# Skripta za prijemne ispite by 8QIW9t

VIEWS: 0 PAGES: 50

• pg 1
```									SADRŢAJ

1 TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA                                        3

1.1 ANALITIĈKI I SISTEMSKI PRISTUP ISTRAŢIVANJU                        3
1.2 PREDMET PROUĈAVANJA OPĆE TEORIJE SISTEMA                           3
1.3 OSNOVNE POSTAVKE OPĆE TEORIJE SISTEMA                              4
1.4 INFORMATIKA                                                        6
1.5 ELEKTRONIĈKA OBRADA PODATAKA KAO SISTEM                            6

2 KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA                                    7

2.1 KIBERNETIKA                                                        7
2.2 SEMIOTIKA                                                          7
2.3 SEMANTIĈKE I FIZIĈKE JEDINICE PODATAKA                             8
2.4 KOMUNIKACIJE                                                       9
2.5 POVRATNA VEZA                                                     10

3.3 OBRADA PODATAKA POMOĆU KARTIĈNIH UREĐAJA                          12
3.4 ELEKTRONIĈKI KARTIĈNI SISTEMI                                     12
3.5 ELEKTRONIĈKA OBRADA PODATAKA – GENERACIJE ELEKTRONIĈKIH UREĐAJA   13

4 STRUKTURA SISTEMA ZA EOP                                            15

4.1 OSNOVNE KOMPONENTE STRUKTURE SISTEMA ZA EOP                       15
4.2 HARDVER                                                           15
4.3 PROGRAMSKA OSNOVICA SISTEMA ZA EOP - SOFTVER                      16

5 OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIĈKOG RAĈUNALA                             18

5.1 JEDINICE SISTEMA ZA EOP                                           18
5.2 CENTRALNA JEDINICA                                                18
5.3 ULAZNE JEDINICE                                                   20
5.4 IZLAZNE JEDINICE                                                  21
5.5 MULTIMEDIJSKI SUSTAVI                                             21
5.6 JEDINICE VANJSKIH MEMORIJA I NOSIOCI PODATAKA                     21
5.7 JEDINICE MIKROKOMPJUTERA                                          23

6 MATEMATIĈKE OSNOVE ELEKTRONIĈKIH RAĈUNALA                           24

6.1 BROJEVNI SUSTAVI                                                  24
6.2 LOGIĈKA ALGEBRA                                                 25
6.3 KODOVI I KODIRANJE                                              25
6.4 KOLIĈINA INFORMACIJE                                            26

7 PROGRAMIRANJE                                                     27

7.1 ALGORITMI                                                       27
7.2 PROGRAMIRANJE I PROGRAMSKI JEZICI                               29
7.3 PROGRAMSKI JEZICI                                               31
7.4 METODE PROGRAMIRANJA                                            32
7.5 PREVOĐENJE (KOMPAJLIRANJE)                                      32
7.6 INTERPRETIRANJE                                                 32

8.1 SKUPNA (SERIJSKA) OBRADA PODATAKA                               33
8.2 DALJINSKA SKUPNA OBRADA PODATAKA                                33
8.3 OBRADA S PODJELOM VREMENA                                       34
8.4 MULTIPROGRAMIRANJE                                              34
8.8 KLIJENTSKO-POSLUŢITELJSKA KONCEPCIJA I POSLUŢITELJI (SERVERI)   36

9 ORGANIZACIJA PODATAKA                                             38

9.1 DATOTEKA I STRUKTURA PODATAKA                                   38
9.2 VRSTE ORGANIZACIJE DATOTEKE                                     39
9.3 VRSTE DATOTEKA                                                  41
9.4 BAZE I BANKE PODATAKA                                           41
9.5 OSIGURANJE I ZAŠTITA PODATAKA                                   42

10 INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA                        43

10.1 POJAM INFORMACIJSKOG SISTEMA I NJEGOVE OSNOVNE AKTIVNOSTI      43
10.2 VRSTE INFORMACIJSKIH SISTEMA                                   44
10.3 PROJEKTIRANJE I IZGRADNJA INFORMACIJSKOG SUSTAVA               44
10.4 INFORMACIJSKI SISTEM ORGANIZACIJE UDRUŢENOG RADA               45

11 RAĈUNALNE MREŢE I INTERNET                                       46

11.1 RAĈUNALNE MREŢE                                                46
11.2 INTERNET                                                       47
11.3 INTERNET SERVISI                                               49
11.4 WORLD WIDE WEB (WWW)                                           49
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                      TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA

1 Teorija sistema i informatika

1 . 1 An a l i t i č k i i s i s t e m s k i pr i s t up i s t r a ž i va nj u
Promatranjem pojava dobiva se skup ĉinjenica o pojavi koji je osnova za daljnje istraživanje i
predstavlja uvod u:
 analitiĉki i
 sistemski pristup istraživanju pojava.

Analitički pristup
Analitiĉki pristup znanstvenom istraživanju predmeta i pojava sastoji se u izdvajanju iz
cijeline pojedinih dijelova koji se zatim zasebno prouĉavaju.
Osnovna obilježja analitiĉkog pristupa su:
 svi se elementi i pojave promatraju kao skup neovisnih elemenata koje valja izuĉavati,
 odnosi izmeĊu elemenata objašnjavaju se uzroĉno-posljediĉnim vezama i
 predmeti i pojave opisuju se krutim statiĉkim definicijama, pravilima ili materijalnim
strukturama.

Sistemski pristup
Metodom sistemskog pristupa predmet ili pojavu promatramo kao sistem, odnosno cijelinu
koja se ne moţe rastaviti na svoje elemente, a da se pri tome ne izgube njena osnovna
svojstva. Primjer bi bio sustav od tri jednadžbe s tri nepoznanice koji se ne može riješiti ako

1 . 2 P r e d m e t pr o uč a v a nj a o pć e t e o r i j e s i s t e m a
Opća teorija sistema je znanstvena disciplina koja se bavi izuĉavanjem sistema i zakonitosti

3
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                     TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA

Da bismo opisali neki sistem, potrebno je pobliže odrediti:
 koje veze postoje izmeĊu elemenata unutar sistema te izmeĊu sistema i okoline i
 kakvo je ponašanje (funkcioniranje) sistema.

Elementi sistema
Dijelove sistema nazivamo elementima. Sistem je od svoje okoline odijeljen granicom,
prirodnom ili proizvoljnom. Ono što se nalazi izvan granice sistema pripada okolini sistema i
može utjecati na funkcioniranje sistema. S druge strane i sistem svojim djelovanjem može
utjecati na svoju okolinu.
Pojedini elementi sistema takoĊer mogu biti skup meĊusobno povezanih elemenata. Takav
složen element predstavlja podsistem odreĊenog sistema.

Veze sistema
Dva elementa sistema su povezana ako jedan od njih dijeluje na drugi. Elementi sistema i
njihova povezanost naziva se struktura sistema. Veze koje se uspostavljaju meĊu
elementima mogu biti:
 materijalne
 energetske
 informacijske
Osnovni su tipovi veza meĊu elementima sistema:
 jednostrana veza (uzroĉno-posljediĉna)
 povratna veza (posredna i neposredna) i
 usporedna veza.

Ponašanje sistema
Ponašanje sistema definiramo kao odreĊenu pretvorbu njegovih ulaznih veliĉina u izlazne
veliĉine. S obzirom na tu definiciju dijelimo sistem na ĉetri osnovna sastojka:
   ulaz,
   proces,
   izlaz i
   povratna veza.

1 . 3 O s n o v n e p o s t a v k e o pć e t e or i j e s i s t e m a
Osnovne postavke opće teorije sistema:
 Sistem ĉine uzajamno povezani elementi.
 Elementi sistema specijalizirani su za obavljanje razliĉitih funkcija.
 Elementi sistema promatraju se u okviru funkcioniranja cjeline, a ne zasebno
(holistiĉki pristup).
 Elementi sistema meĊusobnim djelovanjem ostvaruju svoje zajedniĉke ciljeve
(svrhovitost).
 Isti cilj funkcioniranja sistema može se postići na razliĉite naĉine (ekvifinalitet).
 Funkcioniranje sistema može se shvatiti kao pretvorba ulaznih veliĉina u izlazne.

4
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                   TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA

 Cilj sistema postiže se procesom regulacije. Reguliranje se obavlja povratnom vezom,
tj. usporedbom stvarnih veliĉina sistema s veliĉinom koja je postavljena kao cilj
funkcioniranja sistema, te uklanjanjem nastalih odstupanja.
 Svaki je sistem dio nekog većeg sistema, a ujedno može sadržavati podsisteme kao
svoje elemente (hijerarhija sistema).
 Teorija sistema bavi se prouĉavanjem zajedniĉkih svojstava razliĉitih sistema
(izomorfnost). Izomorfni sistemi jednako reagiraju na vanjska djelovanja, imaju iste
skupove ulaznih i izlaznih veliĉina, procesi slijede istu zakonitost.

Najvažnije vrste sistema
Prema prirodi elemenata koji ĉine sistem razlikujemo:
 apstraktne – pojmovi meĊusobno vezani definicijama i pravilima (brojevni sustavi,
kompjutorski programi, ljudski govor itd.)
 realne sisteme – konkretni realni objekti koji se opisuju kao sistem (mehaniĉki, fiziĉki,
biološki i društveni sistemi)
Prema stupnju sloţenosti, tj. prema broju elemenata i njihovih veza:
 jednostavni (elektroniĉko raĉunalo)
 sloţeni (poduzeća)
 vrlo sloţeni (ljudsko društvo)
Prema vezama s okolinom:
 otvoreni – u aktivnom su odnosu, uzajamnom djelovanju s okolinom
 zatvoreni – ne komuniciraju s okolinom
Prema naĉinu ponašanja:
 statiĉki – ne mijenjaju svoju strukturu i funkcioniranje u vremenu
 dinamiĉki – mijenjaju i razvijaju svoju strukturu i funkcioniranje u uzajamnom
djelovanju s okolinom.
S obzirom na mogućnost predviĊanja njihovog budućeg ponašanja:
 deterministiĉki – dijeluju u skladu s unaprijed poznatim pravilima. Njihovo ponašanje
možemo predvidjeti ako poznajemo postojeće stanje, ulaze i naĉine njihove prerade,
 stohastiĉki – ponašanje nije potpuno predvidljivo, oni imaju obilježje veće ili manje
vjerojatnosti i sluĉajnosti. Ponašanje se prognozira s odreĊenom vjerojatnošću (npr. svi
društveni sistemi, klima itd.)
Za informatiku su važni informacijsko-upravljaĉki sistemi. Dijele se na dva podsistema:
podsistem kojim se upravlja i podsistem koji upravlja. Rezultati se upravljaĉkog podsistema
prenose u prvi podsistem na izvršavanje.

5
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                    TEORIJA SISTEMA I INFORMATIKA

1 . 4 I nf or m a t i k a
Definicija informatike
Informatika je znanstvena disciplina koja izuĉava naĉine oblikovanja, prenošenja,
registriranja, obraĊivanja i korištenja informacija.. Ona istražuje strukturu, funkcioniranje,
oblikovanje i izgradnju informacijskih sistema uz primjenu kompjuterske podrške.

Informacijska kriza
Zbog goleme koliĉine informacija nastaje problem kako sakupljati, obraĊivati, ĉuvati,
prenositi i pronalaziti potrebne informacije. Ako se taj problem ne riješi na efikasan naĉin
dolazi do informacijske krize. Informacijska se kriza prevladava primjenom znanstvene
discipline informatike i tehniĉkih ureĊaja pomoću kojih se ĉuvaju, prenose i obraĊuju
informacije mnogo racionalnije i brže.

1 . 5 E l e k t r o ni č k a ob r a da p od a t a k a k a o s i s t e m
Obrada podataka je sistem koji obuhvaća unošenje, registriranje i sreĊivanje poslovnih
podataka složena je cijelina koja se sastoji od meĊusobno povezanih elemenata.
Elementi sistema za elektroniĉku obradu podataka svrstani su u ĉetiri grupe:
   ulazni ureĊaji – unošenje podataka i programa u centralnu jedinicu
   centralna jedinica za obradu podataka
   pomoćni ureĊaji (vanjske memorije)
   izlazni ureĊaji

6
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                               KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA

2 Kibernetika i teorija informacija

2 . 1 K i b e r ne t i k a
Predmet istraživanja kibernetike su sistemi u kojima se odvija proces upravljanja.
Kibernetika prouĉava odnose i svojstva upravljaĉkih procesa u sistemima. Kibernetika je
znanost koja se bavi općim zakonitostima upravljanja te oblikovanjem, prijenosom i obradom
informacija u složenim, dinamiĉkim sistemima da bi se otkrili i modelirali odgovarajući
naĉini upravljanja procesima u tim sistemima.

2 . 2 S e m i ot i k a
Dio kibernetike koji prouĉava zakonitosti oblikovanja i primjene raznih oblika razmjene
informacija u upravljanim sistemima naziva se semiotika ili teorija znakova i sistema
znakova.

Pojmovi
Skup znakova povezanih u cijelinu koja ima odreĊeno znaĉenje naziva se pojam.

Podaci
Podaci se sastoje od skupa pojmova i prema potrebi dodanih znakova, ili pak od fiziĉkih
veliĉina dobivenih mjerenjima i iskazanih npr. dužinom stupca žive u termometru,
elektriĉnim naponom i sl. Objekt ili subjekt koji opisujemo informacijama nazivamo entitet.
Podaci iskazani fiziĉkim veliĉinama nazivaju se analognim podacima. Analogni se podaci u
analognim elektroniĉkim strojevima iskazuju elektriĉnim naponom. Analogni se podaci
koriste uglavnom na podruĉju tehniĉkih znanosti.
U elektroniĉkim se ureĊajima i na nosiocima podataka koje stroj može ĉitati, brojevi, slova i
posebni znakovi izražavaju pomoću slijeda dva razliĉita skokovita stanja (binarna 0 – nema
struje, binarna 1 – ima struje). U tom sluĉaju govorimo o digitalnim podacima.

7
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA

Podatke s gledišta uloge u procesu obrade dijelimo na:
 koliĉinske i vrijednosne
 identificirajuće i klasificirajuće – pobliže odreĊivanje koliĉinskih i vrijednosnih
podataka
 upravljaĉke – odreĊuju naĉin obrade.
S gledišta toka u procesu obrade dijelimo ih na:
 ulazne
 kontrolne – služe za ispitivanje, usporedbu i objašnjenje ulaznih podataka.
 izlazne
S gledišta promjenljivosti podataka razlikujemo:
 stalne i
 nestalne
S gledišta mjesta gdje podaci nastaju:
 unutrašnji – unutar sistema
 vanjski – iz okoline sistema
S gledišta naĉina prikazivanja:
 abecedne (Marko)
 numeriĉke (21.000,15)
 alfanumeriĉke (Paromlinska 2)
S gledišta strukture:
 formatizirani – imaju utvrĊenu strukturu: redoslijed i broj mjesta predviĊenih za
znakove
 neformatizirani

Informacije
Informacija je skup podataka, pojmova ili znakova koji primatelju smanjuje ili uklanja
neizvjesnost i neodreĊenost, a uz to omogućuje izbor izmeĊu vjerojatnih dogaĊaja i
poduzimanje odreĊene akcije. Pretvaranje podatka u informaciju osnovna je svrha obrade
podataka.

2 . 3 S e m a nt i č k e i f i z i č k e j e di ni c e p o d a t a k a
Pod semantiĉkim se jedinicama podataka podrazumijevaju one jedinice koje stvaraju i
koriste ljudi u meĊusobnoj pismenoj razmjeni informacija ili u razmjeni informacija sa
strojem za obradu podataka. U semantiĉke jedinice podataka ubrajamo znakove, pojmove,
segmente, slogove, datoteke, baze podataka i banke podataka.
Znakovi mogu biti abecedni, numeriĉki i posebni, a jednim ih imenom nazivamo
alfanumeriĉki znakovi.
Kombinacije od više alfanumeriĉkih znakova daju pojmove.
Grupa pojmova sijedinjenih višim, nadreĊenim pojmom ĉini segment. Npr. segment je naziv

8
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA

Slog se sastoji od grupe meĊusobno povezanih segmenata. Npr. naziv, adresa i telefon nekog
poduzeća.
Datoteka je skup istovrsnih slogova istovjetnih prema strukturi. Npr. tel. imenik.
Baza podataka sastoji se od više meĊusobno povezanih datoteka.
Banka podataka nastaje logiĉkim ili tehniĉkim povezivanjem meĊuovisnih baza podataka u
jedinstven sistem.

Fizičke jedinice podataka
Najmanja fiziĉka jedinica nosioca podataka naziva se bit i on može poprimiti dva stanja (0 ili
1). Veća fiziĉka jedinica je tetrada. To je grupa od 4 bita. Njome se može prikazati 24 = 16
znakova. Grupa od 8 bitova naziva se bajt (byte). Fiziĉka jedinica rijeĉ (word) najĉešće
Blok podataka obuhvaća više bajtova, rijeĉi, odnosno dvostrukih rijeĉi, koje su memorirane
kao cijelina. Blokovi su fiziĉke jedinice koje služe za prijenos podataka izmeĊu glavne
memorije i ulaznih, odnosno izlaznih jedinica.
U fiziĉke jedinice podataka mogu se ubrojiti i datoteke, te baze i banke podataka.

2 . 4 K o m uni k a c i j e
Komunikacija je razmjena informacija izmeĊu najmanje dvaju sistema od kojih je jedan
izvor informacija, a drugi primatelj. Veza kojom se prenose informacije naziva se
komunikacijski kanal. Njegov kapacitet se mijeri u bitima u sekundi.
Komunikacije prema smjeru prijenosa signala dijelimo na:
 jednosmjerne (simpleks) – signali idu u samo jednom smjeru od pošiljatelja prema
primatelju.
 dvosmjerno-izmjeniĉne (polu ili semidupleks) – signali se prenose u samo jednom
smjeru, ali poslije jednog prijenosa pošiljatelj i primatelj mogu mijenjati uloge, a tada
se ujedno mijenja i smjer kretanja signala. Dva sistema, dakle, komuniciraju
naizmjence u oba smjera.
 dvosmjerna (dupleks) – omogućuje istodoban prijenos signala u oba smjera.
Prema sistemima koji sudjeluju u komuniciranju razlikujemo:
 ĉovjek – ĉovjek
 ĉovjek – stroj i
 stroj – stroj komunikaciju.
Prema vrstama podataka razlikujemo komunikacije kojima se prenose::
 podaci koji su predmet obrade
 upravljaĉki podaci
 ulazni podaci i dr.

9
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                              KIBERNETIKA I TEORIJA INFORMACIJA

Smetnje u komunikacijama
Smetnje u komunikacijama su pojave uslijed kojih se izobliĉuju informacije tijekom
prijenosa. Razlikujemo dvije vrste smetnji:
 semantiĉke smetnje – posljedica su nejednakog znanja sudionika u komuniciranju
 pragmatske smetnje – nastaju zbog nejednakog interesa i položaja sudionika.

2 . 5 P o vr a t na v e z a
U ponašanju sistema razlikujemo dvije promjenljive veliĉine:
 stanje sistema u odreĊenom trenutku i
 veliĉina promjene.
Povratna veza zatvara krug toka informacija u kojem se na temelju izlazne informacije
donose odluke pomoću kojih se regulira ulazna veliĉina sistema u novom procesu. Povratnom
vezom se prenose informacije o tome kako je izvršena upravljaĉka naredba, tj. o novom stanju
objekta nakon promjene. Razlikujemo:
 negativnu povratnu vezu – to su kontrolne informacije koje pokazuju da li se stanje
sistema kreće u granicama predviĊenih standardnih vrijednosti. Ako se pokaže
odstupanje od postavljenih standarda, tada se regulacijom ostvaruju standardne
vrijednosti.
 pozitivna povratna veza – to su kontrolne informacije na temelju kojih se donosi
odluka o rastu veliĉina promjene sistema.
U svakom je realnom sistemu veliki broj negativnih i pozitivnih povratnih veza pomoću kojih
se regulira funkcioniranje i razvoj sistema i tako se postiže da sistem ostvaruje željene
rezultate.

10
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                          VRSTE OBRADE PODATAKA

3 . 1 R u č na o br a da p o d a t a k a
Prednosti:
   male pripreme
   novi zadaci se mogu odmah izvršavati
   proces obrade se može lako preoblikovati i podijeliti na više izvršioca
   greške se mogu odmah ispraviti
   lako se povezuje s ostalim vrstama obrade
   ekonomiĉna za obrade manjeg opsega
Nedostaci:
   mala brzina
   umor
   veliki broj grešaka
   skupoća

3 . 2 M e ha ni č k a o bra d a p o da t a k a
Mehaniĉka obrada podataka se odvija pomoću mehaniĉkih i elektromehaniĉkih strojeva.
Tu se ubrajaju raĉunski strojevi, knjižilice, fakturirke, pisaći strojevi, pisaći automati i
obraĉunski automati.
Prednosti:
 veća brzina
 veća toĉnost

11
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                            VRSTE OBRADE PODATAKA

Nedostaci:
 brzina obrade ovisi o brzini ruĉnog unošenja podataka u stroj
 teže je otkrivanje i ispravljanje grešaka
 ĉovjek mora upravljati svim obradama podataka

3 . 3 O br a da p o da t a k a p om o ć u k a r t i č ni h ur e đa j a
Razlikujemo dvije temeljne vrste kartiĉnih ureĊaja za obradu podataka:
 elektromehaniĉki (mehanografski – klasiĉni)
 elektroniĉki
Kod jednih i drugih nosilac podataka je bušena kartica. Bušena kartica ima odreĊene
razmjere, debljinu i kvalitetu papira. Podijeljena je na stupce, a stupci u redove. U stupcima se
bilježe podaci tako da je svaki znak prikazan odgovarajućom kombinacijom (kôdom)
izbušenih rupica.
U sistemu kartiĉnih ureĊaja za obradu podataka postoje:
 osnovni strojevi – bušilica za bušenje podataka u kartice, stroj za kontrolu izbušenih
podataka (verificirke), stroj za sortiranje kartica odreĊenim redoslijedom (sortirke),
stroj za ĉitanje podataka s kartica, njihovu obradu i stroj za ispis (tabelirke).
 dodatni strojevi – mješaĉ sortiranih kartica (collator), koji spaja kartice iz dvije
kartoteke u jednu ili ih razdvaja, strojevi za reproduciranje kartica, strojevi za
obraĉunavanje podataka, strojevi za prevoĊenje kartica u normalno pismo (interpreteri)
ili u kôd koji je ĉitljiv drugom stroju (konverteri).

3 . 4 E l e k t r o ni č k i k a r t i č ni s i s t e m i
Elektroniĉki se sistemi sastoje od ĉetiri grupe jedinica:
   ulazne – ĉitalo kartica ili bušene vrpce
   centralna jedinica – upravljaĉki dio, aritmetiĉko-logiĉki dio i centralna memorija
   izlazne – ispisivalo spiskova, bušilo kartica ili vrpci
   konzola – ona je izravno povezana s upravljaĉkim dijelom centralne jedinice, tako da
Prednosti:
   veća brzina
   osigurana toĉnost
   isti podaci se mogu koristiti u razliĉitim obradama
   povezivanjem jedinica u sistem smanjuju se rutinski poslovi u vezi s obradom podataka
   podaci se obraĊuju prema pripremljenim programima
Nedostaci:
   teškoće u vezi sa skladištenjem i ĉuvanjem kartica
   visoki troškovi bušenih kartica
   za pripremu obrade treba puno vremena

12
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                            VRSTE OBRADE PODATAKA

3 . 5 E l e k t r o ni č k a ob r a da p od a t a k a – g e ne r a c i j e
e l e k t r o ni č k i h ur e đa j a
Elektronika je grana elektrotehnike koja se bavi izuĉavanjem i primjenom pojava vezanih s
gibanjem slobodnih elektrona u vakuumu, plinu ili poluvodiĉima.
Svaki proces u kojem se mijenja stanje podataka da bi se dobilo novo stanje naziva se obrada
mehaniĉki, optiĉki, elektrooptiĉki i drugi ureĊaji. Bitna je osobina elektroniĉke obrade
podataka da ureĊaji izvršavaju sve operacije samostalno prema unaprijed zadanom programu
koji se sastoji od niza instrukcija smještenih u glavnoj memoriji centralne jedinice.

Razvoj i generacije elektroničkih računala
Principe i naĉin rada prema kojima su se kasnije izgraĊivala elektroniĉka raĉunala postavio je
Charles Babbage 1883. g.
U toku II sv. rata grade se relejna raĉunala, od kojih valja istaći Z3 što ga je izgradio Nijemac
K. Zuse 1941. g. i raĉunalo Mark I što ga je izradio Amerikanac H. Aiken 1944. g.
1946. g. Amerikanci J. Mauchly i J. Eckert izgradili su prvo raĉunalo koje raĉunske
operacije izvodi pomoću elektronskih cijevi. Raĉunalo je nazvano ENIAC, težilo je 30 t i
imalo je velike dimenzije, bilo je vrlo nepouzdano i nije moglo poslužiti u komercijalne svrhe.
Generacije elektroniĉkih raĉunala:
 raĉunala prve generacije (1951. – 1957.) – primjena raĉunala za komercijalnu obradu
podataka zapoĉinje 1951. g. pojavom raĉunala UNIVAC I, kojemu su elektronske cijevi
takoĊer temeljni element, a proizvodilo se serijski. Odlikuje ih velika potrošnja energije,
ĉesti kvarovi, slaba efektivnost i velike dimenzije.
 raĉunala druge generacije (1958. – 1964.) – temeljni element postaje tranzistor.
Smanjuju se dimenzije, a povećava sigurnost i brzina. Poĉinju se upotrebljavati
simboliĉni jezici za programiranje (asembleri).
 raĉunala treće generacije (1965. – 1971.) – tranzistori se zamijenjuju integriranim
krugovima. Male dimenzije, mali trošak energije, velika brzina i pouzdanost u radu i
niska cijena. Razvijeni su viši programski jezici, mogućnost istovremene obrade
podataka prema nekoliko programa (multiprocesorska obrada), mogućnost
prikljuĉaka ureĊaja za daljinsku obradu podataka, više ulazno-izlaznih ureĊaja.
 raĉunala ĉetvrte generacije (1971. – 1981.) – zapoĉinje izgradnjom serije kompjutera
IBM 370. Visoko integrirani krugovi koji su omogućili jeftinu proizvodnju, male
dimenzije i velike mogućnosti. To je omogućilo decentralizaciju procesora
kompjutera i primjenu razgranate obrade podataka
 raĉunala pete generacije (1981. - ) – osnovni elementi su ĉipovi (poluvodiĉka
ploĉica) sa super visokim stupnjem integriranosti. Paralelna arhitektura omogućuje da
više raĉunala radi istovremeno na istom zadatku. Pojavljuju se i prva osobna raĉunala
1983. g.
Danas se razvija nova, tj. VI. gen. raĉunala koja se zasniva na arhitekturi neuronske mreže. To
su tzv. neuroraĉunala.

13
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                        VRSTE OBRADE PODATAKA

Kategorije ureĊaja za EOP:
 veliki kompjuteri – služe kao centralna raĉunala s razgranatom mrežom terminala i
korisnika.
 kompjuteri srednje veliĉine – samostalni sistemi opće namjene za obradu podataka u
 uredski kompjuteri – služe za voĊenje odreĊenih evidencija
 minikompjuteri – danas se ne razlikuju od ureĊaja srednje veliĉine
 mikrokompjuteri/osobna raĉunala – temelje se na principu mikroprocesora koji
sadrži sve funkcije upravljaĉke i aritmetiĉko-logiĉke jedinice u jednom elektronskom
sklopu, te memorije s izravnim pristupom podacima
 ruĉno prenosivi kompjuteri – laptopi i notebookovi
 kućni kompjuteri – mikrokompjuteri s manjom memorijom
 ureĊaji za daljinsku obradu podataka (terminali) – omogućuju komuniciranje
ĉovjeka s kompjuterom s udaljenih mijesta i rade pod kontrolom centralne jedinice
 procesna raĉunala – služe za upravljanje radom proizvodnog postrojenja, za obradu
mjernih podataka, za upravljanje letom avionom i sl.
Prednosti EOP-a:
   velika brzina
   veliki kapacitet memoriranja podataka
   ureĊaji su pogodni za opće i specijalne svrhe
   povećava se produktivnost i ekonomiĉnost obrade podataka
   brz i jeftin prijenos podataka na velike udaljenosti
Nedostaci:
 potrebna je odgovarajuća priprema obrade
 potrebno je struĉno znanje
 opsežne mjere osiguranja i zaštite podataka.

14
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                      STRUKTURA SISTEMA ZA EOP

4 Struktura sistema za EOP

4 . 1 O s n o v n e k om po n e nt e s t r uk t ur e s i s t e m a z a E O P
U sistemu za EOP možemo razlikovati slijedeće komponente:
   elektroniĉke i mehaniĉke ureĊaje (hardver)
   skup programa i programskih sistema (softver)
rašĉlanjeni, kada se toĉno znaju uloga i mogućnosti svake komponente i kad njihova obilježja
najbolje odgovaraju zahtijevima što ih postavljaju korisnici sistema.

4.2 Hardver
S gledišta podjele rada hardver dijelimo na:
 periferne jedinice i
 specijalizirane posredniĉke ureĊaje.

Obradbenim ili procesnim jedinicama u okviru hardvera smatramo one jedinice koje
izvršavaju stanovitu obradu ili pretvorbu podataka. Obrada se podataka svodi na izvršavanje
odreĊenog broja aritmetiĉkih i logiĉkih operacija, te operacija prijenosa i memoriranja
podataka. Kod elektroniĉkih elemenata bitno je to što imaju binarno svojstvo, tj. mogu
poprimiti dva stanja (0 ili 1). Povezivanjem jednostavnih elektroniĉkih elemenata binarnih
svojstava izgraĊuju se logiĉki skolopovi kojima se ostvaruju aritmetiĉko-logiĉke operacije.
Logiĉki sklopovi ĉine osnovu tzv. umjetne inteligencije.

15
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                           STRUKTURA SISTEMA ZA EOP

Periferne jedinice
Periferne jedinice sistema za EOP služe za pripremu podataka prije njihove strojne obrade, za
unošenje podataka u centralnu jedinicu, za privremeno ili trajno memoriranje podataka, te za
ispostavljanje rezultata obrade podataka. Zadaci perifernih jedinica sistema za EOP svode se
na:
 pripremu podataka za strojnu obradu
 uspostavljanje komunikacije izmeĊu ĉovjeka i stroja – ostvaruje se preko ulaznih i
izlaznih jedinica sistema za EOP.
 pohranjivanje (memoriranje) podataka – ostvaruje se pomoću memorijskih ureĊaja.

Specijalizirani posrednički uređaji
Služe za povezivanje većeg broja perifernih jedinica instaliranih na meĊusobno udaljenim
mjestima s centralnom jedinicom ili za povezivanje nekoliko obradbenih jedinica i njihovih
perifernih jedinica u jedinstven složen sistem. Takvim prijenosom ili prometom podataka
upravljaju komunikacijski procesori, a pri tome im pomažu i drugi ureĊaji – modemi,
koncentratori, konverteri i sl.

4 . 3 P r o gr a m s k a o s n o v i c a s i s t e m a z a E O P - s o f t ve r
U svrhu programiranja sistema za EOP koriste se programi ili programski sistemi koji se
zajedniĉkim imenom nazivaju softver.

Sistemski softver
Programi kojima se rješavaju problemi svojstveni unutrašnjoj strukturi strojnog podsistema –
problemi koordinacije, sinhronizacije i upravljanja radom jedinica strojnog sistema – nazivaju
se sistemskim softverom.
Sistemski softver ĉine:
 operativni sistem – jezgra sistemskog softvera. Sastoji se od velikog broja programa
koordiniraju ga. Najrašireniji operativni sistemi su: DOS, razne verzije Windowsa,
OS/2, Unix, Lynux itd.
 programi prevoditelji – služe za prevoĊenje izvornog programa u program na
strojnom jeziku. Ujedno provjeravaju smantiĉku i sintaktiĉku toĉnost izvornog
programa.
 pomoćni (servisni) programi – izvršavaju specifiĉne aktivnosti, npr. sortiranje
podataka, upravljanje bankom podataka, spajanje dviju ili više datoteka itd.

Aplikacijski softver – korisnička programska potpora
Programi kojima se rješavaju problemi za potrebe korisnika sistema za EOP, tj. problemi
kojih je izvor u okolini strojnog sistema nazivaju se aplikacijskim softverom. Razlikujemo
vlastiti aplikacijski softver i kupljeni ili iznajmljeni aplikacijski softver. Aplikacijski softver
(korisniĉka programska podrška) sastoji se od programa koji provode korisniĉke obrade
podataka. Uobiĉajeno se pohranjuju u vanjskim memorijama elektroniĉkog raĉunala.

16
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                     STRUKTURA SISTEMA ZA EOP

Komunikacijski softver
U složenim se komunikacijskim sistemima prijenosom podataka i radom strojeva upravlja
pomoću komunikacijskog softvera.
Prijenos podataka i informacija na udaljena mjesta obavljaju specijalizirane hardverske
jedinice, a prijenosom upravljaju posebni programi koji ĉine komunikacijski softver. MeĊu
njima su najvažnije kontrolne komunikacijske rutine (rutina je skup instrukcija u odreĊenom
redoslijedu pomoću kojih se izvršava neka standardna ili ĉesta operacija) i rutine za
povezivanje ureĊaja razliĉitih karakteristika.

17
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                   OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA

5 Osnovne jedinice elektroničkog računala

5 . 1 J e di ni c e s i s t e m a z a E O P
Svaki sistem za obradu podataka raspolaže slijedećim jedinicama:
 ulazne,
 centralna jedinica i
 izlazne jedinice.

5 . 2 C e nt r a l n a j e di n i c a
Centralna jedinica se sastoji od upravljaĉke i aritmetiĉke jedinice te radne memorije.
Upravljaĉka i aritmetiĉka jedinica ĉine centralni procesor (CPU). Pored radne memorije u
centralnoj se jedinici nalaze i druge memorije. Zajedniĉkim ih imenom zovemo centralna
memorija.

Centralna memorija
U centralnu memoriju ubrajaju se:
 radna memorija – u njoj se nalaze programi i podaci koji su potrebni za neposredno
izvoĊenje svih operacija obrade, a pri tome dobiveni rezultati obrade predaju se opet u
radnu memoriju. Radna se memorija sastoji od elemenata s dva moguća stanja
(bistabili). Mjesta za memoriranje imaju svoju adresu. Bitovi se grupiraju u veće
jedinice koje imaju adresu (bajt ili rijeĉ). Ako su najmanje adresne jedinice u nekoj
memoriji rijeĉi, njihova dužina može biti stalna ili promjenljiva. Ako je bajt najmanja
ima ograniĉenu sposobnost memoriranja podataka. Tu sposobnost oznaĉujemo kao
kapacitet radne memorije, a mjeri se u megabajtima. Upis podataka na odreĊeno
mjesto, odnosno ĉitanje podataka s odreĊenog mjesta u memoriji zapoĉinje naredbom
kojom se poziva to mjesto. Vrijeme koje proĊe od ĉasa kad se ta naredba smjesti u
centralni procesor pa do poĉetka upisa odnosno ĉitanja naziva se vrijeme zahvata ili
vrijeme pristupa i mijeri se u nanosekundama. Vrijeme ciklusa je najkraće vrijeme

18
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                     OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA

izmeĊu poĉetaka dvaju procesa upisa ili dvaju procesa ĉitanja koji neposredno slijede
jedan za drugim.
 trenutna memorija (cache ili buffer memorija) – sluţi za privremeno memoriranje
podataka koji se prenose izmeĊu pojedinih funkcionalnih jedinica raĉunala s
razliĉitim brzinama rada. Kako brži centralni procesor ne bi morao ĉekati dok se
obavi razmjerno spori ciklus ĉitanja i upisa u radnoj memoriji, prvo se napuni trenutna
memorija. Ista je uloga trenutne memorije kada se koristi u prijenosu podataka izmeĊu
 registri – to su brze memorije smještene u centralnom procesoru, a služe za
privremeno pohranjivanje informacija. Njihov je kapacitet ograniĉen na jednu rijeĉ, a
rijeĊe na jedan bajt. Registri mogu biti namijenjeni za izdavanje odreĊenih podataka
(namjenski registri) ili raznih operacija (opći registri). Registri su napravljeni od
bistabilnih poluvodiĉkih elemenata (bistabili).
 memorije mikroprograma – služe za memoriranje naredbi. To su aritmetiĉke
operacije, logiĉke naredbe i naredbe za ulazno-izlazne operacije. Raĉunala, već prema
tipu i kategoriji, raspolažu sa 50 do 250 razliĉitih naredbi, koje su ili ugraĊene u
hardveru ili se stvaraju iz mikroinstrukcija koje su smještene u brzoj poluvodiĉkoj
memoriji. Svaka mikroinstrukcija odreĊuje jednu strojnu operaciju. Budući da se
mikroinstrukcije za razliĉite operacije pozivaju iz memorije mikroprograma, ta
memorija ima stalan sadržaj i može se samo ĉitati (ROM – Read Only Memory).

Upravljačka jedinica
Upravljaĉka jedinica aktivira, koordinira i kontrolira rad aritmetiĉke jedinice i ostalih
funkcionalnih jedinica elektroniĉkog raĉunala pri izvoĊenju programa.
Upravljaĉka jedinica se sastoji od logiĉkih sklopova i registara, s odreĊenim funkcijama, npr.:
   registar naredbi,
   registar operacija,
   registri statusa – sadrži informacije o stanju procesa u raĉunalu.
Svaka naredba sastoji se od najmanje dva dijela:
 operacijskog dijela – u kojem se navodi vrsta operacije koju valja izvesti
 adresnog dijela – u kojem se nalaze adrese podataka u memoriji ili gdje valja smjestiti
podatke.
Većina naredbi ima još i podatkovni dio. Naredbe se sabirnicama prijenose izmeĊu dijelova
upravljaĉke jedinice. Rad upravljaĉke jedinice teĉe slijedećim redoslijedom:
 iz registra brojila naredbi uzima adresu naredbe koju valja izvršiti
 naredbu koja je smještena na toj adresi prenosi iz radne memorije u registar naredbi
 iz registra naredbi preuzima operacijski dio naredbe u registar operacija, a adresni dio u
 dekodira operacijski kod

19
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                     OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA

 šalje upravljaĉke signale pomoću kojih se ostvaruje prijenos operanada iz njihovih
adresnih mjesta u memoriji u odreĊene funkcionalne jedinice raĉunala, izvodi operacije
s operandima i smješta rezultat na odreĊenu adresu u memoriji
 izraĉunava adresu slijedeće naredbe i memorira je u brojilu naredbi ili programskom
brojilu.

Aritmetička jedinica
Aritmetiĉka jedinica je sastavni dio centralnog procesora te izvodi aritmetiĉke (+, -, / i *) i
logiĉke operacije (usporeĊivanje dvaju brojeva, odreĊivanje mjesta zareza, zaokruživanje
brojeva, kontrola predznaka i sl.)
Aritmetiĉka se jedinica sastoji od registara i logiĉkih sklopova pomoću kojih se izvršavaju
odreĊene operacije.

Ulazno-izlazni procesor
Ulazno-izlazni procesor koordinira i kontrolira izvoĊenje operacija ulaza i izlaza podataka, tj.
tok podataka izmeĊu radne memorije i perifernih jedinica. Periferna jedinica je svaka
funkcionalna jedinica elektroniĉkog raĉunala koja ne pripada centralnoj jedinici.
Kod manjih raĉunala ulazno-izlazni procesor se sastoji od registara trenutnih memorija, a kod
velikih se u tu svrhu koriste posebni procesori koji se nazivaju i ulazno-izlazni kanali. Ti se
kanali dijele na selektorske i multipleksorske.
Selektorski kanal upravlja ulazom i izlazom podataka izmeĊu brzih vanjskih memorija i radne
memorije, a multipleksorski kanal upravlja prijenosom podataka izmeĊu radne memorije i
sporih perifernih jedinica.

5 . 3 U l a z ne j e di ni c e
Zadatak je ulaznih jedinica da podatke koji su predmet obrade prenesu u odgovarajućem kôdu
u centralnu jedinicu ili preko centralne jedinice u neku perifernu jedinicu. Razlikujemo:
 posredni ulaz podataka – podaci se najprije prenose na nosioce u strojno ĉitljivom
obliku, potom se putem ulaznih jedinica prenose u centralnu jedinicu.
 neposredni ulaz podataka – podaci se istovremeno s pretvaranjem u strojno ĉitljiv
oblik odmah prenose u elektriĉno raĉunalo.
Nabrojimo neke ulazne jedinice:
 ĉitalo bušenih kartica – za ulaz podataka koji se nalaze na bušenim karticama.
 ĉitalo markirnih obrazaca – služi za ulaz podataka ipisanih olovkom ili pomoću brzih
ispisivala ili tintom na posebno pripremljenom, tzv. markiranom obrascu.
 ĉitalo optiĉki ĉitjivih pisama – ĉita slova, brojeve i posebne znakove koji su
stilizirani.
 ĉitalo bušenih vrpci – radi na fotoelektriĉnom principu.
 ĉitalo markiranih obrazaca – takoĊer radi na fotoelektriĉnom principu.
 jedinica za govorni ulaz – sastoji se od mikrofona i procesora. Izgovorene rijeĉi u
mikrofon pretvaraju se u digitalne signale.
 tastatura – služi za ruĉno unošenje podataka u centralnu jedinicu. Najstandardnija je
tzv. QWERTY tastatura.

20
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                       OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA

 miš – po naĉinu rada razlikujemo mehaniĉki i optiĉki miš.
 svjetlosna olovka – služi za oznaĉavanje (markiranje) toĉke na ekranu.
 skener – služi za stvaranje digitalnog opisa analognog predloška na papiru.

5 . 4 I z l a z ne j e di ni c e
Zadatak je izlaznih jedinica da rezultate obrade podataka izdaju u takvom obliku da se mogu
koristiti pri donošenju odluka ili da ih registriraju na nosioce podataka u strojno ĉitljivom
Kao izlazne jedinice služe:
 bušilo kartica
 bušilo papirne vrpce
 pisaĉ (printer) – dvije najĉešće tehnologije su: tintni pisaĉi (ink jet) i laserski pisaĉi koji
 jedinica za crtanje (ploter)
 zaslon (ekran) – za zaslon se može reći i da je ulazna jedinica u kombinaciji sa
svjetlosnom olovkom. Postoje dvije tehnologije izrade zaslona: tehnologija katodne
cijevi i LCD tehnologija. Osnovni tehniĉki podatak za monitor je duljina dijagonale
koja se mijeri u inĉima.
 jedinica za crtanje (ploter) – služi za pretvaranje digitalnih podataka u grafiĉke
prikaze na obiĉnom papiru.
 jedinica za izlaz na mikrofilm – mikrofilm je analogni spremnik podataka.
 zvuĉnici

5 . 5 M ul t i m e di j s k i s u s t a v i
Multimedijski sustav je raĉunalo koje objedinjuje primjenu telekomunikacije, slike, zvuka i
video sekvenci. Sastavni dijelovi multimedija su:
   temeljna konfiguracija PC-a
   optiĉki diskovi
   optiĉki ĉitaĉi
   govorni sustav
   mikrofon
   aplikacijski softver
   videokamera

5 . 6 J e di ni c e v a nj s k i h m e m or i j a i n o s i oc i po d a t a k a
Jedinice vanjskih (pomoćnih, masovnih, perifernih) memorija služe kao ulazno-izlazne
jedinice na kojima se podaci zadržavaju (memoriraju) toliko dugo koliko su potrebni.

Jedinica magnetskih vrpci
Služi ili za izlaz podataka iz centralne jedinice na magnetsku vrpcu ili za ulaz podataka u
centralnu jedinicu s magnetske vrpce.
Jedinica magnetskih vrpci upisuje podatke na vrpcu i ĉita s nje serijski – znak po znak,
najĉešće u blokovima. Podaci se na magnetsku vrpcu upisuju u razliĉitim gustoćama zapisa i

21
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                    OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA

na razliĉitom broju kanala. Razlikujemo 7-kanalske i 9-kanalske vrpce. Podaci se na vrpcu
upisuju u blokovima koji mogu biti sastavljeni od više slogova. IzmeĊu blokova su prostori
bez podataka – meĊublokovski prostor – koji služi jedinici magnetske vrpce za zaustavljanje i
Odlike magnetske vrpce:
   niska cijena
   mogućnost višestruke upotrebe
   trajnost zapisa
Jedinica kazeta predstavlja varijantu jedinica vanjskih memorija s magnetskom vrpcom. U
njoj je magnetska vrpca široka oko 3 mm ili oko 6 mm, smještena na kolutovima u kazeti.

Jedinica magnetskih diskova
Magnetski disk omogućuje izravan pristup do podataka. U odnosu na magnetsku vrpcu
pristup podacima je brži i brzina prijenosa podatka je veća. Osnovni dijelovi tvrdog diska su:
   osovina diska
   ploĉe diska
   glava za ĉitanje i pisanje
   aktuator
   osovina aktuatora
   ruka aktuatora
Svaka je strana magnetske ploĉe podijeljena u koncentriĉne trake ili staze. Trake su dalje
podijeljene u sektore. Jedan sektor sadrži 512 bajtova. Sve trake koje se nalaze toĉno jedna
ispod druge nazivaju se jednim cilindrom. Adresa na magnetskom disku se sastoji od rednog
broja cilindra, rednog broja staze i rednog broja sloga. Podaci se na magnetski disk upisuju na
koncentriĉne staze u blokovima.
Najvažnije karakteristike tvrdog diska su:
   kapacitet – mijeri se u GB. Uobiĉajeni kapacitet je 60-100 GB
   brzina rotacije diskova – mijeri se u RPM (okretaji u minuti)
   vrijeme pristupa podacima – mijeri se u milisekundama
   brzina prijenosa podataka – oko 30-35 MB/s
Jedinica disketa predstavlja varijantu vanjskih memorija s magnetskim diskom. Nosilac
podataka je disketa (floppy disk). Standardna disketa je dimenzija 3,5'' (inĉa) i ima kapacitet
od 1,44 MB. Prije memoriranja podataka svaka disketa mora biti formatirana ili
«inicijalizirana» kako bi se svaki podatak mogao smijestiti na odreĊeno mjesto s adresom.
Prilikom formatiranja na disketi se brišu svi ranije memorirani podaci, a disketa se magnetski
dijeli na staze, a ove na sektore/blokove koji dobijaju svoje adrese.

Jedinica optičkih diskova
Za razliku od tvrdih diskova i disketa, koji podatke zapisuju korištenjem magnetskih polja,
jedinice optiĉkih diskova za zapisivanje i ĉitanje podataka koriste lasersku svjetlost. Nosilac
podataka je optiĉki disk.

22
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                     OSNOVNE JEDINICE ELEKTRONIČKOG RAČUNALA

Razlikujemo više formata optiĉkih diskova i njima pripadajuće ureĊajima za ĉitanje odnosno
pisanje podataka:
 CD-ROM (Compact Disk Read Only Memory) – na njemu se ne može mijenjati sadržaj
kada je jednom snimljen. Kapacitet standardnog CD medija je 650 MB, a može se
nagurati i do 700 MB.
 CD-R (Recordable) i CD-RW (ReWritable) – omogućavaju snimanje na posebne, CD-
R i CD-RW medije. Razlika izmeĊu ova dva medija je u tome što prvi omogućavaju
samo jednokratno snimanje medija, dok CD-RW ureĊaji omogućavaju i brisanje
podataka zapisanih na mediju, te ponovno snimanje. CD-R mediji se još nazivaju
WORM mediji (Write Once Read Many).
 DVD ROM – omogućava ĉitanje DVD (Digital Versatile Disc) medija na kojima su
pohranjeni podaci, glazba ili film. Kapacitet DVD medija je 4,7 GB, a ukoliko se snima
na dvostrukom sloju dostiže se kapacitet od 8,5 GB.
Postoji i kombinacija magnetskih i optiĉkih diskova. To su magnetsko-optiĉki mediji na
koje se podaci zapisuju kombinacijom laserske zrake i magnetskog polja.

5 . 7 J e di ni c e m i k r ok om pj ut e r a
Mikrokompjuteri se sastoje od centralnih i perifernih jedinica. U centralnoj jedinici imaju:
 mikroprocesore – upravljaju radom svih dijelova mikrokompjutera s kojima je
povezan preko sabirnica (bus). U mikroprocesor je hardverski smješteno niz
instrukcija koje zna izvršiti i nekoliko memorijskih ćelija – ragistara razliĉitih funkcija.
Brzina izvoĊenja operacija u mikroprocesoru ovisi o davaocu takta (clock) koji je
obiĉno smješten izvan mikroprocesora. Brzina mikroprocesora se izražava u MIPS-
ima (milijardu instrukcija u sekundi) i o njemu ovisi brzina rada kompjutera.
 ROM (Read-Only memory) – stalna memorija koja se može samo ĉitati. U njoj su
smješteni sistemski programi, programi operativnog sistema i barem jedan program
prevoditelj nekog interaktivnog programskog jezika. Postoji još i PROM – ROM
memorija na koju se mogu snimati programi, ali kada se jednom snime više se ne mogu
mijenjati. EPROM i EEPROM memorije se mogu brisati upotrebom posebnih
tehnologija i zatim ponovno upotrijebiti.
 RAM (Random-Access Memory) – memorija s izravnim pristupom. Napravljena je od
ĉipova koji su povezani s mikroprocesorom preko sabirnica. Veći kapacitet može se
realizirati povezivanjem više modula memorije. O veliĉini RAM-a ovisi mogućnost
izvoĊenja programa odreĊene složenosti. Sadržaj RAM-a briše se iskljuĉenjem
napajanja strujom. Izvedbe RAM memorije su SRAM, DRAM itd.
 komunikacijski dio – omogućuje povezivanje s perifernim jedinicama. U tu svrhu
koriste se posebni mikroprocesori u obliku ĉipa, koji su povezani sa sabirnicama

23
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                   MATEMATIČKE OSNOVE ELEKTRONIČKIH RAČUNALA

6 Matematičke osnove elektroničkih
računala

6 . 1 B r oj e v ni s us t a v i
U dekadskom brojevnom sustavu baza sustava iznosi 10, a temeljni skup znamenki je
Z = {0, 1, …, 9}.
Kod binarnog brojevnog sustava baza je 2, a osnovni skup znamenki je Z = {0, 1}. Binarne
znamenke najĉešće nazivamo bitovima. Uoĉite da je broj znamenki jednak bazi.
Binarni je zapis za stroj prikladniji jer je jednostavnije proizvesti elemente koji mogu poprimiti
samo dva stanja (0 ili 1) nego neki veći broj stanja (npr. 10 koliko bi trebalo za dekadski prikaz
broja).
Zapisivanje i raĉunanje se u raĉunalu provodi na dva naĉina. Govori se o prikazivanju
(memoriranju) i aritmetici s ĉvrstom i s pomiĉnom decimalnom toĉkom. Primjer zapisa s
ĉvrstom toĉkom je npr. zapis novĉanog iznosa 123,45 kn, gdje je broj decimalnih mjesta fiksan,
tj. ima ih dva. Pomiĉna toĉka se u praksi upotrbljava na podruĉjima gdje numeriĉke veliĉine imaju
mnogo zanmenki, a poĉinju ili završavaju s nizom ništica, npr. masa zemlje je 0,598·1028 g, a
masa elektrona je 0,9107·10-27 g.
Što se tiĉe raĉunskih operacija, sve se mogu svesti na osnovnu operaciju zbrajanja. Operacija
oduzimanja se interpretira kao zbrajanje s binarnim komplementom. Binarni komplement
binarnog broja se dobije tako da se sve nule zamijene s jedinicima i obratno, i zatim se dobivenom
broju doda jedinica (ovo je bitno).
Npr., da bi oduzeli dva binarna broja 1011 (u dekadskom je 11) i 0011 (u dekadskom je 3),
postupak je slijedeći: prvo izraĉunamo binarni komplement drugog broja. To radimo tako da prvo
zamijenimo 0 i 1. Dobijemo 1100 i zatim tom broju dodamo 1. Na taj naĉin dobijemo binarni broj
1101. Zatim taj binarni komplement zbrojimo s prvim brojem, dakle, 1011 + 1101 = 11000. Sada
je potrebno ukloniti onu prvu jedinicu viška da bi dobili ĉetveroznamenkasti rezultat, 1000 (u
dekadskom je 8) što je toĉan rezultat jer je 11 – 3 = 8.
Heksadekadski sustav ima bazu 16 pa samim time mora imati i 16 znamenki. Kako mi imamo
samo 10 znamenki (0, 1, …, 9) preostalih 6 se zamijenjuje sa slovima A, B, …, F tako da je

24
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                 MATEMATIČKE OSNOVE ELEKTRONIČKIH RAČUNALA

potpuni skup znamenki Z = {0, 1, …, 9, A, B, …, F} gdje A ima vrijednost 10, B ima vrijednost
11, … i F ima vrijednost 15.
Ovdje bi bilo potrebno da se podsjetite postupaka kako se brojevi pretvaraju iz bilo koje
baze u bazu 10 i obratno.

6 . 2 L o gi č k a a l g e bra
Jedan od osnovnih pojmova matematike je pojam funkcije. Funkcija je meĊusobna ovisnost
dviju promjenljivih veliĉina. Na osnovi funkcionalne ovisnosti svakoj vrijednosti nezavisne
promjenljive veliĉine argumenta pridruţena je odreĊena vrijednost zavisne
promjenljive veliĉine funkcije. U informatici su zanimljive funkcije koje poprimaju samo
dvije vrijednosti – toĉno i netoĉno, odnosno 0 i 1. To su logiĉke funkcije.
Osnovne logiĉke funkcije su:
 «NE» funkcija, inverzija ili negacija (oznake su ¯, ¬ ili -)
 «I» funkcija, konjukcija ili logiĉki umnoţak (oznake su ·, Λ ili I)
 «ILI» funkcija, disjunkcija ili logiĉki zbroj (oznake su +, V ili ili)
Vrijednosti logiĉkih funakcija su 0 ili 1, pa ih se može spremiti u jedan bit. Vrijednosti tih
funkcija prikazujemo u tablici:
a    b    -a    a+b      a·b
0    0    1      0        0
1    0    0      1        0
0    1    1      1        0
1    1    1      1        1
Pomoću jednostavnijih ili složenijih logiĉkih funkcija opisuju se i aritmetiĉke operacije u
binarnom sustavu. Budući da su složene logiĉke funkcije sastavljene od triju osnovnih
logiĉkih funkcija, za njihovo ostvarivanje koriste se elektoniĉki logiĉki sklopovi koji imaju
ulaze i zlaze prema tablicama vrijednosti osnovnih logiĉkih sklopova.

6 . 3 K o d o vi i k o di r a nj e
Kôd je skup pravila za zapisivanje tekstualnih podataka u kompjuter, a kodiranje je sam
postupak prevoĊenja teksta s pomoću odreĊenog kôda u zapis koji je prepoznatljiv našem
raĉunalu. Danas se primjenjuju razliĉiti kôdovi:
   BCD kôd sastoji se od 4 bita (4 binarne znamenke) i omogućuje kodiranje dekadskih
znamenki.
   EBCDIC kôd – binarno-decimalni kôd sastoji se od 8-bitnog niza koji može poprimiti 256
razliĉitih vrijednosti. služi za prikaz alfa-numeriĉkih znakova.
   ASCII kôd je 7-bitni kod sliĉan kôdu EBCDIC i poprima 128 razliĉitih vrijednosti.
Kod 8-bitnog kodiranja bajt je podijeljen na dva dijela: zonski i brojĉani dio. S obzirom na
to brojevi se mogu kodirati na dva naĉina:
   u nepakiranom i
   pakiranom obliku.
U nepakiranom obliku zonski dio nije iskorišten dok se u pakiranom obliku koristi cijeli bajt
pa je i ekonomiĉniji.

25
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                 MATEMATIČKE OSNOVE ELEKTRONIČKIH RAČUNALA

Gospodarstven, odnosno ekonomiĉan je onaj kôd koji sadrži što manji broj bitova, a
pouzdan je onaj kôd koji pri pojavi smetnji i pogrešaka pri memoriranju i naroĉito pri
prijenosu ima sposobnost otkrivanja, pa ĉak i ispravljanja pogrešaka.

6.4 Količina informacije
Najmanja koliĉina informacije je ona koju sadrži jedna binarna znamenka, odnosno jedan bit.
Skupina (niz) od 8 bitova naziva se bajt (byte). Takav bajt može poprimiti 28 = 256 razliĉitih
stanja. Općenito niz od n bitova može imati 2n razliĉitih stanja, odnosno sadržavati toliko
razliĉitih informacija.
Veće jedinice kojima mijerimo kapacitet memorija i koliĉinu podataka jesu:
   kilobajt (1 kB = 1024 bajta = 210 bajtova)
   megabajt (1 MB = 1024 kB = 220 bajtova)
   gigabajt (1 GB = 1024 MB = 230 bajtova)
   terabajt (1 TB = 1024 GB = 240 bajtova).
Prema tome, koliko bajtova ima 1 GB? Prema gornjem, 1 GB = 1024 MB. Kako je
1 MB = 1024 kB tako je 1 GB = 1024*1024 kB = 1048576 kB, a kako je 1 kB = 1024 bajta tako
je 1 GB = 1048576*1024 bajta = 1073741824 bajta = 230 bajtova.

26
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                                  PROGRAMIRANJE

7 Programiranje

7 . 1 Al g o r i t m i
Pojam algoritma i osnovna svojstva algoritma
Obavljanje razliĉitih poslova svodi se na izvoĊenje pojedinih osnovnih operacija zadanim
redoslijedom. Pod pojmom algoritma podrazumjevamo toĉno opisana pravila za postizanje
željenog cilja, odnosno, možemo reći da je algoritam konaĉan niz nedvosmislenih koraka za
postizanje cilja.
Svojstva algoritma:
 uz svaki algoritam moraju jasno biti definirani poĉetni objekti nad kojima se obavljaju
operacije i završni objekti ili rezultati koji se pojavljuju kao ishod provoĊenja
algoritma.
 algoritam mora biti sastavljen od konaĉnog broja koraka. Svaki korak opisuje se
instrukcijom. Obavljanje algoritma naziva se algoritamskim procesom.
 za obavljanje algoritma potreban je izvoditelj algoritma, koji razumije algoritam i zna
toĉno obaviti svaki korak algoritma. Trajanje algoritamskog procesa odreĊeno je
brzinom kojom izvoditelj obavlja korake algoritma. Obavljanje algoritma ne zahtjeva
nikakvu domišljatost ili inicijativu izvoditelja. Izvršitelj djeluje sasvim mehaniĉki
 algoritam je uporabljiv (ili teorijski uporabljiv) ako se za bilo koji ĉlan iz poĉetne
klase objekata može dobiti rezultat iz klase dozvoljenih završnih objekata u konaĉnom
vremenu, tj. uz konaĉan broj koraka u algoritamskom procesu. Neki teorijski
uporabljivi algoritmi su krajnje neprikladni za praktiĉnu uporabu jer njihovo
izvoĊenje može trajati neprihvatljivo dugo. Isto tako neki teorijski neuporabljivi
algoritmi mogu biti praktiĉni upotrebljivi za odreĊeni podskup klase poĉetnih objekata,
ako se u njih ugrade ograniĉenja koja zaustavljaju algoritamski proces nakon
odreĊenog broja koraka ili ga zaustavljaju nakon pojave prepreke u nekom od koraka.
Algoritme, s obzirom na opseg primjene, možemo podijeliti u dvije vrste:
 specijalizirani – mogu se primijeniti samo na pojedine poĉetne objekte
 općeniti – dozvoljava razliĉite vrijednosti poĉetnih objekata.

27
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                                      PROGRAMIRANJE

Jezik za zapisivanje algoritama – instrukcije za obavljanje operacija
Algoritmi se mogu pisati na bilo kojem govornom jeziku. Isto je tako moguće saĉiniti i
umjetne jezike za zapisivanje algoritama. Bitno je da izvoditelj algoritma poznaje jezik na
kojem je algoritam zapisan. Algoritmi zapisani dobro oblikovanim umjetnim jezikom mogu
biti mnogo sažetiji, pregledniji i mogu se jednoznaĉno tumaĉiti. Agoritmi zapisani takvim
jezikom nazivaju se programima, a jezici programskim jezicima. O tome više u slijedećim
poglavljima.
S obzirom da su vrste osnovnih objekata u takvim jezicima relativno jednostavne i da
najĉešće poprimaju oblik brojki i slova, objekti se najĉešće nazivaju podacima. Umjesto klasa
objekata koristimo naziv tip podataka.
Poĉetne vrijednosti podataka nazivaju se ulaznim podacima, a završne vrijednosti objekata
izlaznim podacima programa
Sastavni dio programa su instrukcije koje se ugrubo mogu podijeliti na:
 instrukcije za obavljanje operacija
 instrukcije za odreĊivanje toka programa
 instrukcije za ulaz i izlaz podataka.
Ĉesto se javlja potreba da se više instrukcija objedini u grupu instrukcija.
U programskim se jezicima za zapisivanje algoritama koriste simboli, te odabrane rijeĉi ili
kratice koje se još nazivaju kljuĉne ili rezervirane rijeĉi.

Neke posebne programske instrukcije
Ovisno o vrijednostima varijabli mogu se izvoditi razliĉite grupe instrukcija, pa kažemo da se
program odvija razliĉitim mogućim tokovima izvoĊenja. Jedna od važnih instrukcija
odreĊivanja toka programa odreĊena je kljuĉnim rijeĉima «ako je… onda… inaĉe». Ona
služi za donošenje odluke o obavljanju jedne od dviju alternativnih grupa instrukcija, koje se
mogu nazvati granama.
Vrijednosti varijablama možemo pridodati pomoću dvije vrste instrukcija. Jedna vrsta
instrukcija pridružuje pojedinim varijablama konstantne vrijednosti. Takvim instrukcijama
vrijednosti varijabli se utvrĊuju prilikom pisanja programa, meĊutim varijable
poprimaju te vrijednosti tek tijekom izvoĊenja programa i to u trenutku završetka
instrukcije pridruživanja.
Druga vrsta instrukcija služi za davanje vrijednosti varijabli tijekom odvijanja
algoritamskog procesa opisanog programom. Vrijednosti varijable unose se iz okoline.
One poprimaju vrijednosti u trenutku nakon završetka instrukcije. Ova vrsta instrukcije
naziva se ulaznom instrukcijom: «ulaz (X, Y, …)».
Isto tako neke od rezultata je potrebno prenijeti u okolinu. Instrukcije koje to izvode
nazivamo izlazne instrukcije: «izlaz (X, Y, …)».

28
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                                   PROGRAMIRANJE

TakoĊer imamo instrukcije za ponavljanje (petlje). Dijelimo ih na instrukcije s:
 unaprijed zadanim brojem ponavljanja – instrukcija «za». U takvim petljama
imamo jednu upravljaĉku varijablu, poĉetnu i konaĉnu vrijednost. OdreĊeni niz
instrukcija se izvršuje onoliko puta koliko je potrebno da upravljaĉka varijabla poprimi
konaĉnu vrijednost.
 ponavljanjem s ispitivanjem logiĉkog uvjeta.
Petlje s ponavljanjem s ispitivanje uvjeta dijelimo na:
 petlje s ispitivanjem uvjeta prije izvoĊenja niza instrukcija – instrukcija
«dok je uvjet ĉiniti». Kako se prvo provjerava uvjet moguće je da se niz instrukcija
niti jednom ne izvrši.
 petlje s ispitivanjem uvjeta nakon izvoĊenja niza instrukcija – instrukcija
«ponavljati … do uvjet». S obzirom da se uvjet ispituje na kraju niza instrukcija, one
će se sigurno izvršiti barem jednom.
Imamo i instrukcije za bezuvjetan skok u programu na odreĊenu instrukciju – «idi na» ili
«vrati se na».

Stvaranje algoritama i njihova vremenska složenost
Stvaranje algoritama je kreativna djelatnost. Algoritmi nastaju na razliĉite naĉine. Izvore
algoritama možemo podijeliti na:
   praktiĉno iskustvo – tu imamo imitacijske i eksperimentalne algoritme
   znanstvena teorija – teorijski algoritmi
   skup prethodno definiranih algoritama – konstrukcijski algoritmi
   domišljatost stvaratelja
   kombinacija svega navedenog
Dva algoritma su ekvivalentna kada su:
 klase ulaznih objekata dovoljne i za jedan i za drugi algoritam iste
 rezultati i jednog i drugog algoritma za jednake ulazne objekte su jednaki
Kod novostvorenih algoritama važno je najprije ustanoviti njihovu ispravnost ili korektnost.
Algoritam je korektan ako za sve objekte iz klase dozvoljenih ulaznih objekata omogućuje
odreĊivanje rezultata i ako je taj rezultat ispravan pri svim mogućim vrijednostima ulaznih
varijabli.
Drugo važno svojstvo, koje treba ocijeniti kod algoritama, je trajanje algoritamskog
procesa, izraženo kao broj osnovnih operacija koje treba obaviti. Pretpostavlja se da će
trajanje algoritamskog procesa biti proporcionalno ukupnom broju operacija. To svojstvo se
naziva vremenska sloţenost ili kompleksnost algoritma.

7 . 2 P r o gr a m i r a nj e i pr o gr a m s k i j e z i c i
Programiranje je u širom smislu rijeĉi postupak sastavljanja programa, tj. odreĊivanje
redoslijeda radnji (operacija) pomoću kojih se dolazi do željenog rezultata. Program je niz
logiĉkih povezanih operacija, odnosno instrukcija. Svaka instrukcija predatavlja odreĊenu
naredbu koju kompjuter mora izvršiti. To je najmanji element programa. U kompjuterskoj
obradi instrukcije se smještaju u memoriji centralne jedinice jedna do druge, onako kako

29
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                                     PROGRAMIRANJE

slijede u programu. Program se odvija redoslijedom kako su instrukcije napisane ako
kompjuteru nije nareĊeno drugaĉije.
Razlikujemo slijedeće najvažnije vrste instrukcija:
   instrukcije ulaza/izlaza
   instrukcije grananja
   instrukcije raĉunanja
   logiĉke instrukcije
   instrukcije prijenosa

Faze programiranja
Kada je program napisan na odreĊenom programskom jeziku tada se prenosi na nosioce
podataka. Da bi kompjuter mogao izvršavati naš program, mora se program prethodno
prevesti na jezik razumljiv stroju, tj. na strojni jezik. Taj se prijevod dobiva pomoću posebnog
programa – programa prevodioca koji je sastavni dio sistemskog softvera. Prilikon prevoĊenja
mogu se otkriti formalne pograške u programu koje su nastale narušavanjem propisanih
pravila pisanja programa. Kada se isprave formalne pogreške, još su moguće logiĉke pogreške
uslijed kojih se pri izvoĊenju programa ne dobije željeni rezultat obrade.

Blok dijagram
Blok dijagram (algoritamska shema, dijagram toka) grafiĉki je prikaz programa. Tako
prikazan program vrlo je pregledan i potpuno odreĊen. Posebno je pogodan za analize
programa, traženje sliĉnih rješenja ili potrebne izmjene. Pri crtanju dijagrama toka služimo se
posebnim znakovima:

OGRANIĈENJE: oznaĉuje poĉetak, kraj ili privremeni prekid
programa

PRIKLJUĈNA TOĈKA: povezuje razne dijelove programa,
tj. izlaz iz nekog dijela programa i ulaz u drugi dio.

PROGRAMSKA MODIFIKACIJA: instrukcija koja dijeluje na
neku drugu instrukciju u programu.

ULAZ/IZLAZ: oznaĉuje instrukcije kojima se preko ulazne
jedinice unose podaci u memoriju ili izvlaĉe iz memorije preko
izlazne jedinice.

OBRADA: oznaĉuje instrukcije kojima se obraĊuju podaci da bi se
dobili željeni podaci za izlaz

ODLUKA: oznaĉuje mjesto grananja programa poslije usporedbe ili
ispitivanja da li postoji odreĊeni uvjet.

30
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                                     PROGRAMIRANJE

POZIV POTPROGRAMA: instrukcija kojom se traži izvršavanje
nekog dijela programa, prethodno sastavljenog i zapisanog izvan
glavnog dijela programa.

Znakovi se u blok-dijagramu mogu slagati u tri osnovne grupe:
 sekvenca – niz instrukcija koje se izvršavaju u slijedu, jedna za drugom.
 selekcija – dio programa u kojem treba na temelju odluke izvršiti jedan ili drugi dio
programa.
 petlja – zatvoreni krug instrukcija koje u programu valja ponavljati tako dugo dok ne

7 . 3 P r o gr a m s k i j e z i c i
Općenito, programski se jezici dijele na:
 strojne i
 simboliĉke (niţi i viši simboliĉki jezici)

Generacije programskih jezika
Obiĉno se razvoj programskih jezika promatra kroz pet generacija programskih jezika.
Prva generacija programskih jezika nastaje u ranim 50-im godinama 20. st. Ti jezici se
nazivaju strojnim jezicima. Strojni programski jezici se pišu u binarnom obliku, tj. pomoću
znakova 0 i 1.
Strojni se jezici dijele prema strojevima za obradu podataka. Svaka vrsta stroja za obradu
podataka ima svoj strojni jezik. Program koji je napisan na strojnom jeziku jednog stroja ne
može se koristiti na drugom stroju, ĉak ni na razliĉitim strojevima istog proizvoĊaĉa. Pisanje
takvih programa je bili izuzetno komplicirano zbog velike mogućnosti grešaka i dugog
vremena potrebnog za pisanje.
Taj problem se donekle riješio pojavom II. generacije programskih jezika polovicom 50-ih
godina prošlog stoljeća. To su bili simboliĉki jezici gdje su se pojedine instrukcije zapisivalu
u obliku simbola, a takoĊer se i adresiranje podataka vršilo pomoću simbola. Glavni
predstavnik je bio assembler. Assembler je programski jezik orijentiran stroju. Svaka
instrukcija u strojnom jeziku ima svoj par u assembleru. Program napisan u assemleru je bilo
potrebno, prije izvoĊenja, prevesti na strojni jezik pomoĉu assembler-translatora.
III. generacija programskih jezika nastaje 60-ih. Još se nazivaju i viši simboliĉki jezici.
Njihova glavna odlika je nezavisnost jezika o stroju i usmjerenost problemu. To su
uglavnom proceduralni jezici.
Glavni predsatvnici su:
 Fortran – prilagoĊen je za rješavanje matematiĉkih, znanstvenih i tehniĉkih problema.
Mali opseg ulazno/izlaznih podataka ali vrlo kompleksna i komplicirana obrada
podataka.
 Cobol – jezik orijentiran prema općem poslovanju. i masovnoj obradi podataka. Radi s
velikom koliĉinom ulazno/izlaznih podataka dok je sama obrada jednostavna.
 PL/1 – sijedinjuje karakteristike poslovnog i znanstvenog jezika. Modularan je,
slobodnog formata i predviĊen je za velike sustave.

31
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                                    PROGRAMIRANJE

IV. generacija se pojavljuje poĉetkom 80-ih. To su generatori aplikacija, tj. ekspertni
sustavi za programiranje. Njihova svojstva su orijentacija korisniku i dijaloško okruţenje.
V. generacija – ekspertni sustavi (sistemi baza znanja i mehanizam za zakljuĉivanje),
strojno odluĉivanje, procesiranje prirodnih jezika, umjetna inteligencija, neuronske mreže itd.
Glavni predstavnici su Prolog, Lisp, Logo itd.

7 . 4 M e t o de pr o gr a m i r a nj a
Strukturno programiranje odlikuje ĉvrsta logiĉka struktura programa. Instrukcije se
odraĊuju u nizu i izbjegavaju se instrukcije programskog skoka, odnosno instrukcije tipa
«idi na».
Softver bilo koje vrsta danas se piše modularno, tj. kompletno se programsko rješenje
rašĉlanjuje na manje, zaokružene logiĉke cijeline, module, u koje postoji samo jedan ulaz i iz
kojih se izlazi na jednoj jedinoj toĉki. Moduli se nakon toga povezuju u složenije programske
strukture.

7 . 5 P r e v o đe nj e ( k om pa j l i r a nj e )
PrevoĊenje (kompajliranje) je postupak kojim se program napisan na simboliĉkom jeziku,
precvodi uz pomoć programa prevoditelja u program na strojnom jeziku.
Program na simboliĉkom jeziku nazivamo i izvornim programom. Program prevoditelj
obraĊuje izvorni program kao što drugi programi obraĊuju podatke. Taj se program zove još i
kompilator, a prevoĊenje kompilacija. Rezultat prevoĊenja je program na strojnom
jeziku, tj. u binarnom obliku, koji se zove predmetni (radni) ili objektni program.

7 . 6 I nt e r pr e t i r a nj e
Postoje neki programski jezici, npr. BASIC, koji se ne prevode u strojni jezik prevoĊenjem,
nego interpretiranjem. Interpreter je takoĊer program prevoditelj koji prevodi program iz
simboliĉkog jezika u strojni, u toku rada, i to instrukciju za instrukcijom. Rezultat
interpretiranja je izveden program, odnosno obraĊeni podaci.

32
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                        NAČINI OBRADE PODATAKA

8 . 1 S k u p na ( s e r i j s k a ) o br a da p oda t a k a
Skupna je obrada (batch processing) danas klasiĉan naĉin elektronske obrade podataka. Taj se
naĉin obrade sastoji u toma što se u raĉunalo unosi program i pripadajući skup podataka
(ulaz), zatim slijedi proces obrade podataka (proces transformacije), a poslije njegova
završetka ispostavlja se rezultat obrade podataka (izlaz).
programa. Pri tome razlikujemo dvije vrste skupne obrade:
 skupna obrada bez prioriteta – obrada podataka obavlja se onim redoslijedom kojim
su programi unijeti u raĉunalo. Pri takvom naĉinu obrade centralna jedinica raĉunala je
slabo iskorištena, jer ne obavlja koristan rad dok rade puno sporiji ulazno/izlazni
ureĊaji.
 skupna obrada programa s prioritetima – pri organiziranju EOP-a utvrĊuje se koji
programi imaju prednost (prioritet) pred drugim programima. Prioritet se može
Nedostaci i jedne i druge vrste skupne obrade podataka su:
 nedovoljna iskorištenost centralne jedinice
 smještaj svih ureĊaja i sredstava na jednom mjestu

8 . 2 D a l j i ns k a s k u pn a o br a da p oda t a k a
Ulazni/izlazni ureĊaji postavljaju se na mjestima udaljenim od centralnog sistema za EOP. Te
ulazno/izlazne jedinice nazivamo terminalima. Preko njih se šalu programi i podaci u
centralno raĉunalo na skupnu ili pojedinaĉnu obradu i primaju se rezultati obrade.
Terminali su s centralnim kompjuterom povezani posebnim kablovima ili telefonskim
linijama preko telefonske centrale. Budući da telefonska linija nije pogodna za prijenos

33
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                          NAČINI OBRADE PODATAKA

informacija u digitalnom obliku uz svaki terminal postoji modem (skraćenica od
modulacija/demodulacija). To je ureĊaj koji pretvara jednu vrstu elektriĉnih signala u drugu.
Daljinska skupna obrada podataka ima znaĉajnu prednost u odnosu prema centralnoj skupnoj
obradi podataka jer je pristup raĉunalu omogućen s udaljenih mjesta.

8 . 3 O br a da s p o dj e l om v r e m e n a
Bolja vremenska iskorištenost centralne jedinice postiže se metodom podjele vremena (time
programa izvodi u ciklusima. Vrijeme jednog ciklusa obrade podijeljeno je na sve programe
iz skupine. To znaĉi da se svaki program izvodi u odreĊenom vremenskom odsjeĉku ciklusa
Visok stupanj iskorištenosti raspoloživog vremena centralne jedinice raĉunala ostvaruje se tek
prikljuĉivanjem većeg broja perifernih (ulazno/izlaznih) jedinica na centralnu jedinicu.

8 . 4 M ul t i pr o gr a m i r a nj e
Multiprogramiranje (multiprogramming) je naĉin obrade podataka kojim se takoĊer postiže
bolja iskorištenost centralne jedinice raĉunala, a time i veća brzina obrade. Za takav naĉin
obrade su znaĉajne promjene u strukturi i funkcijama operativnog sistema raĉunala.
Pri tom se naĉinu obrade podataka aplikativni programi, koji su unijeti u raĉunalo i pohranjeni
na vanjskoj memoriji, rašĉlanjuju na odsjeĉke, segmente, i klasificiraju prema vrstama
operacija koje valja izvršavati.
Program se sada izvodi tako da operativni sistem u glavnu memoriju raĉunala naizmjeniĉno
ubacuje segmente iz onih programa u kojima se izvršavaju aritmetiĉko-logiĉke operacije, a
usporedo s time izvršavaju se ulazno/izlazne operacije iz drugih programa skupine.
Multiprogramiranje je naĉin obrade podataka kojim se postiže bolji uĉinak nego skupnom i

8 . 5 S i m ul t a na o br a d a p od a t a k a
Ugradnjom dvaju ili više procesora u jedno raĉunalo ostvaruje se mogućnost simultane obrade
podataka (multiprocessing). Svi su procesori pod kontrolom jedne zajedniĉke upravljaĉke
jedinice i vrlo složenog operativnog sistema i služe se zajedniĉkom glavnom memorijom.
U takvoj obradi imamo tri faze: ulaz, proces transformacije i izlaz, te jedna meĊufaza koja
je uklopljena izmeĊu ulaza i procesa transformacije, a sastoji se u izboru pojedinog programa
iz skupine programa i odreĊivanju procesora koji obraĊuje taj program.
Skraćenje ukupnog vremena obrade skupine programa razmjerno je broju procesora.

34
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                          NAČINI OBRADE PODATAKA

Razdioba glavne memorije raĉunala meĊu procesorima i meĊu programima što ih svaki
procesor obraĊuje moguća je na dva naĉina:
 u segmente fiksne veliĉine – pri takvom naĉinu razdiobe glavna je memorija
podijeljena na odreĊeni broj segmenata unaprijed odreĊene veliĉine. Time se, meĊutim,
smanjuje broj programa koji se mogu istovremeno obraĊivati, a i odreĊeni dio
kapaciteta memorije ostaje neiskorišten.
 u segmente promjenljive veliĉine – procjenjuje se koliko je za svaki program
potrebno prostora u memoriji, a tek zatim se obavlja raspored segmenata memorije
odreĊenih veliĉina na pojedine programe.

8 . 6 O br a da u s t v a r n o m vr e m e n u
podatak pri donošenju odluke i poslovanju, u upravljanju proizvodnim procesom ili u drugim
sluĉajevima.
Najznaĉajnija su obilježja veliki broj ulazno/izlaznih jedinica (uglavnom ekranskih
terminala s tastaturom), kao i izravno povezivanje banke podataka s centralnim
raĉunalom.
 upitna obrada (query processing) – od raĉunala se traži odreĊena informacija iz
mnoštva podataka pohranjenih u raĉunalu ili u vanjskoj memoriji. Ti su podaci obiĉno
 obrada transakcija – Transakcija je složena aritmetiĉko-logiĉka ili fiziĉka funkcija
koju izvršava elektroniĉko raĉunalo. Dobivanje rezultata obrade povezano je s
izvoĊenjem odreĊene transakcije.

8 . 7 D i s t r i b ui r a na ob r a da p od a t a k a
Osobitost je stvarnih sistema što podaci nastaju na razliĉitim mjestima, na razliĉitim mjestima
se obraĊuju i koriste. Naĉin obrade podataka koji je najviše prilagoĊen toj osobitosti stvarnih
sistema je distribuirana obrada podataka koja se osniva na dvjema pretpostavkama:
 podaci su u sistemu distribuirani, tj. oni nastaju, obraĊuju se, memoriraju i stavljaju
na raspolaganje korisnicima na razliĉitim mjestima sistema
 hardver sistema je distribuiran, što znaĉi da su procesne jedinice sistema smještene
na razliĉitim mjestima, ali i meĊusobno povezane u jedinstvenu mrežu.
Distribucija EOP-a znaĉi njenu decentralizaciju, uz istodobnu integraciju svih aktivnih
komponenti sistema za EOP.
Sistemi za distribuiranu obradu podataka mogu biti strukturirani na dva naĉina:
 zvjezdasto – postoji centralno raĉunalo koje izvršava samo kljuĉne i najsloženije
obrade, a na njega je prikljuĉen niz manjih satelitskih raĉunala za specijalizirane
 puna mreţna struktura – niz ravnopravnih raĉunala povezanih u jedinstvenu mrežu.
Sva su raĉunala izravno povezana i mogu izravno komunicirati.

35
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                               NAČINI OBRADE PODATAKA

8 . 8 K l i j e nt s k o - po s l už i t e l j s k a k o nc e pc i j a i po s l už i t e l j i
(serveri)
Klijentsko-poslužiteljska koncepcija objedinjuje razliĉite sustave (raĉunala) i mreže da rade
zajedno i na taj naĉin informacije postaju dostupne svim dijelovima poduzeća (trgovaĉkog
društva).
Korisnici mogu raditi s aplikacijama koje su distribuirane na razliĉite sustave.
Obrada podataka i informacija obavlja se u tri strukturne jedinice. To su:
   korisniĉka struktura
   struktura posluţitelja
   struktura za podatke i baze podataka.
   brža obrada podataka i informacija
   mogućnost kreiranja nove informacije.
Struktura obrade podataka može biti organizirana:
   na temeljnoj razini - jedan poslužitelj i jedna radna stanica ili više njih povezanih u mreži
s klijentsko-poslužiteljskim softverom. Za manja poduzeća.
   na srednjoj - obiĉno dva poslužitelja i više radnih stanica ili osobnih raĉunala. Za srednja
poduzeća.
   na višoj razini - za potrebe velikih kompanija ili velikih sustava. Sadrži više radnih stanica
ili osobnih raĉunala, od tisuću na više, veći broj poslužitelja i obiĉno veliko raĉunalo kao
središnju bazu podataka.
Klijentsko-poslužiteljska obrada podataka i informacija ima niz prednosti za poduzeće, na
primjer:
   dostupnost svih informacija na razini poduzeća
   donošenje uĉinkovitih odluka
   ubrzanje poslovnih procesa
   smanjenje troškova poslovanja
   povećanje konkurentne sposobnosti poduzeća itd.

Poslužitelji (serveri)
Posluţitelji, serveri ili usluţivaĉi, raĉunala su koja su namijenjena obradi na razini radnih
skupina u klijentsko-poslužiteljskoj okolini. Na njih se smještaju podaci, zajedno s korisniĉkim
programima.
Prema namijeni dijelimo ih na:
   velike posluţitelje (servere) – mogu biti srednja i velika raĉunala, a služe za obradu i
upravljanje velikim gospodarstvenim sustavima.
   posluţitelje – osobna raĉunala – namijenjeni su za obradu u malim i srednjim
poduzećima, a povezani su u mrežu s osobnim raĉunalima ili radnim stanicama.

36
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                           NAČINI OBRADE PODATAKA

Sustavska platforma ili konfiguracija poslužitelja – osobnog raĉunala temelji se na arhitekturi
osobnog raĉunala i sastoji se od ovih temeljnih elemenata:
   središnje jedinice
   disketne jedinice
   diskovne jedinice
   jedinice magnetskih vrpci
   CD-ROM-a.
Poslužitelji imaju snažne procesore za obradu podataka, a prema broju mogu biti
jednoprocesorski ili dvoprocesorski sustavi.
Poslužitelji imaju snažnu zaštitu podataka. Zaštita podataka je hardverska i softverska.
Hardverska zaštita sastoji se od brave s kljuĉem i mikroprekidaĉa koji otkrivaju neovlašteno
ulaženje u sustav, otvaranje kućišta poslužitelja ili pomicanje poslužitelja. Softverska zaštita
sastoji se od sustava šifri na raznim razinama s mnogostrukim provjerama, naĉina ukljuĉenja
sustava i naĉina ukljuĉenja operacijskog sustava.

37
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                            ORGANIZACIJA PODATAKA

9 Organizacija podataka

9 . 1 D a t o t e k a i s t r uk t ur a po da t a k a
Datoteku ĉini skup istovrsnih podataka, obuhvaćenih nekim zajedniĉkim kriterijem i
smještanih na posebnom nosiocu pod jedinstvenim imenom, koji omogućuje strojnu obradu
podataka u potrebne informacije.
Najvažnije strukturiranje podataka pri stvaranju datoteka odnosi se na slog. Sastavljaju ga
identifikator sloga (ili kljuĉ sloga) te jedan ili više podataka atributa. Svaki podatak-atribut
ima svoju vrijednost, odnosno svoj sadržaj. Npr. atribut IME I PREZIME radnika ima npr.
vrijednost NIKICA SIMIĆ. Identifikator sloga nije ništa drugo nego odreĊeni atribut, pri
ĉemu njegova vrijednost postoji samo u tom slogu. Na taj se naĉin osigurava jedinstvenost
identifikacije sloga.
UtvrĊivanjem atributa i njihova redoslijeda u slogu nazivamo formatiziranjem podataka.
IzmeĊu pojedinih podataka postoje veze. MeĊutim postoje veze i izmeĊu slogova unutar
datoteke. Te veze nazivamo strukturom organizacije datoteke. Postoje fiziĉka i logiĉka
veza izmeĊu slogova. U fiziĉkoj se vezi dva sloga nalaze jedan do drugog, pa se od jednog
sloga može doći samo do njemu susjednog sloga.
Logiĉka se veza sastoji u tome što se u slogu nalazi podatak – adresa pomoću kojeg
pronalazimo mjesto drugog sloga koji sadrži logiĉki povezane podatke. Na taj se naĉin
slogovi povezuju lanĉano. Pojam koji sadrži adresu slijedećeg sloga u lancu nazivamo
pokazivaĉem.

Vrste struktura
S obzirom na moguće veze izmeĊu elemenata u datotekama razlikujemo ĉetiri osnovne
strukture:
 linijska struktura – povezuje elemente u liniju tako da se od jednog sloga može doći
samo do susjednog
 hijerarhijska struktura – povezuje elemente po razinama, pri ĉemu nastaju nadreĊeni
i podreĊeni odnosi. Najviši ishodišni element je jedan jedini i naziva se korijenom, pod

38
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                           ORGANIZACIJA PODATAKA

kojim se nalazi jedan ili više podreĊenih, a oni mogu dalje biti nadreĊeni drugim
elementima.
 puna (mreţna) struktura – povezuje elemente tako da su moguće sve vrste veza
izmeĊu pojedinih elemenata.
 datoteka bez strukture – sastoji se od elemenata koji nisu meĊusobno povezani, pa je
svaki element samostalan.

Formati zapisa
Sastavljanje slogova u veću jedinicu – blok, može se u datotekama izvršiti na nekoliko naĉina
koji se nazivaju formati zapisa. Ovisno o tome da li je dužina sloga fiksna ili varijabilna, te
da li je jedan slog u bloku (neblokirani) ili više slogova u bloku (blokirani) imamo slijedeće
formate zapisa:
   fiksno neblokirani
   varijabilno neblokirani
   fiksno blokirani
   varijabilno blokirani
Valja spomenuti da se na magnetskom disku, osim navedenih formata zapisa, upotrebljava i
format s izdvojenim kljuĉem.

9 . 2 V r s t e or ga ni z a c i j e d a t ot e k e
Sekvencijalna organizacija datoteke
U sekvencijalno ili serijski organiziranoj datoteci slogovi su upisani jedan za drugim onim
redoslijedom kojim se unose. Takav se oblik organizacije datoteke može ostvariti na svim
vrstama nosioca podataka.
Sekvencijalno organizirana datoteka najbolje iskorištava prostor nosioca podataka jer izmeĊu
slogova nema neiskorištenih rupa.
Svi formati zapisa mogu se primijeniti u sekvencijalnoj organizaciji datoteke, osim formata s
izdvojenim kljuĉem.
Postupak vršenja promjena u datoteci, na naĉin da se briše nepotrebni slog, unosi novi ili
mijenja postojeći, zove se aţuriranje datoteke.
Prednosti:
   najbolje iskorišten prostor nosioca podataka
   nema ograniĉenja u veliĉini datoteke
   programiranje obrade je vrlo jednostavno
   obrada je brza i ekonomiĉna, osobito ako se vrši na većini slogova
Nedostaci:
 potreba prepisivanja cijele datoteke pri njenom ažuriranju
 pretraživanje svih slogova koji se nalaze ispred sloga koji se traži
 ograniĉenost obrade podataka samo na serijski naĉin

39
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                            ORGANIZACIJA PODATAKA

Poseban oblik sekvencijalne organizacije datoteke je sekvencijalno-lanĉana organizacija,
koja se može ostvariti samo na magnetskom i optiĉkom disku. Ovdje se u slog uvodi logiĉka
veza – pokazivaĉ koji pokazuje adresu slijedećeg sloga. Takva datoteka ima dva podruĉja:
 glavno – tu se nalaze slogovi prvog upisivanja datoteke
 podruĉje prekoraĉenja – tu se upisuju novi slogovi prilikom ažuriranja datoteke.

Direktna organizacija datoteke
Moguća je na magnetskom ili optiĉkom disku. Pri stvaranju takve datoteke slogovi se upisuju
na onim mjestima koja ovise o identifikatoru sloga – kljuĉu ili šifri sloga. Prema tome postoji
povezanost izmeĊu šifre (kljuĉa) sloga i fiziĉke adrese na kojoj je smješten slog. U tako
organiziranoj datoteci do pojedinog sloga možemo doći izravno.
Adresiranje, odnosno dodjeljivanje kljuĉa slogovima ostvarujemo na dva naĉina:
 direktno i
Pri direktnom adresiranju na disku kljuĉ sadrži redom broj disk jedinice, broj cilindra, broj
glave i redni broj sloga na stazi. što nazivamo apsolutnom adresom. Pored apsolutne adrese
koristi se i relativna adresa sloga kod koje kljuĉ sadrži kao adresu redni broj sloga poĉevši od
poĉetka datoteke.
Pretvaranjem (transformacijom) kljuĉa u drugi manji broj koji služi kao adresa sloga
dolazimo do indirektnog adresiranja. Postoji nekoliko postupaka za transformaciju kljuĉa, od
kojih spominjemo:
 postupak dijeljenja s prim brojem i
 postupak preklapanja
Pri transformaciji kljuĉa moguće je da se za razliĉite kljuĉeve dobije ista adresa. Te slogove
nazivamo sinonimi. Sinonimi su slogovi s razliĉitim kljuĉevima koji nakon transformacije
traže istu adresu. da bismo omogućili smještaj i traženje slogova koji su sinonimi, moramo ih
lanĉati pomoću pokazivaĉa.
Prednosti direktne organizacije datoteka:
 izravan, vrlo brz pristup, ali samo do jednog sloga
 slogovi pri tom ne moraju biti sortirani.
Nedostaci:
   slaba iskorištenost prostora nosioca podataka zbog rupa izmeĊu slogova
   nemogućnost blokiranja
   teška sekvencijalna i grupna obrada podataka
   teškoće u pronalaženju odgovarajućeg postupka transformacije kljuĉeva
   pojava sinonima
   datoteka mora uvijek cijela biti prisutna u sistemu
   diskovi se ne smiju mijenjati za vrijeme obrade.

40
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                         ORGANIZACIJA PODATAKA

Indeksno-sekvencijalna organizacija
U indeksno-sekvencijalnoj organizaciji datoteka slogovi su sekvencijalno upisani u glavno
podruĉje podataka, a u posebno podruĉje upisuju se indeksi (kljuĉevi i adrese slogova)
pomoću kojih se može ostvariti izravan pristup do traženog sloga.
Indeksno sekvencijalna organizacija datoteke ima tri podruĉja:
 glavno podruĉje podataka – sadrži slogove sortirane prema kljuĉu. Slogovi mogu biti
blokirani u fiksnom formatu s izdvojenim kljuĉem.
 indeksno podruĉje – sadrži indekse. To su kratki slogovi koji sadrže kljuĉ bloka i
odgovarajuću adresu tog bloka u glavnom podruĉju podataka. Da bi se u velikim
datotekama pretraživanje skratilo, oni su hijerarhijski podijeljeni u tri razine: glavni
indeksi, indeksi cilindra i indeksi staza.
 podruĉje prekoraĉenja – služi sa upis novih slogova za koje nema više mjesta u
glavnom podruĉju podataka.
Korisnik indeksno-sekvencijalne organizacije datoteke ne mora brinuti o formiranju indeksa.
Sve se to odraĊuje pomoću sistemskog programa, sadržanog u programu prevoĊenja, koji se
ugraĊuje u glavni program.
Prednosti indeksno-sekvencijalne organizacije datoteka su:
 dobro iskorišten prostor nosioca podatka
 mogućnost blokiranja slogova
 mogućnost biranja direktnog ili sekvencijalnog pristupa, a time i sekvencijalne ili
 upisivanje i brisanje slogova logiĉkim slijedom bez prepisivanja cijele datoteke
Nedostaci:
   veći broj pristupa do jednog sloga – pomaka glave za ĉitanje/pisanje
   dopunska obrada pomicanja i lanĉanja slogova u ažuriranju datoteke
   ažuriranje indeksa
   postojanje izdvojenog kljuĉa, što smanjuje prostor predviĊen za podatke
   ne mogu se mijenjati diskovi za vrijeme obrade.

9 . 3 V r s t e da t ot e k a
S obzirom na tip podataka koji se nalazi u datotekama razlikujemo razliĉite vrste datoteka i
njihove formate:
   grafiĉke datoteke – uobiĉajeni su formati: BMP, TIFF, GIF i JPEG
   video datoteke – MPEG, M-JPEG, WMV i DivX
   zvuĉne datoteke – WAV, MP3 i WMA
   tekstualne datoteke – DOC i TXT.

9 . 4 B a z e i ba nk e po d a t a k a
Baza podataka je skup meĊusobno povezanih podataka, zajedno memoriranih bez
nepotrebne redundancije (bez suvišnih podataka) koji služi kao ishodište za jednu ili više
obrada podataka. U sistemu za EOP može postojati više baza podataka, kao skup datoteka, pa
se u tom sluĉaju služimo izrazom banka podataka.

41
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                           ORGANIZACIJA PODATAKA

Sisteme banka podataka možemo razvrstati u dvije vrste:
 neformatizirane – sadrži memorirane tekstove. U njima se vrijednost podataka
utvrĊuje prema njihovu sadržaju, koji ostaje isti bez obzira na kojem je mjestu
memoriran. Npr.: podatak «matematika» znaĉi uvijek matematiku, bez obzira gdje je
taj podatak memoriran.
 formatizirane – u njima podaci imaju svoj format, a njihova vrijednost ovisi o mjestu
gdje su memorirani. Npr.: vrijednost podatka 5 ima u razliĉitim poljima u kojima je
Programski sistemi za korištenje baze podataka mogu se razvrstati u dvije grupe:
 izvršni sistemi (self-contained) – korisnik komunicira s bazom podataka izravno
pomoću posebnih upitnih jezika na kojima se postavljaju pitanja.
 radni sistem (host-language) – komuniciranje s bazom podataka uspostavlja se putem
posebnih programa. U njima su funkcija opisa podatka i funkcije obrade razdvojene pa
postoje i dva jezika: za opis podatka (DDL – Data Definition Language) i za rad s
podacima (DML – Data Manipulation Language).
U bazi podataka osnovna jedinica memoriranja je segment. Segmenti se memoriraju u
parovima, a pri tom je jedan od njih nadreĊen, a drugi podreĊen. Podaci koji se traže se mogu
sakupiti jedino pomoću veza izmeĊu segmenata.
Dijagramom banke podatka pregledno se pokazuju segmenti i pristup podacima.
Mogući su razliĉiti naĉini povezivanja segmenata koji tvore razliĉite strukture baze podataka:
 jednostruka hijerarhijska struktura – jedan je segment nadreĊen jednoj vrsti
podreĊenih segmenata, kojih može biti jedan ili više.
 višestruka hijerarhijska struktura – podreĊeni segment se javlja i kao nadreĊeni
nekom drugom segmentu.
 stablasta struktura – nadreĊeni segment ima dvije vrste podreĊenih segmenata iste
razine.
 mreţna struktura – jedan podreĊeni element može imati dva ili više nadreĊenih
elemenata
U specifiĉnim vezama postoji više veza izmeĊu istih nadreĊenih i podreĊenih segmenata,
dok su samostalni segmenti bez veza, stoje za sebe i do njih se može doći samo izravnim
putem.
Sam protok podatka po datotekama i medijima grafiĉki se prikazuje pomoću dijagrama
tijeka podataka.

9 . 5 O s i g ur a nj e i z a š t i t a p o da t a k a
U vezi sa zaštitom podataka razlikujemo dvije vrste zaštite:
 sigurnost – pretpostavlja siguran rad ureĊaja, zaštitu od vatre, kraĊe, poplava ili kojih
drugih oblika uništavanja podataka. Mora postojati mogućnost rekonstrukcije podatka,
npr. pomoću kopije datoteka (backup).
 tajnost – predstavlja zaštitu pri kojoj se pojedini podaci daju samo odreĊenim
osobama. U takvim sluĉajevima valja poznavati šifru, kljuĉ, odnosno zaporku da bi se
uopće došlo do nekog podatka.

42
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                       INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA

10 Informacijski sistemi i poslovna politika

1 0 . 1 P oj a m i n f or m a c i j s k o g s i s t e m a i nj e g o v e o s n o v n e
a k t i v n os t i
Informacijski sustav je organizirana cijelina informacijskih djelatnosti i odnosa
(informacijsko – dokumentacijskih – komunikacijskih) organizacija, službi i institucija te
informacijske kulture. Unutrašnji raspored elemenata informacijske dijelatnosti, njihov sastav,
poredak i odnose u informacijskom sustavu nazivamo strukturom informacijskog sustava.
Najvažniji podsustavi društva znaĉajni za svaki informacijski sustav su:
   politiĉki
   ekonomski
   komunikacijski i
   kulturni.
U okviru dijelovanja svakog informacijskog sistema razlikujemo ĉetiri osnovne aktivnosti. To
su:
   prikupljanje podataka
   memoriranje podataka i informacija i
   dostavljanje podataka i informacija korisnicima.
Elementi informacijskog sistema su:
   hardver
   softver
   organizacija.
U kadrove ubrajamo organizatore, sistemske analitiĉare, programere, operatore i korisnike
informacijskog sistema.
Pod organizacijom podrazumijevamo organizacijske postupke i metode usklaĊivanja i

43
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                        INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA

Informacijski sistem ima dvije osnovne funkcije. To su:
 funkcije informiranja i
 funkcije dokumentiranja

1 0 . 2 V r s t e i nf or m a c i j s k i h s i s t e m a
Najvažnije vrste informacijskih sistema su:
 konvencionalni – bez podrške elektroniĉkog raĉunala
 kompjuterizirani
Razlikujemo dvije primjene elektroniĉkog raĉunala u informacijskim sistemima:
 kompjuter kao stroj za obradu masovnih podataka i
 kompjuter kao stroj za informiranje.
Razine složenosti informacijskog sistema:
 1. razina – smanjenje administrativnih troškova. Primjenjuje se u raĉunovodstvu i
općim poslovima
 2. razina – smanjenje troškova proizvodnje i prodaje. Primjena je u upravljanju
proizvodnjom
 3. razina – poboljšanje poslovnog odluĉivanja. Primjena je kod znanstvenog
odluĉivanja
Prema složenosti, informacijske sisteme dijelimo na:
 jednostavne i
 kompleksne
S obzirom na stupanj povezanosti i naĉin organiziranja podsistema u okviru cijeline,
razlikujemo:
 distribuirane
 integrirane i
 kombinirane informacijske sisteme.

1 0 . 3 P r oj e k t i r a nj e i i z gr a dnj a i n f or m a c i j s k o g s u s t a v a
Pod projektiranjem i izgradnjom informacijskog sistema podrazumjevamo postupke i
aktivnosti kojima se najprije utvrĊuju informacijske potrebe za koje se uvodi sistem, zatim
stvaranje projekta i izgradnja sistema. Time se bave sistemski inženjeri.
Pri izradi informacijskog sistema vrlo se uspješno primjenjuje metoda sistemske analize.
Možemo je sažeti u slijedeće faze:
   prethodno istraţivanje
   istraţivanje i analiza postojećeg sistema
   izrada detaljnog – izvedbenog projekta
   testiranje
   implementiranje

44
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                       INFORMACIJSKI SISTEMI I POSLOVNA POLITIKA

Proces izgradnje i projektiranja sistema je iterativan, što znaĉi da se pojedini koraci
ponavljaju dok se ne postigne zadovoljavajuće rješenje.

Problemi projektiranja i izgradnje informacijskih sistema
Najĉešći problem je ne manjak, već višak informacija. Suvišak informacija se može izbjeći na
dva naĉina:
 filtriranjem – postupak izabiranja i proĉišćavanja podataka s obzirom na njihovu
važnost.
 kondenziranjem – sažimanje nekoliko informacija u jednu.
TakoĊer se javlja i problem prijenosa znanja na kadrove u informacijskom sistemu. Osnovni
problem prijenosa znanja je nedostupnost informacija, nemogućnost upravljanja njihovim

1 0 . 4 I nf or m a c i j s k i s i s t e m or ga ni z a c i j e u dr už e n og r a da
za potrebe upravljanja, rukovoĊenja i odluĉivanja.
Cilj je upravljanja i rukovoĊenja da se na osnovi informacija o ĉinjenicama, okolnostima i
promjenama te o njihovim odnosima i vezama u poslovnom sistemu i njegovoj okolini
donese odluke koje potiĉu efikasnu proizvodnju, redovitu ekonomiĉnu raspodjelu dobara i
racionalno poslovanje.
Funkciju upravljanja i rukovoĊenja možemo podijeliti na:
 planiranje – planovi se obiĉno dijele prema vremenu i prema poslovnoj funkciji
 kontrolu – kontrola se sastoji od mjerenja izlaznih veliĉina sistema, usporedbe
ostvarenih veliĉina s planiranim i poduzimanja akcije radi uklanjanja uzroka
negativnog odstupanja.
 odluĉivanje – postupak odluĉivanja sadrži: stvaranje modela, utvrĊivanje kriterija
odluĉivanja, postojeća ograniĉenja i optimalizaciju. Razlikujemo programirano i
neprogramirano odluĉivanje.
Planiranju, kontroli i odluĉivanju možemo pristupiti na subjektivan ili objektivan naĉin.

45
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                    RAČUNALNE MREŽE I INTERNET

11 Računalne mreže i Internet

1 1 . 1 R a č u na l n e m r e ž e
Raĉunalna mreţa je više povezanih raĉunala, koja mogu zajedniĉki koristiti resurse. Mreža
se može sastojati od dva raĉunala, ravnopravno povezanih, ili može biti velika, globalna
mreža poput Interneta.
Postoji više razloga za umrežavanje raĉunala:
   dijeljenje datoteka
   dijeljenje hardvera
   dijeljenje programa
   komunikacija izmeĊu korisnika itd.
Kada govorimo o umrežavanju, obiĉno se izdvajaju dva razliĉita entiteta:
 LAN (Local Area Network) – skup osobnih raĉunala i perifernih jedinica meĊusobno
povezanih na jednoj lokaciji (npr. raĉunalna mreža naše škole).
 WAN (Wide Area Network) – skup lokalnih mreža na razliĉitim mjestima, povezanih
meĊusobno raznim WAN tehnologijama.
Postoje dva glavna pristupa umrežavanju:
 mreţe ravnopravnih raĉunala
 mreţe sa serverima (klijentsko-serverske veze)
Klijent je raĉunalo koje omogućava korisniku da se poveže na mrežu i da koristi mrežne
resurse. Server je obiĉno snažnije raĉunalo koje omogućeva centralizirano administriranje
mreže i dodjeljuje mrežne resurse. Osoba koja se brine o mreži je administrator mreţe.

Mrežne topologije
Mreţna topologija je ukupni fiziĉki raspored i izgled mreže. Osnovne topologije mreža su:
 topologija magistrale – sva raĉunala u mreži su povezana preko glavnog voda na koji
su spojena.

46
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                     RAČUNALNE MREŽE I INTERNET

 linijska struktura – raĉunala su povezana u mrežu koristeći prethodno i slijedeće
raĉunalo kao vezu.
 prstenasta struktura – zatvorena linijska struktura.
 zvjezdasta struktura – raĉunala su povezana preko centralnog ureĊaja.
 puna struktura – meĊusobno su povezana sva raĉunala u mreži.
UreĊaji za povezivanje raĉunala u mreţnu strukturu:
   koncentrator (hub)
   preklopnik (switcher)
   usmjerivaĉ (router)
   mreţni most (bridge)

Mrežna arhitektura
Mreţna arhitektura je strategija koja odreĊuje na koji naĉin raĉunala pristupaju mrežnim
medijima. Najzastupljenije mrežne arhitekture su:
 Ethernet (Fast Ethernet i Gigabitni Ethernet)
 IBM-ov Token Ring
 AppleTalk itd.

Mrežni protokoli
Mreţni protokol je skup pravila komunikacije meĊu raĉunalima u mreži. Mrežni protokoli su
ugraĊeni u program koji koristi mrežni softver instaliran na raĉunalima serverima i na
raĉunalima klijentima. Grupa sitnijih protokola koji meĊusobno suraĊuju da bi primili
podatke za proces komunikacije zove se skup protokola. Najzastupljeniji skupovi protokola
su:
 TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) – ovaj skup protokola ĉini
temelj Interneta.
 IPX/SPX (Internetwork Packet Exchange/Sequenced Packet Exchange)

Zaštita mreže
Koriste se razna sredstva i metode za zaštitu mreže od vanjskih i unutarnjih negativnih
utjecaja. Npr., uvoĊenje korisniĉkog imena i lozinke, upotreba korisniĉkih grupa za
realizaciju nivoa pristupa podacima.
Virusi predstavljaju veliku prijetnju mrežama. Taj se maliciozni softver vrlo lako širi od
raĉunala do raĉunala, naroĉito putem elektroniĉke pošte. Crvi i trojanci su takoĊer pripadnici
malicioznog softvera.
Mreţne barijere (Firewalls) jako je oružje za obranu mreže od vanjskih napada.
Ĉesto se koriste protokoli za sigurnost IPSec (Internet Protocol Security). To je skup
protokola i usluga za zaštitu, koji je zasnovan na kriptiranju. Kriptiranje je tehnika
preslikavanja podataka u neĉitljiv format.

1 1 . 2 I nt e r n e t
Internet je naĉin razmjene podataka, skup raĉunala, žica i ostale opreme koja omogućava
protok informacija, skup informacija koje se na njemu mogu naći. Rijeĉ Internet oznaĉava

47
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                     RAČUNALNE MREŽE I INTERNET

mrežu meĊusobno povezanih raĉunalnih mreža. Pojam Internet oznaĉava najveći Internet na
svijetu – skup nekoliko tisuća meĊusobno povezanih privatnih i javnih raĉunalnih mreža koji
spaja milione raĉunala i koji koriste milioni korisnika dnevno koji razmjenjuju ogromne
koliĉine informacija u raznim oblicima.

Povijest Interneta
Internet je nastao kao eksperiment koji je sredinom šezdesetih godina zapoĉelo ameriĉko
ministarstvo obrane u pokušaju da poveže mrežu ameriĉkog ministarstva obrane, zvanu
ARPAnet i ostale radio i satelitske mreže. Razvijen je TCP/IP set protokola koji se pokazao
dovoljno ĉvrstim da zadovolji velikim zahtjevima.
Prvi ARPAnet ĉvor bio je smješten na UCLA sveuĉilištu, a nakon toga su slijedili i ostali, sve
dok 1973. g. ARPAnet nije brojao 25 ĉvorova, a nakon toga je mreža prerasla ograniĉenje od
256 ĉvorova.
U isto vrijeme tvrtka Xerox razvija standard za lokalne mreže – Ethernet.
I mnoge druge organizacije ubrzo poĉinju graditi vlastite mreže po uzoru na ARPAnet i
takoĊer koriste IP protokol. Postupno se te mreže povezuju s ARPAnetom.
Većina ovih mreža s vremenom se izgubila i postala samo dio Interneta.

Internet u Hrvatskoj
Poĉeci Interneta u Hrvatskoj datiraju u jesen 1991. g. na Institutu «RuĊer Bošković» u
Zagrebu u suradnji s HPT-om, kada je Institut povezan sa svijetom preko Amsterdama.
Kasnije je Ministarstvo znanosti i tehnologije pokrenulo projekt CARNet (Croatian
Academic and Research Network), ĉiji je cilj bio sagraditi raĉunalnu mrežu za razmjenu
informacija izmeĊu hrvatskih sveuĉilišta i znanstvenih institucija.
Danas se Internetu u Hrvatskoj može pristupiti pomoću više pružatelja Internet usluga. To su
HTNet, Iskon itd.

Osnovni pojmovi
Skup pravila koja reguliraju kako se podaci šalju internetom zove se protokol. Internet se
temelji na TCP/IP setu protokola.
Da bi komunikacija izmeĊu dvaju raĉunala na Internetu bila ostvarena, mora postojati dobro
odreĊena adresa odredišta. Adrese na internetu se sastoje od ĉetiri broja u rsponu od 0 do
255, koje je uobiĉajeno pisati odvojene toĉkom (npr. 192.56.24.255). Svaki ĉvor na internetu
ima jedinstvenu adresu ovog oblika i ona se naziva Internet broj ili IP adresa.
Prijenos informacija na Internetu se odvija u malim komadićima, koji se nazivaju paketi.
Maksimalna veliĉina paketa je 1500 bajtova. Protokol koji se brine o takvom prijenosu se
naziva TCP.
Kako je ĉovjeku puno teže pamtiti brojke iz IP adrese Internet ĉvora, uveden je sistem
dodijeljivanja imena novim ĉvorovima kaji nastaju na Internetu. Taj se sistem naziva DNS
(Domain Name System). U DNS sistemu imena ĉvorova su oblika računalo.domena.
Uobiĉajene su slijedeće oznake za domene:
com komercijalne organizacije
edu obrazovne institucije (sveuĉilišta, škole i sl.)

48
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                     RAČUNALNE MREŽE I INTERNET

mil    vojni ĉvorovi
org    razne privatne organizacije
hr    ĉvorovi u Hrvatskoj

1 1 . 3 I nt e r n e t s e r vi s i
Elektronička pošta
Elektroniĉka pošta (e-mail) je vrlo brz naĉin komunikacije s korisnicima Interneta širom
svijeta, pa je stoga idealan za poslovnu korespodenciju, slanje vijesti, podsjetnika i sl.
Svaki korisnik Interneta ima svoju adresu. Adresa korisnika na Internetu je oblika:
korisnik@računalo.domena.

Prijenos podataka
Za prijenos podataka putem Interneta koristi se FTP (File Transfer Protocol). Zadatak tog
protokola je transfer podataka preko Interneta.

Usenet vijesti
Jedan od najobimnijih servisa na Internetu su i Usenet vijesti (Usenet news). Ideja Useneta je
da jedan korisnik šalje poruku koja tada postaje dostupna svim korisnicima na svim
raĉunalima koja su povezana Usenetom.
Poruke koje se izmjenjuju u Usenet terminologiji nazivaju se ĉlanci (articles). Ĉlanci su
organizirani u Usenet grupe (Newsgroups) gdje svaka grupa predstavlja neku tematiku.

Gopher
Gopher je servis koji služi za pronalaženje informacija na Internetu. Baziran je nastarijem
pristupu koji se temelji na korištenju izbornika u kojima su informacije organizirane
hijerarhijski. Pristup informacijama na Internetu kod World Wide Weba je potpuno drugaĉiji i
bazira se na hipertekstu.

Telnet, Talk i Finger
Telnet je standardni Internet protokol koji omogućava rad na udaljenom raĉunalu.
Program Talk omogućava trenutaĉnu komunikaciju izmeĊu korisnika.
Naredba Finger daje informacije o korisnicima u nekom ĉvoru.

1 1 . 4 W or l d Wi d e W e b ( WW W)
WWW (ili Web) je najnoviji informacijski sistem koji se vrlo brzo proširio internetom.
WWW se temelji na hipertekstu kao naĉinu prezentacije informacija i rada s korisnicima.
Hipertekst sadrži hipervezu (hyperlink) s ostalim dijelovima istog dokumenta i što je još
važnije, vezu s drugim dokumentima.
HTML (Hypertext Markup Language) je jezik kojim se pišu hipertekst dokumenti. HTTP
(Hypertext Transfer Protocol) je protokol kojim se hipertekst dokumenti šalju Internetom.

49
PRIPREME ZA RAZREDBENI ISPIT
EKONOMSKI FAKULTETI I FOI                                     RAČUNALNE MREŽE I INTERNET

URL (Uniform Resource Locator) je standard za specificiranje objekata na Intrnetu. Objekt
može biti datoteka, USENET news grupa, hipertekst dokument ili nešto drugo.
Preglednik ili traţilica (Browser) je program koji se upotrebljava za pregledavanje stranica
Weba. Najpoznatiji preglednici su Netscape Navigator i Internet Explorer.
Da bi se mogle lagano pronalaziti informacije na mreži postoje alati koji osiguravaju pristup
velikoj koliĉini materijala na Internetu. To su Web pretraţivaĉi (Search Engines). Postoje tri
primarna tipa pretražnih mjesta:
 Web indeksi ili pretraţivaĉi (Web Indexes, Search Engines) – oni koriste specijalne
programe (roboti ili pauci - spiders, ili šunjala - crawlers). Najpoznatiji su Google,
Yahoo i AltaVista. Najpoznatiji hrvatski pretraživaći su croatia net i
WebGuideCroatia.
 Web imenici ili adresari (Web directories).
 specijalizirane baze podataka Web izvora.

50

```
To top