Prof - Get Now DOC

							 MEĐUNARODNA ZNANSTVENA
      KONFERENCIJA




KONTROVERZE SUVREMENE PEDAGOGIJE I
   PRAKSA ODGOJA I OBRAZOVANJA

   Mostar, 16. - 18. listopada 2008.
                           Organizatori skupa:


FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIĈKIH I ODGOJNIH ZNANOSTI
                 SVEUĈILIŠTA U MOSTARU
                  ODSJEK ZA PEDAGOGIJU



         FILOZOFSKI FAKULTET SVEUĈILIŠTA U ZAGREBU
                    ODSJEK ZA PEDAGOGIJU



                 HRVATSKO PEDAGOGIJSKO DRUŠTVO




                          PROGRAMSKI ODBOR:

                   Prof. dr. sc. Zoran Primorac, dekan (Mostar)
                 Prof. dr. sc. Miljenko Jurković, dekan (Zagreb)
            Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, predsjednik HPD-a (Zagreb)
                      Prof. dr. sc. Mladen Bevanda (Sarajevo)
                         Prof. dr. sc. Damir Boras (Zagreb)
                       Prof. dr. sc. Milenko Brkić (Sarajevo)
                        Prof. dr. sc. Neven Hrvatić (Zagreb)
                          Mr. sc. Tonćo Marušić (Mostar)
                        Prof. dr. sc. Lidija Pehar (Sarajevo)
                   Prof. dr. sc. Vedrana Spajić-Vrkaš (Zagreb)
                    Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan (Zagreb)
                         Doc. dr. sc. Mario Vasilj (Mostar)
                          Prof. dr. sc. Dijana Vican (Zadar)



                       ORGANIZACIJSKI ODBOR:
 Mladen Bevanda, Marija Bartulović, Neven Hrvatić (predsjednik), Anita Lukenda
                   (tajnica), Lidija Pehar, Vlatko Previšić
                                 PROGRAM
Ĉetvrtak 16. listopada 2008.

9:00 – 10:00 sati – Prijava sudionika

10:00 sati - Sveĉano otvaranje - multimedijalna dvorana

      Prigodni pozdravi

                       Prof. dr. sc. Lidija Pehar, proĉelnica
                               Odsjeka za pedagogiju
       Fakulteta prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti u Mostaru

                      Prof. dr. sc. Neven Hrvatić, proĉelnik
                              Odsjeka za pedagogiju
                         Filozofskog fakulteta u Zagrebu

                     Prof. dr. sc. Vlatko Previšić, predsjednik
                         Hrvatskog pedagogijskog društva

                  Gospodin Ante Ţuţul, Školska knjiga Zagreb
                               glavni sponzor

                  Gospodin Ivan Vavra, Školske novine Zagreb
                              medijski pokrovitelj

                  Gospodin Jozo Pavković, Veĉernji list Zagreb
                        Izdanje za Bosnu i Hercegovinu
                              medijski pokrovitelj

                      Prof. dr. sc. Miljenko Jurković, dekan
                         Filozofskog fakulteta u Zagrebu

                       Prof. dr. sc. Zoran Primorac, dekan
       Fakulteta prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti u Mostaru

                      Prof. dr. sc. Vlado Majstorović, rektor
                                Sveuĉilišta u Mostaru

U programu sveĉanog otvaranja sudjeluje „Sveuĉilišni akademski zbor Glazbene kulture“
                           zborovoĊa Katja Krolo-Šarac
10:30 – 10:50 sati - Pauza za kavu

10:50 – 11:10 sati - Uvodno predavanje

      Prof. dr. sc. Vlatko Previšić
      Kontroverze suvremene pedagogije i praksa odgoja i
      obrazovanja

11:10 -13:00 sati - Plenarna predavanja

      Prof. dr. sc. Mladen Bevanda
      Pedagogijska znanost na Sveuĉilištu u Mostaru

      Prof. dr. sc. Josip Milat
      OdreĊenje cilja i zadataka kao teleološko-
      metodologijski problem pedagogije

      Prof. dr. sc. Milenko Brkić
      Pedagogija opraštanja i nade

      Prof. dr. sc. Lidija Pehar
      Osiguranje kvalitete na fakultetu je conditio sine qua non

      Prof. dr. sc. Neven Hrvatić
      Pedagogijska znanost: izmeĊu teorije i pedagoške
      prakse

      Prof. dr. sc. Dţevdeta Ajanović
      Emir Ajanović
      Mjesto i uloga preventivne pedagogije

      Prof. dr. sc. Nenad Suzić
      Primjena meta-analize u pedagogiji

      Doc. dr. sc. Josip Ivanović
      Odgoj i obrazovanje u multikulturalnom društvu
16:30 – 18:00 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 1. Multimedijalna dvorana

Moderatori: Mladen Bevanda, Dţevdeta Ajanović, Josip Milat

 Teorijska i metodologijska pitanja suvremene pedagogije

     Prof. dr. sc. Vladimir Strugar
     Bez suglasja o kljuĉnim pitanjima ili (de)konstrukcija
     pedagogije

     Prof. dr. sc. Grozdanka Gojkov
     „Konstruktivistiĉka paradigma“

     Prof. dr. sc. Marko Mušanović
     Kritiĉka/radikalna pedagogija i hrvatsko školstvo

     Doc. dr. sc. Aleksandar Stojanović
     Metodološke kontroverze i proces nastave

     Doc. dr. sc. Mirjana Šagud
     Odnos pedagogijske teorije i pedagoške prakse

     Zvonimir Komar
     Mogućnost sistematske pedagogije danas?

     Slavenka Halaĉev
     Uĉenje uĉenja: povezanost nastavnih predmeta u
     kurikulumu utemeljenom na pojmovima

     Mr. sc. Zdravko Tkalec
     Metodološki okvir obrazovanja odraslih

     Rea Lujić
     Utjecaj globalizacije na dizajn kurikuluma
     visokoškolskih institucija
16:30 – 18:00 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 2. Uĉionica 1-4

Moderatori: Slavica Pavlović, Andreja Silić, Edita Slunjski

 Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu

      Prof. dr. sc. Arjana Miljak
      Zapostavljenost ranog i predškolskog odgoja u
      Hrvatskoj

      Prof. dr. sc. Edina Vejo
      Sociopedagoški prilog razumijevanju ranog odgoja

      Doc. dr. sc. Ruţa Tomić
      Mr. sc. Maja Hrvanović
      Stavovi roditelja djece predškolske dobi o djeĉjoj igri

      Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
      Doc. dr. sc. Maja Ljubetić
      Doc. dr. sc. Ivanka Striĉević
      Osposobljavanje budućih pedagoga za rad s roditeljima

      Prof. dr. sc. Slavica Bašić
      Utjecaj pedagoških koncepcija na razvoj
      institucionalnog ranog odgoja

      Ljubimka Hajdin
      Djeĉji vrtić – organizacija koja uĉi
16:30 – 18:00 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 3. Amfiteatar

Moderatori: Marko Jurĉić, Vladimir Rosić, Nenad Suzić

 Kurikulum suvremenog odgoja i škole

     Prof. dr. sc. Dijana Vican
     Matilda Karamatić Brĉić
     Daliborka Luketić
     Vrjednovanje odlika osobnosti uĉenika u osnovnoj školi

     Prof. dr. sc. AnĊelko Mrkonjić
     Zaviĉajna baština- sastavnica obrazovnog kurikuluma
     u funkciji odrţivog razvoja Zabiokovlja

     Doc. dr. sc. Mario Vasilj
     Dr. sc. Sonja Kovaĉević
     Mr. sc. Joško Barbir
     Nastava – multidimenzionalni komunikacijski fenomen

     Sunĉica Findak
     Utjecaj školskih „pravila ponašanja“ na
     smanjenje izostanaka uĉenika s nastave

     Koraljka Alavanja
     Uloga muzejske pedagogije u odgoju i obrazovanju

     Dubravka Kovaĉević
     Uloga vanjskog vrednovanja inspekcijom u procesu
     upravljanja školskim sustavom

     Marija Buterin
     Kulturna baština u školi – stanje i mogućnosti

     Blaţenka Poljak
     Utjecaj medija i slobodnog vremena na socijalnu
     komukikaciju mladih
     Franka Krajnović
     Renata Vuksan
     Školski preventivni programi u Zadarskoj ţupaniji –
     javnozdravstveni znaĉaj


18:15 – 19:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 4. Multimedijalna dvorana

Moderatori: Ante Kolak, Mirjana Šagud, Mario Vasilj

 Cjeloživotno učenje i profesionalni razvoj pedagoga

     Prof. dr. sc. Zlatko Miliša
     Mediji kao manipulatori – kontroverze razvoja novih
     medija

     Prof. dr. sc. Anita Klapan
     Siniša Kušić
     Mr. sc. Daria Tot
     Planiranje i programiranje stalnog struĉnog
     usavršavanja uĉitelja

     Prof. dr. sc. Milica Andevski
     Inicijalno obrazovanje nastavnika kod nas i u svijetu

     Doc. dr. sc. Ivana Batarelo Kokić
     Doprinos sveuĉilišnih strategija e-uĉenja provedbi
     Bolonjskog procesa u Hrvatskoj

     Anita Lukenda
     ProvoĊenje EU politike vrednovanja neformalnog i
     informalnog uĉenja

     Dr. sc. Vladimir Kadum
     Mr.sc. Nevia Moĉinić
     Irene Rigo
     Rezultati "Orijentacijsko-motivacijskog praktikuma" i
     Bolonjski proces
     Višnja Perin
     Cjeloţivotno profesionalno usmjeravanje kao izazov
     suvremene pedagoške prakse

     Mirela Tolić
     Kontroverze u interpretacijama medijskih
     kompetencija

     Zdravka GrĊan
     Uloga pedagoga u prcesu profesionalne orijentacije
     uĉenika

     Tonća Jukić
     Akcijska istraţivanja i profesionalni razvoj pedagoga

     Verica Kuharić-Buĉević
     Pedagog kao pokretaĉ kritiĉkog prijateljstva s i meĊu
     uĉiteljima



18:15 – 19:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                Skupina 5. Uĉionica 1-4

Moderatori: Arjana Miljak, Ruţa Tomić, Edina Vejo


 Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu

     Doc. dr. sc. Edita Slunjski
     Ustanove ranog odgoja kao samoorganizirajući i
     otvoreni sustav

     Prof. dr. sc. Olivera Gajić
     Doc. dr. sc. Spomenka Budić
     Utjecaj individualnih i socio-demografskih
     karakteristika mladih na vrijednosne orijentacije i
     interese mladih u Vojvodini
     Vlasta Grgec-Petroci
     Znaĉaj i utjecaj obitelji na razvoj posvojene djece
     Slavica Pavlović
     Partnerstvo roditelja i škole u proklamacijama i u
     stvarnosti

     Radmila Zeba
     Temelji pismenosti u ranom djetinstvu

     Bruno Ćurko
     Ivana Kragić
     Uporaba priĉa u radionicama Filozofije za djecu

     Dijana Foro
     Interdisciplinarni pristup odgoju i obrazovanju
     za zdrav okoliš u osnovnoj školi




18:15 – 19:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 6. Amfiteatar

Moderatori: Vesna Bedeković, Josip Ivanović,Vladimir Strugar

 Kurikulum suvremenog odgoja i škole

     Prof. dr. sc. AnĊelka Peko
     Doc. dr. sc. Vesnica Mlinarević
     Mr. sc. Marija Sablić
     Pedagoške kompetencije visokoškolskih nastavnika

     Doc. dr. sc. Branka Kovaĉević
     Doc. dr. sc. Branka Brĉkalo
     Didaktiĉko – metodiĉke osnove programa dodatne
     Nastave

     Dr. sc. Vesna Buljubašić-Kuzmanović
     Kurikulum suradniĉke škole i meĊuljudskih odnosa
Marija Bartulović
Sandra Citković
Povezanost glazbenih preferencija i stavova o spolnim
ulogama kod adolescenata

Maja Hrvanović
Selma Porobić
Utjecaj socio-ekonomskog statusa roditelja na
unapreĊivanje muziĉkog i likovnog odgoja djece

Jolanda Bastalić
Školski kurikulum –profil i identitet škole

Iva Ćatić
Fenomen odgojno-obrazovnog ozraĉja – teorijske
postavke i konceptualizacija

Emina Ogrizek
Razvoj socijalnih kompetencija kao doprinos ţeljenih
postignuća obrazovnih standarda
Petak 17. listopada 2008.


9:00 – 10:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava
           Skupina 7. Multimedijalna dvorana

Moderatori: Anita Lukenda, Zlatko Miliša, Mirela Tolić

 Cjeloživotno učenje i profesionalni razvoj pedagoga


      Prof. dr. sc. Velimir Topolovac
      Prof. dr. sc. Vladimir Rosić
      Prof. dr. sc. Mile Pavlić
      Uĉenje na daljinu kao dio cjeloţivotnog uĉenja

      Prof. dr. sc. Rade Popadić
      Doc. dr. sc. Biljana Sladoje - Bošnjak
      Metakognitivne strategije i školski uspjeh uĉenika

      Doc. dr. sc. Bisera Jevtić
      Kako osobine nastavnika utjeĉu na odnos uĉenika
      prema nastavi
      Dr. sc. Ante Ĉorkalo
      Domovinski odgoj osnova cjelokupnog odgojno-
      obrazovnog sustava

      Dr. sc. ĐurĊica Knapić Salamon
      Dr. sc. Davor Salamon
      Razvoj vrijednosti uĉenjem i razvojem unutar
      organizacija koje se mijenjaju i poslovnih mreţnih
      aranţmana: primjena znanja o pedagoškom sadrţaju

      Mr. sc. Ante Kolak
      Stil upravljanja nastavnim procesom kao odrednica
      razrednog menadţmenta

      Dr. sc. Ivan Maršić
      Odgovornost, politika i ravnatelj
      Morana Koludrović
      Utjecaj struĉnog usavršavanja uĉitelja na uspješnost
      provoĊenja školskih reformi

      Suzana Rukavina
      Korištenje hibridnog oblika pouĉavanja u nastavi
      stranog jezika



9:00 – 10:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 8. Uĉionica 1-4

Moderatori: Slavica Bašić, Lidija Vujiĉić, Jasminka Zloković

 Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu


      Doc. dr. sc. Biserka Petrović Soĉo
      Ispitivanje procjena odgojitelja i studenata
      predškolskog odgoja o vaţnosti zadovoljenja
      djeĉjih potreba u jaslicama

      Doc. dr. sc. Mladen Kvesić
      Vaţnost igre i športa u odgoju djece

      Mr. sc. Andreja Silić
      Uloga pedagoga u (u)voĊenju suvremenih odgojno-
      obrazovnih procesa u predškolskoj ustanovi

      Barbara Kušević
      Obitelj u djeĉjim slikovnicama

      Katica Kuljašević
      Drugaĉiji pristupi: Montessori i Reggio vs. stereotipi u
      pedagoškoj praksi
9:00 – 10:30 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 9. Amfiteatar

Moderatori: Marija Bartulović, Neven Hrvatić, Marija Sablić


 Kurikulum suvremenog odgoja i škole

      Doc. dr. sc. Elvi Piršl
      Razvoj interkulturalne komunikacijske kompetencije u
      cjeloţivotnom uĉenju

      Mr. sc. Izet Pehlić
      Prilog razvijanju interkulturalnih kompetencija kroz
      suvremeni školski kurikulum

      Mr. sc. Lejla Kafedţić
      Inkluzivno obrazovanje: teorija ili praksa

      Dr. sc. Smiljana Zrilić
      Mr. sc. Vesna Bedeković
      Posebnosti rada s uĉenicima sa specifiĉnim teškoćama u
      uĉenju

      Martina Matić
      Utjecaj školskih ocjena na komunikaciju izmeĊu
      roditelja i uĉitelja

      Ljubica Banović
      Humanistiĉko-razvojni pristup odgojno-obrazovnoj
      praksi u uĉeniĉkom domu

      Dijana Drandić
      Komptencije uĉitelja u multikuluralnom okruţenju
11:00 – 13:00 sati - Znanstveni okrugli stol

                    Multimedijalna dvorana

     "Pedagoška, didaktiĉka i metodiĉka pitanja provedbe Bolonjskog
                procesa u visokoškolskom obrazovanju"

   Uvodno izlaganje:
   Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan


Moderatori: Nikša Nikola Šoljan, Lidija Pehar




15,00 sati – Struĉna posjeta
       Franjevaĉkoj galeriji Široki Brijeg,
       Akademiji likovnih umjetnosti Sveuĉilišta u
       Mostaru u Širokom Brijegu i MeĊugorju
       Prigodni domijenak
Subota 18. listopada 2008.


9:30 – 11:45 sati – Tematska izlaganja i rasprava
          Skupina 10. Multimedijalna dvorana


Moderatori: Sandra Citković, AnĊelko Mrkonjić, Smiljana Zrilić

 Cjeloživotno učenje i profesionalni razvoj pedagoga

     Doc. dr. sc. Marko Jurĉić
     Profesionalni razvoj i cjeloţivotno obrazovanje
     školskog pedagoga

     Mr. sc. Aida Muradbegović
     Prof. dr. sc. Nevenka Tatković
     Odrţivi razvoj – izazov suvremenom odgoju i
     obrazovanju

     Doc. dr. sc. Kornelija Mrnjaus
     Obrazovanje za kulturu mira – izazovi pred
     pedagogijom (i pedagozima) u 21. stoljeću

     Vitomir Tafra
     Cjeloţivotno uĉenje za poduzetništvo u okviru
     nacionalnog kurikuluma

     Marija Suĉević
     O nuţnosti razvoja kompetencije voĊenja uĉenika

     Martina Domladovac Prstac
     Utjecaj vanjskog vrednovanja obrazovnih postignuća
     na poloţaj sudionika odgojno-obrazovnog procesa

     Biljana Petljak Jakunić
     Uĉitelj danas – od zahtjeva, preko profesionalne
     podrške, do kvalitete
     Jelena Vlahović
     Obrazovanje odraslih u koncepciji cjeloţivotnog uĉenja
    – promjene u strukturiranju kurikuluma visokog
     obrazovanja

     Vladimir Reider
     Problemi dvojnog sustava obrazovanja u Republici
     Hrvatskoj

     Jasna Arrigoni
     Suzana Puškarić
     Daroviti uĉenici i razvoj znanstvene pismenosti

     Sanja Sever Carnevali
     Pedagoški menadţment kao kompetencija pedagoga s
     obzirom na apsentizam


9:30 – 11:45 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                     Skupina 11. Uĉionica 1-4


Moderatori: Mladen Kvesić, Biserka Petrović Soĉo,
            Barbara Kušević


 Rani odgoj i obrazovanje u obiteljskom i institucionalnom kontekstu


     Prof. dr. sc. Vladimir Rosić
     Odgoj i obrazovanje temeljno pitanje u
     institucionalnim ustanovama

     Prof. dr. sc. Jasminka Zloković
     Prof. dr. sc. Sofija Vrcelj
     Djelovanje obitelji i škole na promociji prosocijalnih
     ponašanja djece i mladih

     Dr. sc. Lidija Vujiĉić
     Rani odgoj i obrazovanje u institucijskom kontekstu
     Dr. sc. Josip Lepeš
     Znaĉaj izbora teme u projektima nastavniĉkih i
     uĉiteljskih fakulteta

     Mr. sc. Mirko Lukaš
     Autoritet u odgoju, kontroverza ili zbilja

     Violeta Valjan-Vukić
     Obitelj i škola – temeljni ĉimbenici socijalizacije

     Sanja Španja
     Kurikulum univerzitetskog programa „Voditeljstvo i
     rad s mladima u zajednici“

     Ivana Tomić
     Vesna Hasan
     Praktiĉna primjena razliĉitih odgojnih oblika i metoda
     u radu s uĉenicima u uĉeniĉkom domu kao samostalnoj
     ustanovi

     Ţeljka Kovaĉević-Andrijanić
     Studij predškolskog odgoja u raljama sustava


9:30 – 11:45 sati – Tematska izlaganja i rasprava
                    Skupina 12. Amfiteatar

Moderatori: Ivana Batarelo Kokić, Vesna Buljubašić
            Kuzmanović, Anita Klapan

 Kurikulum suvremenog odgoja i škole

     Doc. dr. sc. Ruţa Tomić
     Prof. dr. sc. Mirha Šehović
     Prof. dr. sc. Izudin Hasanović
     Stavovi studenata razredne nastave o inkluzivnom
     Obrazovanju

     Prof. dr. sc. Renata Marinković
     Paradoks Bolonjskog procesa oĉima studenat
     Lidija Miškeljin
     Dr. sc. Ţivka Krnjaja
     Akcijsko istraţivanje kao pristup razvijanju otvorenog
     kurikuluma

     Dr. sc. Snjeţana Dobrota
     Glazbeno-pedagoške implikacije suvremene glazbene
     nastave

     Doc. dr. sc. Spomenka Budić
     Prof. dr. sc. Olivera Gajić
     Analiza didaktiĉke koncepcije procesa spoznaje i
     uĉenja u nastavi

     Mr. sc. Branko Bognar
     Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojno-
     obrazovnoj praksi posredstvom akcijskih istraţivanja

     Mr. sc. Vesna Gajger
     IzmeĊu „znati“ i „biti“

     Mr. Mladen Mavar
     Strategije suoĉavanja sa stresom kod adolesecenata

     Ksenija Halter
     Kurikularni pristup stjecanju znanja i vještina

     Goran Livazović
     Suvremeni mediji u slobodnom vremenu i školska
     postignuća uĉenika

     Tamara Kisovar - Ivanda
     Kurikulumska dimenzija suradnje muzeja i škole

12:00 – 13:00 sati – Plenarna rasprava i zatvaranje skupa
Prof. dr. sc. Vlatko Previšić
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

          Kontroverze suvremene pedagogije i prakse odgoja i obrazovanja
                           T e z e: uvodnog predavanja

Kratka povijesna retrospektiva znanstvene utemeljenosti pedagogije, njezina struĉnog
osamostaljivanja, izdvajanja iz krila filozofije te stalne borba za tzv. dokazivanjem svoje
disciplinarne autonomije. Otkuda i zašto najĉešće dolazi kritika i zašto pojava ovih
prijepora. Pedagogija, dakle, izmeĊu mono i multidisciplinarnosti, singulara i plurala,
pitanja kojoj praksi sluţi, što obuhvaća njezin stvarni terminus technicus.

Pojmovno-kategorijalni aparat i teorijsko-metodologijska pitanja pedagogije kao
polazište unutarnje ureĊenosti i sistematiĉnosti pristupa rješavanju razliĉitih pitanja
odgoja i obrazovanja. Interdisciplinarni dijalog i znanstvena suradnja kao pretpostavka
pojedinaĉne i zajedniĉke odgovornosti spram sloţenih društvenih pojava. Kreativna
struĉna i znanstvena sporenja umjesto konformistiĉkog slaganja.

Pedagogija u društvenom kontekstu: izmeĊu instrumentalizacije i kritiĉnosti. Što još
“povijesno” opterećuje teoriju i praksu odgoja i obrazovanja u našem vremenu i prostoru.
Kako se otrgnuti tradicionalizmu, a ne pasti u zagrljaj pomodarnosti. Tko moţe biti
nositelj promjena.

Što pedagogiji, odgoju, obrazovanju i obrazovnoj politici donosi globalizacija,
postmoderna, multikulturalnost, demokratizacija, mondijalizacija, virtualno okruţje i
neukrotiva futurologija. Koja je pedagogija moguća, - danas nakon (poslije)postmoderne.
Odgojna i obrazovna praksa “bez pedagogije”. Gdje su granice “univerzalne društvene
razorenosti” i kakvi su odgoj i obrazovanje uopće primjereni u naletu nove tehnike, novih
pismenosti i on-line generacije koja ima neke druge stilove ponašanja i sustav vrijednosti.

Koje su neprolazne (moralne, društvene, vjerske, socijalne i druge) vrijednosti i koji su
nositelji njihove odgojne prakse. Interkulturna praksa kao pedagogija prijateljstava na
makro i mikro razini. Pedagogija kao integrativna odgojno-socijalna disciplina.
Diferencijalna pedagogija u sustavu znanstvenih grana. Koji su protagonisti ove
pedagogije i odgojne prakse, te jesu li oni primjereni i kompetentni u ovom trenutku.

Kurikulum kao pojam o kojem svi priĉaju: otvorena knjiga ili kontrolirani odogoj i
obrazovanje. Pedagogija suvremenog kurikuluma – ima li pedagogija svoj kurikulum i
kako ona sama sprema svoje uĉenike. Osuvremenjivanje struke ili rastanak sa profesijom
koji stoji pred pedagozima. Jesmo li svjesni vremena u kojema se i djeci moraju priĉati
neke nove bajke a ne oduzeti im prirodnu radoznalost djetinjstva, buntovnoj mladosti ne
ukrotiti kreativnost, ljubav za istinom i traganje za vlastitim, neokovanim identitetom.
Kako pedagoški pribliţiti prirodni razvoj, školsko uĉenje i socijalnu integraciju u najezdi
svakovrsnih suodgajatelja što samo potvrĊuje rijeĉi Jean Paula da, zapravo danas govoriti
o pedagogiji ujedno znaĉi govoriti o svemu.
Prof. dr. sc. Nikša Nikola Šoljan
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

                                Znanstveni okrugli stol

     Pedagoška, didaktiĉka i metodiĉka pitanja provedbe Bolonjskog procesa u
                          visokoškolskom obrazovanju

   1. Bolonjski je proces zasigurno sveobuhvatna reforma visokog obrazovanja na
      paneuropskoj razini kakvu povijest visokog obrazovanja još nije zabiljeţila. Ĉak
      bi se moglo tvrditi da je u razmjerno kratku vremenu pokrenuto i izvedeno više
      promjena u visokom obrazovanju nego u prethodnim desetljećima, a moţda i
      stoljećima. Rijeĉ je o procesu u kojemu sudjeluje oko 4.000 visokoškolskih
      institucija.
   2. Od vremena zapoĉinjanja Bolonjskog procesa pa sve do danas u središtu
      pozornosti kreatora i promotora tog procesa oblikovanje je do 2010. godine
      Europskog prostora visokog obrazovanja. Sada se nalazima gotovo na pragu te
      ciljne godine, a na Europski prostor visokog obrazovanja sve se ĉešće gleda iz
      perspektive post-2010. Ne potvrĊuje li to tezu da su autori Bolonje bili nerealni u
      sagledavanju kompleksnosti i teţine tog pothvata?
   3. U proteklim godinama europska se akademska i visokoškolska javnost ponajviše
      bavila pitanjima vezanim za izgradnju nove arhitekture sustava visokoškolskog
      obrazovanja, a sa svrhom harmonizacije tog sustava na europskoj razini prema
      modelu 3 + 2 + 3. Uz to ona se angaţirala oko stvaranja pretpostavki za
      mobilnost studenata i akademskog osoblja, uvoĊenja instrumenata koji
      olakšavanju studentsku pokretljivost poput ECTS sustava, vrednovanja diploma i
      priznavanja razdoblja studiranja i steĉenih kvalifikacija te osiguranja kvalitete u
      visokom obrazovanju.
   4. Posljednjih godina osobita se pozornost posvećuje zapošljavanju Bolonjaca,
      socijalnoj dimenziji Bolonje, cjeloţivotnom uĉenju te vanjskoj dimenziji Bolonje,
      odnosno Bolonjskom procesu u meĊunarodnom kontekstu kojega uvelike
      odreĊuju sve izraţenija internacionalizacija visokog obrazovanja i globalizacijska
      kretanja. Iako se u svim tim bolonjskim dimenzijama postigao odreĊen napredak,
      bez dvojbe se moţe tvrditi da su dosadašnja ostvarenja Bolonje daleko od
      poţeljne vizije.
   5. Na marginama Bolonjskog procesa uglavnom su ostala pedagoška, didaktiĉka i
      metodiĉka pitanja. Štoviše, Bolonjski diskurs gotovo ne rabi to nazivlje, pa se s
      pravom moţemo zapitati moţe li se uopće Bolonjski proces ostvariti ukoliko
      gornja pitanja i nadalje ostanu s onu stranu zanimanja. Istina, smatrajući
      pedagogiju znanošću koja se bavi obrazovanjem u svim njegovim pojavnostima,
      moţe se tvrditi da je bilo koje pitanje Bolonjskog procesa ujedno i pedagoško
      pitanje. No, ovdje imamo u vidu, definirajmo to uvjetno, uţa pedagoška,
      didaktiĉka i metodiĉka pitanja.
   6. Ohrabruje spoznaja da se ipak odnedavno u Bolonjskom procesu dosljedno
      poĉinje naglašavati jedan pedagoško-didaktiĉko-metodiĉki pristup koji iz temelja
      propituje tradicionalnu visokoškolsku pedagogiju. Rijeĉ je o nastavi usmjerenoj
      na studenta ili, reĉeno drugim rijeĉima, nastavi u središtu koje je student.
      Tradicionalna visokoškolska nastava bila je, i još uvijek jest, nastava usmjerena
      na nastavnika. Njegova zadaća bila je komunicirati znanje onima koji to znanje
      nemaju.
7.    Pristup usmjeren na studenta bitno mijenja kako ulogu nastavnika tako i ulogu
      studenta. Nastavnik nije više poglavito prenositelj i predavaĉ disciplinarnog
      znanja, a niti su studenti pasivni primatelji nastavnikovih spoznaja. Nastava
      orijentirana na studenta drţi studenta aktivnim sudionikom svog vlastitog razvoja.
8.    Diversificirani putovi uĉenja, mjesta uĉenja, vrijeme uĉenja, izvori uĉenja,
      sredstava uĉenja – sve to personalizirana nastava orijentirana na studenta vidi u
      novoj optici. Pitanje je u kolikoj je mjeri uopće nastava orijentirana na studenta
      postala stvarnost u našim visokoškolskim institucijama, ili je na djelu rigidna
      interpretacija Bolonje koja je visokoškolski studij “prilagodila” dominantnom
      srednjoškolskom didaktiĉkom obrascu.
9.    Studentov bi se akademski razvoj prema Bolonji trebao legitimirati ponajviše na
      temelju uĉinaka uĉenja. U bolonjskom ţargonu, rijeĉ je o “ishodima uĉenja” koji
      se oĉituju u onomu što bi imao biti rezultat studentova rada na kraju odreĊenog
      dijela programa ili razdoblja uĉenja.
10.   Ishodi uĉenja u tijesnoj su vezi s odreĊivanjem kvalifikacijskih okvira u visokom
      obrazovanju, koji pak odreĊuju znanje, razumijevanje i mogućnost ĉinjenja
      studenta na temelju dane kvalifikacije. No kvalifikacijski okviri predstavljaju
      nadogradnju Bolonje iz najnovijeg razdoblja, pa se odsustvo veze Bolonje sa
      svijetom rada i oĉiti nedostaci u već akreditiranim visokoškolskim programima
      mogu drţati posljedicom i te ĉinjenice.
11.   Ishodi uĉenja i kvalifikacijski okviri bitni su, naime, ne samo za prepoznavanje
      steĉenih kvalifikacija u nacionalnom i meĊunarodnom prostoru, već ponajprije za
      dizajn i ostvarivanje visokoškolskih programa. Iskustvo nam potvrĊuje da su ti
      programi oblikovali ad hoc, pod vremenskim i svakim drugim pritiskom. Zato je
      za oĉekivati da će tek u narednom razdoblju pitanje (pre)oblikovanja
      visokoškolskih programa postati prvorazrednom zadaćom akademske zajednice i
      drugih zainteresiranih dionika koji dosad uglavnom nisu bili ukljuĉeni u taj
      posao.
12.   Ako su kvaliteta i izvrsnost u srcu tekućih reformi europskog visokog
      obrazovanja, tada su promjene struktura, utvrĊivanje procedura i primjena
      instrumenata te druge tehnikalije neke od pretpostavki uspješnosti Bolonjskog
      procesa. Aktualni kaos u svakodnevnoj provedbi Bolonje tek dijelom moţe
      ublaţiti snaţenje suvremene pedagoško-didaktiĉko-metodiĉke dimenzije tog
      procesa. A nju bi trebali promovirati pedagoški (ne)obrazovani visokoškolski
      nastavnici. I tako se (ne)uspješno zatvara krug paneuropskog visokoškolskog
      pokreta, kao poglavito obrazovno-politiĉkog projekta ujedinjene Europe. U tom
      projektu regija je ostala na marginama interesa, upravo kao što se to dogodilo
      pedagoško-didaktiĉko-metodiĉkoj sastavnici Bolonjskog procesa.
Prof. dr. sc. Dţevdeta Ajanović
Filozofski fakultet Sarajevo
Emir Ajanović, prof.

                       Predmet i zadaci preventivne pedagogije

U radu se problematiziraju pitanja preventivne pedagogije u sistemu pedagoških
disciplina i drugih znanosti, njen predmet i zadaci djelovanja.
Pedagoška prevencija socijalnih odstupanja meĊu mladima pretpostavlja korištenje
razliĉitih sredstava preventivnog djelovanja: socijalno-psiholoških, pravnih,
medicinskih...
Tako kompleksna i sloţena pitanja dozvoljavaju konstruktivna rješenja, sve sloţenijih
zadataka preventivnog karaktera.
Na taj naĉin, izdvajamo iz pedagoških znanosti podruĉje djelatnosti preventivne
pedagogije, koja bi prouĉavala puteve i mogućnosti spreĉavanja socijalnih odstupanja
kod mladih.
Preventivna pedagogija apsorbira u sebe prethodna dostignuća ĉitavog kompleksa
znanosti, zbog toga proizilazi opasnost mehaniĉkog spajanja u okviru njenog predmeta
razliĉitih elemenata. Ali, s druge strane, vještaĉko ograniĉenje povezanosti preventivne
pedagogije s drugim nauĉnim disciplinama, moţe dovesti do konfuzije predmeta i
zadataka njenog istraţivanja.

Kljuĉne rijeĉi: preventivna pedagogija, struktura predmeta, zadaci, cilj, metode, odgojne
                metode


Koraljka Alavanja

                 Uloga muzejske pedagogije u odgoju i obrazovanju

Kulturna baština je skupina dobara naslijeĊenih iz prošlosti koje ljudi identificiraju kao
svoje vrijednosti, vjerovanja, znanja i tradiciju. Osnovni zadatak baštinskog obrazovanja
je razviti vještine kod pojedinca (kolektiva) koji će mu omogućiti da razumije fenomen
baštine, dok je krajnji cilj baštinske pismenosti stanje u kojem će isti biti sposoban
kvalitetno upravljati baštinom. U kontekstu muzejske pedagogije zaviĉajni muzeji i
zbirke imaju veliku ulogu u odgoju i obrazovanju posjetitelja, jer ţivom graĊom
podatnom za korištenje u nastavi pozitivno utjeĉe na spoznaju, razvijanje pozitivnih
vrijednosti i stavova prema sebi i okolini. Kako bi se muzejska graĊa pretvorila u
obrazovno dobro potrebno je posredstvo struĉnog kadra - muzejskog pedagoga. To je
zvanje koje je prisutno u muzejima ali za koje ne postoji izobrazba. Potrebno je uvoĊenje
muzejske pedagogije na sveuĉilišta gdje bi se osposobili muzejski pedagozi, a nastavnici
i odgajatelji osposobili za voĊenje nastave u muzejima.

Kljuĉne rijeĉi: kulturna baština, baštinsko obrazovanje, zavičajni muzej, muzejska
                pedagogija, muzejski pedagog
Prof. dr. sc. Milica Andevski
Filozofski fakultet Novi Sad
Odsek za pedagogiju

                 Inicijalno obrazovanje nastavnika kod nas i u svijetu

Reforme nastavnih programa ili cjeline sustava obrazovanja uvjetuju i promjene u
strukturi, trajanju i organizaciji obrazovanja nastavnika. Zahtjevi za suvremenim
promjenama u obrazovanju nastavnika proistiĉu iz potreba društveno-ekonomskog,
tehnološkog, kulturnog i obrazovno-znanstvenog razvoja, povezivanjem djelatnosti
obrazovanja i rada, kompjuterizacijom. Nuţnost promjena u obrazovanju nastavnika
uvjetuju i njegove sve brojnije, raznovrsnije i sloţenije uloge u suvremenoj školi i
društvu. Snimanjem trenutaĉne situacije kod nas uviĊa se neujednaĉenost u struĉnom,
pedagoškom, psihološkom i najviše u metodiĉkom obrazovanju nastavnika, njegovom
trajanju i izvoĊenju.
 U radu se analizira model obrazovanja nastavnika u Srbiji u odnosu na europske i
svjetske sustave obrazovanja nastavnika koji su u meĊunarodnim komparativnim
studijama prepoznati kao uspješna rješenja. Glede same organizacije i strukture studija
postoje neke razlike koje se oĉituju u stupnju (de)centraliziranosti politiĉke odgovornosti
(npr. centraliziranost u Grĉkoj, Italiji, decentraliziranost u Kanadi, Švedskoj, Finskoj,
Danskoj, Nizozemskoj, federalizam u Njemaĉkoj i Belgiji). S obzirom na sticanje
akademskih i nastavniĉkih kompetencija postoje tri modela: paralelni, sukcesivni i
modularni (u novije vrijeme javlja se i integrirani pristup u Švedskoj i Finskoj).

Kljuĉne rijeĉi: inicijalno obrazovanje, model obrazovanja, nastavnik


Jasna Arrigoni
Osnovna škola Gornja Veţica
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu
Suzana Puškarić
apsolvent Uĉiteljskog fakulteta Rijeka

                  Daroviti uĉenici i razvijanje znanstvene pismenosti

Ideja za upoznavanjem darovitog uĉenika od I. do IV. razreda osnovne škole sa znanošću
proizlazi iz njegovih osobina i potreba. Opće i specifiĉne sposobnosti, intrinziĉna
motivacija i kreativnost, samo su neki od elemenata koji kod darovitog uĉenika potiĉu
ţelju da nauĉi više i bolje. Ovisno o podruĉju i pojavnom obliku darovitosti, potrebno je
prilagoditi odgovarajući oblik rada.
Ukoliko se kurikulum obogati prirodoslovnim sadrţajima, koji se mogu iskustveno
promatrati, kod uĉenika se potiĉe razvoj vještina kritiĉkog i znanstvenog mišljenja, a
stjecanje prirodoslovnih spoznaja kao posljedicu nosi podizanje razine znanstvene
pismenosti. Prirodoslovne sadrţaje moguće je obraĊivati kroz znanstveno-istraţivaĉki
rad. Otkrivanje novoga, za uĉenika donosi višestruku korist.
Pored teorijskog obrazloţenja o potrebi obogaćivanja kurikuluma       prirodoslovnim
sadrţajima i metodama, u radu je prikazan praktiĉni primjer radionice «Kakva je veza
izmeĊu kapi vode i zrna kukuruza» za uĉenike I. razreda odrţane u sklopu Festivala
znanosti u Rijeci 2008."


Ljubica Banović
Uĉeniĉki dom Marije Jambrišak Zagreb

  Humanistiĉko razvojni pristup odgojno-obrazovnom radu u uĉeniĉkom domu

U planiranju i programiranju odgojno – obrazovnog rada primjenjuje se kurikularni
pristup, jer se razmišlja o svim aspektima strukture procesa, potrebnom kontekstu te
omogućavanju aktivne, partnerske uloge svih sudionika i mogućnost zajedniĉkog
odluĉivanja.
Odgojno – obrazovni proces temelji se na naĉelima otvorenog kurikuluma, koji uvaţava
cjelovitost i integrativnost ljudskog bića i primjenu strategije “glava, srce, ruke”i polaziti
od aktivne uloge uĉenika kao subjekta, autonomnog i kompetentnog odgajatelja, te
humanistiĉko - razvojnog i integralnog pristupa u planiranju, programiranju zadaća i
stvaranja poticajnog sveukupnog konteksta.
Polazi se od uĉenika, njegovih specifiĉnih mogućnosti i potreba te individualnih interesa,
njegovih prava posebice na podruĉju              ĉuvanja zdravlja, kognitivnog razvoja,
socijalizacije, razvoja emocionalne inteligencije i kreativnosti.
Operacionalizacija kurikularnih zadaća vrši se kroz tri razine:
- razina mentorskih programa (temeljna) - individualizacija i diferencijacija u
    zadovoljavanju potreba svakog uĉenika – odgovornost za uĉenika.
- razina posebnih programa – polaze od specifiĉnih razvojnih potreba te dobi sa
    zadaćom razvoja znanja, vještina, sposobnosti i ponašanja za ţivot . - odgovornost za
    program.
- razina interesnih programa – polaze od interesa uĉenika i podrţava i razvija posebne
    vještine izraţavanja, stvaranja i aktualizacije sposobnosti uĉenika – odgovornost za
    program.


Marija Bartulović
Sandra Citković
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

 Povezanost glazbenih preferencija i stavova o spolnim ulogama kod adolescenata

Glazba je neizostavan dio svakodnevnog ţivota adolescenata. S obzirom na kvantitetu
njena konzumiranja i ĉesto sumnjivu kvalitetu na taj naĉin prezentiranih sadrţaja, vaţno
je zapitati se kakav odgojni utjecaj glazba ima na ovu populaciju. Upravo stoga, brojna su
se istraţivanja bavila utjecajima glazbe (tekstova pjesama, video-spotova i sl.) na
oblikovanje identiteta mladih. Zbog ĉesto stereotipnih obiljeţja spolova prezentiranih u
obliku pjesama, ovo istraţivanje bavi se ispitivanjem povezanosti navika slušanja glazbe i
glazbenih preferencija adolescenata s njihovim stavovima o spolnim ulogama u društvu.
Upitnikom će biti ispitano 300 adolescenata – uĉenika srednjih škola u Gradu Zagrebu.

Kljuĉne rijeĉi: adolescent, glazba, spolne uloge, spolni stereotipi, seksualna pedagogija,
                medijski odgoj


Jolanda Bastalić
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                       Školski kurikulum – profil i identitet škole

Izgraditi vlastiti kurikulum obveza je, ali i izazov za svaku školu. Dati transparentnost
svojim potencijalima, pruţiti kompetencije svojim uĉenicima, a istovremeno unapreĊivati
mogućnosti lokalne zajednice, put su ka optimalnom odgojno-obrazovnom sustavu.
Školski kurikulum osigurava povezivanje teorije i prakse jer, krećući od globalnoga cilja
- uspješne škole, nastoji osigurati kvalitetnu nastavu i razviti svoj prepoznatljivi profil.
Polazište u kreiranju školskoga kurikuluma jest u utvrĊivanju uĉeniĉkih potreba, potreba
uĉitelja, roditelja ali i lokalne zajednice. Potrebe je nuţno uskladiti s postojećim stanjem i
mogućnostima škole, te razviti odgovarajući program s jasnim ciljevima, predvidjeti
aktivne sudionike realizacije, vrijeme, mjesta i naĉine ostvarivanja ciljeva ali i postupke
vrednovanja. U slobodi kreiranja i djelovanja škola će razviti vlastitu autonomiju, tzv.
osobnu iskaznicu ili profil škole. Svojom jedinstvenošću ukljuĉit će se u kurikulumsku
konkurenciju na odgojno-obrazovnom trţištu te prepoznatljivom misijom postati
atraktivna i primamljiva uĉenicima koji ju odabiru.

Kljuĉne rijeĉi: školski kurikulum, autonomija škole, profil škole


Prof. dr.sc. Slavica Bašić
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

  Utjecaj pedagoških koncepcija na razvoj kvalitete institucionalnog ranog odgoja

U razmatranju se polazi od hipoteze da realizacija odreĊene pedagogijske koncepcija
(primjerice, Montessori p., Waldorfska p. Freinet p., Reggo pedagogija, humanistiĉki
kurikulum) pozitivno utjeĉe na razvoj teorije i prakse kvalitete institucionalnog ranog
odgoja. Ta pretpostavka nije empirijski verificirana, ali oslanjajući se na suvremenu
raspravu o kvaliteti (kriterijima, razvoju i vrednovanju) institucionalnog odgoja iznosimo
pet modela argumentiranja utjecajnosti pedagoških koncepcija na kvalitetu ranog odgoja
u institucionalnom kontekstu. Obrazlaganje argumentacijskih modela pretpostavlja
pojmovnu jasnoću pa se u radu precizira što je jedna pedagogija odnosno pedagoška
koncepcija i što se misli pod pojmom kvaliteta odgoja u ranom institucionalnom
kontekstu: nakon razmatranja naravi odnosa pedagoške koncepcije i pedagoške kvalitete
postavlja se pitanje: moţe li orijentiranje na odreĊenu pedagošku koncepciju biti dostatan
instrument osiguranja kvalitete ranog odgoja u djeĉjem vrtiću?

Kljuĉne rijeĉi: pedagoška koncepcija, pedagoška kvaliteta, kriteriji kvalitete, rani odgoj u
               institucionalnom kontekstu, modeli legitimiranja kvalitete


Doc. dr. sc. Ivana Batarelo Kokić
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

Doprinos sveuĉilišnih strategija e-uĉenja provedbi Bolonjskog procesa u Hrvatskoj

Cilj ovog rada je utvrĊivanje doprinosa postojećih strategija e-uĉenja provedbi
Bolonjskog procesa, te postavljanje teorijski utemeljenih smjernica za razvoj strategija e-
uĉenja na visokoškolskim institucijama u Hrvatskoj. U radu se pregledavaju kljuĉni
dokumenti Europskog vijeća vezani uz Bolonjski proces, te strategije e-uĉenja s nekoliko
svjetskih sveuĉilišta. Dan je prikaz znanstvenih radova iz podruĉja e-uĉenja u
visokoškolskim institucijama i utjecaju strategije na uspješnost provedbe e-uĉenja, te
znanstvenih i struĉnih radova o uspješnosti provedbe Bolonjskog procesa u Hrvatskoj.
Analiziraju se i usporeĊuju postojeći strateški dokumenti o provedbi e-uĉenja na
sveuĉilištima u Hrvatskoj s ciljem odreĊivanja općih smjernica za razvoj sveuĉilišnih
strategija za e-uĉenje.

Kljuĉne rijeĉi: sveučilišne strategije, strategije e-učenja, visokoškolska nastava


Dr. sc. Smiljana Zrilić
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za izobrazbu uĉitelja i odgojitelja
Mr. sc. Vesna Bedeković
Uĉiteljski fakultet Osijek

               Posebnosti rada s uĉenicima sa specifiĉnim teškoćama u uĉenju


U radu su elaborirane posebnosti rada s uĉenicima sa specifiĉnim teškoćama uĉenja koji
predstavlja izuzetno zahtjevnu zadaću za uĉitelja, ne samo zbog posebnosti nastavnih
metoda, već i zbog potrebe uspješne integracije ovih uĉenika u školsku i razrednu
zajednicu. Pritom je od posebne vaţnosti pozitivno razredno ozraĉje, komunikacija i
socijalni kontakti s drugim uĉenicima te ohrabrivanje i poticanje na ustrajnost u radu, dok
se uloga uĉitelja ogleda u uoĉavanju i prepoznavanju njihovih teškoća, primjeni
specifiĉnih nastavnih metoda s ciljem uĉinkovite pomoći u lakšem svladavanju nastavnog
gradiva, ali i u komunikaciji i snalaţenju u okolini, kako bi bili prihvaćeni od strane
vršnjaka. Iako „Hrvatski nacionalni obrazovni standard“, kao jedna od mogućnosti
unošenja promjena u odgojno-obrazovnu djelatnost u školi uĉiteljima daje smjernice za
rad s uĉenicima sa specifiĉnim teškoćama u uĉenju, uoĉava se nedostatak razraĊenog
koncepta sustavnog struĉnog usavršavanja uĉitelja i struĉnih suradnika, kako bi se
osigurala potrebna razina kompetentnosti za rad s takvim uĉenicima, od prepoznavanja
njihovih posebnosti, preko izbora najprikladnijih didaktiĉko-metodiĉkih pristupa i oblika
rada, do vrjednovanja njihove uspješnosti. U završnom dijelu rada studijom sluĉaja
djevojke s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom prikazani su njeni napori i nastojanja
za ukljuĉivanjem u normalan ţivot i doţivljavanje vlastite razliĉitosti kao prednosti.
Kljuĉne rijeĉi: učenici sa specifičnim teškoćama u učenju, disleksija, disgrafija,
              diskalkulija, Hrvatski nacionalni obrazovni standard


Prof. dr. sc. Mladen Bevanda
Filozofski fakultet Sarajevo

                    Pedagogijska znanost na Sveuĉilištu u Mostaru

Iako se pedagogija u Mostaru sluţbeno uĉi već 95 godina, odnosno od otvaranja
uĉiteljske škole 1913., tek je prije tri godine (2005.) otvoren studij pedagogije na
Fakultetu prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti. Tijekom gotovo stoljetnog
postojanja prošla je mnoga razdoblja, slušala se i polagala u razliĉitim odgojno-
obrazovnim ustanovama – srednjim, višim, visokim, bilo bi stoga nuţno istraţiti razvoj
pedagogije u svim minulim periodima, u svakoj instituciji gdje se uĉila, prouĉiti sve one
marnike koji su pridonosili njenom promicanju, teorijskom i praktiĉnom unaprjeĊivanju.
Prijeko je potrebno pomnjivo prouĉiti i pedagoške ĉasopise, uopće periodiku te
provenijencije, kao i eventualna istraţivanja i mjere koje su poduzimane u cilju razvoja
pedagogijske znanosti. Valjalo bi se kritiĉki osvrnuti na udţbenike pedagogije i drugu
obveznu literaturu kao i na nastavne planove i programe pedagogije. Razumije se i
mnoga druga pitanja, glede razvoja pedagogije, zahtijevaju dublju i širu raspravu,
elaboraciju.
Cilj ovoga priloga nema tu nakanu nego ţeli predoĉiti kraći razvojni put pedagogije na
Sveuĉilištu s naglaskom na stanje danas, njenu perspektivu, te istaknuti nuţnost
razvijanja ove znanosti.
Dakle, poĉela se uĉiti kao obvezan nastavni predmet na uĉiteljskoj školi još 1913., ali
pedagogija se uvaţavala i na prvom fakultetu u Hercegovini – Franjevaĉkoj bogosloviji
(1895-1945.), kao i na stranicama mjeseĉnika „Kršćanska obitelj“, 1900-1921., te od
1938. do 1944. Razumije se, i drugi su listovi i kalendari objavljivali pedagoške teme,
probleme.
Otvaranje Više pedagoške škole 1950. pedagogija se sluša na svim onodobnim grupama.
Nakon što je Viša pedagoška škola prerasla u Pedagošku akademiju 1969. pedagogijske
discipline su takoĊer zastupljene naroĉito na Razrednoj nastavi i Predškolskom odgoju.
Pedagogija se predaje i na Pedagoškom fakultetu, utemeljen 1994. MeĊutim, tek
osnutkom Odjela za Pedagogiju na Fakultetu prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih
znanosti pruţaju se mogućnosti za dublji i širi razvoj pedagogijske znanosti. Pedagogija
se sluša kao poseban nastavni predmet na Teološkom institutu u Mostaru, na Filozofskom
fakultetu, Likovnoj akademiji i Fakultetu za šport.
Gotovo tri desetljeća u Mostaru je izlazio ĉasopis Škola danas, 1963-1992. Ĉasopis za
odgojno-obrazovnu teoriju i praksu – Škola – pokrenut je 1995., ali se ugasio već nakon
tri-ĉetiri broja. Danas jedino ĉasopis za prosvjetu i kulturu – Suvremena pitanja – iz broja
u broj objavljuje rasprave, priloge i pedagogijske provenijencije. Ne treba ni podsjećati
na vaţnost ĉasopisa, kao i instituta za razvoj pojedinih znanosti!...
Pedagogijska znanost ima punu opravdanost, raison d'etre – razlog postojanja na
Sveuĉilištu. Koliki je pak i kakav njen dignitet, njena reputacija, kritiĉki će se prozboriti
u ovom prilogu, i na znanstvenom skupu.


Mr. sc. Branko Bognar
Filozofski fakultet Osijek
Odsjek za pedagogiju

    Ostvarivanje suštinskih promjena u odgojnoj praksi posredstvom akcijskih
                                  istraţivanja

Tradicionalni pristupi struĉnom usavršavanju polaze od pretpostavke da je za
ostvarivanje promjena dovoljno informirati praktiĉare o novim mogućnostima koje su
vrlo ĉesto osmišljene i ispitane izvan njihovog profesionalnog konteksta. Za razliku od
toga akcijska istraţivanja podrazumijevaju aktivnu ulogu praktiĉara u svim etapama
ostvarivanja promjena polazeći od sljedećim pretpostavki:
    1. Odgoj je kompleksna djelatnost za koju je vrlo rijetko moguće unaprijed
        predvidjeti i propisati odgovarajuća rješenja.
    2. Za ostvarivanje suštinskih promjena presudno je povoljno društveno ozraĉje i
        potpora praktiĉarima – agentima promjena.
    3. Uĉenje se ostvaruje kroz djelovanje i (samo)kritiĉku raspravu praktiĉara u okviru
        zajednica prakse ili zajednica uĉenja o rezultatima svog djelovanja.
    4. Za evaluaciju i prezentaciju svog djelovanja odgovorni su prije svega praktiĉari.
U akcijskim istraţivanjima praktiĉari nastoje unaprijediti odgojnu praksu te razviti svoje
kao i stvaralaĉke potencijale ostalih sudionika odgojnog procesa.



Doc. dr. sc. Spomenka Budić
Prof. dr. sc. Olivera Gajić
Filozofski fakultet Novi Sad
Odsek za pedagogiju

          Analiza didaktiĉke koncepcije procesa saznanja i uĉenja u nastavi

Polazeći od toga da tokom nastavnog procesa uĉenici ne mogu usvojiti sva znanja koja
su im potrebna za ţivot, zahtevi didaktike usmereni su sve više na sam proces sticanja
znanja. Da bi se ostvarila kvalitetna nastava koja bi omogućila razvoj nauĉnog mišljenja i
usvojenost nauĉno teorijskih znanja kod uĉenika, neophodno je da sadrţaj nastave kao i
proces njihovog usvajanja odgovaraju karakteristikama nauĉnog znanja i mišljenja.
Pored ispitivanja, u davanju objašnjenja o usvojenosti znanja i pojmova kod uĉenika,
autorke su analizirale nastavne programe, školske udţbenike ali i didaktiĉku i metodiĉku
literaturu i konstatovale: 1. u nastavnom procesu se ne stvaraju uslovi za uspostavljanje
unutrašnje veze izmeĊu opštih, posebnih i pojedinaĉnih znanja, 2. princip izrade
programa nije usmeren na usvajanje teorijskih znanja i razvoj nauĉno teorijskog mišljenja
već, a što je karakteristiĉno za osnovnu školu, uĉenici usvajaju empiristiĉka znanja koja
su dovoljna za formiranje navika potrebnih u svakodnevnom ţivotu, dok se teorijska
znanja daju kasnije i imaju podreĊenu ulogu. Otuda ta prethodna znanja predstavljaju
prepreku za usvajanje i razumevanje nekih novih sadrţaja znanja i pojmova koji se
usvajaju u starijim razredima. Ove konstatacije autorke u radu potkrepljuju rezultatima
istraţivanja.

Kljuĉne rijeĉi: nastava, proces saznanja i učenja, empiristička znanja naučno teorijska
                znanja.


Prof. dr. sc. Milenko Brkić
Filozofski fakultet Sarajevo

                               Pedagogija opraštanja i nade

Nikada kao danas, u ovo današnje vrijeme, vrijeme neke ĉudne fiziĉke, ali još ĉudnije
odgojne i moralne meteorologije, nismo slušali neodolji ve vapaje za opraštanjem i
nadom, ali isto tako i bili svjedoci nevjerojatnog obezvrjeĊivanja, banaliziranja, pa sve do
karikiranja, same naravi i suštine opraštanja i nade.
O opraštanju i nadi govore struĉnjaci razliĉitih profila: teolozi, filozofi, sociolozi,
psiholozi, politolozi, pa i politiĉari, a pedagozi sasvim rijetko, malo ili nikako. Stoga se s
pravom postavlja pitanje, postoji li pedagogija opraštanja i nade i ima li u ovom
današnjem vremenu, u sustavu pedagogijske znanosti, mjesta i za pedagogiju opraštanja i
nade? Odnosno, hoćemo li pedagogijska istraţivanja, spoznaje i djelovanje prilagoditi
suvremenim dostignućima i potrebama ili ćemo ostati zaĉaureni u pedagogijskim
okvirima devetnaestog stoljeća? Ĉini se da smo i mi pedagozi duţni progovoriti o ovom
fenomenu, o pedagogiji opraštanja i nade i time ovom segmentu pedagoške djelatnosti
dati ono mjesto koje mu po vaţnosti i znaĉaju pripada.
Pedagogija opraštanja nas uĉi u ĉemu je vaţnost opraštanja, kako u sebi i drugima
zadrţati i izdrţati podneseno zlo, kako ostati uz prošlost ili je se osloboditi, osvetiti se ili
ne, oprostiti ili ne, zaboraviti ili ne. Pedagogija opraštanja nas uĉi moţe li se opraštanje
narediti, moţe li se opraštanje prebaciti na Boga ili je to naša obveza, je li opraštanje
odraz boţanskog milosrĊa, kako se odnositi i kako procijeniti uvrede, koliko su i jesu li
uvrede ukorijenjene u prošlosti, komu i kako upraviti oproštenje. Sve su to pitanja na koja
odgovaraju brojni struĉnjaci, naravno iz kuta svoje struke. Imamo li mi pedagozi
odgovore na ova pitanja ili smo, kako rekoh, još uvijek u okovima pedagogije
devetnaestog stoljeća?
 Što je tek s nadom? Ima li ona pedagoško znaĉenje? Zar u temeljima nade nisu dobrota i
vrjednota, pa samim tim i pedagoška ljepota.? Zar nam nije dosta straha, tjeskobe, stresa,
bojazni i strepnje? Okrenimo se nadi. Ona je radost, ona je oĉekivanje, oĉekivanje
boljega. Pa zar to nije pedagogija? Zar ufanje i uzdanje ne nose svojevrsnu ţelju,
oĉekivanje nekog dobra i najzad osjećaj radosti koji ispunjava svakog ĉovjeka i njegov
ţivot ĉini bogatijim, bogatijim i sadrţajnijim.
Pedagogija nade nam otkriva izvore nade, govori o strukturi i vrstama nade, o potrebi za
nadom, o odnosu nade spram oĉaja i pesimizma, tjeskobe i straha. Pedagogija nade nas
uĉi u ĉemu je ljudska nada, tko su njeni nositelji, a tko vjesnici nade,treba li poticati nadu,
odnos ideala i nade, uspjeha, napretka i nade.
Pedagogija nade nas posebno uĉi u kakvom su odnosu znanost i nada, postoji li i što je
znanstvena nada, u kakvom su odnosu religija i nada, a posebice u ĉemu se sastoji
kršćanska nada?


Dr. sc. Vesna Buljubašić-Kuzmanović
Filozofski fakultet Osijek
Odsjek za pedagogiju

                  Kurikulum suradniĉke škole i meĊuljudskih odnosa

Cilj je ovog rada bio ispitati suradniĉku strukturu jedne osjeĉke osnovne škole vezanu za
kooperaciju i konflikt kao pozitivne, odnosno negativne poveznice meĊuljudskih odnosa.
Rezultati istraţivanja su pokazali da predstavljena škola nije suradniĉka. Oko 30%
ispitanih uĉenika manifestira konfliktnost u odnosima, nisu spremni suraĊivati, pomagati
drugima i rješavati probleme. Djevojĉice svoju kooperativnost procjenjuju pozitivnije od
djeĉaka, ali se ta razlika pokazala statistiĉki najznaĉajnija kod starijih uĉenika. U 8.
razredima, u kojima su djeĉaci najmanje skloni suraĊivati, djevojĉice imaju najvišu
procjenu suradnje. Odnosno, tamo gdje se opaţaju konflikti u odnosima, na naĉin da se
vidi razlika u odnosu na poţeljno stanje zajedniĉkoga ureĊenja ţivota, tamo su već
implicitno prisutna nastojanja da ih se otkloni. Naţalost, kooperacija se nije udomaćila u
škole kao nezaobilazna strategija kurikuluma ĉija je osnovna dimenzija izgradnja, razvoj i
trajnost dobrih meĊuljudskih odnosa.
Kljuĉne rijeĉi: suradnička škola, kurikulum, učenici, međuljudski odnosi


Marija Buterin
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za pedagogiju
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                     Kulturna baština u školi - stanje i mogućnosti

Osviještenost vlastite kulturne baštine pretpostavka je pravilnog odnosa prema baštini
kao takvoj (oĉuvanje), prema sebi (samoodreĊenje) i ljudima s kojima to naslijeĊe
dijelimo (meĊuljudski odnosi). Mnogobrojni primjeri uništavanja i zapuštanja povijesnih
spomenika kao i drugih oblika kulturnog naslijeĊa ukazuju da je ta razina osviještenosti
zabrinjavajuće niska. Postavlja se pitanje, jesmo li kompetentni za kulturnu afirmaciju i
meĊukulturalnu komunikaciju na globalnoj razini ukoliko nismo osvijestili sebe kao
nasljednike vlastite kulturne baštine?
S obzirom na promišljanje relacije globalno–autohtono, koja je jedna od temeljnih
kontroverza današnjice, u radu se razmatra mjesto i uloga ''baštinskih'' sadrţaja u
postojećim nastavnim planovima i programima osnovnih i srednjih škola kao i odgojno-
obrazovni potencijali tzv. baštinskog pristupa.

Kljuĉne rijeĉi: ''baštinski'' pristup, globalizacija, kulturna baština, škola


Dr. sc. Ante Ĉorkalo
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske
Hrvatsko vojno uĉilište „Petar Zrinski“ Zagreb
Odsjek pomorskih operacija Split

         Domovinski odgoj – osnova cjelokupnog odgojno-obrazovog sustava

Svaku ljudsku djelatnost, pa tako i odgojno- obrazovnu valja sagledati u kontekstu
vremena u kojem je nastala, razvijala se ili nastajala.
Stvaranje Republike Hrvatske bilo je logiĉno oĉekivati da će pedagozi pokazati veći
interes za podruĉje domovinskog odgoja na svim razinama odgojno – obrazovnog
sustava.
Znanstveno istraţivanje fenomena domovinskog odgoja fokusirano je na dvije razine –
znanstvena koja je primarno orijentirana na teorijsku eksplikaciju i argumentaciju, te
praktiĉnu primjenu izrade i aplikacije programa domovinskog odgoja na svim razinama.
To je sloţen i odgovoran proces koji uz znanje, sposobnosti, iskustva zahtjeva i umijeće
pedagoško – andragoškog i didaktiĉkog - psihološkog rada. Kao nacionalna vrijednost
domoljublje je povijesno potvrĊeno.
Kakvo je stanje domovinskog odgoja ukazuje naše znanstveno istraţivanje u vojnim
uĉilištima Republike Hrvatske.


Iva Ćatić
Sveuĉilišta Jurja Dobrile u Puli
Odjel za obrazovanje uĉitelja i odgojitelja
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

   Fenomen odgojno-obrazovnog ozraĉja – teorijske postavke i konceptualizacija

Odgojno-obrazovno ozraĉje je, poput kurikuluma, priliĉno "neuhvatljiv" pojam, pojam sa
"tisuću znaĉenja". Unutar tog podruĉja egzistira više autonomnih istraţivaĉkih domena
temeljenih na razliĉitim teorijskim postavkama, konceptualizacijama i metodološkim
pristupima upravo zbog kompleksnosti tog fenomena i neiscrpnog broja ĉimbenika koji
mogu utjecati na njega. Brojna istraţivanja odgojno-obrazovnih ozraĉja od šezdesetih
godina 20. stoljeća pa sve do danas ukazala su na ĉinjenicu da se znaĉajan dio razlike u
uĉeniĉkim postignućima moţe objasniti utjecajem razliĉitih varijabli odgojno-
obrazovnog ozraĉja. Polazeći od teorijskih ishodišta prouĉavanja odgojno-obrazovnih
ozraĉja, pobliţe determinirajući modernu eru istraţivanja tog fenomena kao i njegovu
općeprihvaćenu distinkciju na školsko ili organizacijsko i nastavno ili razredno ozraĉje, u
radu se istiĉe znaĉaj i perspektiva daljnjih istraţivanja odgojno-obrazovnih ozraĉja u
sklopu aktualnog europskog i svjetskog trenda povećanja uĉinkovitosti i kvalitete u
školama.

Kljuĉne rijeĉi: odgojno-obrazovno ozračje, školsko ozračje, nastavno ozračje, učenička
                postignuća, kvaliteta škole



Bruno Ćurko
Institut za filozofiju Zagreb
Ivana Kragić

                    Uporaba priĉa u radionicama Filozofije za djecu

Filozofija za djecu je praktiĉna filozofska disciplina koja je namijenjena predškolskom,
osnovnoškolskom i srednjoškolskom uzrastu. Cilj filozofije za djecu nije rano usvajanje
filozofske tematike, već uvjeţbavanje za kritiĉno i kreativno mišljenje o samom sebi i
svijetu oko sebe. Po najnovijem UNESCO-vom istraţivanju koje je obuhvatilo 126
zemalja svijeta, okvirno se u škole sve više uvodi filozofska grupa predmeta. MeĊu
ostalim zamjetan je i razvoj Filozofije za djecu koji se provodi u predškolskim i
osnovnoškolskim ustanovama diljem svijeta.
Od ove školske godine kao eksperimentalan program provodi se Filozofija za djecu,
nazvana Mala filozofija u privatnoj osnovnoj školi Nova u Zadru. Radionice se odrţavaju
jedan školski sat tjedno za treći, ĉetvrti i peti razred.
U radionicama je vrlo bitan odabir priĉā za odreĊene nastavne jedinice. Priĉe sluţe kao
podloga za temu o kojoj se govori. Tim se pomno odabranim priĉama, uĉenici usmjeruju
u zadanu problematiku. Iz priĉe proizlaze pitanja i odgovori, kojima djeca osvještavaju
bit problema i povezuju ga s njihovom svakodnevnom okolinom.


Dr. sc. Snjeţana Dobrota
Filozofski fakultet Split
Odsjek za uĉiteljski studij

            Glazbeno-pedagoške implikacije suvremene glazbene nastave

Glazba je u suvremenom društvu sveprisutna pojava. To se posebno odnosi na popularnu
glazbu koja predstavlja vaţan dio supkulture mladih. Na formiranje glazbenog ukusa
pojedinca utjeĉe ĉitav niz razliĉitih faktora, od kojih posebna uloga pripada vršnjacima,
masovnim medijima i obitelji, s jedne, te glazbenoj nastavi, s druge strane. U radu se
problematizira pitanje odnosa glazbene nastave prema popularnoj glazbi koju favoriziraju
masovni mediji i skupine vršnjaka, te razlozi za njeno uvoĊenje u nastavu. Kao rezultat
analize nastavnog programa i udţbenika, autorica dolazi do dvije vrste skupine razloga
koji opravdavaju uvoĊenje popularne glazbe u nastavu. Prvoj skupini pripadaju glazbeni
razlozi koji su orijentirani prema samoj glazbi i njenim inherentnim vrijednostima. Drugu
skupinu ĉine neglazbeni razlozi, a odnose se na upoznavanje kulturno-povijesnih
okolnosti u kojima popularna glazba nastaje i ţivi.

Kljuĉne rijeĉi: popularna glazba, glazbene preferencije, glazbena nastava, nastavni
               program, udžbenici


Martina Domladovac Prstac
Osnovna škole Slave Raškaj Ozalj
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

    Utjecaj vanjskog vrjednovanja obrazovnih postignuća na poloţaj sudionika
                          odgojno-obrazovnog procesa

Vanjsko vrjednovanje je suvremen proces, neizbjeţan na putu do kvalitete i
konkurentnosti. Cilj vanjskog vrjednovanja u osnovnoj školi je utvrditi razinu steĉenih
znanja, vještina i kompetencija uĉenika iz pojedinih nastavnih predmeta i nastavnih
podruĉja. Vanjsko vrjednovanje ima mnogostruke i snaţne utjecaje na sve sudionike
odgojno-obrazovnog procesa. Neophodno je, stoga, sagledati vanjsko vrjednovanje iz
perspektive uĉenika/ca, uĉitelja/ica, roditelja, ravnatelja/ica, škole i osnivaĉa.

Kljuĉne rijeĉi: vanjsko vrjednovanje, sudionici odgojno-obrazovnog procesa, obrazovna
                postignuća



Dijana Drandić
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                 Kompetencije uĉitelja u multikulturalnom okruţenju

Institucionalna izobrazba kao temeljno polazište u uĉenju i pouĉavanju uĉitelja ulazi u
proces koji vodi prema razvoju kurikularnih kompetencija temeljenih na kulturnim
vrijednostima, tradiciji i identitetu. Novi izazovi u obrazovanju i usavršavanju uĉitelja, te
obrazovna vizija imperativ je za svaku sredinu koja teţi ka uspješnosti. Trajno
nadograĊivanje novih vrijednosti, širenje sadrţaja, prilagoĊavanje potrebama i poštivanje
razliĉitosti pridonosi razvoju kvalitete obrazovanja. Budući uĉitelji, kao aktivni sudionici
u takvim promjenama, trebaju biti spremni za uĉenje i usavršavanje, kako bi bili
osposobljeni samostalno unositi i kreirati sadrţaje s obzirom na raznolikost i realnost
multikulturalne sredine, osloboĊeni razlika izmeĊu oĉekivanja i stvarnosti. Usprkos
ograniĉenjima i nedostatcima današnjih studijskih programa za izobrazbu uĉitelja koji se
provode na Sveuĉilištima u Hrvatskoj, nuţno je promišljati o uvoĊenju osim pedagoških,
programskih, komunikacijskih i interkulturalne kompetencije s naglaskom na posebnost
sadrţaja iz sociokulturnog okruţenja i okoline obrazovanja.

Kljuĉne rijeĉi: identitet, interkulturalnost, kompetencije, kurikulum, multikulturalno
                okruženje, učitelj



Sunĉica Findak
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

 Utjecaj uvoĊenja školskih “pravila ponašanja“ na smanjenje izostanaka uĉenika s
                                     nastave

Za sustavno stjecanje znanja i školsko uĉenje potrebno je, od strane uĉenika, redovito i
aktivno pohaĊanje nastave. Oni, meĊutim, zbog razliĉitih razloga, i na vrlo razliĉite
naĉine, ĉesto izbjegavaju (apsentiraju) školske obveze. Zbog toga se u hrvatskim školama
registrirani izostanci s nastave broje u tisućama i tisućama neopravdanih sati. Više je
razliĉitih pedagoških i administrativnih mjera koje se stoga izriĉu uĉenicima: opomena,
ukor, opomena pred iskljuĉenje iz škole i iskljuĉenje iz škole.
Izostajanje s nastave ne uvjetuje samo loš, tzv. opći školski (ne)uspjeh i zaostajanje u
savladavanju gradiva pojedinih predmeta. Ono je jednako tako, ako ne i više, uzrokom
riziĉnog ponašanja uĉenika i njihovu trajnijem asocijalnom ponašanju. UvoĊenje «pravila
ponašanja», pretpostavljamo, smanjila bi izostanke, a time i neke pojave školskog
neuspjeha i devijantnog ponašanja uĉenika.
Koliko u svemu tome škola preventivno djeluje kako bi pomogla uĉiteljima da ˝zadrţe
uĉenika na nastavi˝. Koliko se suraĊuje s djecom? Koliko škola suraĊuje sa Vijećem
uĉenika, kojemu bi takoĊer jedna od prioritetnih tema trebala biti vršnjaĉko izostajanje s
nastave. Koliko škola suraĊuje s Vijećem roditelja, jer je i njima je vaţno uspostavljanje
pravila i reda oko izostanaka. Ukratko, koliko škola pedagoški djeluje da sprijeĉi jedno
od najaktualnijih problema novog naraštaja-problem izostajanja s nastave i odgojnih
posljedica koje proistjeĉu iz toga.



Diana Foro
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

  Interdisciplinarni pristup odgoju i obrazovanju za zdrav okoliš u osnovnoj školi

Situacija u društvu, ratne i poratne okolnosti, nekontrolirani utjecaji medija, mijenjaju
vrijednosti i pravila u svakodnevnom ţivotu djece i njihovih obitelji. Jedna od temeljnih
funkcija suvremene škole je njezina humana funkcija gdje se od škole oĉekuje briga i o
preţivljavanju uĉenika, organizaciji slobodnog vremena i zdravom naĉinu ţivota. Uĉenici
iz škola trebaju izići kao ekološki zreli i odgovorni ljudi, a suvremeni naĉin ţivota,
nekvalitetno i kratkotrajno vrijeme provedeno s roditeljima, brza i nezdrava prehrana,
utjeĉu na uĉenika i roditelja, dovode do agresivnog ponašanja i negativnog odnosa prema
društvu i njegovim vrijednostima. Zato je nuţno razraditi metodologiju i ekološke
sadrţaje uvrstiti i primjenjivati u svakodnevnom ţivotu i radu škole po ĉemu bi škola u
svom školskom kurikulumu bila prepoznatljiva. Negativne pojave kod djece i mladih
moguće je kontrolirati preusmjeravanjem na neke društveno prihvatljive aktivnosti.
Ukljuĉivanje uĉenika u razliĉite sadrţaje za zdrav ţivot i okoliš moguće je provoditi
ravnomjerno kroz sve nastavne predmete i na razini cijele škole, a to jaĉa samopouzdanje
i stvara pozitivno pedagoško-psihološko ozraĉje kao preduvjet za razvoj djece i odraslih.



Mr. sc. Vesna Gajger
Uĉiteljski fakultet Osijek

                             IzmeĊu „znati“ i „biti“

Reforma obrazovanja putem uvoĊenja obrazovnih standarda u središte pozornosti
postavlja uĉinkovitost nastave i obrazovna postignuća uĉenika. MeĊutim, uĉinak iskazan
kroz obrazovna postignuća uĉenika, samo je jedan od kriterija kvalitete. Zanemaruje se
da su škole i razredi sloţene socijalne zajednice u kojima se odvijaju procesi s primarnim
pedagoškim znaĉenjem (individualizacija i socijalizacija), i koji u velikoj mjeri odreĊuju
uĉinak odgojno-obrazovnog procesa.
U ovom se radu kritiĉki promišljaju procesi koji se posljednjih godina odvijaju u
hrvatskim školama, posebice s aspekta odgojne uloge škole i nastave. Autorica zastupa
pristup usmjeren na unapreĊivanje kvalitete procesa, u kojem će proces biti jednako
vaţan kao i uĉinak, i u kojem će odgoj i razvoj socijalnih kompetencija uĉenika biti
(barem) jednako toliko prioritetni ciljevi, koliko i obrazovni.

Kljuĉne rijeĉi: obrazovni sandardi, učinkovitost nastave, kvaliteta nastave, obrazovna
                postignuća, odgoj, socijalne kompetencije učenika



Prof. dr. sc. Olivera Gajić
Doc. dr. sc. Spomenka Budić
Filozofski fakultet Novi Sad
Odsek za pedagogiju

      Utjecaj individualnih i socio-demografskih karakteristika na vrijednosne
                   orijentacije i interesovanja mladih u Vojvodini

Društvena tranzicija i promjene kulturnog konteksta neminovno nameću potrebu
redefiniranja sustava vrijednosti koji se posebno prelamaju kroz razliĉitosti
multikulturnog okvira kakav je, na primjer, Vojvodina.
U radu su predoĉeni rezultati teorijsko-empirijskog istraţivanja o dominantnim
vrijednostima mladih (pogotovu relacionim vrijednostima koje se vezuju za obitelj,
roditeljstvo, prijateljstvo), njihovom zadovoljstvu ţivotom i planovima za budućnost (kao
kategorijama vrijednosti znaĉajnim za osobni i socijalni razvoj, samoaktualizaciju), te
njihovim interesovanjima i proaktivnoj orijentaciji u slobodnom vremenu. Posebno se
ove varijable sagledavaju kroz prizmu utjecaja indiviualnih (spolna i starosna struktura) i
socio-demografskih karakteristika (obiteljski odnosi, uvjeti ţivota, obrazovni status)
ispitanika.
Rezultati istraţivanja nude pedagoške implikacije za odgojno-obrazovni rad sa mladima
na razvijanju vrijednosti povezanih sa konstruktivnim aktivnostima i poticanju
proaktivne orijentacije u odnosu na vlastito okruţenje i egzistenciju, te smjernice za
uvoĊenje novih sadrţaja u postojeće kurikulume koji su u skladu sa izraţenim
vrijednostima i interesovanjima mladih.

Kljuĉne reĉi: vrijednosne orijentacije, mladi, individualni čimbenici, socio-demografske
              karakteristike


Prof. dr. sc. Grozdanka Gojkov
Uĉiteljski fakultet Beograd
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitaĉa Vršac

                           «Konstruktivistiĉka paradigma»

Interpretativistiĉka i konstruktivistiĉka uverenja će se pokušati u ovom tekstu nekako, na
veštaĉki naĉin, razabrati, odnosno razmrsiti da bi se dobio bliţi pogled na njihove
najznaĉajnije aspekte. Oĉigledno je da trenutni rad u ovim metodologijama odraţava
sitnetiĉki impuls postmodernog zeitgeist-a. Decenijama nakon nastanka u izazovima
scientizmu i naporima da se istraţivanju u društvenim naukama vrati osnovni fokus na
svakodnevni svet proţivljenog iskustva, fenomenološko-interpretativna perspektiva se
sada stapa sa saznanjima iz konstruktivistiĉke epistemologije, feministiĉkih metodologija,
postrstruktulazma, postmodernizma i kritĉke hermeneutike. Ova teţnja da se ponovo
opisuje i rekonceptualizuje prouzrokuje ĉesto zaĉuĊujuću lepezu konfliktnih razmatranja,
a ipak pokazuje da su kontroverze u kući sada daleko intelektualno vitalnije i uzbudljivije
od simplicistiĉkih debata izmeĊu takozvanih kvantitativnih i kvalitativnih metodologija
koje se i dalje vode u nekim akademskim krugovima. Ovi izazovi iznutra koji zahtevaju
našu paţnju su, uglavnom, usmereni na ĉetiri pitanja interpretativnog rada – uporni
problemi kriterijuma i objektivnosti, nedostatak kritiĉkog oslonca, problem
istraţivaĉevog autoriteta i privilegije, i zbrka psiholoških i epistemoloških tvrdnji.

Kljuĉne reĉi: konstruktivistička paradigma, pedagoška istraživanja
Zdravka GrĊan
Druga gimnazija Varaţdin
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

            Uloga pedagoga u procesu profesionalne orijentacije uĉenika

U današnjem školskom sustavu u Republici Hrvatskoj mnogo je izazova s kojima se
susreću uĉenici, roditelji i nositelji odgojno-obrazovnog procesa- nastavnici i struĉni
suradnici. Pojmovi poput « društvo znanja», « suvremena škola», « otvorena škola», «
inovacije «      itd. predstavljaju neke nove vizije i metode uĉenja, pouĉavanja,
vrednovanja.Cilj rada jest prikazati ulogu struĉnog suradnika pedagoga kao vrlo vaţnog
ĉimbenika i nosioca promjena u sadašnjem vremenu sve većih zahtjeva, kroz njegova
temeljna pedagogijska znanja, kompetencije i vještine. Školski pedagog je najšire
profilirani struĉni suradnik s najbogatijim podruĉjem rada u timu koji ostvaruje razvojnu
pedagošku djelatnost odgojno-obrazovne ustanove. U procesu društvenog rasta i sve
većeg ulaganja u obrazovanje logiĉkim slijedom dolazi i do otvaranja novih škola. Na
primjeru novoosnovane Druge gimnazije u Varaţdinu provelo se istraţivanje iz podruĉja
profesionalnog informiranja i usmjeravanja uĉenika kao redovitog djela rada pedagoga.
Pokušala se utvrditi efikasnost poduzetih aktivnosti pedagoga kao krajnji rezultat upisa
uĉenika u tu školu. Akcijska kompetencija pedagoga u ovom radu dolazi do afirmacije, a
odnosi se na pedagogovo izravno praktiĉno djelovanje u odgojno-obrazovnoj ustanovi i
izvan nje, a vezana je za rad ostvarenja ciljeva ustanove i njene obrazovne politike,
menadţersko ponašanje i voĊenje prema prepoznatljivoj viziji.

Kljuĉne rijeĉi: pedagog - stručni suradnik, profesionalna orijentacija, menadžment,
               kompetencije, obrazovna politika, upis



Vlasta Grgec-Petroci
Obiteljski centar grada Zagreba
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                  Znaĉaj i utjecaj obitelji na razvoj posvojene djece

Istraţivanja su pokazala da je razvoj djeteta rezultat meĊusobnih utjecaja nasljeĊa,
okoline i djetetovog socijalnog uĉenja koje se prvenstveno i najprije odvija u obitelji, a
zatim u širim socijalnim grupama.
U izlaganju se naglašava vaţnost privrţenosti i vezivanja za razvoj posvojenog djeteta.
Iako su novija istraţivanja pokazala da se privrţenost moţe proširiti i ukljuĉiti druge
osobe, razliĉita istraţivanja pokazuju da prekid u roditeljstvu izazvanom odvajanjem i
gubitkom brige, izaziva štetne posljedice i ugroţavajuće je za djetetov daljnji razvoj. U
prilog tome idu razliĉite studije raĊene na djeci odrasle u institucijama koje su pokazale
da adekvatna fiziĉka briga nije dovoljna za razvoj fiziĉki i psihološki zdravog djeteta s
optimalnim intelektualnim funkcioniranjem. Za pravilan djeĉji razvoj neophodan je
roditelj ili druga osoba koja stvara ĉvrstu vezu s djetetom i pruţa mu potrebnu paţnju
tijekom cijelog djetinjstva. Mnoga posvojena djeca nisu doţivjela stabilan, njegujući i
ĉvrst odnos s odraslom osobom u prve tri godine ţivota te su razvila razliĉite oblike
poremećaja vezivanja.
Posvojenjem dijete prestaje ţivjeti sa svojim biološkim roditeljima i zasniva ţivotnu i
obiteljsku zajednicu s roditeljima-posvojiteljima. Iako posvojenjem prestaju sve veze
djeteta s njegovim biološkim roditeljima, u radu se istiĉe znaĉaj biološke obitelji u ţivotu
posvojenog djeteta i vaţnost dvojnog nasljeĊa ( biološkog i adoptivnog).
Namjera je autorice da ovim izlaganjem skrene paţnju na nuţnost istraţivanja ovog
podruĉja i poznavanja i razumijevanja glavnih teorijskih perspektiva posvojenja u svrhu
unapreĊenja obiteljskog odgoja i roditeljstva posvojene djece.

Kljuĉne rijeĉi: obitelj, obiteljski odgoj, posvojenje, razvoj djece



Ljubimka Hajdin
Djeĉji vrtić „Djeĉji svijet“ Varaţdin
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                            Djeĉji vrtić – organizacija koja uĉi

Djeĉji vrtić kao organizacija koja uĉi pretpostavlja postojanje poticajnog materijalnog,
prostornog i vremenskog okruţenja, te odnose odraslih, kao i djece i odraslih koji
omogućuju neprekidno meĊusobno razumijevanje i razvoj, te propitivanje osobnih i
razumijevanje tuĊih ideja. MeĊusobni razvoj i promjene polaze od zajedniĉkih ideja, koje
kao poveznice omogućuje promjene, potiĉu osobni razvoj te podrţavaju razvijanje
individualnih potencijala. U takovom vrtiću svi se osposobljavaju za sistemsko
razmišljanje, upravljanje sobom, promjenu mentalnih modela, stvaranje zajedniĉke vizije
i timsko uĉenje. Kroz rad, i praćenje rada i dokumentaciju o radu, razvija se
metodologija i unapreĊuju se mjerila kvalitete. Sve osobe u ustanovi su svjesne svoje
odgovornosti, kao i procesa koji je neprekidan i kojeg je stalno potrebno odrţavati i
unapreĊivati, a lider je odgovoran pokretaĉ neophodnih promjena.
Ovim radom nastoji se dati doprinos odreĊenju razliĉitih mogućnosti i preduvjeta za
ostvarenje i razvijanje ustanova djeĉjih vrtića kao organizacija koje uĉe, kao i odreĊenje
zajedniĉkih osobina i posebnosti pojedinih ustanova.

Kljuĉne rijeĉi: organizacija koja uči, okruženje, razumijevanje, promjena.
Slavenka Halaĉev
Školska knjiga Zagreb
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

   Uĉenje uĉenja: povezanost nastavnih predmeta u kurikulumu utemeljenom na
                                   pojmovima

Poduĉavanje i uĉenje svedeni na poznavanje i reproduciranje ĉinjenica ne mogu
rezultirati kompetencijama potrebnima za društva znanja. Stoga je jedan od ciljeva
kurikuluma usvajanje znanja o tome kako uĉiti. Za razvoj uĉenja uĉenja osobito je
znaĉajan sadrţaj nastavnih predmeta i udţbenika. Analiza sadrţaja Nastavnog plana i
programa za osnovnu školu te udţbenika, upućuje na to da se meĊu pojmovima koje
uĉenici trebaju nauĉiti u svakom nastavnom predmetu, pojavljuju i pojmovi koji su
identiĉni u više nastavnih predmeta. Primjerice toĉka, crta, struktura, ideja, pejsaţ,
prostor, ravnoteţa, energija, priroda, okoliš, kultura i drugi. Za uĉenje uĉenja neophodno
je razumijevanje pojmova na kojima se zasnivaju sadrţaji nastavnih predmeta. U radu se
razraĊuje oblikovanje modela koji sadrţavaju primjere pojmova. Teţište nije na
gomilanju tematskih ĉinjenica vezanih za pojedini pojam, nego pronalaţenje zajedniĉkih
obiljeţja istoga pojma koji pripadaju razliĉitim podruĉjima odnosno nastavnim
predmetima. Predlaţe se izradba mreţe pojmova koji su ishodište kurikuluma
utemeljenog na pojmovima.

Kljuĉne rijeĉi: sadržaj učenja, kurikulum, udžbenik, pojam, učenje učenja, razumijevanje,
                obrazovanje, kurikulum utemeljen na pojmovima


Ksenija Halter
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                    Kurikularni pristup stjecanju znanja i vještina

Nekadašnje odrednice odgoja i obrazovanja pokleknule su pred trţištem, kompetitivnošću
i trajnim obrazovanjem koje je s njom dinamiĉki povezano. U tome smislu, moderna
pedagogija traţi prostor samodefiniranja teoretski i praktiĉno. Autorica smatra da su
pitanja je li svrha pedagogije izgraditi pojedince koji su samo konkurentni, opremljeni
specifiĉnim struĉnim znanjima ili je njena uloga ipak šira, uvjetovana društvenim
potrebama i potrebama pojedinca posljedica nedovoljnog uvaţavanja pedagogijskih
principa a ponekad i nedovoljnog razumijevanja kurikularnog pristupa stjecanju znanja i
vještina.
Pedagoški pluralizam trebao bi trajno osiguravati prostor iznalaţenja novih i kvalitetnijih
pristupa te odgovore na impulse izvan struke. Takva kreativna pedagogija ne moţe se
odreći svoje biti: njen ideal je omogućiti stjecanje znanja i sposobnosti, odgojiti
pojedinca kao odgovornog dionika, sukreatora u mikro- i makrookruţenju. Autorica u
zakljuĉku navodi da se imperativi tradicionalnog trebaju kvalitetno nadograditi, ka
konkurentnom znanju, inovativnosti i kreativnosti te razumijevanju kao odgovoru na sve
sloţeniji društveni kontekst.
Maja Hrvanović
Selma Porobić
Filozofski fakultet Tuzla

   Uticaj socioekonomskog statusa roditelja na unapreĊenje muziĉkog i likovnog
                                  odgoja djece

Bogatstvo je znati, ne imati…

Socioekonomski status porodice je skoro uvijek vezan i inicira povećani nivo opšte
kulture i naĉina kulturnog razmišljanja djece. Ĉinjenica je da obrazovni nivo roditelja,
njihov ekonomski status i bolji uslovi stanovanja, skoro uvijek doprinose boljem opštem
uspjehu uĉenika kao i unapreĊenju opšte likovne i muziĉke kulture.
U ovom radu istraţeni su i kritiĉki analizirani i utvrĊeni te interpretirani faktori
socioekonomskog statusa roditelja uĉenika razredne nastave i njihov uticaj na pojavu
boljeg opšteg uspjeha, interesovanja i unapreĊenja globalnog nivoa muziĉke i likovne
opšte kulture.
Konstruisani odgovarajući instrumenti istraţivanja primjenjeni su u tri osnovne škole iz
grada Tuzle, a uzorkom je obuhvaćeno 240 roditelja i 12 nastavnika razredne nastave.
Kljuĉne rijeĉi: socioekonomski status, roditelji, odgoj, porodica, muziĉka kultura, likovna
kultura, opšta kultura, kulturne navike....


Prof. dr. sc. Neven Hrvatić
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

              Pedagogijska znanost: izmeĊu teorije i pedagoške prakse

Pedagogijska znanost danas, prolazi svojevrsnu katarzu: izmeĊu glorificiranja i negiranja,
krize i ekspanzije, proturjeĉju izmeĊu teorije i pedagoške prakse.
Iako je u suvremenom svijetu na djelu nekoliko razvoja koji se, zbog svoje sveprisutnosti,
mogu drţati zajedniĉkim pravcima u znanosti o odgoju, polaznica novih pristupa i
konceptualnih modela je: vaţnost promjena i prilagodbi, uz zadrţavanje temeljnih
teorijskih odrednica. Isticanje potrebe za promjenama tradicionalne pedagogije proizlazi i
iz stvaranja nove paradigme: prema gledanju na ţivot i svijet iz više pravaca i filozofskih
pogleda, gdje se mijenja i pedagoški naĉin mišljenja kao i ustroj škole od (pre)naglašenog
spoznajnog (kognitivnog), prema socijalnim odnosima, demokratskoj participaciji i
suradniĉkom uĉenju.
Neposredne implikacije novih pristupa u pedagogiji oĉituju se i na provedbenoj razini:
studiju pedagogije i implementaciji u pedagoškoj (školskoj) praksi, koncepciji
cjeloţivotnog uĉenja i trajnog profesionalnog razvoja pedagoga. Na taj naĉin
kontinuirano praćenje (i poticanje) razvoja pedagogijske znanosti postaje temeljna
pretpostavka unapreĊenja kvalitete i efikasnosti obrazovanja i potrebni iskorak prema
društvu znanja.
Dometi suvremene pedagogije neće biti ograniĉeni jedino ako će produkt biti znanja koja
će trebati svima, uvaţavajući realnost, ali i neiskorištene potencijale. Posebno je to
razvidno u segmentu opće i sistematske pedagogije, kojima je razvoj usporen u odnosu na
lepezu subpedagogijskih disciplina, koje su ĉesto zasnovane na površnim vezama s
matiĉnom znanosti i sve više nose predznak struĉne i/ili popularne pedagogije.

Kljuĉne rijeĉi: pedagogijska znanost, pedagoška praksa, studij pedagogije, popularna
                pedagogija



Doc. dr. sc. Josip Ivanović
Uĉiteljski fakultet na maĊarskom nastavnom jeziku Subotica

                    Odgoj i obrazovanje u multikulturnom društvu


Zbog sveukupnih suvremenih društvenih trendova, danas je više nego ikad, neophodno
pedagoško promišljanje odnosa multikulturalnosti i obrazovanja, odnosno, odgoja i
obrazovanja u multikulturnom društvu. Upravo je zbog toga sve veći broj autora koji se
bave ovom problematikom kako u svijetu tako i kod nas. O tome su usvojeni i brojni
znaĉajni dokumenti Ujedinjenih nacija i UNESCO-a, raznih europskih društvenih i
prosvjetnih institucija i asocijacija, odrţani su brojni simpoziji i savjetovanja, napisano je
na tisuće bibliografskih jedinica. Ovo obiljeţje odgojno-obrazovane djelatnosti, njegova
stvarnost i perspektiva, izazov su i za pedagogijsku teoriju i za pedagošku praksu. Kao i
mnogi drugi, tako i fenomen multikulturalnosti obrazovanja dobiva na znaĉaju i zbog
toga što on ima svoje plime i oseke, zastoje, krize i otpore i to ne samo u prošlosti nego i
u suvremenosti. I ne samo u nekim daljim nego i u bliţim geografskim i etniĉkim
prostorima, a poglavito tamo i tada gdje se i kada se društvene proturjeĉnosti rješavaju
sukobima i ratovima meĊu narodima. Tada kriza multikulturalnog obrazovanja moţe
istovremeno biti sastavnica i uzroka i posljedica socijalnih konflikata. Bez obzira na
predznak u vrednovanju i pristupu promatranja odnosa multikulturalizma i obrazovanja,
izvjesno je da je ovaj fenomen sve više u podruĉju interesa mnoštva znanstvenih,
prvenstveno društvenih, humanistiĉkih, kulturoloških, socioloških i pedagoških
disciplina, kao i to da je odgoj i obrazovanje u multikulturnom društvu, odnosno,
multikulturno obrazovanje u školi, u masmedijima i multikulturalni ambijent u društvenoj
zajednici, imperativ sadašnjeg i budućeg vremena, pretpostavka istinskog, osobnog i
društvenog progresa, sastavni dio humanistiĉke civilizacije.


Kljuĉne rijeĉi: odgoj i obrazovanje, multikulturno društvo, multikulturalizam, odnos
               multikulturalizma i obrazovanja, kriza multikulturalnog obrazovanja,
               perspektive multikulturalnog obrazovanja
Doc. dr. sc. Bisera Jevtic
Filozofski fakultet Niš
Visoka skola strukovnih studija za obrazovanje vaspitaĉa Kruševac

           Kako osobine nastavnika utiĉu na odnos uĉenika prema nastavi

Obrazovni proces je pre svega interpersonalni odnos, odnos koji predpostavlja pouku i
ucenje kroz dijalog, korelaciju i prozimanje ucenja i razvoj sposobnosti ucenika, njihove
misaone kriticnosti i duhovne samostalnosti.Interakcija mnogobrojnih faktora, u skoli i
van nje, koji uticu na oblikovanje sklonosti mladih, podsticu, ili usporavaju efikasnost i
kvalitet nastavnog rada, i samim tim determinisu polozaj nastavnika i ucenika.Insistira se
na interaktivnom odnosu nastavnik-ucenik, u kome fundamentalnu poziciju zauzima
ucenik, njegova zrela licnost koja se pokazuje u kreativnosti, kritickom misljenju i
toleranciji prema drugacijem-razlicitom, kao bazicnom obrazovnom cilju, koji mora bitno
determinisati osnovni sadrzaj i modele usavrsavanja nastavnika.Na bazi potreba
permanentnog usavrsavanja, objektivnih i subjektivnih faktora, alternativa ponasanja,
motiva situacionog ponasanja, bipolarnosti rad-slobodno vreme za slozeni fenomen
usavrsavanja nastavnika konstruisan je tip nastavnika koji sa svojim osobinama daje
teorijsko-metodolosku osnovu za identifikaciju putem empirijskog istrazivanja bitnih
razloga odstupanja prakse od idealno-tipske pretpostavke.

Kljuĉne reĉi: faktori motivisanosti, faktori ponasanja, permanentno obrazovanje,
              interkulturalnost, osobine nastavnika

Tonća Jukić
Filozofski fakultet Split

                 Akcijska istraţivanja i profesionalni razvoj pedagoga

UnapreĊivanje kvalitete odgojno-obrazovne djelatnosti jedan je od neizostavnih
elemenata u procesu cjeloţivotnog osposobljavanja pedagoga. U radu se stoga kritiĉki
razmatra uloga pedagoga kao jednog od kljuĉnih nositelja i ĉimbenika promjene u
procesu poboljšanja uĉinkovitosti odgojno-obrazovne ustanove u kojoj on radi. Kao
mogućnost ostvarenja veće djelotvornosti djelatnika škole te boljih uĉeniĉkih postignuća,
predlaţe se provedba akcijskih istraţivanja na razini odgojno-obrazovne ustanove. Pritom
se izdvajaju uloge pedagoga kao inicijatora, suistraţivaĉa i suevaluatora u navedenim
istraţivaĉkim procesima. U radu se obrazlaţu i dobrobiti koje akcijska istraţivanja imaju
za profesionalni razvoj pedagoga te unapreĊenje odgojno-obrazovne ustanove u kojoj se
provode i društva u cjelini.
Doc. dr. sc. Marko Jurĉić
Filozofski fakultet u Zagrebu
Odsjek za pedagogiju

              Profesionalni razvoj školskog pedagoga kao ishod trajnog
               usmjeravanja i uklapanja u proces cjeloţivotnog uĉenja

U radu se izlaţu osnovne znaĉajke procesa cjeloţivotnog uĉenja školskog pedagoga u
funkciji njegova profesionalnog razvoja i pedagoškog unapreĊivanja škole. Posebno se
razmatraju odgovori na dva temeljna pitanja, prvo, što ĉini proces cjeloţivotnog uĉenja za
profesionalni razvoj školskog pedagoga istinski potrebnim za pedagoško unapreĊivanje
odreĊene škole, drugo, kako se obrazlaţe ishod profesionalnog razvoja školskog
pedagoga, temeljen na sadrţajima i postupcima procesa cjeloţivotnog uĉenja. Izlaţu se
osnovne znaĉajke stvaranja programa cjeloţivotnog uĉenja i njegove realizacije, koji
treba biti racionalno struĉno organiziran i razvojno orijentiran pomoću koncepcije
razvojne djelatnosti škole i utkan u formalne okvire i praksu djelatnosti profesije
školskog pedagoga.

Kljuĉne rijeĉi: školski pedagog, profesionalni razvoj, škola, cjeloživotno učenje



Dr. sc. Vladimir Kadum
Mr. sc. Nevia Moĉinić
Irene Rigo
Sveuĉilište Jurja Dobrile u Puli
Odjel za obrazovanje uĉitelja i odgojitelja

       Rezultati ‘Orijentacijsko-motivacijskog praktikuma’ i Bolonjski proces

U radu se izlaţu rezultati „Orijentacijsko-motivacijskog praktikuma“, provedenog na
uzorku od 129 ispitanika, studenata prve godine uĉiteljskog studija i studija predškolskog
odgoja na Sveuĉilištu Jurja Dobrile u Puli.
Dobiveni rezultati kazuju: (1) procjena razloga koji su mogli utjecati na donošenje odluke
o upisu na uĉiteljski studij odnosno studij predškolskog odgoja nije statistiĉki znaĉajna;
(2) procjena mjere utjecaja odabranog studija na razvoj znanja, vještina ili osobni razvoj
statistiĉki je znaĉajna (F = 7.08; p < .05); (3) statistiĉki je znaĉajna razlika u odgovorima
ispitanika vezano uz redovitost pohaĊanja nastave (2 = 97.82; df = 3); (4) procjena
aktivnosti ispitanika u nastavi tijekom studiranja statistiĉki je znaĉajna (F = 3.46; p <
.05); (5) studenti nisu dovoljno upoznati s Bolonjskim procesom.

Kljuĉne rijeĉi: Bolonjski proces, orijentacijsko-motivacijski praktikumi, predškolski
               odgoj, studenti, učiteljski studij
Mr. sc. Lejla Kafedţić
Filozofski fakultet Sarajevo
Odsjek za pedagogiju

                      Inkluzivno obrazovanje: teorija ili praksa

Problematika inkluzivnog obrazovanja je vrlo aktuelna u Bosni i Hercegovini posljednjih
godina. Djelatnici odgojno-obrazovnog procesa (u prvom redu u osnovnim školama)
imaju (i zakonsku) obavezu ukljuĉivanja djece s posebnim potrebama u redovne/opće
ustanove. Sintagma djeca s posebnim potrebama nije sinonim za sintagmu djeca s
teškoćama u razvoju, baš kao što ni inkluzija nije sinonim za integraciju.
Kljuĉni subjekt u provedbi inkluzivnog obrazovanja je nastavnik. Nastavnici imaju
mogućnost stvoriti uĉionice u kojima će se razliĉitost prihvatati i cijeniti. MeĊutim,
postavlja se pitanje koliko su nastavnici pripremljeni i obuĉeni za rad u inkluzivnim
odjeljenjima?

Kljuĉne rijeĉi: inkluzivno obrazovanje, djeca s posebnim potrebama, nastavnik



Tamara Kisovar-Ivanda
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za izobrazbu uĉitelja i odgajatelja
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                  Kurikulumska dimenzija suradnje muzeja i škole

Iako rijeĉ muzej najĉešće podrazumijeva instituciju koja ujedinjava funkcije poput
sakupljanja, ĉuvanja, izlaganja i interpretacije raznovrsnih objekata, ne smijemo
zaboraviti da je obrazovanje jedna od primarnih funkcija muzeja. Kada muzejske
programe koristimo u funkciji obogaćivanja kurikuluma, njihovo bi oblikovanje trebalo
biti posljedicom suradnje muzejskog pedagoga i školskog pedagoga ili uĉitelja. Proces
sukonstrukcije kurikuluma trebao bi rezultirati poticajnim i uĉinkovitim oblicima uĉenja.
Svjedoĉimo naporima muzejskih pedagoga da muzejske sadrţaje prilagode obrazovnoj
svrsi. Problem uoĉavamo u trenutku kada tako nastali materijali ne predstavljaju polazište
za optimalno korištenje obrazovne vrijednosti muzeja u procesima školskog uĉenja i
pouĉavanja. Uzevši ovaj problem kao polazište promišljanja, pokušali smo naznaĉiti
obrise zajedniĉkog strukturiranja kurikulumski usklaĊenih materijala, slijedeći pri tom
univerzalna didaktiĉka naĉela dizajniranja nastavnih sadrţaja.

Kljuĉne rijeĉi: sukonstrukcija kurikuluma, muzejsko-školsko partnerstvo, didaktički
                materijali
Prof. dr. sc. Anita Klapan
Siniša Kušić
Filozofski fakultet Rijeka
Odsjek za pedagogiju
Mr. sc. Daria Tot
Osnovna škola «Milan Brozović» Kastav

         Planiranje i programiranje stalnog struĉnog usavršavanja uĉitelja

Rad ima teorijski i empirijski dio. U prvom se dijelu s teorijskog stajališta razmatraju
razliĉiti pristupi odreĊenju onih pojmova koji su kljuĉni za podruĉje programiranja
stalnog struĉnog usavršavanja uĉitelja. U empirijskom je dijelu analizirano postojeće
stanje s naglaskom na razvijanju aktivnosti vezanih za planiranje i programiranje
struĉnog usavršavanja uĉitelja.
Istraţivanje je aktualiziralo i istaknulo potrebu ispitivanja obrazovnih potreba uĉitelja i
njihova usklaĊivanja sa sadrţajima struĉnog usavršavanja i znaĉajem za uĉiteljski
profesionalni rad. Ishodi istraţivanja upućuju na mjere i aktivnosti za daljnje
poboljšavanje kvalitete planiranja i programiranja uĉiteljeva struĉnog usavršavanja.

Kljuĉne rijeĉi: stručno usavršavanje, snimanje obrazovnih potreba, programski sadržaji




Dr. sc. ĐurĊica Knapić Salamon
Prehrambeno-biotehnološki fakultet Zagreb
Dr. sc. Davor Salamon
CERIZ – Centar za inovacije i razvoj zadrugarstva Zagreb

   Razvoj vrijednosti uĉenjem i razvojem unutar organizacija koje se mijenjaju i
     poslovnih mreţnih aranţmana: primjena znanja o pedagoškom sadrţaju

Lokalni fleksibilni i distribuirani produktivni sustavi (koji se pojavljuju kao poslovne
mreţe, poslovni klasteri i industrijski disktrikti - ili jednostavno, mreţni aranţmani)
predstavljaju tendenciju da se poslovno povezana poduzeća i njihove potporne
organizacije geografski koncentriraju, ili ĉak nadilaze goegrafska ograniĉenja, virtualnim
koncentriranjem na regionalnoj ili ĉak globalnoj razini. Umreţivanjem poduzeća mogu
ostvariti eksterne ekonomije (ekonomije razmjera i cilja, niţe transportne troškove,
pojaĉane marketinške i strateške uĉinke i sl.) i razviti u većoj mjeri odrţivu konkurentsku
prednost, ĉak i na hiperkonkurentskim trţištima koja sve više prevladavaju.
Inovacije, ljudski i socijalni kapital kljuĉni su sastojci u izgradnji takvih mreţnih
araţmana. Mreţe uĉenja, tj. mreţe kojima je temeljna svrha u omogućavanju
zajedniĉkoga uĉenja, moguće je motriti kao instrument 'kluba najboljih praksi' za
okupljanje poduzeća koja dolaze iz razliĉitih sektora s nakanom zajedniĉkog korištenja
lokaliziranoga znanja, iskustava te istraţivanja novih poslova, inovacija i drugih
koncepata. Vrlo su znaĉajne u promociji svih oblika tacitnog i kodificiranoga znanja – s
uporištem na znanju koje posjeduje potencijalnu ekonomsku vrijednost, te ga stoga treba
kodificirati i distribuirati cjelinom mreţe ili njenih dijelova, što na kraju vodi stvaranju
mreţa mudrosti.
Procese intra- i interorganizacijskoga uĉenja, proizvodnje, akumulacije, difuzije i
kapitalizacije znanja kao sadrţaja mreţa uĉenja, osnaţuju razliĉiti nositelji znanja
odnosno njegovi facilitatori, djelujući kao kontrolori znanja – te uzimajući obliĉja
tehnološkihg brokera, brokera/anĊela znanja te drugih agenata, koji stvaraju mreţe u
zajednici, mreţe eksperata kao i mreţe poslovnih anĊela. Takve bi procese jako
unaprjedila, a njihove nositelje uĉinila kompetentnijima primjena tzv. pedagoškog znanja
o sadrţaju (PCK): znanja o pouĉavanju i uĉenju koje u obzir uzima posebne zahtjeve
uĉenja u poduzetniĉkim mreţama uĉenja. Razmatraju se neka obiljeţja PCK s nakanom
dodavanja vrijednosti procesima upravljanja mreţnim aranţmanima.



Mr. sc. Ante Kolak
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

   Stil upravljanja nastavnim procesom kao odrednica razrednog menadţmenta

U podruĉju didaktike se ĉesto istiĉe kako kvaliteta nastave, izmeĊu ostalog, ovisi o
ĉimbeniku «voĊenja razreda», tj. razrednom menadţmentu. Razrednom menadţmentu se
u radu prilazi kao organizacijskoj, pedagoškoj i didaktiĉkoj kompetenciji koja se oĉituje u
organizaciji nastave, u formiranju odgojno-obrazovnih ciljeva i zadaća nastavnoga
procesa te u vještom odabiru nastavnim metoda i oblika rada. Metode nastave ĉest su
predmet prouĉavanja didaktike, a pri tome se rjeĊe istraţuju stilovi pouĉavanja i
upravljanja nastavom. VoĊenje nastave moguće je primjenom odreĊenog stila
upravljanja. Stil voĊenja nastavnika znatno utjeĉe na brojne odrednice nastavnog procesa
- razrednu klimu, disciplinu, suradnju s roditeljima… Empirijski dio ovoga rada utvrdit
će višefaktorsku strukturu stilova voĊenja nastavnog procesa od strane «razrednog
menadţera» kao i stavove ispitanika prema bitnoj odrednici razrednog menadţmenta –
stilu upravljanja, te će identificirati varijable koje mogu utjecati na stil upravljanja
nastavnim procesom.

Kljuĉne rijeĉi: razredni menadžment, stil upravljanja nastavom, nastavni proces,
               razredni menadžer, «vođenje» nastave.
Morana Koludrović
Filozofski fakultet Split
Odsjek za pedagogiju

 Utjecaj struĉnog usavršavanja uĉitelja na uspješnost provoĊenja školskih reformi

Poticanje trajnog profesionalnog usavršavanja uĉitelja uoĉeno je kao prioritet u reformi i
razvoju našeg odgoja i obrazovanja koje im moţe pomoći u smanjenju poteškoća nastalih
uvoĊenjem novih obrazovnih standarda. Ukoliko uĉitelji ne razumiju bit kurikularnih
promjena ili su u nemogućnosti realizirati postavljene ciljeve i zadaće bit će izloţeni
stresu i nezadovoljstvu što oĉekivano ima negativan utjecaj na uĉinkovitost njihovog
pouĉavanja i adekvatno odgovaranje na uĉeniĉke potrebe, što u konaĉnici rezultira
lošijom komunikacijom izmeĊu uĉenika i uĉitelja te narušava školsko ozraĉje.
Budući da je reforma školstva u nas na samom poĉetku, znaĉajnim se ĉini dobiti uvid u
neka strana iskustva o utjecaju i uspješnosti nekih oblika struĉnih usavršavanja koji su
imali bitan utjecaj na razvoj suvremenog uĉenja i pouĉavanja u onim školama koje su
prepoznate kao kvalitetne u ostvarivanju humano – kreativnog kurikuluma kojem teţimo.

Kljuĉne rijeĉi: kurikularna reforma, stručno usavršavanje učitelja, suvremeno učenje i
                poučavanje


Zvonimir Komar
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                       Mogućnost sistematske pedagogije danas?

Pedagogija razvijena kao sistem s jedne strane i pedagogija razvijena kao skup
pedagogijski relevantnih predmeta s druge strane, dva su temeljno razliĉita koncepta ove
znanosti, koja imaju implikacije na karakter, polazište i cilj pedagogijske znanosti, te
pedagoške prakse. Sve te implikacije reflektiraju se dalje i na podruĉju didaktike, te
metodologije. Pedagogija kao sistematski razvijena znanost ima specifiĉna polazišta, te
specifiĉno izlazište, koji su u neskladu sa meĊuodnosom ove znanosti i društva danas.
Kakvog ĉovjeka, te kakvu prirodu znanja samog pretpostavlja sistematska pedagogija, a
kakvu prirodu znanja pretpostavlja današnji svijet i gdje su opravdanja tih pretpostavki?
Rad će pokušati promisliti znaĉenje sistematske pedagogije uopće, te eventualni
egzistencijalni prostor za sistematsku pedagogiju danas, u sukobu sa dominantnom
paradigmom rascjepkanog, meĊusobno neovisnog, «post-modernog» znanja.

Kljuĉne rijeĉi: pedagogija, sistem, teorija
Doc. dr. sc. Branka Kovaĉević
Doc. dr. sc. Branka Brĉkalo
Filozofski fakultet u Istoĉnom Sarajevu

              Didaktiĉko-metodiĉke osnove programa dodatne nastave

Nastavni program je podloţan mijenjanju, poboljšavanju i usavršavanju u skladu sa
inovacijama u iskustvenom i teorijskom pogledu. Evidentno je da nastavni program ĉini
okosnicu ukupnog školskog pedagoškog procesa. Sadašnji nastavni program u manjoj
mjeri nego do sada naglašava nastavni sadrţaj i ne insistira na jednoobrazovanosti i
obaveznosti. Paţnja je usmjerena na jasno definisane ciljeve i ishode obrazovanja što
stvara uslove za didaktiĉku, metodiĉku i procesnu dimenziju nastave i otvara mogućnost
za njenu individualizaciju. Usmjerenost na ciljeve i ishode obrazovanja naglašava
individualnost i specifiĉnost svakog uĉenika (razvojna, uzrasna, liĉna, obrazovna i druga
svojstva, mogućnosti, potrebe i interesovanja). U nastavnom programu posebno je
naglašen princip da obrazovanje poštuje individualne razlike meĊu uĉenicima u pogledu
naĉina uĉenja i brzine napredovanja. Otvara se mogućnost povezivanja sadrţaja nastave
sa znanjem i iskustvom uĉenika steĉenim van škole.
Za uĉenike koji postiţu bolji uspjeh i pokazuju veći interes za odreĊeni predmet od
većine ostalih uĉenika predviĊa se obavezno organizovanje dodatnog rada, odnosno
uvoĊenje dodatne i fakultativne nastave. U ovom radu analizirana je ukupna struktura,
osnovni strukturni elementi i didaktiĉko-metodiĉki zahtjevi nastavnog programa za
dodatnu nastavu iz srpskog jezika i knjiţevnosti od petog do devetog razreda osnovne
škole.
Planiranje novih, odnosno korigovanih nastavnih programa dodatne nastave pretpostavlja
provjeru efikasnosti realizacije postojećeg programa.



Dubravka Kovaĉević
Agencija za odgoj i obrazovanje Zagreb
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

Uloga vanjskog vrednovanja inspekcijom u procesu upravljanja školskim sustavom

Pojmovi kao što su osiguravanje kvalitete, standardi, indikatori i odgovornost preuzeti su
u odgojno-obrazovni sustav iz ekonomije i menadţmenta. Oni su strani sustavu
obrazovanja, a iskustva zemalja koje su ih primijenile nisu uvijek pozitivna.
Postavlja se pitanje zašto uvodimo vanjsko vrednovanje u obrazovni sustav?
Ĉlankom se pokušava argumentirati uvoĊenje vanjskog vrednovanja u obrazovni sustav
Republike Hrvatske.
Pojasnit će se razlika izmeĊu oblika vanjskog vrednovanja koji je uveden u Hrvatskoj i
onoga zastupljenog u zemljama Europske unije. Prikazat će se obiljeţja zadaća vanjskog
vrednovanja i kratko opisati instrument za procjenu rada škola koji se primjenjuje u
Nizozemskoj.
Ţeljka Kovaĉević Andrijanić
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                     Studij predškolskog odgoja u raljama sustava


O potrebi sveuĉilišne razine studija predškolskog odgoja govori se već dugi niz godina,
no unatoĉ tomu što se uviĊa potreba sveuĉilišnog obrazovanja studenata predškolskog
odgoja – premda je još uvijek sve samo na razini razgovora, rasprava i prijedloga – s
druge se strane postupak odabira pristupnika za upis na studije predškolskog odgoja u
Republici Hrvatskoj, budućih diplomiranih odgajatelja, svodi na uspjeh postignut tijekom
srednjoškolskog obrazovanja. Ne smijemo zaboraviti niti ĉinjenicu da se preddiplomski
studij predškolskog odgoja u Republici Hrvatskoj provodi i kao redovni i kao izvanredni.
Pritom je vaţno napomenuti kako je rijeĉ o jedinome studiju koji obrazuje buduće
prosvjetne djelatnike, a koji dozvoljava izvanredno studiranje. Naravno da kriteriji koji se
postavljaju pred redovne i pred izvanredne studente nisu jednaki, dok im je diploma na
trţištu rada kasnije jednako valjana – ĉime se takoĊer na neki naĉin kazuje kako je studij
predškolskoga odgoja manje vaţan od ostalih studija koji obrazuju struĉnjake za
odgojno-obrazovni rad s djecom. To tim više što je odavna spoznat i naglašavan presudan
znaĉaj odgojno-obrazovnih utjecaja u ranome uzrastu za razvoj cjelovite, zdrave,
stabilne, socijalizirane liĉnosti.




Franka Krajnović
Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb - Zadarska ţupanija
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu
Renata Vuksan
Upravni odjel za društvene djelatnosti - Zadarska ţupanija

    Školski preventivni programi u Zadarskoj ţupaniji- javnozdravstveni znaĉaj

Neki epidemiološki pokazatelji zdravlja djece i mladih u Zadarskoj ţupaniji (stradavanje
u prometu, problematika ovisnosti, razliĉiti oblici nasilja…) ukazali su na potrebu jaĉanja
suradnje šire lokalne zajednice i odgojno-obrazovnog sustava u svrhu zaštite zdravlja
djece i mladih.
Školski preventivni programi odreĊeni su od strane javnozdravstvenih i odgojno-
obrazovnih struĉnjaka kao zajedniĉko podruĉje suradnje u smislu provoĊenja zdravih i
neriziĉnih oblika ponašanja.
 Program sprjeĉavanja nasilja meĊu djecom i mladima prvi je program (u okviru izrade
ţupanijskog Plana za zdravlje) za ĉije je praćenje provedbe konstruiran poseban upitnik
koji je proslijeĊen svim osnovnoškolskim i srednjoškolskim obrazovnim institucijama. U
nekim školama navedeni program formalno se provodi temeljem nacionalnih
programskih smjernica (nacionalni programi), dok se u većem dijelu škola taj program
preklapa s provedbom drugih programa što oteţava praćenje provedbe odreĊenog
programa.
 Iz toga proizlazi potreba za definiranjem indikatora praćenja školskih preventivnih
programa općenito, kako bi se definirao stupanj ukljuĉenosti osnovnoškolskih i
srednjoškolskih institucija u provedbu preventivnih aktivnosti kao posebne vrste odgoja i
obrazovanja za zdravo i neriziĉno ponašanje.

Kljuĉne rijeĉi: zdravlje djece i mladih, školski preventivni programi


Verica Kuharić-Buĉević
Osnovna škola «Vladimir Nazor» Đakovo
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

      Pedagog kao pokretaĉ razvoja kritiĉkog prijateljstva s i meĊu uĉiteljima

Pedesetak godina školski pedagozi su na sceni hrvatske odgojno-obrazovne prakse. U
razvijanju svoje uloge nisu se mogli previše oslanjati na uzore u svijetu, budući je to
zvanje specifiĉno za našu pedagošku tradiciju. Zbog toga se naši pedagozi ĉesto moraju
oslanjati na vlastita iskustva i ideje kako bi razvijali uspješnu metodiĉku osnovu za svoj
rad. U ovom radu promišlja se nova uloga pedagoga u razvijanju kritiĉkog prijateljstva s i
meĊu uĉiteljima. Odmicanjem od uhodane prakse rada struĉnog suradnika pedagoga
mogli bismo pronaći nove mogućnosti suradnje i meĊusobnog uĉenja uĉitelja i pedagoga
s ciljem unaprjeĊivanja odgojnog djelovanja. UnaprjeĊivanje nastave uvijek je vezano uz
struĉno usavršavanje uĉitelja. Samo struĉno usavršavanje ne doprinosi oĉekivanim
rezultatima pa ĉak ni u sluĉaju ako polazi od obrazovnih potreba uĉitelja. Ono moţe
inicirati promjene, ali nije dovoljno za njihovu implementaciju i institucionalizaciju u
svakodnevnoj praksi uĉitelja. Pedagog kao kritiĉki prijatelj, u kontekstu ovoga rada, je
osoba od povjerenja koja poznaje praksu uĉitelja i razumije izazove koje si uĉitelj
postavlja, te omogućuje uĉitelju dosezanje (samo)kritiĉke perspektive koja će dovesti do
promjena.


Katica Kuljašević
Djeĉji vrtić «Vrbik» Zagreb
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

      Drugaĉiji pristupi: Montessori i Reggio vs. stereotipi u pedagoškoj praksi

Tradicionalni školski sustav reflektira vrijednosti modernistiĉkog svjetonazora koje
oblikuju sliku o djetetu kao 'praznoj ploĉi', znanju kao prenosivom fenomenu te metodi
pouĉavanja kao mehaniĉkom prijenosu znanja. Na planu školskog ustroja ove se
vrijednosti postojano ostvaruju kroz tri strukturalna elementa: grupiranje djece prema
sposobnostima, predmetno – satni sustav/reţim dana i strategije pouĉavanja i uĉenja.
U zapadnim je kulturama na temelju ovih vrijednosti stvoren stereotip ustroja javnih
škola, koji, premda ne odgovara potrebama protagonista odgojno-obrazovnog procesa i
dalje dominira, ĉak i u današnjoj postmodernoj zbilji.
Postmoderne pedagoške ideje i koncepti, osobito Montessori i Reggio, vide dijete kao
kompetentno biće s mnogostrukim potencijalima, znanje kao produkt individualne i
socijalne su-konstrukcije u ĉijem stvaranju ravnopravno sudjeluju odrasli i djeca. U
razumijevanju odgojno-obrazovnih potreba oni afirmiraju znaĉaj heterogenih socijalnih
interakcija, rad na projektima i sukonstrukciju znanja.
Ove su prakse ĉesto neopravdano nisko valorizirane i podcijenjene kao kulturalno daleke
i vrijednosno upitne.


Barbara Kušević
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                             Obitelj u djeĉjim slikovnicama

Slikovnica je prva knjiga djeteta iz koje ono uĉi o svijetu koji ga okruţuje. Bez obzira na
to tendira li slikovnica realistiĉkom ili imaginarnom prikazivanju svijeta, ona znatno
utjeĉe na djeĉje razumijevanje toga svijeta pa stoga nije svejedno na koji se naĉin
odreĊeni sadrţaji u slikovnici prezentiraju. Kako je u prvim godinama ţivota obitelj za
dijete najvaţnija zajednica, vrlo je bitno kakve poruke slikovnica šalje o obiteljskom
ţivotu. Da bi se odgovorilo na pitanje prati li prezentiranje obitelji i obiteljskog ţivota u
slikovnicama ono što se dogaĊa u postmodernim obiteljima ili njeguje „idealiziranu“
sliku obiteljskog ţivota, ne mareći za dogaĊanja u stvarnom ţivotu, provedeno je
istraţivanje na uzorku slikovnica izdanih u Republici Hrvatskoj namijenjenih djeci
starijeg predškolskog uzrasta. U analizi je naglasak stavljen na strukturu obitelji, ulogu
oca i majke, postojanje spolnih stereotipa, odgojne postupke i obiteljske vrijednosti.
Dobiveni rezultati bit će korisni za procjenu kvalitete slikovnica te za pedagoški rad s
roditeljima i odgajateljima usmjeren na kritiĉku analizu sadrţaja koji se prezentiraju
djeci.


Doc. dr. sc. Mladen Kvesić
Fakultet prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti Mostar
Studij fiziĉke kulture

                          Vaţnost igre i športa u odgoju djece

„Za odgoj djeteta i njegov pravilan razvoj, igra i bavljenje športom su potrebni kao što je
zrak potreban disanju, a svjetlost sunca biljci“(Arkin)
 Igra i šport su neraskidivo vezani za ljudsko djelovanje i ulaze u humano i etiĉko
podruĉje, dakle društveno vaţno i relevantno. Igra je najvaţnija aktivnost djeteta . Kao
što dijete ima potrebu za hranom i ljubavlju , ĉije uskraćivanje moţe nepovoljno djelovati
na njegov razvoj, tako i neostvarena potreba za igrom moţe biti štetna za njegov
psihofiziĉki, emocionalni i socijalni razvoj.Sloboda djeteta ispoljava se u slobodi
stvaralaĉkog izraţavanja, pokreta i kretnih mogućnosti, slobodi inicijative bez prinude ,
bez limita i bez diktata.Igra ima vlastitu motivaciju, njena svrha i cilj su u njoj samoj, ona
omogućava slobodan izbor i odluku a istovremeno zahtjeva da se igraĉ povinuje
pravilima igre i specifiĉnom naĉinu ponašanja.
 Da bi neku motoriĉku aktivnost okarakterizirali kao šport, ona se treba odvijati kao
natjecanje uokvireno pravilima. Upravo u toj ĉinjenici nalaze se neiscrpne mogućnosti
odgojnog djelovanja na dijete. Motivi koji djecu ali i odrasle vode u bavljenju športom su
razliĉiti ali meĊu njima su zacijelo i pedagoški: odgojni, estetski, zdravstveni,stil i naĉin
provoĊenja slobodnog vremena i sl. Na taj naĉin šport kao odgojno sredstvo postaje
mjesto opće humanizacije ĉovjeka. Doprinos igre i športa razvoju moralnih osobina kao
što su strpljivost, ustrajnost, samokontrola, inicijativa, disciplina i sl. je od ogromnog
znaĉaja a igra pritom postaje sredstvo odgoja i socijalizacije te zauzima vaţnu ulogu u
oblikovanju karaktera djeteta. Nije teško prepoznati da su za uspjeh u igri potrebne
odlike bez kojih nema ni uspjeha u ţivotu, a to su izmeĊu ostalih i snaţna volja,
poštivanje pravila, odvaţnost, zdravlje duha i tijela, razboritost, napredovanje.
S obzorom da danas moţemo svjedoĉiti sveopćoj krizi ili blaţe reĉeno zanemarenoj
vaţnosti odgoja u društvu , treba iskoristiti ogromne mogućnosti koje u odgoju mladih
nude upravo organizirana igra i šport. Uloga obitelji,društva, uĉitelja, trenera i svih onih
koji utiĉu na odgoj mladih je toliko vaţna i presudna za budućnost da treba iskoristiti
prilike koja nam se kroz igru i sport neprestano i ponovo pruţaju.

Kljuĉne rijeĉi: igra, šport, odgoj , motivacija, budućnost, učitelj, trener



Doc. dr. sc. Josip Lepeš
Uĉiteljski fakultet na maĊarskom jeziku Subotica

         Znaĉaj izbora teme u projektima nastavniĉkih i uĉiteljskih fakulteta

Rad pokušava obuhvatiti tematiku kritiĉkog razmišljanja, a sve to kako s općeg tako i s
aspekta tjelesnog odgoja. Interesantna a ujedno je i alarmantna spoznaja, koja je tipiĉna
za sve razine obrazovanja, da studenti informacije od svojih profesora uglavnom primaju
na veoma pasivan naĉin. Sve to znaĉi da studenti s veoma umjerenim intenzitetom
sudjeluju u obrazovnom procesu, umjesto da prihvate aktivniju i dinamiĉniju ulogu u
procesu uĉenja a preko toga i u razumijevanju nastavnog gradiva. Jedan od najznaĉajnijih
rezultata u uĉenju kritiĉkog razmišljanja jest moment kada studenti osjećaju odgovornost
za svoje rezultate u uĉenju i za uspješnost u struĉnom napredovanju. Pitanja postavljena
na predavanjima od strane studenata javljaju se kao preduvjet razvoja kritiĉkog
razmišljanja i aktivnog sudjelovanja kompletne liĉnosti studenta u radu koji se odvija u
toku ali i nakon predavanja.

Kljuĉne rijeĉi: sposobnost razmišljanja, kritičko razmišljanje, tjelesno odgojena ličnost,
                uloga pitanja, tjelesni odgoj
Goran Livazović
Osnovna škola Šećerana
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

       Suvremeni mediji u slobodnom vremenu i školska postignuća uĉenika

Tehnološki napredak i relativizacija uloge temeljnih instanci socijalizacije zahtijeva od
suvremena odgojitelja, pedagoga, uĉitelja novu sposobnost prepoznavanja i djelotvornog
usmjeravanja svojih profesionalnih te ljudskih potencijala i kvaliteta. Tehnologija mijenja
ne samo naĉin uĉenja, već i sadrţaje uĉenja. Odrastanje djeteta danas se odvija u svijetu
premreţenom i preplavljenom informacijama, stoga oblikovanje odrednica suvremenog
školskog kurikuluma treba uvaţiti utjecaj suvremenih medija na školska postignuća
uĉenika. Na djelu su neke nove, nama nepoznate silnice i multidimenzionalno
obrazovanje. Sve je to suvremena paradigma razvoja i odrastanja kroz fluidne identitete,
koja ĉesto izmiĉe percepciji pedagoške znanosti.

Kljuĉne rijeĉi: školska postignuća, suvremeni mediji, slobodno vrijeme


Rea Lujić
Apsolventica na Odsjeku za pedagogiju i romanistiku
Filozofskog fakulteta u Zagrebu

        Utjecaj globalizacije na dizajn kurikuluma visokoškolskih institucija

Globalizacija 21.stoljeća utemeljena na informaciji i inovaciji, a u našem tekstu
definirana kao rastuća povezanost na podruĉju kulture, društva, politike, ekonomije i
ţivotne okoline nuţno je utjecala na nacionalnu drţavu, a s njom i na nacionalni sustav
odgoja i obrazovanja. Internacionalizacija obrazovanja postala je instrumentom
upravljanja globalizacijskim trendovima. U kontekstu visokog obrazovanja to je: razvitak
tehnologije i tehnološki poduprtog uĉenja, omasovljenje visokog obrazovanja te pojava
logike biznisa usporedo s trendovima komercijalizacije i komodifikacije.
Model novog kurikuluma u svjetlu gore spomenutih promjena fleksibilan je,
interdisciplinaran i internacionalan, usmjeren na studenta, a njegov dizajn se temelji na
deinstitucionalizaciji, odnosno kombiniranju virtualnog i fiziĉkog.
Glavne pretpostavke njegove realizacije su: postojanje raĉunalne infrastrukture i
odgovarajućeg softwarea, uspostavljanje suradniĉkih odnosa s ostalim visokoobrazovnim
institucijama i privatnim sektorom te adekvatno obrazovanje visokoškolskih nastavnika.
Iako u današnjem nepouzdanom vremenu ne moţemo imati odrţiva uvjerenja o tijeku
stvari, glavna funkcija sveuĉilišta – laboratorij za razvoj društva, mora ostati netaknuta.
Mr. sc. Mirko Lukaš
Filozofski fakultet Osijek
Odsjek za pedagogiju

                       Autoritet u odgoju, kontroverza ili zbilja

Odgojna situacija zahtjeva pravilnu ulogu partnerskih odnosa, dosljedno ispunjavanje
radnih obveza, uzajamno respektiranje prava i odgovornosti odraslog i djeteta. Odgojna
zadaća je uvoĊenje novog ĉlana u društvo odraslih i ne moţe se provesti bez odreĊene
mjere autoriteta. Svi oblici demokracije graĊanima dodjeljuju prava i obveze i ujedno
kontroliraju njihovu provedbu da ne doĊe do anarhije. Praksa, ne samo odgojna, sve više
potvrĊuje nezamjenjivost korištenja autoriteta koji je preduvjet funkcioniranja obitelji,
škole i društva. Odgoj je lakše provediv ako uĉitelj poznaje i pravilno primjenjuje
razredni menadţment. Prag tolerancije u razredu odreĊuje socijalnu komunikaciju s
uĉenicima, a njega uobliĉuje veliĉina skupine, njezina heterogenost, status i autoritet
uĉitelja. Autoritet se nije izgubio iz naroda, on je meĊu ljudima ali u drugaĉijem
kontekstu. Nije se izgubio ni autoritet odraslih koji pouĉavaju djecu, dapaĉe on je dobio
novi oblik i novu formu. Izmijenjene okolnosti otvorile su nova pitanja: kako definirati i
uobliĉiti autoritet u odgoju, u ĉemu traţiti uporište i kako ga koristiti?

Kljuĉne rijeĉi: autoritet, stil odgajanja, sloboda, razredni menadžment, prag tolerancije



Anita Lukenda
Fakultet prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti Mostar
Studij pedagogije
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

       ProvoĊenje EU politike vrednovanja neformalnog i informalnog uĉenja

Priznavanje vrijednosti neformalnom i informalnom uĉenju jedan je od kljuĉnih
elemenata politke cjeloţivotnog obrazovanja Europske Unije. Europska naĉela, europske
smjernice i europski inventorij su meĊusobno povezani elementi EU strategije razvoja
vrednovanja neformalnog i formalnog uĉenja u drţavama ĉlanicama putem sustavne
razmjene iskustava i zajedniĉkog uĉenja. U ovome radu bit će dat pregled glavnih
dokumenata te politike od vremena utvrĊivanja Lisabonske strategije naovamo. Posebno
ćemo se osvrnuti na posljednje Izvješće o vrednovanju neformalnog i informalnog uĉenja
iz 2007. godine s tri primjera zemalja koje spadaju u jednu od sljedećih kategorija: zemlje
koje su uspostavile djelatne sustave vrednovanja, zemlje u kojima se vrednovanje javlja
kao praktiĉka mogućnost i zemlje s malo ili nimalo aktivnosti u pogledu vrednovanja. Na
kraju će biti reĉeno koje posljedice ova strategija moţe imati za Bosnu i Hercegovinu
koja je na samom poĉetku uvoĊenja politike cjeloţivotnog obrazovanja.

Kljuĉne rijeĉi: vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, politika EU
Prof. dr. sc. Dubravka Maleš
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju
Doc. dr. sc. Maja Ljubetić
Filozofski fakultet Split
Odsjek za pedagogiju
Doc. dr. sc. Ivanka Striĉević
Sveuĉilište u Zadru

               Osposobljavanje budućih pedagoga za rad s roditeljima

Kvalitetno osposobljavanje budućih pedagoga podrazumijeva stjecanje potrebnih
kompetencija u razliĉitim podruĉjima djelovanja. Jedno od tih podruĉja jest izuzetno
vaţno i zahtjevno podruĉje suradnje i partnerskih odnosa s roditeljima. Pedagog je u
situaciji da radi direktno s roditeljima, ali i da upućuje druge djelatnike (odgojitelje,
uĉitelje...) kako raditi s roditeljima.
U radu se teorijski razmatraju pitanja vaţnosti partnerskih odnosa obitelji i ustanove kao
nuţnosti i potrebe suvremene prakse i osposobljenosti pedagoga za kvalitetnu suradnju s
roditeljima u posrednom i neposrednom odnosu. Analizom nastavnih planova i programa
obrazovanja budućih pedagoga u Republici Hrvatskoj, autorice odgovaraju na pitanje
postoje li kolegiji obiteljske pedagogije i rada s roditeljima na studijima pedagogije u RH,
te ih usporeĊuju s obzirom na naĉin organiziranja. Posebice, autorice su usmjerene na
sadrţajnu analizu programa traţeći odgovor na pitanje: jesu li ponuĊeni programi u
sadrţajnom smislu kompatibilni potrebama i oĉekivanjima pedagoga, odgajatelja i
roditelja.

Kljuĉne rijeĉi: obrazovanje pedagoga za rad s roditeljima, kolegij obiteljske pedagogije,
                kolegij suradnje (partnerstva) obitelji i dječjeg vrtića, nastavni plan i
                program studija pedagogije


Prof. dr. sc. Renata Marinković
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

                    Paradoks Bolonjskog procesa oĉima studenata

U prijavljenom radu problematizira se aktualna situacija u provedbi Bolonjskog procesa.
Argumentirano se pokazuje neuĉinkovitost provedbe promjena zacrtanih teorijskim
postavkama. Originalne ideje ili oponašanje inozemnih iskustava nikako nije usklaĊeno
sa realitetom prakse pa u masovnoj studentskoj populaciji ne nailazi na pozitivne
reakcije. Da je tomu tako, dokazuje ispitivanje meĊu studentima zagrebaĉkog
Prirodoslovno-matematiĉkog fakulteta koji educira buduće nastavnike egzaktnih
znanosti. Njihova mišljenja, stavovi i iskustva vrlo slikovito i ilustrativno govore o
objektivnom stanju u praksi na pojedinim sveuĉilišnim institucijama.
Dr. sc. Ivan Maršić
Osnovna škola Spinut Split

                             Odgovornost, politika i ravnatelj

Cilj ovog izlaganja nije utvrditi prednosti i nedostatke decentralizacije ili djelovanja
školskih odbora samo za sebe: oni su utvrĊeni zakonom kao usvojena politika i nalaze se
u procesu konsolidacije. Ono što mi se ĉini korisnim jest pokušaj ukazivanja na neke
latentne politiĉke probleme koji utjeĉu na ravnatelje kako bi implementacija te politike
(decentralizacija, prije svega) mogla proteći laganije i uspješnije. Kako nema druge
infrastrukture u obrazovnoj administraciji (regionalni uredi, npr.) izgleda da će ravnatelji
biti kljuĉni ĉimbenik u uspjehu ili propasti ovih zakonskih projekata. Pri tome se posebno
raspravlja o njegovoj odgovornosti: prema kome i za što, te naĉelima utvrĊivanja njihove
izvrsnosti.

Kljuĉne rijeĉi: odgovornost, politika, ravnatelji



Martina Matić
Osnovna škola ''Dr. Franjo TuĊman'' Beli Manastir
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

        Utjecaj uĉeniĉkih ocjena na komunikaciiu izmeĊu roditelja i uĉitelja

Škola i roditeljska sredina trajno su upućene jedna na drugu. Proţimanje ciljeva zbliţava
ove sredine, a odgoj i obrazovanje ne protjeĉe jednostavno. Raspoloţenje za suradnju,
pribliţavanje interesa, i meĊusobno razumijevanje promjenjive su varijable.
Vrlo je vaţna kvalitetna suradnja i komunikacija izmeĊu roditelja i nastavnika kao vaţan
ĉimbenik uspješnog odgoja i obrazovanja djece. Ocjenjivanje uĉenika sloţen je posao
koji utjeĉe na uĉenika i nastavnika, ali i na roditelje Škola koja ima jasnu viziju, s
nastavnim osobljem koje je definiralo svoju misiju i strategiju ostvarenja ţeljenog,
ukljucivat ce u razlicite oblike suradnje (i/ili partnerstva) i roditelje ucenika. Roditelji su
jedan od najvrjednijih, a najmanje cijenjenih SUDIONIKA U PROCESU ODGOJA I
OBRAZOVANJA kojemu trebamo pristupiti na sustavniji i raznovrsniji nacin. Strucni
potencijali kojima to moţemo realizirati nalaze se meĊu osobljem škole, vanjskim
suradnicima te medu samim roditeljima. Komunikacija uĉitelja i roditelja vrlo je bitna
kako bismo zadovoljili sve kriterije bitne za ravoj djeteta. Uĉenikove ocjene ne bi trebale
utjecati na komunikaciju izmeĊu uĉitelja i roditelja već bi ona trebala predstavljati
poveznicu do uĉenikovog uspjeha.

Kljuĉne rijeĉi: ocjenjivanje učenika, učenik, učitelj, roditelji, komunikacija
Mr. sc. Mladen Mavar
Psihijatrijska bolnica Ugljan
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                  Strategije suoĉavanja sa stresom kod adolescenata

Cilj rada bio je utvrditi strategije koje adolescenti najĉešće koriste u suoĉavanju sa
stresom, a potom dobivene grupe usporediti po spolu. U ispitivanju koje je provedeno u
zadarskim trogodišnjim i ĉetverogodišnjim srednjim školama, sudjelovali su uĉenici svih
razreda. Istraţivanjem je utvrĊeno da je rješavanje problema (razliĉita razmišljanja i
ponašanja usmjerena na rješavanje problema sa kojim se suoĉavaju), najviše korišten
mehanizam suoĉavanja sa stresom, te da su tim mehanizmom adolescenti i
najzadovoljniji. Drugi po redu najĉešće korišten mehanizam je distrakcija (bihevioralni
napori u izbjegavanju problemnih situacija), nakon koje je izbjegavanje (kognitivni
napori koji pomaţu izbjegavanju razmišljanja o stresnoj situaciji), a potom kognitivno
restrukturiranje (razmišljanja o stresnoj situaciji na drukĉiji, optimistiĉniji naĉin).
Sljedeće, po redu ĉestine korištenja, su podrška prijatelja i podrška obitelji. NajrjeĊe
korištena strategija, kojom su uĉenici ujedno i najmanje zadovoljni je emocionalna
reaktivnost (razliĉiti naĉini «praţnjenja» i iskaljivanja ljutnje). Uzimajući u obzir
usporedbu po spolu utvrĊene su statistiĉki znaĉajne razlike kod gotovo svih strategija, i to
takve da ih djevojke imaju tendenciju ĉešće koristiti. Jedino u sluĉaju distrakcije nije
utvrĊena znaĉajna razlika.

Kljuĉne rijeĉi: suočavanje sa stresom, adolescencija


Prof. dr. sc. Josip Milat
Filozofski fakultet Split

   OdreĊenje cilja i zadataka kao teleološko-metodologijski problem pedagogije

Teleološka odreĊenost kao temeljna odrednica razumnog ljudskog djelovanja,
strateško je pitanje svake znanosti, pa tako i pedagogije. UtvrĊivanje, formuliranje i
postizanje cilja i ostvarivanja zadataka svakog rada i djelovanja temeljno je pitanje svih
grana znanstvenog polja pedagogije. Iako je rijeĉ o temeljnom epistemologijskom
pitanju o problemu teleologjie u našoj pedagogiji egzistiraju kontroverzna stajališta što
izaziva zbrku i neuĉinkovitost naroĉito pedagoškoj praksi.
U radu se razmatraju problemi pedagoške teleologije – diskrepancije izmeĊu teorije i
prakse. Polazi se od tvrdnje da pojmovi cilj, ciljevi, svrha, zadaće, zadaci, kod mnogih
autora u sadrţaju, opsegu i dosegu imaju razliĉita odreĊenja. Tvrdnja se dokazuje
konkretnim primjerima i nakon kritiĉkog razmatranja nudi se jednoznaĉno odreĊenje
navedenih pojmova.
U drugom se dijelu s metodološkog aspekta razmatra problem postupka izbora,
definiranja i formuliranja cilja i zadataka s konkretnim primjerima na didaktiĉko-
metodiĉkoj razini.
Prof. dr. sc. Zlatko Miliša
Sveuliĉište u Zadru
Odjel za pedagogiju

                                 Mediji kao manipulatori
                              -kontraverze razvoja novih medija-

Postoji sve više argumenata da tiisak, radio, TV program, internet nude više zabavnog
negoli informativnog, obrazovnog ili znanstvenog sadrţaja. MeĊutim, autor u ovom
tekstu upozorava da se situacija pogoršvava jer (novi) mediji sve više manipuliraju
potrebama svih populacijskih segmenata društva, a poglavito mladih. Mediji su pod
pritiskom da (stalno) proklamiraju nove prozvode. Oni su pod tiranijom trţišta. Pored
informativno-obrazovnog sadrţaja medija, autor naglašava da je zabavni sadrţaj medija
ĉesto na granici senzacionalizma, ili u funkciji indoktrinacije i/ili manipulacije. Navodi
najeksplicitnije forme manipulacije putem raznovrsnih medija (bestsellera, listova za
tinejdţere, reklama…). Najagresivniji oblik manipulacije je na internetu. Sve uĉestalija
su prikazivanja brutalnih scena nasilja, a sve postaje kao ritual uzbudljive zabave.
      U sklopu medijske pedagogije autor navodi neke aspekte prevencije kao put ka
sprjeĉavanju medijske manipulacije. U tom kontekstu vidi ulogu suvreme medijske
pedagogije. Na njoj su velike obveze o otkrivanju svih kontraverzi razvoja tzv. novih
medija, a to znaĉi i u odgoju mladih.

Kljuĉne rijeĉi: mediji, indoktrinacija, manipulacija, medijski odgoj, medijska pedagogija


Prof. dr. sc. Arjana Miljak
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

       Zapostavljenost ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj novoj drţavi

Na ĉemu utemeljujemo ovaj zakljuĉak:
Prvi argument : Obrazovanje odgajatelja djece rane i predškolske dobi jedina je struka u
okviru prosvjetne koja je i Bolonjskim procesom ostala na prvom ili dodiplomskom
stupnju .
Je li to znaĉi da odgovorni u drţavi smatraju da odgoj i obrazovanje djece rane dobi ne
zasluţuje više obrazovanje od dodiplomskog?
Vrijedi li tu analogija : za mladunĉad ţivotinja ili za uzgoj biljaka nuţno se je potrebito
visoko struĉno- sveuĉilišno obrazovanja a za odgoj i obrazovanje malene djece to ne
vrijedi?
Argument drugi: Na Odsjecima za obrazovanje odgajatelja pri Uĉiteljskim fakultetima
najmanje ima struĉnjaka - s magisterijem ili doktoratom iz ovog podruĉja. Većina njih
ima razliĉito struĉno obrazovanje s magisterijem ili doktoratom najĉešće usmjerenih na
osnovnoškolsko podruĉje ali se iz raznoraznih razloga nalaze na mjestima u Odsjecima
za izobrazbu odgajatelja. Je li to znak da nemamo dovoljno struĉnog kadra i na tako
vaţnim mjestima ili je to znak neĉeg drugog?
Argument treći : U prijašnjoj drţavi u sklopu Jugoslavije bilo je podcijenjeno ovo
podruĉje , na vaţna mjesta u tadašnjim uredima, Usiz -ima i Rsiz-ima u Sekretarijatu za
prosvjetu i kulturu sjedili su ljudi koji su o struci vrlo malo znali ali su bili politiĉki
podobni. Sliĉno se dogaĊa i u sadašnjim upravnim organima. U sadašnjem Ministarstvu
za prosvjetu kulturu i šport prvi put ( novi mandat ove Vlade) imamo kvalificiranog
struĉnjaka, drţavnu tajnicu u Odjelu za osnovno i predškolsko obrazovanje koja priznaje
da ne zna puno o ovom podruĉju i spremna je traţiti pomoći u svezi donošenja vaţnih
odluka. Njezini prethodnici pak su bili oni koji „nisu znali što ne znaju“ i drţali su kako
im je sve poznato u svezi ( sustava) ranog i predškolskog odgoja u Hrvatskoj. U
zagrebaĉki Ured za kulturu obrazovanje i šport tek je od nedavno ( prije dvije godine)
primljena prva osoba, struĉnjak s ovog podruĉja. A vrijedi znati da je ured egzistirao i u
prijašnjoj drţavi i da i onda i sada bio financijski najjaĉi u drţavi.
Nadamo se kako se situacija poĉinje mijenjati. Ima li mjesta za optimizam? Je li ovako
ukratko skicirana situacija na podruĉju ranog odgoja i obrazovanja rezultat neznanja o
vaţnosti ovog podruĉja ili pak politiĉke neodgovornosti, biti će rijeĉi u tekstu koji će
slijediti.



Lidija Miškeljin
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitaĉa Kikinda
Dr. sc. Ţivka Krnjaja
Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitaĉa Sremska Mitrovica

         Akciono istraţivanje kao pristup razvijanju otvorenog kurikuluma

Rad prikazuje razliĉite strategije u procesu razvijanja otvorenog kurikuluma koje
praktiĉarima pruţaju mogućnost da sagledaju svoje stvavove i pristupe, kroz sopstveno
iskustvo, dajući im novo znaĉenje – da paţljivo razmotre šta zapravo predstavlja njihovo
sopstveno iskustvo. Razvijane ortvorenog kurikuluma je aktivan proces povezan sa
praktiĉnom formom traţenja razloga za odreĊene pedagoške postupke u interakcijama
vaspitaĉa, dece i znanja.
Pristup u poduĉavanju praktiĉara u razvijanju otvorenog kurikuluma je zasnovan na
sposobnostima kritiĉkog promišljanja u akciji, usmeren na razumevanje njihove uloge i
oĉekivanja koja se pred njih postavljaju. Model otvorenog kurikuluma polazi od razvojne
komponente kurikuluma, ukazivanjem na vaţnost procesa i interakcija, prakse u kome se
on dešava, uvaţavajaći i realno sagledavajući kontekst njegovog delovanja i dešavanja.
Koristeći pristup akcionog istraţivanja praktiĉari unapreĊuju sopstvenu praksu
poduĉavanja i uĉenja kroz proces evaluacije i samorefleksije.
Primer, koji se izlaţe u radu, pokazuje kako praktiĉari, u odreĊenom kontekstu, u
skladu sa svojim shvatanjima i naĉinom delovanja, kroz akciono istraţivanje, razvijaju
otvoreni kurikulum. U svom istraţivanju praktiĉari redefinišu pojam uĉenja i pojam
deĉjeg vrtića i škole kao institucija uĉenja i poduĉavanja. Uĉenje se istraţuje i ponovo
tumaĉi prema pitanjima znaĉenja konteksta u uĉenju, uĉenja kao smislene aktivnosti
koju planiraju i procenjuju oni koji uĉe i znaĉenja uĉenja kao evoluirajućeg oblika
ukljuĉivanja u ţivot zajednice u okruţenju.Deĉji vrtić i škola se istraţuju prema
pitanjima razvoja otvorenog sistema kao samoregulišuće celine i razvoja zajednice koja
uĉi.

Kljuĉne reĉi: otvoreni kurikulum, kontekst, akciono istraživanje, redefinisanje značenja,
              stvaranje uslova


Prof. dr. sc. AnĊelko Mrkonjić
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za pedagogiju

               Zaviĉajna baština – sastavnica obrazovnog kurikuluma
                      U funkciji odrţivog razvoja Zabiokovlja

Varijable istraţivanja: a) nezavisne – zaviĉajna baština i obrazovanost puĉanstva
promatrana kroz HNOS i nacionalni obrazovni kurikulum; b) zavisna – odrţivi razvoj
Zabiokovlja. Glavna hipoteza: zaviĉajna baština, prirodna i kulturološka ( tradicijska,
civilizacijska, generacijska, povijesna i sakralna), osviještena kroz HNOS i kurikulum
stvara komparativne prednosti za odrţivi razvoj Zabiokovlja. Svrha istraţivanja:
utvrĊivanje komparativnih prednosti odrţivog razvoja tog kraja. Cilj: istraţivanje,
provjeravanje i osvjetljivanje korelacijskih veza i odnosa u kauzalnom i sinergijskom
ozraĉju varijabli istraţivanja. Vaţnost ovom istraţivanju daje utemeljenost na paradigmi
trinoma zaviĉajna baština – nacionalni obrazovni kurikulum – odrţivi razvoj Zabiokovlja
u kauzalnom i sinergijskom odnosu. To će dati jasnu sliku o stupnju valorizacije
zaviĉajne baštine i utvrditi ostvarivost i stupanj implementacije baštine u HNOS-u te
nacionalnom obrazovnom kurikulumu.

Kljuĉne rijeĉi: baština, HNOS, kurikulum, razvoj, selektivni turizam



Doc. dr. sc. Kornelija Mrnjaus
Filozofski fakultet Rijeka
Odsjek za pedagogiju

                           Obrazovanje za kulturu mira -
               izazovi pred pedagogijom (i pedagozima) u 21. stoljeću

Jedan od velikih izazova koji se nalaze pred pedagogijom i praksom odgoja i obrazovanja
u 21. stoljeću sigurno je obrazovanje za kulturu mira. Nalazimo se u periodu tranzicije i
ubrzane promjene obiljeţenim izraţavanjem netolerancije, nasilja, manifestacijama rasne
i etniĉke mrţnje, agresivnog nacionalizma i povredama ljudskih prava, religijskom
netelerancijom, uzrujanošću radi terorizma u svim njegovim oblicima i manifistacijama,
diskriminacijom, ratom i nasiljem prema onima koji se smatraju 'drugima' i rastućom
razlikom izmeĊu bogatih i siromašnih, kako na internacionalnim tako i na nacionalnim
razinama.
Velika su oĉekivanja od obrazovnog sustava i pedagoga - obrazovanje se smatra jednim
od osnovnih sredstava da bi se izgradila kultura mira. Ĉesto se moţe ĉuti da ako ţelimo
dostići mir, trebamo ga pouĉavati. Potrebno nam je holistiĉko obrazovanje koje će
afirmirati vaţnost etiĉkog, moralnog i duhovnog obrazovanja, te osigurati da se budućim
generacijama prenesu vrijednosti, tradicije i institucije koje će poduprijeti odrţivi naĉin
ţivota na planeti Zemlji.
U radu se iznose definicije pojmova „kultura mira‟ i „obrazovanje za kulturu mira‟, te
ideje o tome koji bi trebao biti krajnji cilj obrazovanja, koja bi znanja, vrijednosti,
stavove i vještine trebalo razviti kod djece i mladih da bi se ostvarila kultura mira. Ovaj
rad je mali doprinos „MeĊunarodnom desetljeću kulture mira i nenasilja za djecu svijeta“
(2001-2010) i ţeljama i nastojanjima da ideja kulture mira osvoji svijet.

Kljuĉne rijeĉi: mir, kultura mira, odgoj, obrazovanje za kulturu mira, nenasilje,
                Ujedinjeni narodi, UNESCO



Mr. sc. Aida Muradbegović
Prof. dr. sc. Nevenka Tatković
Sveuĉilište Jurja Dobrile Pula

             Odrţivi razvoj – izazov suvremenom odgoju i obrazovanju

Hrvatska se nalazi u procesu prilagodbe razvojnom modelu Europske unije ĉija je
provedba neizbjeţan i dugotrajan proces promjena koji teţi ublaţavanju i prevladavanju
gospodarskih, socijalnih i generacijskih konflikata u podruĉju prirodnog i društvenog
okoliša uopće. Odvija se u skladu s nizom preporuka, konvencija, akcijskih programa u
podruĉju zaštite okoliša, ali i na podruĉju odgoja i obrazovanja za odrţivi razvoj.
Primijenjena pedagogijska znanost usustavljena u suvremenom odgoju i obrazovanju
ulazi u taj proces bremenita sloţenim pitanjima i oĉekivanjima zbog naĉina na koji
zajedno s kljuĉnim ĉimbenicima društva, treba reagirati na postojeće stanje.
Suvremeni odgoj i obrazovanje nuţno je uvjetovan novim svjetonazorom odrţivog
razvoja. Pritom je njegova primarna svrha usmjerena prema interdisciplinarnom pristupu
stjecanja znanja i pedagoških umijeća te poticanju novih vrijednosti.
Autorice se pridruţuju stajalištima da je suvremeni odgoj i obrazovanje intelektualni
kapital drţave i nacije u kojoj kljuĉnu ulogu ima visokoškolsko obrazovanje uĉitelja
(edukatora) za odrţivi razvoj.

Kljuĉne rijeĉi: održivi razvoj, svjetonazor, suvremeni odgoj i obrazovanje,
                visokoškolsko obrazovanje učitelja, nove vrijednosti
Prof. dr. sc. Marko Mušanović
Filozofski fakultet Rijeka
Odsjek za pedagogiju

                  Kritiĉka /radikalna/ pedagogija i hrvatsko školstvo

Nije sluĉajno što se niti jedan znanstvenoistraţivaĉki projekt niti jedan znanstveno-
pedagoški skup u podruĉju pedagogije, osim sporadiĉno, ni teorijski niti empirijski ne
bavi recentnim problemima hrvatskog školstva, koji nisu incidentni, već pokazuju kao
„vrh ledene sante“ da se ispod površine školstva „nešto valja”. U ovome su radu, polazeći
od teorijskog diskursa kritiĉke /radikalne/ pedagogije, kritiĉkoj analizi podvrgnuta
zbivanja u hrvatskom školstvu, od incidenata poput zakljuĉavanja djece u školske
zatvore, šikaniranje talentiranih uĉenika, tortura maturom u posljednji ĉas, pa sve do
podilaţenja EU u podruĉju školstva negiranjem autentiĉnih vrijednosti hrvatskog društva.
Sve to, pokazuje provedena analiza, upućuje na zakljuĉak da sloboda uĉenika kao
nominalni cilj školovanja “ne stanuje tu”, već naprotiv, Frommovi oblici “bijega od
slobode” ili otuĊenja uĉenika - autoritarnost, destruktivnost i konformizam, postaju sve
gorĉa realnost hrvatskog školstva.



Emina Ogrizek
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


   Razvoj socijalnih kompetencija kao doprinos ostvarenju ţeljenih postignuća
                            obrazovnih standarda

Cilj ovog rada je razjasniti vaţnost pedagoškog utjecaja na razvitak socijalnih
kompetencija mladih, ĉije je centralno obiljeţje uĉinkovitost u postizanju ciljeva, ali i
prikladan naĉin njihova postizanja. Pri tom su utjecaji kulture, obitelji, uĉitelja i razreda,
vršnjaka, prijateljstva, komunikacijskih i jeziĉnih vještina, pripadnost spolu i dr.,
podijeljeni kao unutarnje-vanjski i vanjsko-unutarnji utjecaji na socijalne kompetencije.
Razumijevanje i utvrĊivanje meĊusobnog djelovanja ovih multidimenzionalnih utjecaja
predstavlja izazov i mogućnost profesionalnog i osobnog doprinosa u teoriji i praksi
odgojno obrazovnih procesa. Potrebno je razvijanje uĉinkovitih programa intervencije za
djecu kod kojih se prepoznaju poteškoće u socijalnoj komunikaciji, koje u konaĉnici
utjeĉu na razine postignuća obrazovnih standarda.
Slavica Pavlović
Fakultet prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti Mostar


             Partnerstvo roditelja i škole u proklamacijama i u stvarnosti


U ovom radu ćemo se osvrnuti na podatke dobivene od roditelja uĉenika prve trijade
devetogodišnje osnovne škole, njihova djeca – kao i uĉitelji - osjećaju izravne posljedice
reformskog procesa u osnovnim školama. Roditelji su relevantan „indikator“ onoga što se
dešava s njihovom djecom. Upravo nam roditelji mogu ukazati na teškoće s kojima se
svakodnevno suoĉavaju njihova djeca, a uzrokovane su razliĉitim nedostacima u samoj
pripremi (ako ju je uopće i bilo) i implementaciji reforme osnovne škole, preciznije prvog
trogodišnjeg ciklusa (trijade).
Survey istraţivanje o stavovima roditelja o implementaciji reforme obrazovanja od prvog
do trećeg razreda osnovne škole, o njihovim iskustvima i problemima (izdvojenim u
relevantne skupine), s posebnim akcentom na suradnju/partnerstvo roditelja i škole kao
Gordijev ĉvor aktualnog reformskog procesa, provedeno je, u razdoblju od 2003. do
2007. godine, na uzorku od 571 roditelja (iz FBiH), odnosno 145 roditelja (iz
Hercegovaĉko-Neretvanske Ţupanije) uĉenika prve trijade tzv. devetoljetke (iz FBiH).
Poznato je da nijedna reforma obrazovanja nije uspjela bez konzultiranja i involviranja
onih koji je izravno implementiraju – nastavnika-praktiĉara, ali isto tako i bez, konkretno
u našem sluĉaju, onih koji predstavljaju background iste – roditelja.
Stoga i pitanje: je li partnerstvo roditelja i škole još uvijek samo proklamacija ili je, pak,
stvarno, ţivotno; je li samo na razini i u funkciji proklamacija ili, pak, stvarnog ţivota.

Kljuĉne rijeĉi: reforma obrazovanja, roditelji, osnovna škola, partnerstvo, suradnja,
               odgoj i obrazovanje, monitoring, dobrobit djece



Prof. dr. sc. Lidija Pehar
Filozofski fakultet Sarajevo
Fakultet prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti Mostar
Odjel za pedagogiju

               Osiguranje kvalitete na fakultetu je conditio sine qua non

Osiguranje kvalitete (QA) implicira posebice objektivno vrjednovanje znanstvenog
doprinosa nastavnika na fakultetima.
Nastavnik, kao kljuĉna osoba realizacije nastavnog i znanstvenog procesa na
visokoškolskim ustanovama, izravno utjeĉe na kvalitetu nastave, kao i interakciju sa
studentima, njihovu motiviranost za rad, kvalitetu ishoda zajedniĉkog rada. Svoje
kvalitete i sposobnosti posebice iskazuje u znanstveno-istraţivaĉkom radu, radu na
projektima, objavljivanjem radova, sudjelovanjem na znanstvenim skupovima i sliĉno.
Da bi fakultetski nastavnik mogao ostvarivati uvjete u kojima će njegov nastavno-
znanstveni rad biti pozitivno vrednovan, društvo i sve politiĉke strukture, koje odluĉuju o
politici visokog obrazovanja, trebat će tomu dati znatno veću podršku nego do sada.
Osnovni cilj kojem treba teţiti je osiguranje ujednaĉene i stalne kvalitete u radu
nastavnika i to kako u nastavi i neposrednom radu sa studentima, tako i u podizanju
mladog nastavno-znanstvenog osoblja, te u drugim obrazovnim aktivnostima.
Kontinuirana evaluacija rada nastavnika pomaţe preventivnom djelovanju glede
sprjeĉavanja variranja ili pada kvalitete.
U svim dijelovima rada fakultetskog nastavnika isprepliću se uloge nastavnika,
znanstvenika, pedagoga, suradnika, evaluatora za kojeg je nuţna evaluacija od strane
studenata, drugih nastavnika i kolega te objektivnih pokazatelja kvalitete njegovog
znanstvenog rada.
Stoga sve više proizlazi potreba provedbe kontinuirane evaluacije rada nastavnika u
slijedećim podruĉjima: kvaliteta i struĉna kompetentnost, kvaliteta pedagoške i
didaktiĉko-metodiĉke kompetentnosti, kvaliteta liĉnosti nastavnika, znanstvena kvaliteta i
kompetencija, produktivnost u znanstveno-istraţivaĉkom radu, doprinos podizanju i
afirmiranju mladog znanstvenog osoblja, voĊenje poticajnih projekata.
Nadalje, za sve nastavnike i suradnike na fakultetu, pored baziĉnog teĉaja iz pedagoškog
i didaktiĉko-metodiĉkog obrazovanja koji je obvezan za asistente ili poĉetnike u nastavi,
neophodno je povremeno organiziranje seminara i radionica za pedagoško usavršavanje.
Osiguravanje kvalitete (QA) u visokom obrazovanju obuhvaća sve postupke koji
ukljuĉuju akreditaciju, nadzor i vrednovanje aktivnosti u visokom obrazovanju:
U ovom radu ćemo ukratko prikazati rezultate istraţivanja provedenog na velikom
uzorku studenata i nastavnika, a u svrhu holistiĉkog pristupa iskustvima i problemima
realizacije QA na odreĊenim fakultetima u BiH.
Nadalje, ovaj rad nudi model osiguravanja permanentne (kontinuirane) evidencije o
postignućima tijekom akademske godine. U sebi sadrţi postupke evidentiranja, praćenja,
provjeravanja, mjerenja i ocjenjivanja, tj. procesa i rezultata rada studenata i nastavnika.
Osim ocjenjivanja, vrednovanje obuhvaća znanstvene metode i instrumente istraţivanja
unapreĊenja evaluacije rada i studenata i nastavnika.
Dakle, smisao i cilj evaluacije je osiguranje ujednaĉene i stalne kvalitete u radu
nastavnika, odnosno u svakodnevnom neposrednom radu sa studentima, kao i u drugim
znanstveno-istraţivaĉkim i obrazovnim aktivnostima. Praktiĉno gledano, najvaţnije je da
direktni akteri realizacije reforme - nastavnici, u primjeni novog sustava obrazovanja
spoznaju stvarni znaĉaj evaluacije njihovog rada i, što je još vaţnije, da ga u svojoj
svijesti prihvate. Za taj proces nuţna im je pomoć, a to implicira i veće zalaganje i
podršku relevantnih društvenih i politiĉkih struktura ukljuĉenih u odluĉivanje o politici
visokog obrazovanja.

Ključne riječi: studenta kao subjekt odgojno-obrazovnog procesa, sveučilišni nastavnik,
                evaluacija, osiguranje kvalitete (quality assurance – QA), znanstveno-
                istraživački rad, studenti, reforma visokog obrazovanja
Mr. sc. Izet Pehlić
Islamski pedagoški fakultet Zenica
Odsjek za socijalnu pedagogiju

Prilog razvijanju interkulturalnih kompetencija kroz suvremeni školski kurikulum

Uloga škole kao odgojnog faktora jeste da osnaţi mladu osobu u podruĉju socijalnih
kompetencija, a u funkciji jaĉanja senzibiliteta za razvijanje socijalne bliskosti meĊu
razliĉitim socijalnim grupacijama.
Ovo istraţivaĉko nastojanje ima za cilj potpunije rasvjetljavanje socijalne distance kod
srednjoškolaca. Istraţivaĉki uzorak ĉini 310 gimnazijalaca (Opća gimnazija u Zenici,
Srednjoškolski centar Pale, Gimnazije Fra. Grga Martić u Mostaru). Odjeljenja su birana
metodom sluĉajnog izbora. U istraţivanju su korišteni Upitnik o općim socio-
demografskim podacima i Skala socijalne distance.
Rezultati istraţivanja bi mogli posluţiti kao polazna osnova za kreiranje programa
meĊunacionalnog i meĊuvjerskog dijaloga, te mogu biti poticaj za planiranje i
programiranje izraţenijeg prisustva interkulturalnog odgoja, odgoja za demokraciju i mir
u školskom kurikulumu.

Kljuĉne rijeĉi: interkulturalni odgoj, socijalna distanca, kurikulum


Višnja Perin
Hrvatski zavod za zapošljavanje - Podruĉna sluţba Zadar
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


 Cjeloţivotno profesionalno usmjeravanje kao izazov suvremene pedagoške prakse

U radu se polazi od analize znaĉenja pojma cjeloţivotnog profesionalnog usmjeravanja
kao raspona aktivnosti koje pojedincima bilo koje dobi i u bilo kojem trenutku njihova
ţivota omogućavaju da prepoznaju svoje sposobnosti, kompetencije i interese, kako bi
donijeli znaĉajne odluke u pogledu obrazovanja, osposobljavanja i zanimanja. U ĉlanku
se analiziraju zadaci profesionalnog usmjeravanja u suvremenom društvu, „društvu
znanja“, koji se baziraju na samoostvarenju pojedinca, razvoju mogućnost za autonomiju,
razvoju kompetencija, te razvoju zapošljivosti. Naglašava se da je profesionalno
usmjeravanje proces, a ne jednokratna aktivnost, kojim se prikupljaju podaci o korisniku,
prosljeĊuju informacije o mogućnostima obrazovanja i zapošljavanja, pomaţe pojedincu
sagledati vlastite mogućnosti i donijeti odluke o najprimjerenijim izborima obrazovanja i
zapošljavanja. Na kraju se zakljuĉuje da su za takav proces od velikog znaĉaja i sluţbe za
profesionalno usmjeravanje koje se zasnivaju na paţljivoj i cjelovitoj procjeni razliĉitih
ĉimbenika, prije svega: potrebama trţišta rada i potencijalima korisnika te potrebama i
mogućnostima obrazovnih institucija.

Kljuĉne rijeĉi: cjeloživotno učenje, profesionalno usmjeravanje, društvo znanja,
                zapošljivost
Biljana Petljak Jakunić
Agencija za odgoj i obrazovanje Zagreb
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

        Uĉitelj danas – od zahtjeva, preko profesionalne podrške do kvalitete

U radu se problematiziraju izazovi i zahtjevnost uĉiteljske profesije, temeljeni na
definiranju uĉiteljskih kompetencija. Razmatra se nerazmjer izmeĊu zahtjeva, koji se
uvoĊenjem promjena postavljaju pred uĉitelje, i profesionalne podrške uĉiteljima.
Prikazani su rezultati akcijskog istraţivanja provedenog sa skupinom uĉitelja s obzirom
na eksperimentalno uvoĊenje supervizije u odgojno-obrazovni sustav, kao modela
struĉnog usavršavanja, trajnog profesionalnog razvoja i podrške uĉiteljima. UvoĊenje
supervizije podrazumijeva rad s odgojno-obrazovnim radnicima u smislu kolegijalnog i
suradniĉkog odnosa kojemu je cilj povećanje kvalitete poduĉavanja i uĉenja, promicanje
razvoja odnosa te poboljšanje i osiguravanje kvalitete odgojno-obrazovne prakse.


Kljuĉne rijeĉi: učiteljska profesija, kompetencije učitelja, stručno usavršavanje,
                profesionalni razvoj, profesionalna podrška, supervizija, profesionalizam,
                osiguranje kvalitete



Doc. dr. sc. Biserka Petrović-Soĉo
Uĉiteljski fakultet Zagreb

     Ispitivanje procjena odgojitelja i studenata predškolskog odgoja o vaţnosti
                      zadovoljenja djeĉjih potreba u jaslicama

Rad je dio znanstvenog projekta Metode i modeli u odgoju i obrazovanju djece
predškolske dobi u djeĉjem vrtiću. U ranom djetinjstvu djeca imaju više modela, a
ukoliko su ukljuĉena u institucijske predškolske programe vrlo su im vaţni odgojitelji
kao modeli. Zbog toga nas je zanimalo kako odgojitelji zaposleni u ustanovama ranog
odgoja i obrazovanja i budući odgojitelji – studenti 3. godine studija predškolskog odgoja
procjenjuju vaţnost zadovoljenja djeĉjih potreba u dobi od 1.-3..godine ţivota u
jaslicama, kako ih rangiraju i postoji li u tome statistiĉki znaĉajna razlika izmeĊu
zaposlenih i budućih odgojitelja – studenata. U tu svrhu konstruirana je skala s 33 ĉestice
na kojoj se vrijednost procjenjivala od 1 (najmanje vaţno) do 5 ( izuzetno vaţno).
Ispitanici su bili studenti 3. godine uĉiteljskih fakulteta u Hrvatskoj (N=110) i odgojitelji
zaposleni u nekim jaslicama Zagreba i drugih gradova (N=90).
.Dobiven je sljedeći rang procjene vaţnosti zadovoljenja djeĉjih potrebama u jaslicama:
1. Studentima je najvaţnija potreba djeteta za sigurnošću,
2. a odgojiteljima potreba djeteta za osobom u koju imaju povjerenja.
Sve su potrebe vrlo visoko procijenjene (više od 4 na skali od 1-5), osim upoznavanja
djece s nekim stranim jezikom, kompjutorskim igrama, i odlazak na organizirano
zimovanje/ljetovanje.
Razlike smo našli u sljedećim ĉesticama: svakodnevne tjelesne aktivnosti i optimalni broj
djece u grupi u kojoj borave. U ta dva sluĉaja procjene zaposlenih odgojitelja su veće od
procjena studenata MeĊutim, rang korelacija izmeĊu dviju ispitanih grupa je statistiĉki
znaĉajna, to jest obje se grupe ne razlikuju u dobivenim procjenama ili se općenito slaţu
u procjenama. S dobivenim rezultatima smo zadovoljn,i ali ostaje da se oni provjere u
praksi.


Doc. dr. sc. Elvi Piršl
Sveuĉilište Jurja Dobrile Pula
Odjel za studij na talijanskom jeziku

     Vaţnost interkulturalne komunikacijske kompetencije u cjeloţivotnom uĉenju

MeĊusobna povezanost izmeĊu kulture i komunikacije veoma je bitna za shvaćanje
interkulturalne komunikacije. Naime, jednu od presudnih uloga u uĉenju komunikacijskih
vještina ima - kultura. Ljudi vide svoj svijet kroz kategorije, koncepte i oznake koje su
proizvod njihove kulture. Naĉini na koji komuniciramo, komunikacijske situacije, jezik i
jeziĉni stilovi koje upotrebljavamo i neverbalno ponašanje, prvenstveno su djelo naše
kulture. Ukoliko se kulture meĊusobno razlikuju, komunikacija i ponašanje svakog
pojedinca će se razlikovati. Interkulturalnu komunikaciju moţemo najbolje shvatiti kao
kulturnu razliĉitost u percepciji društvenih dogaĊaja oko nas. Da bismo razumjeli svijet
drugih i njihovo djelovanje, trebamo pokušati shvatiti njihove percepcijske okvire i
smjernice, shvatiti kako oni vide svijet. Naglasak u interkulturalnoj komunikaciji nije na
kulturnim karakteristikama pojedinca, već u komunikacijskom procesu koji se odvija
izmeĊu sudionika razliĉitog kulturnog podrijetla koji meĊusobno dolaze u posredan ili
neposredan kontakt. Stoga, biti interkulturalno komunikacijski kompetentan znaĉi biti
sposoban pribliţno shvatiti misli druge osobe, bez obzira slagali se ili ne s njenim
naĉinom razmišljanja.
U radu će se posebna pozornost obratiti teorijskim i praktiĉnim pitanjima interkulturalne
komunikacijske kompetencije s osobitim naglaskom na analizu i tumaĉenje njezine
dvostruke manifestacije: verbalne i neverbalne. Ukazat će se na vaţnost neverbalnih
kodova u pouĉavanju komunikacije jer poteškoće u usvajanju kompetentnosti leţe upravo
u neverbalnom kodeksu koji ĉesto ima drukĉije znaĉenje od verbalne poruke. Stoga bi
(interkulturalna) komunikacija, kao osnovni oblik ljudskog ponašanja koji proizlazi iz
potrebe za povezivanjem i interakcijom s drugim osobama, trebala postati jedna od
temeljnih dimenzija cjeloţivotnog uĉenja svakog pojedinca.

Kljuĉne rijeĉi: jezik, kultura, komunikacija, interkulturalna komunikacija, interkulturalna
                komunikacijska kompetencija, verbalna i neverbalna komunikacija
Blaţenka Poljak
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

       Utjecaj medija i slobodnog vremena na socijalnu komunikaciju mladih

Mediji kao fenomen informiranja i komuniciranja zauzimaju sve više prostora u
slobodnom vremenu mladih. Njihov utjecaj na formiranje vrijednosnih sustava, stilova
ţivota, kulture te novog naĉina socijalne komunikacije mladih sve je izraţeniji. Slobodno
vrijeme je danas vrlo utjecajan ĉimbenik, kao što su i mediji, pozitivnog kreativnog i
prosocijalnog ponašanja pojedinaca i skupina
Rast i razvoj pojedinca nuţno prati medijski utjecaj okoline što se odraţava na ukupno
ponašanje i komunikaciju u školskom i roditeljskom okruţenju. Mediji postaju pritajeni
suodgajatelji. Utjecaj medija kao jednog od suvremenih faktora u slobodnom vremenu
mladih osobito je znaĉajan kroz pojavu njihova socijalno-interaktivnog odnosa. Današnja
on-line generacija gubi neke oblike socijalnih komunikacija preuzimanjem i stvaranjem
novih tehnoloških trendovova koji postaju izazov za suvremenu pedagogiju. Pomanjkanje
komunikacije ţivom rijeĉju predstavlja veliki izazov za artikuliranje, razumijevanje i
suoĉavanje sa promjenama suvremenog doba.
Kako utjecaj medija na provoĊenje slobodnog vremena mladih i njihovu komunikaciju
moţe biti destruktivno, koliko i konstruktivno, vrlo je vaţno njegovo pedagoško
osvještavanje i sadrţajno osmišljavanje te zahtjeva novi suvremeni pedagoški pristup.
Dosadašnja, naime, znanstvena istraţivanja upućuju na potrebu izgradnje novog pristupa
pedagoški kompetentnih osoba u razvijanju kulture provoĊenja slobodnog vremena i
komunikacije mladih s obzirom na sve jaĉi utjecaj medija u njihovom svakodnevnom
ţivotu.

Kljuĉne rijeĉi: mediji, slobodno vrijeme, mladi, stilovi života, kreativnost, socijalizacija,
                komunikacija



Prof. dr. sc. Rade Popadić
Doc. dr. sc. Biljana Sladoje-Bošnjak
Filozofski fakultet Istoĉno Sarajevo


                   Metakognitivne strategije i školski uspjeh uĉenika


Usavršavanje razliĉitih metakognitivnih strategija u uĉenju implicira veću promjenu
aktivnosti samoregulacije uĉenika u uĉenju, što vodi boljem uspjehu uĉenika u školi.
Ovaj odnos je intresantan zbog tretmana koje metakognitivne strategije imaju u okviru
samoregulativnog uĉenja. Pitanje koje je logiĉno postavljeno i koje je istraţivano u ovom
radu jeste izmeĊu kojih metakognitivnih strategija postoje korelacije sa školskim
uspjehom.
Vladimir Reider
Industrijsko-obrtniĉka škola Virovitica
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


            Problemi dvojnog sustava obrazovanja u Republici Hrvatskoj

U Republici Hrvatskoj dvojni sustav obrazovanja za obrtniĉka zanimanja
eksperimentalno je, u 18 obrtniĉkih škola, uveden školske godine 1995./96. Bez obzira
što eksperiment nije u cijelosti završio, od školske godine 1996./97. postupno se uvodi i
u ostale obrtniĉke škole. Dvojni sustav obrazovanja nije nepoznat sustav obrazovanja u
Hrvatskoj. Za poĉetak rada moţemo uzeti godinu 1886. (iako je poznat i ranije) kada je
donesena naredba o osnutku „šegrtskih“ škola u Hrvatskoj. Prema dvojnom sustavu
obrazovanja u Hrvatskoj radilo se sve do školske godine 1975./76. kada je, uvoĊenjem
Osnova nastavnog plana i programa za srednjoškolsko obrazovanje u SR Hrvatskoj,
ukinut. U radu će ukratko biti prikazan povijesni razvoj dvojnog sustava obrazovanja u
Hrvatskoj, a posebna pozornost posvetit će se brojnim problemima, nastalim njegovim
uvoĊenjem, od kojih mnogi nisu riješeni ni do današnjeg dana.

Kljuĉne rijeĉi: dvojni sustav obrazovanja, naučnici, odnosno učenici, obrtnici, praktična
                nastava


Prof. dr. sc. Vladimir Rosić
Filozofski fakultet Rijeka
Odsjek za pedagogiju


        Odgoj i obrazovanje temeljno pitanje u institucionalnim ustanovama

Svaka ljudska djelatnost ostvaruje se planom i programom rada u odreĊenim uvjetima
prostora i vremena koji su promjenjiva kategorija. Odgoj i obrazovanje u povijesnom
kontinuitetu mijenjali su cilj, zadaće, sadrţaj, organizaciju i osobitost obrazovanja
odgajatelja / nastavnika. U tom povijesnom hodu nismo imali jednak odnos prema
odgoju. Zašto? Ima više razloga.
Odgoj je uvijek bio neki dodatak a ne sastavni i sustavni dio obrazovnog procesa u
pravom pedagoškom znaĉenju. U stvaranju nove škole demokratskog, tolerantnog,
interkulturalnog odgoja i obrazovanja na europskim i nacionalnim tradicijama potrebno je
uĉiteljima / nastavnicima / odgajateljima u institucijama odgoja i obrazovanja pomoći i
omogućiti otvoren, kreativan, poticajan i drugaĉiji suradniĉki i komunikacijski odgojno
pedagoški rad u školama, domovima i radu s roditeljima, jer je odgojni rad temelj
uĉinkovitosti uĉenja, obrazovanja i ţivota uopće.
Znanstvena pedagoška i druga dostignuća moraju naći svoje mjesto u odgojnom radu jer
teorijsko - metodološka utemeljenost je nesumljivo pretpostavka za adekvatnu i sustavnu
pedagogijsku praksu. Sadrţaj odgoja mora biti otvoren i drugaĉije osmišljen, poticajan i
polaziti od mogućnosti i sposobnosti odgajatelja i odgajanika.
Nova škola, novi dom uĉenika i odgojni rad zahtjeva drugaĉijeg odgajatelja. Kakav bi
on trebao da bude i kako da djeluje u našim školama i domovima djece i mladeţi iznosi
se u ovom istraţivaĉkom radu ostvarivanja kurikuluma.


Suzana Rukavina
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


          Korištenje hibridnog oblika pouĉavanja u nastavi stranog jezika

U radu je dan prikaz korištenja hibridnog oblika pouĉavanja u nastavi stranog jezika.
Hibridna nastava obuhvaća kombiniranje tradicionalnih naĉina izvoĊenja nastave u
uĉionici s online pouĉavanjem. Kreiranje hibridnog teĉaja u nastavi stranog jezika
podrazumijeva novi naĉin komuniciranja izmeĊu nastavnika i uĉenika. Kombiniranje
sredina u kojima se pouĉava zahtijeva prevoĊenje tradicionalnih metoda u nastavi stranih
jezika u oblike prikladne za online komunikaciju. Nastavnik u online komunikaciji ima
ulogu moderatora, koji kroz strukturirane zadaće potiĉe studente u procesu uĉenja.
Hibridna nastava zahtijeva od nastavnika usvajanje novih kompetencija. Pisana
komunikacija u hibridnoj nastavi naroĉito pogoduje razvijanju vještine pisanja kod uĉenja
stranih jezika.

Kljuĉne rijeĉi: hibridna nastava, strani jezici, online komunikacija, uloga nastavnika i
                učenika, kompetencije nastavnika



Prof. dr. sc. AnĊelka Peko
Doc. dr. sc. Vesnica Mlinarević
Mr. sc. Marija Sablić
Uĉiteljski fakultet Osijek

                  Pedagoške kompetencije visokoškolskih nastavnika

Danas se zahtijevaju drukĉije nastavne kompetencije sveuĉilišnih nastavnika. Posao
nastavnika nije više usmjeren samo na uspješno planiranje, ostvarivanje i vrjednovanje
nastavnoga procesa, već ukljuĉuje i pomoć studentu u formuliranju problema,
usmjeravanje na istraţivanje ideja, poticanje formiranja stavova i kritiĉkoga mišljenja,
razvoj socijalnih vještina i niza drugih sposobnosti i vještina potrebnih za ţivot u društvu
temeljenom na znanju.
Provedeno je istraţivanje na uzorku od 24 nastavnika i asistenata na Uĉiteljskome
fakultetu u Osijeku s ciljem utvrĊivanja stanja njihovu o znanstvenom i nastavnom radu
te potrebama struĉnom usavršavanju.
Na osnovi rezultata došlo se do zakljuĉka kako se nastavnici i asistenti ţele ukljuĉiti u
promjene u znanstvenom i nastavnom radu i zadovoljni su s pripremanjem, ostvarivanjem
i praćenjem nastave. Iskazuju nedostatak pojedinih kompetencija, informatiĉke
pismenosti, aktivnog znanja stranoga jezika i poduzetniĉka znanja i vještine. Dobiveni
rezultati daju uvid u razvoj i izvedbu kurikuluma temeljenog na ishodima uĉenja i
usmjerenim na studenta kao vaţnim determinantama Bolonjskog procesa te usmjerenosti
i spremnosti za cjeloţivotno uĉenje i razvoj doţivotnih uĉenika u društvu znanja.

Kljuĉne rijeĉi: kompetencije, sveuĉilišni nastavnici, nastava, Bolonjski proces,
               cjeloţivotno uĉenje


Sanja Sever Carnevali
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

   Pedagoški menadţment kao kompetencija pedagoga s osvrtom na apsentizam

Tendencija razvoja društva, temeljenog na znanju, pretpostavljamo da uvaţava
neophodnost stjecanja novih kompetencija kod struĉnog suradnika – pedagoga.
Oĉekivanja od pedagoga su stavljena na višu profesionalnu razinu, te inicijalnoj
akademskoj osposobljenosti pridodajemo pluralna oĉekivanja koja involviraju i tematiku
menadţmenta. Time pedagogu, u okviru hijerarhije i utjecaja odgojno obrazovnog
menadţmenta dajemo seriozniju menadţersku ulogu ali na razini konkretne, školske
implementacije. Konkretno, miljenja smo da je pedagog menadţer – praktiĉar, jer
indirektno utjeĉe na ostale školske kurikularne (sub)menadţmente. Dostizanje stupnja
samoostvarenja kod pedagoga direktno je vezano uz omogućavanje dostizanja stupnja
samoostvarenja drugih ljudi. U okviru odgojno obrazovnih djelovanja susrećemo se sa
apsentizmom uĉenika kao frekventnom pojavom koja ima mnogostruke refleksije i
neophodno ju je prepoznati i nazvati relevantnim socijalno pedagoškim fenomenom.
Refleksije apsentizma direktno i/ili indirektno utjeĉu na školski i širi odgojno obrazovni
menadţment, odnosno narušavaju teoretski ekvilibritet uspjeha društva temeljenog na
znanju. TakoĊer, uĉenici inkliniraju odreĊenoj riziĉnoj skupini koja općenito usvaja
obrazac ponašanja dugoroĉno neprihvatljiv u svim strukturama daljnjeg funkcioniranja.
Empirijski dio rada prikazat će recentnu situaciju na uzorku od 831 srednjoškolca u školi
u Zagrebu.

Kljuĉne rijeĉi: pedagoški menadžment, kompetencije, apsentizam, pedagog, škola, učenik
Mr. sc. Andreja Silić
Agencija za odgoj i obrazovanje Zagreb

      Uloga pedagoga u (u)voĊenju suvremenih odgojno-obrazovnih procesa u
                             predškolskoj ustanovi

Neprestano prilagoĊavanje i pronalaţenje primjerenih rješenja u novim i ĉesto
nezamislivim situacijama danas izravno utjeĉe na funkcioniranje predškolskih ustanova i
ulogu pedagoga. U takvim uvjetima, u kojima promjene postavljaju izazove starim
sustavima, a sve veću pozornost dobivaju uĉenje ĉinjenjem i inovativne sposobnosti,
pozornost se usmjerava na proces uĉenja i umreţavanje razliĉitih sustava te prije svega na
sposobnost uspostavljanja i odrţavanja razliĉitih odnosa i komunikacije s drugim
struĉnjacima, organizacijama, sustavima. U središtu pozornosti je kontinuirano uĉenje u
svrhu izgraĊivanja profesionalnih kompetencija, provoĊenje pedagoških istraţivanja i
promoviranje primjera dobre prakse. Sustavnim promišljanjem odgojno-obrazovne
prakse i uspješnim voĊenjem promjenama moguće je postići brţe i lakše prilagoĊavanje
novim uvjetima te bolje korištenje postojećih resursa za ostvarivanje novih ciljeva,
vještina i vrijednosti.

Kljuĉne rijeĉi: funkcioniranje predškolskih ustanova, inovativne sposobnosti, razvoj
                profesionalnih kompetencija, pedagoška istraživanja, primjeri dobre
                prakse, uloga pedagoga, umrežavanje različitih sustava


Doc. dr. sc. Edita Slunjski
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

           Ustanova ranog odgoja kao samoorganizirajući otvoreni sustav

Implikacije razliĉitih paradigmi na pitanja institucijskog odgoja i obrazovanja,
najopćenitije se mogu prikazati kao "tradicionalan" i "suvremeni" pristup odgoju i
obrazovanju. Dok "tradicionalni" pristup karakteriziraju determinizam, predvidivost i
unificiranost odgojno – obrazovnog procesa, za "suvremeni" su pristup svojstveni
neizvjesnost, nepredvidivost i holistiĉki pristup u tumaĉenju konteksta odgojno –
obrazovne ustanove. U radu se razmatra odnos etabliranih znanstvenih paradigmi i
"osobnih paradigmi" praktiĉara te odnos mijenjanja paradigmi i promjena odgojne prakse
u ustanovama ranog odgoja. Naglašavaju se prednosti organizacije ustanove ranog odgoja
i obrazovanja po naĉelima otvorenog sustava. Samoorganizirajuća svojstva otvorenih
sustava vode podizanju kvalitete ţivljenja, odgoja i uĉenja djece u ustanovi ranog odgoja,
osiguravajući kontinuitet njena razvoja. Njegovanje otvorenosti sustava ustanove ranog
odgoja, ĉiji vaţan aspekt predstavlja i "otvorenost za nova znanja", tj. spremnost svih
sudionika na istraţivanje i cjeloţivotno uĉenje, predstavlja put razvoja njene prakse i
kurikukuma. Ona se postupno udaljava od mjesta na kojem se djeca podvrgavaju odgoju,
a postaje naĉin ţivljenja suvremenog djeteta, tj. zajedniĉko mjesto kvalitetnog ţivljenja
djece i odraslih.
Doc. dr. sc. Aleksandar Stojanović
Uĉiteljski fakultet Beograd

                      Metodološke kontroverze i proces nastave

Savremenu pedagogiju i didaktiku i dalje odlikuju brojne kontroverze. U ovom ĉlanku se
razmatraju kontroverze u okviru pedagoške metodologije, koje suštinski utiĉu na
zasnivanje nastavnog procesa i njegove efekte. Zato se, najpre, ukazuje na razlike izmeĊu
„sukobljenih“ paradigmi – kvantitativne i kvalitativne, a potom na njihove domete u
didaktiĉkim istraţivanjima. Razmatra se u kojoj meri su do sada primenjivani
metodološki pristupi uspeli da sagledaju sloţenost nastave, da doprinesu temeljnijem
zasnivanju nastavnog procesa i efikasnijem didaktiĉkom voĊenju.
Istiĉe se znaĉaj koherentnog pristupa prilikom prouĉavanja nastavnog procesa, potreba
primene što raznovrsnijih istraţivaĉkih strategija i postupaka u okviru obe paradigme,
kako bi se stekla nova saznanja koja bi omogućila temeljnije zasnivanje nastavnog
procesa.

Kljuĉne reĉi: kvantitativna paradigma, kvalitativna paradigma, metodološke kontroverze,
              nastavni proces


Prof. dr. sc. Vladimir Strugar
Hrvatsko pedagogijsko društvo

          Bez suglasja o kljuĉnim pitanjima ili (de)konstrukcija pedagogije

Autorova analiza udţbenika pedagogije i recentnih pedagoških djela ukazuje da nema
znanstvena suglasja o kljuĉnim pojmovima pedagogije. S dosta se sigurnosti moţe reći da
se danas gotovo niti ne moţe oĉekivati konsenzus, što pedagogiju stavlja u nepovoljan
poloţaj u znanstvenom sustavu, a kada je rijeĉ o njezinu predmetu moţe se oĉekivati
definicija u kojoj se govori o „pedagogiji svega“.
Autori se ne slaţu o nazivu znanosti kojom se znanstveno bave i koja je vaţan predmet na
sveuĉilištima u nas i u svijeta. Je li rijeĉ o pedagogiji, nazivu koji je tradicionalno
prihvaćen i udomaćen u našoj pedagogijskoj literaturi ili se prihvaćaju nazivi kao što su:
znanost(i) o odgoju, edukologija/ edukacijska znanost? Takovo je stanje uzrokom
neslaganja u pojmovnom odreĊenju znanosti; autori koji prihvaćaju pojam pedagogija
pitaju je li ona znanost ili samo teorija o odgoju, znanost ili teorija o odgoju i
obrazovanju ili znanost o osposobljavanju?
Tim razlikama valja pridodati neslaganje u definiranju predmeta pedagogije odnosno
temeljnih pojmova kao što su odgoj, obrazovanje, nastava i dr.
Pedagogija je svrstavana u razliĉita znanstvena podruĉja; bila je društveno-humanistiĉka
znanost ali i društvena znanost s razliĉitim pedagogijskim disciplinama.
Autor uviĊa da (de)konstrukcije pedagogije u smislu zamjene jednog termina
(pedagogija) drugim (znanost o odgoju i dr.) nije zapravo donijela nova kvalitetnija
objašnjenja njezina predmeta, kljuĉnih pojmova i razumijevanja odgojnoga procesa.
Pedagogija treba biti znanstveno otvorena, te stoga vlastiti predmet prouĉavati u novom
znanstvenom, društvenom (pluralnom) i svjetskom kontekstu radi njezina znanstvena
identiteta, koji će se prije svega priznavati na temelju jasnih pojmovnih odreĊenja.
MeĊutim, pedagogiju prema stanju danas moţemo doţivljavati – metaforiĉki kazano –
kao rijeku ĉije se korito stalno proširuje te postaje sve plića i prijeti joj isušenje.

Kljuĉne rijeĉi: pedagogija, znanost o odgoju, znanstvena područja, pedagogijske
               discipline

Marija Suĉević
Osnovna škola „Antun Mihanović“ Slavonski Brod
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


                  O nuţnosti razvoja kompetencije voĊenja uĉenika


     Moje je mjerilo uspjeha sposobnost radosnog obavljanja posla i pozitivnog življenja.
                                                                                (A. S. Neill)
U vremenu nastajanja nove kulture obrazovanja i odgoja stjecanje profesionalnih
kompetencija postalo je nova paradigma u struĉnom usavršavanju i cjeloţivotnom uĉenju
uĉitelja. Promjene u stvarnoj školskoj praksi poticaj su uoĉavanju kako bit nastave nije
samo pouĉavanje propisanim nastavnim sadrţajima, nego u vještini pridobivanja uĉenika
da razviju svoj intelektualni, emocionalni, socijalni i motoriĉki potencijal. Uĉitelj bi
trebao biti promatraĉ djeĉjeg uĉenja i socijalnih odnosa, uplitati se u trenutcima kada
osjeti (pedagoški takt) da dijete ne moţe samo izaći na kraj s odreĊenim preprekama ili
kada dijete (ili roditelj) zatraţi intervenciju uĉitelja. Uĉitelj vodi uĉenika kroz sve faze
provedbe temeljnih funkcija škole: od metodiĉke i reprodukcijske funkcije do humane i
pedagoške zadaće škole. Ulagati vrijeme u struĉno usavršavanje i stalni razvoj ne samo
teorijski, nego i u treninge (vjeţbanje) da bi mogli djelovati u akciji (voĊenje je praksa),
mora postati prioritet naše struke.



Prof. dr. sc. Nenad Suzić
Filozofski fakultet Banja Luka

                          Primjena meta-analize u pedagogiji

     U radu se razmatra niz pitanja znaĉajnih za praktiĉnu primjenu meta-analize u peda-
gogijskim znanostima. Na poĉetku je data kratka historija korištenja meta-analize, zatim
slijedi prikaz situacija u kojima je meta-analiza najpogodnija kao metodološki set
postupaka za analizu pedagogijske prakse zahvaćene istraţivanjima koja se uzimaju u
meta-analitiĉku obradu. Kratko su date prednosti i nedostaci meta-analize a potom autor
prelazi na identificiranje istraţivanja i podataka podesnih za meta-alaitiĉku obradu u
pedagogiji. U daljem tekstu date su relacije meĊu varijablama u meta-analitiĉkom
dizajnu, od centralnih tendencija u jednoj varijabli, preko relacija meĊu dvjema
varijablama, te udruţivanjae varijabli do multivarijantnih relacija. Autor se posebno bavi
veliĉinom efekta (Effect Size, ES) aplicirajući ovaj parametar na razlike i podudarnosti
meĊu analiziranim studijama ili veliĉinama. Obrazloţeno je kako interpretirati ES
parametre u odnosu na metriĉke koeficijente upotrijebljene u obradi studija i nalaza, kako
postići metodološku adekvatnost i koristiti pravila u interpretaciji nalaza kako bi se
izbjegle greške generalizacije. Sve u svemu, rad predstavlja kratak ali vrlo konkretan
uvod u praktiĉnu primjenu meta-analize u pedagogijskim znanostima.

Kljuĉne rijeĉi: meta-analiza, Veličina efekta (ES), Hedžisov g, metodologija



Doc. dr. sc Mirjana Šagud
Filozofski fakultet Zagreb
Odsjek za pedagogiju

               Odnos izmeĊu pedagogijske teorije i pedagoške prakse

Priprema za budućnost znaĉi pripremu profesionalaca za nove društvene uvjete i izazove.
«Priprema za nepoznato» je osnovna misija koju ima suvremena škola, a jednako se
odnosi i na odrasle i na djecu. Potrebno je pripremiti praktiĉare (odgajatelje, uĉitelje,
pedagoge i ostale) za preuzimanjem kljuĉne uloge u trenutku implementacije teorije u
podruĉje pedagoške prakse.
Nije moguće transmisijsko prenošenje nauĉene teorije u ţivi i kompleksan odgojno –
obrazovni kontekst. Evaluacijom vlastite prakse praktiĉari provjeravaju nauĉenu teoriju i
stvaraju novu. Provjeravanje, ali i graĊenje nove teorije pretpostavlja decentralizirano
unošenje promjena u konkretnu odgojno – obrazovnu praksu pri ĉemu se oĉekuje nova
uloga i veća odgovornost svih praktiĉara koja pretpostavlja sinergiju svih koji su
ukljuĉeni ili odgovorni za kvalitetu odgojno – obrazovne prakse. Osobe koje mogu
uĉinkovito participirati u procesu uĉenja i pouĉavanja su one koje uĉe kako uĉiti te koje
su spremne mijenjati se u procesu traţenja znanja putem timskog i zajedniĉkog
istraţivanja prakse.


Sanja Španja
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


 Kurikulum univerzitetskog programa „Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici“

U kreiranju kurikuluma univerzitetskog programa „Voditeljstvo i rad s mladima u
zajednici“ Fakulteta za obrazovanje i komunikaciju Univerziteta u Jonkopingu, Švedska
pokušala se uvaţiti ĉinjenica kako je na poĉetku novoga stoljeća pred obrazovanjem ali i
pred visokoškolskim ustanovama postavljena ambiciozna zadaća.
Jedna od zadaća je uvaţiti znanstvene spoznaje da znanje nije samo po sebi dovoljno,
nego da je vrijedno samo ako je korisno, kada se moţe djelatno, kritiĉki i kreativno
primijeniti.
Današnje društvo proţivljava vrijeme ekspanzije znanja koje se temelj ne samo na
gospodarskom i kulturnom razvitku, nego i poloţaju i kvaliteti ţivota svakog pojedinca u
društvu.
Poloţaj mladih, kao i mnogih drugih društvenih skupina, u tranzicijskim je zemljama
ĉesto nezadovoljavajući. Glavni nositelj sadašnjeg i budućeg razvoja neke zemlje upravo
su mlaĊe generacije.
Stoga su uspostavljanje dijaloga koji ukljuĉuje i mlaĊe generacije te izgradnja struktura i
mehanizama za njihovo sudjelovanje u razvoju društva vaţni ciljevi bilo kojeg europske
drţave, a moţda su ĉak oĉitiji u zemljama u tranziciji gdje je zahtjev za konstruktivnim i
pozitivnim razvojem osobito istaknut.
Za većinu Europskih drţava sa jasnom i ambicioznom politikom prema mladima vaţan
cilj bio je profesionalizacija sektora mladih kako bi se on priznao kao društveni prioritet.
Jedan od koraka ka profesionalizaciji sektora mladih je i obrazovanje kroz Univerzitetski
program Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici.
Univerzitetski program Voditeljstvo i rad s mladima u zajednici sastavni je dio Fakulteta
za obrazovanje i komunikaciju Univerziteta u Jonkopingu, Švedska i predstavlja
specijalizaciju iz omladinskog rada unutar programa obuke nastavnog kadra i kadra koji
radi sa djecom i omladinom u izvannastavnim aktivnostima.


Vitomir Tafra
Hrvatska gospodarska komora Zagreb
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


      Cjeloţivotno uĉenje za poduzetništvo u okviru nacionalnog curriculuma

Cjeloţivotno uĉenje je i sve više postaje egzistencijalni uvjet, kako pojedinca, tako i
društva u cjelini, što ukljuĉuje formalno, neformalno i informalno obrazovanje i uĉenje.
Strateški razvitak svake pojedine drţave ovisi ponajprije o kvaliteti ljudskih resursa jer
napredovanje svakog ĉovjeka, u bilo kojem smislu, nije moguće bez prihvaćanja
promjena i svjesnog sudjelovanja u njemu. Upravo i iz tog razloga poduzetništvo je
jedno od kljuĉnih kompetencija za proaktivno djelovanje.
Autor ukazuje na distinkciju pragmatiĉnog poimanja poduzetništva i definiranja kao
ekonomskog pojma ali i kao svojevrsno specifiĉno filozofsko odreĊenje u smislu
prihvaćanja ţivotnih naĉela, stvaranja. Stjecanje aplikativnih poduzetniĉkih kompetencija
uz pomoć metoda i instrumentarija cjeloţivotnog uĉenja ĉini dio društvenog kapitala
zajednice i uvjet su gospodarske opstojnosti. Promjenama u poimanju cjeloţivotnog
uĉenja, definiranjem jasnih strategija i ciljeva moguće je ubrzati promjene. U zakljuĉku
autor sugerira da su u ostvarenju tog cilja nuţna jasna kurikularna odreĊenja kako bi se
koncept uĉenja za poduzetništvo mogao sustavno razvijati.
Mr. sc. Zdravko Tkalec
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu

                       Metodološki okvir obrazovanja odraslih

Metode pouĉavanja i uĉenja kao didaktiĉko sredstvo, kvalitativno utjeĉu na proces
pouĉavanja i uĉenja te na stupanj realizacije ciljeva uĉenja.
Specifiĉan je metodološki okvir obrazovanja odraslih. Obzirom na stupanj usvojenosti
ukupnih znanja i iskustava kao i individualna polazišta, motive i potrebe, definirane su i
osobitosti pouĉavanja i uĉenja u obrazovanju odraslih.
Autor prikazuje metode uĉenja i pouĉavanja primjerene novim društvenim, kulturnim,
politiĉkim i individualnim potrebama odraslih s naznakom okrenutosti polaznicima.
Posebna pozornost se stavlja na aktivne metode pouĉavanja koje djelotvornije realiziraju
cilj uĉenja; stjecanje znanja i sposobnosti. Tradicionalna metoda predavaĉke nastave u
odnosu na „razraĊujuće“ metode je takoĊer nuţna tijekom obrazovnog procesa no izbor
metoda ili metode pouĉavanja ovisi iskljuĉivo o postavljenom obrazovnom cilju.
Kao rezultat promišljanja odabira metodološkog okvira u obrazovanju odraslih nameće se
zakljuĉak razumijevanja i primjena naĉela metodiĉkog pluralizma.
Na kraju, autor problematizira kvantificiranje rezultata primjene odreĊene metode uĉenja
i pouĉavanja.



Mirela Tolić
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za pedagogiju

               Kontroverze u intepretacijama medijskih kompetencija

Kontroverze u tumaĉenju medijske kompetencije proizlaze iz dvosmislenih intepretiranja
pojmova medijska pismenost i medijska kompetencija. Medijska kompetencija ukljuĉuje
medijsku pismenost. Ona podrazumijeva stjecanje vještina, znanja i upućenosti pri
sprjeĉavanju medijske manipulacije. Medijska kompetencija pretpostavlja sposobnost
kritiĉke analize medijskih ponuda, istovremeno koristeći medije kao sredstvo za
nezavisno i kreativno izraţavanje.
U tekstu se analiziraju dva kljuĉna pitanja: l. koje znaĉenje ima razvoj medijske
kompetencije u suvremenom medijskom okruţenju i 2. što se podrazumijeva pod
pojmom kontroverze u diskursu medijskih komptenecija. Autorica odgovore nastoji
pronaći analizirajući etiologiju pojma medijske kompetencije, u odnosu na pojmove
medijska pismenost i medijski odgoj. Na kraju autorica predlaţe konkretnu definiciju
tumaĉenja medijske kompetencije, te zakljuĉuje da u novim obzorjima medijske
pedagogije, medijska kompetencija mora voditi razvoju medijskog odgoja.


Kljuĉne rijeĉi: medijska kompetencija, medijski odgoj, medijska pismenost,
                komunikativna kompetencija
Ivana Tomić
Vesna Hasan
Dom uĉenika srednjih škola Bjelovar

    Praktiĉna primjena razliĉitih odgojnih oblika i metoda u radu s uĉenicima u
                   uĉeniĉkom domu kao samostalnoj ustanovi

Kako je u Republici Hrvatskoj nastupilo vrijeme velikih promjena u školstvu, a uĉenik
postaje jedan od aktivnih ĉimbenika u odgojno-obrazovnom procesu, nastupilo je i
vrijeme velikih promjena u pristupu, metodama i oblicima rada odgajatelja. U našoj se
ustanovi već niz godina njeguje takav pristup radu, gdje se uĉenik i njegove potrebe,
interesi i ţelje stavljaju u središte pozornosti te prema tome prilagoĊava cjelokupni
odgojni rad u Domu.U izlaganju ću pokušati iznijeti naša pozitivna iskustva proizašla iz
takvog pristupa, koji nam je omogućio pozitivno ozraĉje, motivirane odgajatelje i
cjelokupno osoblje, i što je najvaţnije, zadovoljne uĉenike i roditelje. Iako je dom
odgojno-obrazovna ustanova, u izlaganju ću staviti naglasak na odgojnu komponentu te
naĉinima kako naši zaposlenici odgojno djeluju na naše uĉenike i potiĉu cjeloviti razvoj
njihove osobnosti. Dom je ustanova u ĉijem se prostoru, u jednoj školskoj godini, naĊe
veća skupina uĉenika iz razliĉitih regija Hrvatske. U Dom svi oni unose svoje navike,
obiĉaje, norme ponašanja steĉene u matiĉnoj obitelji te sredini iz koje dolaze, ali i osobne
potrebe, interese, ţelje i sl. Svake godine detektiramo tj. procjenjujemo nove uĉenike
kako bi utvrdili sadrţaje rada bitne za njihovu bolju adaptaciju na nove ţivotne uvjete
izvan matiĉne obitelji i okruţja iz kojeg dolaze. Ukljuĉujući ih u interesne i posebne
programe, posebne projekte, razne aktivnosti u Domu i izvan nastojimo zadovoljiti
potrebe, ţelje i interese uĉenika te tako odgojno djelovati na razvoj njihove osobnosti.
Kontinuiranim usavršavanjem i unutar kolektiva, odgajatelji meĊusobno dijele svoja
iskustva, prenose suvremena steĉena pedagoška znanja svojim kolegama te tako
pridonose unapreĊenju odgojnog rada u Domu.

Kljuĉne rijeĉi: učenički dom, učenici, odgajatelji, interesni programi, posebni programi,
                 stručno usavršavanje


Doc. dr. sc. Ruţa Tomić
Mr. sc. Maja Hrvanović
Filozofski fakultet Tuzla

                 Stavovi roditelja djece predškolske dobi o djeĉijoj igri

U radu su predstavljeni rezultati ispitivanja stavova roditelja djece predškolske dobi o
djeĉijoj igri. Cilj rada bio je ispitati i utvrditi kakvi su stavovi roditelja djece predškolske
dobi o djeĉijoj igri. Zadaci ovog istraţivanja bili su : ispitati da li su roditelji i na koji
naĉin upoznati sa ulogom igre u razvoju djeteta, koliki znaĉaj pridaju djeĉijoj igri, da li se
i koliko igraju sa svojom djecom, koliku vaţnost pridaju igraĉkama, u ĉemu vide znaĉaj
djeĉije igre.
U radu je korištena metoda teorijske analize i servej istraţivaĉka metoda, a od
instrumentata anketni upitnik konstruiran za potrebe ovog istraţivanja. Uzorak ispitanika
saĉinjavalo je 120 roditelja predškolske djece sa podruĉje Tuzlanskog kantona. Rezultati
istraţivanja pokazuju da su stavovi roditalja prema djeĉijoj igri pozitivni.
Kljuĉne rijeĉi: stavovi roditelja, djeĉja igra, predškolska djeca


Doc. dr. sc. Ruţa Tomić
Prof. dr. sc. Mirha Šehović
Prof. dr. sc. Izudin Hasanović
Filozofski fakultet Tuzla

           Stavovi studenata razredne nastave o inkluzivnom obrazovanju

U radu su prestavljeni rezultati ispitivanja stavova studenata razredne nastave o
inkluzivnom obrazovanju djece sa teškoćama u razvoju.
Cilj rada bio je ispitati šta studenti podrazumijevaju pod inkluzivnim obrazovanjem, koje
su prednosti i ograniĉenja njegove implementacije u našoj zemlji, da li su i koliko
stvoreni uvjeti u našoj zemlji za njegovo provoĊenje, kojim kategorijama djece treba dati
prednost, u ĉemu su prednosti zajedniĉkog školovanja djece s teškoćama i djece bez
teškoća u razvoju, i koliko će jedni druge prihvatiti, koliko su nastavnici i roditelji
pripremljeni za te nove uloge.
U radu je korištena metoda teorijske analize i servej istraţivaĉka metoda, a od
instrumenata anketni upitnik konstruiran za namjene ovog istraţivanja.Uzorak ispitanika
saĉinjavalo je 120 studenata vanrednog studija treće godine razredne nastave
Filozofskog fakulteta u Tuzli.Većina ispitanika smatra da inkluzivnim obrazovanjem
treba obuhvatiti svu djecu s teškoćama u razvojubez obzira na stupanj oštećenosti.

Kljuĉne rijeĉi: stavovi, studenti razredne nastave, inkluzivno obrazovanje, djeca s
                teškoćama u razvoju.
Prof. dr. sc. Velimir Topolovec
Prof. dr. sc. Vladimir Rosić
Prof. dr. sc. Mile Pavlić
Filozofski fakultet Rijeka
Odsjek za pedagogiju
Odsjek za informatiku

                    Uĉenje na daljinu kao dio cjeloţivotnog uĉenja

U današnje vrijeme velikih ekonomskih i socijalnih promjena zahtjevi za novim
pristupima uĉenja i obrazovanja postaju sve snaţniji.
Sve više se govori o cjeloţivotnom uĉenju, odnosno svrhovitom i trajnom uĉenju s ciljem
pobiljšanja znanja, vještina i sposobnosti.
S druge strane korištenje novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija otvorilo je
nove mogućnostiuĉenja kod kojeg nema neposrednog kontakta osobe koja vodi proces
( uĉitelja, mentora ) i osobe koja uĉi ( uĉenik, student ) tj. uĉenja na daljinu.
U ovom radu raspravlja se o utjecaju, strategiji i trendovima upotrebe informacijske i
komunikacijske tehnologije ( ICT ) i uĉenja na daljinu u cjeloţivotnom uĉenju.


Violeta Valjan-Vukić
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za izobrazbu uĉitelja i odgojitelja
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


                   Obitelj i škola – temeljni ĉimbenici socijalizacije

Obitelj predstavlja vaţan faktor za socijalni razvoj djeteta. Uspostavljanje pozitivnih
emocionalnih veza u odnosu roditelj-dijete preduvjet je razvoja socijalnih, emocionalnih i
intelektualnih vještina koje su djeci neophodne za daljnje uspostavljanje socijalnih
kontakata i postizanje socijalne zrelosti. Usvajanje socijalnih i kulturnih obrazaca
ponašanja djeteta bitno ovisi i o dinamici školskog okruţenja. Uvaţavanje i poštivanje
djeĉje osobnosti, od strane roditelja i uĉitelja, stvara osjećaj sigurnosti i povjerenja te
općenito utjeĉe na napredak i cjelovit djeĉji razvoj. Partnerski odnosi izmeĊu uĉenika,
uĉitelja i roditelja bitan su element u procesu socijalizacije i stjecanja kompetencija.
Kvalitetna komunikacija meĊu uĉenicima, uĉiteljima i roditeljima odraz je brige društva,
prvenstveno obitelji i škole, za cjelovit razvoj djeĉje osobnosti.
Kljuĉne rijeĉi: socijalizacija, obitelj, škola, komunikacija, cjelovit razvoj
Doc. dr.sc. Mario Vasilj
Fakultet prirodoslovno-matematiĉkih i odgojnih znanosti Mostar
Dr.sc. Sonja Kovaĉević
Filozofski fakultet Split
Mr. sc. Joško Barbir
Centar za rehabilitaciju Rijeka

               Nastava - multidimenzionalni komunikacijski fenomen

Uvaţavajući spoznavanje po razvojno-humanistiĉkoj paradigmi, da se stvaranje istine o
sebi i svjetu oko sebe odvija na individualiziran naĉin, (ne jedan i jedino ispravan), onda
se ni komunikacijski procesi ne mogu odvijati linearno, već po sustavu
višedimenzionalnih cirkularnih povratnih veza na ĉije nastajanje i posljedice u konaĉnici
nismo u stanju djelovati.
Ako uvaţimo da je svaki ĉovjek sustav sam za sebe, da je taj sustav nelinearan i
dinamiĉan, onda se moramo sloţiti i s konstatacijom da je takav sustav i kaotiĉan.
Unutar takvih sustava ne moţete predvidjeti posljedice ali ni uzroke ponašanja,
spoznavanja, formiranja ...
Nastava je, zapravo, organizacijski obrazac preko kojega se razvija i grana komunikacija,
koja će zasigurno imati utjecaj ne samo na onog pojedinca koji u njoj sudjeluje, nego i na
ĉitav niz drugih koji su izravno vezani na njega, a samo posredno ili gotovo nikako na
sam nastavni proces.
Moţda znaĉaj nastavnog procesa, kao dijela komunikacijske mreţe, leţi upravo u
ĉinjenici da ostavlja implikacije mnogo veće nego što je to zacrtano nastavnim planom i
programom.
Unutarnji razvoj i samoaktualizacija smatraju se bitnim za dinamiku ljudske psihe.
Emocionalno stanje pojedinca ne moţe se odvojiti od emocionalne, društvene i kulturne
sredine. Obrazovanje, poglavito njegov najznaĉajniji dio, nastava, zapravo je
multidimenzionalni fenomen koji obuhvaća meĊusobno tjelesne, psihološke i društvene
odnose.



Prof. dr. sc. Edina Vejo
Islamski pedagoški fakultet Zenica
Odsjek za socijalnu pedagogiju

                  Sociopedagoški prilog razumijevanju ranog odgoja

Tekst promatra period ranog djetinjstva kao posebno vaţan period u ljudskom ţivotu.
Predškolski odgoj ne utjeĉe samo na razvoj kognitivnih funkcija djeteta nego na liĉnost u
cjelini.
Pri koncipiranju novih i redizajniranju postojećih odgojno-obrazovnih programa u
djeĉijem vrtiću valjalo bi implementirati suvremene sociopedagoške rezultate
istraţivanja.
Sociopedagoški koncept u djeĉijem vrtiću analizira odgoj i obrazovanje kao instrument
djetetovog kvalitetnog ţivljenja u sadašnjosti i njegovog društvenog i individualnog
prosperiteta u budućnosti:osposobljavanje za snalaţenje s kompleksnim i dinamiĉnim
fenomenima prirodne i društvene realnosti novog doba.

Kljuĉne rijeĉi: rani odgoj, holostička sociopedagoška paradigma


Prof. dr. sc. Dijana Vican
Matilda Karamatić Brĉić
Daliborka Luketić
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za pedagogiju


               Vrjednovanje odlika osobnosti uĉenika u osnovnoj školi


Vrjednovanje uĉenika u osnovnoj školi odnosi se na ostvarenje ciljeva odgoja i
obrazovanja u školskom i nastavnom, te izvanškolskom radu. Ciljevi odraţavaju praćenje
i napredovanje uĉenika tijekom odgojno-obrazovnog rada, a rezultiraju vrjednovanjem
ostvarenja i/ili stupnja ostvarenja odgojno-obrazovnih zadaća tijekom jedne školske
godine i oznaĉavaju se brojĉanim i opisnim ocjenama.
Polazeći od pretpostavke da kratkoroĉni i dugoroĉni ciljevi odgoja i obrazovanja
podrazumijevaju jasnu pedagošku terminologiju u artikuliranju ocjenjivanja i
vrjednovanja uĉenika tijekom i na završetku školske godine, cilj rada je kvalitativnom
analizom pedagoške dokumentacije u osnovnoj školi identificirati i analizirati
terminologiju koju uĉitelji i nastavnici koriste u vrjednovanju odlika osobnosti uĉenika.
Analiza sluţi za kategoriziranje kvalitativnih obiljeţja uĉenika po razredima i nastavnim
predmetima s obzirom na kratkoroĉne i dugoroĉne ciljeve odgoja i obrazovanja.
Empirijski rad ima praktiĉni doprinos pedagoškoj terminologiji i unaprjeĊivanju
pedagoške dokumentacije.
Jelena Vlahović
Sveuĉilište u Zadru
Odjel za pedagogiju
Doktorski studij pedagogije - Filozofski fakultet u Zagrebu


Obrazovanje odraslih u koncepciji cjeloţivotnog uĉenja – promjene u srukturiranju
                        kurikuluma visokog obrazovanja

Cilj rada je sagledati ostvarivanje koncepcije cjeloţivotnog uĉenja u podruĉju visokog
obrazovanja. U kontekstu cjeloţivotnog uĉenja u obrazovanju odraslih biljeţi se sve veći
interes za visokim obrazovanjem odraslih osoba što dovodi do promjena u strukturiranju
(ali i sukonstrukciji) kurikuluma visokog obrazovanja. Autorica u radu, na temelju
analize istraţivanja iz zemalja Europske unije, izdvaja neke od suvremenih trendova
visokog obrazovanja u dinamiĉnim promjenama koje nam donose izazovi društva znanja.
Navode se i elaboriraju: povećanje populacije obuhvaćene visokim obrazovanjem, novi
„studentski profili“, druga šansa za uĉenje, fleksibilnije forme obrazovanja te potrebe i
oĉekivanja „korisnika“ obrazovanja. Ĉlanak završava diskusijom o refleksiji navedenih
trendova u reformama hrvatskog visokog obrazovanja koje od potpisivanja Bolonjske
deklaracije sudjeluje u stvaranju europskog prostora visokog obrazovanja.
Kljuĉne rijeĉi: obrazovanje odraslih, visoko obrazovanje, cjeloţivotno uĉenje


Dr. sc. Lidija Vujiĉić
Uĉiteljski fakultet Rijeka

                 Rani odgoj i obrazovanje u institucijskom kontekstu

O djetetovom razvoju promišljamo kao kulturalnom procesu u kojem dijete nije pasivni
produkt socijalizacije, već aktivni sudionik svog vlastitog razvoja, konteksta i graditelj
vlastite kulture. Suvremene znanstvene spoznaje o djeĉjem razvoju i mogućnosti njihova
odgoja i obrazovanja, toliko su promijenile sliku o djetetu da je većina znanstvenika
naziva novom paradigmom. Nuţno se mijenja i pogled na kontekst u kojem se razvoj i
odgoj ostvaruje i temeljno pitanje jest pitanje stvaranja optimalnog okruţenja za uĉenje,
odgoj i obrazovanje u institucijskim uvjetima. Drţimo da je ovo jedan od temeljnih uvjeta
da se moţe bolje i kvalitetnije postići razumijevanje djeteta, njegovih sposobnosti,
interesa, ţelja i potreba. Jer tek razumijevanjem djeteta moţemo i primjereno djelovati.
U posljednje vrijeme sve se više uviĊa da je razumijevanje djece, njihovih postupaka,
aktivnosti, interesa i potreba trebao biti zajedniĉki interes svih, ne samo onih koji se bave
odgojem i obrazovanjem nego i onih koji odluĉuju o politici, gospodarstvu i razvoju
zemlje općenito. MeĊutim, uspostavljanje odgovarajuće javne politike o djeci, donošenje
ispravnih politiĉkih odluka o djeci, ovisi o pravilnom shvaćanju znanosti i postignućima
odgojno-obrazovne struke.
Radmila Zeba
Djeĉji vrtić 'Radost', Zagreb

                        Temeljci pismenosti u ranom djetinjstvu

Proces opismenjavanja dug je i specifiĉan, a njegovi zaĉeci temelje se u ranoj djeĉjoj
dobi na kauzalitetu brojnih kognitivnih sposobnosti i vještina, uz razvijen govor i jezik
kao najspecifiĉnijih ljudskih djelatnosti, uz posredovano djelovanje obitelji, okoline,
uĉenja i poduĉavanja. Djeĉji vrtić ima i odgojnu i obrazovnu ulogu u razvijanju temeljnih
funkcija, te njihovoj transformaciji u vještine i sposobnosti potrebne ponajprije za
poĉetno opismenjavanje. Društvena zadaća vrtića je osvješćivanje vaţnosti vještina
ĉitanja i pisanja u stjecanju znanja i profesionalnih kompetencija te poticanja i njegovanja
kulture ĉitanja sa naglaskom na implikacije tih vještina na proces uĉenja kao cjeloţivotne
djelatnosti.

Kljuĉne rijeĉi: opismenjavanje, čitanje i pisanje, govor, dječji vrtić, kompetencije


Prof. dr. sc. Jasminka Zloković
Prof. dr. sc. Sofija Vrcelj
Filozofski fakultet Rijeka
Odsjek za pedagogiju

   Djelovanje obitelji i škole na promociji prosocijalnih ponašanja djece i mladih

Probleme uzroĉnosti asocijalnih i riziĉnih ponašanja djece i odraslih neminovno je
razmatrati u kontekstu generiĉkog i ekološkog modela koji polaze od osobnih crta
liĉnosti, kulturnog konteksta, socijalno-ekonomskog sustava, obrazovanja i drugih
ĉinitelja na mikro i makro razini.
U empirijskom dijelu rada prezentirani su rezultati istraţivanja o zapaţanjima nastavnika
i odgajatelja o aktualnim pedagoškim problemima djece i mladih; problemskim
podruĉjima i aktivnostima na planu primarne prevencije u predškolskim, osnovno
školskim i srednjoškolskim ustanovama, suradnji s roditeljima i samopercepciji
nastavnika osobne odgojne kompetencije. Za potrebe istraţivanja konstruiran je anketni
upitnik, te primijenjen na uzorku od 196 ispitanika odgojno – obrazovnih djelatnika
osnovnih i srednjih škola.
Rezultati ispitivanja mogli bi pomoći pri fokusiranju na neke prioritete u odgojno-
obrazovnoj i široj socijalnoj podršci u cilju primarne prevencije riziĉnih ponašanja.
Rezultati istraţivanja ukazuju na mnoštvo problema u podruĉju odgoja i obrazovanja koje
je nuţno temeljito istraţiti, te poduzeti širu društvenu akciju njihova rješavanja.

Kljuĉne rijeĉi: odgoj, djeca, mladi, obitelj, škola, rizična ponašanja, primarna
               prevencija, odgojna kompetencija