opŕljiti oprljiti knjiž.
òprljnuti oprljnuti
opŕljotina f. oprljotina knjiž.
opŕljuša f. oprljusa
oprljúštiti oprljustiti reg.
opŕnatiti oprnatiti
opŕnjati se oprnjati se neob.
oprobávānje n. oprobavanje stand.
oprobávati (se) oprobavati (se) stand.
òprōbāno adv. oprobano stand.
òprōbānōst f. oprobanost stand.
opróbati oprobati stand.
opróbati se oprobati se stand.
opróvati oprovati reg.
oprovrgávati oprovrgavati
opròvrgnuti, opròvrdi oprovrgnuti
oprovrgnúde n. oprovrgnuce
opròvrdi oprovrci
opròletiti oproletiti
oproledívati oprolecivati
opròlediti oproleciti
opròljetiti oproljetiti
oproljedívati oproljecivati
opròljediti oproljeciti
opròsiti oprositi
òprosnī, -ā, -ō adj. oprosni
òprosnīk m. oprosnik
òprosnica f. oprosnica arh.
òprosničkī, -ā, -ō adj. oprosnicki
òprost m. oprost stand.
opròstāčeno adv. oprostaceno
oprostáčiti se oprostaciti se
opròstiv, -ā, -ō adj. oprostiv stand.
opròstiti oprostiti stand.
opròstiti se oprostiti se stand.
opròstljiv, -ā, -ō adj. oprostljiv stand.
opròstljivo adv. oprostljivo
ȍproštāj m. oprostaj stand.
ȍproštājnī, -ā, -ō adj. oprostajni stand.
ȍproštājnica f. oprostajnica crkv.
ȍproštājno adv. oprostajno stand.
oproštènīk m. oprostenik crkv.
oprošténje n. oprostenje stand.
oprošdávati oproscavati
oprošdénje n. oproscenje reg.
òprsiti se oprsiti se
òprsje n. oprsje
opŕskati oprskati
òprsnīk m. oprsnik crkv.
ȍprta f. oprta
òprtiti oprtiti
òprtiti se oprtiti se
oprdívati (se) oprcivati (se)
opŕditi oprciti
ȍprug, -a, -o adj. oprug arh.
òprug m. oprug neob.
ȍpruga f. opruga teh.,stand.
ȍprūd m. oprud med.
oprúditi opruditi
ȍpružan, -žna, -žno adj. opruzan
oprúžānje n. opruzanje stand.
oprúžati (se) opruzati (se)
oprùžāč m. opruzac anat.
òpruženōst f. opruzenost stand.
oprùživ -a, -o adj. opruziv
opružìvāč m. opruzivac anat.
òpružiti opruziti stand.
òpružiti se opruziti se stand.
ȍpružica f. opruzica
oprùžljiv -a, -o adj. opruzljiv stand.
oprùžljivōst f. opruzljivost stand.
ȍpružnī opruzni stand.
ȍpružnōst f. opruznost
òpruditi se opruciti se
ȍprha f. oprha reg.
òprhnuti oprhnuti
ȍprho adv. oprho
opŕcati oprcati reg.
òprčiti se oprciti se reg.
òprčito adv. oprcito reg.
opŕšati oprsati reg.
òpršnjāk m. oprsnjak
ȍpsada f. opsada voj., stand.
opsáditi opsaditi voj., stand.
ȍpsadnī, -ā, -ō adj. opsadni stand.
òpsadnīk m. opsadnik
òpsadnica f. opsadnica
òpsadničkī , -ā, -ō adj. opsadnicki
opsađènīk m. opsadjenik
opsađènīčkī, -ā, -ō adj. opsadjenicki
opsađívānje n. opsadjivanje
opsađívati opsadjivati
opsađìvāč m. opsadjivac
òpsaliti opsaliti neob.
opsévati opsevati
ȍpsēg m. opseg stand.
opségnuti opsegnuti
ȍpseda f. opseda
opsédānje, òpsedānje n. opsedanje stand.
opsèdatelj m. opsedatelj
opsédati, òpsedati opsedati stand.
opsèdāč, òpsednīk m. opsedac
òpsednuti, òpsesti opsednuti
òpsednūtōst f. opsednutost stand.
ȍpsēžan, -žna, -žno adj. opsezan stand.
ȍpsēžno adv. opsezno stand.
opséžnōst, ȍpsēžnōst f. opseznost stand.
òpsezati, opsézati opsezati
òpsek m. opsek reg.
ȍpsena f. opsena stand.
opsènār, ȍpsenār m. opsenar stand.
opsènārka f. opsenarka stand.
opsènārskī, -ā, -ō adj. opsenarski stand.
opsènārski adv. opsenarski stand.
opsenárstvo n. opsenarstvo stand.
opsènātor m. opsenator
òpseniti, opséniti opseniti
òpsenica, opsènica f. opsenica reg.
òpsenuti, opsénuti opsenuti
opsenjívānje n. opsenjivanje
opsenjívati opsenjivati
opsèrvator m. opservator lat. observator
opservàtōrīj m., opservàtōrija
f. opservatorij lat. observatorium
opservàtōrījski, -ā, -ō,
opservàtōrījskī, -ā, -ō opservatorijski
opservàtōrijum m. opservatorijum lat. observatorium
opsèrvātorskī, -ā, -ō adj. opservatorski
opservácija f. opservacija lat. observatio
ȍpservaciōnī, -ā, -ō adj. opservacioni
opservírānje n. opserviranje
opservírati opservirati lat. observāre
ȍpsesīvnī, -ā, -ō adj. opsesivni stand.
opsèsija f. opsesija lat. obsessio stand.
òpsesti opsesti
òpsetiti se opsetiti se šalj.
opsédi, òpsēdi opseci
òpsedi opseci
opsécati opsecati
òpsigovati opsigovati nem.
opsidìjān m. opsidijan lat. obsidianus miner.
òpsizati opsizati
opsijèvati opsijevati
opsijècati opsijecati
opsipávati opsipavati
òpsipati opsipati
opsihìrati opsihirati tur.
opsìhiriti opsihiriti tur.
opsje- opsje- ijek.
òpsjev opsjev poet., ijek.
opsjednúde n. opsjednuce ijek.
ȍpsjēn opsjen
opskakívānje opskakivanje
opskakívati opskakivati
opskòčiti opskociti
ȍpskrba f. opskrba
opskrbitelj m. opskrbitelj
opskŕbiti opskrbiti
opskŕbiti se opskrbiti se
opskrbljènīk opskrbljenik
òpskrbljenōst f. opskrbljenost
opskrbljívānje n. opskrbljivanje
opskrbljívati (se) opskrbljivati (se)
opskrbljìvāč m. opskrbljivac
opskrbljìvāčkī, -ā, -ō adj. opskrbljivacki
ȍpskrbnī, òpskrbnī, -ā, -ō adj. opskrbni
òpskrbnīk m. opskrbnik
opskrbnìna f. opskrbnina
òpskūran, -rna, -rno adj. opskuran lat. obscurus
opskùrant m. opskurant lat. obscurans
opskurantìzam m. opskurantizam v. opskuran
opskurìzam m. opskurizam
opskùrist, (-a) m. opskurist (-a)
òpskūrno adv. opskurno
opskúrnōst f. opskurnost
opslužívānje n. opsluzivanje
opslužívati opsluzivati
opslúžiti opsluziti
opsòvati opsovati stand.
òpstajati opstajati stand.
opstàjati opstajati stand.
òpstanak m. opstanak stand.
òpstati opstati stand.
ȍpstināntan, -tna, -tno adj. opstinantan lat. obstinatus
opstipácija f. opstipacija lat. obstipatio med.
opstòjānje n. opstojanje
opstojatèljstvo n. opstojateljstvo rus.
opstòjati opstojati stand.
opstójnōst f. opstojnost
òpstrēti opstreti
opstŕzānje n. opstrzanje reg.
opstŕzati se opstrzati se reg.
òpstrijeti opstrijeti ijek.
opstruírati, opstrùisati opstruirati lat. obstruere
opstrùkcija f. opstrukcija lat. obstructio
opstúpiti opstupiti
òpsūti opsuti
òpscēn, -a, -o adj. opscen lat. obscenus stand.
òpscēnōst f. opscenost v. opscen stand.
optákānje n. optakanje
optákati optakati
òptant m. optant lat. optans
òptati optati reg.
ȍptatīv m. optativ lat. optativus gram.
ȍptatīvnī, ȍptatīvskī adj. optativni v. optativ
òpterati opterati
optèretiti opteretiti stand.
optèretiti se opteretiti se stand.
opterètljivōst f. opteretljivost
opteredávati (se) opterecavati (se)
optèreden, -a, -o adj. opterecen stand.
optèredenōst f. opterecenost stand.
opteredénje n. opterecenje stand.
opteredívānje n. opterecivanje stand.
opteredívati (se) opterecivati (se) stand.
opterívānje n. opterivanje
opterívati opterivati
optesávati optesavati
optèsati optesati
optèdi, òptedi opteci
òptika f. optika grč. Optik
ȍptimālan, -lna, -lno adj. optimalan lat. optimalis stand.
ȍptimālno adv. optimalno
optimálnōst f. optimalnost
optìmāt m. optimat lat. optimas ist.
optìmātskī, -ā, -ō adj. optimatski
optimìzam m. optimizam lat. optimus stand.
optìmist (-a) optimist (-a) lat. optimus stand.
optimìstičan, -čna, -čno i optimistican,
optimìstičkī, -ā, -ō adv. optimisticki stand.
optimìstički, optimìstično optimisticki stand.
optìmistkinja f. optimistkinja
ȍptimum m. optimum lat. optimum
optinjívānje n. optinjivanje
optinjívati optinjavati
optírati optirati lat. optare
ȍpticāj m. opticaj stand.
òpticānje n. opticanje
òpticati opticati
òptičār m. opticar stand.
òptičkī, -ā, -ō adj. opticki stand.
òptički adv. opticki stand.
òptičnī, -ā, -ō adj. opticni kroat.
optjer- optjer-
ȍptjecāj m. optjecaj kroat.
òptjecānje n. optjecanje kroat.
òptjecati optjecati
òptkati optkati
òptok m. optok stand.
ȍptoka f. optoka reg.
optočávati i optočívati optocavati
optòčiti optociti stand.
optrážiti optraziti
òptračiti, optráčiti optraciti
ȍptrka f. optrka reg.
optŕkati optrkati
optrkāč m. optrkac reg.
optrkívānje n. optrkivanje
optrkívati optrkivati
optrpati optrpati
optrčávānje n. optrcavanje
optrčávati optrcavati
optrčati optrcati
òptužba f. optuzba
òptužben, -a, -o adj. optuzben
optužènīk m. optuzenik
optužènica f. optuzbenica
optužènīčkī, -ā, -ō adj. optuzenicki
optužénje n. optuzenje
optùživ, -a, -o adj. optuziv
optužívānje n. optuzivanje
optužívati optuzivati
optùžitelj m. optuzitelj
optùžitēljka f. optuziteljka
optúžiti optuziti
optùžljiv, -a, -o adj. optuzljiv
òptužnī, -ā, -ō adj. optuzni
òptužnica f. optuznica
ȍpde adv. opce kroat.
opde- opce- kroat.
ȍpdenī, -ā, -ō adj. opceni kroat.
opdènit, a, -o adj. opcenit kroat.
opdènito adv. opcenito kroat.
opdènitōst f. opcenitost kroat.
ȍpdenōst f. opcenost kroat.
òpdēnje n. opcenje
òpdešiti opcesiti reg.
ȍpdī, -ā, -ē adj. opci kroat.
òpdilo n. opcilo kroat.
ȍpdina f. opcina kroat.
ȍpdinār, opdìnār m. opcinar kroat.
ȍpdinica f. opcinica kroat.
ȍpdinskī, ȍpdīnskī, -ā, -ō adj. opcinski kroat.
ȍpdinstvo, ȍpdīnstvo n. opcinstvo kroat.
òpditi opciti kroat.
ȍpdōst f. opcost kroat.
opdútjeti opcutjeti ijek.
opúvati opuvati
opúđati opudati reg.
òpuzao, -zla, -zlo adj. opuzao
òpuzati, opúziti opuzati
òpuznuo, -ula, -ulo adj. opuznuo
òpuznuti opuznuti
òpuznuti se opuznuti se
òpuknuti opuknuti nar.pop.
opulèntan, -tna, -tno adj. opulentan
opulèncija f. opulencija lat. opulĕntia
opúljiti opuljiti
òpun, -a, -o adj. opun
opunovlástiti opunovlastiti stand.
opunovlašténje,
opunovlašdénje n. opunovlastenje stand.
opunovlašdívati opunovlascivati
opunòletiti opunoletiti
opunòljetiti opunoljetiti
opunomodávānje n. opunomocavanje
opunomodávati opunomocavati
opunomodènīk m. opunomocenik
opunomodénje n. opunomocenje
opunomodívati opunomocivati
opunomòditelj m. opunomocitelj
opunomòditi opunomociti
opunomòdstvo n. opunomocstvo
opúnuti opunuti
opùncija f. opuncija
òpupaveo, opupáveo, -ela, -elo
adj. opupaveo
òpupavio, opupávio, vjela, -
vjelo adj. opupavio
òpupaviti, opupáviti opupaviti
òpuriti opuriti
ópus m. opus lat.
opùsatiti opusatiti
opústelōst f. opustelost
opústeti opusteti
opústiti opustiti
opùstiti opustiti
opùstiti se opustiti se
opústjelōst f. opustjelost
opústjeti opustjeti
opustošávati opustosavati
opùstošenōst f. opustenost
opustošénje n. opustosenje
opustošívati opustosivati
opùstošiti, opustòšiti opustositi
òputa f. oputa
òputār m. oputar reg.
òputina 1 f. oputina
òputina 2 f. oputina
òputiti oputiti
òputnjāk, òputnjāš m. oputnjak
oputòvati oputovati
opuhávati opuhavati
opúhati opuhati
opúhnuti opuhnuti
òpucān, -a, -o adj. opucan arh.
òpucao, -ala, -alo adj. opucao arh.
òpucati opucati arh.
òpuckati opuckati arh.
òpucnuti opucnuti
opúčānje n. opucanje
opúčati opucati
òpučina f. opucina
òpučiti opuciti
òpučiti se opuciti se
òpušak m. opusak
opúštānje f. opustanje
opúštati (se) opustati (se)
òpušteno adv. opusteno
òpuštenōst f. opustenost
opùštiti opustiti
opháđānje n. ophađanje
opháđati (se) ophađati (se)
òphod m. ophod crkv.
ȍphoda f. ophoda voj., arh.
ophòditi ophoditi
ophòditi se ophoditi se
ophòdljiv, -a, -o adj. ophodljiv
òphodnī, -ā, -ō adj. ophodni
òphodnīk m. ophodnik
ophòdnja f. ophodnja crkv.; voj.
òphođa f. ophođa arh.; voj.
òphođēnje, ophòđēnje n. ophođenje
ophrvávati ophrvavati
ophrvati ophrvati
òpcigovati opcigovati nem.
òpcija f. opcija lat.
òpcījskī, -ā, -ō adj. opcijski
opcrtávati opcrtavati
òpcrtati opcrtati
opčarávati opcaravati
òpčārānōst f. opcaranost
opčárati opcarati
ȍpčina f. opcina
opčìnitelj m. opcinitelj
opčìniti opciniti
opčìnljivōst f. opcinljivost
opčinjávānje n. opcinjavanje
opčinjávati opcinjavati
opčínjati opcinjati
òpčinjenōst f. opcinjenost
opčìnjeti opcinjeti ijek.
opčúvati opcuvati reg.
òpšav m. opsav reg.
opšančívati (se) opsancivati (se)
òpšančiti opsanciti
òpšančiti se opsanciti se
opšestáriti opsestariti
opšetávati (se) opsetavati (se)
opšétati (se) opsetati (se)
opšívānje n. opsivanje
opšívati opsivati
òpšīvnica f. opsivnica
ȍpšīran, -rna, -rno adj. opsiran
ȍpšīrno adv. opsirno
opšírnōst, ȍpšīrnōst f. opsirnost
òpšiti opsiti
ȍpšte adv. opste
opšte- opste-
opštežìtije n. opstezitije crkv.
opštežíde n. opstezice crkv.
òpštēnje n. opstenje
ȍpštestvo n. opstestvo crkv.
ȍpštī, -ā, -ē adj. opsti
ȍpština f. opstina
ȍpštinār, opštìnār m. opstinar
ȍpštinica f. opstinica
ȍpštinskī, ȍpštīnskī, -ā, -ō adj. opstinski
òpštiti opstiti
ȍpštnōst f. opstnost arh.
ȍpštōst f. opstost
ȍra f. ora lat. crkv.
oráda f. orada lat. aurāta zool.
orazúmiti orazumiti
orazúmiti se orazumiti se
orazumljívati (se) orazumljivati (se)
òrajiti orajiti poet.
ȍrak, ȍrka, ȍrko adj. orak reg.
òraktiti oraktiti
oràkul(um) m. orakulum lat.
òrālan, -lna, -lno adj. oralan lat.
òrālno adv. oralno
òralo n. oralo reg.
òramiti oramiti
ôran, óran, -rna, -rno adj. oran
ȍran, ôran, -rna, -rno adj. oran
orangùtān, -ána, orangùtan m. orangutan zool.
orangutánov, orangùtanov, -a, -
o adj.
orangùtānskī, orangùtanskī, -ā,
-ō adj. orangutanski
oranžáda f. oranzada fr.
òranžast -a, -o adj. oranzast
oranžèrija f. oranzerija fr.
orànija f. oranija tur. reg.
òraniti oraniti reg.
oránica, orànica f. oranica
orànica f. oranica arh.
oráničnī, oràničnī, -ā, -ō adj. oranicni
orandžáda f. orandzada
òranj m. oranj bot.
òranjaviti, oranjáviti oranjaviti
òranjaviti se oranjaviti se
òrānje n. oranje
òrao m. orao
òrapaviti, orapáviti orapaviti
òrār m. orar lat. crkv.
òrār, orarij m. orar ital.
oraspolòžiti oraspoloziti
oraspolòžiti se oraspoloziti se
òrati orati
òrātor m. orator lat.
oràtōrīj m. oratorij muz., crkv.
oràtōrījskī, -ā, -ō adj. oratorijski
oràtōrījum m. oratorijum
oràtōrījumskī, -ā, -ō adj. oratorijumski
òrātorov, -a, -o adj. oratorov
òrātorskī, -ā, -ō adj. oratorski
òrātorski adv. oratorski
òrātorstvo n. oratorstvo
òradī, -ā, -ē adj. oraci
oràdica f. oracica
òrah m. orah bot.
òrahov, -a, -o adj. orahov
òrahovača f. orahovaca
òrahovina f. orahovina
òrahōvka f. orahovka zool.
òrācija f. oracija lat. oratiōne
òrāč m. orac
oráčev, -a, -o adj. oracev
oràčica f. oracica
òrāčkī, -ā, -ō adj. oracki
òrāš m. oras zool.
orášak m. orasak bot.
òrašār m. orasar zool.
òrašast, -a, -o adj. orasast
òrašac m. orasac bot.
òrašēnje n. orasenje
oràšīk m. orasik
oràšinac m. orasinac bot.
òrašit, -a, -o adj. orasit neob.
òrašiti orasiti
òrašica f. orasica bot.
ȍrāšje n. orasje
òraškovica f. oraskovica bot.
òraščast, -a, -o adj. orascast
òraščić m. orascic bot.
òrba f. orba
ȍrbati orbati reg.
òrbita f. orbita lat. astr.
ȍrbitālan, -lna, -lno adj. orbitalan
òrvana f. orvana reg.
ȍrvānje n. orvanje
ȍrvati orvati reg.
orgàzam m. orgazam grč.
òrgan m. organ grč. stand., muz.
orgánac m. organac reg.
orgàndīn m. organdin fr.
orgànela, organèla f. organela biol.
orgànet m. organet
organìzam m. organizam
organìzātor m. organizator
organìzātoran, -rna, -rno adj. organizatoran
organìzātōrka f. organizatorka
organìzātorskī, -ā, -ō adj. organizatorski
organizácija f. organizacija fr.
organizácījskī, organizàcījskī, -
ā, -ō adj. organizacijski
ȍrganizaciōnī, -ā, -ō adj. organizacioni
ȍrganizaciōno adv. organizaciono
organìzīrānōst f. organiziranost kroat.
organizírānje n. organiziranje kroat.
organizírati organizirati kroat.
organizírati se organizirati se kroat.
orgànizovānōst f. organizovanost
orgànizovānje n. organizovanje
orgànizovati (se) organizovati (se)
orgànika f. organika neob.
orgànist(a) m. organist(a)
orgàničan, -čna, -čno adj. organican
orgàničkī, -ā, -ō adj. organicki
orgàničkī adv. organicki
organògēn, organògen, -a, -o
adj. organogen grč.
organogràfija f. organografija grč.
organològija f. organologija
organometáli m. pl. organometali hem.
orgànōn m. organon grč. fil.
òrgānskī, -ā, -ō adj. organski
òrgānskī adv. organski
orgàntīn m. organtin
orgàstičan, -čna, -čno,
orgàstičkī, -ā, -ō adj. orgastican
òrgija f. orgija grč.
orgìjānje n. orgijanje
orgijàstičan, -čna, -čno,
orgijàstičkī, -ā, -ō adj. orgijastican
orgìjati orgijati
orgìjāš m. orgijas
òrgījskī, -ā, -ō adj. orgijski
òrgījski adv. orgijski
orgìnjati orginjati reg.
orgùljalo m. orguljalo pej.
orgùljānje n. orguljanje
orgùljār m. orguljar
orgùljati orguljati
orgùljača f. orguljaca zool.
orgùljaš m. orguljas
orguljàšić m. orguljasic
orguljàšica f. orguljasica
orgùljāškī, -ā, -ō adj. orguljaski
òrgulje f. pl. orgulje
òrguljice f. pl. orguljice
òrguljnī, òrguljskī, -ā, -ō adj. orguljni
òrden m. orden lat.
ordènić m. ordenic
ordenonósac m. ordenonosac
òrdenskī, -ā, -ō adj. ordenski
ordènčid m. ordencic
òrdēnje n. ordenje
òrdija f. ordija tur. arh.
ȍrdināran, -rna, -rno ordinaran lat.
ordìnārīj m. ordinarij lat.
ordinarìjāt m. ordinarijat
ordìnārijus, ordinárijus m. ordinarijus
ordináta f. ordinata lat. mat.
ȍrdinātnī, -ā, -ō adj. ordinatni
ordinácija f. ordinacija lat.
ordinácījskī, -ā, -ō adj. ordinacijski
ordinírānje n. ordiniranje
ordinírati ordinirati
ordònans, ordònanc m. ordonans fr. voj.
òrdulja f. ordulja
òrebac m. orebac zool., reg.
ȍrēdak, ȍrētka, ȍrētko adj. oredak
òredine f. pl. oredine reg.
oréditi orediti
oréditi se orediti se
orèđati oređati
ȍređī, -ā, -ē adj. oređi
òrezati orezati
orezívānje n. orezivanje
orezívati orezivati
orezíliti oreziliti tur. arh.
orezíliti se oreziliti tur. arh.
orèndisati orendisati tur.
òrēnje n. orenje
orèōl m., orèola f. oreol fr.
òrepak m. orepak
òrepina f. orepina
orésiti oresiti
ȍrētko adv. oretko
orèhnjača f. orehnjaca
òrešac m. oresac bot.
orešètkati oresetkati neob.
òrešid dìvljī m. oresic divlji bot.
oríbati oribati
origìnāl m. original lat.
ȍriginālan, -lna, -lno adj. originalan
ȍriginālno adv. originalno
originálnōst f. originalnost
orìdati se oridati se reg.
oriđin- oriđin
òriž, òriz m. oriz grč. reg.
òrizīšte n. oriziste reg.
orìjāš m. orijas mađ.
orìjāškī, -ā, -ō adj. orijaski
orìjāški adv. orijaski
ȍrijedak adj. orijedak ijek.
orijèditi (se) orijediti (se) ijek.
òrijent m. orijent lat.
ȍrijentālan, -lna, -lno adj. orijentalan
orijentálac m. orijentalac
orijentalìzam m. orijentalizam
orijentàlizovati orijentalizovati
orijentàlist(a) m. orijentalist(a)
orijentalìstika f. orijentalistika
a. opaliti, opedi, ožedi, opariti (vatrom,
koprivom, vrelom vodom i sl.) b. fig.
dojmiti se koga bolno, kosnuti se, žacnuti c.
oštetiti, izazvati sušenje, venjenje (obično o
1. l. sg. prez. òprljīm svrš. mrazu, slani)
1. l. sg. prez. -nēm svrš.
opekotina, opeklina
prljuša
1. l. sg. prez. oprljūštīm svrš. navaliti na koga, zaokupiti, spopasti
1. l. sg. prez. -īm svrš.
1. l. sg. prez. -ām se svrš. obudi se u prnje, dronjke
1. l. sg. prez. -òbāvām (se)
nesvrš.
na oproban način, sigurno
svojstvo onoga koji je oproban, onoga što
je oprobano
1. a. probom, ogledom ispitati, utvrditi,
proveriti b. okusiti radi probanja, okušati
1. l. sg. prez. òprōbām svrš. (hranu, jelo i sl.) 2. izvršiti pokušaj, pokušati
okušati se, ogledati se
1. l. sg. prez. òprōvām svrš.
1. l. sg. prez. -vrgāvām nesvrš.
1. l. sg. prez. -vrgnēm svrš.
1. l. sg. prez. -vrgnēm svrš.
stidi, pojaviti se (o proledu)
3. l. sg. prez. -èdujē nesvrš.
3. l. sg. prez. -ī svrš. oproletiti
1. l. sg. prez. òprosīm svrš. 1. obidi prosedi 2. umoliti, izmoliti, isprositi
koji se odnosi na oprost, oproštajni
1. onaj koji daje oprost 2. onaj koji dobiva,
prima oprost
1. a. pesma za oproštaj b. poslednja
predstave neke pozorišne družine, glumca
ili pevača koji gostuje na nekoj sceni 2.
svedočanstvo o svršenom školovanju
koji pripada oprosniku
1. oslobođenje od neke dužnosti, obaveze i
sl. 2. neuzimanje u obzir čije greške, krivice,
oproštenje 3. pozdrav na rastanku,
oproštaj
prostački, grubo, vulgarno
1. l. sg. prez. -òstāčīm se svrš. postati prostak, prost, ogrubeti
1. a. predi preko čije krivice, greške, dati
oproštenje b. dati kome oprost na rastanku
(obično pred smrću) 2. osloboditi, spasti,
1. l. sg. prez. òprostīm svrš. izbaviti
1. pozdraviti se pri rastanku (prilikom
odlaska ili pred smrt) 2. izbaviti se,
osloboditi se, spasti se
oprostiv; koji oprašta, koji daje oproštenje
na oprostljiv način, opraštajudi
1. zanemarivanje, neuzimanje u obzir čije
greške, krivice, oproštenje, amnestija 2.
pozdrav pri rastanku 3. oslobođenje od
kakve obaveze, dužnosti i sl.
koji se odnosi na oproštaj, na rastanak
indulgencija
kao za oproštaj, kao na rastanku,
opraštajudi se
gen. sg. -íka onaj koji je oprošten od grehova
1. isprsiti se 2. dobiti ranu od hama na
1. l. sg. prez. -īm se svrš. prsima
1. deo odede na prsima 2. koža na prsima
1. l. sg. prez. -òprskām svrš. poprskati
deo sveštenikove odede koji pokriva prsa
(za vreme službe, mise)
a. vunena uzica, uže kojim se veže i prti
teret b. breme, teret
1. l. sg. prez. -īm svrš. didi, natovariti na leđa, uprtiti
natovariti na sebe teret, uprtiti se
1. l. sg. prez. oprćujēm (se)
nesvrš.
1. l. sg. prez. òpr-dīm svrš.
elastičan, gibak
1. gipka, elastična poluga, šipka ili žica od
metala, koja se vrada u prvobitni položaj
kad prestane sila koja na nju deluje 2.
pokretačka unutrašnja snaga
ospa, osip po koži, koprivnjača, urtikarija
1. l. sg. prez. òprūdīm svrš. opaliti, osušiti, spržiti
1. gibak, elastičan 2. koji se odnosi na
oprugu
1. l. sg. prez. òprūžām (se)
nesvrš.
gen. sg. -áča opruživač
gen. sg. -osti osobina, stanje onoga što je opruženo
opružljiv
gen. sg. -áča opružač
1. istegnuti, protegnuti u nekom pravcu,
smeru, ispružiti 2. povedati, izdužiti 3.
žurno se uputiti, naglo krenuti, stuštiti se 4.
1. l. sg. prez. -īm svrš. jako udariti (batinom), odalamiti
a. ledi, ispružiti se; fig. pasti, poginuti b.
pružiti se, otegnuti se
opruživ
stanje, svojstvo onoga što se može opružiti,
gen. sg. -osti gipkost
osobina, stanje onoga što je opružno,
gen. sg. -osti gipkost, elastičnost
1. l. sg. prez. -īm se svrš. izvaliti se, ledi, ispružiti se
1. oprašica 2. bele pege oko usta životinje
(najčešde koze) kada hode da se oguba
a. izgubiti gipkost, usahnuti, isušiti se (o
koži, tkivu zahvadenom oboljenjem,
1. l. sg. prez. -nēm; r. prid. izloženom hemijskim uticajima i sl.); ojesti
òprhao, -hla i òprhnuo, -ula, -lo; se b. uvenuti, usahnuti, smežurati se (usled
svrš. plamenjače ili slane, mraza)
nabusito, srdito; suvo, hladno
1. slatko, sa apetitom pojesti, pokusati 2.
1. l. sg. prez. òpr-cām svrš. pocepati, poderati
1. l. sg. prez. -īm se svrš. osedi se, okositi se na koga
nabusito, srdito, ljutito
1. l. sg. prez. òpršām svrš.
a. grudni deo haljine b. ubrus ili komad
tkanine koji se mede preko grudi pri jelu
(radi zaštite odede)
vojna akcija kojom se neprijatelj u
utvrđenom objektu drži opkoljen, u obruču
1. izvršiti opsadu koga ili čega, opsesti,
opkoliti (utvrđenog neprijatelja) 2. opkoliti
1. l. sg. prez. òpsādīm svrš. uopšte, obuhvatiti, obrubiti, oivičiti
koji se odnosi na opsadu, koji služi za
opsadu
a. onaj koji opseda, koji drži u opsadi koga
ili što b. opsađenik
ona koja opseda, koja sudeluje u opsadi
koga ili čega
koji pripada opsadnicima, koji se odnosi na
opsadnike
onaj koji je opsađen, opsednut
koji se odnosi na opsađenike, koji pripada
opsađenicima
gen. sg. -áča opsadnik
1. l. sg. prez. -īm svrš. zadebljati, obrasti u salo
1. l. sg. prez. òpsēvām nesvrš.
1. a. širina, veličina; mera b. granice, okvir;
lok. sg. opségu, ȍpsēgu delokrug 2. obim
1. l. sg. prez. òpsēgnēm; aor.
opségnuh, opségoh, 2., 3. l.
opségnu, ȍpsēgnū, opséže,
ȍpsēže; r. prid. opségnuo, -ula, -
ulo i òpsēgao, opségla i òpsēgla,
-glo; svrš. obuhvatiti, zahvatiti; dosegnuti
opsedanje, zaokupljanje, obuzimanje
opsadnik
1. l. sg. prez. òpsēdām nesvrš.
gen. sg. -áča opsadnik
1. l. sg. prez. -ednēm, -edēm; 1. a. opkoliti, okružiti b. fig. nametljivo se
aor. 2., 3. l. ȍpsednū, òpsede, kome obratiti, navaliti na koga, saleteti,
ȍpsede; r. prid. òpsednuo, -ula, -spopasti 2. obuzeti, zaneti, zaokupiti 3. udi
ulo i òpseo, -la, -lo; svrš. u čoveka, spopasti (o đavolu)
stanje onoga što je opsednuto; psihičko
stanje čoveka koji je sav opsednut jednom
gen. sg. -osti mišlju
koji ima veliki opseg, obiman, opširan;
dalekosežan
na opsežan način, u velikom opsegu,
opširno
gen. sg. -osti osobina onoga što je opsežno, obimnost
1. l. sg. prez. -ežēm; òpsēžēm
nesvrš. opsizati
a. ograda oko bunara b. rub, ivica c. okvir
od dasaka na grobu, koji se ispuni zemljom
a. varka, obmana, zavaravanje b.
priviđenje, utvara
gen. sg. -ára onaj koji opsenjuje, obmanjuje; mađioničar
ženska osoba opsenar
koji se odnosi na opsenare, svojstven
opsenarima
na opsenarski način, kao opsenar
izazivanje opsene
1. l. sg. prez. -īm i òpsēnīm svrš. a. zaneti, zaslepiti b. zavarati, prevariti
1. l. sg. prez. -nēm i òps ē n ē m
svrš.
posmatrač, osmatrač, ispitivač
naučna ustanova, snabdevena potrebnom
aparaturom, za astronomska,
meteorološka, seizmička i dr. merenja i
gen. sg. -ija posmatranja
koji se odnosi na opservatorij(um),
opservatoriju
opservatorij(a)
koji se odnosi na opservatore i opservaciju,
svojstven opservatorima, posmatrački,
promatrački
1. opažanje, promatranje, posmatranje,
motrenje 2. a. opažanjem stečeno
iskustvo, zapažanje b. napomena,
primedba, opaska
koji se odnosi na opservaciju, posmatrački,
promatrački; osmatrački
vršiti opservacije, motriti, posmatrati,
1. l. sg. prez. -èrvīrām nesvrš promatrati
koji se odnosi na opsesiju, koji izaziva
opsesiju
obuzetost, opsednutost jednom mišlju,
idejom koje se čovek ne može osloboditi,
manija
1. l. sg. prez. -ednēm i -edēm
svrš
1. l. sg. prez. -īm se svrš. postati svestan čega, shvatiti što
1. l. sg. prez. òpsēgnēm svrš.
1. l. sg. prez. -éčēm svrš. unaokolo sekudi srezati ili načeti, obrezati
1. l. sg. prez. òpsēcām nesvrš.
1. l. sg. prez. -gujēm svrš.,
nesvrš.
vrsta eruptivnog kamena, koji po svom
gen. sg. -ána hemijskom sastavu odgovara granitu
1. l. sg. prez. -ižēm nesvrš.
1. l. sg. prez. òpsijevam
1. l. sg. prez. òpsijecām
1. l. sg. prez. -ìpāvām nesvrš.
1. l. sg. prez. -ām i -pljēm
nesvrš.
1. l. sg. prez. -ām svrš.
1. l. sg. prez. -īm svrš. opčiniti, opčarati, omađijati
osvetljenje, svetlost
obuzetost čim, opsednutost
varljiva prikaza, priviđenje
1. l. sg. prez. -àkujēm nesvrš. 1. v. opskočiti 2. skakati oko koga ili čega
1. l. sg. prez. -òpskočīm svrš. naglo, hitro opkoliti, okružiti
ono što je potrebno za život;
opskrbljivanje, snabdevanje
onaj koji koga ili što opskrbljuje, snabdevač
opremiti onim što je potrebno za život,
materijalno osigurati, obezbediti, zbrinuti,
1. l. sg. prez. òpskrbīm svrš. snabdeti
povr.
gen. sg. -īka onaj koji je opskrbljen
stanje onoga koji ima opskrbu,
gen. sg. -osti snabdevenost
1. l. sg. prez. opskrbljujēm (se)
nesvrš.
gen. sg. -áča onaj koji koga ili što opskrbljuje, snabdevač
koji se odnosi na opskrbljivače,
snabdevački
koji se odnosi na opskrbu, snabdevački
opskrbni materijal, opskrba
1. a. mračan, primitivan b. nepoznat,
neznatan, neugledan, anoniman 2.
ozloglašen, sumnjiv, problematičan
mračnjak, neprijatelj nauke i prosvete,
nazadnjak
negativan odnos prema nauci i prosveti,
gen. sg. -zma mračnjaštvo
gen. sg. -zma
na opskuran način, mračno
osobina, stanje onoga ko je opskuran,
gen. sg. -osti onoga što je opskurno
2. a. obavljati, vršiti izvesnu funkciju,
zadovoljavati čije potrebe b. vršiti crkveni
1. l. sg. prez. -ùžujēm nesvrš. obred, biti sveštenik, služiti (u crkvi)
1. poslužiti, uslužiti sve redom, obidi
poslužujudi 2. odslužiti; izvršiti, ispuniti,
1. l. sg. prez. -òpslūžīm svrš. učiniti
izredi, uputiti psovku, nepristojne, pogrdne
1. l. sg. prez. òpsujēm svrš. reči
1. l. sg. prez. -jēm nesvrš.
1. l. sg. prez. -tòjīm nesvrš.
a. postojanje, život, održanje u životu (u
radu, u funkciji itd.) b. ostanak, zadržavanje
gen. sg. -ānka na nekom mestu
održati se, sačuvati život, postojanje;
1. l. sg. prez. -anēm svrš. izdržati
svojeglav, tvrdoglav, jogunast; postojan,
nepokolebljiv
otežano pražnjenje creva, tvrda stolica,
zatvor
okolnost, prilika
1. l. sg. prez. -jīm nesvrš. biti, postojati; održavati se
1. okolnost, prilika; činilac, elemenat 2.
gen. sg. -osti postojanost, postojanje
1. l. sg. prez. ȍpstrēm svrš. obàviti, pokriti
1. l. sg. prez. òpstržēm se i oklevati, obzirati se, nerado se odvajati
òpstrzām se nesvrš. polazedi nekud
1. l. sg. prez. -ùīrām; -išēm svrš. (iz)vršiti opstrukciju, sprečiti, sprečavati,
i nesvrš. (u)kočiti
metod, način borbe (naročito
parlamentarne) koji se sastoji u ometanju,
odugovlačenju normalnog rada
(nametanjem složene procedure, dugim
govorima, izazivanjem nereda i sl.)
1. l. sg. prez. òpstūpīm svrš. opkoliti, okružiti, pritisnuti sa svih strana
1. l. sg. prez. ȍpspēm svrš.
nepristojan, skaredan, sramotan, bestidan
osobina onoga što je opsceno,
gen. sg. -osti nepristojnost, skarednost, bestidnost
1. l. sg. prez. òptāčēm nesvrš.
onaj koji optira, opredeljuje se u biranju
podaničke pripadnosti, državljanstva
1. l. sg. prez. -ām svrš. uočiti, nanjušiti
glagolski način kojim se izražava želja,
mogudnost
koji se odnosi na optativ, kojim se izražava
želja, mogudnost
1. l. sg. prez. -ām svrš. terajudi obidi, poterati naokolo
1. a. staviti, navaliti teret (obično vedi) na
koga ili što, natovariti b. nametnuti kome
što, dovesti u teže stanje zahtevima,
obavezama, ograničenjima i sl.; angažovati,
zadužiti težim zadacima 2. učiniti teškim (za
savlađivanje, razumevanje i sl.), pretrpati
čim 3. ograničiti vlasniku slobodno
raspolaganje čim (prenosedi određena
prava na koga drugoga); proglasiti za
1. l. sg. prez. -īm svrš. pokride duga, zadužiti
mogudnost, sposobnost čega da izdrži
gen. sg. -osti određeno opteredenje, nosivost
1. l. sg. prez. -èćāvām (se)
nesvrš.
2. prožet, obuzet, opsednut čim
negativnim, čega se teško osloboditi
osobina, stanje onoga koji je optereden,
gen. sg. -osti onoga što je opteredeno
1. a. teret, tovar b. ono što za nekoga
predstavlja obavezu, što neko podnosi, trpi
c. ono što otežava savlađivanje, pradenje,
razumevanje čega; prenatrpanost, suvišno
nagomilavanje 2. napregnutost, napor 3.
nameštanje duga, zaduženje 4. a.
obuzetost, opsednutost, prožetost psihe,
duha čim negativnim, preživelim b. ono što
ometa, sprečava da se što povoljno reši,
sprovede
1. l. sg. prez. -èdujēm (se)
nesvrš.
1. l. sg. prez. -èrujēm nesvrš.
1. l. sg. prez. -èsāvām nesvrš.
1. l. sg. prez. -òptešēm svrš. otesati, obraditi tešudi
1. l. sg. prez. -èčēm svrš. 1. tekudi obidi, opkoliti 2. opkoliti, okružiti
1. grana fizike koja proučava svetlosne
pojave i prirodu svetlosti 2. optički
instrument, sprave 3. svetlosni uslovi,
vidljivost
koji najbolje odgovara, najpovoljniji od svih
mogudih
na optmalan način, najpovoljnije
gen. sg. -osti osobina onoga što je optimalno
1. plemid, aristokrata 2. pl., ist. stranka
gen. sg. -áta robovlasničke aristokratije u starom Rimu
koji se odnosi na optimate
a. životni stav, duševno raspoloženje,
nastrojenje u kome čovek pridaje više
značaja dobrim, povoljnim stranama
života, smatrajudi da one preovlađuju,
životna vedrina, vera u dobro b. nada, vera
gen. sg. -zma u povoljan razvoj ili ishod čega
čovek pun optimizma; čovek koji veruje u
povoljan razvoj ili ishod čega
pun optimizma, koji odražava optimizam
sa optimizmom, vedro
ženska osoba optimist(a)
ono što je najbolje, najpovoljnije; skup
najpovoljnijih uslova
opredeliti se, opredeljivati se, odluči(va)ti
1. l. sg. prez. òptīrām svrš. i se za određeno državljanstvo, podaničku
nesvrš. pripadnost
kretanje, kruženje, upotreba nečega
(obično novca)
a. stručnjak, specijalista u optici b. osoba
koja pravi i popravlja optičke sprave,
instrumente, ili trguje njima
koji se odnosi na optiku; svetlosni, vidni
u optičkom pogledu
1. l. sg. prez. -ečēm nesvrš.
1. l. sg. prez. -ām svrš. tkivom, tkaninom optočiti, opšiti
1. a. ono čime je haljina optočena,
opšivena, obrub, pervaz b. reg. traka,
pantljika 2. opticanje, cirkulacija 3. deo
zemljišta koje reka obiđe svojim tokom
1. l. sg. prez. -òčāvām i -òčujēm
nesvrš.
1. načiniti oko čega optok, obrubiti, oivičiti
1. l. sg. prez. òptōčīm svrš. 2. opkoliti, okružiti
1. l. sg. prez. òptrāžīm svrš. obidi tražedi, pretražiti
1. l. sg. prez. -īm i òptráčīm svrš. trakom opšiti, optočiti, obrubiti
onaj koji bez potrebe kojekuda trči,
vetrogonja
1. l. sg. prez. òptrčēm svrš.
sprava s drškom i točkićem od mesinga za
gen. sg. -áča rezanje testa
1. l. sg. prez. -trkujēm nesvrš.
1. l. sg. prez. -ām svrš. nagomilati, opteretiti, natovariti
1. l. sg. prez. -trčāvām nesvrš.
1. obidi oko koga ili čega trčedi 2. obidi,
1. l. sg. prez. -čīm svrš. prodi u žurbi, hitnji
a. bacanje krivice na koga, okrivljavanje,
kritika b. zahtev sudu, vlasti da se
preduzmu određene mere protiv nekoga,
da se proglasi odgovornim za nešto, tužba
koji podiže optužbu protiv koga, koji
optužuje
onaj koji je optužen, protiv koga je
gen. sg. -íka podignuta optužba, optuženi
žena optuženik
koji se odnosi na optuženike, koji pripada
optuženicima
koji se može optužiti, okriviti
1. l. sg. prez. -ùžujēm nesvrš.
onaj koji optužuje, tužilac
žena koja optužuje, tužiteljka
1.l. sg. prez. òptūžīm svrš. podići optužbu protiv koga
koji se odnosi na optužbu
spis koji sadrži optužbu, pismeno podneta
optužba
1. koji ne sadrži pojedinosti, nekonkretan,
načelan, uopšten 2. opšti, zajednički
1. uopšteno, neodređeno, približno 2. od
strane svih, u najširim krugovima
gen. sg. -osti
gen. sg. -osti
1. l. sg. prez. -īm svrš. razgledati, pregledati
sredstvo koje omogućuje opštenje,
održavanje veza
gen. sg. -a, -ára
ljudstvo, narod, publika; građ anstvo,
stanovništvo, žitelji
1. l. sg. prez. -īm nesvrš.
gen. sg. -osti
1. l. sg. prez. -tīm svrš. osetiti, oćutjeti
1. l. sg. prez. òpūvām svrš.
1. l. sg. prez. òpūđām svrš. istrebiti buve ili vaši, uši
mokar, pokisao
1. l. sg. prez. òpužēm i -īm svrš. obići puzeći
otromboljen, mlitav, mlohav
1. l. sg. prez. -nēm svrš. 1. opuznuti se 2. opasti (o dlakama i sl.)
okliznuti se, skliznuti, spuznuti
1. l. sg. prez. -nēm svrš. udariti, opaliti, odalamiti
bogat, imućan
izobilje, bogatstvo, raskoš, sjaj
1. l. sg. prez.òpūljīm svrš. oguliti, opleniti, opelješiti (u kockanju)
dosta, prilično pun, punačak
1. l. sg. prez. -òvlāstīm svrš. (trp.
prid. opunòvlāšden i
opunòvlāšten) ovlastiti, opunomoćiti
ovlašćenje, punomoć
1. l. sg. prez. -àšćujēm nesvrš.
1. l. sg. prez. -īm svrš. postati punoletan
1. l. sg. prez. -īm svrš.
1. l. sg. prez. -òdāvām nesvrš.
onaj koji je opunomoćen, kome je data
gen. sg. -íka punomoć
punomoć; davanje punomoći
1. l. sg. prez. -òdujēm nesvrš.
onaj koji daje punomoć
dati kome punomoć, ovlašćenje, ovlastiti
1. l. sg. prez. -òmodīm svrš. koga da nešto uradi
punomod; opunomodeno telo
žabica
koji je velikog trbuha, pupav, trbušast
1. l. sg. prez. -īm, -ùpāvīm svrš. postati pupav, dobiti veliki trbuh
1. l. sg. prez. -īm svrš. opariti, ofuriti, ožedi, opaliti
muzičko delo označeno brojem koji
pokazuje vremenski red po kome je ono
nastalo; umetničko delo uopšte; celokupna
dela nekog umetnika ili uopšte stvaraoca
1. l. sg. prez. -īm svrš. opremiti, snabdeti; naoružati
gen. sg. -osti osobina, stanje onoga što je opustelo
1. l. sg. prez. -tīm svrš. postati pust, ostati pust
1. l. sg. prez. òpūstīm svrš. (trp.
prid. òpūšden i òpūšten) učiniti pustim, nenaseljenim; opustošiti
1. a. pustiti što da slobodno visi, obesiti;
otromboljiti b. osloboditi napregnutosti,
olabaviti, popustiti 2. postati mekši,
omekšati, smekšati 3. pustiti što da nekud
padne, sklizne, ubaciti, spustiti u što 4. reg.
1. l. sg. prez. òpustīm svrš. (trp. napustiti, ostaviti, zanemariti 5. neob.
prid. òpušten) izustiti, tiho izgovoriti
1. a. spustiti se, obesiti se b. osloboditi se
napregnutosti, napetosti, olabaviti se;
prestati se opirati, predati se kome c. dati
sebi slobodu, osloboditi se, prestati se
ustručavati, snebivati 2. prepustiti se toku
događaja, prilikama i sl., prestati se aktivno
odnositi prema životu, zapustiti se
gen. sg. -ōsti
1. l. sg. prez. -tīm
1. l. sg. prez. -òšāvām nesvrš.
gen. sg. prez. -osti stanje onoga što je opustošeno
uništenje svega vrednog na nekom
prostoru, pohara
1. l. sg. prez. -òšujēm nesvrš.
uništiti negde sve vredno, značajno,
1. l. sg. prez. opùstošīm svrš. pretvoriti u pustoš; teško oštetiti, uništiti
tanja kožna vrpca kojom se pletu opanci
slab, slabo održavan put; puteljak, staza
1. l. sg. prez. -īm nesvrš. plesti, prepletati oputom
opanak prepleten oputom
1. l. sg. prez. -ùtujēm svrš. obidi putujudi
1. l. sg. prez. -ùhāvām nesvrš.
1. l. sg. prez. òpūhām i òpūšēm otpuhati, oduvati; fig. uništiti, zbrisati;
svrš. pojesti, izjesti
a. ispustiti iz usta dim (odnosno vazduh),
otpuhnuti, oduhnuti b. duvanjem odstraniti
1. l. sg. prez. òpūhnēm svrš. prašinu i dr. s čega, očistiti
ispucao, hrapav
1. slatko, s dobrim apetitom pojesti 2.
1. l. sg. prez. -ām svrš. ispucati 3. izbiti, istući batinom, prutom
1. l. sg. prez. -ām svrš.
1. l. sg. prez. -nēm svrš. ošinuti, ili proizvesti prasak bičem
1. l. sg. prez. òpūčām nesvrš.
pukotina, raspuklo, poderano mesto
1. a. početi, stati, navaliti b. uputiti se,
pojuriti, potrčati c. poterati, pognati 2.
otpučiti, otkopčati, odrešiti 3. a. učiniti da
nešto dobije pukotinu, da se raskine,
raspukne b. izazvati kilu, razdiranje
trbušnih mišića 4. ciknuti, puknuti, pojaviti
1. l. sg. prez. -īm svrš. se (o zori)
1. odvaliti se, otisnuti se, survati se 2.
otpučiti se, odrešiti se 3. a. pući, raspuknuti
se; provaliti se b. dobiti kilu, iskilaviti (se);
fig. satrti se od umora
ostatak od popušene dogorele cigarete,
gen. sg. -ška pikavac, čik
1. l. sg. prez. òpūštām (se)
nesvrš.
labavo
osobina, stanje onoga koji je opušten,
gen. sg. -osti olabavljenost, raskomodenost
1. l. sg. prez. òphāđām (se)
nesvrš.
1. prelaženje neke zatvorene (kružne i sl.)
putanje, obilazak 2. kretanje od jednog do
drugog mesta, pohođenje raznih mesta,
obilaženje 3. procesija, litija
patrola
1. idi oko čega, obilaziti 2. idi, zalaziti od
1. l. sg. prez. òphodīm nesvrš. mesta do mesta, pohoditi redom
ponašati se, vladati se, držati se, odnositi
se prema kome
koji rado održava veze s drugima, društven;
koji se lepo, srdačno odnosi prema
drugima, predusretljiv, ljubazan
onaj koji ide, obilazi oko koga
1. ophođenje, ponašanje, držanje 2.
procesija, litija 3. vremenski razmak od
početka podizanja šume do njene seče 4.
ophoda 5. druženje; poseta
1. krug, red u poslovima koje vrši redom
vedi broj lica, kad se svi sudeonici obrede 2.
ophoda
1. l. sg. prez. -gujēm svrš. i
nesvrš. oduzeti, oduzimati, odbi(ja)ti, apcigovati
1. pravo slobodnog izbora državljanstva
koje se daje stanovnicima priključene ili
osvojene teritorije 2. ugovor kojim se
nekome daje pravo da, prema izboru, izvrši
neku trgovačku transakciju, da nešto kupi u
određenom roku
koji se odnosi na opcije
1. l. sg. prez. opcrtāvām nesvrš.
1. l. sg. prez. -ām svrš. crtajudi okružiti, povudi liniju, crtu oko čega
1. l. sg. prez. -àrāvām nesvrš.
gen. sg. -osti osobina onoga koji je opčaran
1. l. sg. prez. òpčārām svrš. očarati, opčiniti
ono što opčinjava koga
onaj koji nekog opčini ili koji nekoga
opčinjava
a. obuzeti činima, mađijama, omađijati,
1. l. sg. prez. òpčinīm svrš. začarati b. zaneti, obuzeti, opsesti
gen. sg. -osti ono što opčinjava, snaga opčinjavanja
1. l. sg. prez. -ìnjāvām nesvrš.
1. l. sg. prez. òpčīnjām nesvrš.
gen. sg. -osti stanje onoga koji je opčinjen
1. l. sg. prez. òpčinīm svrš.
1. l. sg. prez. òpčūvām svrš. očuvati, sačuvati
opšiveni rub tkanine, obrub, porub
1. l. sg. prez. -ànčujēm (se)
nesvrš.
opkoliti, okružiti šancem ili šančevima;
1. l. sg. prez. -īm svrš. ograditi
opkoliti se, okružiti šančevima; ograditi se
1. l. sg. prez. -èstārīm svrš. šestarom izmeriti, označiti; obidi u krug
1. l. sg. prez. -ètāvām (se)
nesvrš.
1. l. sg. prez. òpšētām (se) i
òpšēdēm (se) svrš. obidi šetajudi
1. l. sg. prez. òpšīvām nesvrš.
horizontalni gornji obrub zida na fasadi
ispod krova ili strehe, iznad vrata itd.
1. a. koji iznosi mnoge pojedinosti, koji
široko, sa mnogo reči izlaže kakav sadržaj,
opsežan b. dugotrajan 2. uopšte opsežan,
obiman, širok
na opširan način, sa mnogo pojedinosti, u
mnogo reči
osobina onoga što je opširno, dužina
gen. sg. -osti izlaganja
1. a. prišiti, našiti nešto ivicom, rubom b.
prišiti, pričvrstiti oblogu oko čega, obložiti
1. l. sg. prez. ȍpšijēm svrš. 2. oplatiti
na opšti način, samo u glavnim crtama,
uopšteno
zajednički život, stanovanje, smeštaj vedeg
broja lica; zgrada, ustanova u kojoj se tako
živi
društvo; družina
1. koji pripada celini, zajednici, koji se
odnosi na sve, zajednički, skupni 2. koji se
odnosi na neku pojavu u celini, glavni,
osnovni, bitni
1. član, pripadnik opštine 2. službenik
gen. sg. -a, -ára opštine
koji pripada opštini, koji se odnosi na
opštinu
1. l. sg. prez. -īm nesvrš. održavati veze, odnose, družiti se
gen. sg. -osti 1. opštost 2. javnost, društvena zajednica
osobina onoga što je opšte; opšti smisao,
gen. sg. -osti opšte važenje
pogodno vreme, pravi, zgodan čas, zgoda,
hora
1. učiniti koga razumnim, urazumiti 2. a.
duhovno se razviti, ovladati razumom b.
shvatiti smisao čega, umom razabrati 3.
1. l. sg. prez. -àzūmīm svrš. obavestiti
dodi sebi, postati razuman
1. l. sg. prez. -ùmljujēm (se)
nesvrš.
1. l. sg. prez. -īm svrš. učiniti rajskim, blaženim
koji se može lako orati
1. l. sg. prez. -īm svrš. ukrasiti, okititi (konja)
proročište; proročanstvo u antičkim
hramovima (starih Grka i Rimljana)
koji se odnosi na usta i usnu duplju, usni;
usmeni
na oralan način, ustima, na (kroz) usta;
usmeno
raonik, lemeš
1. l. sg. prez. -īm svrš. obesiti o rame, nabaciti na rame
1. koji ore, oradi 2. orak
voljan, raspoložen, horan
vrsta čovekolikog majmuna, koji živi na
Borneu i Sumatri
koji pripada orangutanu
koji se odnosi na orangutane, koji je kao u
orangutana
pide od soka pomorandže, narandže
koji ima boju kao plod narandže,
narandžast
zgrada sa staklenim krovom i specijalnim
grejanjem za gajenje raznog (obično
južnog) bilja, staklena bašta, staklenik
veliki kotao bez poklopca, kazan
1. l. sg. prez. -īm svrš. naneti, zadati ranu nekome, raniiti
zemlja koja se ore, orada zemlja
čun, čamac izduben od debelog stabla
koji se odnosi na oranice
gen. sg. òrnja
1. izazvati, načiniti ranu, raniti; fig.
1. l. sg. prez. -īm, -ànjāvīm svrš. prouzrokovati, izazvati bol 2. postati ranjav
2. poorana, uzorana zemlja, oranica
gen. sg. Órla
1. l. sg. prez. -īm, -àpāvīm svrš.
deo svešteničke (đakonske) odede u
pravoslavnoj crkvi u obliku široke trake
gen. sg. -ára koja se stavlja unakrst preko ramena
gen. sg. -ára, -ija 1. raspored časova, sati 2. vozni red
1. l. sg. prez. -òložīm svrš. učiniti raspoloženim
postati raspoložen
obrađivati zemlju, praviti brazde plugom ili
1. l. sg. prez. ȍrēm nesvrš. ralom
govornik, besednik
1. muzičko delo za hor, zbor, soliste-pevače
i orkestar, obično s crkvenom dramskom
sadržinom, namenjeno koncerrtnom
izvođenju 2. mesto određeno za molitvu
užeg kruga osoba (za redovnike, kapela u
gen. sg. -ija bolnici, zatvoru i dr.)
koji se odnosi na oratorij(um)
koji pripada oratoru
koji pripada oratorima, govornički,
besednički, retorski
na oratorski način, kao orator
govornička veština, besedništvo
1. koji se ore, koji se može orati 2. koji služi
za oranje, pomodu kojega se ore
orada zemlja, oranica
1. a. vrsta drveta, voćka koja se gaji zbog
ploda i drveta koje je pogodno za tehničku
pl. òrasi, gen. ȍrāhā, dat. obradu; plod te biljke b. por. biljaka
òrasima, ak. òrahe Juglandaceae
a. koji se odnosi na orahe, koji pripada
orahu b. načinjen od orahovine
1. rakija s ukusom mladih oraha
potopljenih u njoj 2. kolač od oraha
orahovo drvo (kao građa)
vrsta ptice
beseda, govor
gen. sg. -áča a. čovek koji ore b. životinja s kojom se ore
koji pripada oraču
1. žena orač 2. gužva, karika, veza od
upletenog ili upredenog pruda na plugu
koji se odnosi na orače
gen. sg. -áša veliki ronac
gen. sg. -ška
1. vrsta puha koji jede orahe i lešnike 2. a.
onaj koji rado jede orahe b. onaj koji
prodaje orahe
koji ima oblik oraha
gen. sg. -šca
gen. sg. -íka
gen. sg. -īnca
u kome ima oraha, punjen orasima
stavljati orahe u kolač, začinjavati, puniti
1. l. sg. prez. -īm nesvrš. orasima
okruglast jednosemeni plod nekih biljaka,
omotan manje ili više tvrdom, drvenastom
ili kožastom košuljicom
orahov voćnjak, gaj, mesto gde ima mnogo
oraha
1. muskatno drvo, koje raste na Molučkim
ostrvima
oranje
1. l. sg. prez. -ām nesvrš. raditi težak posao
1. kriva linija, putanja po kojoj se kreć u
nebeska tela ili veštački sateliti 2. krug,
sfera uticaja
koji se odnosi na orbitu, kružni
1. l. sg. prez. -ām nesvrš. a. ludovati, besneti b. cunjati, lunjati
gen. sg. -zma vrhunac polnog, seksualnog zadovoljstva
1. deo organizma (čovečjeg, životinjskog ili
biljnog) koji vrši određenu, specifičnu
funkciju 2. a. ustanova koja vrši određene
zadatke, funkcije u oblasti javnog,
društvenog i političkog života b.
predstavnik neke ustanove, osoba koja vrši
određene funkcije svoje ustanove 3. list,
glasilo neke zajednice (udruženja, grupe,
stranke i sl.) 4. ljudski glas, zvuk glasa (sa
svim njegovim mogudnostima i rasponom)
gen. sg. -ána 5. orgulje
gen. sg. -nca orguljice, vergl
vrsta fine pamučne tkanine, slična muslinu
deo citoplazmatskog tela jednoć elijskog
organizma, koji po svojoj funkciji odgovara
organu viših, složenijih organizama
organac
1. a. jedinka živog sveta, organske prirode,
živo bide b. skup organa, tkiva i dr. koji čine
fizički oblik ljudskog ili životinjskog bida,
telo 2. organizacija, ustanova s određenom
namenom, funkcijom u javnom,
gen. sg. -zma društvenom i političkom životu
onaj koji organizuje koga ili što
organizatorski
žena organizator
koji se odnosi na organizatore, svojstven
organizatorima
1. uspostavljanje određenih odnosa,
osiguravanje funkcionisanja, toka čega,
organizovanje; način na koji je nešto
organizovano, povezano, usklađ eno,
ustrojstvo 2. grupa, skupina ljudi ili ljudskih
kolektiva sjedinjenih zajedničkim
programom, ciljem, podelom rada 3.
telesni ili duhovni sastav
koji se odnosi na organizaciju
u pogledu organizacije
gen. sg. -osti
1. l. sg. prez. -ìzīrām svrš. i
nesvrš.
gen. sg. -osti
1. l. sg. prez. -ànizujēm (se) svrš.
i nesvrš.
1. nauka o organskim materijama, tvarima
2. organska povezanost, sklop, struktura
svirač na orguljama, orguljaš
organski
organski
koji je organskog porekla
opisivanje i izučavanje organskih tela
nauka o organskim telima
organska hemijska jedinjenja u kojima je
atom nekog metala neposredno vezan za
sg. organomètāl, gen. sg. -ála ugljenikov atom
oruđe, sredstvo za saznanje istine
1. koji se odnosi na organe; svojstven
organizmu, urođen 2. koji pripada
životinjskom ili biljnom svetu 3. koji je u
bitnoj, suštinskoj vezi s nečim, pravi,
prirodan
na organski način, prirodno
koji se odnosi na orgazam; strastan,
pohotan; sladostrastan, pun zanosa
razuzdana zabava, bučno, raskalašno
gen. pl. ȍrgījā veselje
razuzdan, raskalašan
provoditi vreme u orgijama, održ avati
1. l. sg. prez. -ām nesvrš. orgije, bančiti
onaj koji orgija, koji banči, razuzdan,
gen. sg. -áša raskalašan čovek
koji se odnosi na orgije, u kome se orgija,
raskalašan, razuzdan
kao u orgijanju, razuzdano, raskalašno
1. l. sg. prez. -ām nesvrš. lupati, larmati
orguljaš
gen. sg. -ára onaj koji gradi orgulje
1. l. sg. prez. -ām nesvrš. svirati na orguljama
vrsta korala crvene boje
gen. sg. -áša svirač na orguljama
orguljaševa žena
koji se odnosi na orgulje i orguljaše
muzički instrument velikih razmera,
složenog mehanizma, s najveć im
gen. pl. ȍrgūljā bogatstvom tonova
2. vergl
koji se odnosi na orgulje (koji pripada
orguljama, koji potiče od orgulja)
1. simbolična značka priznanja za zasluge,
koja se obično nosi na grudima,
gen. pl. ȍrdēnā odlikovanje 2. kaluđerski red
gen. sg. -sca nosilac ordena
koji se odnosi na ordene
odllikovanja
1. vojska 2. gomila, rulja
1. običan, redovan; očevidan, otvoren 2.
prostački, nepristojan, vulgaran
crkveni dostojanstvenik u kat. crkvi kojemu
jurisdikcija pripada već po zvanju i
položaju, obično biskup
1. ured ordinarija; biskupski ured 2. položaj
i služba redovnog profesora univerziteta,
gen. sg. -áta šefa katedre
1. redovni profesor univerziteta i šef
katedre 2. titula lekara koji rukovodi
odeljenjem bolnice
u koordinatnom sistemu, odstojanje,
udaljenost ma koje tačke u ravni od
apscisne osovine
koji se odnosi na ordinatu
a. prostorija za pregled bolesnika b.
poslovna prostorija uopšte
koji se odnosi na ordinaciju
primati bolesnike na pregled i propisivati
1. l. sg. prez. -ìnīrām nesvrš. lekove i način lečenja
vojnik dodeljen komandantu ili štabu radi
prenošenja naređenja
zla, opaka baba
gen. sg. -epca običan vrabac
komp. ȍređī prilično redak; proređen
1. ostaviti veći razmak između redova,
prorediti, retko posejati 2. postati redak,
1. l. sg. prez. òrēdīm svrš. prorediti se
postati redak, brojno se smanjiti
1. l. sg. prez. -ām postati redak
prilično redak, kakav se dosta retko nalazi
odseći suvišne mladice (na biljci, stablu),
1. l. sg. prez. òrežēm svrš. podsedi lozu
1. l. sg. prez. -èzujēm nesvrš.
1. l. sg. prez. -èzīlīm svrš. osramotiti, obrukati
osramotiti se, obrukati se
1. l. sg. prez. -išēm svrš. rendetom uglačati, ostrugati, oblanjati
a. svetao krug naslikan oko glave svetaca,
nimbus b. svetlost oko čega c. priznanje i
gen. sg. -óla čast, slava, ugled
1. lako i loše žito koje pri vejanju pada uz
gen. sg. -pka teže i dobro 2. loša ovca
1. donji deo lisičjeg krzna od sredine leđa
do repa 2. otrcan rep
1. l. sg. prez. òrēsīm svrš. uresiti, ukrasiti, okititi
dosta retko; u većim razmacima,
povremeno, katkad
pita s orasima
gen. sg. -šca
1. l. sg. prez. -ām svrš. izraditi u obliku rešetki
1. l. sg. prez. òrībām svrš. ribajući očistiti, oprati
1. a. svojeručni rad autora, izvornik (1) b.
rukopis sa koga se slaže tipografski slog c.
delo na jeziku na kome je napisano prema
prevodu sa toga dela 2. primerak isprave
snabdeven odgovarajudim svojeručnim
potpisom, pečatom i dr. dokazima
verodostojnosti 3. autentičan, pravi
primerak čega; ono što služi kao predmet
reproduciranja, kopiranja 4. neobičan,
gen. sg. -ála osoben čovek
1. onakava kakvog ga je autor dao, izvoran;
rađen rukom autora, pravi, prvobitan 2. a.
samonikao, samostalan; drukčiji od ostalih,
naročit, osoben b. čudan, nastran,
osobenjački 3. koji je bez ikakve primese,
čist, prirodan
na originalan način, izvorno
osobina onoga koji je originalan, onoga što
gen. sg. -osti je originalno
1. l. sg. prez. -ām se nesvrš. kretati se s bukom, lomatati se
pirinač, riža
zemljište gde se gaji oriz, riža, pirinčano
polje
gen. sg. -áša div, gorostas
koji se odnosi na orijaše, divovski,
gorostasan
kao orijaš, divovski
1. l. sg. prez. òrijedīm (se)
1. deo horizonta gde izlazi Sunce, istok 2.
zemlje i narodi istočno od Evrope, obično
prednja Azija 3. popularan naziv za voz koji
spaja zapadnu Evropu sa Istanbulom
koji se odnosi na Orijent i orijentalce,
istočnjački
gen. sg. -lca čovek koji potiče s Orijenta, istočnjak
orijentalski duh i izraz; orijentalni elemenat
gen. sg. -zma prenet u neku drugu sredinu
dati nečemu orijentalno obeležje, prožeti
1. l. sg. prez. -zujēm svrš. duhom Orijenta
1. onaj koji se bavi orijentalistikom;
kongres orijentalista
nauka koja proučava duhovnu i materijalnu
kulturu Orijenta (jezike, literaturu,
arheologiju, ekonomiku i dr.)
a. scottare; (ortica) pungere b. fig. a. lat. *excoctāre; lat. pŭngere b. da
sconvolgere c. avvizzire convolgere, con s- c. da a- e vizzo
v. oprljiti
scottatura da scottare
terra magra
prendere di mira qcn.
v. opernatiti (1)
vestirsi di cenci
prova da provare
v. oprobati (se)
a colpo sicuro
l'essere provato
1. a. controllare; mettere alla prova b.
assaggiare 2. provare (a)
mettersi alla prova
v. oprobati
v. oprovrgnuti i oprovrći
v. opovrgnuti
v. opovrgnude
v. oprovrgnuti
farsi primavera
v. oproletiti
farsi primavera
v. oproletiti
v. oproledivati
v. oprolediti
1. andar attorno mendicando 2. ottenere con
preghiere
d'addio
1. perdonatore 2. chi viene perdonato
1. a. canzone d'addio b. l'ultima esibizione o
rappresentazione di una truppa teatrale, di un
attore o cantante su un palco 2. licenza,
diploma che si ottiene al termine di un corso
di studi
del perdonatore
1. esenzione 2. perdono; (od duga) remissione
del debito 3. congedo
in modo rozzo
inselvatichirsi
perdonabile
1. a. perdonare; (greh) assolvere (un peccato)
b. perdonare c. (spec. al imperativo) scusare
2. esentare
1. accomiatarsi 2. sottrarsi (a qcs.)
perdonabile da perdonare
benevolmente
1. perdono; (od duga) remissione del debito 2.
congedo 3. esenzione
d'addio
indulgenza lat. indulgĕntia(m)
d'addio
chi è stato assolto dai peccati
v. oproštaj (1, 3)
v. opraštati
v. oproštenje
1. impettirsi 2. detto di cavalli, procurarsi una
ferita dai finimenti
1. parte dell'abito che copre il petto 2. pelle
del petto
spruzzare; irrorare
stola
a. la corda con cui si lega un carico b. carico
caricare (addosso)
caricarsi di un peso
v. oprtiti se
v. naprditi
agile lat. ăgile(m)
v. opruga
1. molla 2. fig. stimolo 1. da mollare 2. lat. stĭmulu(m)
orticaria da ortica
bruciare lat. *brusiāre
1. agile 2. molleggiato 1. lat. ăgile(m)
distensione lat. distensiōne(m)
v. opružiti (se)
(muscolo) estensore da extĕnsus
distensione lat. distensiōne(m)
elastico gr. elastikós
(muscolo) estensore da extĕnsus
1. tendere 2. allungare 3. allungare il passo 4.
fam. bastonare
a. sdraiarsi; fig. perire b. estendersi
dem. opruga
v. opruživ
elasticità
v. opružan
elasticità
sdraiarsi lat. *exderadiāre
1. neve farinosa 2. macchie bianche intorno
alla bocca di un animale (spec. detto di capra)
a. inaridirsi b. appassire
bruscamente
1. mangiare di gusto 2. strappare
prendere di mira qcn.
in modo brusco
v. oprašiti (4)
a. pettiera b. tovagliolo; (da bimbi) bavaglino,
bavetta
assedio lat. *adsĕdiu(m)
1. assediare 2. circondare 1. lat. obsidēre 2. lat. circŭmdare
d'assedio
a. assediante b. assediato
assediante
di, degli assedianti
assediato
che si riferisce agli assediati
l'assediare
v. opsaditi
assediante
impinguare
v. obasjavati
1. a. misura b. ambito; competenza 2.
perimetro
comprendere lat. comprehĕndere
l'essere presi da qcs.
l'assediare; l'importunare; l'essere presi (da
qcs.)
assediante
v. opsednuti
assediante
1. a. assediare; circondare b. fig. importunare
2. essere presi (da qcs.) 3. essere indemoniati
ossessione lat. obsessiōne(m)
esauriente; voluminoso
in modo prolisso
prolissità
v. opsegnuti
a. cinta intorno a un pozzo b. bordo c. recinto
di assi in una tomba che viene riempito di
terra
a. illusione b. miraggio
illusionista
(donna) illusionista
illusionistico
illusionisticamente
illusionismo
v. opsenar
a. inebriare b. ingannare
v. ovsenica (1)
v. opseniti
l'ingannare
v. opseniti
osservatore
osservatorio
che si riferisce all'osservatorio
osservatorio
osservativo
osservazione
osservativo
l'osservare
osservare lat. observāre
ossessionante
ossessione lat. obsessiōne(m)
v. opsednuti
rendersi conto di qcs.
v. opsegnuti
tagliare all'intorno
v. opseći
v. opcigovati
ossidiana fr. obsidienne, dal lat. obsidiāna(m)
v. opsezati
v. opsevati
v. opsecati
v. opsipati
v. opsuti
v. opsihiriti
ammaliare
v. opse-
lume poet.
ossessione
miraggio
il saltellare attorno
1. v. opskočiti 2. saltellare attorno
assediare velocemente
ciò che serve per la vita
fornitore
approvvigionare
approvvigionarsi
colui che è approvvigionato
l'essere approvvigionati
l'approvvigionare
v. opskrbiti (se)
fornitore
di, dei fornitori
di approvvigionamento
v. opskrbljivač
ciò che serve per la vita
1. oscuro 2. famigerato
oscurantista
oscurantismo
v. opskurantizam
v. opskurant
oscuramente
l'essere oscuri
il servire
1. v. opslužiti 2. a. adempiere b. officiare
1. servire (ad es. i convitati) 2. eseguire
bestemmiare lat. *blastemāre dal gr. blasphemêin
v. opstati
v. opstojati
a. esistenza b. permanenza
sopravvivere lat. supravīvere
ostinato; tenace
costipazione
esistenza
evenienza
esistere
1. circostanza 2. esistenza
avvolgere; coprire
chi esita
esitare, dover distaccarsi da qcs. non di buon
grado
v. opstreti
ostruire
ostruzione
circondare
v. obasuti
osceno
oscenità
orlatura; accerchiamento
v. optočiti
chi opziona
scorgere
ottativo
ottativo
cacciare all'intorno
1. a. caricare b. impegnare qcn. 2. rendere
qcs. astruso 3. addebitare
sobbarcarsi
portata
v. opteredivati (se)
1. sovraccaricato 2. pervaso da qcs. di
negativo
carico
1. a. carico b. aggravio c. ostacolo 2. sforzo 3.
addebitamento 4. a. essere invasati da ciò che
si è vissuti b. impedimento
gravamento
v. opteretiti (se)
il cacciare all'intorno
v. opterati
v. optesati
sgrossare
circondare
1. ottica 2. strumenti ottici 3. visibilità
ottimale; ottimo
ottimalmente
ottimale
ottimate
di, degli ottimati
ottimismo
ottimista
ottimista, ottimistico
ottimisticamente
ottimista
ottimo
???
???
optare
circolazione; giro
circolazione
1. v. opteći 2. circolare (detto di soldi)
ottico
ottico
otticamente
v. optički
v. opter-
v. opticaj
v. opticanje
v. opticati
orlare
1. a. orlo, orlatura b. nastro 2. circolazione 3.
il terreno che viene scorso dal fiume
v. optok (1)
v. optočiti
1. orlare 2. circondare
perlustrare
orlare
persona sventata
v. optrčati
tagliapasta
il percorrere
v. optrkati
caricare
il percorrere
v. optrčati
1. correre all'intorno 2. percorrere in fretta
accusa
accusatorio
imputato
imputata
di, dell'imputato
v. optužba
accusabile
l'accusare
v. optužiti
accusatore
accusatrice
accusare lat. accusāre
v. optuživ
accusatorio
atto d'accusa
v. opšte
v. opšte
v. opšti
v. opšti
in generale
generalità
v. opštost
v. opštenje
controllare fr. contrôler
v. opšti
mezzo di comunicazione
v. opština
v. opštinar
dem. opdina
v. opštinski
gente; abitanti
v. opštiti
v. opštost
sentire
v. opuhati
spulciare, spulciarsi
bagnato
strisciare
floscio sp. flojo, dal lat. flŭxu(m)
1. scivolare 2. (detto di peli) cadere
scivolare
mollare un colpo a qcn.
ricco longob. rīhhi
opulenza lat. opulĕntia(m)
spennare qn. (ai giochi d'azzardo)
grassoccio
autorizzare
autorizzazione
v. opunovlastiti
diventare maggiorenni
v. opunoletiti
autorizzazione
v. opunomoditi
mandatario
autorizzazione
v. opunomodavati
mandante
autorizzare
delega
v. opuhnuti
[Opuntia ficus indica] opunzia, ficodindia
panciuto
v. opupaveo
diventare panciuti
scottare lat. *excoctāre
opera lat. ǒpera(m)
fornire fr. fournir
desolazione
diventar deserto
spopolare; devastare
1. a. lasciar pendere qcs. b. allentare 2.
ammorbidirsi 3. far scivolare 4. negligere 5.
pronunciare a bassa voce
1. a. abbassarsi b. rilassarsi c. cercare di agire
senza ritegno 2. trascurarsi
v. opustelost
v. opusteti
v. opustošiti
devastazione lat. devastatiōne(m)
devastazione lat. devastatiōne(m)
v. opustošavati
devastare
cordoncino sottile di cuoio, usato per la
lavorazione della calzatura tradizionale serba
v. opančar
augm., pej. od oputa
strada in pessimo stato; sentiero
intrecciare con cordoncini sottili di cuoio
calzatura tradizionale serba fatta con il
cordoncino sottile di cuoio
girare viaggiando
v. opuhati
soffiare via; fig. far sparire; mangiare
a. espirare il fumo dalla bocca b. pulire la
polvere e sim. soffiando
: go opucan nudo come un verme
screpolato, ruvido
1. mangiare con appetito 2. screpolare 3.
percuotere
v. opucati (1)
schioccare la frusta
sbottonatura
v. opučiti (2)
spacco
1. a. cominciare b. correre 2. sbottonarsi 3. a.
incrinare b. provocare un'ernia 4. spuntare
(l'alba)
1. franare 2. sbottonarsi 3. a. incrinarsi b.
ottenere un'ernia; estenuarsi dalla fatica
cicca fr. chique
rilassamento
v. opustiti (se)
in modo rilassato
rilassatezza
v. opustiti
comportamento; giro
v. ophoditi (se)
1. giro 2. giro.3. processione
pattuglia
1. girare 2. visitare
comportarsi
socievole; affabile
ophodno vreme: periodo orbitale
chi gira intorno a qcn.
1. atteggiamento 2. processione 3. periodo di
tempo dal piantamento di un bosco alla sua
tagliata 4. pattuglia 5. visita
1. turno 2. pattuglia
comportamento
v. obrvavati
v. obrvati
detrarre
opzione lat. optiōne(m)
opzionale ingl. optional
v. opcrtati
tracciare una linea intorno a qualcosa
v. opčarati
incantesimo da incantare
ammaliare
malia
ammaliatore
a. ammaliare b. affascinare
malia
malia
v. opčiniti
v. opčinjavati
incantesimo da incantare
v. opčiniti
conservare lat. conservāre, cŭm e servāre
orlo lat. parl. *ōrulu(m)
v. opšančiti (se)
recingere lat. recĭngere, comp. di re- e cĭngere
asserragliarsi
tracciare con il compasso
v. opšetati (se)
girare
orlatura
v. opšiti
cornicione
1. a. esauriente b. durevole 2. ampio
dettagliatamente
prolissità
1. orlare 2. foderare
in generale
generale, comune
convivenza; edificio in cui convivono le
persone
v. opštežitije
comunicazione
compagnia fr. compagnie
comune
comune
1. membro del comune 2. impiegato della
comune
dem. opština
comunale
comunicare
1. generalità 2. società
generalità
ora
[Chrysophrys aurata] orata lat. aurāta zool.
1. far metter giudizio a qcn. 2. a. rinsavire b.
rendersi conto 3. informare
rinsavire
v. orazumiti (se)
imparadisare
facile da arare
adornare (un cavallo)
oracolo lat. orăculu(m)
orale dal lat. ōs, ōris
oralmente, a voce
vomere lat. vōmere(m)
portare a tracolla
arativo
disposto
ingl. orang-outang, dal malese ōrange
[Pongo pigmaeus (Simia satyrus)] orango e ūtan
di, dell'orango
che si riferisce agli oranghi, simile agli oranghi
aranciata
arancione da arancia
aranciera
caldaia lat. tardo caldāria(m)
ferire lat. ferīre
novale lat. novāle
canoa sp. canoa, dal caraibico canaua
che si riferisce ai novali
aranciata
[Sisymbrium] erisimo
1. ferire 2. diventare vulnerabile 1. lat. ferīre
v. oranjaviti (2)
1. aratura 2. novale 1. lat. aratūra 2. lat. novāle
1. a. aquila b. Aquilidae, Accipitridae 2. fig.
eroe 3. poet. bandiera di guerra
v. ohrapaviti
parte del paramento diaconale
1. orario 2. orario dei treni
rallegrare comp. di r(i)- + allegrare
rallegrarsi
arare lat. arāre
oratore lat. oratōre(m)
oratorio lat. oratōriu(m)
oratoriale
v. oratorij
v. oratorijski
di, dell'oratore
di, dell'oratore
oratoriamente
oratoria lat. oratōria(m)
1. arativo 2. aratorio
novale lat. novāle
1. (Juglans regia) noce b. Juglandaceae 2. v.
navrtanj
di noce
1. grappa che che sa di noci acerbe intrise in
essa 2. dolce fatto di noci
noce lat. nŭce(m)
(Nucifraga caryocatactes) nocciolaia
orazione lat. oratiōne(m)
a. aratore b. animale usato per esercitare
l'aratura
di, dell'aratore
1. aratrice 2. vimini intrecciati dell'aratro
di, dell'aratore
[Mergus merganser] oraš njorac smergo
maggiore
1. nocina 2. v. oraščid (1) 3. [Lathyrus
tuberosus] cicerchia tuberosa
1. [Myoxus avellanarius] moscardino 2. a. chi
mangia le noci volentieri b. chi vende le noci
a forma di una noce
v. oraščić (1)
farcitura con noci
v. orašje
[Nelumbium] nelumbo
riempito di noci
farcire con noci
noce
noceto
v. orašak (3)
v. orašast
1. [Myristica fragrans] noce moscata 2. dem.
orah
aratura
sfacchinare
1. orbita 2. zona, sfera d'influenza
orbitale
v. orfana
a. ira b. il girovagare
a. dare in escandescenze b. andare a zonzo
orgasmo
organo
organino
organza
organello
organino, organetto
1. a. organismo b. corpo 2. organizzazione
organizzatore
organizzativo
organizzatrice
organizzativo
organizzazione
v. organizacioni
organizzativo
sotto l'aspetto organizzativo
v. organizovanost
v. organizovanje
v. organizovati (se)
v. organizovati (se)
l'essere organizzati
organizzazione
organizzare, organizzarsi
1. scienza che si occupa delle materie
organiche 2. ???
organista
organico
v. organski
organico
organogeno
organografia
organologia
organometalli
strumento per la conoscenza della verità
organico
organicamente
v. organdin
orgastico
orgia
il darsi alle orge
orgiastico
darsi alle orge
chi si dà alle orge
orgiastico
orgiasticamente
far baccano
organista
il suonare l'organo
organaio
suonare l'organo
[Tubipora musice] corallo a canna d'organo
organista
dem. orguljaš
la moglie dell'organista
che si riferisce agli organi e agli organisti
organo (strumento musicale)
1. dem. orgulje 2. organino, organetto
che si riferisce all'organo (strumento musicale)
1. decorazione 2. ordine religioso
dem. orden
chi è stato insignito di una decorazione
di, delle decorazioni
dem. orden
decorazioni
1. esercito 2. orda
1. ordinario 2. volgare
ordinario
ordinariato
1. ordinario 2. il medico che gestisce un
reparto di un ospedale
ordinata
che si riferisce all'ordinata
a. ambulatorio b. ufficio
di, dell'ambulatorio
(detto di medici) il ricevere i pazienti
ricevere i pazienti (in visita medica)
ufficiale d'ordonanza
megera
[Passer domesticus] passero lat. păssere(m) zool.
rarefatto
v. očinci
diradare
rarefarsi
rarefarsi
rarissimo
potare (la vigna)
il potare
v. orezati
disonorare
fare brutta figura
piallare
il risuonare
a. aureola b. alone c. riconoscimento
1. biada di scarto 2. pecora meschina
1. parte inferiore della pelle di volpe 2. coda
malridotta
adornare
assai raramente
specie di dolce con noci
v. orašac
costruire a forma di una grata
v. kužnjak
spazzolare
originale
1. originale 2. a. indipendente; particolare b.
strano 3. naturale
originalmente
originalità
muoversi facendo chiasso
v. origin-
riso
risaia
gigante
gigantesco
gigantesco
v. oredak
v. orediti (se)
oriente; Orient express
orientale
orientale
orientalismo
orientalizzare
1. orientalista 2. v. orijentalac
orientalistica
a. bruciare, ustionare b. turbare
profondamente c. rendere vizzo
bruciatura, ustione
1. a. verificare 2. cercare (di), tentare
(di)
cimentarsi, misurarsi, provarsi
2. impetrare
1. esonero, dispensa 2. remissione 3.
comiato
rozzamente
diventare rozzo
scusabile, condonabile, remissibile
1. rimettere 2. esonerare,
dispensare, esimere
1. congedarsi 2. evitare, sfuggire,
liberarsi
scusabile, condonabile, remissibile
1. remissione 2. comiato 3. esonero,
dispensa
b. peso, fardello
elastico
1. susta 2. pungolo
eruzione cutanea, allergia cutanea
scottare
1. elastico
allungamento, allentamento,
allargamento
a. stendersi, allungarsi, distendersi;
soccombere b. allargarsi
agilità
agilità
stendersi, stravaccarsi
a. seccarsi b. avvizzire
aspramente
2. stracciare, lacerare, sdrucire
bruscamente
a. pettorale
accerchiamento
1. cingere d'assedio, stringere
d'assedio, accerchiare 2. attorniare
ingrassare
racchiudere
1. a. accerchiare; attorniare b.
infastidire, seccare, disturbare 2.
essere pervasi (da qcs.) 3. essere
invasati dal demonio
approfondito, prolisso
pl. illusionisti prestigiatore, mago, giocoliere
pl. illusioniste
pl. illusionistici
magia
f. osservatrice scrutatore, contemplatore
specola
specola
1. contemplazione 2. considerazione
3. obiezione
scrutare, contemplare
ossessivo
fissazione
realizzare, avvedersi, accorgersi
ossidiana f. : opsidijan m.
affascinare, incantare
luce
fissazione
fata morgana
imprecare, maledire, fam.
smoccolare
a. vita b. soggiorno
fut. sopravviverò o
sopravvivrò; part. pass.
sopravvissuto
puntiglioso, caparbio, pervicace,
testardo; pertinace, irremovibile
stipsi, stitichezza
circostanza
impedire, bloccare
accerchiare
sconcio, indecente, impudico, laido,
lubrico, cochon
sconcezza, indecenza, impudicizia
avvistare, notare, adocchiare,
part. pass. scorto accorgersi
2. fatica
benissimo, perfettamente
ideale, migliore
aus. avere
optometrista
visivo
dal punto di vista ottico
m.inv.
imputazione, incriminazione,
incolpazione
accusato
incriminabile, incolpabile
imputare, incolpare
atto accusatorio
madido, zuppo, inzuppato
flaccido, cascante
pl. ricchi abbiente, facoltoso
dovizia, ricchezza
cicciuto, cicciotto
pl. fichidindia
mozzicone di sigaretta
part. pass. detratto
agg.
s.m.
il momento opportuno
allietare
gioire
da oratore, in modo eloquente
sgropponare
a. adirarsi b. girovagare
organetto (di Barberia)
organdi
organulo
organizzativamente
pl. organisti
pl. organici
pl. organici
pl. orge baccanale; bagordo, gozzoviglia
pl. orgiastici sfrenato, forsennato
pl. organisti
pl. organisti
arpia, strega
rarefare
pl. giganteschi
pl. giganteschi
oprosna molitva la preghiera che si legge in punto
di morte di qcn. o dopo la confessione
bože (me) oprosti ???; da oprostiš, da oprostite
???; oprostiti život ???; oproštena molitva v.
oprosna molitva
oprostiti se sa životom (života, s ovim svetom)
andare all'altro mondo
poslednji (zadnji) oproštaj l'estremo saluto
s oproštenjem
didi opsadu togliere l'assedio
opsadno stanje stato d'assedio; opsadna linija
linea d'assedio; opsadne trupe truppe d'assedio;
opsadne sprave macchine d'assedio
opseniti prostotu (zavarati, prevariti neuk i prost
svet)
borba za opstanak lotta per l'esistenza
~ želudac rimpinzarsi
optička varka v. varka
sesti, doći, izvesti na optuženičku klupu v. klupa
Dom općina Camera dei comuni
veže (krpi) liku za oputu è un povero in canna
doći na opuhano reg. (doći prekasno, kad se sve
pojelo) venire troppo tardi
opčiniti žito očistiti žito tresući ga na rešetu
opčuvaj bog (bože)!
dan oranja (obradivo zemljište koje može da se
uzore za jedan dan, jutro zemlje)
suri ~ [Aquila chrysaetus] aquila reale; ~ krstaš
[Aquila heliaca] aquila imperiale; dvoglavi ~ aquila
bicipite; priterala (naterala) orla zla godina da
zimuje među kokoškama ???
ma se na kozi oralo, ma (pa da bi) na kozi orao
???; ni orao ni kopao ???
zemni ~ (plod kikirikija); kokosov ~ noce di cocco;
tvrd ~ osso duro
organska hemija v. hemija
ekspres ~ orijent (3)