PROSVJETITELJSTVO
- unutarnje se političke prilike u različitim hrvatskim krajevima nisu u 18. st. razvijale
sretnim putem
- Dubrovnik, upravljan od malobrojne plemićke oligarhije i ukočen u nepokretnosti
svoje političko-socijalne strukture, dobivao je unatoč časovima pomorskog
prosperiteta u ovo doba općeg previranja i oblikovanja modernih naroda sve više
značaj preţivjela povijesnog oblika
- Dubrovnik je doduše još i sad bio otvoreniji različitim kulturnim utjecajima nego
ijedan naš grad, a osobito je u 18. st. poraslo znanje francuskog j. i knjiţ., no djela
franc. pisaca nisu proizvela nikakva dubljeg kulturnog ni knjiţevnog vrenja u
tadašnjem Dubrovniku
- pogotovo je jadno stanje bilo u našim krajevima pod Mlecima, koji su i sami iza još
uvijek blistavog pročelja bili svijet na izmaku
- sa svojim kulturno zamrlim gradovima i sa svojom ekonomskom zaostalošću mletačka
je Dalmacija bila jedna od najzapuštenijih zemalja u 18. st., ubijana mletačkim
trgovačkim monopolom i primitivnim načinom gospodarenja
- u sjevernoj Hrvatskoj isusovci i pavlini uz nešto svjetovnih svećenika bili su i dalje
jedini ljudi pera i učenosti, ali njihov horizont nije obuhvaćao mnogo više od školskih
potreba, vjerskopoučnog rada, teologije i crkvenopovijesnih interesa
- škole su bile u rukama isusovaca i iz njih su izlazili dobri latinski govornici
- osobito je teţak kulturni posao valjalo obaviti u zapuštenim krajevima oslobođenimod
Turaka, gdje su franjevački samostani, navlastito u Velikoj i Našicama, bili još u
tursko doba jedina skromna prosvjetna ognjišta i sjedišta kakva-takva višega školstva
za odgoj franjevačkog podmlatka, ali i za svjetovne polaznike
- i tu su prvi osnivači višega javnog školstva bili isusovci, otvarajući već 1698.
gimnaziju u Poţegi, s vremenom izgrađenu do akademije
- dok se ja tako naš duhovni ţivot u prvoj polovini stoljeća tromo kretao po starim
kolotečinama u sjeni susjednih katoličkih zemalja, napredovao je i stvarao europski
Zapad, prodirući u daleke krajeve, oblikujući moderno građansko društvo i razvijajući
bogatu knjiţevnost i filozofiju na temeljima stvorenim od renesanse => nove misli
razlile su se u 18. st. iz svojih zapadnoeuropskih središta u sve europske zemlje,
prilagođujući se u svakoj od njih dotadašnjem stupnju povijesnog razvoja
- ţivlje kulturne potrebe u drugoj polovini 18. st. ogledaju se u osnivanju i jačem radu
naših tiskara, kojih je nedostatak u prošlim stoljećima uvelike kočio napredak naše
knjiţevnosti
- ni Dubrovnik, u kojem se je toliko knjiţevno radilo, nije sve do 1783. imao tiskare; u
tom ga je pretekao Zagreb već u doba Vitezovićevo
- osamnaesto je stoljeće, stoljeće racionalizma i prosvijećenosti, bilo prevenstveno doba
erudicije i znanosti
- više od sviju razvile su se još od 17. st. matematičke znanosti, dajući svoj pečat
tadašnjoj filozofiji i racionalističkom umovanju
- ni Italija 17. st. nije bila samo zemlja Marina i marinizma, već i domovina Galileja i
novih metoda, koje će uskoro definitivno pobijediti u prirodnim znanostima i djelovati
na opće ljudsko miješanje
- dali smo i mi ovom duhovnom pokretu svoj doprinos: Anzelm Banduri – bizantolog i
numizmatičar; RuĊer Bošković (1711 - 1787) – fizičar, astronom i filozof; Benedikt
Stay (1714 - 1801) – proslavio se u Italiji svojim prikazom Descartesove i Newtonove
filozofije u latinskim stihovima
1
- u toku 18. st. oţivljuje i kod nas znanstveni rad, dakako u našim tadašnjim razmjerima
- više nego za filozofiju i prirodne znanosti bilo je kod nas izgleda i zanimanja za
proučavanje narodne prošlosti, političke i kulturne
- glavni su predstavnici učenosti dakako još dugo vremena svećenici, u prvom redu
članovi različitih redova (paţnju posvećivali crkvenoj povijesti)
- glavni je put našim tadašnjim nastojanjima oko političke i kulturne povijesti i oko
knjiţevnih i jezičnih pitanja bio utrt radom Vitezovićevim i Đurđevićevim
- Vitezovićev jr rad nastavio zagrebački kanonik Adam Baltazar Krčelić
- Osamnaesto je stoljeće sa svojom sklonošću za sabiranje dokumenata i za istraţivanje
prošlosti pošlo još jednom u pravcu tragom Vitezovićevim i Đurđevićevim,
poklanjajući više paţnje skupljanju knjiţevnohistorijske građe, dakako u tadašnjem
obliku biografija pojedinih pisaca s bibliografijom njihovih djela
- Značajno je za naše tadašnje kulturno stanje, da je latinski kod nas još uvijek bio jezik
znanosti i viših oblika kulturnog ţivota, premda su u zapadnim knjiţevnostima
narodni jezici već odavno stekli ravnopravnost i zauzeli mjesto latinskog u znanosti i
filozofiji
- To se je stanje dugo produţilo osobito u našim sjevernim krajevima, gdje je, kao i u
susjednoj Ugarskoj, latinski bio ne samo jezik škole i znanosti, nego i jezik
zakonodavstva i uprave, pa čak i društvenog općenja
- latinizam se u našem 18. st. nije očitovao samo u znanosti, nego i u pjesništvu, najviše
pod utjecajem obnovljenog klasicizma u Italiji, ali i naših domaćih predaja
- naša je knjiţevnost 17. st. bila idejno jednolična i podvrgnuta autoritetu crkve i
katolicizma; u 18. st. nastaju u mnogočem uočljive promjene
- područje se naše knjiţevnosti u to doba znatno proširuje, i u njoj se poslije pola
stoljeća kulturnog pridizanja javlja čitav niz imena iz novooslobođenih krajeva
- knjiţevnost prelazi sve više u ruke ljudi poniklih iz širokih pučkih slojeva, koji su
svoje karijere zahvaljivali školovanju i učenosti, a ne društvenim privilegijima
- najpopularniji pisci 18. st. teţe više za širenjem korisnog znanja nego za čistim
pjesničkim izrazom
- ali ako je naša knjiţevnost izgubila u 18. st. od svog aristokratskog artizma i po nekim
svojim glavnim predstavnicima dobila većinom pučki značaj, zato su joj kulturno
izjednačenje naših pokrajina i aktuelnost sadrţaja omogućili širenje u mnogo šire
narodne slojeve
- Kačić kao pjesnik ne moţe stati uz Gundulića i Bunića, ali je prodiranje njegove
pjesmarice u sve naše pokrajine i u najšire slojeve bilo dotad nepoznata pojava
- potrebu za poezijom zadovoljavale su još i sad rukopisne pjesmarice
- one su dakako svojim raznolikim sadrţajem u prvom redu dokumenti vremena, često
rječitiji, a uvijek intimniji od sluţbenih i učenih dokumenata
- u Bosni, koja je još ostala pod Turcima, nije pogotovo bilo druge pismenosti osim
vjersko-poučne i naboţne, pisane od franjevaca kao i u 17. st., samo s tom razlikom,
da je mjesto ćirilice prevladavala latinica
STJEPAN MARKOVAC MARGITIĆ (u. 1730), Jajce (Bosna), fra
1. Ispovid krstjanska (Mleci, 1701)
2. Fala od sveti (Mleci, 1708)
- posljednje knjige tiskane ćirilicom
IVAN FILIPOVIĆ GRĈIĆ, (roĊ. u Sinju), Bosna, fra
- izdao Divkovićeve Beside ćirilicom 1704. u Mlecima
2
MARIJA BETTERA DIMITRI (1671 - 1765), Dubrovnik
- kći Bara Bettere
1. prijevodi s tal.
TOMO BABIĆ (1680 - 1750), Skradin (Bosna)
1. Cvit razlika mirisa duhovnoga (Mleci, 1726)
- jedna od najčitanijih pučkih naboţnih knjiga 18. st.
BERNARDO ZUZZERI (1682 - 1762), Dubrovnik, isusovac
1. Besjede duhovne (1793)
LOVRO ŠITOVIĆ (1682 - 1729), Ljubuški (Bosna)
1. Pisna od pakla (Mleci, 1727)
- u desetercima
JEROLIM FILIPOVIĆ, Rama
1. Pripovidanje nauka krstjanskoga (Mleci, 1750)
- propovijedi o kršć. nauku
SARO CRIJEVIĆ (1686 - 1759), Dubrovnik, dominikanac
1. Sacra metropolis Ragusina
- povijest dubrovačke crkve
2. Iconotheca illustrium fratrum congregationis Ragusinae
- sadrţi 142 ţivotopisa dubrovačkih dominikanaca
3. Bibliotheca Ragusina
- sadrţi 435 ţivotopisa svih dubrovačkih pisaca
- najznatnije djelo ove vrste u Dubrovniku
- dovršeno 1743. no ostalo je neizdano
JOSIP BEDEKOVIĆ (1688 – 1760), pavlin
1. Natale solum sancti Hieronymi (1752)
- u djelu dokazivao da je rodno mjesto sv. Jeronima Štrigova u Međimurju
- osim biografije sv. Jeronima u djelo sadrţava i pregled povijesti starog Ilirika i Panonije i mnogo
podataka iz političkog i kulturnog ţivota sjeverne Hrvatske, osobito Međimurja
- navodi Barakovićevu Vilu Slovinku i Tanzlinger-Zanottija kao dokaz, da je Dalmacija hrvatska, a
dokazuje i da tzv. slavonske ţupanije i Međimurje pripadaju Hrvatskoj
- kao historičar sasvim je nekritičan
ĐURO BAŠIĆ (1695 - 1765), Dubrovnik, isusovac
1. Elogia Jesuitarum Ragusinorum
- zbornik ţivotopisa dubrovačkih isusovaca
2. Besjede krstjanske (1765)
- propovijedi
TIMOTEJ GLEĐ (o. 1696 - 1787), Dubrovnik, fra
- prevodio Metastasia
1. prijevod tal. romana iz 17. st.: Dianea, Gianfrancesca Loredana
FILIP GRABOVAC (1697 - 1749), Podosoj (kraj Vrlike), fra
- vojnički svećenik; bio u zloglasnoj tamnici Sotto i piombi
3
- rodoljublje i velika privrţenost narodu i njegovim odlikama bilo je jedno od značajnih
Grabovčevih obiljeţja
1. Cvit razgovora naroda i jezika iliriĉkoga aliti rvackoga (Mleci, 1747)
- prvi dio djela pun je srednjovjekovne knjiţevnosti
- ton zborniku daju razgovori o pokvarenosti svijeta, punog ratova, laţnog prijateljstva, putenih zasjeda,
nerodice i drugih predznaka skore propasti, pjesme o smrti i sudnjem danu, viđenje sv. Bernarda, različite
molitve i opomene grešnicima, a na kraju upute za odgajanje djece s tobijinim ţivotom u prozi kao primjerom
- Od pile – povijest dječaka koji se izgubio sluţeći različite gospodare, mnogo prepatio i čudom se
vratio roditeljima
- Od jednoga strašnoga dogaĊaja – incest i njegove posljedice
- dvije pripovjetke u stihovima (osmerci)
- u drugom dijelu je dao čitav mali pregled svjetske i naše povijesti za svoje neučene čitaoce
- pripovijeda se tu o 6 vjekova svjetske povijesti (prema 6 dana stvaranja), o istočnom i zapadnom
rimskom carstvu, o Dioklecijanu i staroj Dalmaciji, o seobi naroda, o glavnim događajima iz povijesti hrvatske,
talijanske, ugarske, turske, arbanaške i srpske, o padu Carigrada, o Kandijskom, Bečkom i tzv. Malom ratu
- Kraljevstvo Cipra – pripovjetka u kojoj se priča o onoj istoj djevojci, koju je G. Preti opjevao u
spjevu Oronta di Cipro, prevedenom na hrvatski od Bara Bettere
- Slava Dalmacije – pjesma
- Od naravi i ćudi rvacke – pjesma
MATEŠA ANTUN KUHAĈEVIĆ, (1697 - 1772), Senj
1. Synoptica informatio circa vetus et novum regulamentum generalatus
Carlostadiensis
- latinski spis u kojem je kao senjski odaslanik u Beču branio prava svoga rodnoga grada
- okrivljen zbog poticanja na bunu završio u Spielbergu nad Brnom (koji će kasnije postati tamnica tal.
pjesnika Silvia Pellica )
2. Na suca od Korane
3. Molitva nevoljnika u prţunu nahodećega
- poboţna pjesma upravljena Bogorodici
4. Narikovanje staroga Senja vrh mladoga Senja po vili Slovinkinji
- jeremijada zbog propadanja starih običaja, ali i nekadašnjeg senjskog junaštva, sve više potiskivanog
od trgovine
SEBASTIJAN SLADE-DOLCI (1698 - 1777), Dubrovnik, fra
1. De illyricae linguae vetustate et amplitudine (Mleci, 1754)
- rasprava
- smatra da svi europski jezici potječu od ilirskog
2. Maximus Hieronymus vitae suae scriptor
3. Fasti litterario-ragusini (Mleci, 1767)
- zbirka kraćih ţivotopisa znamenitih Dubrovčana
ANTUN KANIŢLIĆ (1699 - 1777), Poţega
- učitelj; propovjednik
- glavni je njegov knjiţ. rad plod zrelih godina
- knjiţevniji izraz i nastojanje oko čistoće i bogatstva jezika izdiţe ga iznad naših suvremenih
naboţnih pisaca
- utjecaj Dubrovčana se osjeća u duhovnim pjesmama razasutim po njegovim naboţnim
djelima (u osmercu, u refleksijama o ništetnosti svijeta, u retoričnoj strofi sličnoj
Gundulićevoj i Đurđevićevoj)
1. Kamen pravi smutnje velike (Osijek, 1780)
- polemično djelo
2. Obilato duhovno mliko (Zg, 1754)
- kršćanski nauk za djecu
3. Bogoljupstvo na poštenje sv. Franĉeska Saverije (Mleci, 1759)
4
4. Utoĉište blaţenoj divici Mariji (Mleci, 1759)
5. Primogući i srce nadvladajući uzroci za ljubiti Gospodina Isukrsta (Zg, 1760)
6. Mala bogoslovica (Trnava, 1764)
- kršćanski nauk s pjesmama i molitvama
7. Bogoljubnost molitvena (Trnava, 1766)
8. Promišljanja duhovna
9. Sveta Rozalija, panormitanska divica, nakićena i ispivana (Beč, 1780)
- njegovo glavno djelo
- pisana u prvom licu, u obliku knjige (lista), što je svetica piše iz pustinje svojim roditeljima
- ona pripovijeda svoj grješni svjetovni ţivot, nagli preokret u duši, pokajnički ţivot u pustinji...
- u dvanaestercima
- za razliku od Đurđevića, kićenje Kaniţlićeve Roţalije, ţeljne da što više očara zaručnika, skoro je
nevino; Kaniţlić se rado zadrţava na pojedinostima, voli opisivanja i digresije i ima uopće više prip-opisnih
elemenata
- mnoge personifikacije i alegorije (posebno 2. dio spjeva: viđenje lađe na uzburkanom moru, koje znači
ovaj svijet; raskršće, s kojega se ide lijevo putem svjetskih ispraznosti, a desno u raj; pojava Razblude i sina joj
Ljubićaka, koji napastuju Roţaliju)
- epigon baroka
- Kaniţlić je prvi naš sjeverni pjesnik bogatijih izraznih oblika, premda su oni više plod
knjiţevne kulture nego pravog stvaralačkog bogatstva
JOSIP BETONDIĆ (u. 1764), Dubrovnik
1. Razgovor pastijerski za Boţića
2. Tuţba kacamorta od Trstenika
3. prijevod nekih Ovidijevih Heroida
4. prijevodi crkvenih pjesama i psalama
5. prijevod tragedije Christus judex
6. prijevodi Vergilija i Horacija
- poslije Đure Matijaševića biljeţio narodne bugarštice
KLEMENT GRUBIŠIĆ, Dubrovnik
1. In originem et historiam alphabeti slavonici glagolitici vulgo Hieronymiani (Mleci,
1766)
FILIP LASTRIĆ (1700 - 1783), Bosna, fra
PETAR KNEŢEVIĆ (o. 1702 - 1768), fra
- učenik Jerolima Filipovića
- jedan od boljih franjevačkih pjesnika
1. Muka gospodina našega Isukrsta i plaĉ matere njegove (Mleci, 1753)
- Gospin plač
2. Pisme duhovne razlike (Mleci, 1765)
- zbirka crkvenih pjesama
ANDRIJA KAĈIĆ MIOŠIĆ (1704 - 1760), Brist (kraj Makarske), fra
1. Elementa peripathetica juxta mentem subtilissimi doctris Johannis Duns Scoti
(Mleci, 1752)
- priručnik skolastičke filozofijske propedeutike
2. Razgovor ugodni naroda slovinskoga (Mleci, 1756)
- kronika glavnih događaja u prošlosti juţnih Slavena i susjednih naroda u prozi i stihovima
- ima praktično-rodoljubni cilj
- pisao za široke slojeve
- hvalospjev junaštvu našega naroda
5
3. Korabljica (Mleci, 1760)
- u prozi
- podijeljena na prvi dio od početka svijeta do rođenja Isusova (po sv. Pismu) i drugi od rođenja Isusova
do pišćevih vremena
- posredstvom Fortisovih prijevoda ulaze tri Kačićeve pjesme usporedo s Hasanaginicom i u
Hrederove Volkslieder, tako da je Kačić prvi pisac, preko kojega je strani svijet upoznao našu
narodnu pjesmu i prvi hrvatski pjesnik, čije su pjesme ušle u jednu svjetsku zbirku
IVAN FRANATICA SORKOĈEVIĆ (1706 - 1771), Dubrovnik
- jedan od marljivijih prevodilaca (psalme, himne, neke Ovidijeve Heroide, nešto iz
Oslobođenog Jeruzalema, Moliereovu Psyche, komedije Moliereove i Goldonijeve, Pietra
Metastasia)
šaljive pjesme:
1. Vijeće
2. Poklad lastovski
LUKO BUNIĆ (1708 - 1778), Dubrovnik
- amaterski se bavio prevođenjem Anakreonta (s tal.), Vergilija, Horacijevih satira (u
dvanaestercu bez sroka)
1. Aretuza u goru, Arion u rijeku
- kratki spjev
RUĐER BOŠKOVIĆ (1711 - 1787), Dubrovnik, isusovac
1. De solis ac lunae defectibus (London, 1760)
- didaktički spjev
MARKO DOBRETIĆ (1713 - 1784), Bosna, fra
1. Kratko skupljenje ćudoredne iliti moralne bogoslovice (Ancona, 1782)
ANICA BOŠKOVIĆ (1714 - 1801), Dubrovnik
- unuka Bara Bettere; sestra Ruđera Boškovića
1. Razgovor pastirski vrhu poroĊenja Gospodinova (1758)
MARIJA BOGAŠINOVIĆ-BUDMANI (u. 1800), Dubrovnik
1. Razgovor pastirski o Boţiću
2. Ţivot Tobijin
- spjev
3. Posluh Abrahama patrijarke
- spjev
4. Ţivot Jozefa patrijarke
- spjev
- njezini spjevovi su običajne versifikacije Sv. pisma
BENEDIKT STAY (1714 - 1801), Dubrovnik
1. Philosophiae versibus traditae libri sex (Mleci, 1744)
- spjev o Descartesovoj filozofiji
- djelo koje će mu kasnije pribaviti slavu Lukrecija 18. st.
2. Philosophiae recentioris versibus traditae libri decem (Rim, 1755, 1760, 1792)
- spjev o Newtonovoj filozofiji
- izdao ga je s Boškovićevim komentarom u prve dvije knjige
6
ADAM BALTAZAR KRĈELIĆ (1715 - 1778), S. Hrvatska
- najţešći protivnik isusovaca i njihovih škola, u kojima se po njegovu mišljenju moţe dobro
naučiti samo latinski
- čak je u svojem prezimenu nalazio poziv da krči i iskorjenjuje predrasude
Krčelić je dobro lučio Slavene od Ilira i drugih naroda
- najvaţniji historičar zagrebačke biskupije
1. Kratek nauk od sv. meše (Zagreb, 1762/3)
- izrađen po Muratoriju (historičar) i sv. Franji de Sales
2. De regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae notitiae praeliminares (Zagreb, 1770)
- povijesni spis
- on je to svoje djelo pisao s izrazitom političkom tendencijom ţeleći dokazati historijsko pravo
ugarsko-hrvatskih vladara na zemlje, koje je Vitezović u svojem pankroatizmu bio obuhvatio nazivom tota
Croatia, navlastito na naše krajeve zaposjednute od Mletaka
- značajan je predgovor u kojem se tuţi na neshvaćanje, na koje je u našoj sredini naišao svojim
knjiţevnim radom, traţeći slobodu kritike za postupke crkve u svjetovnim pitanjima i braneći prava vladara u
duhu ondašnjeg «liberalnog pokreta»
3. Notitiae praeliminares
- govoreći o kulturnom stanju u zemlji, on je oduševljeno pozdravio Reljkovića, uzevši ga u obranu
protiv njegovih napadača
4. Annuae
- memoari
- najzanimljivije njegovo djelo (obilje biljeţaka iz tadašnjeg javnog i privatnog ţivota)
5. Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrebiensis partis primae tomus I (Zg, 1770)
6. Scriptorum ex regno Sclavoniae collectio
- neveliki spis u kojem je dao prvi kratak pregled hrvatskih pisaca iz sjevernih krajeva od 14. do 17. st.
EMERIK PAVIĆ (1715 - 1780), Slavonija, fra
NIKOLA MARĈI (1718 - 1806), Dubrovnik
1. Ţivot i pokora svete Marije Egipkinje (Dubrovnik, 1791)
- spjev
BALTAZAR PATAĈIĆ, Zagreb
1. Diarium vitae
- memoari
2. Listovi grĉkih gospoj
IVAN FRANJO ĈIKULIN, Zagreb
1. Ţalost i javkanje turskih, a radost kršćanskih duš...
2. Ideae magnanimitatis Illyricae et Pannonicae viginti quattuor (Zg, 1703)
- slavljenje hrv. i ugarskih junaka
ŠTEFAN ZAGREBEC, kapucin
1. Hrana duhovna
- propovijedi u pet svezaka
STJEPAN FUĈEK, Krapina
1. Hištorije s kratkem duhovnem razgovorom od poslednjeh dugovanj (Zg, 1735)
HILARION GAŠPAROTI (1714 - 1762), pavlin
1. Cvet svetih
- ţivoti svetaca u 4 knjige
7
KATARINA PATAĈIĆ
1. Pesme horvatske (1781)
- zbirka pjesama, koje su moţda od njezina muţa, baruna Franje Patačića
RAJMUNDO KUNIĆ (1719 - 1794), Dubrovnik, isusovac
1. prijevod Ilijade (Rim, 1776)
- jedan od najboljih prijevoda velikog djela na latinski
2. Anthologica (Rim, 1771)
- latinski prijevodi iz Teokrita, iz grčke antologije
3. Epigrammata (Du, 1827)
- zbirka latinskih stihova
- De laudibus Ragusae patria suae = pjesma posvećena Dubrovniku
VID DOŠEN (1720 - 1778), Trbinje (ispod Velebita)/Poţega
1. Jeka planine, koja na pisme Satira i Tamburaša slovinskoga odjekuje i odgovara
- Zagreb, 1767
- osmerački pamflet u kojem ističe Reljkovićeve zasluge i ismijava njegova protivnika kao čovjeka
šuplje glave
2. Aţdaja sedmoglava bojnim kopjem udarena i nagrĊena (Zagreb, 1768)
- knjiga u stihovima
- sedmoglava je aţdaja bila stari kršćanski simbol za sedam glavnih grijeha, protiv kojih je i Došen,
oboruţan potrebnim bogoslovnim znanjem, napisao svojih sedam propovijedi u stihovima, ali je njegovo «bojno
kopje» bilo navlastito upereno protiv mnogih mana raširenih u našem narodu, djelomično onih istih, protiv kojih
se borio i Reljković
- piše čistim narodnim jezikom, u osmercima
IVAN VELIKANOVIĆ (1723 - 1803), Slavonija, fra
tri poboţne drame:
1. Sveta Margarita iz Kortone (Osijek, 1780)
2. Sveta Susana (Budim, 1783)
- nije starozavjetna sv. Suzana, već mučenica pod Dioklecijanom
3. Sveta Terezija (Osijek, 1803)
- sve u tri čina
KAZIMIR BEDEKOVIĆ (1727 - 1782), Sigetec kraj Ludbrega
1. Joseph (Beč, 1779)
- latinska drama
2. Hilaria Collegii Croatici ante cineres (Beč, 1780)
- dvije poboţne drame
ANRIJA BLAŠKOVIĆ (1727 - 1796), Zagreb
- bivši isusovac, zagrebački kanonik i rektor sjemeništa
1. Historia universalis Illyrici, ab ultima gentis et nominis memoria (Zg, 1794)
- nedovršena zbirka rasprava
MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ (1732 - 1798), Svinjar na Savi (Davor selo)
- kao časnik brodske pukovnije borio se je u sedmogodišnjem ratu, gdje je bio i zarobljen i
zatočen u Frankfurtu na Odri, iskorišćujući to vrijeme prisilnog boravka za učenje jezika i
čitanje
- njegov najveći doţivljaj u sedmogodišnjem ratu nije bilo samo ratovanje već dodir s
naprednijim ţivotom njemačkih krajeva, i taj je neposredni doţivljaj više kulture bio jedan od
prvih pokretača njegova knjiţevnog rada
8
- vjerovao je u moć škole i znanja, racionalnog prosvjećivanja i moralnog odgoja
1. Slavonske libarice s lipimi molitvicami i naukom krstjanskim nakitite (1761)
- rađena za slvonske pukovnije; pjevale se za vrijeme vojničkih misa
- prveo ju je iz francuskog, poprativši je predgovorom
2. Satir iliti divji ĉovik (Dresden, 1762; 2. izd. Osijek, 1779)
- njegovo glavno djelo
- svoje djelo je dao u stihu, računajući dobro, da će se tako radije čitati
- nalazi se narodna pjesma o braći Jakšićima
- našao je protivnika među konzervativnim franjevcima, koji su i u idejno pitomim oblicima njegove
kritike naslućivalidah novog, njima nesklonog vremena
3. Nova slavonska i nimaĉka gramatika (Zagreb, 1767)
- doţivjela 3 izdanja
4. Ovĉarnica (Osijek, 1776)
- prijevod s njemačkog
5. Postanak naravne pravice (Osijek, 1794)
- prijevod s latinskog
6. Esopove fabule
- prijevod basni
7. Fedrove fabule
- prijevod basni
8. Pripovitke Pilpaj-bramine
- prijevod basni
9. Nauk politiĉan i moralski od Pilpaj-bramine
- zbirka mudrih rečenica ostavljenih u rukopisu zajedno s basnama
10. Nek je svašta (Osijek, 1795)
- zbirka kratkih anegdota i oduljih moralnih pripovijedaka, često popračenih tumačenjem
- Šupalj hrast govori - pripovjetka
JOSIP MIKOCI (1734 - 1800), Sj. Hrvatska
- zagrebački gimnazijski profesor
1. Otiorum Croatiae liber unus (1806)
- pregled glavnih pitanja iz prvih stoljeća hrv. pov. Ţivota, od doseljenja do ulaska u zajednicu s
Ugarskom
JOSIP PAVIŠEVIĆ (1734 - 1803), Slavonija, fra
JOSIP JAKOŠIĆ (1734 - 1804), fra
1. Scriptores Interamniae
- niz kratkih ţivotopisa slavonskih pisaca s bibliografijom njihovih spisa
BRNO DŢAMANJIĆ (1735 - 1820), Dubrovnik, isusovac
didaktičke pjesme
1. Echo (Rim, 1761)
2. Navis aeria (Rim, 1768)
prijevodi
3. prijevod Odiseje na lat. (1770)
4. prijevod Hesiodovih djela
5. prijevod Teokrita
- tim prijevodima izašao na glas kao jedan od najboljih novolatinskih pjesnika
6. prijevod Menĉetićeva Radonje na lat.
ĐURO FERIĆ (1739 - 1820), Dubrovnik
- posljednji znatniji predstavnik latinizma u Dubrovniku
- svećenik
9
1. Paraphrasis psalmorum poetica (Dubrovnik, 1791)
- parafraza psalama u heksametrima
2. Periegesis orae Rhacusanae (Dubrovnik, 1803)
- neka vrsta putopisa po dubrovačkoj rivijeri s opisima prirode, ljudi, običaja i pov. uspomena
3. Fabulae ab illyricis adagiis desumptae (Dubrovnik, 1794)
- naše narodne poslovice ilustrirao vlastitim basnama
- svakoj basni dao kao naslov jednu narodnu poslovicu
4. Ad clarissimum virum Joannem Muller epistola (Dubrovnik, 1798)
- opis narodnih običaja i pjesama u latinskim heksametrima
5. Ad clarissimum virum Julium Bajamontium epistola (Dubrovnik, 1799)
- najprije parafrazira misli J. Bajamontija o sličnosti naših narodnih i Homerovih pjesama, nadovezujući
zatim svoje kritičke opaske i slaveći običaje i pjesme našeg naroda
6. Ad clarissimum virum Michaelem Denisium (Dubrovnik, 1798)
- poslanica poznatom bečkom pjesniku Michaelu Denisu, kustosu dvorske biblioteke
- ističe slavu Dalmacije i vrline Ilira i navodi mjere, potrebne da se taj narod podigne
7. Uzetje Oĉakova
- prigodna pjesma povodom ruske pobjede kod Očakova
8. Fedra, Augustova odsuţnika, priĉice Esopove (Dubrovnik, 1813)
- prijevod Fedrovih basni s usporednim lat. i hrv. tekstom i s latinskim predgovorom Frana Appendinija
- u predgovoru ga Fran nagovara da prevede i svoje vlastite basne
9. Proreĉja jezika slovinskoga priĉicam istumaĉena
- prijevod vlastitih basni, ostao u rukopisu i samo djelomično tiskan poslije njegove smrti
- pisao u tradicionalnom dvanaestercu
10. preveo na latinski spjev Aretuza u goru, Arion u rijeku Luka M. Bunića
FRANJO SEBASTIJANOVIĆ (1741 - 1799), Poţega
1. Poemata (Budim, 1805)
- zbirka latinskih pjesama
- slavio Josipa II prilikom dolaska u Zg, pozdravljao ustoličenje banova i biskupa i oplakao smrt Marije
Terezije
IVAN LOVRIĆ (u. 1777), Sinj
1. Osservazioni sopra diversi pezzi del Viaggio in Dalmazia del s. abate Alberto
Fortis (1776)
- na talijanskom, ali je slavio ljepotu našeg jezika, Gundulića i Boškovića i ţigosao mnoge
zemljake, koji se stide pisati svojim jezikom
- pisac je u svoju kritiku Fortisova putopisa upleo ne samo različita razmatranja o ţivotu,
običajima i zapuštenosti naših Zagoraca («Morlaka»), već se je u vezi s tim okomio zausput i na katoličke
franjevce i na pravoslavne kaluđere, ističući njihovu zaostalost
- borba protiv predrasuda, zaostalih običaja i praznovjerja, te pozivanje na istinu i razum
LUKA VLADIMIROVIĆ, fra
1. Likarije priprostite (Mleci, 1775)
ALEKSANDAR TOMIKOVIĆ (1745 - 1829), Slavonija
1. Josip poznan od svoje braće (Osijek, 1791)
- slobodan prijevod Metastasijeve drame Giuseppe ricionosciuto
ADAM TADIJA BLAGOJEVIĆ (r. 1745), Petrijevci (kraj Valpova)
1. Pjesnik-putnik (Beč, 1771)
- knjiga u kojoj povodom puta Josipa II po Slavoniji veliča ovog vladara nabrajajući tekovine njegova
doba, da kasnije prijeđe na neka aktuelna pitanja svoga uţeg zavičaja
- u desetercima
- njegov jedini originalan rad
10
2. Khinki (Beč, 1771)
- prijevod romana opata Coyera s francuskog
- u prozi
3. Predika od jedinstva u krstjanstvu (1773)
- prijevod propovijedi Antuna Ruţičke, ispovjednika Josipa II, odrţana prigodom ređenja jednog
unijatskog vladike u dvorskoj kapeli u Beču u prisutnosti Marije Terezije
- prijevod je tiskan latinicom i ćirilicom
ANTUN IVANOŠIĆ (1748 - 1800), Poţega
1. Opivanje sliĉnoriĉno groba Jozipa Antuna Ćolnića od Ćolke (Zagreb, 1786)
- neka vrsta pohvalna ţivotopisa s dodanim dijaloško-apoteoznim prizorom, u kojem alegorijske figure
razgovaraju s biskupom na samrti i u kojem ima utjecaja, čak i stihova Kaniţlićevih
2. Svemogući neba i zemlje stvoritelj (Zagreb, 1788)
- njegovo glavno religiozno djelo
- spjev o stvaranju svijeta i prvih ljudi i o padu čovjekovu, djelomično u pripovjednom, a djelomično u
dijaloškom obliku zamišljenom za pjevanje, s dodanih 7 pokorničkih psalama u osmercima
- umetnuti distisi, građeni po kvantitetu, odgovaraju sklonostima obnovljenog klasicizma
- Ivanošić je svoj neveliki spjev snabdio dugim uvodom, upravo propovijeđu o ljubavi prema Bogu i
bliţnjemu, ali s mnogo aktualne polemike protiv prevratnih misli
3. Sliĉnoriĉni natpis groba Zvekanovoga
- duhovita pjesma koja se rado čitala još i u doba Preporoda (Zvekan opet na svijetu (1844) Ivana
Trnskog nadovezuje se na Ivanošićevu pjesmu)
- šaljiva slika iz ţivota grešnog fra Zvekana, poklonika Bakha i Venere
=> dvije pjesme o bojevima s Turcima
4. Pjesma od junaštva viteza Peharnika (Zagreb, 1788)
5. Pisma od uzetja turske Gradiške (Zagreb, 1789)
- obje pjesme su napisane u tonu narodne pjesme, s kajkavskim tumačenjima rijetkih riječi ispod crte
JOSO KRMPOTIĆ (u. 1797), Barlete (kraj Gospića)
- njegov knjiţevni rad je sav u stihu i sav prigodan
- slavljenje Josipa II. I ljudi i događaja njegova vremena je glavni, upravo jedini pokretač
njegovih stihova
1. Joso Malenica (Beč, 1783)
- kraća prigodnica u desetercu
- slavi Josipa Malenicu, opisujući proslavu njegova podizanja u red plemstva u Temešvaru
2. Pjesma Crnogorcem i vojvodi Filipu od Vukasović (Beč, 1788)
- pjesma povodom ekspedicije u Crnu Goru i napisana sa zadaćom, da oduševi Crnogorce za Josipa II. i
za rat protiv Turaka
3. Viteška pisma od glasovitoga vojvode kneza Dibranina Musa Arbanasa (Beč,
1785)
- spjev posvećen «visokorođenoj plemićki Antici Arbanas», supruzi Josipa Keresturija, koja je po
mišljenju piščevu bila iz roda glasovitog arbanaškog junaka
4. Radost Slavonije nad grofom Antunom Jankovićem od Daruvara (Beč, 1787)
- spjev, u kojem se u ranu zoru pojavljuju, usred razdragane prirode, na našoj Orljavi Jupiter, Apolon i
Mart, a malo zatim prekrasna vila, «slavna Slavonija», sva izranjena od turskih mačeva i rasplakana zbog raspa
naših pokrajina za turskih ratova
. sve je izginulo i porobljeno; ali da bi dao izraza svojoj ţalosti, posudio je Krmpotić naprosto stihove iz
Osmana
5. Katarine II. i Jose II. put u Krim (Beč, 1788)
- njegov najopširniji spjev, u osmercima
- čak se u jednom prizoru pojavljuje i Muhamed sa svojim doglavnikom Sergijem na Olimpu u vijeću
bogova moleći pomoć protiv Rusa
- s Muhamedovim i Sergijevim jadikovkama i bijegom u Meku svršava spjev
6. Pjesma voevodam austrijanskim i rosijanskim (Beč, 1789)
- spjev o turskom ratu
11
- u drugom dijelu pjesme pojavljuje se vila, mati i carica Slavena, izbrajajući svoje velike sinove i
potičući svoj narod na hrabrost i borbu
- stih mu je ili deseterac u duhu Kačića i narodne pjesme ili osmerac u stilu Dubrovčana, i ta
je povezanost najznačajnija kulturnohistorijska crta u njegovu radu, pokazujući i opet, kako su
naši juţni pisci djelovali na sjeverne i kako je naša knjiţevnost već u ono doba dobivala sve
jedinstveniji tip
MIHO SORKOĈEVIĆ, Dubrovnik
1. Pokrinokat (1793)
- obrada franc. komedije iz 18. st.
PJERKO SORKOĈEVIĆ (1749 - 1829), Dubrovnik
- dopunitelj Osmana
MATIJA PETAR KATANĈIĆ (1750 - 1825), Valpovo
- kod njega teku usporedo klasicistički i narodni utjecaji
- radio kao gimnazijski (Osijek, Zagreb) i sveučilišni (Budim) profesor
1. Fructus auctumnales (Zagreb, 1791)
- zbirka latinskih i hrvatskih pjesama u klasičnim metrima; stihovi građeni po kvantitetu slogova mjesto
po naglasku
- većinom prigodnice
- Satir od kola sudi
- heksametarska satira izazvana Reljkovićevim osuđivanjem narodnih običaja kao «Turskih
skula»
- unutar zbirke nalaze se Popivke narodne, neke vrste pendant pjesama na narodnu naših pjesnika oko
1500, samo što je Katančić radi svojih naopakih metričkih shvaćanja gdjegdje kvario red riječi
- zbirku zaključuju Proste, tj. pjesme u modernom metru građenom po naglasku
- razdijelio je svoju zbirku prema obliku na «peto- i šestonoge», tj. distihe, «tamburne (tj. lirske)
inostranske», «popivke narodne» i «proste»
- svoje nazore o našoj prozodiji iznio je u kratkoj uputi pred hrvatskim pjesmama
- Katančić se je više od ijednog svoga suvremenika pribliţio antiki, doţivljujući je kao erudit i
uţivljujući se u nju preko poezije starih
2. Vinobera u zelenoj Molbice dolini
- njegova najuspjelija pjesma
3. Orbis antiquus ex tabula itineraria (Budim, 1824/25)
- rasprave o zemljopisu staroga vijeka
4. Istri adcolarum Illyrici geographia vetus (Budim, 1826/27)
5. In veterem Croatorum patriam indagatio philologica (Zg, 1790)
- petiskana ponovno pod novim naslovom De origine et priscis Croatorum sedibus u zbirci rasprava
Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum (Zg, 1795)
6. De Istro eiusque adcolis (Budim, 1798)
7. Pravoslovnik
- nedovršeni etimološki rječnik
8. De poesi illyrica libellus
- djelo u kojem se osim teoretskog raspravljanja o pjesništvu govori i o Barakoviću, P. Divniću,
Đurđeviću, Kačiću, Reljkovićima i navlastito o Kaniţlićevoj Roţaliji, ali i o našem narodnom pjesništvu
9. prijevod Sv. pisma (Budim, 1831)
- prvi tiskani prijevod Sv. pisma u hrv. narodnom jeziku, izuzevši protestantska izdanja
ĐURO HIDŢA (1752 - 1833), Dubrovnik
1. prijevod svih Vergilijevih djela
- Eneidu preveo u osmeračkim strofama
- Georgike preveo u dvanaestercima i četrnaestercima
- ekloge preveo u 12-ercima, 14-ercima i osmercima
12
2. Quinta Horacia Flaka pjesni liriĉke (Dubrovnik, 1849)
- jedini naš potpuni prepjev Horacijeve lirike
- četiri knjige oda i jedna knjiga epoda
3. prigodnice na lat. i tal.
4. hrvatske poslanice
5. Deša preljica
- šaljiva pjesma
6. Ljubavna pjesmica
- varijacija na motiv carpe diem
- pjesma
7. Dolazak zime (1809)
- pjesma u kojoj poziva prijatelja, da uz čašu vina uţiva mladost u toplini doma
8. Pjesan Minĉeti
- ojađenost zbog propasti rodnoga grada (u doba franc. okupacije)
MARIN ZLATARIĆ (1753 - 1826), Dubrovnik
- drugi dopunitelj Osmana
JOSIP STJEPAN RELJKOVIĆ (1754 - 1801), Slavonija
- Reljkovićev sin
1. Kućnik (Osijek, 1796)
- pisan u pučkim deseteračkim stihovima
- imao zadaću da posluţi seljacima kao savjetnik u gospodarstvu, upućujući ih, što da rade u kojem
mjesecu
DŢONO RASTIĆ (Junije Rasti) (1755 - 1815), Dubrovnik
- posljednji znatniji predstavnik, uz Ferića, latinizma u Dubrovniku
- ugledan potomak stare vlasteoske porodice, senator i knez Republike
- pisao satire
1. Carmina (Padova, 1816)
- zbirka satiričkih pjesama koju je izdao F. M. Appendini
MARKO FAUSTIN GALJUF (1755 - 1834), Dubrovnik
1. Navis Ragusina
- pjesma napisana u slavu Dubrovnika napisana na molbu Ivana A. Kaznačića, posljednjeg dubrovačkog
konzula u Genovi, prilikom spuštanja u more jednog dubrovačkog broda 1819.
2. Specimen de natura latinitatis
- rasprava u kojoj brani prednosti latinskog jezika pred ţivima
3. Poemata varia meditata et extemporanea
- zbirka pjesama
ANTUN FERDINAND PUTICA, Dubrovnik
1. La passion predominante
- poznata samo po naslovu
2. Dei tre adultori
- poznata samo po naslovu
3. Pir od djece
- neuspjela ţenidba petnaestogodišnjeg momčića s djevojkom istih godina
4. Ciarlatano in moto
- učitelj nautike, koji s brda s dola kupi mrvice znanja prodajući ga dalje svojim učenicima, dok ne bude
raskrinkan kao šarlatan
- uzimao građu iz dubrovačkog ţivota
13
ADAM ALOJZIJE BARIĈEVIĆ (1756 - 1806), Zagreb
- prvi počeo sustavno skupljati knjige iz svih hrvatskih krajeva, stojeći u pismenoj ili osobnoj
svezi s tadašnjim hrv. knjiţevnicima od Dubrovnika do Osijeka
1. Historia litteraria Croatiae
- ostali su samo nacrt i odlomci (među njima krnja biografija Krčelićeva)
2. Vita Hieronymi Ferrii
- ţivotopis uglednog talijanskog latiniste, objelodanjen u jednoj talijanskoj zbirci
ANTUN KAĈIĆ, Trogir
1. Bogoslovje diloredno (Bologna, 1729)
JOSIP STOJANOVIĆ (u. 1814), Brod, fra
1. Tuţba duše i tila osuĊena (Budim, 1794)
- obnovio staru viziju o prepiranju duše i tijela u času smrti
2. Uspomena općenskoga suda (Budim, 1795)
JOSIP VOLTIĆ-VOLTIGGI
- leksikograf
1. Lettere viennesi (Beč, 1789)
- o jozefinizmu
JOSIP KERESTURI, MeĊimurje
1. Josephus II in campis Elysiis (1790)
2. Nikaj na svetu lepšega ni
- pjesma
- ostali njegov rad u stihovima danas je nepoznat
MARKO BRUEROVIĆ (1765 - 1823), Dubrovnik
- rođen u Francuskoj, ali je već kao dječak došao u Dubrovnik, gdje mu je otac 1772. preuzeo
sluţbu franc. konzula
1. Vjera iznenada
- komedija
2. Zvjezdoznanci (1805)
- pokladna pjesma
3. Ĉupe; Spravljenice
- pokladne pjesme
4. poslanice
- najčešći stih koji koristi je deseterac
5. Plavĉici
- prvi koristio tercinu
6. Poslanica lijeĉniku Mihu Grgureviću
- prvi koristi tal. endecasillabo
7. Satira
- u heksametrima
- tuţi se na novo pokoljenje i na zapuštanje hrv. starine i jezika
TOMO MIKLOUŠIĆ (1767 - 1833), sj. Hrvatska
1. Izbor dugovanj vsakovrsnih (1821)
- u poglavlju «Od slovarnic, piscev i knjig orsaga horvatskoga» napravio pregled hrv. pisaca od 14. st.
FRANJO MARIJA APPENDINI (1768 - 1837), Dubrovnik
14
- bio je vjeran svojim nazorima o starini ilirskog jezika i o ilirskom jeziku kao praocu svih
europskih jezika
1. De praestantia et vetustate linguae illyricae (Du, 1806)
2. Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de'Ragusei
- prvi pokušaj da se biografska građa starijih pisaca sredi i zaokruţi
VLAHO STULLI (1770 - 1846), Dubrovnik
1. Kate kapuralica (1800)
- komedija sačuvana u rukopisu
- zanimljiva po svojem sadrţaju, uzetom iz ţivota u bijednoj gradskoj straţarnici, s glavnim osobama
kapuralom gradske straţe Lukom, njegovom ţenom Katom, njihovom kćeri Marom i mornarom Tikvulinom,
koji na kraju uzima već dosta iskusnu, premda vrlo mladu Maru
LUKO STULLI (1772 - 1828), Dubrovnik
1. Eugenia e Riccardo (1826)
- komedija karaktera
2. La caccia di Enrico IV (1827)
- farsa
- prikazivane na hrv.
3. Le tre descrizioni del terremoto di Ragusa del 1667 di Gradi, Rogacci, Stay (Mleci,
1827)
- tal. prijevod lat. stihova Dubrovčana Gradića, Rogačića i Staya o potresu iz 1667.
4. Elegiae (Pariz, 1810)
- slavio sretne događaje u francuskim vladarskim porodicama i Franju II.
5. L'ombra di Ovidio, ovvero lodi della lingua illyrica (Dubrovnik, 1826)
- prijevod jedne Đurđevićeve pjesme na tal.
LUKO DIDAK SORKOĈEVIĆ (1776 - 1865), Dubrovnik
- jedan od posljednjih prigodnih latinista
- pjesme su mu zanimljive kao slike tadašnjih kulturnih prilika
ANTUN CHERSA (1779 - 1838), Dubrovnik
1. latinske elegije
2. preveo niz soneta Pindemontijevih
3. preveo Montijevu odu Mongolfieru (Sopra i palloni volanti)
TOMA CHERSA (1782 - 1826), Dubrovnik
1. Della vita e delle opere di monsignore Giorgio Ferrich (Dubrovnik, 1824)
- ţivotopis Đura Ferića
2. Della vita e degli scritti di Didaco Pirro altramente detto Jacopo Flavio Eborense
(Firenza, 1826)
- raspravica o Didaku Piru
3. Degli illustri Toscani stati in diversi tempi a Ragusa (Padova, 1828)
- komentar o znamenitim Toskancima koji su u različito doba ţivjeli u Dubrovniku
ANTUN KAZNAĈIĆ (1784 - 1874), Dubrovnik
1. prigodni latinski i hrvatski stihovi
2. Razgovor Dubrovĉanina i Dalmatinca u Zagrebu o narodnom jeziku
- Dubrovčanin nastoji, da u duši otuđenog zemljaka probudi uspomene na Jurja Barakovića, Šimu
Budinića, Ivana Zadranina, Ivana Tanzlingera Zanottija i Krnarutića, slaveći ljepotu našeg jezika
3. Pjesme razlike (Dubrovnik, 1879)
- zbirka pjesama
15
GRGA ĈEVAPOVIĆ (1786 - 1830), Slavonija, fra
1. Josip, sin Jakoba patrijarke (Budim, 1820)
JOSIP KNEZOVIĆ, Slavonija
poboţni spjevovi
1. Ţivot sv. Ivana Nepomuka (Pešta, 1759)
2. Ţivot sv. Gennuveve (Pešta, 1761)
3. Ţivot sv. Olive (Pešta, 1761)
ANTUN TURKOVIĆ, Osijek
1. Ţivot sv. Eustahije
STIJEPO RUSIĆ, Dubrovnik
1. prijevod Sv. pisma u ĉist narodni jezik
- nije tiskan
2. pjesma o Petru Velikom
16