Politicke ideje u Platonovoj filozofiji politike

							Prof. dr. sc. Anđelko Milardović, Dr. sc. Davor Pauković



          Političke ideje antike




           Sveučilište u Dubrovniku
         Kolegij: Povijest političkih ideja
         Dubrovnik, 6. listopada 2010.
Struktura predavanja

   ANTIKA :

   Platon

   Aristotel

   Ciceron




                       2
Platon - DRŽAVA

   Platonova Grčka
   Bilješka o Platonu
   Filozofija
          •   Što je filozofija?
          •   Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti
          •   Filozofske discipline
          •   Razdoblja u grčkoj filozofiji
   Platonova filozofija
   Platonova “Država”: raščlamba
          •   Knjiga prva
          •   Knjiga druga
          •   Knjiga treća
          •   Knjiga četvrta
          •   Knjiga peta
          •   Knjiga šesta
          •   Knjiga sedma
          •   Knjiga osma
          •   Knjiga deveta
          •   Knjiga deseta




                                                         3
 Bilješka o Platonu
 Grčki filozof (427-.-347 pr.n.e.) Atenjanin. Potječe iz aristokratske obitelji.
  Pod utjecajem Sokrata. Djela je pisao u dijalozima. Opus se može podijeliti u
  četiri skupine:

1. Djela o vrlinama pod                  3. Zreli spisi
sokratovskim utjecajem                            • Gozba(Simpozij ili o
          • Obrana Sokratova                        ljubavi)
            (Apologija)                           • Fedon
          • Kriton                                • Fedar
          • Protagora                    4. Kasni Platon
          • Ion                                   •   Sofist
          • Država                                •   Fileb
          • Lised                                 •   Zakoni
2. Djela protiv sofista                           •   Timej
          • Gorgija                               •   Kritija
          • Etudiem
          • Kratil
                                                                             4
Filozofija
    Metodički je ispravno smjestiti Platonovu filozofiju u
     kontekst povijesti filozofije. Prethodno je potrebno
     odgovoriti na tri pitanja:

         1.Što je filozofija ?
         2.Kojem razdoblju u povijesti filozofije pripada Platonova filozofija
          i filozofija politike?
         3.U kojim je djelima zastupljen nauk o političkim idejama u
          Platonovoj filozofiji politike ?




(Izvor: Atlas filozofije, Golden marketing, Zagreb, 2001., str. 29- 54.)
                                                                             5
Što je filozofija?
 Ljubav spram mudrosti (philos = prijatelj, sophia =
  mudrost)
 Traganje za istinom
 Istraživanje i mišljenje cjeline
 Prevladavanje straha od umiranja
 Traganje za spoznajom




                                                        6
Odnos filozofije i pojedinačnih znanosti


   Filozofija se bavi sveukupnošću zbilje, cjelinom bitka,
    a pojedinačne znanosti isječcima zbilje




                                                          7
Filozofske discipline
   Antropologija - nauk o čovjeku kao biću meĎu bićima, njegovoj biti,
    postavljenosti u odnosu s drugim ljudima i položaju u svijetu, kozmosu
   Etika - bavi se moralnim normama i postupanjima, držanjem i djelovanjem
    čovjeka orijentiranim na dobro. Cilj etike je pokazati metodički zajamčen
    temelj pravednog, razumskog i osmišljenog djelovanja (zajedničkog života)
   Estetika - filozofija umjetnosti i znanje o lijepom
   Metafizika i ontologija - shvaća se kao «prva filozofija». Potječe od
    Aristotela. Pita o prvim uzrocima i podrijetlu bića kao bića. Njezina su tri
    tematska područja: sam bitak (ontologija), božanski bitak (filozofska
    teologija), duša (psihologija) i sveza svih bića u cjelini (kozmologija)
   Logika - «Učenje o dosljednom i sreĎenom mišljenju. Formalna, klasična
    logika dijeli se na elementarno učenje (pojam, sud, zaključak) i učenje o
    metodi (postupak, istraživanje, dokazivanje)
   Gnoseologija - teorija spoznaje i znanosti (učenje o uvjetima i granicama
    spoznaje)
   Filozofija jezika - promatra nastanak, razvoj, značenje i funkciju jezika
   Filozofija povijesti - pokušava shvatiti i protumačiti bit i smisao i tijek
    povijesti te shvatiti čovjeka u njegovoj povijesnosti
   Filozofija religije - pita se o pojavi i biti religije za čovjeka i društvo
   Filozofija prirode - mišljenje i istraživanje prirode
   Filozofija prava - bavi se utemeljenjem prava, osobito postoji li neka
    nadreĎena norma iz koje se može izvesti propisano pravo                      8
   Filozofija politike - razmatra strukturu, funkciju i smisao države i društva
Razdoblja u grčkoj filozofiji
   Predsokratika - (miletska filozofija prirode, pitagorejska škola,
    Elećani, Heraklit, atomisti - atomističko razdoblje); ovdje se još
    pribrajaju i sofisti. («Razdoblje sofista, koji mitske modele
    dodatno oslobaĎaju začaranosti i dovode u pitanje naslijeĎene
    moralne predodžbe, označuje se i kao grčko prosvjetiteljstvo)

   Klasično razdoblje - (Sokrat, Platon i Aristotel u odnosu
    učitelj-učenik). Središte filozofije postaje Atena.
     – Sokrat – utemeljitelj samostalne etike
     – Platon – Sokratov učenik; Platonov nauk o idejama
     – Aristotel – sistematičar i znanstveni utemeljitelj filozofije
       upravljene prema sistematizaciji znanja i ljudskog iskustva

   Helenističko razdoblje - (uspon i pad Aleksandrova carstva;
    rimska svjetska vladavina) nastaju dva najznačajnija učenja
    helenizma: stoičko i epikurejsko, obilježeno prema etici)

                                                                         9
Platonova filozofija
   Nauk o idejama
   «Sadržaj Platonova učenja o idejama jest pretpostavljeno
    carstvo nematerijalnih, vječnih i nepromjenjivih biti, ideja
    (grč.eidos, idea)
   Ideje u Platonovu smislu jesu praslike stvarnosti, prema kojima
    su oblikovani predmeti vidljivoga svijeta» - pojmovi predstavljaju
    ideje
    – Objektivni idealizam. («Te ideje objektivno egzistiraju, tj. neovisno
      o našem spoznavanju ili o svijetu mišljenja. One, dakle, ne nastaju
      iz nekog stanja naše svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo.»
    – Teorija dvaju svjetova. Može se prispodobiti s crtom u djelu
      Država. «Prema tomu svijet se da podijeliti na dva područja:
         1. vidljivi svijet
              – posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike u ogledalu)
              – neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i živa bića)
         2. misaoni svijet
              – područje znanosti (matematika i geometrija)
              – carstvo ideja koje je dostupno čistom umu bez ikakva promatranja


                                                                                   10
   Ideja dobra - u njegovoj filozofiji smatra se središnjom točkom
         1. podaruje bitak i spoznatljivost
         2. ideje sudjelovanja
         3. omogućuje spoznaju
   «U usporedbi o suncu (Država) Platon pokazuje da čovjek samo
    u svijetlu dobra može spoznati bitak…».Usporedba sa špiljom
    pokazuje «uspon prema idejama» (Država)
   Eros («Nagon, koji čovjeka uvijek nanovo vodi u područje
    istinitog bitka i dobra. On ljudima budi čežnju da se posvete
    promatranju ideja)
   Dijalektika (metoda dolaska do spoznaje). Ona je bit svih
    znanosti koje se bave stvarnim bitkom, za razliku od fizike koja
    se bavi zbivanjima u iskustvenom svijetu.
   Metafizički dualizam (Duša i tijelo su oštro razgraničeni).
    Govori o besmrtnosti duše.

                                                                 11
 Ideja pravednosti (jedna od bitnih ideja Platonove Države )
 Platonova Država - «model idealne države»
 Njegovi opisi države – utopije
 Nastanak države – ne izvodi se iz nagona za osnivanjem države,
  već slabosti pojedinca
 Iz potrebe za udruživanjem s drugim ljudima jer sam ne može
  opstati
 Kako je duša podijeljena na tri dijela tako su i staleži u državi
  podijeljeni na tri staleža (vladajući – mudraci, učiteljski stalež,
  stalež čuvara (vojnički stalež), stalež ostalih graĎana (proizvodni ili
  hranidbeni stalež)
 U državi – vladari su filozofi; “Oni se ističu svojim posebnim
  sposobnostima, koje se usavršavaju pedesetogodišnjom
  izobrazbom u svim pravcima.” U njima se treba povezati mudrost s
  moći.




                                                                       12
 Odgoj je za Platona temelj države
 Platon govori o više izobrazbi. PredviĎeni su odgoji:
       • elementarni odgoj glazbom, pjesništvom i gimnastikom (do 20.
         godine života)
       • znanstvena izobrazba u matematici, astronomiji, harmoniji (10
         godina)
       • proučavanje u dijalektici (filozofiji) (5 godina)
       • praktična djelatnost u državi (15 godina)
       • nakon toga preuzimanje vlasti ili kontemplativni život
 Oblik vladavine ove države je totalitarni, «koja uspjehe
  svojih graĎana uzima sasvim za sebe»
 Ustav te države je aristokratski, tj. temelji se na vladavini
  najboljih. U djelu Zakoni Platon više ne polazi od slike
  idealnih vladara: državu ureĎuju zakoni

                                                                     13
Platonova “Država”: raščlamba
Platon: Država, Naklada Juričić, Zagreb, 1997.

   Platon je nastojao svoju filozofiju prenijeti na ureĎenje države
   Djelo je pisano u dijalozima
   Dijalog se odvija u Pireju u kući bogataša Polimerha.
   U djelu se spominje više sudionika razgovora: sudionici su
    Platonova braća Glaukon i Adimant, koji će od druge knjige biti
    glavni nositelji razgovora sa Sokratom.
   U prvoj knjizi aktivno sudjeluju u raspravi o pravednosti
    Polemarh i njegov otac Kefal, a poseban ton razgovoru daje
    sofist Trazimah, koji je u pratnji svojih simpatizanata Klitofonta i
    Harmantida.
   Razgovoru prisustvuju bez aktivnog sudjelovanja Polemarhovi
    sinovi Etidemon i Lisija, te Nikerat, sin atenskog generala Nikije.




                                                                      14
Knjiga prva
Rasprava o pravednosti

   Određenje pravednosti
     • Vraćanje duga – 331 (c), 332 (c)
     • Nenanošenje štete – 335 (d)
     • Pravo i korist jačega; svaka vlast postavlja zakone za svoju
       korist 338 (c)
     • Temeljna vrlina (Sokrat)


   Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava o pravednosti završava
    aporetski bez konačne definicije pravednosti - 354 c




                                                                      15
Knjiga druga
Nastavak rasprave o pravednosti

   Nastavak rasprave o pravednosti i otvaranje dijaloga o polisu
   Pravednost u svakodnevnom životu je korisnija od
    nepravednosti
   Ona se ne dogaĎa po iskonskom postupanju svakog pojedinca
   Za njezino postupanje/prakticiranje postoje konvencionalni
    razlozi
   Pravednost se ovdje vezuje uz zakone 359(b)
   Ona se tiče svakog pojedinca i cijelog polisa
   Polis/država nastaje iz ne-samodostatnosti pojedinca kojemu su
    potrebni drugi 369 (b)
   Do dobrog polisa/grada države dolazi se odgojem



                                                                16
Knjiga treća
Rasprava o odgoju duše i polisu

    Počinje raspravom o bogovima šire filozofije
    Nastavlja se raspravom o odgoju, glazbi, umjetnosti,
    tjelovježbi i harmoniji 400 (e), 401 (e)
    Odgoj i vještine usklaĎivanja duše – harmonija 412
    Harmonija u državi – harmonično nastojanje mora biti: «ako
    se želi sačuvati državno ureĎenje» 412 (b)
    Što se vladara tiče, treba tražiti one koje se drže svojega
    načela, i koji misle najbolje za državu 413 (c)
    Tko je vladar? Osoba dobra odgoja, ritma sklada, tj. «tko se
    tako ponaša, da bi sebi i državi najkorisniji bio». I dalje, dakle,
    onaj koji se kao «dječak i kao mladić i kao muž iskazao i čist
    kroz sve prošao. Njega treba postavljati državi za vladara i
    čuvara». 414


                                                                          17
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države

 Počinje raspravom o sreći
 Država se ne osniva zbog sreće jednog staleža, nego cijela
    država mora biti sretna 420 (b)
   Državom se treba upravljati dobro i ona sretna treba biti 421 (b)
   Državom se upravlja razumom 423
   Glede veličine države nju treba povećavati «dokle, dok može
    sačuvati svoju jedinstvenost» 423 (c)
   Država se javlja kao jedinstvo raznolikoga u kojoj svatko obavlja
    svoj posao najbolje što može
   U državi za posao treba uzimati one koji su stvoreni da najbolje
    obavljaju svoj posao




                                                                   18
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
   Glede kreposti i vrlina države Platon zbori o tomu koja je
    dobra država. Savršeno dobra je ona država, ako je doista
    kako treba osnovana 427 (e)
   Hrabra država je ona država u kojoj se ističe vrlina hrabrosti,
    koja je hrabrost mjerena nekim djelom 429 (c)
   Pravedna država je ona u kojoj pojedinac radi svoj posao i ne
    petlja se u posao drugih 433 (b), (d)
   I na drugom mjestu pravednost je definirana kao postupanje u
    kojem svatko radi svoj posao i ne radi mnoge
   Pogibelj države nastaje:
       1.   kada bi došlo do prijelaza iz staleža u stalež, npr. iz obrtničkih u
            ratnički, i iz ratničkog u vladarski. Stoga Platon kaže «da je
            njihovo zamjenjivanje mnogostruki rad i propast za državu». 434
            (b)
       2.   pogibelj za državu nastaje zamjenjivanjem triju staleža, što vodi
            nepravednosti i najvećoj šteti za državu.

                                                                              19
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
   Pravednost se izvodi iz stroge podjele uloga u državi 434 (c)
   Gdje se može ostvariti pravednost? Pravednost se može
    ostvariti samo u dobroj državi 434 (e)
   Platon poistovjećuje pravednog čovjeka i pravednu državu
    435 (b)
   U raspravi o duši Platon ističe prednost razuma, kao «vladara
    duše» koji brine za cijelu dušu 441 (e)
   Dijelovi duše su:
       a) hrabrost – djelovanje u skladu s nalozima razuma
       b) mudrost - vladar svih dijelova duše
       c) trijeznost – sklad izmeĎu vladara i podložnika tj. meĎu
         dijelovima duše
       d) pravednost – djelovanje u skladu znanja za posao koji se
         najbolje može obaviti
   Dijelovi duše ocrtavaju ustroj države i staleža 422 (b), (c), (d)

                                                                     20
Knjiga četvrta
O sreći pojedinca, staleža i države
   Nasuprot pravednosti stoji nepravednost. Po Platonu
    nepravednost je «nekakva nesloga ovih triju sposobnosti i
    obavljanje više poslova i uplitanje u tuĎe poslove i ustanak
    nekog dijela protiv cijele duše». 444 (b)
   Što znači davati pravednost? To znači «uspostaviti takav
    prirodni odnos u duši da meĎusobno vladaju i slušaju, a
    nepravednost uspostaviti takav nepravedan odnos, da jedno
    drugo protiv prirode vlada i pokori se». 444 (d)
   Duša i ustavi državni. Oblika državnih ustavnih ima koliko i
    oblika duša 444 (c)
   Koliko? Platon kaže: «pet oblika ustava, a pet duša» 444 (d)
   Koji su to oblici?
         • Kraljevstvo – vladavina jednog «ako bi se pojavio jedan osobit
           čovjek».
         • Aristokracija – vladavina «njih više» 445 (d)
   Na kraju četvrte knjige prekida se rasprava o tipologiji ustava
                                                                        21
Knjiga peta
O vladavini filozofa
   Tko su po Platonu najbolji vladari? Odgovor filozofi – državni kraljevi
    473 (d). Njih vodi umni dio duše koji upravlja ostalima. Bez umnog
    upravljanja neće «prestati zlo u državama a mislim i u rodu ljudskom»
    473 (c)
   Platon primjećuje poteškoće glede ostvarivanja takvog vladateljstva:
    «to državno ureĎenje…neće se zaista nikada prije moći ostvariti ni
    svijetlo sunčano ugledati». Kraj 473 (e)
   Razlikujemo one koji znaju/spoznaju od onih koji mniju
   Po Platonu «znanje je stvoreno za bitak ,naime da spozna,da bitak
    jest» 447( b)
   Znanje pripada filozofima (mudroljubcima)
   Mnijenje je «ono, čime možemo mniti» 477 (e) ili za to da mni 478
   «Mnijenje dakle ne bi bilo ni znanje ni neznanje» 478 (c)
   Ono bi bilo «izmeĎu toga u sredini» 478 (d)
   Mnijenje je dakle nešto izmeĎu znanja i neznanja
   Za razliku od filozofa kao ljubitelja znanja i mudrosti filodoksi su ljubitelji
    mnijenja
                                                                                22
    Knjiga šesta
    O filozofima, istini i bitku i spoznaji istine

    Platon nastavlja tumačiti poziciju filozofa-vladara 485
    Tko su filozofi? Tko su pravi filozofi? Oni koji rado gledaju istinu
    Pravi su oni filozofi koji se “bore oko bitka” (Platon jedn.) – 490 (b)
    Prispodoba sa suncem ili o: «Sunce nije sam vid ni ono mjesto,
     gdje vid nastaje, tj. oko» 508
    Sunce je čedo dobrote: »Što je sama dobrota u misaonom svijetu za
     um i predmete mišljenja, to je sunce u vidljivom svijetu za vid i
     vidljive predmete« 508 (c)
    Duša i sunce. Platon na jednom mjestu kaže «kada se uperi u ono,
     na što sja istina i bitak, onda duša to opazi, spozna, te se čini da ima
     uma» 508 (d)



                                                                        23
    Knjiga šesta
    O filozofima, istini i bitku i spoznaji istine

     Prispodoba sa crtom (509 (e)). Crta podijeljena na dva dijela
      predstavlja dvije vrste svijeta tj. vidljivi i misaoni. Svaki se opet
      podijeljeni dio dijeli:
          a. vidljivi svijet na slike i projekcije slika i što je nastalo prema
           slikama (životinje, biljke, proizvodi ljudskog umijeća); 510
          b. misaoni (geometrija/računarstvo i snaga raspravljanja
           (dialegesthai) koja se ne služi osjetilnim/vidljivim «nego idejama
           samima po sebi i da završi idejama» 510 (c), 511, 511 (c)
     Platon daje prednost razumu a ne osjetilima
     Znanost o raspravljanju ili dijalektika - vodi prema jasnijem dijelu
      misaonog bitka




                                                                                  24
    Knjiga sedma
    Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje

   Mit o špilji 514 (a) – 517 (c).
   Jednom davno, postojali su zatvorenici koji su od roĎenja bili okovani u špilji. Njihova
    jedina stvarnost bile su sjene na zidu što su ih stvarali predmeti nošeni ispred vatre.
    Jedan je zatvorenik uspio pobjeći, okrenuo se i vidio što se dogaĎa. Izvukao se iz
    mračne špilje i stupio na svjetlo dana. Ugledao je stvarni svijet, pa konačno i samo
    Sunce, izvor svekolike svjetlosti. Vratio se u špilju noseći dobre vijesti, ali njegovi
    kolege zatvorenici ne samo što mu nisu povjerovali, nego su mu strogo priprijetili da
    im prestane pripovijedati o svojoj pustolovini.
   Ljudi su kao zatvorenici, vide samo preslike i sjene – samo malobrojni su “pobjegli” iz
    špilje, ti malobrojni mudraci-čuvari upravljaju utopijskom Platonovom državom




                                                                                       25
  Knjiga sedma
  Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje


 Izlazak iz pećine
  predstavlja kognitivni
  uspon što se kreće od
  osjetilnih zapažanja do
  spoznaje istinskog
  bivstva, kristalno jasnih
  ideja, koje spoznajemo
  potpuno i savršeno




                                             26
Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje
 Svijet se «preko vida ukazuje». Prema tomu, izlazak iz pećine
    na svjetlo ili kretanje prema gore – svjetlu, predstavlja «uzlazak
    duše u misaoni kraj» 517 (b)
   Platon kaže da je u svijetu spoznaje ideja dobrote zadnja te da
    se «jedva može vidjeti» 517 (c)
   Ideja dobrote je uzrok svemu ispravnom i lijepom u svijetu
   U vidljivom svijetu raĎa svjetlo i gospodara njegovoga
   U misaonom svijetu «kao gospodar daje istinu i um…»
   Nju treba vidjeti spoznati, onaj «koji želi razumno raditi bilo u
    posebničkom bilo u javnom životu»
   Duša ima moć učenja, dosezanja, uzdizanja do «bitka i
    najsvjetlije točke bitka a to je velimo dobrota». 518 (b)
   Ideja dobra je u najužoj svezi s državom
   Savršena država je ta u kojoj moraju upravljati vješti istini i koji
    raspolažu razumnim življenjem 521
                                                                       27
Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje

 Istinskom filozofijom Platon naziva «odgojno okretanje duše,
  koja ide iz noćnoga dana na istinski dan tj. na izlazak k bitku…»
  521 (c)
 U 533 (d) Platon govori o postupku dijalektike. Postupak
  dijalektike jedini ide pravim putem, naime do samog početka, da
  ga utvrdi, te oko duše, zaista zakopano u glibu neznanja,
  pomalo vuče i izvodi prema gore.
 Umijeće dijalektike i znanja, ona se mora podučavati 15 godina,
  oni koji nakon podučavanja ostanu, vide dobrotu, trebaju
  ureĎivati i voditi državu, baviti se filozofijom i odgojem…
 Država se poslije njihova života prema njima treba odnositi kao
  prema božanstvima 540 (c)



                                                                 28
Knjiga sedma
Prispodoba sa špiljama, problem spoznaje



 Platon govori o filozofima
  kao o vladarima države, tj.
  «kad pravi filozofi, bilo više
  njih, bilo jedan, u državi
  postanu vladarima…»
 Državu treba urediti po
  pravednosti
 Filozofi moraju «svoju
  državu urediti tako da služi
  pravednosti i nju
  unapreĎuju» 540 (e)


                                           29
Knjiga osma
Rasprava o porecima
   Slijedi nastavak dijaloga o državi
   Pri kraju četvrte knjige Platon govori o pet oblika ustava.
   Spominje kraljevstvo i aristokraciju
   U petoj knjizi čini se kako želi opisati ostale oblike, ali u dijalog
    se upletoše Polmerah i Aimand, koji skrenuše raspravu o
    ustavnim porecima
   U osmoj knjizi Platon opisuje državno ureĎenje, ta ureĎenja
    su:
       a.   Kretsko ili spartansko
       b.   Oligarhija (vlada nekolicine) 544 (c)
       c.   Demokracija. Pučka vlada: demokratska vlada nastaje,
            «dakle, mislim, kad siromasi pobijede, te jedne od protivnika
            ubiju, druge prognaju, a ostalima jednako podjele graĎanska
            prava i službe; zatim kad se u njoj oblasti većinom ždrijebom
            biraju» 557
       d.   Tiranija (samosilnička vlada) - bolest države
       e.   Timokracija ili timarhija (vlast ili vlada po časti / častohleplju)30
            545 (b), (c)
Knjiga osma
Rasprava o porecima




                      31
Knjiga osma
Rasprava o porecima



   Platon kaže da se oblik
    vladavine uvijek mijenja
    prema onima koji su na
    vladi, u trenutku razdora,
    zatim zbori o tranziciji iz
    jednoga u drugi oblik
    vladavine, zapravo o
    kružnom kretanju ustava




                                  32
Knjiga osma
Rasprava o porecima

1. Timokracija kao prijelazna pojava uzurpira ustav
2. Iako su vladari priznati, ipak se porastom utjecaja
   novca već ističe slijedeći oblik države – oligarhija
3. U njoj se moć poklapa sa posjedom. U ovom
   propadajućem obliku već vrlo udaljenom od idealne
   države. Bogatstvo je preuzelo središnju poziciju
4. Njezin će se kraj dogoditi prevratom, tj. tako što će
   manjak dobra do tada nemoguće iznuditi demokraciju
5. Konačno ona porastom anarhije čini odlučujući pomak
   prema najgorem obliku vladavine, tiraniji. Sve u Svemu
   Platonovska idealna država nikad nije pretvorena u
   stvarnost. Njegov vlastiti pokušaj da je osnuje na Siciliji
   bio je neuspješan (Atlas filozofije, Golden Marketing,
   Zagreb, 2001. str. 45.)

                                                                 33
    Knjiga deveta
    Rasprava o kružnom kretanju ustava

   Platon opisuje tranziciju iz demokratskog čovjeka u tiranina 571
   Slijedi opis tiranina
   Tiranin je mahnit čovjek koji ima volju vladati ljudima i bogovima 573
    (d)
   OdreĎuje ga kao sina silnika 574 (b), (c)
   Samosilnika
   Grabežljivca
   Čovjeka koji vlada bez zakona
   Čovjeka u kojega su ušli «nagoni od zla društva 575 (b)
   Tiranin je zapravo najgori čovjek, on odgovara tiranskoj a
    demokratski čovjek demokratskoj vladi 576 (c)


                                                                      34
Knjiga deveta
Rasprava o kružnom kretanju ustava

   Tiranska država je ropska (u najvećem stupnju) 576 (c)
   Platon dalje opisuje dušu tiransku
   Duša tiranska je ropska, siromašna, puna straha, najjadnija
   Tiranska država je najjadnija država meĎu državama
   Platon dalje psihologizira život tiranina, tiranin živi mučnije;
    nužno je «najviše sam nesretan, a zatim takvima čini bližnje
    svoje» 580
   Silnik živi najneugodnije a kralj najugodnije 587




                                                                       35
Knjiga deseta
O pjesničkom umijeću

 Nakon dijaloga o državi slijede dijalozi o pjesništvu, pjesničkom
    umijeću, o ponašanju i oponašatelju
   Kao uzor uzima se Homer, koji je «bio prvi učitelj i voĎa svih tih
    divnih tragika» 595 (c)
   Pjesnici kao oponašaoci utvara kreposti i ostalo 601
   «Oponašalac, velimo ništa ne zna i bitku ali zna za priviĎanje…»
    601 (c)
   Dijalozi izmeĎu filozofije i pjesništva 607 (c)
   Deseta knjiga završava tezom o besmrtnosti duše, držanju puta
    prema gore i razumnom vršenju pravednosti 621 (c)




                                                                   36
Zaključno o Platonovoj političkoj filozofiji

   društvena priroda pojedinca – prioritet je harmoničan život u zajednici pa i na
    štetu individualnih sloboda
   država je iznad pojedinca
   odbacio je osnovni princip atenske demokracije da je prosječna osoba sposobna
    obavljati državne poslove
   Platonova država je idealistička, totalitarna, hijerarhijska i utopistička
   državom upravljaju, vladaju filozofi/mudraci – čuvari, oni posjeduju nepogrešivo
    znanje o univerzalnim idejama – stoga nema zakona već vladari na temelju svog
    nepogrešivog znanja prosuĎuju
   ključnu ulogu ima obrazovanje kroz koje se profiliraju vladari/mudraci
   svatko ima svoju ulogu u društvu – tri staleža (vladari, ratnici i proizvoditelji –
    graĎani se od malena moraju navikavati da je to prirodno stanje
   u Zakonima napustio ideju idealne države – takvu državu mogli bi oživotvoriti
    samo bogovi ili božji sinovi




                                                                                     37
                 ARISTOTEL (384.-323. pr. Krista)


   RoĎen u Stagiri
   20 godina bio Platonov učenik u njegovoj Akademiji
   Oko 342. pr. K. pozvan za učitelja Aleksandru Velikom
   Suvremenik uspona Makedonije
   U Ateni je osnovao svoju peripatetsku školu
   Od njegovih sačuvanih spisa sastavljen je corpus aristetolicum:
     • knjige o logici (nazvane Organon (oruĎe))
     • prirodoznanstvena djela
     • metafizika
     • etički spisi
     • knjige o estetici




                                                                      38
   Aristotel – iako učenik Platonove filozofske škole njegovo se shvaćanje politike znatno
    razlikuje od Platonova idealizma
   Njegova teorija države zasniva se na empirizmu, odnosno obimnom i sistematskom
    proučavanju povijesnih državnih oblika – to mu je poslužilo za pisanje Politike
   Napušta Platonovu ideju spekulativnog izgraĎivanja države te svoju teoriju gradi na realnim
    činjenicama iz iskustva života država-gradova
   On je svoje normativno-političko mišljenje upotpunio s iskustvom konkretne političke
    stvarnosti
   Čovjek je po svojoj prirodi političko biće, on svoje potpuno ispunjenje ostvaruje u zajednici –
    osnovni oblik obitelj, najpotpuniji država

   Politika - Knjiga prva
   Prvi tip zajedništva je selo/naselina izniklo od jednog doma sastavljeno od istomišljenika. Po
    Aristotelu je to obitelj (istomišljenici), srodnici 1252 (20)
   Već spomenuti grad nastaje iz nekoliko sela, kao tip zajedništva „potpune samodostatnosti‟
   Nastao je „poradi pukog življenja‟ i opstoji „poradi dobra življenja‟ 1252b (27)
   Aristotel grad odreĎuje kao oblik društvenosti a čovjeka u gradu kao „društvenu životinju‟
    1253a (5), (10)
   Onaj tko je izdvojen iz društvenosti (cjeline) i koji se ponaša samodostatno po Aristotelu je
    „Bog ili životinja‟ 1253a (29)




                                                                                                 39
   Prema Aristotelu čovjekov socijalni nagon toliko je dubok da je država po svom cilju
    prvobitnija nego obitelj i pojedinac
   Cilj države nije samo osiguravanje fizičkog života, već i moralnog – država teži odreĎenom
    dobru
   Država je savršeno ljudsko društvo koje je postiglo cilj pune samodovoljnosti, nastaje iz
    životnih potreba, a postoji da omogućuje najbolji život – iz toga proizlazi da je najviši
    zadatak države moralno obrazovanje graĎana
   Ljudi su po prirodi slobodni ili robovi

   Knjiga prva - robovi
   Rob je onaj koji po naravi ne pripada sebi nego drugome. Njegova bit je pripadnost
    drugome
   Pripadnost drugome stavlja ga u poziciju vladanoga (onim kojim se vlada)
   Rob i slobodnjak odreĎuju se po kreposti i nevaljalosti
   Prema tomu „jedno mora biti vladano, a drugo vladati…‟ 1255b (4, 5)
   Rob je dio imovine 1256a


   Ekonomska teorija – svako dobro služi dvama ciljevima – obuća se može obuti, ali se može
    i razmijeniti – potreba posredovanja – novac – bogatstvo se uvijek ne poklapa s količinom
    novca – time je upozorio na umjetni karakter novca – (priča o Midi) – osudio je kamatarenje
    jer time novac napušta svoju svrhu i sam postaje produktivan




                                                                                             40
   jednako kao i Platon odbacuje nagomilavanje kapitala, egoizam i zelenaštvo
   takoĎer, graĎanin ne pripada samom sebi nego državi
   za razliku od Platona koji od graĎana traži jedinstvenost mišljenja, Aristotel
    smatra da se ona ne može ostvariti, stoga joj ne treba ni težiti
   Aristotel ne prihvaća Platonovu tvrdnju da država upravlja ukupnim životom
    svojih državljana – on traži uspostavljanje odreĎene samostalnosti pojedinaca
    čime će oni svoje individualne sposobnosti razvijati i upotrebljavati na dobro
    zajednice
   Aristotel ne ostavlja apsolutnu slobodu pojedincu, ali naglašava da pojedinci
    najviše brinu za ono što je njihovo – zajedništvo i zajednička imovina do
    odreĎene granice – prema tome Aristotel se zalaže za privatnu imovinu –
    zakonski urediti tako da država crpi kvalitete zajedničke i privatne imovine
   napušta Platonovo zajedništvo žena i djece, kao i podjelu zemljišta ne jednake
    čestice svakom




                                                                                     41
   Aristotel definira graĎanina kao čovjeka koji ima pravo sudjelovanja u državnim
    poslovima

   Knjiga treća
   GraĎanin se ne postaje po stanu, jer negdje stanuje
   Čime se odreĎuje građanin? Aristotel: „Sudioništvom u sudstvu i vlasti‟ 1275a (25). To su
    oni koji sudjeluju: „Dakle, kao graĎane određujemo one koji u tome sudjeluju. To bi dakle
    bila odredba gotovo najprikladnija za sve one koji se nazivaju graĎanima.‟ 1275a (33-35)
   GraĎanin se razlikuje prema državnom poretku: „ tako je i graĎanin nužno drugačiji prema
    svakom pojedinom državnom poretku‟ 1275b (5)
   Aristotelovo odreĎenje graĎana s obzirom na sudioništvo najviše odgovara pučkoj vladavini
    tj. „najviše je to u pučkoj vladavini, dok u drugima može biti, ali i ne mora. U nekim porecima
    ne postoji puk, i ne govori se o skupštini, nego o savjetima…‟ 1275b (5-10)




                                                                                                 42
    državni oblik može biti trovrstan: vlast ima jedan čovjek, nekolicina, ili množina – svaka od
     tih vrsta ima dva oblika: dobru i lošu
    dobar oblik je onaj u kojem je cilj opće dobro, a loš onaj u kojem je cilj korist samo onih koji
     drže vlast
    prema tome Aristotel razlikuje 6 glavnih oblika državnog ureĎenja:
    dobri oblici (kraljevstvo, aristokracija, republika) – on tim oblicima ne daje apsolutnu
     vrijednost već relativnu, a koji će od njih biti najprikladniji ovisi od realnih prilika svake
     države
    loši oblici (tiranija, oligarhija, demokracija), pod demokracijom Aristotel smatra vladavinu
     širokih narodnih masa, izvrgnuće republike – niti jedan od loših oblika ne koristi dobru cijele
     zajednice
    sloboda, imovina i sposobnost su odlike koje omogućavaju pravo na učešće u državnim
     poslovima – ukoliko dolazi do kompromisa izmeĎu njih onda nastaju mješoviti državni oblici
    Knjiga treća
    Tipologija poredaka i njihove zastrane:
            Jednovladu u ime zajedničke koristi Aristotel naziva kraljevstvom (basileia)
            Vlast manjine naziva ‘vladavinom najboljih’ (aristokracija)
            Vlast mnoštva (većine) kada vlada na zajedničku korist – ustavna vladavina (politea)
            Zastrane spomenutih oblika vladavine su:
                         Samosilništvo (turannis) za kraljevstvo
                         Vladavina malobrojnih (oligarchia) za vladavinu najboljih
                         Pučka vladavina za ustavnu vladavinu (demokratia)

           Samosilništvo smjera koristi samovladama
           Vladavina malobrojnih na korist bogataša
           Pučka vladavina na korist siromaha, dočim zajedništvu na korist nije nijedna od njih 1279 a (30, 35, 40), 1279b (5, 10)




                                                                                                                                      43
   vrijednost različitih državnih oblika ocjenjuje se prema apsolutno najboljem mjerilu, relativno
    najboljem, najboljem s obzirom na zadane političke okolnosti i prosječno najboljem
   apsolutno najbolja vladavina moguća je samo onda kada osnivaču države stoje na
    raspolaganju najbolje zemljište, ljudski materijal i materijalna sredstva u neograničenim
    količinama
   relativno najbolji oblik vladavine – broj graĎana koji ga prihvaćaju je veći od broja koji ga ne
    žele
   najbolji s obzirom na zadane političke okolnosti – onaj koji obećava trajanje
   prosječno najbolji oblik – onaj koji je najprikladniji za sve države

   u petoj knjizi Aristotel propituje uzroke propadanja i održavanja odreĎenih državnih oblika
   motiv koji pokreće promjene odnosno revolucije/pobune je velika razlika u distribuciji
    dobara, položaja i prava – traje samo ona država (oblik) u kojoj vlada jednakost po zasluzi i
    gdje svatko dobiva svoje – odnosno niti jednom se graĎaninu ne smije dopustiti da razvije
    svoju političku moć preko mjere – razliku izmeĎu siromašnih i bogatih treba pokušati ukloniti
    jačanjem srednje klase
   najvažnije za održanje odreĎenog državnog poretka je obrazovanje graĎana u skladu s
    ustavom




                                                                                                  44
   Po apsolutnom mjerilu najveću vrijednost ima kraljevstvo – najviše liči na božansku
    vladavinu svemirom – apsolutno kraljevstvo kao najbolji oblik – Aristotel tom obliku daje
    samo idealno priznanje – takav vladar bio bi bog meĎu ljudima, ne bi mu trebali zakoni, jer
    je on sam zakon
   tiranija najgori oblik vladavine
   Gotovo jednaku vrijednost kao kraljevstvo ima aristokracija – vladavina najboljih i
    najsposobnijih – ona je oblik Aristotelove najbolje države koja stoji izmeĎu Platonovog
    centralizma (komunizma) i krajnjeg individualizma
   U takvoj državi svi bi graĎani u svojim kasnijim godinama dolazili na čelo države, jer bi svi
    bili sposobni i svi bi imali jednaka prava – sredstvo u postizanju tog cilja je obrazovanje
   Za takvu državu moraju biti ispunjeni i ostali uvjeti – plodno zemljište, klima, srednja veličina
    – tolika da može biti sama sebi dovoljna – glavni cilj te države nije širenje, već unutrašnje
    usavršavanje
   u takvoj državi glavno je obrazovanje – zbog toga se graĎani ne bi bavili obraĎivanjem
    zemlje, trgovinom ili zanatom (robovi i meteci), nego samo osposobljavanjem – krajnji cilj
    obrazovanja nije upravljanje i pokoravanje vlasti već najbolji život
   Aristotelovu najbolju državu mogu ostvariti samo ljudi koji imaju i razum i ratničku hrabrost –
    Heleni
   Narodi sjevera imaju hrabrost, a azijski narodi imaju duha, ali nemaju hrabrosti – Heleni kao
    sredina posjeduju i jedno i drugo – slobodni su i imaju najbolje ustavne odredbe, a da su
    ujedinjeni u jednu državu mogli bi vladati svim narodima




                                                                                                    45
                      CICERON (106.-43. pr. Kr.)




   državnik, odvjetnik, filozof, najveći rimski govornik, politički teoretičar
   jedan od najsvestranijih mislilaca antičkog Rima, poznavalac grčkog jezika,
    književnosti i kulture (Aristotel, Platon)
   zapažena odvjetnička (govornik), a nakon toga i politička karijera – 63. g. pr. Kr.
    probio se do najviše funkcije u republici - konzul – za vrijeme njegova konzulata
    poznata Katilinina urota – urotnici pogubljeni (4 govora protiv Katiline)
   slavljen kao spasitelj države, ali se time zamjerio narodnoj stranci – Prvi
    trijumvirat – Cezar, Pompej, Kras (60. g. pr. Kr.) – Ciceron odlazi u progonstvo
    (58.-57. g. pr. Kr.), bavi se književnošću, pa se ponovno vraća u politički život
   nakon ubojstva Cezara 44. g. pr. Kr. Ciceron se nameće kao voĎa senata u oporbi
    Marku Antoniju koji nastoji preuzeti Cezarovu ulogu (poznati govori protiv
    Antonija)
   Drugi trijumvirat 43. g. pr. Kr. (Antonije, Oktavijan, Lepid) – proskripcije
    političkih protivnika – meĎu njima i Ciceron – pogubljen u prosincu 43. g. pr. Kr.
                                                                                          46
   CICERONOVA POLITIČKA TEORIJA

   djela važna za političku teoriju – De re publica, De legibus, De oratore
   navedena djela nisu u potpunosti sačuvana
   u prvom djelu najbolje sačuvane I. knjige De re publica dominira tema mješovitog
    ustava – uvelike se poklapa s Polibijevim opisima mješovitog ustava (Historije)
   kruženje ustava nije nužno – svi dobri ustavi imaju potencijal stabilnosti ukoliko
    oni koji vladaju čuvaju pravednost – to je pitanje moralne odluke
   nema strogog slijeda ustava prilikom promjena već to ovisi o okolnostima
   prema Ciceronu u državi svim graĎanima pripada udio u vlasti koji ovisi o
    dostojnosti pojedinca – podobnost i spremnost pojedinca da snosi odgovornost
    vlasti
   nastoji povezati prednosti osnovnih oblika ustava u svom najboljem ustavu –
    aristokracija voĎenje države pripada onima koji na osnovu svojeg boljeg uvida i
    veće snage imaju sposobnost realizirati opće dobro – u čovjekovoj je prirodi da se
    dobrovoljno povjerava vodstvu sposobnijeg
    pretpostavlja sudjelovanje cijelog naroda u vlasti (De legibus) – princip izbora
    visokih službi u narodnoj skupštini (najboljima uvid u glasačke listiće kako narod
    ne bi zloupotrebljavao glasačko pravo), narod ima zadaću čuvanja prava
    pojedinaca, pravo rimskog graĎana na priziv narodnoj skupštini protiv odluka
    koje ga se tiču - narod se treba baviti pravom, a senat najboljih stvaralačkim
    oblikovanjem politike
                                                                                     47
   CICERONOVA POLITIČKA TEORIJA

   monarhijski element u mješovitom ustavu proizlazi iz jedinstvene provedbe
    postupaka vlasti – koordinacija i sigurnost države (u trenutku krize ili prijetnje
    nužan je autoritet – monarhijski ureĎen imperium
   mješoviti ustav jedini može zadovoljiti zahtjevima koji se postavljaju najboljoj
    državi – pravednost, sigurnost države i sposobnost za život
   mješoviti ustav je odraz čovjekovih osobina koje se u takvom ustavu mogu u
    potpunosti razviti
   Zameci horizontalne podjele vlasti
   Takav ustav oživotvoren je u Rimu, razvijao se postupno – dimenzija vremena –
    pojedinačni elementi najboljeg ustava planski su se spojili
   Ciceron priznaje postojanje osnovnih vrijednosnih uvjerenja koja su zajednička
    svim ljudima
   Rimska država nadmoćna je drugim državama jer su se njezine ustanove
    oblikovale kroz generacije, na osnovi iskustva koje se ne može zamijeniti nikakvom
    idealnom državom – teorija povijesnog razvoja
   Rimska država mora pronaći put povratka pravednoj podjeli moći – vječnost Rima
    ukoliko on može sačuvati svoj neusporediv ustav – duh pravednosti – dinamična
    vječnost koja se iznova obnavlja, moralna snaga koja oblikuje državu: “Država
    mora biti takva da vječno traje. Zato ne postoji prirodna smrt države kao što je
    prirodna smrt čovjeka...” – država umire zbog nepravednosti
                                                                                     48
   CICERONOVA POLITIČKA TEORIJA

   njegova teorija o državi vezana je prvenstveno za Rim i njegovu, do tada, neviĎenu
    ulogu u svijetu
   Ciceronova promišljanja rezultat su krize društva i države – kontekst
   Sklon je uljepšavanju Rima (vladavine nad provincijama), posebno plemstva –
    ipak upozorava na probleme u kojima se rimska republika nalazila – podanici se
    neće dobrovoljno pokoravati Rimu kada osjete da vlast nije pravedna
   Idealiziranje i uljepšavanje rimske prošlosti – iz rimske prošlosti izvodi vodilju
    ljudskog ponašanja
   Ciceron - sinteza rimske vjere u ispravnost vlastite stvari i grčke težnje za
    intelektualnim opravdanjem
   Definicija države - prirodna društvenost ljudi (Aristotel), priznavanje prava i
    zajedništvo koristi – država moralni oblik zajednice – zajednica putem prava,
    njegova država nije utilitarna – u državi mora vladati pravednost
   Ciceronova država nema teritorijalnog ograničenja kao kod Aristotela – veličina
    rimske države to ne dopušta – ona se prostire dokle seže consensus iuris
   Pravo graĎanstva trebaju dobiti svi oni koji su osobito doprinijeli državi – korist
    zajednice
   osobna samostalnost i neovisnost – obitelj, kućna zajednica


                                                                                      49