirajućem sustavu vlada intervenira na deviznim trţištima da bi utjecala

na devizni teĉaj.

Fleksibilni devizni teĉaj imali su slabiji uĉinak nego su se nadali njihovi pobornici. Postali

su nestabilni što pokazuje nepostojani dolar. Fleksibilni teĉajevi uklanjaju jednu kategoriju

ograniĉenja, a nameću drugu.

Fluktirajući devizni teĉajevi uklanjaju disciplinu zlatnog (dolarskog) standarda prema

nominalnim cijenama i razini plaća.



Kako se obavlja uravnoteženje bilance plaćanja u sustavu fiksnih tečajeva?

Uravnoteţenje bilance plaćanja moţe se obavljati promjenom teĉaja nacionalne valute,

devalvacijom ili revalvacijom. Kao instrumenti uravnoteţenja bilance plaćanja devalvacija se

koristi samo u sluĉaju dugoroĉne ravnoteţe u bilanci plaćanja, koja se ne moţe u razumnom roku

korigirati drugim mjerama makroekonomske politike, bez opasnosti od stvaranja velikog stupnja

nezaposlenosti ili inflacije. Uspjeh devalvacije u postizanju ravnoteţe bilance plaćanja ovisi o

pristupu analizi uspjeha devalvacije. Radi korigiranja neravnoteţe u bilanci plaćanja, zemlja moţe

osim mjerama monetarne i kreditne politike i politike teĉaja poduzeti mjere direktnog utjecaja

ograniĉenja uvoza i poticanja izvoza. Vrlo ĉesta mjera uravnoteţenja bilance plaćanja je devizna

kontrola. Cilj joj je racioniranje deviznih izdataka i alokacija oskudnih deviznih sredstva u skladu s

unaprijed odreĊenim prioritetima.



Tri temeljna pristupa analizi uspjeha devalvacije. Koje su glavne značajke svakog od njih?

DEVALVACIJA - oznaĉava smanjenje vrijednosti neke valute u odnosu prema nekoj

ĉvrstoj valuti ili vrijednosti zlata.

1. pristup elastičnosti ili klasični pristup – polazi od utjecaja devalvacije na promjene

relativnih cijena domaćih i uvoznih dobara i utjecaja promjena relativnih cijena na tokove izvoza i

uvoza. Uspjeh devalvacije je veći što je elastiĉnost potraţnje veća.







41

2. pristup apsorpcije ili Keynesijanski pristup – analizira utjecaj devalvacije na

domaći proizvod. Za uspjeh devalvacije nuţno je da domaća potrošnja (apsorpcija) padne u odnosu

na domaći proizvod.

3. monetaristički pristup – naglašava efekte devalvacije na kupovnu moć i preko nje

na razinu potrošnje. On objašnjava suficite i deficite u bilanci plaćanja, kao i kretanje teĉajeva kao

rezultat nejednakosti izmeĊu potraţnje i ponude novca u domaćoj privredi. On naglašava utjecaj

devalvacije na kretanje kapitala



Objasnite i prikažite grafički utjecaj devalvacije na izvoz i uvoz



Devalvacija nacionalne valute ima iste efekte kao linearno povećanje carina na uvoz i kao

linearno povećanje subvencija za izvoz za iznos devalvacije. To utjeĉe na promjene cijena koje

kasnije utjeĉu na promjenu potraţnje. Promjena potraţnje za uvozom i izvozom utjecat će na

promjenu vanjskotrgovinske bilance kao i bilance kapitala i bilance plaćanja. Utjecaj devalvacije na

vanjskotrgovinsku bilancu nije neposredan. Devalvacija utjeĉe odmah, neposredno na promjene

cijena uvoza i izvoza. U kratkom roku, devalvacija nacionalne valute pogoršava deficit

vanjskotrgovinske bilance. Naime, devalvacija odmah utjeĉe na promjenu odnosa cijena tj. na

porast cijena uvoza i smanjenje cijena izvoza, ako se izvoz fakturira u domaćoj valuti. Zbog navika

potraţnje i dugoroĉnih ugovora promjena cijena ne dovodi odmah do promjene koliĉine uvoza i

izvoza. Da bi promjena cijena dovela do promjene koliĉina uvoza i izvoza treba proći odreĊeno

vrijeme. Zbog toga se efekt devalvacije na vanjskotrgovinsku bilancu moţe prikazati krivuljom u

obliku slova J.

Ta krivulja pokazuje da devalvacija u kratkom

roku pogoršava vanjskotrgovinsku bilancu, da

bi je nakon nekog vremena popravila. U

situaciji deficita u vremenu t0 izvršena je

devalvacija. MeĊutim sve do vremena t3

pogoršavala se vanjskotrgovinska bilanca, a

zatim se poboljšavala, tako da je tek u vremenu

t6 eliminiran deficit u vanjskotrgovinskoj

bilanci. Da bi se izbjegao efekt J krivulje, izvoz

bi se trebao fakturirati u stranoj valuti.









42

Poglavlje 12

inflacija

Objasnite pojam i vrste inflacije

Inflacija se najĉešće definira kao proces kontinuiranog rasta cijena ili kontinuiranog

opadanja vrijednosti novca, a posljedica je neravnoteţe u narodnoj privredi koja se oĉituje u porastu

unutarnjih cijena.. Inflacija je bolest privrednog organizma koja se oĉituje u nadimanju vrijednosti

makroekonomskih agregata zbog porasta cijena.

Inflacija se moţe pojaviti u razliĉitim intenzitetima.

Prema intenzitetu inflacije razlikuju se:

BLAGA ili PUZEĆA INFLACIJA – stopa inflacije je do 5%

UMJERENA INFLACIJA – stopa inflacije je 5–10%. U toj situaciji cijene su

razmjerno stabilne i ljudi imaju povjerenje u novac.

JAKA ili GALOPIRAJUĆA INFLACIJA – godišnja stopa inflacije je preko 10%. U

toj situaciji većina ugovora dobiva indeksnu klauzulu ili se cijene izraţavaju u nekoj

stranoj valuti. Novac vrlo brzo gubi svoju vrijednost, pa zbog toga ljudi drţe samo

minimalnu koliĉinu novca nuţnu za dnevne transakcije.

HIPERINFLACIJA – posebna vrsta inflacije. To je kada je mjeseĉna stopa rasta

cijena veća od 50%. Realna potraţnja za novcem drastiĉno pada, relativne cijene

postaju izrazito nestabilne…

Prema njezinim početnim uzrocima inflaciju dijelimo na:

INFLACIJA POTRAŢNJE koja je u poĉetku uvjetovana viškom AD (agregatna

potraţnja) nad AS (agregatna ponuda)

INFLACIJA TROŠKOVA prvobitno je uvjetovana porastom neke troškovne

komponente iz strukture cijena, kao što su osobni dohodci, profiti, porezi…



Prema geografskom porijeklu inicijalnog uzroka inflacije razlikujemo:

DOMAĆA INFLACIJA

UVOZNA INFLACIJA

TakoĊer postoji: stagflacija – dobivena iz rijeĉi stagnacija i inflacija, a oznaĉava porast

cijena u situaciji stagnacije privredne aktivnosti

incesija – dobivena iz rijeĉi inflacija i recesija inflacija u uvjetima

recesije

Moderne teorije inflacije dijele se na dvije grupe:

1. teorije inflacije potražnje - teorije inflacije koje korijene iskljuĉivo vide u relativnom ili

apsolutnom višku potraţnje nad ponudom.

2. teorije inflacije troškova – teorije koje uzroke inflacije traţe na strani ponude, u

povećanju troškova i to uglavnom u povećanju plaća radnika iznad nivoa produktivnosti rada.



Objasnite pojmove hiperinflacija, stagflacija i incesija

HIPERINFLACIJA – posebna vrsta inflacije, kad je mjeseĉna stopa rasta cijena veća od

50%. Realna potraţnja za novcem drastiĉno pada, relativne cijene postaju izrazito nestabilne. To je

"smrtonosna vrsta inflacije"

STAGFLACIJA – izvedena je iz rijeĉi stagnacija i inflacija; tj. porast cijena u situaciji

stagnacije privredne aktivnosti

INCESIJA – izvedena iz rijeĉi recesija i inflacija; tj. inflacija u uvjetima recesije



Koje su glavne teorije inflacije?

Teorije inflacije dijele sa u dvije grupe. U prvu grupu spadaju teorije koje korijene inflacije

vide iskljuĉivo u relativnom ili apsolutnom višku potraţnje nad ponudom. Te su teorije poznatije

pod zajedniĉkim nazivom teorije inflacijske potražnje i dijele se u:





43

Klasiĉne teorije – objašnjava inflaciju povećanjem novĉane mase iznad porasta ukupne

proizvodnje

Keynesijanska teorija – odbacuje pretpostavku ovisnosti koliĉine novca i agregatne potrošnje,

smatraju da cijene mogu rasti i uz nepromijenjenu novĉanu masu ili mogu ostati konstantne u

sluĉaju kad novĉana masa raste brţe od proizvodnje

Borba protiv inflacije potraţnje – eliminiranjem viška potraţnja nad ponudom mjerama

fiskalne i/ili monetarne politike.

U drugu grupu spadaju teorije koje uzroke inflacije traţe iskljuĉivo na strani ponude u

povećanju troškova i to uglavnom u povećanju plaća radnika iznad nivoa produktivnosti rada. Te se

teorije zovu teorije inflacija troškova, a one inflaciju mogu objašnjava i uvjetima nepotpune

zaposlenosti.

Budući da se temeljnim uzorkom inflacija troškova smatra porast plaća iznad porasta

produktivnosti rada to je i borba protiv inflacije troškova usmjerena na ograniĉavanje porasta plaća

na porast produktivnosti rada



Što je to inflacija potražnje?

Inflacija potraţnje je inflacija cijena uzrokovana općenito pretjeranom potraţnjom za

dobrima i uslugama.

Teorije inflacije potraţnje objašnjavaju inflaciju viškom agregatne potraţnje nad ponudom

na razini pune zaposlenosti. Teorije inflacije potraţnje se dijele u dvije grupe:

 Klasiĉna teorija – objašnjava inflaciju povećanjem novĉane mase iznad porasta ukupne

proizvodnje u narodnoj privredi na razini pune zaposlenosti.

 Keynesijanska teorija – odbacuje pretpostavku o funkcionalnoj meĊuovisnosti izmeĊu

koliĉine novca i agregatne potraţnje. Prema Keynesijaskoj teoriji inflacije cijene mogu rasti i uz

nepromijenjenu novĉanu masu ili mogu ostati konstantne i u sluĉaju kada novĉana masa raste brţe

od proizvodnje.

Borba protiv inflacije potraţnje usmjerena je na eliminiranje viška potraţnje nad ponudom

mjerama fiskalne i monetarne politike.



Objasnite monetarističku teoriju inflacije

Klasiĉna teorija inflacije potraţnje temelji se na kvantitativnoj monetarnoj teoriji, a njezini

se pristaše ĉesto nazivaju monetaristima. Monetaristi polaze od definicije kao procesa opadanja

vrijednosti novca (opadanje vrijednosti novca je posljedica inflacije, a ne njezin uzrok. Naime,

povećanje cijena zbog inflacije rezultira manjom kuponom moći svake novĉane jedinice jer ona

sada moţe kupiti manje roba i usluga). Zbog toga se inflacija mora smatrati kao monetarni

fenomen. Naime, budući da se u novcu izraţava vrijednost svih transakcija, mora postojati odreĊeni

odnos izmeĊu koliĉine novac u optjecaju i razine cijena Porast cijena direktno je ovisan o porastu

novĉane mase. Zato se porast cijena, inflacija, moţe kontrolirati kontrolom porasta novĉane mase.

Evo kako to monetaristi objašnjavaju:

"Pretpostavimo stanje pune zaposlenosti u nekoj zatvorenoj privredi, te da zbog optimistiĉkih

oĉekivanja doĊe do porasta graniĉne efikasnosti investicija i da je ona veća od trţišnog kamatnjaka.

To navodi poduzeća sa povećaju investicije iznad razine štednje, a da bi poduzeća mogla povećati

investicije iznad razine štednje, moraju ih financirati zajmovima. Bankarski sustav moţe biti voljan

da zajmovima financira te investicije, ali ne mora biti u stanju da to uĉini. Da bi to uĉinio, bankarski

sustav mora imati višak rezervi. Pretpostavimo da banke raspolaţu viškom rezervi za financiranje

investicija. MeĊutim, zbog povećane potraţnje za novcem raste njegova cijena, kamatnjak. To

utjeĉe na smanjenje investicija i na eliminiranje razlike izmeĊu investicija i štednje. Na taj naĉin

dolazi do izjednaĉavanja naravnog i trţišnog kamatnjaka, pa sustav ulazi u ravnoteţu.



Objasnite keynesijansku teoriju inflacije

Keynesijanska teorija inflacije temelji se na meĊuovisnosti izmeĊu AD i domaćeg

proizvoda, a ne na meĊuovisnosti izmeĊu novĉane mase i domaćeg proizvoda kao u klasiĉnim



44

teorijama inflacije potraţnje. U tom je bitna razlika izmeĊu Keynesijanske i klasiĉne teorije,

odnosno monetaristiĉke teorije inflacije potraţnje. Pretpostavimo da je došlo do povećanja

budţetske potrošnje u situaciji pune zaposlenosti, što uz nepromijenjene budţetske prihode rezultira

budţetskim deficitom. Taj se deficit moţe financirati drţavnim zajmom kod nefinancijskog sektora

(stanovništvo ili poduzeća) ili kod financijskog sektora, kod bankarskog sustava. Ako se zaduţuje

kod nefinancijskog sektora, nema povećanja novĉane ponude. Prema klasiĉnoj teoriji ovakav naĉin

financiranja budţetskog deficita nema inflacijske posljedice. MeĊutim u sluĉaju financiranja

budţetskog deficita zajmom kod financijskog sektora, povećava se novĉana masa, pa to prema

klasiĉnoj teoriji vodi u inflaciju. U Keynesijanoj teoriji stvaranje budţetskog deficita povećanjem

budţetske potrošnje u situaciji pune zaposlenosti, bez obzira na to kako se takav deficit financirao,

vodi k stvaranju inflacije potraţnje. Pritom se uzima da financiranje deficita zaduţivanjem drţave

kod financijskog sektora, više povećava inflacijske pritiske nego jednako zaduţivanje kod

nefinancijskog sektora.

Ni Keynesijaska teorija inflacije potraţnje ne zanemaruje efekte monetarne politike na razini

domaćeg proizvoda. MeĊutim ovdje je ta veza indirektna, preko utjecaja monetarne politike na AD,

odnosno najĉešće na investicijsku potrošnju koja utjeĉe na razinu proizvoda.

Prema Keynesijanskim teorijama inflacije potraţnje, cijene mogu rasti i uz nepromijenjenu

novĉanu masu, ili mogu ostati konstantne i u sluĉaju kad novĉana masa raste brţe od proizvodnje.



Objasnite borbu protiv inflacije potražnje

Inflacija potraţnje uzrokovana je promjenom krivulje agregatne potraţnje udesno s AD na

AD1. Zbog toga se i borba protiv inflacije potraţnje mora voditi pomicanjem krivulje agregatne

potrošnje ulijevo s AD1 na AD0.









Borba protiv inflacije potraţnje mora biti usmjerena na eliminiranje viška potraţnje nad

ponudom mjerama fiskalne i/ili monetarne politike. Ako je potraţnja za novcem potpuno

neelastiĉna na promjene kamatnjaka kao što pretpostavljaju klasiĉari, tada jedino monetarna politika

moţe utjecati na razinu realne agregatne potraţnje.

Ako je potraţnja za novcem elastiĉna na promjene kamatnjaka tada su i monetarna i fiskalna

politika efikasne u borbi protiv inflacije potraţnje.

Monetarna politika utjeĉe prije svega na investicije (posebno za stambenu izgradnju), ali se

njeno djelovanje osjeća tek nakon stanovitog vremena. Efekti monetarne politike su ĉesto

neizvjesni, a fiskalne politike vidljivi su relativno brzo.

Borba protiv inflacije uglavnom se daje u obliku odgovarajućeg programa stabilizacije.

Stabilizacijski program moţe biti ortodoksni ili heterodoksni.

Borba protiv inflacije je borba protiv porasta cijena, a ne borba za sniţavanje cijena na neku

prijašnju razinu.



45

Objasnite što je, kako nastaje inflacija troškova i kako se vodi borba protiv nje

Inflacija troškova uzrokovana je smanjenjem AS uz istu AD. Zbog toga što je ova vrsta

inflacije uvjetovana mijenjanjem ponude, ona se ĉesto u literaturi naziva i inflacija ponude.

Teorija inflacije troškova temelji se na ĉinjenici da u realnom ekonomskom ţivotu ni na

trţištu proizvoda i usluga ni na trţištu proizvodnih faktora ne postoji savršena konkurencija, pa ni

elastiĉnost njihove potraţnje nije perfektna.

Inflacija troškova potjeĉe od porasta troškova u razdoblju visoke nezaposlenosti i

nedovoljne iskorištenosti kapaciteta. Ona je nova pojava u modernim industrijskim privredama.

Nastaje kad troškovi proizvodnje rastu ĉesto u razdobljima visoke nezaposlenosti i neiskorištenosti

proizvodnih kapaciteta. Troškovni pritisci dominiraju kad radniĉki sindikati ili poslodavci rabe

trţišnu silu povećavajući plaĉe ili cijene unatoĉ visokoj nezaposlenosti ili višku kapaciteta ili kad

vanjski ĉinitelji neoĉekivano podiţu cijene.

Inflacija troškova uvjetovana je pomicanjem krivulje

agregatne ponude ulijevo zbog porasta neke troškovne

komponente. Zbog toga se borba protiv inflacije

troškova treba voditi pomicanjem krivulje agregatne

ponude udesno.

Borba protiv inflacije troškova vodi se borbom protiv

porasta bilo koje komponente iz jednadţbe strukture

cijene. Ta se borba vodi borbom protiv smanjivanja

produktivnosti i ekonomiĉnosti.

Pomicanje krivulje agregatne ponude s AS1 na AS0

uz danu krivulju agregatne potražnje rezultirala bi

u povećanju zaposlenosti s Y1 na YF i istodobnom

smanjenju inflacije s p1 na p0.



Objasnite razliku izmeĎu ortodoksnog i heterodoksnog programa stabilizacije!

Borba protiv inflacije uglavnom se daje u obliku odgovarajućeg programa stabilizacije.

Stabilizacijski program moţe biti ortodoksni ili heterodoksni.

Ortodoksni programi stabilizacije sastoje se od restriktivne monetarne i fiskalne politike.

Neki se mogu temeljiti na fiksnom, a neki na fluktirajuĉem teĉaju.

Heterodoksni programi stabilizacije – pored ĉvrste monetarne i fiskalne politike uvode još

i privremenu kontrolu (najĉešće zamrzavanje) cijena i nadnica.

Razlika izmeĊu ta dva stabilizacijska programa je u tome što se inflacija u prvoj godini

obara brţe u heterodoksnom programu, jer je veći pritisak na smanjivanje AD ograniĉenjem plaća i

jer se vodi direktna kontrola cijena.



Philipsova krivulja!

Philipsova krivulja pokazuje meĊuovisnost izmeĊu povećanja plaća i porasta nezaposlenosti.

Iz krivulje se vidi da postoji odreĊena

diskrepanca izmeĊu porasta cijena i porasta

plaća. Razlog je pretpostavka o stalnom porastu

produktivnosti rada. Što je veća nezaposlenost to

će biti manji postotak porasta cijena, ali i plaća.

Povećanje nezaposlenosti obrnuto je

proporcionalno povećanju cijena, a razmjerno sa

stupnjem stabilnosti. MeĊutim, porast

nezaposlenosti obrnuto je razmjeran brzini rasta

privrede.









46

Objasnite fiskalnu i monetarnu politiku stagflacije.

Na ordinantu je nanesena realna novĉana ponuda

M/P, a na apcisu realni porezi na dohodak T.

Krivulja NP je skup toĉaka u kojima kombinacije

realne novĉane ponude i realnih poreza na

dohodak osiguravaju ravnoteţu na trţištu radne

snage, tako da su ponuda i potraţnja radne snage

jednake. Sve toĉke ispod krivulje NP

predstavljaju recesiju, jer povećanje realne

novĉane ponude nije dovoljno da kompenzira

negativne efekte povećanja realnih poreza na

dohodak na proizvodnju i zaposlenost. Sve toĉke

iznad Krivulje NP predstavljaju inflaciju.

Krivulja NP je takoĊer skup toĉaka koje pokazuju kombinaciju fiskalne i monetarne politike

kojima se odrţava ravnoteţa na trţištu dobara i stabilnost cijena. Recesija utjeĉe na smanjenje

cijena. Da bi se ovaj efekt neutralizirao treba povećati novĉanu ponudu. Ako je povećanje realne

novĉane ponude više nego dovoljno da se kompenziraju efekti povećanja poreza na cijene, rezultat

je inflacija. Obrnuto, cijene će padati, proizvodnja će se smanjivati, nezaposlenost rasti što dovodi

do recesije.

Monetarna i fiskalna politika perfektni su supstituti i bilo koja od njih, sama ili u

kombinaciji s drugom mogu se koristit radi eliminiranja inflacije ili recesije. Tako se neravnoteţa

prikazana toĉkom A u zoni inflacije moţe eliminirati ili samo povećanjem poreza, kretanjem u

toĉku B ili samo smanjivanjem novĉane ponude kretanjem u toĉku C ili bilo kojom kombinacijom

istodobnog smanjenja novĉane ponude i povećanja poreza, kretanjem iz toĉke A u bilo koju toĉku u

intervalu CB na krivulji NP.



Objasnite pojmove: mješovita inflacija i strukturna inflacija

Mješovita inflacija – izmeĊu inflacije potrošnje i inflacije troškova postoje odreĊene

meĊuovisnosti posebno ako se radi o sektorima ĉiji proizvodi imaju veći ponder u ukupnim

izdatcima radnika i ĉija je potraţnja neelastiĉna. Inflacija potraţnje dovodi do inflacije pritisaka i

inflacije troškova. Na trţištu ne mora postojati višak AD da bi se javio inflacijski pritisak. Dovoljno

je da postoji strukturni nesklad izmeĊu veliĉine potraţnje i ponude pa da doĊe do narušavanja

stabilnosti ravnoteţe i do pojave neravnoteţnih pritisaka. Ne postoji ĉista inflacija potraţnje ni ĉista

inflacija troškova. Svaka je inflacija istodobno i inflacija potraţnje i inflacija troškova, bez obzira

na prvobitni uzrok koji ju je inicirao.

Strukturna inflacija – dugoroĉna inflacija u nekoj zemlji, jer se smatra da je uvjetovana

strukturnim karakteristikama te privrede. Te su karakteristike posljedica strukturnih

neusklaĊenostima koje onda uvjetuju dugoroĉne inflacijske tendencije.

Dugoroĉni inflacijski trend uvjetuje skup od 4 faktora:

1. razlika u stopi rasta produktivnosti u razliĉitim sektorima

2. isti porast nominalnih plaća u tim sektorima

3. razliĉite cjenovne i dohodovne elastiĉnosti potraţnje za proizvodima razliĉitih

faktora

4. otpornost cijena i plaća na smanjivanje

Zbog toga dolazi do promjene relativnih cijena. Zbog nemobilnosti proizvodnih faktora

dolazi do suboptimalne alokacije resursa i smanjivanja stope rasta proizvodnje, jer nema motiva za

mobilnost budući da plaće rastu jednako. To dovodi do relativnog smanjenja AS i do inflacije

troškova.









47

Objasnite pojam i značenje inflacijskih očekivanja

Na planove svih ekonomskih subjekata bitno utjeĉu njihova oĉekivanja o budućem kretanju

makroekonomskih varijabli. Posebno se to odnosi na oĉekivanja o budućim promjenama inflacije,

jer je ona odraz makroekonomske ravnoteţe.

Elastiĉnost oĉekivanja – meĊuzavisnost izmeĊu oĉekivane i stvarne vrijednosti neke

varijable.

J. R. Hicks je tu elastiĉnost oĉekivanja formulirao kao omjer postotnih promjena oĉekivane i

stvarne vrijednosti neke ekonomske varijable.oĉekivanja.

Oĉekivanja su psihološka pojava, pa ih je teško empirijski analizirati. Zbog toga se u

njihovoj analizi koriste dvije metode: metoda introspekcije – kojom se vlastito subjektivno iskustvo

projicira i na druge te metoda proxy varijable putem koje se ustanovljuje meĊuzavisnost izmeĊu

oĉekivanja i nekih statistiĉki promotrivih veliĉina.

Temeljni modeli inflacijskih očekivanja:

 model adaptivnih oĉekivanja – objašnjava pogrešku u predviĊanju inflacije u

tekućem razdoblju, pogreškom predviĊanja inflacije u prethodnom periodu.

 model racionalnih oĉekivanja – predviĊanja o kretanju inflacije temelje se na svim

raspoloţivim informacijama



Koja je razlika izmeĎu racionalnih i adaptivnih inflacijskih očekivanja?

Na planove svih ekonomskih subjekata bitno utjeĉu njihova oĉekivanja o budućem kretanju

markroekonomskih varijabli, što se posebno odnosi na oĉekivanjima o budućim promjenama

inflacije jer je ona odraz makroekonomske neravnoteţe

Oĉekivanja su općenito pogledi ili vjerovanja o nesigurnim varijablama (poput budućih

kamatnjaka, cijena ili poreznih stopa).

Oĉekivanja su adaptivna ako ljudi temelje svoja oĉekivanja na iskustvu tj. ponašanju u

prošlosti, pa je npr. oĉekivana inflacija funkcija stope inflacije iz prošlosti. Temeljem kritika

modela adaptivnih oĉekivanja jest opasnost da subjekti u procjeni inflacije sistematski prave

pogrešku, bilo da je precjenjuju ili podcjenjuju.

Racionalna oĉekivanja su ona koja se temelje na svim raspoloţivim informacijama o

budućem kretanju inflacije, a ne samo na iskustvu iz prošlosti. Na taj se naĉin izbjegava sustavno

ponavljanje pogrešaka u predviĊanju inflacije. UvoĊenje racionalnih oĉekivanja u makroekonomski

model bitno ograniĉava djelotvornost subjekata fiskalne i monetarne politike. Kad postoje

racionalna oĉekivanja, realne ekonomske varijable (proizvodnja, zaposlenost) neovisne su od

oĉekivanih promjena monetarne i fiskalne politike.



Koje su posljedice inflacije?

Svaka jaĉa i trajna inflacija, bez obzira na primarne uzroke koji su inflaciju pokrenuli, ima

iste posljedice. Inflacija utjeĉe na proizvodnju, troškove, potrošnju, štednju, investicije, budţetske

prihode i rashode, na bilancu plaćanja. Ona takoĊer uvjetuje socijalne i psihološke troškove i

probleme. Veliĉina posljedica inflacije ovisi o brzini, intenzitetu i trajanju procesa inflacije. Što su

intenzivnije reakcije privrednih subjekata na inicijalni impuls procesa inflacije, to će i taj proces biti

intenzivniji.

Promjene u strukturi relativnih cijena utjeĉu na alokaciju resursa u privredi. Deformacije u

strukturi realnih cijena uzrokovane inflacijom rezultiraju u pogrešnoj alokaciji oskudnih resursa i

dovode do raĊanja neizvjesnosti o budućem ponašanju ekonomskih subjekata. povećanje

neizvjesnosti, povećanje utroška vremena rada smanjenja gubitka od inflacije, povećanje troškova

informacija, smanjivanje motivacija za rad i štednju, smanjuje proizvodnju.

Tako veća inflacija utjeĉe na promjenu ponašanja stanovništva koje troši više, a manje štedi

nastojeći što prije potrošiti svoj dohodak, jer je kupovna moć tog dohotka veća sada nego kasnije.

Na taj naĉina povećava se graniĉna sklonost potrošnji, što utjeĉe na jaĉanje procesa inflacije. Isto

tako inflacija ohrabruje veću investicijsku potrošnju i utjeĉe na promjenu strukture investicija, jer se

više investira u kratkoroĉne projekte ĉija vrijednost raste brţe zbog inflacije i dobra ĉije cijene nisu



48

pod kontrolom, a to su redovito luksuzna dobra. Inflacija utjeĉe i na povećanje javnih prihoda i

javnih rashoda, a iskustvo pokazuje sa u situaciji inflacije, osobito jake, javni rashodi rastu brţe od

javnih prihoda, što povećava budţetski deficit, koji sa svoje strne utjeĉe na intenziviranje procesa

inflacije









49

Poglavlje 13

Privredni razvoj

Objasni pojam privrednog razvoja

Privredni razvoj moţemo definirati kao dinamiĉan proces povećanja stupnja zadovoljenja

ljudskih potreba. To je proces stalne mijene i ljudskih potreba i mogućnosti njihova zadovoljenja.

Zato se privredni razvoj moţe shvatit kao stalna utrka ljudskih potreba i mogućnosti njihova

zadovoljna. Moderni ekonomisti ţele sve mjeriti, pa ih tako većina prihvaća razinu domaćeg

proizvoda kao najpodesniju mjeru privrednog razvoja, a porast domaćeg proizvoda kao mjeru

tempa privrednog razvoja.



Začarani krug siromaštva

Siromašne zemlje se susreću s velikim preprekama u kombiniranju 4 elemenata napretka:

rada, kapitala, prirodnih faktora i poduzetništva. Te poteškoće zapravo pojaĉavaju jedna drugu u

zaĉaranom krugu siromaštva. Niski nivoi dohotka spreĉavaju štednju, usporavaju rast kapitala,

oteţavaju rast proizvodnosti i odrţavaju prihode niskima. Osima toga, siromaštvo prate i niski nivoi

obuĉenosti i pismenosti što spreĉava prilagodbu novim tehnologijama. Prevladavanje prepreka

siromaštva ĉesto zahtjeva usklaĊen napor na mnogim frontovima, a neki ekonomisti koji se bave

podruĉjem razvoja preporuĉuju "velik pomak" naprijed kako bi se prekinuo taj zaĉarani krug

siromaštva. Ukoliko je zemlja bogata, istovremeni koraci u većem investiranju, razvijanju

obuĉenosti i smanjenju rasta stanovništva mogu prekinuti zaĉarani krug siromaštva i potaknuti

"dobri krug" brţeg ekonomskog razvoja.



Objasnite utjecaj zaduživanja za razvoj

Ukupne se investicije financiraju domaćom štednjom S ili neto porastom zaduţenje u

inozemstvu, dakle inozemnom štednjom L. Porast zaduţenosti u inozemstvu jednak je višku

investicija nad domaćom akumulacijom.Na taj naĉin zaduţivanje u inozemstvu omogućuje zemlji

da joj stopa investicija bude veća od stope štednje kako bi ubrzala svoj privredni razvoj. Stoga, da

bi povećale stopu rasta i ubrzale svoj privredni razvoj, zemlje u razvoju poseţu za inozemnom

akumulacijom. Politika zaduţivanja je sastavni dio makroekonomske politike. Njezin cilj treba biti

izbor optimalne kombinacije rizika i dohotka od inozemnog kapitala uz ograniĉenja koja vladaju na

svjetskom trţištu. Budući da je politika zaduţivanja sastavni dio makroekonomske politike, ona ne

moţe biti uspješna, ako je opća makroekonomska politika neefikasna. Dakle, posuĊivanje u

inozemstvu moţe biti maĉ s dvije oštrice tj. ono moţe ubrzati privredni rast, ako su sredstva

efikasno iskorištena, ali ga moţe i usporiti, ako je posuĊeni kapital neracionalno utrošen.



Objasnite temeljne karakteristike politike privrednog razvoja

Pristupi politici razvoja mijenjali su se tijekom vremena.Temeljni problem mnogih zemalja

nakon II. svjetskog rata bio je ekonomski i politiĉki razvoj. Sve su htjele izvršiti brze strukturne

promjene svojih privreda i tako prijeći od zaostalih poljoprivrednih u moderne industrijske drţave.

Da bit to uĉinile tadašnja teorija eko. razvoja preporuĉivala im je politike razvoja u kojima

su dominirala 4 temeljna problema koja je trebalo riješiti:



1. AKUMULACIJA KAPITALA

Najveći ograniĉenje brţem privrednom razvoju bio je nedostatak infrastruktura. Da bi se to

promijenilo trebalo je investirati, pa su zbog toga investicije nuţan uvjet privrednog razvoja, a da bi

se investicije mogle financirati nuţna je dostatna domaća akumulacija (štednja).

Drugo ograniĉenje u akumulaciji (štednji) kapitala je devizno, koje je ograniĉavalo uvoz

kapitalnih dobara nerazvijenih zemalja.

Treće ograniĉenje razvoju jest ljudski kapital. Akumulacija ljudskog kapitala predstavlja

najvaţniji uvjet privrednog razvoja.





50

2. PROMJENA PROIZVODNE STRUKTURE

Tijekom privrednog razvoja mijenja se struktura proizvodnje. Udio poljoprivrede u

proizvodnji i zaposlenosti polako opada, a rate udio industrije i usluga. Pomicanje razvoja industrije

ĉesto je bilo na raĉun poljoprivrede. To se opravdavalo obiljem ponude radne snage koja je u

poljoprivredi bila nedovoljno zaposlena iz ĉega je rezultirala njezina niska graniĉna produktivnost.

Zato bi transfer radnika iz poljoprivrede u ostale sektore malo smanjio proizvodnju poljoprivrede ali

bi znatno povećao proizvodnju u drugim djelatnostima gdje je graniĉna produktivnost veća, pa bi se

ukupna proizvodnja u privredi povećala.



3. VANJSKA TRGOVINA

Dugo se smatralo sa vanjska trgovina ima mali utjecaj na privredni razvoj te da otvaranje

privrede vanjskoj konkurenciji moţe biti i štetno po razvoj. Zbog mišljenja da vanjska trgovina ne

moţe biti izvor rasta formuliran je pristup razvoja temeljen na supstituciji uvoza koji bi omogućio

rast domaćim sektorima, štedio oskudne devize i smanjivao uvoznu ovisnost domaće privrede.

Razvojna politika temeljena na promicanju izvoza koja rezultira u jaĉem rastu izvoza povoljno

utjeĉe ne samo na povećanje domaće proizvodnje procesom multiplikatora nego jaĉa i stanje u

bilanci plaćanja, a poboljšanje u bilanci plaćanja najbolja je garancija da neće biti uvoznih

ograniĉenja koja škode rastu deviznih problema.



4. ULOGA DRŢAVE I TRŢIŠTA U PRIVREDNOM RAZVOJU

Zemlje koje su prihvatile trţišnu privredu postizale su brţi rast od zemalja koje su prihvatile

socijalizam i planiranje. To dovodi do zakljuĉka da drţava ne moţe upravljati procesom privrednog

razvoja ali ga mora omogućiti. Drţava mora osigurati nuţne pretpostavke razvoja, a to su:

definiranje i zaštita prava vlasništva, red i sigurnost, efikasan pravni, sudski i administrativni sustav,

unutarnja i vanjska ravnoteţa i zaštita okoliša. Nekom procesu drţava bolje moţe pomoći

indirektno (putem privatizacije, liberalizacije cijena i trgovine povećanjem stupnja konkurencije,

deregulacijom i sl.) nego direktnim sudjelovanjem u aktivnosti proizvodnje. Temeljna zadaća

drţave je osigurati što viši stupanj konkurencije radi ubrzanja privrednog razvoja. Drţava treba

pustiti da trţište ima funkciju alokatora oskudnih resursa, a intervenirati samo radi eliminiranja

nedostatka trţišta (prirodni monopoli, eksternalije). Za ulogu privrednog razvoja korisne su

inozemne izravne investicije, ali za povećanje njihove efikasnosti nuţno je otvoriti domaće trţište

inozemnoj konkurenciji.



Kakva je uloga države u privrednom razvoju?

Zemlje koje su prihvatile trţišnu privredu postizale su brţi rast od zemalja koje su prihvatile

socijalizam i planiranje. To dovodi do zakljuĉka da drţava ne moţe upravljati procesom privrednog

razvoja ali ga mora omogućiti. Drţava mora osigurati nuţne pretpostavke razvoja, a to su:

definiranje i zaštita prava vlasništva, red i sigurnost, efikasan pravni, sudski i administrativni sustav,

unutarnja i vanjska ravnoteţa i zaštita okoliša. Nekom procesu drţava bolje moţe pomoći

indirektno (putem privatizacije, liberalizacije cijena i trgovine povećanjem stupnja konkurencije,

deregulacijom i sl.) nego direktnim sudjelovanjem u aktivnosti proizvodnje. Temeljna zadaća

drţave je osigurati što viši stupanj konkurencije radi ubrzanja privrednog razvoja. Drţava treba

pustiti da trţište ima funkciju alokatora oskudnih resursa, a intervenirati samo radi eliminiranja

nedostatka trţišta (prirodni monopoli, eksternalije). Za ulogu privrednog razvoja korisne su

inozemne izravne investicije, ali za povećanje njihove efikasnosti nuţno je otvoriti domaće trţište

inozemnoj konkurenciji.



Objasnite značenje makroekonomske stabilnosti za razvoj

Makroekonomska stabilnost preduvjet je stabilnog i ustrajnog rasta. Nijedna privreda nije

uvijek u stanju stabilne ravnoteţe, već se svaka prilagoĊava neprestanim promjenama egzogenih

varijabli. Fleksibilnost privrede tj. njezina sposobnost da se brzo prilagodi promjenama bitna je za

odrţavanje ustrajnog rasta. Nefleksibilnost privrede moţe rezultirati u visokoj inflaciji,



51

precijenjenom teĉaju i teškoćama u bilanci plaćanja. Promijene teĉaja uvijek je instrument

uspostavljanja eksterne ravnoteţe, a smanjenje budţetskog deficita unutarnje ravnoteţe.



Kakva je uloga monetarne, a kakva fiskalne politike u procesu privrednog razvoja

U nerazvijenim zemljama trţište kapitala nije razvijeno, pa se monetarna politika teško

moţe voditi politikom otvorenog trţišta. Monetarna politika vodi se promjenom stopa obvezne

rezerve, kontrolom kredita i kamatnjaka. Zbog toga je monetarna politika u tim zemljama

podreĊena fiskalnoj, pa je javni dug uglavnom monetarizira. Centralna banka u tim zemljama ima

vrlo mali stupanj autonomije. Rezultat takvog stanja jest visoka stopa inflacije, a visoka i nestabilna

stopa inflacije oteţava njezino predviĊanje i uzrokuje promjene relativnih cijena. To stvara

nepovoljnu klimu za investicije. Zbog toga se u situaciji jake inflacije investitori više orijentiraju na

portfolio investicije (i to kratkoroĉne) nego na privredne investicije. Posljedica toga je opet

smanjenje rasta. Jedna od ĉestih posljedica inflacije je precijenjenost domaće valute. Rezultat toga

je smanjenje izvoza, porast uvoza, pogoršanje vanjsko trgovinske bilance ali i bilance kapitalnih

transakcija. Zbog toga je odrţavanje ravnoteţnog realnog teĉaja vaţno za odrţavanje stabilne stope

rasta.

Fiksiranje teĉaja domaće valute uzimamo kao temeljno sidro u programima stabilizacije. To

se opravdavalo uspostavljanjem povjerenja u odluĉnosti vlade da smanji inflaciju.



Objasnite pojam i glavne značajke programa strukturnog prilagoĎavanja

Strukturne politike, ĉesto nazivane strukturne reforme ili programi strukturnog

prilagoĊavanja imaju za cilj promjene agregatne ponude. Odnose se na promjene efikasnosti

uporabe resursa i na reformu pojedinih privrednih sektora, poglavito trgovine, industrije i

financijskog sektora. Programu strukturnih reformi treba prethoditi (ili ga pratiti) program

stabilizacije, kako bi se stvorila povoljna makroekonomska klima. Stabilizacija ne moţe imati trajne

efekte bez strukturnih reformi tj. bez uklanjanja strukturnih problema. Zato su programi stabilizacije

i strukturnog prilagoĊavanja meĊuovisni.



Kakva je uloga financijskog sektora u razvoju?

Najvaţniji razlog za razlike u stupnju privrednog razvoja pojedinih zemalja ne leţi u

njihovim prirodnim bogatstvima, nego u efikasnosti njihova korištenja. Doprinosi financijskog

sektora privrednom razvoju ovisi o njegovoj efikasnosti u davanju kvalitetnih usluga ostalim

sektorima privrede. Zadaća financijskog sektora je prikupljanje štednje od suficitnih sektora i

davanje kredita deficitarnim sektorima. Bez štednje nema investicija, a bez investicija nema rasta.

Davanje zajmova, implicira razliĉite vrste rizika: rizik da zajmoprimac neće otplatiti zajam, rizik da

će realna vrijednost zajmova biti smanjena zbog inflacije i rizik likvidnosti tj. da zajmodavac neće

moći kreditni instrument brzo unovĉiti bez većeg gubitka. Osim ovoga, postoji i tzv. Sustavni rizik,

tj. rizik da jedan ili više velikih duţnika neće otplatiti dug i da će tako ugroziti cjelokupni

financijski sustav.

Financijski sektor preuzimajući na sebe neke vrste rizika, smanjuje rizik zajmoprimca i na

taj naĉin utjeĉe na povećanje investicija, pa time i na povećanje rasta. Bez postojanja efikasnog

financijskog sustava pozajmljivanje sredstava moţe biti skupo i riskantno. Zbog toga se u situaciji

nepostojanja efikasnog sustava, investicije financiraju samofinanciranjem ili preteţni dio

investiranja obavlja drţava. Postojanje efikasnog sustava financijskih posrednika omogućuje lakše

financiranje investicija zajmovima.



Sustavni rizik

Sustavni rizik – rizik da jedan ili više velikih duţnika neće otplatiti dug i da će tako ugroziti

cjelokupni financijski sustav.









52

OSTALO

Koje su karakteristike i osnovna načela opće ekonomske ravnoteže?

Opća ravnoteţa na svim trţištima meĊusobno povezana u kruţnom toku mreţom odnosa

cijena. U općoj konkurentskoj ravnoteţi, s potrošaĉima koji maksimiziraju korisnost i poduzećima

koja maksimiziraju profite:

 Odnosi graniĉnih korisnosti dobara za sve potrošaĉe jednaki su odnosima cijena tih

dobara

 Odnosi graniĉnih troškova dobara koja proizvode poduzeća jednaki su odnosima cijena

tih dobara

 Odnosi graniĉnih proizvoda svih faktora jednak je za sva poduzeća i za sva dobra i

istodobno je jednak odnosima cijena faktora.



Ograničenja efikasnosti tržišta ili manjkavost tržišta!

Strogo su ograniĉeni uvjeti u kojima se moţe postići efikasnost trţišta. Dva takva

ograniĉenja su:

 Monopoli ili nesavršena konkurencija – kada poduzeće ima monopol na trţištu, ono

moţe povećati cijenu svog proizvoda iznad njegova graniĉnog troška. Potrošaĉi kupuju manje tih

roba nego u konkurenciji i zadovoljstvo potrošaĉa je smanjeno.

 Eksternalije su aktivnosti koje uzrokuju štetu ili korist drugih, s tim da drugi ne plaćaju

za tu aktivnost ili im se ne pokriva trošak te aktivnosti. Eksternalije su glavni nedostatak trţišta.

Javljaju se kada privatni troškovi ili koristi nisu jednaki društvenim troškovima ili koristima npr.

neka tvornica ispušta sumporne pare u zrak nanoseći štetu okolnim kućama i zdravlju ljudi. Ukoliko

tvornica ne plati za negativne posljedice, postojat će neefikasna razina zagaĊenosti i bit će narušeno

blagostanje potrošaĉa. Znaĉi, ukoliko su prisutne ovakve manjkavosti, nastaju uvjeti u kojima je

omjer cijena jednak omjeru graniĉnih troškova, jednako omjeru graniĉne korisnosti, zbog ĉega

dolazi do neefikasnosti

Manjkavost – cijene na trţištu ne odraţavaju istinske društvene graniĉne troškove i

društvene graniĉne korisnosti.



Objasnite što znači "neto ekonomsko blagostanje" (NEW)

NEW je prilagoĊena mjera ukupnog nacionalnog proizvoda koja ukljuĉuje smo one stavke

potrošnje i investicija koje izravno doprinose ekonomskom blagostanju. NEW se temelji na GNP-u

ali ukljuĉuje 2 velike izmjene:

Iskljuĉuje mnoge sustavne dijelove GNP-a koji ne pridonose individualnom blagostanju

Ukljuĉuje neke kljuĉne stavke potrošnje koje su iskljuĉene iz GNP-a

Raĉunanjem NEW dodaju se neke stavke NNP-a npr. vrijednost dokolica, usluge domaćica,

aktivnosti "uradi sam"…

TakoĊer se uzimaju od NNP-a neke stavke npr. neplaćeni troškovi zagaĊenja i druge

neprijatnosti suvremene urbanizacije



Tržišna ne djelotvornost zbog eksternalija

Eksternalije su aktivnosti koje uzrokuju štetu ili korist drugih, s tim da drugi ne plaćaju za tu

aktivnost ili im se ne pokriva trošak te aktivnosti. Eksternalije su glavni nedostatak trţišta. Javljaju

se kada privatni troškovi ili koristi nisu jednaki društvenim troškovima ili koristima. ZagaĊivanje I

drugi vanjski ĉinitelji vode do nedjelotvornih privrednih rezultata. U neregularnoj okolini poduzeća

će odreĊivati svoje najprofitabilnije razine zagaĊivanja s graniĉnim troškovima uklanjanja tog

zagaĊivanja.

Djelotvornost zahtjeva da graniĉna društvena šteta bude jednaka graniĉnim društvenim

troškovima za uklanjanje zagaĊivanja. U neregularnoj privredi bit će premalo uklanjanja, a previše

zagaĊivanja.





53

Prvi teorem ekonomike blagostanja

Ekonomika blagostanja prouĉava odnose izmeĊu potpune konkurencije i alokativne

efikasnosti, a njen prvi teorem glasi: "Sustav opće ravnoteţe u uvjetima potpune konkurencije

pokazuje alokativnu efikasnost. U takvom sustavu sve cijene roba jednake su graniĉnim troškovima,

sve cijene faktora jednake su vrijednostima njihovih graniĉnih proizvoda i nema eksterelija. U tim

uvjetima kad svaki proizvoĊaĉ maksimira profit, a svaki potrošaĉ maksimira korisnost, privreda je

efikasna u cjelini je nitko ne moţe doći u bolji poloţaj ukoliko se poloţaj nekog drugog ne

pogorša."



Alokativna efikasnost u potpunoj konkurenciji, što je to granica maksimalne korisnosti?



Toĉke efikasnosti su na granici korisnosti,

mogućnosti. Kretanja od A ka ishodu C moţe

poboljšati Smithov poloţaj samo tako da sa

ošteti Jonesov, stoga je toĉka A efikasna.

Toĉka B se nalazi unutar krivulje i ona je

neefikasna jer Johes, Smith ili obojica mogu

popraviti svoj poloţaj da pri tom nikoga ne

oštećuju.







Alokativna efikasnost postignuta je kada ni jedna moguća reorganizacija ne moţe nikome

poboljšati poloţaj, a da ga drugom ne pogorša.

Pod uvjetima alokativne efikasnosti zadovoljstvo jedne osobe moţe biti povećano samo

smanjenjem korisnosti nekome drugome. U takvoj situaciji privreda se nalazi na granici svojih

proizvodnih mogućnosti i na svojoj granici maksimalne korisnosti (oznaĉava se sa UPF).

UPF krivulja pokazuje vanjsku granicu korisnosti ili efikasnosti koju privreda moţe postići.





Keynesijanski model ravnoteže pri nepotpunoj zaposlenosti

Prema Keynesu moderna trţišna privreda moţe biti uhvaćena u zamku ravnoteţe (pri

nepotpunoj zaposlenosti). To je ravnoteţa agregatne ponude i potraţnje, pri kojoj je proizvodnja

puno ispod potencijalne, a znatan dio radne snage je nezaposlen, ne svojom voljom. Prema

Keynesovom modelu agregatna ponuda raste prema gore podrazumijevajući da će se proizvod

povećati s višom agregatnom potraţnjom tako dugo dok postoje neiskorišteni resursi.

Kada je agregatna potraţnja smanjena,

proizvod će biti u ravnoteţi u toĉci A uz

visoku nezaposlenost. Ako se agregatna

ponuda poveća da AD na AD' nivo realnog

proizvoda se povećava sa A na B s

cijenama koje takoĊer rastu. U ovoj

Keynesijanskoj paradigmi, s AS krivuljom

koja raste u kratkom roku, ekonomske

politike koje povećavaju agregatnu

potrošnju uspijevaju povećati i zaposlenost.





Richardova analiza komparativnih prednosti

Najdublji razlog odvijanja meĊunarodne trgovine je Richardov princip komparativnih

prednosti. Ovaj princip drţi da je trgovina izmeĊu dva podruĉja korisna ĉak i ako je jedno podruĉje

apsolutno više ili manje proizvodilo nego drugo u svim dobrima. Tako dugo dok postoje razlike u



54

relativnim ili apsolutnim komparativnim efikasnostima, svaka zemlja mora imati komparativne

prednosti ili nedostatke u nekim dobrima. Snaţne koristi nastaju kada se zemlje specijaliziraju u

proizvodnji dobara u kojima imaju komparativne prednosti izvozeći ta dobra i trgujući njima u

zamjenu za dobra u kojima druge zemlje imaju komparativne prednosti. Zakon komparativnih

prednosti pokazuje da su te zemlje u povoljnijem poloţaju sa stanovišta blagostanja i da se realne

plaće poboljšavaju trgovinom, a rezultat toga je povećana ukupna svjetska proizvodnja.



Ekonomija ponude i Lafferova krivulja

Pristaše ekonomike ponude tvrdili su da su nepoticajni uĉinci visokih graniĉnih poreznih

stopa odgovorni za mnoge nacionalne nedaće – nisku štednju, recesiju, stagnirajuću proizvodnju i

visoku inflaciju. Pod vodstvom Laffera, Turea i Robertsa ta je grupa naglašavala vaţnost niskih

graniĉnih poreznih stopa za dobro privredno poslovanje. Jedno od analitiĉkih oruĊa koja je ova

grupa uvela bila je i Lafferova krivulja.



Oĉito je da kod 0 % porezne stope neće biti

prihoda. Isto tako, kad porezi dosegnu 100 %, nitko

neće zaraditi, pa opet neće biti prihoda. Teorijskoj

Lafferovoj krivulji porezna stopa od 50% daje

najveći prihod od poreza. Kad se smanjuju porezne

stope od A prema B, prihodi od poreza rastu iako su

porezne stope pale.









Kako uvoĎenje poreza utječe na funkciju štednje i na ravnotežni dohodak?

UvoĊenjem u model budţetske potrošnje G i poreza kojima se ona financira osobna

potrošnja više nije funkcija ukupnog dohotka Y, nego samo jednog njegovog dijel. Naime, za dio

poreza umanjuje se veliĉina dohotka koja pritjeĉe stanovništvu i iz koje se financira osobna

potrošnja. MeĊutim, stanovništvu za financiranje osobne potrošnje pritjeĉe od vlade dio dohotka u

obliku razliĉitih transfera. Dohodak koji ostaje po odbitku poreza, a uvećan je za veliĉinu transfera

zove se raspoloţivi dohodak. Prema tome, uvoĊenje poreza na dohodak utjecalo je na smanjenje

multiplikatora autonomne potrošnje.

S druge strane domaći proizvod u zatvorenoj privredi moţemo definirati kao zbroj osobne

potrošnje, štednje i neto-poreza Y=C+S+T. Ako se izraz AS=AD Y=C+S+T i izraz Y=C+S+T

izjednaĉe i ako se na obje strane oduzme C tada ćemo dobiti osnovni uvjet ravnoteţe u zatvorenoj

privredi: S+T=I+G tj. S+(T-G)=I, što znaĉi da eventualni višak u budţetu sluţi kao dodatni izvor

sredstava za financiranje investicija, jer se njime moţe financirati višak investicija nad štednjom.

UvoĊenje neto poreza djeluje na smanjenje ravnoteţnog dohotka s Y1 na Y2.









55

Načelo oporezivanja (načelo korisnosti prema načelu platne sposobnosti)

Najvaţnija naĉela na kojima se temelji optimalno oporezivanje:

Načelo korisnosti – razni pojedinci trebaju biti oporezivani razmjerno koristi

koju dobivaju od vladinih programa. Porezni udio treba biti razmjeran njegovom korištenju javnih

dobara kao što su javne ceste ili parkovi.

Načelo platne sposobnosti – iznos poreza koji ljudi plaćaju treba biti srazmjeran

njihovom dohotku, bogatstvu ili platnoj sposobnosti tj. oporezivanje bi trebalo biti organizirano

tako da pomaţe ostvarivanje onog što društvo smatra ispravnom i pravednom raspodjelom dohotka.

Načelo vodoravne pravednosti – oni koji su jednaki trebaju biti jednako

oporezivani

Načelo okomite pravednosti – oporezivanje ljudi s razliĉitom razinom dohotka



Progresivni, degresivni i proporcionalni porezi!

Progresivni porez – kako se povećava osnovica, tako se povećava i porezna stopa; npr.

osobni porez na dohodak, porez na dohodak graĊana, porez na nasljedstva i davanja…

Degresivni porez – kada su sredstva koja se plaćaju na ime poreza veće opterećenje ua

siromašne u odnosu na bogatije slojeve društva, npr. porez na promet i troškovine (kupnja i

potrošnja cigareta, alkohola, benzina…)

Proporcionalni porezi – kada porezi predstavljaju konstantni dio dohotka, bez obzira da li

se dohodak mijenja, npr. porezi na platnu listu (prosjeĉna stopa jednaka je na svim razinama

dohotka)



Makroekonomski utjecaj smanjenja poreza u "ekonomiji ponude"

Ekonomija ponude preporuĉa velika smanjenja poreza kao mjeru za borbu s prirodnim

teškoćama. Smanjivanja poreza imaju 2 efekta:

 premještaju krivulju AD na AD' kao što pokazuje analiza multiplikatora

 mogu povećati potencijalni output, ako niţi porezi induciraju veću koliĉinu rada ili

kapitala, time pomiĉući AS na AS'. Takvo smanjenje poreza povećava realni GNP.

Pomak od A do B pokazuje promjenu povećanja outputa.









Konjukturni ciklusi i njihova obilježja

Konjukturni ciklusi su fluktiranja ukupne proizvodnje neke drţave, ukupnog nacionalnog

dohotka i zaposlenosti koja obiĉno traju 2 – 10 godina, a prepoznaju se u istovremenoj ekspanziji ili

kontrakciji u mnogim privrednim sektorima. U modernoj ekonomiji se kaţe da se konjukturni

ciklusi pojavljuju kada se stvarni GNP povećava (ekspanzija) ili opada (recesija) u odnosu na

potencijalni GNP. Ne postoje dva potpuno jednaka konjukturna ciklusa. Opća obiljeţja

konjukturnih ciklusa su faze: „vrhovi i dna“ – oznaĉavaju prekretnice ciklusa, dok su „ekspanzija“

(ulazna faza) i „recesija“ (silazna faza) glavne faze.



56

Šokovi ponude i stagflacija – kako se javljaju i koje su posljedice?

Stagflacija (stagnacija + inflacija) – postojanje visoke stope inflacije i visoke nezaposlenosti.

- proces neravnoteţe u privredi koji karakterizira višak ponude nad potraţnjom

proizvodnog faktora rad i istodobno višak potraţnje nad ponudom na trţištu dobara. Najĉešće

rabljeni indikator stagflacije je tzv. indeks neugodnosti koji se definira kao suma stope opće

nezaposlenosti i stope inflacije.

Šokovi ponude i stagflacije vode k poništavanju svih glavnih ciljeva makroekonomske

politike. Šok ponude odnosi se na neoĉekivane promjene troškova ili proizvodnosti koje jako

pomiĉu krivulju agregatne ponude. To je kombinacija opadajuće proizvodnje i rastućih cijena.

Šok ponude predstavlja nenadan porast cijena koji dovodi so pomaka AS na AS' što dovodi

do stagflacije (posljedica naglog i visokog porasta cijena robe i usluga povećali su troškove

poslovanja).

Dakle, šok ponude vodi k stagflaciji. To je proces neravnoteţe u privredi koji karakterizira

višak ponude nad potraţnjom proizvodnog faktora i istodobno višak potraţnje nad ponudom na

trţištu dobara. Rješenje tog problema je u politici stabilizacije tj. manja inflacija, veća

nezaposlenost i veća inflacija, manja nezaposlenost.



Efekt carine i kvote ( što su prohibitivne a što neprohibitivne carine)?

Carine – nameti ili daće uvedeni na svaku jedinicu dobra uvezenog u zemlju tj. porezi koji

se naplaćuju na uvoz.

PROHIBITIVNA CARINA – ona carina koja je tako visoka da u potpunosti eliminira bilo

kakav uvoz

NEPROHIBITIVNA CARINA – umjerena carina koja bi naškodila trgovini, no ne bi su

uklonila u potpunosti

UvoĊenje carine ima 3 efekta:

Potiĉe se neefikasna domaća proizvodnja

Navode se potrošaĉi da smanje svoju kupnju dobara na koja se uvodi carina ispod

razine efikasnosti

Povećava se prihod drţave

Samo prva dva efekta dovode do smanjenja efikasnosti privrede.

KVOTA – oblik protekcionizma uvoza kojim se ograniĉava ukupna dozvoljena koliĉina

uvoza odreĊenog dobra (npr. šećera ili automobila) u tijeku odreĊenog perioda. Kvote imaju gotovo

isti efekt kao i carine, obzirom da spreĉavaju d se komparativne prednosti razliĉitih zemalja

odreĊuju na trţištu, a osim toga mogu smanjiti i prihode Vlada.

GATT – opći sporazum o carinama i trgovini ĉija povelja govori o podizanju standarda

ţivota kroz znaĉajna sniţenja carina i drugih prepreka u trgovini putem eliminacije

diskriminatornog tretmana u meĊunarodnoj trgovini.



Instrumenti monetarne politike

Monetarna politika se ogleda u odreĊivanju veliĉine novĉane mase, bankarskih kredita i

naĉina kretanja financijskih sredstava izmeĊu ekonomskih subjekata u zemlji. Drţava svojim

aktivnim sudjelovanjem utjeĉe na veliĉinu kamatne stope na trţištu, a time i na razinu investicija i

potrošnje u gospodarstvu. IzmeĊu većeg broja instrumenata koji stoje na raspolaganju, izbor treba

izvršiti u skladu s principima njihove maksimalne efikasnosti. Ako je izabrana monetarna politika i

posredni cilj promjena novĉane mase, tada se kao mogući instrumenti pojavljuju politika otvorenog

trţišta, politika efikasnosti kamatnjaka, politika obvezne rezerve ili regulacija bankovnih kredita. U

zemljama s nerazvijenim novĉanim trţištem neki od tih instrumenata nisu primjenjivi, pa je u tim

zemljama izbor instrumenata ograniĉen.



Objasnite pojam i glavne izvore rasta

Metoda analize procesa rasta jest procjena doprinosa rada i kapitala rasta. Suma doprinosa

rasta tih dvaju proizvodnih ĉinitelja nije jednaka ukupnom rastu. Razlika pokazuje efikasnost



57

korištenja proizvodnih faktora, a zove se ukupna faktorska produktivnost (UFP) ĉesto nazivana

tehniĉkim progresom.

Najvaţniji izvori rasta UPF jesu investicije u istraţivanje i razvoj (R&D) koje rezultiraju u

inovacijama u proizvodnim procesima ili ĉak i u novim proizvodima. Budući da je razvoj novih

tehnologija, kao rezultat R&D skup, a disemitiranje tehnološkog razvoja jeftino, inovatori ne mogu

pokupiti sve koristi od tih istraţivanja. Zato su društvene koristi od investicija u R&D puno veće od

privatnih. Zato privatni sektor nema dovoljno motivacije za velika ulaganja u R&D, pa djelatnost

istraţivanja i razvoja (R&D) obiĉno pomaţe drţava.









58