Machiavelli

Dr. sc. Anđelko Milardović









Machiavelli

Struktura predavanja

 Bilješka o Machiavelliju

 Machiavelli on-line

 Machiavelli “Vladar” - rašĉlamba









2

Bilješka o N. Machiavelliju

 Niccolo Machiavelli (1469-1527), roĊen u Firenci

 Od 1494 do 1512. radio u drţavnoj sluţbi

 1512. – optuţen za urotu protiv vladavine obitelji

Medici, zatvoren i muĉen

 OsloboĊen je i protjeran iz Firence; tijekom

progonstva posvećuje se pisanju teoretskih spisa

 Najznaĉajnije djelo „Vladar‟ (Il principe) 1513.

 Neki smatraju da je tim djelom nastojao zadobiti

povjerenje obitelji Medici i vratiti se u drţavnu sluţbu

 Umire u Firenci 1527. godine

 Manje je poznat kao pjesnik i pisac kazališnih

komedija







3

Bilješka o N. Machiavelliju

 Svojim spisom „Vladar‟ utemeljuje novi pravac

politiĉkoj filozofiji tako što razbija, od antike

uobiĉajenu, povezanost politike s etikom

 U vremenu koje vidi uzdrmano politiĉkim krizama i

unutarnjim raspadom Machiavelli ţeli pokazati put

prema trajno ureĊenoj drţavi

 Temelj tomu je sposobnost i volja za moći vladara

 Stoga se Machiavelli usmjerava na svojstva vladara

koji je osposobljen za ureĊivanje drţave i odrţanje na

vlasti







4

Machiavelli on-line

http://www.filozofija.net/

http://www.philosophypages.com/ph/macv.htm

http://www.wsu.edu:8080/~dee/REN/MACHIAV.HTM

http://www.constitution.org/mac/prince00.htm

http://www.historyguide.org/intellect/machiavelli.html

http://www.paronetto.org/machiavelli/

http://www.niccolo-machiavelli.de/

http://www.emachiavelli.com/









5

Niccolo Machiavelli: “Vladar”

Zagreb: Globus, 1985.

(Preveo:Ivo Frangeš)







Rašĉlamba:

AnĊelko Milardović,

Zagreb, prosinca 2005.





6

Proslov

 Machiavelli se ponajprije u uvodu obraća velemoţnom

Lorenzu de Mediciu

 Slijedi upućivanje stjecanja naklonosti i milosti kod nekog

vladara

 To se postiţe “dodvoravanjem stvarima”, nadasve

materijalnim koje omekšavaju srce vladarsko

 Machiavelli se obraća dotiĉnom vladaru dokazujući njegovu

privrţenost njemu darivanjem dijela ovoga kao znaka

“privrţenosti moje”, u kojem zapravo podastire iskustva

vladateljska u prošlosti

 Machiavelli ţeli darivati vladara knjigom o mudroslovlju

vladateljstva ne bi li vladar okusio znanje politiĉko s vrutka

mudroslovnog (filozofija) i drţavoslovnog (politologija) i

moţda po njemu postupao







7

Proslov

 Dobra Machiavellieva nakana podastrijeta je u onom dijelu

teksta gdje kaţe da on ne moţe “pruţiti dara većega nego

što je mogućnost da u kratko vrijeme proniknete u ono do

ĉega sam ja došao teĉajem tolikih godina, nakon tolikih

tegoba i truda” (str. 99.)



 Smatra kako će ispijanje iz vrutka mudroslovlja i

drţavoslovlja podastrtog u knjizi ovoj vladaru iliti knezu

prosvijetliti pamet i da će potonji zapravo “dovinuti one

veliĉine što Vam je obećava sreća i ostala svojstva Vaša”

(str. 99.)



 Slijedi poduĉavanje vladara u više odjeljaka







8

O vrstama kraljevstva (monarhije)

 Machiavelli dijeli vladavine na “republike ili monarhije”

(str.99.)

 Jedna je u nizu postaristotelovskih tipologija politiĉkih

poredaka

 Monarhije su nasljedne i nove

 Nasljedne po obiteljskoj liniji, a nove poput Milana

Francesca Sforze (1401-1466.); “sin slavnog condottiera

Muzija Attendola. Godine 1447. dodijeljena mu je

zadaća da brani Milano od Mleĉića, ali se on 1450. udruţi

s njime i nametne Milanu za vladara” (str.100.)

 Vladavine se mogu zadobiti oruţjem, srećom i

sposobnošću

 Sreća (fortuna) i sposobnost (virtu) ili Tugend (njem.)

što bi bilo ravno vrlini, izvrsnosti - smatraju se mjerilom

uspjeha vladateljskog

9

II. O nasljednim monarhijama

 Kako se u/nad monarhijama moţe vladati i vlast

zadrţati?

 U nasljednim monarhijama po jednoj lozi vlast se lakše

moţe saĉuvati nego li u novim monarhijama

 Tehnika odrţavanja vlasti u nasljednim monarhijama

temelji se na:

a) poštivanju poretka predaka

b) opreznom djelovanju

c) djelovanju prema prilikama



 Ĉak i vladar osrednjih sposobnosti u ovom tipu

vladateljstva mogao bi biti uspješnim vladarom









10

II. O nasljednim monarhijama

 No samo izvanredne okolnosti mogu prekinuti

vladateljski kontinuitet ili kako Machiavelli kaţe “neka

izvanredna ili moćna sila pa mu je otme (...)” (str.100.)

 No, i u takvim okolnostima fortuna ima razumijevanja za

vladara jer zavojevaĉi (osvajaĉi) ne mogu dovijeka

porobljenim drţati kraljevstvo jer ih uvijek zadesi zla

kob pa kraljevstvo opet “dolija” u ruke nasljednog

vladara

 Nasljedni vladar nema potrebe ulaziti u sukob s pukom;

narodu je miliji i spokojno moţe vladati bez potrebe

igranja s “promjenama” poradi toga što promjene

“uvijek utiru put jedna drugoj” (str.100.)







11

III. O mješovitim monarhijama

 Nastaju iz sklonosti ljudi da stalno mijenjaju vladare,

naravno u nadi da će promjena biti nabolje tj. Da će “time

nešto popraviti” (str. 100.)

 Ufanje u popravljanje stanja naganja ih laćanja oruţja pa

se onda kaju jer se stanje ne popravlja, već pogoršava

 Machiavelli smatra da novi vladar “mora ugnjetavati nove

podanike” svim sredstvima koje povlaĉi nova vlast

 Vladar ima i neprijatelje. Neprijatelji su oštećenici pri

osvajanju nove vlasti

 Naravno i prijatelje. Ali prijatelji su nezasitnici jer oĉekuju

protuusluge za osvajanje vlasti

 I oni su potencijali neprijatelji. No, vladar ne moţe ići na

njih grubim sredstvima „kad im je obvezan“





12

III. O mješovitim monarhijama

 Vladar na kraju mora imati nekog saveznika u puĉanstvu

jer vladati sam ne moţe. A nije mu lako!

 Machiavelli smatra da se pobunjene zemlje “kad se

ponovno zadobiju, mnogo teţe gube” (str.101.)

 Drţave osvojene na silu “pripadaju prvobitnoj drţavi

osvajaĉevoj ili pripadaju istoj zemlji i istom jeziku, ili ne

pripadaju” (str. 101.)

 Što u sluĉaju da pripadaju? “Kad se desi da pripadaju,

veoma ih je lako zadrţati, pogotovu, ako nisu navikle

ţivjeti slobodno; a da vlast nad njima bude sigurna,

dovoljno je iskorijeniti lozu starog vladara; jer što se

drugoga tiĉe, kad ostaju stare prilike, a nema razlike u

obiĉajima, ljudi će biti mirni” (str.101.)









13

III. O mješovitim monarhijama

 Ako netko osvaja (takve drţave) valja postupati na ovaj

naĉin:

a. zatrti lozu staroga vladara

b. ne dirati namete jer bi to moglo biti izvorom buna

c. ne dirati zakone “tako da te drţave u najkraće vrijeme

postanu jedno tijelo s njegovom vlastitom drţavom”

(str. 101.)

 Osvoji li se vlast u nekoj drţavi koja se razlikuje po jeziku,

kulturi i obiĉajima za njezino je odrţavanje najbolje drţati

se promućurnosti i nastaniti se u istoj, osnovati naseobine

kao kljuĉeve drţave i dovući dosta vojnika

 Vladar mora oslabiti velikaše osvojenog podruĉja /drţave

kako bi sam ojaĉao i paziti na strance došljake da ne

ojaĉaju

 Machiavelli u drţavnim stvarima priziva dalekovidnost kako

bi se lakše moglo “doskoĉiti svim nevoljama”; napominje

da nevolje ne dolaze same po sebi tj. one nastaju “ako ih

nismo predvidjeli” (str.103.) 14

IV. O upravljanju državama

 Svaki vladar je suoĉen s poteškoćama

vladateljskim kad osvoji novi prostor, drţavu

 Bori se se razliĉitim sredstvima kako bi zadrţao

vlast

 Machiavelli zbori o dva naĉina upravljanja

drţavama:

a) vladar je jedan a sluge su njegovi ministri tj.

Ministranti koji pomaţu pri oltaru upravljanjem

drţavom

b) vladar vlada s velikašima ne po milosti njegovoj već

rodu plemenitome







15

V. O upravljanju gradovima i državama

koji su prije živjeli po svojim zakonima

 Ima iskustava gdje se osvojene drţave navikle ţivjeti po

“svojim zakonima i slobodi”

 Machiavelli savjetuje da se potonje mogu upokojiti uz

pomoć tri naĉina zadrţavanja vlasti:

a) uništenjem istih

b) nastanjivanje vladara samoga u njima

c) ostavljanjem zakona, prikupljanjem nameta i uspostavljanjem

vlade nekolicine(oligarhije) s kojom sklapa prijateljstvo i savez



 Oligarhija je po naravi svojega poloţaja u zavisnosti od

vladara – instalatera jer je isti postavlja, a ona je u milosti i

nemilosti moći i volje njegove

 Ovdje se uspostavlja simbiotiĉka i ujedno sluganska

struktura odnosa



16

VI. O novim vladavinama

 Do istih se dolazi oruţjem i hrabrošću

 One nastaju pojavom novog vladara

 Do istih se dolazi na temelju:

a) virtu (sposobnosti )

b) fortune (sreće)



 Dulje se odrţava onaj koji se oslanja na virtu od onoga što

se oslanja na fortunu

 Vladari postali vlastitom sposobnošću su “Mojsije, Kir,

Romul, Tezej i njima sliĉni” (str.107.)

 Vladari koji postaju po svojim sposobnostima taj poloţaj

teško stjeĉu, ali ga lako odrţavaju

 No, ni oni ne mogu bez teškoća koje nastaju “dijelom od

novih uredaba i naĉina uprave koji su novi vladari prisiljeni

provoditi hoće li da udare temelje svojoj drţavi i osnuju

vlast” ( str.108.)

17

VI. O novim vladavinama

 U tim ĉinidbama nailaze na otpor vladanih koji se protive

uredbama. Machiavelli stoga savjetuje: “Valja, stoga,

udesiti tako da ih, kad prestanu vjerovati, uzmogneš prisiliti

da vjeruju” (str.108.)

 Novi vladari svojim sposobnostima moraju skršiti otpor

otpornika (protivnika), a kada uspješnicu dodirnu poĉnu ih

“štovati zato što su uništili sve koji su im zavidjeli na

njihovim sposobnostima, oni postaju moćni, sigurni, ĉašćeni

i sretni” (str.109.)

 Kad se nevjernicima slomi kiĉma vladari, dakle, postaju

moćni, sigurni, ĉašćeni i sretni:

MOĆ – SIGURNOST –ĈAST- SREĆA









18

VII. O novim vladavinama koje se

zadobivaju tuđom snagom i tuđom srećom

 Ima ljudi koji od obiĉnih graĊana postanu vladarima

 Njima se fortuna osmjehne ali Machiavelli kaţe da se “s

mnogo truda odrţavaju na vlasti” (str. 109.)

 Izvorno oni ništa nisu napravili nego su naprosto imali

sreću pa im je “drţava podijeljena, ili za novac, ili milošću

onoga koji podjeljuje” (str.109.)

 Ovaj tip vladara mogli bismo svrstati u vladare ovisnike jer

se naprosto instalirani i ovise o volji i milosti onih “koji su ih

na vlast podigli...” (str.109.)

 No, njihov poloţaj nije siguran jer nisu na vlast došli

sposobnostima već instalacijom i vlast teško mogu zadrţati

jer je uzrok vladanja izvan njih

 Iznenada postadoše vladarima i iznenada nestadoše

 Ali ako sposobnosti izraze imaju šanse preţivjeti kao vladari



19

VII. O novim vladavinama koje se

zadobivaju tuđom snagom i tuđom srećom

 U prvom sluĉaju proizvodi se vladar –marioneta, a u

drugom marioneta pokušava pohvatat sve konce i na

temelju sposobnosti dalje vladati.

 Uz fortunu mora se pojaviti virtu. Tek tad se pojaĉavaju

šanse vladateljskog preţivljavanja

 Machiavelli navodi dva naĉina “na koje se – sposobnošću ili

srećom – postaje vladarom ...” (str.109.)

 Navodi i dva primjera “iz dana koje mi pamtimo. To su

Francesco Sforza i Cesare Borgia” (str.109.)

 “Francesco je doliĉnim sredstvima i s velikom sposobnošću

od obiĉna graĊanina postao milanski vojvoda ; a ono što je

sa sto muka stekao, zadrţao je s malo truda” (str.110.)

 “Naprotiv, Cesare Borgia, puĉki nazvan vojvoda Valentino,

zadobio je drţavu zahvaljujući sreći oĉevoj pa ju je s njome

i izgubio, unatoĉ tome što je uloţio sav trud i uĉinio sve što

mora uĉiniti razborit i sposoban ĉovjek koji hoće da se

uĉvrsti u drţava što ih je zadobio tuĊim oruţjem i tuĊom

srećom” (str.110.)

20

VIII. O onima koji se zločinstvima

ispeše na vladarski položaj

 Vladarom se, kako Machiavelli nauĉava, postaje uz pomoć

virtu i fortune

 Ali ima i treći naĉin: uz pomoć zloĉinstva

 I zloĉinstvo prema Machiavelliju moţe biti but k vlasti

 Taj naĉin postajanja vladarom naziva opakim

 Tim se naĉinom do duše dolazi do vlasti ali se ne stjeĉe

slava. Machiavelli: “Ne moţe se, doduše, nazvati vrlinom

ubijanje sugraĊana, izdaja prijatelja, nevjera, milosrĊe,

bezboštvo; jer sve to moţe donijeti vlast, ali ne i slavu”

(str.114.)

 Zavojevaĉ mora u trenutku osvajanja drţave primijeniti

neizbjeţna nasilja tj. “poĉiniti ih odjednom, da ih ne bi

danomice morao obnavljati, te da uzmogne, ne obnavljajući

ih, uliti pouzdanje u ljude i privezati ih uza se

dobroĉinstvima” (str.115.)

21

IX. O građanskoj vladavini

 Vladarom se moţe postati i uz naklonost sugraĊana u

svojoj domovini. Machiavelli: “No sad smo došli do drugog

naĉin, kad privatan graĊanin, ne zlodjelima ili nekim drugim

nepodnošljivim nasiljem, nego naklonošću sugraĊana

postaje vladarom u svojoj domovini, pa se sve to moţe

nazvati graĊanskom vladavinom” (str.115.)

 Ovaj naĉin dolaţenja na vlast ne zahtijeva virtu, fortunu

koliko lukavost

 Machiavelli: “Do te vrste vladarskog poloţaja ljudi se

uspinju ili s pomoću naroda ili s pomoću velikaša” (str.115.)

 Narod ne voli vladavinu velikaša, velikaši vole vladati

narodom i “ugnjetavati ga” (str.115.)

 Machiavelli zakljuĉuje: “a iz tih opreĉnih nastojanja

ostvaruju se u gradovima jedna od triju posljedica : ili

tiranija, ili demokracija, ili bezakonje” (str.115.)

22

IX. O građanskoj vladavini

 U prispodobi naroda i velikaša Machiavelli je na strani

ĉasnijih teţnji naroda: “Teţnje su naroda mnogo ĉasnije od

teţnja velikaša, jer one hoće da tlaĉe, narod da ne bude

tlaĉen” (str. 116.)

 Postane li netko vladarom uz pomoć naroda mora zadrţati

njegovo prijateljstvo (populizam) i naklonost

 Machiavelli zakljuĉuje: “Zakljuĉit ću tek da je vladaru nuţno

da mu narod bude prijatelj; inaĉe mu u nevolji nema

pomoći” (str.116.)

 U graĊanskoj vladavini vladar mora smisliti dobar naĉin

vladanja kako bi zadrţao vjernost graĊana: “Stoga razborit

vladar mora smisliti naĉin vladanja da njegovi graĊani

uvijek, i kakva god bila vremena, osjećaju potrebu za njim i

za drţavom, pa će mu uvijek biti vjerni” (str.117.)





23

X. O načinu mjerenja snage svih država

 Machiavelli se dalje pita o vrstama tih drţava i naĉinima na

koji se vladar moţe sam odrţati

 Postoji i mogućnost da mu je potrebna i “tuĊa obrana”

 Vlast se moţe odrţati oslanjanjem na “vlastite resurse”:

ljude, novac, vojsku i izgradnju utvrda, bedema, festunga

 Izgradnja jakih utvrda opomena je napadaĉu hoće li krenuti

u napadaj

 Machiavelli primjećuje da “i nije lako navaliti na vladara koji

ima tvrde gradove, a narod ga ne mrzi” (str.117.)

 I dalje: “ Na vladara se, dakle, koji ima tvrd grad a nije

omraţen, ne moţe navaliti” (str. 118.)

 Pokuša li to itko ipak uĉiniti Machiavelli kaţe kako bi mogao

biti osramoćen

 Vladareve “uzdanice” u borbi protiv osvajaĉa su hrabrost

podanika, tvrdi bedemi, odluĉnost obrane i hrana



24

XI. O crkvenim državama

 Na poĉetku rasprave o crkvenim drţavama Machiavelli kaţe

da se one “stjeĉu ili sposobnošću ili srećom...” (str.118.)

 S druge pak strane potonje se odrţavaju na uredbama

“koje se oslanjaju na vjeru...” (str.118.)

 Vladari “imaju drţavu i ne brane je, imaju podanike i ne

vladaju njima” (str.118.)

 “Drţavu, kako nije branjena, nitko ne oduzima; podanici se,

zato što njima nitko ne upravlja, ne brinu za vladare, pa niti

nastoje niti se mogu odmetnuti od njih. Samo su takve

drţave sigurne i sretne” (str.118.)

 Osnivaĉ ovih drţava je Bog. Machiavelli smatra ako bi

rasprava o ovim drţavama bila preuzetna i drska: “No kako

tim drţavama upravljaju viši uzroci do kojih ljudski um ne

dopire, neću više o njima govoriti; jer kad ih je Bog

osnovao i podrţao ih, bilo bi preuzetno i drsko da ĉovjek o

njima raspravlja” (str.118.)



25

XII. O vrstama vojske uopće i o

plaćenicima

 Nakon pretresa razliĉitih vrsta drţava, vladateljstva i

tehnika vladanja Machiavelli svoju savjetniĉku misiju

produbljuje razmatranjem o vrstama vojski

 Da bi vladar mogao nesmetano vladati mora imati neke

ĉvrste oslonce

 Savjetuje da se vladar mora osloniti na dobre zakone i

dobru vojsku. Tek tada će temelji njegova vladateljstva biti

“ĉvrsti, inaĉe mora propasti” (str.120.)

 Ne upušta se u raspravu o dobrim zakonima već se

usredotoĉuje na govor “o vojsci” (str.120.)

 Svrha vojske je obrana drţave. Ima razliĉitih vrsta vojski.

Machiavelli: “Vojska kojom vladar brani drţavu ili je

njegova vlastita, ili plaćeniĉka, ili pomoćna, ili mješovita”

(str.120.)



26

XII. O vrstama vojske uopće i o

plaćenicima

 Machiavelli dalje opisuje obiljeţja pojedenih vrsta vojski.

Plaćeniĉka i pomoćna, po njemu, su “beskorisne” i

“pogibeljne”. Vladar i osnivaĉ drţave ne moţe se osloniti na

ove vrste vojske jer “nikad neće biti ni jak ni siguran”

(str.120.) Plaća je nedovoljna, a plaćenici su odani koliko je

“kesa puna”. Machiavelli savjetuje ne oslanjanje na ovaj tip

vojske

 Siguran oslonac vladarima i drţavama je vlastita vojska.

Ovu tezu ilustrira primjerom Mleĉića: “Ako ipak promotrimo

uspjehe Mleĉića, vidjet ćemo da su uspješno i slavno

vojevali dok su imali svoju vojsku” (str.121.)









27

XIII. O pomoćnim, mješovitim i

vlastitim vojnicima

 Pomoćna vojska je ona koja u datim prilika priskaĉe

upomoć i obranu.

 Ona moţe biti u datom trenutku korisna ali i pogibeljna za

onoga tko je pozove upomoć: “Sama po sebi, pomoćna

vojska moţe biti i dobra i korisna, ali je gotovo uvijek

štetna po onoga koji je pozove: bude li poraţena, uništen

si, pobjedi li, u njezinoj si vlasti” (str.122.)

 Prema Machiavelliju razborit vladar će nastojati izbjeći

takve vojske: “Razborit će vladar, meĊutim, uvijek

izbjegavati takve vojske i oslanjati se na vlastitu; radije će

izgubiti bitku sa svojom vojskom, nego li pobijediti s tuĊom

pomoći, jer neće smatrati kao pravu pobjedu onu što ju je

postigao tuĊim oruţjem” (str.123.)







28

XIV. Što mora vladar uraditi s obzirom

na vojsku

 Savjetodavac Machiavelli toĉno savjetuje koje su duţnosti

vladara glede vojske

 Vladar se mora baviti “ratom, vojnim pravilima i stegom;

jer to je jedino zvanje koje dolikuje zapovjednicima, a

njegova je moć tolika da ne podrţava one koji su se kao

vladari rodili, nego ĉesto puta obiĉnim graĊanima pomaţe

da se popnu do te ĉasti” (str. 124.)

 Vladar moţe izgubiti drţavu zbog hedonizma i zapuštanja

vojniĉkog umijeća . Machiavelli: “S druge strane vidimo da

su vladari, kad su više mislili na zabave nego li na oruţje,

gubili drţave. Prvi razlog s kojeg ćeš drţavu izgubiti jest

zapuštanje ratnog umijeća, dok je prvi uvjet da drţavu

stjeĉeš iskustvo u tome umijeću” ( str.124.)

 Vladar ne smije zanemariti skrb o vojnim vještinama kako u

miru tako i u ratu. Dva su naĉina skrbi i vojnim vještinama

- vjeţbanjem i umom

 Vjeţbanje podrazumijeva svakodnevno obnašanje vojnih

aktivnosti, a umni naĉin uĉenje – vojnu doktrinu

29

XV. S čega ljude, a posebno vladare,

hvale odnosno kude

 Machiavelli se dalje pita o postupanju vladara spram

prijatelja i podanika

 Ţeli li vladar opstati u vladateljstvu ne smije teţiti tomu da

bude dobar

 Tako se Machiavelli udaljava od antiĉke ideje dobra i

oslobaĊa vladara etiĉkih zasada i koĉnica. Na jednom

mjestu ovako zbori: “Stoga vladar koji ţeli opstati nuţno

mora nauĉiti da ne bude dobar, pa se toga drţati, ili od

toga odstupiti, već prema potrebi” (str.126.)

 Kad se o ljudima i vladarima radi obiljeţeni su nekim

svojstvima kao što su dareţljivost, škrtost, lakomost,

dareţljivost, grabeţljivost, okrutnost, plašljivost, srĉanost,

surovost, pristupaĉnost, osornost, upornost, popustljivost,

ozbiljnost, lakomislenost, poboţnost, bezboţnost

(usp.str.126.)





30

XV. S čega ljude, a posebno vladare,

hvale odnosno kude

 U zakljuĉku ovog politiĉko-antropologijskog razmatranja

Machiavelli kaţe: “Ja dobro znam da će svako priznati kako

bi bilo najbolje da se od navedenih svojstava u vladaru

steknu ona za koje se smatra da su dobra; ali kad je tako

da ih jedan ĉovjek ne moţe sva imati niti ih u cijelosti drţati

(jer to slaba ljudska narav ne dopušta ), mora biti toliko

razborit i vješt da se ne ozloglasi svojstvima koja bi mu

otela drţavu, a onih svojstava koja mu ne bi otela, da se

ĉuva, ako je moguće; nije li moguće, moţe se to bez

mnogo brige zanemariti” (str.126.)









31

XVI. O darežljivosti i štedljivosti

 Nastavljajući raspravljati o vrlinama vladara Machiavelli se

dotiĉe njegove dareţljivosti i štedljivosti

 Pretjerana dareţljivost škodi, a umjerena otjeruje sliku

škrtosti

 Dareţljivost podrazumijeva sjaj i raskoš pa se ĉini da vladar

prvo prema sebi mora biti dareţljiv i sjaj za svoj uţitak

stvarati

 Pretjerana samo-dareţljivost moţe uzrokovati novĉane

neprilike koje će osjetiti vladar a puk bi mogao stradati jer

bi vladar mogao posegnuti za novom novĉanim nametima









32

XVI. O darežljivosti i štedljivosti

 Ni škrtost nije dobra jer vladara tjera na loš glas

 Ratujući vladar treba biti rasipan jer mu ratni plije to

omogućuje: “Vladaru koji vojuje, koji ţivi od plijena,

pljaĉke i nameta, koji - ukratko – rukuje tuĊim novcem,

nuţna je rasipnost, inaĉe ga vojnici ne bi slijedili” (str.127.)



 Ĉini se da se Machiavelli izmeĊu rasipnosti i škrtosti

vladareve opredjeljuje za škrtost: “Više se od svega vladar

mora ĉuvati toga da ne doţivi prezir i omraţenost ; a

upravo će te troškovi dovesti i do jednoga i do drugoga.

Stoga je razumnije zadovoljiti se imenom škrca koji će ti

pribaviti zao glas, ali bez mrţnje; nego li iz ţelje da stekneš

ime dareţljiva ĉovjeka nuţno dopasti imena grabeţljivca

koji će te ozloglasiti i omraziti” (str.127.)





33

XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li bolje

da vladara ljube ili da ga se boje

 Vladar mora teţiti da ga “smatraju kao blaga a ne okrutna

ĉovjeka, no ipak mora pripaziti da se tom blagošću sluţi

kako valja” (str.127.)

 Machiavelli smatra da se vladar ne mora obazirati na

ozloglašenost i okrutnost:“Ne smije se, dakle vladar,

osvrtati na to što je ozloglašen s okrutnosti, ako hoće da

uzdrţi podanike u jedinstvu i odanosti; jer će s malo

primjera okrutnosti biti milosrdniji od onih koji zbog velikih

milosrĊa dopuštaju stvaranje nereda, a neredi onda raĊaju

umorstvima i otimaĉinama; ta zlodjela obiĉno pogaĊaju

ĉitave skupine ljudi, dok osude koje dolaze od vladara

pojedince” (str.127.)

 Vladar mora biti oprezan i nepovjerljiv u postupcima

 Mora postupati razboriti s uljuĊenom suzdrţljivošću





34

XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li bolje

da vladara ljube ili da ga se boje

 Prevelika povjerljivost moţe mu biti otegotna okolnost jer

moţe ga uĉiniti neopreznim. Nasuprot velikoj povjerljivosti,

velika nepovjerljivost moţe ga ĉiniti nepodnošljivim.

Machiavelli ovdje postavlja “sudbinsko” pitanje: “je li bolje

da te ljudi ljube ili da te se boje?”



 On zagovara oboje. A je li to moguće? Teško, jer je to

dvoje jedva moguće sastaviti. Ako već treba birati onda je,

veli Machiavelli, daleko bolje da te se ljudi boje



 Prema Machiavelliju ljudi su po prirodi loši, zli i pokvareni :

„Jer o ljudima se općenito moţe reći ovo: nezahvalni su,

nepouzdani, prijetvorni, himbeni, klone se opasnosti i

pohlepni su za dobitkom; ako im dobro uĉiniš, uz tebe su,

nude ti krv svoju i imutak, ţivot, djecu, kako sam to već

kazao, kad je potreba daleko; no kad se nevolja primakne,

oni izmiĉu (str.128.)

35

XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li bolje

da vladara ljube ili da ga se boje

 Ljubav je varljivija od straha. Ljudi su varalice ljubavi, a

strah je uvijek jaĉi od ljubavi tj. “strah se pak podrţava

neprestanom prijetnjom kazne” (str.128.)



 Strah moţe biti povezan s izbjegavanjem mrţnje. Naime:

“Ipak, vladar mora paziti da ga se podanici boje tako da bar

izbjegne mrţnji, ako već ne moţe postići ljubav; jer se

moţe vrlo lako dogoditi da se ljudi nekoga boje a da ga

ipak ne mrze” (str.128.)









36

XVIII. Kako vladari moraju zadržati

zadatu vjeru

 Koji su bolji vladari? Oni koji krše vjeru i zakone i drţe se

lukavosti i prevrtljivosti ili pak oni koji se pridrţavaju

zakona?

 Machiavelli pokazuje na temelju iskustva, jer je njegov

“Vladar” produkt studiranja povijesnih iskustava

vladateljstva do njegova doba, “da su velika djela izveli

samo oni vladari koji su slabo marili za datu vjeru i koji su

umjeli lukavošću zavrtjeti ljudskim mozgovima; tako su na

kraju nadmašili one koji su se oslanjali na zakonitost”

(str.129.)

 Dva su naĉina borbe koje ovdje opisuje:

 Borba zakonima

 Borba silom

 Borba zakonima primjerna je ĉovjeka a sila ţivotinjama



37

XVIII. Kako vladari moraju zadržati

zadatu vjeru

 Machiavelli primjećuje nedostatnost prvog naĉina borbe –

zakonima pa poĉesto po starom tehniĉaru vlasti treba

posegnuti za silom tj. u izvorniku “valja se utjecati i

drugome” (str.129.)

 Vladar se treba posluţiti ljudsko ţivotinjskim tehnikama

vladanja. U biti, vladar prema Machiavellijevoj slici je polu-

ĉovjek, polu-ţivotinja



 Machiavelli, dakle, zagovora uporabu ljudskih (razumskih) i

ţivotinjskih (sila) svojstava. Njih bira izmeĊu lava i lisice

“jer se lav moţe braniti od mreţe, a lisica od vukova. Mora,

dakle, biti lisica, hoće li predosjetiti mreţu, a lav da

prepadne vukove” (str. 129.)

 Opredjeljenje samo za lavovska svojstva nije dobro za

vladateljstvo znaĉi nerazumijevanje, vladarske vještine

(str.129.)

 Vladar ne moţe zadrţati zadanu vjeru i obećanje ako mu to

šteti i ako je presušio razlog koji ga je naveo na neko

obećanje 38

XVIII. Kako vladari moraju zadržati

zadatu vjeru

 Korisnost i varijabilnost u ponašanju vladarevu proizlazi iz

ljudskih mana, nedostataka jer su ljudi po Machiavelliju

opaki, a i vladar je prvo ĉovjek pa tek onda vladar. Svoju

pesimistiĉku politiĉku antropologiju eleborira na jednom

mjestu svojega savjetodavnog priruĉnika za vladare i

vladateljstvo: “Kad bi svi ljudi bili dobri, ovaj savjet ne bi

bio dobar; no jer su opaki i ne bi oni drţali vjeru što je tebi

zadadoše ne moraš je ni ti drţati prema njima; osim toga,

nikad vladarima nije ponestalo valjanih razloga da

opravdaju svoju nevjeru” (str. 129.)

 U igri ljudskih slabosti, razuma i sile, ljubavi i mrţnje bolje

prolaze lisci: “Tko se bolje znao sluţiti lisiĉjim svojstvima,

bolje je prošao ;samo je nuţno da znaš dobro prikriti to

svojstvo i da budeš veliki hinac i licemijerac; a ljudi su

toliko tupi i toliko se pokoravaju nuţdi, kad nadoĊe, da će

onaj koji vara uvijek naći nekoga tko će se dati prevariti” (

str.129.)



39

XVIII. Kako vladari moraju zadržati

zadatu vjeru

 Machiavelli smatra da se vladar ne moţe drţati vjere i

obećanja nego se mora ponašati onako kako “vjetar puše”



 On ĉesto mora ići protiv ljudskih i humanih, etiĉkih principa,

kojih se mora odreći kako bi se odrţao i to tako da “po

potrebi mogneš i znadeš okrenuti obratnu stranu” (str.130.)

 Vladar se okreće prema varljivoj fortuni: “Stoga on mora

imati duh sposoban da se okrene već prema tome kako mu

to nalaţe vjetar varljive sreće i neprestana promjenljivost

okolnosti; ne smije se, kako već rekoh, ako moţe udaljavati

od dobra ; ali mora znati i zagaziti u zlo, bude li prisiljen”

(str.130.)

 Vladar mora pobjeĊivati i odrţavati drţavu. Glede

sredstava, smatra kako će se potonja “uvijek smatrati kao

ĉasna i svatko će ih hvaliti; jer svjetina se zanosi prividom i

uspjehom same stvari; a na svijetu i nema doli svjetine...“

(str.130.)

40

XIX. Na koji se način valja uklanjati

preziru i mržnji

 O ovom pitanju Machiavelli je zborio u prethodnim

odjeljcima. Ostaje postulat svakome vladaru. Ne diraj

imutak podanika i njihove ţene, vladat ćeš i nećeš biti

prezren i mrţen

 Vladar moţe biti prezren ako pokazuje osobine nestalna

ĉovjeka, “lakomislena, mekušca, kukavicu i kolebljivca”

 U graĊanskim stvarima njegova presuda mora biti

“neopoziva” a glede mnijenja da o “njemu vlada takvo

mnijenje da ga nitko i ne pomisli prevariti ili obmanuti”

(str.131.)

 U dobrom postupanju glede graĊanskih stvari vladar moţe

zasluţiti poštovanje. Machiavelli: “Koji vladar o sebi stvori

takvo mišljenje, ljudi ga neobiĉno poštuju” ( str.131.)







41

XIX. Na koji se način valja uklanjati

preziru i mržnji

 Poštovanoga je teško napadati ako “se samo zna da je

sposoban i da ga podanici cijene” (str.131.)

 Strah vladara realan je od podanika i onih vanjskih

“potentata” (str.131.)

 Glede zavjera, Machiavelli smatra da se vladar ne mora

zamarati njima ako ima naklonost naroda: “Zakljuĉujem

stoga da vladar ne mora mnogo voditi brige o zavjerama,

kad mu je narod sklon; kad mu je narod neprijatelj i mrzi

ga, mora se bojati svega i svakoga” (str.131.)

 Mrţnja i prezir bili su uzrokom propasti vlasti, vladateljstva









42

XX. Jesu li tvrđave i ostalo što vladari

podižu korisne ili štetne?

 Vladari su gradili tvrĊave kako bi se bi iste bile “kao neke

uzde i koĉnice onim ljudima koji bi se namjeravali urotiti

protiv njih; da im ti gradovi budu sigurno utoĉište pri

nenadnim napadajima” (str.137.)

 TvrĊave i njihova korisnost ili nekorisnost moraju se

promatrati u kontekstu vremena: “TvrĊave su, dakle,

korisne ili nekorisne, prema vremenima: ako ti s jedne

strane koriste, a s druge ti škode” (str.137.)

 Machiavelli o gornjem pitanju podastire ovakav odgovor: “O

tome se moţe zakljuĉiti ovako: vladar koji se više boji

svoga puka negoli stranaca, mora graditi tvrĊave; onaj,

pak, koji se više boji stranaca negoli puka, neka se okani

graĊenja takva” (str.137.)

 On smatra da je najbolja tvrĊava ako te narod voli a ni

najbolja tvrĊava te neće moći spasiti od bijesa naroda. Na

kraju, loš vladar je svaki koji “uzdajući se u tvrĊave, ne

bude dovoljno raĉuna vodio o tome da ga narod mrzi”

(str.137.)

43

XVII. O okrutnosti i blagosti, i je li bolje

da vladara ljube ili da ga se boje

 Naĉini na koje se moţe izbjeći mrţnja su neposezanje za

imutkom podanika i za njihovim ţenama. “Vladar će to

najbolje postići ako ne poseţe za imutkom svojih graĊana i

podanika i za njihovim ţenama...” (str.128.)



 Zakljuĉna politiĉko-antropologijska pitanja gleda straha i

ljubavi u vladateljstvu vladarevu Machiavelli podastire na

kraju istoimenog predmetnog odjeljka: “Vraćajući se na

pitanja straha i ljubavi, zakljuĉujem ovo: budući da ljudi

ljube po svojoj volji, a boje se po vladarevoj, razborit se

vladar mora osloniti na ono što je njegovo, a ne na ono što

je tuĊe: mora se tek ozbiljno pobrinuti da izbjegne mrţnji

što je, uostalom, već reĉeno” (str.129.)







44

XXI. Što valja raditi vladar da bi stekao

ugled

 Ugled raĊaju pothvati i junaĉka djela

 Vladar mora dokazati svoje sposobnosti

 Vladar je cijenjen po prijateljstvu i neprijateljstvu

 Vladar mora uvijek pristati na jednu stranu. On ne moţe

biti neutralan

 Ne smije se udruţivati s moćnijim od sebe

 Mora biti “ljubitelj izvanrednih sposobnosti i ĉastiti ljude

vrsne u umijećima”

 Mora u zgodno doba godine puku podariti “kruha i igara”

 Vladar mora voditi raĉuna o svim cehovima i graĊanskim

slojevima

 Mora se druţiti s njima i neustezati se njihove blizine

(populistiĉke dobre namjere)

 I u dodirivanju s društvenim slojevima mora ostati, kako

Machiavelli veli, “netaknuto dostojanstvo svojega

veliĉanstva; jer veliĉanstva mu ne smije nikada ni u ĉemu

ponestati” (str. 139.)

45

XXII. O ministrima vladarovim

 Vaţan je izbor ministara u vladi kao i ministranata u Crkvi

 Dobri ili loši ministri proizlaze iz “razboritosti vladareve”

 Machiavelli to ovako opisuje: “Prvi se sud o umu nekog

vladara stvara prema ljudima koji ga okruţuju: ako su

sposobni i privrţeni, slovit će uvijek kao uman ĉovjek; jer

je znao otkriti njihovu sposobnost i uzdrţati njihovu

privrţenost. Nisu li takvi, uvijek se o njemu moţe stvoriti

loš sud, jer mu je prva greška bio taj izbor” (str.139.)

 Tri su vrste umova:

a) oni koji shvaćaju sami po sebi

b) ono što im netko predoĉi

c) treći ne shvaćaju ništa “ni sami sobom ni s tuĊom pomoći - oni

su prvi izvrsni, drugi dobri, a treći ni za šta” (str.140.)

 Vladar mora birati ministre koji će mu biti vjerni. Nevjerni

ministri su vladareva omĉa oko vrata ili ţeljezna kugla oko

noge

 Vjernost se dodjeljuje ĉastima, sluţbom, materijalnim

probicima i višim novĉanim naknadama. IzmeĊu vladara i 46

ministara mora se uspostaviti simbiotiĉka struktura

XXIII. Kako se valja kloniti laskavaca

 Vladari upadaju u zamku krivim izborom ministara

 Laskavci samo “draškaju” ego vladarevo ali u konaĉnici nisu

dobre sluge vladarske

 Vladar se mora braniti laskavaca. Machiavelli savjetuje

metodu obrane i zaštite od laskavaca: “Najbolji je naĉin da

se vladar obrani od laskanja ako ljudi shvate da ga ne

vrijeĊaju govoreći mu istinu; a opet kad svatko moţe kazati

istinu vladaru, obara mu ugled pred drugima” (str.140.)

 Brana laskavcima su izabrani razumni ljudi koji će vladaru

govoriti istinu (ali ĉesto su to mogle biti samo „dvorske

lude‟; vidi M. Lever “Povijest dvorskih luda”)

 Vladar bi trebao saslušati mišljenje razumnika a izbjeći

mišljenje laskavaca.

 Machiavelli je ovdje kategoriĉan glede drugaĉije ĉinidbe

uviĊajući u njoj pogibelj: “Tko drugaĉije radi, ili srlja u

propast zbog laskavaca, ili postaje prevrtljiv zbog

raznovrsnih mišljenja; zato će ga ljudi slabo poštivati”

(str.140.)

47

XXIII. Kako se valja kloniti laskavaca

 On smatra nuţnim da se vladar savjetuje ili da bude

savjetovan. Naravno od razumnika a ne laskavaca.

 MeĊutim, glupom vladaru razumnici ne mogu pomoći tj.

odagnati, otkloniti glupost. Moţda bi takvom vladaru

trebalo postaviti vladara razumnika iznad njega?

 Machiavelli u svojem savjetodavnom priruĉniku o tehnici

vladateljstva vladareva nudi općenita pravila glede

savjetovanja: “Evo općenita pravila koje neće slagati -

vladar koji koji sam po sebi nije mudar ne moţe biti dobro

savjetovan, ĉak i ako se pukim sluĉajem prepusti jednom

ĉovjeku da ga u svemu vodi, a taj da je neobiĉno razborit”

(str.141.)

 Diskurs o laskavcima i razboritosti i savjetnicima

Machiavelli zakljuĉuje ovim rijeĉima: “Stoga zakljuĉujem da

dobri savjeti, od koga god potekli, moraju biti posljedica

vladareve razboritosti, a ne da razboritost vladarova bude

posljedica dobrih savjeta” (str. 141.)

48

XXIV. S kojih razloga talijanski vladari

izgubiše svoje države

 Ovo pitanje Machiavelli razmatra na primjerima kralja

napuljskog (Federico d Aragona, napuljski kralj, kojega je

zbacio s prijestolja roĊak Ferdinand Katoliĉki) i vojvode

milanskoga (Ludovico il Moro )

 Zajedniĉka slabost njihova bila je zbog vojske vjerojatno

plaćeniĉke ili pomoćne i što su “neki imali narod protiv

sebe”

 Neki su imali narod uzase ali “nisu se znali osigurati od

velikaša”

 Gubitak drţave vladari ne mogu pripisati uĉincima usuda,

fatuma koliko vlastitoj nesposobnosti.

 Machiavelli: “Neka, stoga, oni naši vladari koji su mnogo

godina vladali u svojim drţavama a poslije ih izgubili ne

optuţuju sudbinu, nego nesposobnost svoju” (str.142.)



49

XXV. Kolik je utjecaj na sudbine na ljudska

djela i kako se sudbini možemo oduprijeti

 Machiavelli ne zaobilazi vjeĉnu temu filozofa i pisaca o

utjecanju sudbine na ljudsko djelovanje. Koliko je usud

vaţan u povijesti?

 Upravlja li usud poviješću? Ako upravlja, ĉemu onda išta

ĉiniti kad će se dogoditi ono što se dogoditi mora?

 Machiavelli ovako gleda na to pitanje: “Dobro mi je poznato

da su mnogi pisci imali i imaju mišljenje kako sudbina i Bog

na taj naĉin upravljaju svijetom da ljudi tu svojom

razboritošću ne mogu ništa promijeniti, štoviše, nemaju

tomu nikakva lijeka. Iz toga bi ljudi mogli izvući zakljuĉak

da nema svrhe mnogo trsiti se u ţivotu nego se prepustiti

sudbini” (str.142.)

 Fatalistiĉkom ishodu povijesti teško je izgleda othrvati se.

Na jednom mjestu Machiavelli opisuje vlastitu kapitulaciju

spram gore navedena nauka. Pa ovako zbori: “Razmišljajući

katkada o tome bio sam se i sam donekle priklanjao

njihovu mnijenju” (str.142.)

50

XXV. Kolik je utjecaj na sudbine na ljudska

djela i kako se sudbini možemo oduprijeti

 Unatoĉ “padu” pod utjecaj mišljenja da sudbina upravlja

našim postupcima i poviješću, na drugom mjestu ublaţava

stav pa smatra da se mora govoriti o omjeru pola - pola.

“Moglo bi, drţim, biti istina da sudbina upravlja polovicom

naših djela, ali onu drugu polovicu (ili otprilike toliko)

prepušta nama” (str. 142.)

 Machiavelli usud/sudbinu prispodobljuje s nedostatkom

“pripravne muţevnosti da joj se odupre, i tamo nasrće gdje

zna da nema nasipa i brane da je suzdrţi” (str.142.)

 Analogno prethodnom iskazu vladar mora pokazati osobine

muţevnosti, a ne prepuštanju usudu. Dakle, brane mora

pojaĉati!

 Oslanja li se dotiĉni na fortunu ona mu za tili ĉas moţe

okrenuti leĊa. On propada, veli Machiavelli, ĉim mu ta

“gospoĊa” okrene leĊa

 Sreća je varljiva a usud pogibeljan ako mu se ne

suprotstavi odluĉna muţevnost

51

XXVI. Poziv da se Italija digne na noge i

oslobodi barbarskog jarma

 Machiavelli zagovara pojavu novog vladara u Italiji koji bi

radio da dobrobit puĉanstva cijeloga

 Italija oĉekuje tko će je izbaviti od grabeţa, bezakonja,

nasilja barbarskoga

 Machiavelli svu nadu ulaţe u “presvijetlu kuću Vašu da se,

uz pomoć Boga i Crkve, kojom ona sad upravlja (Giovanni

de Meddici, papa imenom Lav XX, stric je Lorenza kome je

posvećen Vladar I.F.), stavi na ĉelo njezina spasenja. To i

neće biti toliko teško, povedete li se sa ţivotima i djelima

spomenutih ljudi” (str.144.)

 Machiavelli kao savjetnik i tehnolog vlasti nagovara

izbavitelja da se osloni na opise iz Vladara, a kako je

potrebno valja povesti pravedni rat i latiti se svetog oruţja

kad druge nade nema: “Pravedan je rat kad je nuţdan,

sveto oruţje kad nema nade doli u njemu” (str.144.)



52

XXVI. Poziv da se Italija digne na noge i

oslobodi barbarskog jarma

 Spasenje Italije je u pojavi novog vladara

 Novi vladar mora imati vlastitu vojsku i osloboditi talijanske

pokrajine

 Machiavelli se nada pojavi novog talijanskoga otkupitelja

 Na kraju Vladara Machiavelli ne krije politiĉke osjećaje:

“Svakome smrdi ova barbarska vladavina. Neka, dakle,

prejasna kuća Vaša prione za ovo djelo s onim duhom i s

onim nadama s kojima se ulazi u pravedne ratove, tako da

se, pod Vašim stijegom, i ova domovina oplemeni i da se,

pod okriljem Vašim, obistini onaj poklik Petrarkin: “vrlina će

protiv bijesa prigrabit oruţje, da kratku borbu bije; jer

hrabrost drevna u srcima italskim još zamrla nije”

 Prevoditelj Ivo Frangeš na kraju komentira Machiavellijevo

citiranje Petrarke: “Vrhunac fine patetike, krunisan

umjesnim citatom iz poznate Petrarkine kancone Italiji. Još

jedan dokaz kako Italija ĉitav niz stoljeća ţivi prije svega u

srcima svojih pjesnika –proroka a ne kao narodna ţelja”

(str.146.)

53

XXVI. Poziv da se Italija digne na noge i

oslobodi barbarskog jarma

 Upute vladaru dobivaju svoju teleološku dimenziju u

zadnjem fragmentu: “Poziv da se Italija digne na noge i

oslobodi barbarskog jarma”, ali mogu posluţiti kao dobar

znanstveni i tehnološki priruĉnik svakom vladaru.



 Je li se u tim pitanjima išta promijenilo od Machiavellija do

vremena sadašnjega?



 Moţda ništa, a moţda je samo usavršena tehnologija poradi

posvemašnje uznapredovale znanosti, tehnike i tehnologije



 “ Vladar” je aktualan i danas, a u povijesti politiĉkih ideja

predstavlja razdjelnicu izmeĊu etiĉki omeĊene politike

politike kao tehnike vladanja







54