�upa sv - DOC - DOC

Document Sample
�upa sv - DOC - DOC Powered By Docstoc
					Treća nedjelja došašća A
12. prosinca 2010.

Ulazna pjesma Fil 4,4-5
Radujte se u Gospodinu uvijek!
Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!

Zborna molitva
Boţe, ti vidiš: mi s vjerom
oĉekujemo blagdan roĊenja Gospodnjega.
Molimo te da nam bude dogaĊaj spasenja
te ga radosno proslavimo sveĉanom sluţbom hvale.
Po Gospodinu.

Prvo ĉitanje Iz 35,1-6a.10
Bog sam hita da nas spasi.
Ĉitanje Knjige proroka Izaije
Nek se uzraduje pustinja i zemlja sasušena,
neka kliĉe stepa i kao ljiljan procvjeta!
Nek bujno cvatom cvate, neka od veselja kliĉe i nek se raduje.
Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona;
oni će vidjeti slavu Gospodnju, divotu Boga našega.
Ukrijepite ruke klonule, uĉvrstite koljena klecava!
Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Boţja naplata,
on sâm hita da vas spasi!« Sljepaĉke će oĉi tad progledati,
uši se gluhih otvoriti, tad će hromi skakati ko jelen,
njemákov će jezik klicati, vraćati se otkupljenici Gospodnji.
Doći će u Sion kliĉuć od radosti, s veseljem vjeĉnim na ĉelima;
pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.
Rijeĉ Gospodnja.

Otpjevni psalam Ps 146,6c-10
Pripjev: Dođi, Gospodine, da nas spasiš!
Gospodin ostaje vjeran dovijeka,
potlaĉenima vraća pravicu,
a gladnima kruha daje.
Gospodin oslobaĊa suţnje.
    Gospodin slijepcima oĉi otvara.
    Gospodin uspravlja prignute,
    Gospodin ljubi pravedne.
    Gospodin štiti pridošlice.
Sirote i udovice podupire,
a grešnicima mrsi putove.
Gospodin će kraljevati dovijeka,
tvoj Bog, Sione, od koljena do koljena.

Drugo ĉitanje Jak 5,7-10
Očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio!
Ĉitanje Poslanice svetoga Jakova apostola
Strpite se, braćo, do Dolaska Gospodnjega!
Evo: ratar išĉekuje dragocjeni urod zemlje,

                                                                  1
strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu
i kasnu. Strpite se i vi, oĉvrsnite srca
jer se Dolazak Gospodnji pribliţio!
Ne tuţite se jedni na druge da ne budete osuĊeni!
Evo: sudac stoji pred vratima!
Za uzor strpljivosti i podnošenja zala
uzmite, braćo, proroke koji su govorili
u ime Gospodnje.
Rijeĉ Gospodnja.

Pjesma prije evanĊelja Iz 61,1
Duh Gospodnji na meni je,
blagovjesnikom biti ubogima posla me.

EvanĊelje Mt 11,2-11
Jesi li ti onaj koji ima doći ili drugoga da čekamo?
Ĉitanje svetoga evanĊelja po Mateju
U ono vrijeme:
Kad Ivan u tamnici doĉu za djela Kristova,
posla svoje uĉenike da ga upitaju:
»Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga
da ĉekamo?« Isus im odgovori:
»PoĊite i javite Ivanu što ste ĉuli i vidjeli:
Slijepi proglédaju, hromi hode,
gubavi se ĉiste, gluhi ĉuju, mrtvi ustaju,
siromasima se navješćuje EvanĊelje.
I blago onom tko se ne sablazni o mene.«
Kad oni odoše, poĉe Isus govoriti mnoštvu o Ivanu:
»Što ste izišli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar ljulja?
Ili što ste izišli vidjeti? Ĉovjeka u mekušasto odjevena?
Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima.
Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kaţem vam, i više nego proroka.
On je onaj o kome je pisano: „Evo, ja šaljem glasnika svoga
pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.‟
Zaista, kaţem vam, izmeĊu roĊenih od ţene
ne usta veći od Ivana Krstitelja.
A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom
veći je od njega!«
Rijeĉ Gospodnja.
MOLITVA VJERNIKA Treća nedjelja došašća

Braćo i sestre, nebeskomu Ocu, koji u svome Sinu ispunja obećanje svoga spasenja,
u vjeri zdruţeni, uputimo svoje molitve:
Daruj nam radost vjere, Gospodine.
   1. »Nek se uzraduje pustinja!«
      Obnovi, Gospodine, u svojoj Crkvi vjernost evanĊelju
      te svojim ţivotom bude glas vjeĉnosti i putokaz nade
      koja preobraţava svijet,
      molimo te.



                                                                                    2
   2. »Recite preplašenim srcima: Budite jaki, ne bojte se!«
      Vodi, Gospodine, svojim Duhom sve pastire Crkve da,
      unatoĉ protivljenjima, nikad ne posustanu u naviještanju
      Kristova spasenja i evanĊeoskih vrjednota,
      molimo te.


   3. »Ukrijepite ruke klonule!«
      Nadahni, Gospodine, sve kršćane da budu nositelji ljubavi
      i svjedoci tvoje blizine svim nemoćnima,
      osamljenima i gladnima,
      molimo te.


   4. »Bog sâm hita da vas spasi!«
      Probudi u nama, Gospodine,
      radost koja dolazi iz susreta s tobom;
      obnovi nas u zajedništvu Crkve
      i u snazi kršćanskoga poslanja svim ljudima,
      molimo te.


   5. »Doći će s vjeĉnim veseljem.«
      Primi, Gospodine, naše pokojne
      u zajednicu tvojih svetih i proslavljenih,
      molimo te.
Svemogući Boţe, po svojoj dobroti usliši nam molitve.
Daj nam radosno ţivjeti dar vjere i biti odvaţnim svjedocima
ljubavi kojom si nas u Kristu ljubio.
Po istom Kristu Gospodinu našemu.



Darovna molitva
Gospodine,
daj da ti neprestano prikazujemo ţrtvu svoga predanja:
mi obnavljamo Kristovo otajstvo
da tvoje spasenje u nama snaţno djeluje.
Po Kristu.

Pričesna pjesma usp. Iz 35,4
Recite preplašenim srcima:
»Budite jaki, ne bojte se!
Evo Boga našega, dolazi da nas spasi!«

Popričesna molitva
Gospodine, utjeĉemo se tvojoj dobroti:
po ovoj svetoj gozbi oĉisti nas od grijeha
i pripravi nam duh za buduće blagdane.
Po Kristu.
Treća nedjelja došašća
____________________________________

                                                                  3
Ulazna:                 340.1    Radujte se u Gospodinu
ili:                    364      Klikujte sada zanosno
Otpjevni psalam:        346      DoĊi, Gospodine
Prinosna:               362.3    Padaj s neba
                                 K tebi, Gospode, dušu
Priĉesna:               349
                                 uzdiţem
ili:                    770      Kog zemlja, more
Završetak:              371      Raduj se, grade Nazaret

Bezgrješno začeće blažene Djevice Marije
Ulazna pjesma
Radujem se u Gospodinu, radujem, duša moja kliĉe u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom
spasenja, zaogrnu me plaštem pravednosti kao nevjestu, urešenu nakitom.
(Iz 61,10)

Zborna molitva
Boţe, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha zaĉeće
Djevice Marije i tako pripravio dostojan stan svome Sinu. Po njezinu zagovoru daj nam da ĉista
srca doĊemo k tebi. Po Gospodinu.

Prvo čitanje (Post 3,9-15.20)

Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojega i roda njezina!

Ĉitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?» - reĉe mu. On odgovori: »Ĉuo
sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol, pa se sakrih.« Nato mu reĉe: »Tko ti otkri da si gol?
Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Ĉovjek odgovori: »Ţena koju si mi dao - ona
mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reĉe ţeni: »Sto si to uĉinila?« »Zmija me
prevarila pa sam jela«, odgovori ţena. Nato Gospodin, Bog, reĉe zmiji: »Kad si to uĉinila,
prokleta bila meĊu svim ţivotinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i
prašinu jesti sveg ţivota svog! Neprijateljstvo ja zamećem izmeĊu tebe i ţene, izmeĊu roda
tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ţeni ĉovjek nadjene
ime Eva, jer je majka svima ţivima.
Rijeĉ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps98,i-4)

Pripjev: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.

Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer uĉini djela ĉudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.

Gospodin obznani spasenje svoje,
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.

                                                                                                    4
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, klici i pjevaj!

Drugo ĉitanje (Ef 1,3-6.11-12)

Ĉitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efeţanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim
blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka
svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po
Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zamilova u
Ljubljenome. U njemu, u kome i nama - predodreĊenima po naumu Onoga koji sve izvodi po
odluci svoje volje - u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove - mi koji smo se već prije
nadali u Kristu.
Rijeĉ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja (Lk 1,28)
Zdravo Marijo! Milosti puna! Gospodin s tobom!
Blagoslovljena ti meĊu ţenama!

Evanđelje (Lk 1,26-38)

Zdravo, milosti puna, Gospodin s tobom!

Ĉitanje svetoga evanĊelja po Luki
U ono vrijeme posla Bog anĊela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaruĉenoj s
muţem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. AnĊeo uĊe k njoj i reĉe:
»Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se rijeĉ ona smete i stade razmišljati kakav bi
to bio pozdrav. No anĊeo joj reĉe: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, zaĉet ćeš i
roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će
Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim
uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anĊelu: »Kako će to biti kad ja
muţa ne poznajem?« AnĊeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega
sjeniti. Zato će to ĉedo i biti sveto, Sin Boţji. A evo tvoje roĊakinje Elizabete: i ona u starosti
vojoj zaĉe sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije
emoguće!« Nato arija reĉe: »Evo sluţbenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeĉi!« I anĊeo
tiĊe od nje.
Rijeĉ Gospodnja.

Molitva vjernika Bezgrješno začeće blažene Djevice Marije

Braćo i sestre, svemogući Bog oĉuvao je Djevicu Mariju od svakoga grijeha
i u njoj pripravio dostojan stan svome Sinu. I nas je predodredio za posinstvo
da budemo sveti i neporoĉni pred njim. Molimo ga da u nama obnovi
milost svoga odabranja i uĉvrsti nas u vjernosti:
   1. Za Crkvu Boţju:
      da poput Marije bude podloţna vodstvu tvoga Duha
      te svim ljudima donese blagovijest spasenja,
      molimo te.



                                                                                                   5
   2. Za sve one kojima si povjerio vodstvo svoga svetog naroda:
      da ostanu vjerni suradnici tvoje milosti
      te svojim sluţenjem pomaţu svim kršćanima
      da rastu u vjeri i meĊusobnoj ljubavi, molimo te.


   3. Za nas ovdje sabrane:
      daj nam priznati istinu naše grješnosti
      i ohrabri nas da u iskrenomu obraćenju
      otvorimo vrata Spasitelju koji dolazi,
      molimo te.


   4. Rasvjetljuj nam put svojim svjetlom
      da kroz ovo milosno vrijeme došašća
      vjerno ĉuvamo dostojanstvo novoga stvorenja
      te budemo dostojni dara vjeĉnosti,
      molimo te.


   5. Za našu pokojnu braću i sestre:
      ne gledaj na njihove grijehe
      nego nad njima pokaţi moć svoje ljubavi
      te ih sve pridruţi svojim izabranima i svetima,
      molimo te.


   Milosrdni Boţe, u bezgrješnoj djevici Mariji
   dao si nam divan primjer vjernosti i poniznosti.
   Prodahni nas svojom milošću
   da ţivimo obnovljenim dostojanstvom
   koje si nam na krštenju udijelio.
   Po Kristu Gospodinu našemu.


Darovna molitva
Gospodine, milostivo primi spasonosni prinos o svetkovini bezgrešnog zaĉeća blaţene Djevice
Marije. Nju si, vjerujemo, darom svoje milosti unaprijed oĉuvao od svake ljage: po njezinu
zagovoru i nas oslobodi svake krivice. Po Kristu.

Pričesna pjesma
Slavno se o tebi zbori, Marijo: iz tebe se rodilo Sunce pravde, Krist, Bog naš!

Popričesna molitva
Gospodine, Boţe naš! Primljena otajstva neka iscijele u nama rane onoga grijeha od kojega si
jedinstveno unaprijed oĉuvao bezgrešno zaĉeće blaţene Marije. Po Kristu.

Bezgrješno začeće blažene Djevice Marije
____________________________________


Ulazna:                  568.3   Radujem se u Gospodinu
ili:                     763     Zdravo budi, Marijo
                                                                                               6
                                       Pjevajte Gospodinu pjesmu
Otpjevni psalam:             572
                                       novu
Prinosna:                    368       Poslan bi anĊel Gabrijel
Priĉesna:                    351       Boţanska Rijeĉi, roĊena
Himan nakon
                             160       Veliĉa
priĉesti:
Završetak:                   600       Zdravo, Djevo ĉista

http://www.hilp.hr/zivo-vrelo/
Ĉestitamo na internetu su.

                                      2. nedjelja došašća godine A (Mt 3,1-12)
                                                 Popričesna meditacija
         Već je sjekira položena na korjen stablima... U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno...
         O uĉinku Kristova došašća danas nam govore dvije slike: Ivan Krstitelj govori o oštrici koja je
poloţena na korijen stabla koje ne donosi rod, a prorok Izaija o mladici koja izbija iz usahlog panja. I
jedna i druga slika opomena su svima koji ĉekaju Gospodina. Prva govorio o obraćenju, a druga o
vjernosti i ustrajnosti.
         Pustinja je bila mjesto kušnji i proĉišćavanja izraelskog naroda. Trebali su se oĉistiti od svih
egipatskih idola. Ĉitav se naraštaj morao proĉistiti tijekom punih ĉetrdeset godina hoda pustinjom. To je
znaĉenje pustinje u kojoj Ivan propovijeda: Preko toga glasa Bog poziva svoj narod na obraćenje - da bi
ljudi pripravili svoja srca za obnovu Saveza.
         Gospodine! I danas nam dolaziš. Daješ nam ovo blagoslovljeno vrijeme da se pripravimo za Tvoj
dolazak. Hoćeš nas upozoriti da još imamo vremena. Mnogi smo robovi razliĉitih navika i zarobljeni
raznim idolima. Pa, iako je sjekira poloţena na korjen, još nije kasno. Toliko se toga još moţe ispraviti,
dogoditi. Neka nas ovaj poziv Glasa u pustinji naĊe raspoloţene na djelo obraćenja.
                                                                        Priredio: Dario Miletić


http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura Fra Boneventura Duda je proslavio 60 godina MISNIŠTVA. O tome je
lijepo pisao i izdao poseban prilog „Novi list“. Ovdje moţete to pogledati i proĉitati. Njihovom dozvolom stavljamo
link. Poštovani, prilog Fra Bonaventura Duda - Ĉovjek ţelja koji je objavljen u tiskanom izdanju Novoga lista sad se
nalazi i na našem webu na adresi: http://www.novilist.hr/riinfo.aspx Ukoliko ga ţelite postaviti i na svoje stranice,
flash format za listanje moţete naći na adresi (opcija embed):
http://issuu.com/novilist/docs/bonaventura

http://www.youtube.com/watch_popup?v=VNiDpBS4JzI#t=107 BOŢIĆNI VIDEO
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Otvorena je stranica u našem samostanu sv. Frane u Zadru: www.svetifrane.org
Javite svoje komentare na: drago.ljevar@si.t-com.hr

http://www.svetifrane.org/mladi.html
NA OVOJ STRANICI MOŢETE preuzeti u mp3 formatu pjesme sa IV. susreta mladih
Franjevaĉke provincije sv. Jeronima koji je bio u Puli od 24. do 25. listopada 2009.
http://www.beatogiacomo.it stranica Bl. Jakova Zadranina
http://www.ofm-sv-jeronim.hr/
Stranica Franjevaĉke Provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru. Najstarije naše provincije
franjevaca. 1212. slavimo 800-u obljetnicu dolaska sv. Franje u naše krajeve: Zadar, Kraj,…

http://www.mali-brat.com
Ovo je najnovija stranica zajednice odraslih i mladih koji dolaze na katehezu i u crkvu
Franjevaĉkog samostana sv. Frane u Zadru.
http://www.svetinikola.hr
http://www.gospa-lurdska.hr
o sv. Franji imaju lijepa razmišljanja

                                                                                                                   7
http://www.franjevacki-institut.hr/
         Franjevaĉki institut za kulturu mira
http://free-zd.htnet.hr/sasina/
http://sasina.8m.com/
Ovo su stranice ţupe Sasina Sanski Most. Crkva je izgraĊena. Pozivamo sve koji mogu pomoći da
pomognu „Ostatku ostataka“ vjernicima koji su ostali (samo 50-ak duša). Blagoslov gradilišta bio je u
nedjelju 28. lipnja 2009. Gradilište je blagoslovio biskup Franjo Komarica. Nazoĉnih Sasinjana i
prijatelja bilo je izmeĊu 200 i 300 ljudi.
Crkva je sagraĊena pred Boţić 2009. UreĊena, blagoslovljena, posvećena i tom prigodom blagoslovljen je
novi oltar sa svetohraništem 3. srpnja 2010. Sve se to dogodilo na radost nazoĉnih preko tisuću ljudi (800
sjedećih mjesta bilo je spremno za ruĉak pod šatorom). Posvećenje i blagoslov je imao biskup msgr.
Franjo Komarica. O svemu moţete ĉitati na web stranici: http://www.svetifrane.org/zupasasina.html

http://free-ri.htnet.hr/SvetiNikola/index.htm
http://www.ivanmerz.hr/liturgijski_kutic/liturgijski_kutic_uvodna.htm
Moţete preuzeti prezentacije nedjeljnih ĉitanja
http://framari.blog.hr/
NOVO: http://framakrnjevo.blog.hr/
http://framavosta.blog.hr/
http://www.fra3.net/
http://www.mladi.hbk.hr/
http://www.katolickiskauti.com/
http://obitelj.hbk.hr/
http://mladi-krk.hbk.hr/
http://zadar.hbk.hr/
Sve moţete pronaći na ovoj stranici što vas zanima o ţivotu Katoliĉke crkve i Nadbiskupije
Zadar: adrese, telefone, osobe i javiti im se.
http://www.caritas-zadar.hr
http://www.zmajevic.com/
Nadbiskupijsko sjemenište u Zadru „Zmajević“
http://www.mladi-zadar.com/
Ured za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije
J. Bijankinija 2, 23000 Zadar
tel. +385 23 208 663
e-mail: info@mladi-zadar.com
http://shkm2010.mladi-zadar.com/
http://www.youtube.com/watch?v=3TQCq7z8rgI
O svemu moţete više vidjeti na ovim stranicama o Susretu Hrvatske katoliĉke mladeţi 8. i 9
svibnja 2010. u Zadru
http://www.gimnazija-klasicna-ivanpavaodrugi-zd.skole.hr/
klasicna@zd.t-com.hr
http://www.udruga-izvor.hr/ Sljedeći sastank odrţati će se 5. svibnja 2010. u 17 sati.
        U prostorijama Udruge za obitelj i roditeljstvo Izvor u samostanu sv. Frane u Zadru
        poĉinje novi ciklus besplatnih radionica priprave za trudnice i njihove supruge
Dom za odrasle osobe Sv. Frane - Zadar
Ovim stranicama ţelimo pribliţiti Dom za odrasle osobe Sv.Frane široj javnosti kako bi svaki
zainteresirani mogao steći dojam o ovoj ustanovi te ...
www.dom-svfrane.hr
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi www.mzss.hr
Grad Zadar www.grad-zadar.hr
Zadarska županija www.zadarska-zupanija.hr
Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti www.mobms.hr
http://www.comunitacenacolo.it/index.asp?idlingua=10
Zajednica s. Elvire u Hrvatskoj

                                                                                                        8
Muške bratovštine
     Bratovština “Gospa od zdravlja" - Ugljane
     Bratovština “Sveti Josip radnik" - Varaţdin
     Bratovština “Sveti Nikola” - Biograd
     Bratovština “Sveti Vinko Paulski” - Vrbovec
     Bratovština “Grad radosti” - Novigrad
     Bratovština “Sveta Marta” - Šišinec
     Bratovština “Sveti Petar i Pavao” - Šarengrad
Ženska bratovština
     Bratovština “Majka ţivota” - Vrbovec
http://www.mladi-vz.com/naslovna.htm
http://www.mladicentar.org/node/810
http://www.youtube.com/vatican
http://www.radiovaticana.org/cro/index.asp
Više podataka o Zakladi Ĉujem, vjerujem, vidim i zvuĉnoj Bibliji moţete pronaći na web adresi:

        Vatikan ovo je fantastiĉno moţe zumirati sliku pomoću miša i rotirati lijevo desno:
http://www.vatican.va/various/basiliche/san_paolo/vr_tour/index-en.html
www.zaklada-cujem-vjerujem-vidim.com
http://www.sv-leopold-mandic.com
http://www.svjetlorijeci.ba
http://www.dominikanci.hr duhovnost propovjedi godina C

                           BUDITE ODGOVORNI ZA SUTRA...
                                               (Mt 24, 37 – 44)
Na poĉetku smo 'Novog vremena', priprave za Boţić, ili Došašća. Koliko god se moţe govoriti o
izvjesnom napretku u svijetu ipak se svaki dan pokazuje i drugo lice ĉovjeka i ĉovjeĉanstva.
Prorok Izaija, a i mi s njime, kao da svake godine obnavljamo 'utopiju' i 'sanjanje' o boljim
budućim vremenima. I tako iz godine u godinu. Skrećemo pozornost da Izaijina utopija nije
utopija, nego nada koja se treba ostvariti. Naţalost, ona još do danas nije ostvarena.
Ne samo da nema neprijateljstva izmeĊu 'lava i ĉovjeka', nego još nema prijateljstva meĊu
ljudima. Trebamo li izaći iz svojeg sna, kako poziva pismo Rimljanima, i poĉeti bdjeti, poĉeti
biti odgovorni za dogaĊanja u svijetu. Bdijte, znaĉi budite odgovorni... Danas je manjak
odgovornosti. Kao da svi oĉekujemo uslugu od drugoga, društva, ustanova, ali da prihvatimo
svoju odgovornost za našu i budućnost svijeta, to oklijevamo.
Pozivajući nas Isus na odgovornost, bdijenje, ne znaĉe da se osuĊujemo, nego da pobudi u nama
vjerovanje u sebe. Novost se naviješta s dolaskom Isusa, od Njega koji je došao, koji dolazi i koji
će doći. Koliko i koliko puta je pokušano roditi novo nebo i novog ĉovjeka. Prva Geneza, pa
Noina, Mojsijeva... i posljednja koja još traje je Isusova. Ova najnovija, ova naša Nova era, ona
je usmjerena na buĊenje novoga ĉovjeka.
Tek s preobrazbom ĉovjeka moţe se oĉekivati preobrazbu svemira. Ĉovjekova budućnost već
sada zapoĉinje u njegovom srcu i misli. Novost ne dolazi sama od sebe. Tako i Isus dolazi u
otvoreno srce koje prihvaća promjenu i otvorenost. Tek s prihvaćanjem obnove vlastite dubine –
srca, moţe se nadati novom ĉovjeĉanstvu. Ponavljam, Isus nudi novo 'stvaranje' zapoĉinjući od
ljudskog srca. Kao što je dah Boţji oţivio prvog ĉovjeka Adama, tako Duh Isusov raĊa novog
ĉovjeka duha i ljubavi. Tek onaj koji prihvaća ljubav kao princip i koordinatu ĉovjeĉanstva moţe
oĉekivati novu budućnost. Ako se ljudi ne promjene u svojoj dubini, uzalud je mijenjati sve
izvanjske forme.


                                                                                                 9
Sva nova saznanja (nova nauĉavanja) izgleda da su preskoĉila ĉovjeka kao ĉovjeka i njegovu
dubinu. Sve su novosti (novine) bile izvanjske i zato nisu donijele Novog Ĉovjeka. Onaj tko
oĉekuje novost (plemenitost, ljubav, zajedništvo), a ĉuva 'staro' srce ostat će razoĉaran. Bolje
tehnike za promjenu svijeta nema od ljubavi... Sva imanja svijeta ne stvaraju nova bivstvovanja,
zato još nema 'boţanskog vremena' – nema Isusa u svemu.
Temelj boljoj budućnosti je u ĉovjeku, a ne u novim stvarima. Pa zar stvari mogu biti nove?! Na
prvi pogled izgleda da jednako ţive pošteni i nepošteni, ali u dubini je sasvim drukĉije. Pošteni
prepoznaju sinove ljudske i sina Boţjega, iz dana u dan ulaze u iskustvo novog vremena.
Kršćanstvo nije neko pasivno ĉekanje budućnosti. Ono poziva na aktivni hod prema Naprijed.
Zato ĉovjek kršćanin ne smije stati ravnodušno prema stvarnosti koja se dogaĊa.
Dubina njegove duše tjera ga da svijet mijenja zapoĉinjući prvenstveno od sebe, od svojeg srca.
BeznaĊe je neboţansko, nekršćansko. Kad su vremena loša, tada su oni koji vjeruju u Boga
pozvani da budu nosioci aktivne nade, da otapaju beznaĊe. Bog će im doći ususret, ako su
plemenito raspoloţeni.
Ĉovjek proţet ljubavlju ne moţe biti u beznaĊu – njemu svako jutro sviće boţansko kraljevstvo.
Advent nas svake godine poziva da obnovimo optimistiĉku svijest i da se ne damo utjecaju
apokaliptiĉkih slutnji. Barem ne na religioznoj osnovi. Isus trajno uprisutnjuje Boga u svijetu, u
našim srcima.
TakoĊer treba imati ţivu svijest, ponavljam, da smo mi takoĊer odgovorni za našu budućnost i
budućnost svijeta. U ovome globalnom shvaćanju opasnost je da se odgovornost prenese na neke
'svemoćne', 'neimenovane', politiĉare. 'Svi smo mi odgovorni', davno reĉe jedan naš pjesnik (V.
Gotovac).
Odgovorni smo u Crkvi i svijetu. Bila bi velika zabuna ako bi izvanjski odigrali slavljenje, a u
dubini ostali blokirani na neke svoje forme. Festivnost bi trebala izvirati iz srca i odraţavati se na
kićenjima, ali izgleda da se radi trgovine stvar dogaĊa obrnuto, slavi se izvanjski da bi se
zakrililo unutarnju potištenost.
Da, da bi nam se nutrina otvorila Budućnosti, Isusovom dolasku, potrebno je pripraviti se,
potrebno je napraviti neke zaokrete. Ako ostajemo na istim pozicijama teško je da nam se otvori
nova vizija.. Ĉovjek je jedno biće, pa je potrebna duhovna i tjelesna priprava.
Marjan Jurĉević

http://www.katolicki-tjednik.com
 Sve je moguce kada se srca i ruke ujedine uzdajuci se u Boga

Treća nedjelja došašća

Uvod
Na ovu nedjelju – Treću došašća svećenik moţe obući misnicu ruţiĉaste boje kao znak radosti
koju odaje sam naziv ove nedjelje: Radujte se – latinski: Gaudete! Sv. Pavao pojašnjava o kakvoj
je radosti rijeĉ: „Radujte se u Gospodinu uvijek!“ (Fil 4,4). Njemu kao da nije dovoljno reći to
jednom pa veli: „Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu!“ (Fil 4,5). Svijest o blizini Gospodina
Isusa Krista uzrok je naše duboke kršćanske radosti. Gospodin nam je blizu u trenutku dolaska u
crkvu i na poĉetku ovog misnog slavlja. Ţelimo punom pozornošću ĉuti i primiti Njegovu rijeĉ i
sjediniti se s Njime blagujući Njegovo tijelo pod prilikama kruha i vina. Danas takoĊer
obiljeţavamo Nedjelju Caritasa pa otvaramo svoje srce za sve kojima su na osobit naĉin
potrebna naša molitva i konkretna pomoći. Kako bi Gospodina mogli primiti na dostojan naĉin, u
duhu se prigibamo pred Ocem Njegovim i Ocem našim te ponizno priznajemo svoje grijehe, za
njih se iskreno kajemo i molimo oproštenje.

                                                                                                   10
Sve je moguće kada se srca i ruke ujedine uzdajući se u Boga

Teško je opisati radost koja ispunjava ĉovjekovo srce dok ĉeka ljubljenu osobu ili neki osobito
sveĉani trenutak kada se obiljeţava završetak neĉega u što je puno uloţio: poloţen vozaĉki ispit,
dodjela diplome nakon svršenog studija, redovniĉki zavjeti, svećeniĉko reĊenje itd. Prvo ĉitanje
iz Knjige proroka Izaije opisuje radost koju prorok budi u srcima porobljenih Izraelaca koji su
odvedeni iz vlastite zemlje, prvi put u daleku Asiriju, te drugi put u Babilon. Za povratak iz
daleke zemlje u zemlju svojih predaka trebalo je proći Sirijsku pustinju. Na takvom putu vrebaju
brojne opasnosti, a sam po sebi hod je teţak i opasan zbog nedostatka vode i vrućine koja je
nebrojeno puta bila uzrok da oni koji su u pustinju ušli nikad više iz nje nisu izišli. Krenuti na
put u nepoznato i doći u zemlju iz koje su oĉevi otišli i ne znati što će ĉovjek tamo zateći, velik
je izazov u svakom vremenu, pa ĉak i danas. Nakon što su brojne naše ţupe stradale u
potpunosti, nije malen broj onih koji su godinama skupljali volju i hrabrost da makar posjete
zgarište svoga doma iz kojeg su izbjegli i prognani, dok nije malo ni onih koji još uvijek ne
pomišljaju na povratak. Imajući takvu sliku pred oĉima, bit će nam lakše razumjeti kako je bilo
Izraelcima krenuti iz Babilona kroz pustinju u svoju zemlju u kojoj je odavno uvelike nicao
korov i u kojoj je trebalo krenuti ispoĉetka.

Takav je ĉovjek koji se u Boga uzda

U tom oklijevanju prorok ih hrabri i u njihove duše ţeli vratiti oduševljenje i ljubav prema svojoj
domovini i svome kraju jer je svjestan da ĉovjek, nošen ljubavlju i nadom utemeljenom u Bogu
iz koje se raĊa ţivotno oduševljenje i radost, moţe uĉiniti puno. Takav ĉovjek ne krivi sve i
svakoga osim sebe; takav ĉovjek je odvaţan i ne odustaje pred prvom preprekom; takav ĉovjek
ne kuka nad problemima nego ih rješava na naĉin kako je to moguće; takav ĉovjek je ĉovjek koji
gradi, koji se bori, koji je s malim zadovoljan, koji oko sebe širi pozitivno ozraĉje, koji druge
potiĉe i snaţi, koji se ne boji budućnosti; to je jednostavno reĉeno: ĉovjek koji se u Boga uzda, s
Njime suraĊuje i ţivi i u Njega polaţe svu svoju nadu. A kada takav ĉovjek naĊe sebi sliĉne te
kada se udruţe i kada se njihovi glasovi ujedine u molitvu, tada sve vrlo brzo prerasta u pjesmu i
ono što se ĉinilo nemogućim postaje moguće. Zato prorok već „vidi“ radost koja će ispuniti
pustoš pustinje kada njome budu kroĉile noge velikog broja onih koji će se ujediniti na putu u
svoju domovinu, u svoj kraj. Prorok kliĉe i poziva: „Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena,
neka kliĉe stepa, nek' ljiljan procvjeta. Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja kliĉe i nek'
se raduje.“ (Iz 35,1-2). Pustinja će makar za trenutak, od mjesta gdje nikoga nema i od koje se
plaše ljudska srca, postati slavna poput Libanona, divna poput gore Karmela i ravnice Šaron uz
obalu mora.

Iz sigurnosti tuĊine u neizvjesnost domovine

Za neki odluĉujući korak u ţivotu ĉesto nam je potreban poticaj jer je ĉovjek stavljen pred izazov
i pred prekretnicu svoga ţivota. Tako je bilo i s prognanim Izraelcima u Babilonu koji su se već
naviknuli u tuĊoj zemlji i kojima nije bilo nimalo jednostavno i lako napraviti odluĉujući korak i
napustiti takvu sigurnost te krenuti na dalek put u svoju domovinu u kojoj će trebati puno truda i
muka da bi iznova izgradili i obnovili ono što je srušeno ili zapušteno. Prorok podiţe svoj glas i
potiĉe ih: „Ukrijepite ruke klonule, uĉvrstite koljena klecava! Recite preplašenim srcima: 'Budite
jaki, ne bojte se!'“ (Iz 35,3-4). Temeljni razlog zbog kojeg ne trebaju od straha i neizvjesnosti
klonuti njihove ruke ni klecati koljena niti se srce plašiti jest svijest i duboka vjera da Bog „sâm
hita da nas spasi“ i da je to Bog po kojem će „sljepaĉke oĉi progledati, uši se gluhih otvoriti“, a
„hromi će skakati k'o jelen i njemakov će jezik klicati“. Taj Bog je tako moćan i toliko ima sluha
za potrebe ĉovjeka da će dati te će „u pustinji provreti voda, i u stepi potoci“.
Kako se oteti dojmu da bi i danas bilo moguće oţivjeti brojna razorena mjesta u mnogim našim
krajevima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, samo kada bi se ljudi ujedinili, ispunili se nuţnim
                                                                                                 11
oduševljenjem i prestali se bojati te se oslonili na Boga. Teško se oteti dojmu da većina krivi sve
i svakoga te da nema tako nuţne i prirodne ljubavi prema svojoj domovini i svome kraju koja bi
prevagnula na stranu povratka stvarajući pritom tako nuţno zajedništvo bez kojeg će i dalje u
mnogim domovima rasti korov, a cijeli krajevi svojom pustoši stvarati ĉuĊenje i grozu u oĉima
prolaznika. Kada se ljudska srca i ruke ujedine i kada se oslone na Boga, tada mogu i takvi
krajevi procvasti i zaţivjeti ţivotom. Prorok je poticao i nadao se. Brojni ţupnici, koji se hrabro
zaputiše prema ţelji svoga pastira u opustošene ţupe s nakanom da ih obnove, jesu proroci
današnjice i ţivi poziv da se srca ţupljana ujedine i naprave prijelomnu odluku u kojoj će
prevagnuti ljubav prema domovini, kraju i zaviĉaju nad zemljom tuĊom, nad lakšim ţivotom i
ugodom.

Poljoprivrednikova vjera

Razmišljajući o vremenu komunizma i njegovim idejama, ĉini mi se zanimljivim da se on nije
nimalo oslonio na seljaka, odnosno poljoprivrednika, nego na radniĉku klasu. Štoviše,
poljoprivredniku je u komunizmu uglavnom gotovo uvijek nešto oduzimano, bilo da je rijeĉ o
zemlji ili o onom što bi proizveo. Komunizam je bio povezan uz bezboštvo, a uvjeren sam da je
upravo poljoprivrednika najteţe uvjeriti da Boga nema. Poljoprivrednik ţivi s prirodom i u
prirodi Boga susreće i od Boga ovisi. Dapaĉe, on s Bogom raĉuna i ima viziju onoga što će biti.
Tako već pri sijanju pšenice, jeĉma, kukuruza…, poljoprivrednik već duhom vidi kako će se to
polje zazelenjeti, pa potom dobiti zlatnu boju zrelosti bogatu plodovima kojima će napuniti svoje
ţitnice. Ţiveći s prirodom poljoprivrednik ţivi strpljivo znajući da je za svaki rast potrebno
vrijeme te moli za kišu, ranu i kasnu, tako vaţnu za klijanje i za rast ploda. Sv. Jakov apostol
koristi upravo tu sliku da pozove kršćane svoga vremena i kršćane svih vremena da strpljivo
ĉekaju dolazak Gospodnji radeći sve što je potrebno da u svome ţivotu donose dobre plodove.
Potiĉe ih da se ne tuţe jedni na druge te da za uzor podnošenja raznih zala uzmu proroke koji su
govorili u ime Boţje.
Došašće je blagoslovljeno vrijeme kada bi trebali više razmišljati o Boţjoj rijeĉi i ĉitati o svetim
ljudima kako bi se nadahnuli njihovim primjerom. Tako ĉesto bi se morali posramiti nad svojim
osrednjim kršćanskim ţivljenjem kada razmišljamo o muĉenicima koji su svoj ţivot tako
spremno dali za Krista i za ljude; kad razmišljamo o crkvenim nauĉiteljima koji su tako divno
tumaĉili Boţju rijeĉ; kad razmišljamo o tolikim svetim dobroĉiniteljima koji su otvarali bolnice,
lijeĉili bolesne, strpljivo podnosili patnje, tako snaţno i puno molili… Dovoljno je da se svatko
od nas sjeti samo svoga sveca zaštitnika ili zaštitnice.

Sumnje je najbolje rješavati u susretu s Isusom

Tamnica je simbol odvojenosti od svijeta i ţivota meĊu zidovima iz kojih se ne moţe izaći bez
dopuštenja ĉuvara. Simbol je i teškoga ţivota u kojem je ĉovjek primoran satima razmišljati o
onom zbog i radi ĉega je dospio u tamnicu, ali i mnogim drugim stvarima. Sv. Ivan Krstitelj
nalazi se već dva mjeseca u tamnici u jakoj utvrdi Maheront, nedaleko od Mrtvog mora, kamo ga
je zatvorio Herod Antipa. Tu sv. Ivan ima napretek vremena za razmišljanje. TakoĊer ima i
pogodnost koju nisu imali svi zatvorenici, a to je da su ga mogli posjećivati. Redovito dolaze
uĉenici i izvješćuju ga o Isusovom djelovanju. Tako su mu prenijeli da je Isus ozdravio gubavca,
Petrovu punicu, opsjednutoga, slijepca, njemaka i druge bolesnike te mu kazali kako od onih,
koji ga ţele izbliza slijediti, traţi da ostave sve i poĊu za njim. Gotovo sigurno je svaki od
Ivanovih uĉenika imao viziju što bi Mesija trebao raditi i kako postupati, a sigurno su i sv. Ivanu
postavljali pitanja, je li Isus, na kojeg je on pokazao, uistinu obećani Mesija i djeluje li baš onako
kako se od Mesije to oĉekuje? Dugo vrijeme samoće i razmišljanja moţe dovesti da ĉovjek stavi
u sumnju neke stvari u koje ne bi posumnjao u normalnom svakodnevnom ţivotu. I sv. Ivan
razmišlja, nije li moţda pogriješio upirući prstom na Isusa kao na obećanog Mesiju. Za razliku
od mnogih, odnosno od većine nas, sv. Ivan ne daje sam odgovor ponašajući se da sve zna niti
ogovara ili sudi o Isusu nego šalje svoje uĉenike Isusu da ga pitaju: „Jesi li ti Onaj koji ima doći
                                                                                                   12
ili drugoga da ĉekamo?“. Sumnje koje se raĊaju u našem ţivotu najbolje je rješavati u susretu s
Isusom koji nam odgovara nerijetko preko rijeĉi iz Svetoga pisma.

Pozvani smo biti stameni u vjeri

Rijeĉima iz Svetog pisma Isus odgovara i na upit sv. Ivana Krstitelja citirajući proroka Izaiju koji
naviješta dolazak Mesije rijeĉima: „Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se ĉiste, gluhi ĉuju,
mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanĊelje“ (Mt 11,5). Ovim odgovorom Isus jasno
pokazuje da Sin Boţji, odnosno Bog sam, nije onaj koji se uklapa u ljudske predodţbe i koji se
ponaša onako kako ljudi ţele. Naprotiv, ljudi trebaju sasvim otvoriti svoje srce kako bi upoznali
Boga onakvog kakav On jest i kako bi sebe i svoj ţivot uskladili prema Bogu i Njegovim
rijeĉima, a ne da usklaĊuju Boga sa sobom i svojim ţeljama. Tako otvoreno srce za Boga imali
su mnogi: slijepi, hromi, gubavi, gluhi, siromasi… Takvo srce imao je sv. Ivan Krstitelj koji nije
bio poput trske koju svaki vjetar ljulja niti je bio mekušasto odjeven. Naprotiv, bio je vrlo stamen
u vjeri, jasan na rijeĉi, oĉvrsnut pokorniĉkim ţivljenjem te je Isus za njega kazao kako „izmeĊu
roĊenih od ţene ne usta veći od Ivana Krstitelja“. Svatko od nas pozvan je biti ĉvrst poput sv.
Ivana Krstitelja i u isto vrijeme biti sasvim otvoreni za Kraljevstvo nebesko poput slijepih,
nijemih, hromih, bolesnih, siromaha. Vrijeme došašća je Bogom dano za pitati se jesmo li na
pravom putu i sukladno osobnom odgovoru i djelovati.

Biblijski komentar misnih čitanja u godini A
"Djela Kristova" zbunjuju Krstitelja
3. nedjelja došašća:
U starini, dok se u Zapadnoj Crkvi u liturgiji upotrebljavao latinski jezik, ova se nedjelja zvala
"Gaudete -Radujte se!", zbog ulazne pjesme uzete iz Fil 4, 4, a taj Pavlov odlomak upotrebljavao
se kao poslanica nedjelje. U ovoj liturgijskoj godini ne ĉitamo odlomak iz Fil 4, ali je ulazna
pjesma ista. Ova je nedjelja oaza radosti u spremanju na Isusov dolazak. Zborna molitva i prvo
ĉitanje govore o toj radosti. Poslanica, uzeta iz Jak 5, zove na strpljivost po uzoru na
poljoprivrednike i starozavjetne proroke.
U evanĊelju Krstitelj, zbunjen "djelima Kristovim", šalje svoje uĉenike da pitaju Isusa je li on
Oĉekivani ili treba drugoga ĉekati. Isus mu odgovara proroĉkim citatima o ĉudesnim djelima
najavljenim za mesijanska vremena te proglašava blaţenima one koji se nad njim ne sablaţnjuju.
Zatim hvali Krstitelja što nije kao trska koju ljulja vjetar te što jest više od proroka.
Ova nedjelja zove nas na radost, unatoĉ šokantnom naĉinu Boţjeg djelovanja po Isusu. Kao
nekoć Krstitelju, i nama danas Isus poruĉuje: "Blago onom tko se ne sablazni o mene!" Svojom
"obiĉnošću" Isus je povijesnim slušateljima pa i Krstitelju davao povod za "sablazni", oteţavao
vjeru. Ipak nije odustao od svog naĉina uprisutnjivanja spasenja koje Bog nudi, nego je zvao
ondašnje, a zove i današnje vjernike na otreţnjenje... Isus je opunomoćeni poslanik Boga koji
iznenaĊuje, koji se ne da svesti na ljudsko oĉekivanje. Takav Bog mogao bi po magijskim
obredima i formulama biti prisiljavan da se pokori ljudskim manipulacijama. Jesmo li radosni što
Isus objavljuje Boga ţivog, drukĉijeg, iznenadujućeg?

Pjesma povratnika (Iz 35, 1-6a.10)
Iako je u prvom dijelu Izaijine knjige koji sadrţi propovijedi povijesnog Izaije od 735. do 701.
pr. Kr., ovaj odlomak odraţava stanje suţanja u Babiloniji izmeĊu 589. i 538. pr. Kr. MeĊu
njima djeluje prorok koji najavljuje povratak u zemlju djedova kroz Sirijsku pustinju. Tako se
uţivljava u budući izlazak iz ropstva kao da se dogaĊa u njegove dane. Zove na radost "pustinju i
zemlju sasušenu" (r. 1). Pustinji kroz koju prolaze povratnici "dana je slava Libanona, divota
Kartnela i Šarona" (r. 2). Libanon je sjeverni susjed Svete zemlje, Karmel gora u sjevernoj
Palestini, Šaron primorska ravnica u središnjem dijelu Palestine. "Ruke klonule, koljena klecava"
(r. 3) jesu osobe izgnanika koje prorok zove na sadašnju radost radi budućeg izbavljenja. Pri
putovanju slijepcima je vrlo teško zato što ne vide hrapav put i jer ovise o pomoći suputnika.
Prorok najavljuje da će o novom Izlasku slijepci progledati, gluhi zadobiti sluh, hromi prohodati,
                                                                                                 13
nijemi progovoriti (r. 5-b). Bog spašava ne samo dušu nego i tijelo. Ĉovjek ne bi bio potpuno
sretan kad i svojom tjelesnošću ne bi doţivio eshatonsko spasenje. Povratnike će "pratiti radost i
veselje", od njih će "pobjeći bol i jauci" (r. 10). Oĉito da ovakav san nije ostvaren prilikom
povijesnog povratka iz babilonskog suţanjstva 538. pr. Kr. To je idealni Izlazak mesijanskih
vremena koji će ostvariti Krist Gospodin.
U odgovoru Krstiteljevim izaslanicima Isus citira r. 5-6 ove pjesme povratnika potiĉući
izaslanike neka jave Ivanu što su vidjeli i ĉuli. On svojim djelovanjem ispunja proroĉanstvo
Izaijine knjige. Kuda on prolazi, raduje se pustinja i zemlja sasušena, kliĉe i cvate stepa.

Ratar iščekuje dragocjeni urod (Jak 5, 7-10)
U širem odsjeku Jakov zove kršćane prvog stoljeća, pa i nas danas, na strpljivo ĉekanje Kristova
eshatonskog nastupa. Ovdje za uzor strpljivog išĉekivanja stavlja poljoprivrednike i
starozavjetne proroke. Pred poĉetak kišnog dijela godine palestinski poljoprivrednik trebao je
svoju njivu uzorati i zasijati. "Kiša rana" jest jesenska, koja omogućuje da zasijano sjemenje
nikne. "Kiša kasna" jest proljetna, koja omogućuje da izrasla pšenica isklasa i dobije zrnje.
Poljoprivrednik je uĉinio sve što je mogao i preostaje mu nada da će upravo te godine kiša pasti
na vrijeme, a to ne zavisi od njega. Ratar je ovdje slika ĉekanja proţeta nadom, slika ţivotnog
optimizma. "Dolazak se Gospodnji pribliţio" (r. 8) - to je eshatonski dolazak za koji vjernici
trebaju uvijek biti pripravni, ali moraju pritom obavljati svoje zemaljske duţnosti kao što je ratar
zasijao njivu nadajući se ţetvi.
"Proroci su govorili u ime Gospodnje" (r. 10) rijeĉ Boţju za svoje suvremenike ali su i
najavljivali Dan Gospodnji kao doba konaĉnoga Boţjeg zahvata u ljudsku povijest. Proroci su
"uzor strpljivosti i podnošenja zala" zato što su ustrajali u svom pozivu unatoĉ osporavanjima
ĉak meĊu religioznim sunarodnjacima. Boţju volju sami su vršili i drugima nastojali otkrivati.
Zato su ĉesto bili kritizirani kao samozvani i laţni proroci. Njihova "strpljivost i podnošenje
zala" nije stoiĉka apatheia, nezainteresiranost za ljude i dogaĊaje, nego aktivna strpljivost,
osmišljena vjerom. Ovi ratari i proroci nama su poticaj na radosno i strpljivo oĉekivanje spasenja
koje Bog u Kristu već nudi, ali i sprema.

Blago onom tko se ne sablazni o mene (Mt 11, 2-11)
Ovaj dio graĊe o Krstitelju donose jedino Matej i Luka. Mateju je svojstvena poĉetna
konstatacija: "Kad Ivan u tamnici doĉu za djela Kristova, posla svoje uĉenike..." (r. 2). U
poglavljima 8 - 9 on je prikazao sljedeća "djela Kristova".
- ozdravljenje gubavca (8, 1-4);
- ozdravljenje Rimljaninova sluge u Kafarnaumu (8, 5-13);
- ozdravljenje Petrove punice i drugih bolesnika (8, 14-17);
- od onih koji ţele meĊu uĉenike Isus traţi da prihvate materijalnu nesigurnost i nenavezanost na
obitelj (8, 18-22);
- stišana oluja na jezeru (8, 23-27);
- ozdravljenje opsjednutog iz Gadare (8, 28-34);
- ozdravljenje uzetog u Kafarnaumu (9, 1-8);
- poziv Mateju i gozba u njegovoj kući (9, 9-13);
- nova disciplina posta (9 ,14-17);
- ozdravljenje bolesne ţene i uskrišenje Jairove kćeri (9, 18 26);
- dvojici slijepaca Isus vraća vid (9, 27-31);
- opsjednutom njemaku Isus vraća dar govora (9, 32-34);
- Isus pastir izraţava sućut za ovce bez pastira (9, 35-38).
Za ta "djela Kristova" ĉuo je Krstitelj u Maherontu, Herodovoj utvrdi istoĉno od Mrtvog mora,
podignutoj za obranu od Arapa. Tu je Herod Antipa dao zatvoriti Krstitelja po nalogu svoje
prileţnice. Iz konteksta se moţe naslutiti da Krstitelj u tamnici oĉekuje drukĉije nastupanje
Mesije, kojega je on predstavio prilikom krštenja. MeĊu svojim "djelima" Isus spominje i
naviještanje evanĊelja siromasima. Vjerojatno je rijeĉ o namjernom boravku meĊu zapuštenim
Galilejcima koji su bili izloţeni utjecaju poganskih susjeda a zanemarivani od jeruzalemskih
                                                                                                 14
rabina. Isus se meĊu njima osjećao potrebnim i prihvaćenim (usp. Mt 11, 25 -"maleni"!), dok je
Krstitelj vjerojatno oĉekivao da Isus više nastupa u glavnom gradu naroda te uoĉljivije pokazuje
nastup Boţje vladavine.
Isus vidi Krstiteljevu teškoću pa kaţe: "Blago onom tko se ne sablazni o mene" (r. 6). Time
pokazuje da zna kako neki dobronamjerni sunarodnjaci oĉekuju drukĉijeg Mesiju. Njegova
"djela" dovode u pitanje njihovu vjeru u njega kao Mesiju. On uza sve to ne mijenja svoj naĉin
djelovanja, uvjeren da tako traţi Otac nebeski. Iako je Krstitelj izrazio nestrpljivost i sumnju,
Isus ga hvali kao naĉelnog proroka koji se ne mijenja kao trska što je ljulja vjetar. Na kraju kaţe
da je, uza svu Krstiteljevu veliĉinu, beskrajno veći "i najmanji u kraljevstvu nebeskom". Veći je,
a ne "bit će veći". Kraljevstvo poĉinje uz Isusa, uprisutnitelja spasenja što ga Bog nudi, jer po
Isusu Bog milosno vlada svijetom, a Isus je prvi ĉovjek svakom ţilicom svoga bića poslušan
Ocu. Tko je uz Isusa, tko u njemu neobiĉnom prepoznaje i prihvaća Boţjeg poslanika, već je u
kraljevstvu nebeskom. Dakako u poĉetnom stadiju, jer postoji i buduća, eshatonska faza
Kraljevstva.
Krstiteljevo pitanje i Isusov odgovor tiĉu se i nas danas. I nama Isus govori: "Blago onom tko se
ne sablazni o mene!" On je objavitelj Boga drukĉijeg, koji se ne da uhvatiti u magijske formule i
obrede. Uz takvog Isusa ţelimo ostati osjećajući se siromasima kojima on naviješta radosnu
vijest spasenja.
Dr. Mate Zovkić http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=114

http://www.don-ivica.net
GODINA A 2010/11
Nedjelja, 12 Prosinac 2010
Gaudete - Radujte se (liturgijska boja - ruţiĉasta)
Homiletsko razmišljanje nad biblijskim tekstovima
Prvo ĉitanje (Iz 35, 1-6a.10)
Tekstovi iz Izaijine knjige dotiĉu mnoge suvremenike. Upravo u vremenu došašća i korizme
ĉujemo razliĉite odlomke iz starozavjetnih proroka. Biblijska knjiga ne sadrţi samo rijeĉi
povijesnog Izaije, nego se njegove rijeĉi prenose i dalje pišu, jer su povezane s prijetnjama,
obećanjima ili pripovijedanjima, tako da se na njih mogu oslanjati i sljedeće generacije. Tako su
u ovoj knjizi obhvaćene rijeĉi više stoljeća: kritiĉne rijeĉi iz vremena kraljeva, rijeĉi utjehe iz
babilonskog suţanjstva, obećanja nakon povratka iz progonstva. Današnji tekst stoji na granici
Proto i Deutero Izaije. Gleda na na nevolju i progonstvo, na poniţenje i ropstvo, ali gleda i iznad
ove situacije, na jedan drugi izlazak. U tom pogledu se vidi novo osloboĊenje i povratak u
Obećanu zemlju. Zarobljenici sanjaju slavu stvorenja, koja će se ostvariti kad stepa postane
izvorom voda. Pustinja će biti cvjetna livada kada se ostvari Boţja blaga vijest.
Drugo ĉitanje (Jak 5, 7-10)
Tko imalo poznaje zemljoradnju, taj zna koliko je vaţno paziti na godišnje doba. U poslanici
nam se seljak stavlja kao uzor strpljivog ĉekanja. „I seljak ĉeka dragocjeni urod zemlje, sve dok
u jesen i proljeće ne padnu kiše." (Jak 5,7) I dalje „ isto tako trebate i vi biti strpljivi. Ojaĉajte
svoje srce, jer dolazak Gospodnji je blizu." (Jak 5,8) Strpljivo ĉekanje se ne odvija tako što
ćemo prekriţenih ruku ĉekati. Strpljivo ĉekanje misli na nešto mnogo više: nutarnji mir, ţivjeti
svjesno, s nadom i povjerenjem. Poznata molitva za opuštenost: „Daj mi opuštenost prihvatiti
stvari koje ne mogu promijeniti. Daj mi hrabrosti, promijeniti stvari koje mogu mijenjati, daj mi
mudrosti da znam razlikovati jedne od drugih." Tko ovako moli, svoju nadu i ĉeţnju stavlja u
Krista koji dolazi i koji nas uĉi mudrost i spoznaju.
 EvanĊelje (Mt 11, 2-11)
Odlomak evanĊelja se uklapa u cijeli tekst Mt 11,2-19. Dok se u prvom dijelu (Mt 11, 2-6)
govori o pitanju Ivana Krstitelja, u drugom dijelu stoji (Mt 11 7-19) Isusovo svjedoĉanstvo o
Ivanu. Odlomak opisuje i usporeĊuje dvije ţivotne slike. Ivan poziva narod, svojom porukom,
na obraćenje i krštenje „Pripravite put Gospodinu! Poravnajte mu staze" (Mt 3,3) On je sada u
zatvoru i šalje uĉenike k Isusu. On je nesiguran i ţeli doznati da li će se njegove poruke i djela

                                                                                                    15
ostvariti i ispuniti u ovom Isusu. Isus mu daje odgovor. Isus mu daje odgovor u kojemu navodi
rijeĉi proroka Izaije: „Slijepi vide, hromi hodaju, gubavi se ĉiste, gluhi ĉuju, mrtvi ustaju, a
siromasima se propovijeda evanĊelje." (Mt 11,5) I dalje „Evo ja šaljem glasnika svoga pred
tobom, on će pripraviti put." (Mt 11,10) S ovim znanjem i spoznajom Isus šalje Ivanove uĉenike
nazad. U ovom kontekstu jasna je i svijest o poslanju. U ovakvoj konstelaciji Ivan nas ponovo
vodi k Isusu i pokazuje nam Krista kao onoga koji ima doći, kao vrata k Ocu, kao put, istinu i
ţivot. I pokazuje nam da uĉenje i ţivljenje s Kristom predstavlja dug proces i ne završava u
jednom jedinom iskustvu ili doţivljaju. Ljudi kojima uspije potpuno se prepustiti Bogu, u
dobroti i milosrĊu, ali se angaţirati s budnim okom za stvarnost ili s elanom otvoreno reći istinu,
postat će sami vjesnici kršćanske poruke.
 Misno slavlje
Pozdrav: Gospodin, koji nam daruje mir i radost, neka bude sa svima vama.
 Uvod:
Ţivot bi bio mnogo lakši kad bismo uvijek jasno spoznavali smisao svih stvari. Naše zadaće bi
nam bile jasnije i mnogo bismo ih mogli bolje izvršavati kad bismo mogli vidjeti jasni cilj i
uspjeh. U stvarnosti nam, velikoj većini, ide onako kako je rekao veliki filozof Kierkegaard:
„Trebamo naš ţivot najprije ţivjeti, a onda, iza toga, gledajući unazad, moţemo neke stvari
shvatiti."
Jer je to tako, neki ĉovjek moţe upasti u poteškoće iako se cijeloga ţivota zauzimao za istinu i
pravdu, za Isusa. Danas ćemo ĉuti o Ivanu Krstitelju koji pita o smislu svog ţivota i dobiva
odgovor: Pripravio si pravi put. Isus siromašnima naviješta radosnu vijest koja oslobaĊa na ţivot.
Pitajmo se sada koji je smisao moga ţivota? Da li nas je doista, u duši, zahvatilo išta od pravog
adventskog raspoloţenja? Ĉekamo li Spasitelja koji će doći u naš svijet i donijeti nam spasenje?
Od ĉega moţe on mene spasiti?
Na poĉetku ove svete mise otvorimo Gospodinu naše srce da bi u nas stvarno mogao doći
Spasitelj.
 Molitva vjernika:
Boţe, naš Oĉe, poslao si svoga Sina da prihvati siromašne i da ih oslobodi. Sada dolazimo tebi sa
svime što nas pritišće:
 * Za našega Papu, biskupe i sve navjestitelje Radosne vijesti: podari im rijeĉi koje će ljude
nadahnjivati i ohrabrivati...
 * Za sve koji rade u misijama, daj da budu vjerni svjedoci tvoje rijeĉi i u nevoljama i
progonstvima, da tako svi ljudi osjete svoje dostojanstvo i tvoju ljubav, molimo te
 * Za sve nas: otvori nam oĉi i srce za mnogovrsne nevolje ljudi našega vremena, molimo te
* Za sve ljude koji su u ovoj sedmici, na poseban naĉin, osjećali svoju osamljenost,
razdijeljenost obitelji ili gubitak neke drage osobe, molimo te
 * Za sve koji više nemaju nikakve radosti u ţivotu, koji više nemaju ni hrabrosti, ni volje za
ţivotom, molimo te
 * Za naše pokojne, daj da uĊu u radost i veselje tvoje slave, molimo te.
 Gospodine, ti si nam blizu, jednom ćeš opet doći da dovršiš svijet. Po tebi hvalimo i slavimo
nebeskog Oca, u Duhu Svetomu, sada i po sve vijeke vjekova.
 Meditacija:
Radujte se u Gospodinu u svako vrijeme!
U tebi je, gospodine Isuse, radost
ti nas ne varaš,
ti si kod nas - sada sasvim blizu

Još jednom vam kaţem: Radujte se
S tobom, gospodine Isuse, traje radost,
ti nam pokazuješ putove
prema tebi i prema nama

Gospodin je blizu
                                                                                                16
ti sam si nam bio blizu
u kruhu i vinu
i bit ćeš opet
kako se uzdamo Joachim Schroedel
 Propovijedi
 a)
Neka procvjeta pustinja
Uvod
Svake godine se iznova vjeţbamo, u vremenu došašća, da razmišljamo i pripravljamo se na
blagdan Boţića. Ovo vrijeme priprave nam daje mogućnost zamisliti se, razmišljati o onome što
ĉini naš ţivot, što ga nosi, o ĉemu se stvarno radi. Vrijeme došašća nam nudi mogućnost izaći iz
svakodnevnice da razmišljamo o našim navikama i odbacimo ono što nas opterećuje ili ĉini
umornima. Karakteristiĉno je za ljude, oduvijek, da ĉovjek osjeća velik nemir u sebi i nad
sobom, da ima neutaţivu ţeĊ za svijetom u svjetlu, bez noći i tame. Ova ĉeţnja za ispunjenjem,
ovaj duboki nemir ljudi prema Bogu zahvaća liturgija adventa i dopušta nam da, u njezinom
slavljenju, susretnemo još veću Boţju ĉeţnju za ljudima. Krist uvijek iznova dolazi usred našeg
ţivota i vremena.
 Povjerenje nestaje
Kršćani se potiĉu da zbog vjere najavljuju došašće. Izaija, Ivan Krstitelj i Matej su to uĉinili u
podruĉju vjere, i danas pjevamo: Bog je za nas, Bog je uz nas, Bog ide s nama. Bog nas poziva,
glasom naše ĉeţnje za ljubavlju, mirom i pravdom. On nas zove i preko ljudi s kojima stupamo
u kontakt, ali i u konkretnim zadaćama koje nam donosi ţivot. Adventski ţivjeti znaĉi biti
otvoren za male stvari u svagdašnjici: za smiješak, stisak ruke, jednu lijepu rijeĉ ili neoĉekivani
susret. Rijeĉi proroka Izaije ne misle da su ĉovjek i svijet u ravnoteţi, nego su „usprkos" reći da
ţivotu, odraz sigurnosti i povjerenja da, konaĉno, postoji netko tko će sve dovesti do savršene
punine. Baš kao što je izraelski narod, tokom svoje povijesti, doţivio: usprkos svih uţasa i
nepravdi, koje je od poĉetka doţivljavao, Bog se uvijek doţivljavao kao vjeran Bog koji nije dao
da narod propadne. Cijelo postojanje starog Boţjeg naroda leţi, doslovno, na zahvalnoj pjesmi,
na neshvatljivoj Boţjoj inicijativi koja je narod izabrala i spašavala. Njegovo slavljenje - koje
se provlaĉi kroz cijelo Sveto pismo, usprkos svim kuknjavama i tuţbama - ne stvara sljepoću za
okrutan svijet, nego otvara oĉi za ĉinjenicu da je Bog rekao svoj da ĉovjeku i svijetu pa i onda
kad se ĉovjek okreće protiv Boga ili ĉini nevolje u svijetu.
 Pustinja se topi
I u nutarnjoj ĉovjeĉjoj pustinji trebaju biti izreĉene ove rijeĉi. Svatko od nas u sebi nosi neku
prazninu straha, nevolje, gladi ili izgubljenosti. Svatko od nas, u svom srcu, nosi makar malo
pustinje, komadić nutarnjeg poraza - netko ţali za izgubljenom dragom osobom, drugi se osjeća
osamljen ili napušten, netko je u teškoj svaĊi s drugim ljudima, drugi opet imaju brige zbog
djece i još mnogo, mnogo toga - tu je onda ĉovjek u nutarnjoj pustinji, osjeća se ili osjeća svoj
nutarnji ţivot ugroţenim i stoji izmeĊu raznih nutarnjih pustinjskih breţuljaka i ne vidi jasan
horizont. To su praznine s kojima se povremeno susrećemo- Izaija zove ljude da se ne stide
praznine, ni pustinje, nego da pokušaju ući i proći, jer Krist ne dolazi samo - reĉeno u slici - u
rascvjetali vrt naše duše, nego ţeli doći u našu nutarnju pustinju, u našu nutarnju prazninu da je
svojom prisutnošću ispuni. Svako siromaštvo i nemoć privlaĉi Boţju prisutnost poput magneta -
on ne ţeli da njegovo ljubljeno dijete propadne, nego dolazi u prividnu bezizlaznost i ispunja je.
Pustinja koja će ga primiti, ispunit će se njegovom ljubavlju i ţivotom. On nas dotiĉe svojom
ljubavlju, jaĉa klonule ruke i govori: Ohrabrite se! Otvara oĉi i malodušnima kaţe: Ne bojte se.
Smijemo se nadati da njegova obećana snaga stoji iznad svih naših ţivotnih situacija, iznad svih
naših problema i poteškoća, snaga koja izlazi iz NJEGA i koju ne moţe imati, ni dati ni jedan
drugi ĉovjek. Bog nas daruje svojom prisutnošću i daruje nam svoj mir koji tako blagotvorno u
nama djeluje. Na taj naĉin stojimo u Boţjoj milosti na ĉiju snagu nas podsjeća biblijska poruka.
Jer je Kraljevstvo nebesko već poĉelo u našem lomljivom i krhkom svijetu, on ţeli, po ĉovjeku
koji je povezan s Bogom u ljubavi i povjerenju, postati vidljiv i sve će obnoviti i ispuniti kad
ponovno doĊe. Tko, dakle, danas Boga slavi i ĉasti i sebe ukljuĉuje u adventske pohvale Boga,
                                                                                                17
vjeruje i ĉvrsto se nada da svjetske sile neće konaĉno uništiti stvorenje, jer ON je Bog i svemu će
suditi. Adventske pohvale nisu ništa drugo nego, usprkos svemu, reći da svijetu i ljudima. To
je hvala Stvoritelju i podrţavatelju ţivota i ĉvrsto vjerujemo da ovaj svijet konaĉno neće
propasti, nego je po njemu, Sinu Boţjemu, već spašen.
 Ĉeţnja raste
Osim toga nalazimo, uza sve loše što se na svijetu dogaĊa, mnoge ljude - utemeljene u vjeri - da
ne zakazuju, nego nalaze snagu uvijek iznova zapoĉinjati i ići, s povjerenjem, ususret novome.
Mir i blagostanje koji dolaze od Boga, pokazuju se u ljudima koji svoj ţivot ureĊuju potpuno
solidarno, ali i u molitvi. U bezbrojnim susretima i po onom podnošenju i nošenju zajedno,
moţemo to doţivjeti u mnogim situacijama. Biti kršćanin znaĉi: Mi smijemo od Boga nešto
oĉekivati. Gledamo u budućnost s puno povjerenja i idemo joj u susret, s ĉeţnjom. Oĉekujemo
pobjedonosni dolazak Kristov, koji će sjediniti i ispuniti sve naše krhotine i nepotpunosti. Kako
ga ĉekamo s puno oĉekivanja, jer Krist, koji je to obećao jednom je došao i tako je Bog po njemu
postao ĉovjekom. Vrijeme Došašća je posadašnjenje ovog temelja. Bog dolazi! Bog, sam, stoji
na našoj strani. On je onaj koji će nas dotaknuti u roĊenju svoga Sina i dodirnuti našu ĉeţnju
svojom ĉeţnjom. On uzima vremena za nas. Nebo dotiĉe zemlju. Tko sluša ove rijeĉi, neće se
moći ukloniti iz adventske poruke.
A)
U današnjem evanĊelju Isus nam se pokazuje sa svoje provocirajuće strane. Pita sasvim
neuvijeno, sasvim provokativno: Što hoćete ovdje? Zašto ste došli u crkvu, na bogosluţje, na
misu?
Što ţelite ovdje vidjeti? Treću svijeću na adventskom vijencu? Ili ste došli ĉuti lijepo pjevanje?
A moţda ste došli vidjeti nekog postarijeg svećenika u ĉudnoj odjeći? Moţda vidjeti lijepe ljude
- ljepših ćete naći u modnim katalozima.
Ili, što ste došli ovdje slušati nekoga tko vam naviješta rijeĉ Boţju? Da, kaţem vam, za to ste
danas ovdje došli. Da ĉujete rijeĉ Boţju. A rijeĉ Boţja nikako nije ugodna, komotna. Ona nas ne
gladi po našoj taštini.
Da, ovdje ćete danas, u ovom bogosluţju sresti rijeĉ Boţju, samoga Boga. Zato ste ovdje došli.
Svijeće, odjeća, pjesma to je samo ono izvanjsko - Bog vas traţi.
Ali što je to što Bog vama moţe ponuditi? Lijepo prije podne, lijepe pjesme, neku lijepu rijeĉ
koju ćete zapisati ili uokviriti?
Ne, ja sam ovdje, meĊu vama, da slijepi, meĊu vama, progledaju. da hromi prohodaju, gubavi se
oĉiste, gluhi ĉuju. Došao sam da vas oţivim, vas koji ste u duši davno umrli.
I vi ste ovdje, jer ste siromasi, kojima naviještam EvanĊelje: bijedni slijepci, hromi, neĉisti, gluhi
i mrtvi.
Moţda vam se ne sviĊa to priznati, moţda sebe ne ţelite u ove ubrojiti. Onda, zašto ste ovdje
došli? Svi ste vi ovdje došli iz samo jednog razloga. Jer trebate spasenja, jer ste nedostojni,
izgubili svoju ĉast i traţite.
I ne ljutite se na vašeg ţupnika što vam ovako govori, duţnost mu je i zadaća tako govoriti, jer
on vam nema i ne moţe ništa drugo ponuditi osim spasenja za dušu i ĉasti za duh.
I nema nikakvog drugog razloga da ovdje slavimo bogosluţje, nego samo jedno: doţivjeti
spasenje, jer smo nespašeni. Nekoć smo bili slijepi, a Bog je uĉinio da vidimo. Nekoć smo bili
hromi, Bog je dao da hodamo. Nekoć smo bili neĉisti i on nam je oprostio i oprostit će.
 Vi ste ovdje, jer traţite ţivot, a samo ga ovdje moţete naći.
 1.
Strpljenje
"Imaj strpljenja", " Samo strpljivo". To se vrlo lako reĉe. Ali biti strpljiv je nešto sasvim drugo.
Ako mislimo na ljude oko nas s kojima se dnevno susrećemo, onda opaţamo da, naveliko,
nedostaje strpljivosti, opuštenosti i radosnog raspoloţenja.
Nestrpljivi su kako jesu. Nervoza je nadaleko raširena bolest.
Izgledamo nespašeni i okovani. Mnogi zapoĉeti studiji nisu nikada završeni, jer nije bilo
strpljenja i dugog daha. Mnogi mladi su nepovratno upropastili svoj ţivot, jer u svojoj
seksualnosti nisu imali strpljenja odrastanja. Mnogi pacijenti u bolnicama se vrlo brzo
                                                                                                   18
razoĉaraju, jer nisu, nakon nekoliko dana, ozdravili.
Ĉinjenica je da gdje god pogledamo - nema strpljivosti.
Strpljivost seljaka
 "Seljak strpljivo oĉekuje dragocjeni plod zemlje dok ne padne jesenska i proljetna kiša. Priroda
ima svoje vlastite zakone. Njih treba strpljivo poštovati. Ako je zemljoradnik posijao nešto, onda
ne moţe ţeti nakon nekoliko dana. IzmeĊu sijanja i ţetve sjeme leţi u zemlji, dosta dugo, i kroz
to vrijeme se ne moţe puno uĉiniti, nego strpljivo ĉekati. Samo onaj koji bude strpljivo ĉekao, taj
će doţivjeti da nije bilo uzaludno. Iz sjemena su postale stabljike i klasje. Isplatilo se ĉekati,
vrijeme ţetve je sada.
Strpljenje seljaka je, za nas, samo slika.
- Tko ţeli nauĉiti strani jezik, ne moţe to u par tjedana. Godine marljivog rada su potrebne.
- Tko ţeli završiti studij i diplomirati, treba imati strpljenja i godinama marljivo raditi na dugi
dah.
- Tko se ne ţeli strpljivo pripremati za brak, nego srlja u seksualna iskustva, nikad neće doći do
sretnog braĉnog ţivota.
- Tko ţeli razviti svoju osobnost da postane liĉnost, tko ţeli svoj ţivot produbiti, dati mu smisla,
mora biti u neprestanom traţenju smisla i vrijednosti.
- Tko promatra svoj ţivot sa strane vjere, Boga, on je cijelog ţivota ĉovjek oĉekivanja, jer će
Bog sam dovršiti ono što je poĉeo svojim pozivom.
Znamo da se naš ţivot ne moţe odjednom ostvariti. Strpljivost je sastavni dio ljudskog
postojanja. Samo onaj tko ima strpljenja, samo on će doći na cilj. Njemu će tada biti
mnogostruko darovano, što se ne moţe postići ni marljivošću, ni inteligencijom.
Boţja strpljivost
 Nitko nema toliko strpljivosti kao Bog. On je stvorio svijet, iako mu svijet nije bio potreban za
njegovu sreću. On ga je, za ljude, tako dobro stvorio i ţeli ga, prema svom stvoriteljskom planu,
i dovršiti.
A što je ĉovjek uĉinio od djela Boţjega? Poznamo dobro sve prijeteće opasnosti na okoliš. I
vidimo svijet na rubu provalije.
A kako se Bog ponaša? Svijet mu nije dodijao, nije ga se zasitio. On drţi i nosi svijet. U
vjernosti stoji uz njega. To je jedinstvena i posebna strpljivost. Njegov DA svijetu je jaĉi od NE
ljudi prema tom istom svijetu.
Poznam usporedbu o pšenici i kukolju (usp Mt 13, 24-30). Kad su sluge otkrili kukolj, htjeli su
ga odmah išĉupati. No, Gospodin govori ne! Pustite da oboje raste do ţetve, jer inaĉe, ĉupajući
kukolj, išĉupali biste i pšenicu. To je strpljivost onoga koji je mogao pokazati silu, ali pokazuje
razumijevanje, jer je on stvarni i istinski Gospodar, ne samo strpljiv, nego dobar i tolerantan.
Takav je Bog!
Ako je taj Bog, naš Bog, onda bismo i mi trebali imati strpljenja, najprije s našim bliţnjima,
roditeljima, braĉnim drugovima, djecom, prijateljima, susjedima, s kolegama na poslu.
Pokušajmo ih prihvatiti onakve kakvi jesu. Prestanimo neprestano mrmljati, ismijavati,
kritizirati. Moţe, u stvari, biti vrlo teško izdrţati s nekim ĉovjekom koji svojim ponašanjem,
svojom razliĉitošću ide na ţivce. Najradije bih se odijelio od takvog ĉovjeka, poslao ga u
pustinju, pokušao s nekim drugim. Je li to rješenje? Ne bi li to mogla biti strpljivost i vjernost?
Tamo gdje se ĉovjek sebiĉno postavlja, sve konaĉno ide u komade.
Obratimo se Bogu u našoj nestrpljivosti: Gospodine, kao što ti imaš strpljenja sa mnom, daj da i
ja budem strpljiv, tako da bi sve u mom ţivotu, mojoj okolini, moglo rasti, razvijati se za ovog
kratkog ţivotnog vremena i da bi moglo donijeti ploda za dobrobit moju i moje subraće - ljudi.
 2.
"Krhotine donose sreću"
A krhotine prevarene nade?
Neprestano zajedno promatramo biblijske scene, ne samo da bismo bolje shvatili osobe koje nas
tu susreću. U onome što u njima vidimo, ţelimo sresti i same sebe, jer iako nas biblijske osobe
nisu poznavale, one nam mogu ipak pomoći da upoznamo sami sebe. Moţe li danas Ivan
Krstitelj pomoći da mi sami sebe bolje upoznamo?
                                                                                                 19
Ivan sjedi u zatvoru. Treba raĉunati s onim najgorim. U zatvoru nije samo ograniĉen u svojoj
vanjskoj slobodi kretanja, nego je okrenut prema samome sebi - kako mu to pada, pokazuje
pokušaj da stupi u kontakt s Isusom, preko posrednika.
Pitanje koje zatvorenik postavlja Isusu je jasno i sasvim izoštreno postavljeno. Tu se vidi
svrhovitost jednog ĉovjeka koji je sav svoj ţivot stavio u sluţbu nade, nade koja ima doći, koja
bi trebala doći: Boţji poslanik, Mesija.
Ivan više nije siguran. Prije je bio uvjeren. Moja velika nada se ostvaruje u Isusu iz Nazareta,
isplatilo se da sam uloţio sve svoje snage da pripremim put Mesiji - Boţjem poslaniku. Ova
sigurnost je sada nestala, u opasnostima koje mu prijete zarobljenom u tamnici. Zato on treba
pokušati Isusa podsjetiti, staviti pred Isusa: ti ipak znaš koliku sam nadu imao.
 Razmišljanje iza rešetaka
 Jasna alternativa koju Ivan oblikuje - Jesi li ti, Isuse onaj koji je poslan ili to ti nisi? Ova
alternativa sadrţi temeljni obris i temeljni materijal odgovora. No, Isus se ne drţi teme koju mu
je zadao Ivan, on ne ostaje u tom okviru. On napušta precizno postavljeno pitanje onoga koji
ĉami u tamnici. On ne dopušta da ga odgovor ograniĉi na dvije dane mogućnosti. Isus ide preko
tih mogućnosti da bi mu otvorio pogled za jedan novi vidik. I zato potiĉe Ivana da ide korak
dalje, preko onoga što je on postavio i oĉekivao. "Ne oĉekuj odgovor od alternativa koje ti vidiš,
koje ti moţeš oblikovati". Ovim savjetom Isus skida okove sa zarobljenog u tamnici, ali ovaj
savjet moţemo i mi sami povući za naš svijet i nas same.
 Sigurno odstojanje neutralnog promatraĉa
 Isus shvaća, gleda majstorski da postavi ljude u jedan prošireni prostor. On ne pokušava ovo
dati samo zatvorenom Ivanu, nego i njegovim uĉenicima. Oni su došli kao prenositelji pitanja i
kriju se iza tih pitanja, i ne ţele ništa drugo, nego to: primiti Isusov odgovor i prenijeti ga Ivanu.
No, Isus ih potiĉe na jednu puniju ulogu. Oni ne bi smjeli biti samo vjesnici, nego trebaju biti
svjedoci. Ne smiju se zadovoljavati prenošenjem Isusovog odgovora, nego trebaju sami izgraditi
sliku vlastitog iskustva i pri tome trebaju manje gledati na ono što on govori, nego trebaju pustiti
da im govore njegova djela. "Uvjerite se, provjerite, opustite se, krenite sami u igru, pokušajte
izaći iz sigurnog odstojanja, neutralnog promatraĉa! Ovako Isus dovodi svoje posjetitelje bliţe,
ali to isto se odnosi i na ĉovjeka koji nije, ni jednom rijeĉju, tu spomenut.
 Osloboditi zakopane znakove ţivota
 Ljude koji su okovani, zarobljeni - pronalazimo u našoj bliţoj i daljnjoj okolici. Nalazimo ih?
Poznamo li ih? Samo ovo - takve ljude prihvatiti, osloniti se na njih, moţe biti pomoć. Ponekad
je dovoljno samo malo - korak u susret, neznatni znak prihvaćanja i prilaz zatvorenosti je
otvoren.
Druga zadaća koju bismo mogli, u ovom adventskom vremenu, uĉiniti je mnogo teţa. Mogli
bismo mi sami poći traţiti nešto što bismo radije drţali pokrito. Mogli bismo pokušati doći u trag
onoga gdje smo mi sami sebe zarobili. Onda bismo mogli otkriti: da, ima u mojim
razmišljanjima i osjećajima mrtvih toĉaka, tu se ne miĉe ništa i ne mogu dalje. Iako je teško sam
sebi to priznati, još više košta prevladavanje i druge pripustiti u ovu bijedu. A najteţe je moliti za
pomoć i pustiti da nam drugi pomognu.
Svojim pozivom u pomoć, Ivan Krstitelj potiĉe sve koji ne ţele ostati u mrtvim toĉkama svoga
ţivota. Traţimo jedan drugoga u zajednici da bismo tako, meĊusobno, bili paţljivi: Isusova djela
se nisu dogodila samo u prošlosti. Kao zajednica vjernika, u kojoj je prisutan i djeluje Isus Krist,
moţemo stvarno utjeloviti Radosnu vijest za slijepe, hrome, gluhe, gubave, za siromahe i za
mrtve. Da, ĉak i za mrtve.
3.
Vrijeme slijetanja - za Isusa
Adventsko pripravljanje
Došašće - vrijeme dolaska, vrijeme priprave na dolazak Boga.
Advent - vrijeme ţurbe, vrijeme kupovine i pripravljanja za blagdan.
Advent - vrijeme tišine, vrijeme razmišljanja, sakupljanja i samodoţivljavanja.
 Kao uvijek, tako i za boţićno pripravljanje, sve nam je zajedniĉko, konaĉno oĉekujemo lijep i
intenzivan blagdan. Za mnoge je to blagdan roĊenja Isusova, za mnoge zgodna obiteljska
                                                                                                   20
sveĉanost - a kod jednih i drugih postoji opasnost da budu pomućeni ili razoreni zbog mnogih
svaĊa. A mnogi opet bjeţe u, ovim hladnim danima, prema takozvanom sunĉanom jugu - i ĉude
se da tu daleko, daleko od uobiĉajene okoline, ne osjećaju nikakvog boţićnog raspoloţenja.
Svake godine opet
Svi mi oĉekujemo za Boţić nešto izvanredno. Zašto se posebno pripravljamo baš za ovaj
blagdan, radujemo se, postoji neki cilj kojemu ţurimo, a onda, drugog dana ili najkasnije iza
Nove godine, sve zaboravimo. Samo darovi i ne poskidani ukrasi podsjećaju nas na Boţić.
 Boţić u zraĉnoj luci
Kontrolori u zraĉnoj luci koordiniraju start i slijetanje u takozvanim time-slots. Svaki avion ima,
prema tome, svoj vremenski plan. Ako doĊe kasno, a to se dogaĊa iz puno razloga, mora ĉekati
da se za njega napravi nova jedinica vremena koju moţe koristiti za polijetanje ili slijetanje. Pada
mi na pamet da smo svi mi, a i ja- rezervirali jedno vrlo kratko vrijeme. Vremensku jedinicu od
nekoliko dana u kojima Boţić stoji u sredini, a onda rezerviramo vrijeme za naše druge
aktivnosti.
 Boţić svakodnevno
Da, njegov roĊendan slavimo u noći izmeĊu 24. i 25. prosinca. Ali zar nemamo svakoga dana
mogućnosti u kojima nas Bog ţeli sresti, u kojima on ţeli ući u naš ţivot i tako svakog dana
uĉiniti nešto od Boţića. Moţda je on, upravo sada, potpuno i obnovljeno ĉovjek, kada se brinem
za nekoga tko je u opasnosti, bilo materijalnoj, bilo duhovnoj ako pokušam svoj ţivot usmjeriti
prema njemu, ako se ozbiljno na njega oslonim. Moţda će to biti baš za Boţić ako pokušam sebe
prihvatiti onakvim kakav jesam. Onda ću biti ovdje i on u meni, pravi ĉovjek za druge ljude.
Vidi se ono što se oĉekuje
Od Boţića vidimo, ĉujemo, doţivimo samo ono što hoćemo i ţelimo ĉuti i doţivjeti. Ništa
drugaĉije nije ni s ljudima u današnjem evanĊelju. I njih je Isus pitao što oni zapravo ţele vidjeti
i doţivjeti.
Moţda jednostavno previše oĉekujemo od Boţića, a onda budemo razoĉarani, jer se ne dogaĊa
ništa drugo nego ono što smo naviknuti doţivljavati od Boţića. Moţda nam se dogaĊa, ili
jednostavno ne moţemo shvatiti što to znaĉi da je Bog ovdje i sada, kod nas ljudi, postao
ĉovjekom. Da nas uzima za ruku i da prati naš ţivot, i da obnavlja obećanja koja je dao u
starijem savezu kojega je s nama sklopio, a sada ga s nama ponovo uĉvršćuje.
Pokušajmo, još jednom, sagledati Boţić realno. Nećemo uspjeti prekinuti sve naše obiteljske
svaĊe ako ih podrţavamo ĉitave godine. Pozovimo stranca na sveĉanost, nećemo mu time ništa
pomoći ako preko godine na njega ne mislimo i ne pomaţemo mu. Ako oĉekujem atmosferu i
raspoloţenje djetinjstva za Boţić, to neću doţivjeti, jer je djetinjstvo prošlost. Ako oĉekujem da
ću za Boţić sresti Isusa, to mi neće uspjeti ako najprije ne uĊem kod sebe i sebe njemu ne
otvorim.
 Još imamo vremena
Još imamo sedmicu dana vremena za pripravu. Pokušajmo realno ići u susret ovom blagdanu i
stvarno se pripraviti. Nadam se da će nam to uspjeti - moţda ćemo i vidjeti ono što (stvarno)
 nedostaje našem ţivotu a što stvarno slavimo. Tako Bog ţeli da na njegovo utjelovljenje
mislimo cijele godine, a ne samo u kratkom jednom trenutku kojeg smo mu odredili.
4.
Kako se mogu nadvladati sumnje u vjeri
Ivan, ĉuvši u tamnici, za Isusova djela, pošalje svoje uĉenike k njemu da ga pitaju. «Jesi li ti onaj
koji ima doći ili trebamo drugoga ĉekati? Isus odgovori: Idite i recite Ivanu sve što ste vidjeli i
ĉuli: slijepi vide, gluhi ĉuju, hromi hodaju, gubavi se ĉiste, mrtvi ustaju, siromasima se
propovijeda EvanĊelje. Blago onima koji se ne sablazne nada mnom. ( Mt.11,2-6 )
 U jednom svom romanu, ruski pisac Solţenjicin, pripovijeda o dvojici bolesnika. Oni se
susretnu u bolnici. Jedan se zove Šulubin, drugi Kartoglatov. Dok Kartoglatov stoji pred
otpuštanjem iz bolnice, Šulubin ima pred sobom tešku operaciju. Zato i misli da nikome na
svijetu, u ovome ĉasu, nije tako teško kao njemu. Kartoglatov je mnogo nauĉio kroz zatvore i
poniţenja u logorima, zato mu pokušava razjasniti: «Uvijek je teško ocijeniti kome je toga
trenutka najteţe, a još teţe je to ocijeniti kao uspjeh. Svatko se nosi sa svojom nesrećom. Ja
                                                                                                  21
mogu ocijeniti da sam u ţivotu mnogo pogriješio- ali tko mi moţe ustvrditi da netko od vas nije
pogriješio još više od mene!"
Time je on Šulubina pogodio na najosjetljivije mjesto, jer za razliku od Šulubina, Kartoglatov je
malo po malo prihvaćao politiĉki sistem. On je šutio zbog ţene, zbog djece, a konaĉno i zbog
vlastitog ţivota. U meĊuvremenu mu je ţena umrla. Djeca su mu postala nevjerojatno
tvrdoglava, a on sam se teško razbolio. I dok je on tako razmišljao, reĉe on Kartoglatovu: „Ako
bi se svaki pojedinac, nakon smrti, morao opravdati pred poviješću, tko je bio, onda bi mogle biti
samo tri mogućnosti, kako je to Puškin rekao: U našem jadnom stoljeću ĉovjek moţe biti samo
tiranin, izdajica ili zatvorenik».
Nije moja zadaća, sada, ovaj stav potvrĊivati ili pobijati. Ovaj stav nas poziva, u ovom ĉasu
razmišljanja, da se upitamo: «Što sam ja bio do sada? Jesam li bio neki samozadovoljni tiranin,
koji je mislio samo na sebe i na svoje interese ili sam bio izdajica, muĉenik koji se bojao izreći
svoje mišljenje ili sam bio zatoĉenik pravde i istine zbog ĉega sam morao podnijeti i odreĊene
posljedice? Drugim rijeĉima: jesam li zbog istine trpio?
Ovo pitanje odskaĉe još jaĉe u ovom ĉasu kad imamo pred oĉima ĉovjeka za koga se moţe reći:
On nije bio neki tiranin, ali Boţji tiranin da.
Bio je sve drugo osim suuĉesnika, jer je hrabro i neustrašivo ţivio svoju vjeru, a da nije gledao
na posljedice i opasnosti koje iz toga dolaze. A te nisu puno kasnile. Uhapšen je i baĉen u
tamnicu. To je bio, pogaĊate, Ivan Krstitelj. To je kao da nam on hoće reći: ţivi tako kao da,
sreća cijelog svijeta ovisi o tvom ţivotu.
I dok je tako ĉamio u tamnici, okrenut prema samome sebi, pohodile su ga najdublje vjerske
krize. Od kuda su prispjele? On je vjerovao da će Isus, kao poslanik Boţji, na silu dokinuti sva
bezboštva ovoga svijeta, da će Mesija pravednicima donijeti pomoć i osloboditi ih, nekim
ĉudom, iz tamnice. I kad se to nije dogodilo, onda ga je stalo muĉiti pitanje: Da li je Isus uistinu
Spasitelj svijeta? I to je bio razlog da pošalje svoje uĉenike k Isusu da ga pitaju: «Jesi li ti onaj
koji ima doći, ili drugoga da ĉekamo?» (Mt.11,3)
Ĉini mi se da se Ivan, u svojoj najdubljoj vjerskoj krizi, ponaša primjereno. Zašto? On ne ide sa
svojim poteškoćama bilo kuda, nego pita Isusa direktno.
To za nas znaĉi: u svojim poteškoćama, brigama i patnjama ne traţi rješenje bilo gdje. Idi
najprije k Isusu. Razgovaraj o tome s njime, jer u takvim situacijama ne pomaţe ljudska
mudrost, a još manje ljudski savjeti.
Samo onaj tko pronaĊe put k Isusu i pred njim se otvori, taj će pronaći odgovor. Na temelju tog
iskustva, piše Goethe o sebi samome: «I smijem potvrditi da nikada nisam došao nazad prazan
kad god sam, pod teretom i poteškoćama, odgovor potraţio kod Boga».
A kako glasi Isusov odgovor utamniĉenom Ivanu. Poruĉuje mu: „...slijepi vide, hromi hodaju,
gubavi se ĉiste, mrtvi ustaju, gluhi ĉuju, a siromasima se propovijeda EvanĊelje." (Mt.11,5)
To uopće nije odgovor na Ivanovo pitanje. To je nabrajanje ĉinjenica koje bi mogle ukazati na
Mesiju, ali ne onako kako to Ivan predstavlja. Drugim rijeĉima: Isus daje Ivanu, a preko njega i
nama, za razumjeti što, uistinu, danas svijet oslobaĊa - to nije sila sjekire, nego osjećajna i
odgovorna ljubav. To znaĉi: Bog kojega Ivan naviješta je sasvim drugaĉiji, nego ga je Ivan
zamišljao. On je uistinu Otac koji ljubi, koji ide za svakim pojedincem, pa ĉak i za njegovim
zloĉincem, da za njim, za zloĉincem da ga dobije za vjeĉnost. Iz toga izlazi za nas «Vozni red
Boţji» je sasvim drugaĉiji od «Voznog reda ljudi». Vozni red ljudi bi se mogao ovako opisati:
najprije ţivjeti, a onda umrijeti. Ali što to znaĉi ţivjeti? Komadić sreće, malo odmora, malo
novca, komadić priznanja, komadić zadovoljstva, a ipak što ĉovjek biva stariji, to tamniji i
beznadniji postaje ţivot njegov. Konaĉno, bit će ubrojen u staro ţeljezo pa makar u mladosti
mnogo napravio.
Vozni plan Boţji je potpuno drugaĉiji. Ovdje umrijeti ne znaĉi ništa drugo nego: sebe u nešto
ucijepiti, utopiti.
Vrijedno je spomenuti, u ovom sluĉaju, stav do kojega je došao Dostojevski, na kraju romana
«Demoni». Tu on govori: «Sav zakon ljudskog postojanja se sastoji u tome da se ĉovjek mora
klanjati cijelog svog ţivota pred neĉim višim... pa i najgluplji ĉovjek treba nešto više."

                                                                                                  22
http://www.glas-koncila.hr/
 Treća nedjelja došašća (12. prosinca)
Iz 35,1-6a.10 * Ps 146,6c-10 * Jak 5,7-10 * Mt 11,2-11
Mesija kakvog se nije oĉekivalo
Ivan je propovijedao pokoru i pozivao na obraćenje. Po njegovu shvaćanju samo radikalno
odreknuće od svega zloga i priklanjanje Bogu moţe odvratiti od ĉovjeka strašni Boţji sud i
kaznu. Njega je Isus koji se druţio s carinicima i grešnicima zasigurno iritirao. Isus je, tako
pretpostavljaju bibliĉari, barem neko vrijeme simpatizirao stroge asketske škole svoga vremena,
ali se oĉito od njih distancirao. Njegove propovijedi i njegovo ophoĊenje s ljudima zasigurno
nisu ulijevali strah. On budi povjerenje u Boga koji je dobar poput oca i oslobaĊa od straha koji
su jednako propovijedali i asketi i farizeji. U susretu s Isusom ljudi se doţivljavaju spašenima i
zdravima tijelom i dušom. Isus doduše pohvaljuje Ivana kao najvećeg izmeĊu roĊenih od ţene,
ali istodobno jasno daje na znanje da je njegovim dolaskom i propovijedanjem nastupilo jedno
sasvim novo vrijeme.
Ivan je oĉekivao sasvim drukĉijeg, moćnog Mesiju koji će uspostaviti kraljevstvo Boţje. Isus
doduše upućuje na uĉinke svojih propovijedi i ĉina: slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se
ĉiste, gluhi ĉuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanĊelje. Svaki poznavalac starih
proroka znao je da su upravo to stvarnosti po kojima je moguće prepoznati obećanog Mesiju.
Vijesti o nekoliko ozdravljenja i oţivljavanja mrtvih Ivana oĉito nisu mogle dovoljno uvjeriti i
utješiti. Jer još uvijek je bilo dovoljno bolesnih i umirućih, a od samog evanĊelja ljudi ne bivaju
siti. I konaĉno, po ovome i ovakvome Mesiji ne dogaĊa se sud, sjekira nije stavljena na korijen
drva, pljeva ne gori u plamenu. Nevjerojatno! I to je dakle Mesija?! Sigurno da onda nije ĉudo da
Ivana muĉe sumnje. I onda još k tome ĉudna primjedba: »I blago onom koji se ne sablazni nada
mnom.« A Ivan upravo to ĉini. Sablaţnjava se. »Jesi li ti Onaj koji ima doći, ili drugoga da
ĉekamo?« To je odluĉujuće pitanje vjere u toga i takvoga Isusa iz Nazareta. To se pitanje
postavlja i pred nas.
Da Bog djeluje na tako ĉudan naĉin, neprimjetno, skrovito, nenasilno - mnogima je, kao i Ivanu
Krstitelju, teško razumjeti. I to ĉovjeka nuţno stavlja pred odluku: prihvatiti tog i takvog Isusa ili
ne prihvatiti. Upravo je u tome sliĉnost naše sadašnje i tadašnje Ivanove situacije. Ako
promotrimo što se danas dogaĊa u svijetu i oko nas, koliko ima nasilja, mrţnje, nepravde, gladi,
zlostavljanja, patnje i bolesti, onda se i naša vjera u Boţju djelotvornost moţe poljuljati. Ipak,
gledajući prema Boţiću, upravo tu otkrivamo kljuĉ koji daje rješenje. Na Boţić postaje jasno
kako Bog djeluje: suzdrţano, skrovito, nenametljivo, s ljubavlju, patniĉki. Njegovo se
kraljevstvo ne uspostavlja revolucijom, već dolazi poput sjemena koje se stavlja u zemlju da bi
se razvilo do bogate ţetve.
Josip Koprek
http://www.kastav-crkva.com
http://www.sestre-scj.hr/showitem/povijest-druzbe
http://www.rijeka-nadbiskupija.com/eug09/index.html
Poĉetak Euharistijske godine 18. travanja 2009.
http://www.rijeka-nadbiskupija.com/
NOVO!!!        http://katehetski.ri-nadbiskupija.hr
http://www.ri-nadbiskupija.hr/

    Treća nedjelja došašća doziva nam u svijest pitanje koje su Isusu postavili Krstiteljevi
uĉenici: "Jesi li ti Onaj koji ima doći ili drugoga da ĉekamo?" Pitanje tko je Isus i odakle mu
vlast ĉiniti sve ono o ĉemu svjedoĉe evanĊelja, i puno više od toga, pitanje je koje se protezalo
kroz mnogobrojne stoljetne rasprave crkvenog uĉiteljstva, ali i obiĉnog puka. Tako je crkveno
uĉiteljstvo na svojim saborima (koncilima) definiralo vjerske istine koje ĉine nauk Katoliĉke
                                                                                               23
crkve. U tom kontekstu moţemo spomenuti neke, npr. Nicejski sabor (325.) na kojemu je
definirana Isusova istobitnost s Ocem, tj. da su Otac i Sin iste boţanske naravi ili biti,
Kalcedonski sabor (451.) na kojemu je definirana istina o Isusu kao pravom Bogu i pravom
ĉovjeku, odnosno da su u jednoj osobi dvije naravi - ljudska i boţanska, koje su nepomiješane,
nepromijenjene, nerastavljene i neodvojene, potom Treći carigradski sabor (680.-681.) koji
potvrĊuje postojanje dviju volja, boţanske i ljudske, u osobi Isusa Krista, kao i dva djelovanja,
neovisno jedno o drugomu, te Ĉetvrti carigradski sabor (869.-870.) koji je definirao istinu o
Bogu u ljudskom obliĉju.

      Isus nije mnogo govorio o sebi, ne zato što ne bi imao što reći ili zato što ga njegovi
slušatelji ne bi mogli u potpunosti razumjeti. Njegova su djela dovoljno govorila o Njemu. Zato
su ona bila dovoljan odgovor Krstitelju: "Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se ĉiste, gluhi
ĉuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje EvanĊelje." Bog je poslao svoga Sina u svijet da se
svijet po Njemu spasi i ta boţanska misija jest On - Isus iz Nazareta. I sva je ljudska mudrost o
Isusu utemeljena na Njegovu poslanju. Budući da je govorio "kao onaj koji ima vlast, a ne kao
pismoznanci" (Mk 1, 21) te da je i sam za sebe rekao: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!"
(Mt 28, 18), Njegove su rijeĉi i djela pobuĊivala veliki interes u javnosti. EvanĊelja svjedoĉe da
je i sam Isus pitao svoje uĉenike, dakle one koji su mu bili najbliţi i koji su ga najbolje znali: "A
vi, što vi kaţete, tko sam ja?" (Mt 16, 15), na što je Petar odgovorio: "Ti si Krist - Pomazanik,
Sin Boga ţivoga" (Mt 16, 16). Njegove su boţanske naravi bili svjesni i neĉisti duhovi koji su
ĉesto opsjedali ljude. Tako je jedan od njih u kafarnaumskoj sinagogi povikao iz ĉovjeka: "Što ti
imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Boţji!" (Mk 1,
23-24). Đavao ga naziva Svecem Boţjim jer Isus svojim boţanskim sinovstvom i mesijanskim
odabranjem jest Svetac u najpotpunijem smislu rijeĉi. Potvrdu Njegove svetosti nalazimo i u
rijeĉima satnika koji je prisustvovao Isusovoj smrti: "Zaista, ovaj ĉovjek bijaše Sin Boţji!"
Ţidovski je narod u Isusu prepoznao Boţjeg proroka, odnosno uĉitelja. O tomu najbolje svjedoĉe
rijeĉi uglednog ţidovskog farizeja Nikodema koji je jednu noć potajice došao Isusu i rekao mu:
"Rabbi, znamo da si od Boga došao kao uĉitelj jer nitko ne moţe ĉiniti znamenja kakva ti ĉiniš
ako Bog nije s njime" (Iv 3, 2). No, ono što mnogi Ţidovi, predvoĊeni svojim vjerskim voĊama,
nisu shvaćali jest Isusovo mesijanstvo. Iako su mu se divili i sa strahopoštovanjem slušali
Njegove rijeĉi, nisu mogli oĉistiti svoja srca od uţlijebljenih pravila Zakona koja im nisu
dozvoljavala spoznati Boga meĊu sobom. To se vrlo jasno vidjelo u procesu suĊenja kada su
umjesto pravednog ĉovjeka Isusa odabrali razbojnika Barabu.

    Današnje nam evanĊelje kaţe da je Isus, odgovarajući na pitanje Krstiteljevih uĉenika,
dodao: "I blago onom tko se ne sablazni o mene." Ovaj dodatak univerzalizira prethodni dio
odgovora jer se tiĉe ne samo Krstiteljeva vremena nego cjelokupne ljudske povijesti. Blago
onomu tko vjeruje u Isusa - Sina Boţjega i u Njegovo kraljevstvo unatoĉ svijetu i njegovim
vlastima. Blago onomu tko ţivi s Isusom, kao sa svojim Bogom, i tko svoj ţivot gradi na
Njegovim rijeĉima, jer je takav "kao mudar ĉovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša,
navale bujice, duhnu vjetrovi i sruĉe se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer utemeljena je na stijeni"
(Mt 7, 24-25). Blago onomu tko u Isusu prepoznaje siguran i ĉvrst temelj za sve svoje ţivotne
odluke jer zna da nije sam i da ĉini dobro, usprkos prividnoj nadmoći zla. Danas je u svijetu
mnogo sablazni. Neke prepoznajemo, a neke smo naţalost poĉeli tolerirati kao posljedicu
modernih trendova, uvjeravajući sebe i druge kako smo nemoćni uĉiniti iskorak. Isus ne misli
tako. Upoznati Isusa znaĉi prihvatiti ga u cijelosti i slijediti Njegov put. On je za sebe rekao da je
"Put, Istina i Ţivot" (Iv 14, 6). Svima nam je potrebna hrabrost i odvaţnost za slijeĊenje Njegova
puta, za govorenje i svjedoĉenje istine i za nesebiĉno ţivljenje u zajedništvu s drugima. Treća
nas nedjelja došašća poziva na preispitivanje naše percepcije Isusa i Njegove uloge u našemu
ţivotu. Potaknuti Krstiteljevim pitanjem, moţemo se i mi zapitati je li Isus onaj kojeg zaista
išĉekujemo u ovom svetom adventskom vremenu i kojega silno ţelimo u svomu ţivotu ili je naše
srce opterećeno nekim drugim išĉekivanjima?


                                                                                                   24
Blagdan Isusova rođenja jest blagdan slavljenja života i nade, one nade koja
daje i vraća smisao svakoj naizgled bezizlaznoj situaciji. To nam potvrđuju i
Isusove riječi o Ivanu Krstitelju: "Zaista, kažem vam, između rođenih od
žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu
nebeskom veći je od njega!" Ivan je nagovijestio dolazak novog vremena u
povijesti spasenja. On je bio velik jer je od Boga bio određen da nagovijesti
jedno novo vrijeme - vrijeme milosnog spasenja po Isusu Kristu, jedinom i
pravom Spasitelju. No, milosno vrijeme Isusova kraljevanja nadilazi vrijeme
izraelskog iščekivanja Mesije, stoga svatko tko se krštenjem ucijepi u
mistično Kristovo Tijelo, tj. Crkvu, nadilazi Krstiteljevu misiju, jer živi u
njezinoj ostvarenosti. To, pak, znači da bi kršćanin trebao biti čovjek nade i
vjere u smisao svega što čini u svom životu, unatoč konfuznom vremenu u
kojemu živi, jer ima Izvor s kojega se može i treba svakodnevno napajati.
On je pozvan graditi i uživati privilegij kraljevstva Božjega. U tome leži
veličina kršćanstva i dostojanstvo vjernika kršćanina. Blago onom tko
ustraje u tomu pozivu.

http://www.svetiantun.com/
http://www.samostan-poljud.com
http://obitelj.hbk.hr
http://www.dom-turnic.hr
Ovo je dom gdje imamo mjeseĉno misu. O tome proĉitajte više na njihovoj stranici.
http://www.ver.hr
Razmatranje
Teško je biti strpljiv, šutke i bez puno pitanja ĉekati muţa pomorca da se vrati nakon
polugodišnjeg izbivanja, da lijeĉniĉki nalazi pokaţu da je naš voljeni bolje, da napokon netko
zamijeti naš trud i talent, da nas Bog pogleda i smiluje nam se... Teško je biti i Job i Penelopa,
podnositi samoću i napuštenost, trpjeti duševne boli a ne moći se potuţiti, isplakati.
Nije li strpljenje ĉovjekova najveća vrlina i najteţe provediva odluka? Naĉelno nemamo
strpljenja. Lomimo prste, pocupkujemo, zapitkujemo, izlazimo na cestu, provirujemo,
zavirujemo... Sveti Ivan Krstitelj, zatvoren u tamnicu, šalje svoje uĉenike da potraţe Krista i
upitaju Ga je li On taj koji ima doći ili da ĉekaju drugoga. Kako to protumaĉiti? Je li i Ivan
Krstitelj, „najveći od ţene roĊen“, posumnjao u Krista? Je li pomalo izgubio strpljenje, sam i
napušten, osuĊen u Salominu obijesnome plesu? Je li oĉekivao da se Isus javno deklarira,
oĉituje, djelima dokaţe svoje boţansko porijeklo? Je li Ivan posumnjao u ono što je sam
naviještao po Jordanskoj pustinji – da je Isus iz Nazareta Mesija kojemu on nije dostojan obrisati
prašinu sa sandala? Ili je moţda njegovo pitanje retoriĉko? Moţda i taktiĉko? Moţda i
„pedagoško“, postavljeno u namjeri da svoje uĉenike suoĉi s Gospodinom, da ih On osobno
uvjeri u svoju „odabranost“?... Isus mu ne odgovara izravno, eksplicitno, nego indirektno: slijepi
progledaju, gluhi ĉuju, bolesni ozdravljaju, mrtvi ustaju.
Isus je neizmjerno volio svoga roĊaka. Nazvao ga je najvećim od svih proroka, izmeĊu svih od
ţene roĊenih – apsolutno najznaĉajnijim. Ivan je posve bio predan svome nebeskome poslanju i
zaduţenju – biti glasnikom koji valja pripraviti put pred Sinom Boţjim. On nije trska koju vjetar
njiše. On je ĉovjek ĉvrstog karaktera, ĉovjek koji stoji iza svojih odluka i rijeĉi, ĉovjek iznimne
predanosti i vjernosti, neumoran u provoĊenju svoga poslanja. Mnogima je bio ĉudak u svome
asketizmu i eremizmu, nerijetkima ĉak luĊak koji ne prestaje bulazniti o konaĉnome dolasku
Pomazanika, Spasitelja, Otkupitelja grijeha. Usamljen, izoliran, odjeven skromno u devinu
dlaku, opasan koţnatim pojasom, jedući skakavce i divlji med, Ivanu nije trebalo ništa do li
javnoga mjesta s kojega je neumorno naviještao dolazak Spasitelja. Mekušaste haljine, kako ih
Isus naziva, bile su rezervirane za dvorske ljude, razmaţene izdanke kraljevskih loza kojima ni
                                                                                                   25
luksuz nije donosio zadovoljstvo. Ivan Krstitelj bio je pun kreposti i vrlina, pomazan Duhom
Svetim i posve posvećen svome zaduţenju, prva zraka koja se probila kroz olovne oblake da
navijesti vladavinu sunca koje izranja na novu, mladu, orošenu zemlju. Ivanovo pitanje „Jesi li ti
Onaj?“ postalo je pitanje svijeta i vijeka, najuĉestalije pitanje iz stoljeća u stoljeće. Isus ne
odgovara: „Da, ja sam taj“, nego upućuje na vidljive znakove svoje svemoći. Što je još
potrebno? Onoga kojega ti opipljivi znakovi i niz svjedoka ne uvjere u boţansko porijeklo Isusa
iz Nazareta, ionako nikada neće povjerovati jer nije u toj milosti, jer se na njega nije izlio Duh
Sveti i blagoslovio ga darom prihvaćanja Krista kao Spasitelja. Upravo zato Isus kaţe: „Blago
onome tko se ne sablazni nada mnom!“ Time nam otkriva da je onaj koji vjeruje – u izravnoj
Boţjoj milosti. Blago, dakle, nama jer vjerujemo!
Ivan Krstitelj, vox clamantis in deserto, strpljivo je ĉekao, naviještao i – napokon – doĉekao
Spasitelja. Kao što ratar strpljivo ĉeka kišu kako bi mu urod bio što obilniji, i nama se valja
strpiti do dolaska Gospodnjega, tako nam u poslanici poruĉuje sveti Jakov, i nastavlja: „Evo:
sudac stoji pred vratima. Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su
govorili u ime Gospodnje.“ Neka nam, dakle, uzorom bude i prorok Izaija koji nas u današnjem
prvom ĉitanju takoĊer priprema za dolazak Gospodnji. Doduše, ni Izaija ni Jakov (a ni Ivan
Krstitelj, Isusov vršnjak) ne govore o Kristovu roĊenju – a to je jedini dolazak na koji sada
mislimo. Obojica govore o konaĉnome dolasku, o Gospodnjoj „naplati“, o Gospodinu kao
sudcu... Naravno, i nama je misliti na taj finalni susret, na „onaj dan“ o kojemu govorimo od
poĉetka nove crkvene godine, no sada se ipak ponajprije veselimo djetetu koje će uskoro
proslaviti Betlehem. Padaj s neba, roso sveta, na štalicu koju će blagosloviti najljepši zvuk na
svijetu - zvonkiji od cimbala, mudriji od harfe, ljupkiji od lire – djeĉji plaĉ. Amen.
http://www.hkr.hr
http://www.isusovci.hr/prostorduha/
Duhovne vjeţbe na internetu - DVonline
http://www.katolici.org
 Za svaki dan imaju ĉitanja, razmišljanja i mnogo novih vijesti iz naše Crkve.
KTA/KNI

http://hrcak.srce.hr/
http://www.fokolar.hr/1000.html
http://www.palotinci.hr
http://www.vitapax.hr/
http://www.jesus.2000.years.de/various/basiliche/san_paolo/sp/san_paolo/san_paolo.htm
www.annopaolino.org

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski/kateheze/pps_prezentacija/index.html
moţete preuzeti dobre i pouĉne prezentacije

http://www.micromedia.unisal.it/
moţete preuzeti dobre i pouĉne prezentacije na talijanskom
http://www.hkz-gp.de/

http://www.iglesiaendaimiel.com/
http://www.fsr.hr/
http://fsrbrod.blogspot.com/
http://fsr-kaptol.hr/
http://www.molitve.info
www.gafos.hr/ arhitektura
http://qumran2.net
http://qumran2.net/indice.pax?autore=1136&tutti=1

                                                                                                26
moţete preuzeti dobre i pouĉne prezentacije na talijanskom
http://www.benedictinescat.com/
http://www.benedictinescat.com/Montserrat/eucarcat.html prezentacije na španjolskom
http://www.benedictinescat.com/Montserrat/indexceramport.html prezentacije na portugalskom
http://www.graficapastorale.com
video grafika za pastoral
http://www.kosljun.hr
http://www.tommyswindow.com/downloads_croatian_01.htm
http://www.forum.hr/archive/index.php/t-232785.html.
http://www.hbk.hr/biblija/search.php
http://biblos.com/ Sveto Pismo na mnoštvu stranih jezika
www.bible-multimedia.org
http://www.suzazanajmanje.blog.hr/
http://vjeronauk.net/ stranica vjerouĉitelja ima puno dobrih stvari u ppt
http://www.nku.hbk.hr/vjeroucitelj/
www.republikahrvatska.com
Duhovna obnova i seminari u Zagrebu i drugim mjestima u i Hrvatskoj:
http://www.republikahrvatska.com/DuhovneObnove.html
http://www.hrvatskauljudba.hr/
http://wwww.carnet.hr/referalni/obrazovni/iom/IlustracijaIPP
http://www.bibbiaecomunicazione.it/
http://www.svivan.ba/
http://www.karmelbsi.hr
http://zrno.fsb.hr/blago/ ĈASOSLOV

http://www.gabriellla.it/ppt.htm
http://www.izbicno.info
 Ĉovjek je oduvijek sanjao slobodu, naravno od Adamova grijeha. Uvijek je isĉekivao kada će
doći netko i osloboditi ga ili mu pokazati put do slobode. Ovdje je rijeĉ o slobodi koji nam
kazuje Biblija. Slobodu donosi Mesija, onaj koga je Gospodin obećao već na prvim stranicama
Svetoga Pisma.
Izaija poziva pustinju da procvijeta jer je pustinja dala mnogo toga za slobodu njegova naroda
kada je izlazio iz egipatskoga ropstva. Sada se ponovno njegov narod nalazi u ropstvu i sanja
slobodu. Ne samo da je jednom upropastio slobodu i Boţje blagodati, ali se nada da je Gospodin
milostiv i strpljiv da će im krivnju oprostiti i slobodu darovati: «Gospodin je milosrdan i
milostiv, spor na srdţbu, bogat dobrotom i milošću, ne iskaljuje svoj ţar i oprašta
grijeh»(usp.Iz34,6-7).
Pustinja će dati svoje plodove jer se u njoj Gospodin pribliţuje narodu svome, onima koji ga ţele
slijediti, koji ţele biti njegovi. Takvima će pustinja procvijetati i u takvim će okolnostim oĉi
sljepaĉke progledati i ukrijepiti se noge hrome. Onima koji budu ţalili za egipatskim loncima,
koji ţele slobodu bez ikakve ţrtve i suradnje, Gospodin odreĊuje drgaĉiju sudbinu.



(Pustinja je mjesto susreta s Bogom, ali i sa samim sobom.)


Put do slobode je mukotrpan, dug, teţak i neizvjestan, ali ujedno i siguran. Sveti Jakov apostol
danas uzima jedan veoma lijepi naĉin da nam to prikaţe. UsporeĊuje sjetvu jednoga seljaka koji
se nada urodu u svoje vrijeme. Zemlja nikada nije iznevjerila onoga koji joj je dao ono što ona
traţi, pa zato i ti imaš u svoje vrijeme traţiti ono što si dao, po onoj što si posijao ono ćeš i
ţnjeti. Veoma lijepa i zanimljiva usporedba za nas u ovom vremenu Došašća. Gospodin nas
nikada neće iznevjeriti. Mi smo oni koji znademo prekršiti zadanu rijeĉ, a ne On. Zato nas
apostol poziva da budemo strpljivi upravo kao seljak za svoju njivu. U jesen si dao i nadaj se
urodu poĉetkom ljeta (barem u našim klimatskim uvjetima) i nemaš razloga sumnjati.
                                                                                                  27
(Izaija najavljuje procvat i pomirenje.)
Ovu sigurnost nam danas i potvrĊuje i sam psalmista (145) da Gospodin ostaje vjeran dovijeka i
da će kraljevati dovijeka. Stoga pripravimo put Gospodinu i pozovimo ga. On će doći gdje mu se
pripravi put i gdje ga se pozove. On ne zna iznevjeriti, jer ostaje vjeran dovijeka. Molimo ga da
nama otvori oĉi na vrijeme da ga znadnemo prepoznati, put mu pripremiti i prihvatiti ga u svome
srcu i svojoj duši, onako kako dolikuje našem Spasitelju koji sam hita da nas spasi.
Gospodinova vjernost hrabri našu strpljivost i krijepi našu nadu koja uskoro postaje stvarnost.
(Tko bude izvršavao Njegov Zakon, ostaje u vječnom proljeću.)
Stvarnost je već tu. Ivan je iz tamnice poslao svoje uĉenike da Isusa pitaju je li On Onaj koji ima
doći ili da drugoga ĉekaju. Isus je spremno odgovorio Ivanovim uĉenicima da kaţu Ivanu što su
vidjeli: «Slijepi vide, hromi hode, gubavi se ĉiste, gluhi ĉuju, mrtvi ustaju,a siromasima se
propovijeda EvanĊelje»(Mt 11,5). Iza ovoga odgovora Isus se oduţuje Ivanu. Priznaje mu da je
to onaj o kojem je pisano; evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred
tobom. No, niukom sluĉaju nije zaboravio nadodati onu glasovitu misao: izmeĊu roĊenih od ţene
nije veći ustao od Ivana Krstitelja. MeĊutim, uza sve pohvale i isticanja Ivana, Isus danas odmah
otvara put svojoj radikalnosti i nadodaje da je i najmanji i Kraljestvu Boţjemu veći od Ivana.
(Bog se susreće u samoći i osami svoje duše kao što su to činili mnogi proroci i pokornici.)
Ovo je samo poĉetak Isusove radikalnosti s kojom ne ma niti moţe biti igre. Malo se ljudski
zamislimo i zapitajmo kolika je teţina ove misli. Tko je Ivan i kolika mu je veliĉina u Boţjim i
Isusovim mjerama. Rekli bismo toliko velika da je neizmjerna za naše ljudske oĉi. Uza sve to,
Isus nam kaţe da je još veći i onaj zadnji, najmanji u Njegovom Kraljevstvu. Ovo nam tek otvara
oĉi kako se treba pripremati za njegov dolazak i kako poravniti staze do našega src, uma i duše.
(Voda je uvijek znak života i izvor života.)
No, imajmo na umu da za Isusa ovaj izriĉaj nije nešto posebno, gledajući na traţenje pripreme za
Boţje Kraljstvo. Sjetimo se onoga trena kada neka ţena iz puka kaţe da je blaţena utroba koja
ga je nosila i prsi koja je sisao. On odgovara da je još blaţeniji onaj koji sluša njegovu rijeĉ i drţi
je. Što vo znaĉi za nas teško je pomisliti, a kamoli napisati ili javno pred pukom izgovoriti. Kao
što je onaj i najmanji u Kraljesvu Boţjem veći od Velikoga Ivana Krstitelja, ovdje kaţe da je
veći i od Blaţene Djevice Marijesvaki onaj koji njegovu rijeĉ sluša i obdrţava.
(Pustinja plače i cvijeta: plače svakim tvojim grijehom jer se uvećava, a cvjeta svakim novim
obraćenjem.)
Još jedamput će Isus naglasiti veliĉinu onih koji su privrţeni Rijeĉi Boţjoj. Onda kada su mu
javili da ga vani ĉekaju Majka njegova i braća njegova. On spremno odgovara da su Majka
njegova i braća njegova svi oni (ovi) koji njegovu rijeĉ slušaju i obdrţavaju. To još jedamput
znaĉi da su veći od Isusove Majke i od njegovih roĊaka svi oni koji Njegovu Rijeĉ ţive, slušaju
i obdrţavaju.
(Ljepota ne može izostati tamo gdje se išlo pravim putem, putem Evanđelja Isusa i Ivana.)
Ovdje nam sada u ovoj trećoj nedjelji u Došašću postaje jasno što nam je Sveta Majka Crkva
htjela poruĉiti kako se što bolje pripremiti za Isusov dolazak meĊu nas. Strpljenje će uroditi
plodom. Nada će postati stvarnost jer Gospodin ne zna iznevjeriti. On će doći. Za njegov dolazak
treba pripremiti put i poravnati staze. Na ovakav put pozvati ga i On će zacijelo doći i neće
iznevjeriti. Zamolimo ga da nam pomogne put pripraviti i da zauvijek ostane s nama da budemo
njegovi najmanji u Kraljevstvu


Fra Franjo Mabić
http://www.sveti-juraj.com
http://www.ppsmeditazionipreghiere.org/

                                                                                                    28
Duje Bonaĉić ima vrhunsku stranicu. Pogledajte:
www.dbfoto.info
http://www.franjevci-split.hr/

Jesi li ti onaj koji ima doći, upitali su Isusa Ivanovi učenici. Nisu nam točno poznati Ivanovi razlozi zašto je
Isusu poslao svoje učenike. Ne znamo zašto je poslao svoje učenike k Isusu. Ne prepire se s njima, ali
zbog vlastitog ili njihovog dobra, želi razjašnjenje istine pa ih šalje k Isusu. Mi meĎutim znamo što je Ivan
učinio. Ivan je tražitelj odgovora i istine. Znao je gdje će naći odgovore; vjerovao je u poštenje i istinitost
Isusovih odgovora. To nam mnogo govori o ovoj dvojici roĎaka.

Pokušavamo upoznati Isusa i njegovu volju, ali ponekad ne vidimo ono očito. Čitamo knjige o njemu, ali
ne odlazimo k njemu. Pitamo se kako bi to izgledalo kada bi nam Isus bio u središtu života, ali oklijevamo
mu se u cijelosti prepustiti. Govorimo o njemu, ali ne i njemu. Ivan nam pokazuje što valja činiti, kojim
putem valja ići.

Neki je pisac jednom upitao: kada bi došlo do nekog novog progona protiv kršćana i kad bismo svi bili
pozvani na sud, ne bi li mnogi od nas bili pušteni kući zbog nedostatka dokaza? Ivan Krstitelj nije imao
takav problem, a ni Isus. Ivan, neustrašivi prorok, koji se nikoga nije bojao nego samo Boga, te je Božji
zakon poštivao iznad svega, platio je u tamnici cijenu toga što je bio onakav kakav je bio i što je
upozoravao na zlo kad god bi ga vidio, pa je tako bio glasnogovornik Božjeg zakona i Božje volje.

Da me netko pita jesam li ja kršćanin, bi li bilo dovoljno pozvati se na Isusov primjer i na svoje ponašanje,
bi li odgovor bio očit? Jesam li sol zemlje i svjetlost svijeta svojim prijateljima, ili je dar moje vjere zakopan
u "skrovite dijelove" mog srca i uma, namjesto da budem kvasac u svijetu, meĎu svojim prijateljima, da
mijenjam svakoga koga susretnem?

Čini se da su Ivanovi učenici bili još razmjerno blizu kada su čuli Isusovo veličanje Ivana. Veli da je čovjek
velike snage i čvrstih uvjerenja, da nije sklon kompromisima, 'trska koju vjetar ljulja'. Da nije dvorjanin,
'odjeven u mekušaste haljine'. Sin Božji, "onaj koji treba doći" s divljenjem govori o onome kojeg je poslao
njegov Otac da mu poravna put.

Što li pak Krist očekuje od svojih krštenika u današnjem svijetu? Papa sv. Leon Veliki rekao je,
"Kršćanine, budi svjestan svog dostojanstva!" Spoznajte da ste primili tolike stvari koje naraštaji prije
Krista nikada nisu primili. Oni nikada nisu svjedočili Božjoj ljubavi na Kalvariji i u Euharistiji, ni Božjoj moći
Uskrsnuća. Trebali bismo zato naviještati znatno važniju poruku nego li ijedan prorok prije Krista, čak ni
najveći prorok Starog zavjeta. Jer smo svjedoci velikih čudesa koja oni nisu mogli ni zamisliti. Sv. Pavao
nam veli kako su neki pozvani za apostole, a drugi za evangelizaciju itd. Svatko od nas ima neku ulogu u
Božjem planu. Na kraju krajeva nije uopće bitna ta neka naša odreĎena uloga u Božjem naumu, važno je
samo da to Krist od nas želi. Svi smo pozvani biti Kristovi glasnici i dovoditi druge ljude Kristu.

http://www.zupa-svkriz.hr/pjesme/html/boze_moj_sto_je.htm
http://gospa-lurdska.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=677&Itemid=46
http://www.zupa-gajnice.hr/stranice/pjesmarica_d.html
http://www.zmr.hr/index4.html
http://www.cdp.hr/
http://www.tabor.com.hr/
http://www.injigo.com/
Program Injigo obuhvaća ignacijanske duhovne vjeţbe u svakodnevnom ţivotu od 30 tjedana (DV) kao i duhovne
vjeţbe u šutnji od tri do trideset dana (DVŠ). Taj je Program zapoĉela u Zagrebu 1997. godine znanstvenica dr. sc.
Marica Ĉunĉić.
http://www.gotquestions.org/Hrvatski/index.html
                                      Traži GotQuestions.org Hrvatski

Sljedeće stranice dostupne su na hrvatskom jeziku.
Poštovani,

predstavljamo Vam vrlo uspješnu Udrugu: Hrvatsko športsko kulturno društvo Croatia Beĉ.
Udruga djeluje od 1986. godine.
Posjetite njihovu web stranicu na www.hskd-croatia.com

Stranicu je izradio prof. mag. Ţeljko Batarilo

                                                                                                                 29
Srdaĉan pozdrav
http://www.trsat-svetiste.com/index.htm


http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/990/samostan-sv-nikole

Vezani članci
       VIDEO: Samostan sv. Nikole

    

       Samostan sv. Antuna, Crikvenica

    

       Samostan sv. Franje, Nerezine

    

       Sveti Andrija, Rab

    

       Sveti Bernardin, Kampor

    

       Samostan sv. Antuna, Pula

    

       Samostan svetoga Vlaha, Pridvorje

    

       Samostan PohoĊenja Marijina, Pazin

    

       Samostan sv. Duje, Pašman

    

       Samostan sv. Kriţa, Krapanj

    

       Samostan sv. Ante, Ĉiovo

    

       Samostan Uznesenja Marijina, Poljud, Split

    

       Samostan Gospe od Milosti, Hvar

    

       Badija na Korĉuli

    

       Samostan Gospe od AnĊela, Orebić
                                                                 30
    

       Samostan Gospe Delorite, Kuna

    

       Samostan PohoĊenja Marijina, Roţat

    

       Samostan sv. Franje, Rovinj

    

       Samostan Reda male braće, Dubrovnik

    

       Samostan Navještenja Marijina, Košljun

    

       Samostan Gospe od Snijega u Cavtatu

    

       Hrvatski samostani

    
http://www.velecasnisudac.com/hr/clanak/449/samostan-sv-frane-u-zadru




                                                                        31

				
DOCUMENT INFO
Shared By:
Categories:
Tags:
Stats:
views:49
posted:12/8/2011
language:Croatian
pages:31